IZBOR TEHNOLOŠKIH BAZA

Pravilan izbor tehnoloških baza je jedan od najvažnijih problema koje treba riješiti pri projektovanju
tehnološkog postupka. Da bismo mogli odlučiti koju površinu ili više površina treba izabrati za baze,
potrebno je, prvenstveno, upoznati ispravnu funkciju dijela u sklopu, kao i zahtijevanu tačnost koju treba
ostvariti u procesu proizvodnje.
Koje površine ćemo odabrati za baze, zavisi od redoslijeda operacija, vrste mašine, alata i pribora za
stezanje. Proces baziranja sastoji se od postavljanja radnog predmeta u stezni uređaj, centriranja i
stezanja. Od pravilno izvršenog baziranja zavisi kvalitet obrađene površine, odstupanje od propisane
tačnosti, vrijeme izrade i produktivnost rada.
Izbor baznih površina vezan je za prvu operaciju iz koje proizlaze ostale operacije. Kod prve
operacije bazne površine su neobrađene površine i one, u toku prve operacije (prvog baziranja), ostaju
neobrađene. Prvim baziranjem i obradom u toku prve operacije određujemo položaj obrađenih površina
u odnosu na neobrađenu baznu površinu. Prvom operacijom odstranjujemo najviše materijala (gruba
obrada).
Baza za prvu operaciju mora biti određena već i kod dobijanja poluproizvoda (odlivak, otkivak itd.).
Pri izradi poluproizvoda moramo posvetiti posebnu pažnju površinama koje će poslužiti kao bazne
površine i one moraju biti što kvalitetnije izrađene, a i oblik mora biti prilagođen alatu za stezanje.
Pri izboru baza neophodno se držati sljedećih pravila:
1. bazna površina mora omogućiti lako postavljanje, centriranja, radnog predmeta, kao i
skidanje po završetku obrade;
2. bazne površine moraju imati dovoljnu dužinu da bi obezbijedili ispravno stezanje radnog
predmeta;
3. da osiguraju što manje deformacije radnog predmeta zbog djelovanja sila rezanja i
sopstvene mase;
4. neobrađene baze (površine) treba koristiti samo kod prve operacije dok se ne dobiju
obrađene površine koje mogu poslužiti kao baze;
5. vrijeme postavljanja, centriranja i stezanja (baziranja) mora biti što je moguće kraće;
6. držati se principa da iste baze koristimo kod različitih operacija ako je moguće izvesti obradu.
Po pravilu, za prvu tehnološku bazu treba birati najveću površinu. Primjer izbora baza za obradu
ležišta dat je na slici 4.5. Ako je polazni poluproizvod odlivak,tada ćemo za prvu baznu površinu odabrati
površinu 𝑨 da bismo poravnali postolje sa gornje strane i odstranili dodatak za obradu 𝛿1 = 3,5 𝑚𝑚. Po
završetku ove obrade ležište okrećemo i za baznu površinu koristimo obrađene površine 𝑩 i obrađujemo
postolje sa donje strane odstranjujući dodatak 𝛿1 = 2,5 𝑚𝑚 vodeći računa da nam debljina stope bude
50+− 0,1 𝑚𝑚. Ova obrađena površina služi nam kao baza za obradu otvora 𝛷110𝐻7 i nije teško ostvariti
rastojanje ose otvora od postolja 110+ − 0,2𝑚𝑚.
 GREŠKE PRI BAZIRANJU
Pri baziranju radnog predmeta nastaju greške koje uzrokuju odstupanje u procesu obrade.Te greške
su:
1. greške nepravilnog izbora baza,
2. greške stezanja i
3. greške steznih alata.
Greške nepravilnog izbora baza nastaju zbog nepoklapanja tehnoloških i mjernih baza. Na slici 4.6.
dat je primjer obrade predmeta na strugu.

Tehnološke baze su 𝑨 i 𝑪. Površina 𝑪 služi za stezanje, a površina 𝑨 za naslanjanje. Neka svaka od

dimenzija ima svoje dozvoljeno odstupanje. Kota a je obrađena rastojanjem površina 𝑨 i 𝑩. Pošto je
površina 𝑨 tehnološka, a ujedno i mjerna baza, to će greška baziranja biti jednaka nuli. Kota c je određena
rastojanjem između površina 𝑨 i 𝑫, a kako se i ovdje tehnološka i mjerna baza podudaraju i ovdje je
greška baziranja jednaka nuli. Međutim, kota b koja je ograničena površinama 𝑩 i 𝑫 ne može se izraditi u
okviru svojih dozvoljenih odstupanja ako insistiramo na kotama c i a sa njihovim dozvoljenim
odstupanjima.
Primjer: 𝒂 = 𝟏𝟓 ± 𝟎, 𝟏 𝒎𝒎, 𝒃 = 𝟐𝟓 ± 𝟎, 𝟏 𝒎𝒎 𝒊 𝒄 = 𝟒𝟎 ± 𝟎, 𝟏𝟓 𝒎𝒎, prema slici 4.6.a, može se
zaključiti da će odstupanja kote b biti u granicama ±0,25 mm, a to je znatno više nego što smo postavili
uslove. Izborom zajedničke mjerne i tehnološke baze, slika 4.6.b, ostvarujemo kote a i c u granicama
njihovih dozvoljenih odstupanja dok će odstupanja kote b biti u granicama odstupanja ovih kota.

Na slici 4.7. prikazana je izrada žlijeba.

Prema ovoj slici tehnološka baza 𝑨 nije i mjerna baza. Jasno je vidljivo da zahtjeve u pogledu
tačnosti nije teško ostvariti na kotama, 40−0,1 𝑚𝑚, i 15−0,1 𝑚𝑚. Međutim, nije moguće postaviti bilo koja
odstupanja kote 25. Ako postavimo da kota 25 ima odstupanje —0,1 mm, to će kota 15 imati odstupanja
±0,1 mm, što je dva puta veće nego što smo zahtijevali. Na slici 4.7.b. tehnološka i mjerna baza su iste i
ako za kotu 25 postavimo odstupanja (—0,1 do —0,05), ostvarićemo odstupanje kote 15 koje
zahtijevamo, tj. +0,1 mm.
Iz izloženog možemo zaključiti da mjerne i tehnološke baze moraju biti iste da bismo izbjegli greške
baziranja, a ako to nisu, onda moramo propisivati nova odstupanja koja su strožija.
Greške stezanja javljaju se zbog smanjivanja mjera koje nastaju zbog sila stezanja. Greške stezanja
mogu se odrediti eksperimentima za svaki konkretni slučaj.
Osnovni uzroci koji izazivaju ove greške su deformacije predmeta i pojedinih elemenata preko kojih se
prenose sile stezanja. Alati koji imaju male deformacije pri stezanju, malo utiču na greške pri stezanju pa
ih možemo zanemariti.
Greške steznih alata nastaju zbog netačnosti izrade alata, habanja pojedinih elemenata steznog
alata, nepravilnog postavljanja predmeta u stezni uređaj itd.
Pri postavljanju radnog predmeta na mašini u stezni uređaj, bazne površine ne zauzimaju tačan
položaj kako se zahtijeva. To može nastupiti zbog raznih uzroka kao, npr., zazor između elemenata
steznog uređaja i baznih površina (slika 4.8) itd. Neka se predmet bazira otvorom 𝛷50 sa odstupanjem
±0,3 mm pomoću čepa za oslanjanje čiji je prečnik 𝛷50, a dozvoljeno je —0,1 mm. Najveće odstu-
panje nastaje kada je otvor izrađen sa najvećom mjerom, a čep sa najmanjom i tada će greška
postavljanja biti:
∆ 0,3 + 0,1
∆′ = = = 0,2𝑚𝑚
2 2

Pored ovih grešaka, odstupanja u procesu obrade nastaju i zbog grešaka pri mjerenju. Mjerni
instrumenti i alati u toku upotrebe se habaju pa im se tačnost pokazivanja mjernih veličina smanjuje.
Promjenom temperature mijenjaju se dimenzije predmeta i alata, a, takođe, i subjektivne greške radnika
koji mjeri, dovode do odstupanja u procesu izrade.

PRIMJERI IZBORA BAZA

Pri obradi kratkih predmeta na strugu, predmete stežemo u steznu glavu sa tri šape. Na slikama 4.9.
i 4.10. prikazano je stezanje predmeta u steznu glavu sa tri šape preko baznih površina A i B.

Za obradu dugačkih predmeta, pored stezanja u steznu glavu, potrebno je predvidjeti i dopunsku
baznu površinu, a to je gnijezdo za centriranje površina C, slika 4.11. Pri završnoj obradi na strugu, da
bismo dobili tačan oblik i dimenzije obrada se izvodi između šiljaka, pa su bazne površine gnijezda za
centriranje (slika 4.12).
 Za obradu komada male dužine i velikog prečnika koristi se planska ploča, a primjeri baziranja
prikazani su na slikama 4.13. i 4.14. Okomitost ose na površinu može se prikazati na slici 4.15. za primjer
kućišta dizalice. Da bismo osigurali ispravno postavljanje, centriranje i stezanje, koristimo se specijalnim
dodatkom za stezanje na kome je narezan navoj.

Primjera baziranja radnih predmeta koji se obrađuju obradom na bušilici ima dosta, a ovdje su
prikazani samo neki. Na slici 4.16. prikazano je stezanje predmeta u steznu glavu.

Na slici 4.17. prikazano je baziranje ručice na čijim krajevima treba izbušit dvije rupe. Da bismo
osigurali paralelnost osa otvora i da su ose na određenom rastojanju, koristimo se specijalnim uređajem.
Ručica se oslanja na dva oslonca 1. i 2. sa donje strane i na prizmu 3. Sa prizmom 4 vršimo pritezanje silom
F.