RATOVI DVIJU RUŽA

Ratovi dviju ruža vođeni između 1455. i 1485. godine, bili su isprekidan građanski rat koji se
vodio oko engleskog prijestolja između sljedbenika kuće Lancastera i kuće York. Obje kuće
bile su ogranak kraljevske kuće Plantagenet, vukući svoje podrijetlo od engleskog kralja
Edvarda III. (1327.-1337.).

Naziv Ratovi dviju ruža nije bio korišten u to vrijeme, ali njegov naziv nastao je naknadno
budući da su se suprostavljene strane u ratu predstavljale ružama crvene i bijele boje. Crvena
boja ruže je bila boja kuće Lancaster, a bijela boje ruže je bila boja kuće York.[2] Naziv je
ušao u opću uporabu tijekom 16. stoljeća na temelju scene iz Shakespeareove (1564.-1616.)
drame ‘’Henrik VI.’’ gdje suprotstavljene strane u drami odaberu različito obojene ruže. Iako
su se ruže povremeno koristile kao simboli tijekom rata, ipak se većina sudionika služila
grbovima svojih feudalaca.

Bijela ruža kuće York Crvena ruža kuće Lancaster

Tijekom višestoljetne vladavine Engleskom francuska kraljevska dinastija Plantagenet

podijelila se na dvije grane, kuću York i kuću Lancaster. Lancasteri su imali podršku na
sjeveru i zapadu Engleske, a Yorkovi na jugu i istoku. Sukob je počeo još 1399. padom kralja
Rikarda II., kojeg je s vlasti srušio vojvoda od Lancastera. Serija sukoba protezala se
desetljećima, a napokon je okončana 16. lipnja 1487. bitkom kod Stokea, u kojoj je Henrik
Tudor porazio samozvanog pretendenta na englesko prijestolje Lamberta Simnela te postao
kralj Henrik VII.
Budući da je Henrik Tudor bio izdanak obaju loza, njegovo je ustoličenje u potpunosti
umirilo zemlju. Rat je dobio naziv po simbolima sukobljenih strana jer je obitelj Lancaster
kao simbol imala crvenu, a obitelj York bijelu ružu. Stoga je ovaj niz krvavih sukoba u
engleskoj povijesti ostao poznat pod romantičnim nazivom „Rat ružâ“. Povod nimalo
romantičnom ratu bila je borba za prijestolje. Slabi i poluludi kralj Henrik IV. iz kuće
Lancaster nije zadovoljio obitelj York pa je ona predložila svoga kandidata. Zbog dinastijskog
spora u svibnju 1455. kod Saint Albansa došlo je do krvavog okršaja koji je označio početak
tridesetogodišnjeg rata do istrebljenja. Plemstvo se oštro podijelilo na dvije suprotstavljene
strane, ali, nasreću, njihov se sukob nije proširio i na ostale slojeve stanovništva.
Nakon što je svrgnut Henrik IV., idućih 15 godina vladao je Eduard IV. suzbijajući pobune
Lancasterâ. Na prijestolju ga je naslijedio brat Rikard III., koji je u utvrdu Tower u Londonu
zatočio svoje nećake, mlade prinčeve, koji su umrli pod tajanstvenim okolnostima. Priče o
njihovu ubojstvu potaknule su nove pobune, a najsnažniju je predvodio Henry Tudor iz kuće
Lancaster.
U bitki kod Boswortha Rikard III. je poražen. Prema Shakespeareu, ostavši sam na bojištu,
izrekao je rečenicu i danas poslovičnog značenja: „Kraljevstvo za konja!“. Novi je kralj
postao Henrik, koji je završio „Rat ružâ“ oženivši se Elizabetom iz kuće York. Pobjednik je
kao simbol uzeo crveno-bijelu ružu Tudora sjedinivši tako nekadašnje suprotstavljene
simbole.
Posljedice dugog rata oslabile su Englesku jer su izginule mnoge plemićke obitelji!
Ono je navijestilo kraj srednjovjekovnog razdoblja u Engleskoj i početak Novog vijeka i
renesanse.

Edvard V. i njegov brat Rikard zatočeni u London Toweru (slika Paula Delarochea)

Henrik Tudor Ruža Tudora