EUROPSKO PRAVO I

UVOD
1. Je li europsko pravo zajedničko pravo za europske nacije? (Ima li pravo EU
ekstrateritorijalni učinak)
-Ne, suvremeni Europljani žive pod svojim nacionalnim pravnim sustavima od kojih je gotovo
svaki kodificiran.
-Europski sudovi, Europski parlament, Europska komisija i europski zakoni još uvijek nisu
promijenili temeljnu činjenicu da ljudi žive pod nacionalnim zakonima koje su proizvele
suverene nacionalne države.

2. U kojoj mjeri politika omogućuje uspon prava?

-imamo tri pravca za odgovor na to pitanje:
a) povijest nam pokazuje da su u prošlosti nove velike političke formacije smjerale razvitku
svojih vlastitih pravnih sustava( Rimsko Carstvo, Njemačka, Francuska, medijevalna Engleska)
b) pravna znanost je odigrala pripremnu ulogu na putu unifikacije,
c) politička znanost nije sama dovoljna; politička volja i politička vlast od bitnog su značaja jer
omogućuju procvat rada znanstvenika.

3. Po čemu postojeća pravna teorija pridonosi razumijevanju Europske unije?

-postoje dvije opservacije:
a) specifičnost EU stvara potrebu razvitka novih, izmijenjenih instrumenata za svoju analizu.
b) postojeći korpus legalne teorije nastavlja vršiti značajan, premda nešto oslabljen utjecaj
nad europskom pravnom teorijom.

4. Omogućuje li postojanje EU novu točku uzleta pravne teorije?

-novu granu doktrinirane analize na institucionalnoj razini nastoje slijediti pravni stručnjaci
međunarodnog i ustavnog prava, a na materijalnoj razini pravnici koji su znalci onih područja
domaćeg materijalnog prava koje je od izravne važnosti za izvorne teme europskog tržišnog,
odnosno trgovačkog prava.
-imamo dvije odlike akademske podjele rada u izučavanje europskog prava:
a) s progresivnim ukopavanjem europskog prava u nacionalne sustave i s njegovom
ekspanzijom u stalno nova područja(prava zaštite okoliša, prava javnog zdravstva, kaznenog
prava i procedure), doktrinirana je analiza ponovno udomljena u svojim značajnim
materijalnim disciplinama.
b) ostaje onoliko verzija europskog prava koliko ima država članica unije

5. Postoji li europsko pravo u čistom smislu?

-u čisto legalnom smislu ne postoji zato što ne postoji konceptualna kategorija koja se kao
takva priznaje u legalnoj doktriniranoj upotrebi (poput nacionalnog ili međ. prava), niti
postoji njegova teritorijalna ili funkcionalna oznaka s preciznim vanjskim granicama.
-europsko pravo počiva na međunarodnim ugovorima i interakcijama između tih ugovora i
čitavog niza nacionalnih pravnih poredaka.
-postoje i drugi pravni poredci unutar Europe koji su na jednak način dio neodređenog
korpusa „europskog prava“.

1
6. Što označujemo pod pojmom Europska unija?
-zajednica stvorena 1993. ugovorom iz Maastrichta.
-pravnici i znanstvenici još uvijek često upotrebljavaju pojmove pravo Zajednice (Community
law) ili pravo Ekonomske zajednice (EC law).

7. Što je bitna značajka razvitka EU?

-ubrzan ritam promjena razvitka EU na početku 21. stoljeća.

8. Zašto je kompleks EU multinacionalni i multijezični prostor izučavanja?

- zato što EU obuhvaća veliki broj država članica i isto toliko službenih jezika
-drugi elementi, uz jezik, koji područje EU čine multinacionalnim i multijezičnim su: modeli
pravnog obrazovanja, organizacije i financiranja visokog obrazovanja i istraživanja, strukture
akademske karijere itd.

9. Što je sve pridonijelo izgradnji EU prava kao nove akademske discipline?

1.) Doprinosi Europskog suda od 1960. do danas (važni predmeti: Van Gend en Loos i Costa
vs. Enelti predmeti sugerirali da će pravni poredak Zajednice biti federalnije prirode)
2.) Distinkcija Jana Wintera između izravnog efekta i izravne primjenjivosti
3.) Važan dio odgovornosti za razvitak shvaćanja europskog prava i institucija ima i
samosvjesna funkcija vodstva koju su u objašnjavanju prirode EC/EU imali članovi Suda (suci i
odvjetnici), te drugi praktičari EU-prava , poput pravnika u Komisiji i Europskom parlamentu
te u tajništvu suda
4.) Šira politika europskih integracija

10. Što pridonosi razvoju kritičkog istraživanja europskog prava?

1987.godine - Francis Snyder publicirao „O novim pravcima prava Europske zajednice“
dokazao da pravo Europske zajednice predstavlja u velikoj mjeri mrežu politike, ekonomije i
prava
-stalni protok „novog“ europskog prava – revizije Ugovora, zakonodavni programi,
administrativna akcija, sudska interpretacija, itd., uz sve pridružene prijedloge, mišljenja i
izvješća koja prate kompleksni EU- zakonodavni proces- nastavlja stvarati pogodno tržište za
izlaganje onog rada u kojem se predstavlja i interpretira pravo.

11. Koji sve koncepti otkrivaju prirodu eurozajednice u nastajanju?

- u formalnom smislu riječ je o međunarodnoj organizaciji (utemeljenoj na ugovorima)
- u materijalnom smislu ono se ponaša i pojavljuje kao država (teritorijalna jurisdikcija,
utjecaj na individualna prava, regulacija mnogih aspekata socijalno-ekonomskih poslova
unutar dijelova koji je sačinjavaju, zahtjev za ekskluzivnom nadležnošću u određenim
područjima)

12.Koji faktori modeliraju znanstveni pristup ustavnom okviru EU?

-tri ključna faktora:
a) nesklonost da se normativno pitanje treba li EU imati ustav odvoji od analitičkog pitanja o
tome da li EU već ima ustav
b) nema suglasnosti što su ustavi i da li oni pripadaju državama ili postoji razlika između
izučavanja ustava i izučavanja konstitucionalizma kao znanosti o mogućem u smislu vrednota
i načela (rad Neila Walkera o ustavnom pluralizmu)

2
c) slika 'konstitucionaliziranog Ugovora', debata o ulozi Europskog suda te odnos između
nacionalnog prava i EU-prava, već su oblikovali debatu o tome što sadrži EU Ustav

13. Kako područje slobode, sigurnosti i pravde pridonosi teoriji europskog prava?
-1980.godine- neke države članicestvaranje laboratorija integracije glede slobode kretanja
osoba i uklanjanja carinskih kontrola (Schengenski sporazum)
-Ugovor iz Maastrichtastvaranjem trećeg stupa formalno priznao značenje AFSJ za čitavu
EU
-Ugovor iz Amsterdamadao je veliki poticaj sustavu pravosuđa i unutarnjih poslova
-Ugovor o EC-uumetnuto novo poglavlje o slobodi kretanja
-Schengenuklopljen u EU sustav

14.Što predstavlja stabilno područje istraživanja europskog prava?

-U prvom redu predstavlja pravna regulacija ekonomskih poslova, trgovine, te razmjene
unutar EU i izvan njenih granicapostoji stabilan put koji vodi od ekonomskih sloboda iz
Ugovora o EZ-u, preko djelatnosti Europskog suda u suradnji s nacionalnim sudovima, pa sve
do zakonodavnog programa komplementiranja unutarnjeg tržišta.
- Dvojbe oko putanje EU postoje glede unutarnjih poslova i pravosuđa, a nove izazove
postavlja i uspostava ekonomske i monetarne unije, kao i nastojanje za ostvarivanjem
jedinstvene fiskalne i monetarne politike.

15. O čemu govori socijalna dimenzija europskog prava?

-prije je postojalo siromaštvo odredaba o harmonizaciji odredaba koje se odnose na
socijalno pravo.
-istraživanja potvrdila porast ovlasti utemeljenih na Ugovorima , intervencija Europskog suda
i EU zakonodavstva te širenje spoznaje da socijalna dimenzija sada predstavlja središnji
aspekt EU- projekta promocije mira i prosperiteta
-razvijaju se nove mjere u području: zdravstvene politike, pravo o jednakosti spolova,
politikom temeljnih prava, zakona i pravnih institucija liberalnih država.

16. Navedite neke ličnosti koje razvijaju teorijske dosege EU prava?

Eric Stein i Joseph Weilersud i pitanja ustavnosti i državljanstva
Neil MacCormick
Neil Walker, Graine de Burce i Ignolf PerniceEU-konstitucionalizam
Christian Joerges, Miguel Poiares Maduro, Francis Synder
Hans Peter Ipsen, Claus-Dieter Ehlerman, Guy Isaac, Koen Lenaerts

17. Europsko pravo kao javno pravo?

-europski pristup regionalnoj integraciji nudi model institucionalnog razvitka koji je od
značenja i za ostale dijelove svijetariječ je o politici i pravu, ili uporabi ilegalne kodifikacije
temeljnih načela koja vode prema regionalnoj ekonomskoj integraciji.

18. Koja su dva načina odvijanja europske integracije?

1.) Prvi je neintencionalan. Ovdje je proces integracije vođen nevidljivom rukom tržišta i
nastaje tzv. spontani poredak.
2.) Osnovno obilježje drugog načina jest u tome da se do integracije dolazi putem
institucionalnog političkog odlučivanja.

3
19. Što je neintencionalna, a što intencionalna integracija u Europi?
Neintencionalnaproces integracije vođen nevidljivom rukom tržišta i nastaje tzv. spontani
poredak.
Intencionalnaproces koji počiva na državama. Europska integracija je integracija sui
generis jer se ostvaruje snažnom integracijom koja se želi (by fiat), ali uz zadržavanje
suvereniteta zapadnoeuropskih država nacija.

20. Što razlikuje pristup dviju škola u europskoj integraciji?

-ono što dijeli klasičnu austrijsku školu od modernih pristaša ekonomije transakcijskih
troškova jest argument skepticizma glede državne intervencije
-Austrijanci odbijaju upotrebu redistribucije za stimulaciju ekonomije ili druge načine
manipulacije strukturom ekonomskih aktivnosti.

21. Na koji način javno pravo služi kao instrument regionalne koordinacije?
-od važnog je značaja činjenica državne aktivnosti koja stvara ugovorno pravo i
supranacionalno zakonodavstvoriječ je o eksplicitnom korištenju stvaranja prava putom
kodifikacije i prihvaćanja zakonskog prava kako bi omogućio razvitak ugovornog prava.
-EU pravo je intencionalni proces pravnog razvitka gdje stvaranje zakona igra glavnu
uloguono je javno pravo, značajno za uspostavu ekonomske regulative.

22. O čemu govori inercija kao odlika javnog prava?

-ključne osobine EU prava dane su u ugovornom pravunajvažniji ugovori naslanjali su se
jedan na drugi, a kako se nisu često mijenjali jačala je stabilnost ovog prava.
-najveći dio EU prava mijenja se sporo.
-osim ugovora postoji i sekundarna legislativa(uredbe, smjernice, odluke).
-govorilo se da EU nedostaje temeljni ustavni dokument

23. Što se razumijeva pod fleksibilnošću javnog prava?

-sekundarna EU legislativa je dio ugovorau njoj su moguće brze promjene kao odgovor na
nove okolnosti ili promjenjive potrebe.
24. Jesu li statute law i case law sastavni dio EU prava?
-sudske odluke (case law) najvitalniji dio EU prava. Ipak, europski case law nije pravo i ono ne
zamijenjuje ugovorno pravo ili sekundarno zakonodavstvo.
-u velikom dijelu EU pravo sastoji se od case law, tj. odluka Europskog suda (u evoluciji EU
prava case law i statute law idu ruku pod ruku, uvjetujući se međusobno).
Osnovna funkcija case law jest pojašnjavanje općih načela, posebno značenja četiri slobode.

25. Mehanizam EU prava?

-interpretacija: kada sudovi u državi članici nisu sigurni o tome da li i kako primijeniti EU
pravo, mogu konzultirati ECJmišljenja ECJ-a koja su utvrđena u njegovim odlukama vezuju
države članice u svakom pogledu.
-važenje: kada postoji sukob o sadržaju EU prava, razrješuje ga ECJ.

26. Kakva je priroda europskog prava?

-sastoji se od normi koje su sastavni dio ugovora i sekundarne legislative koji se realiziraju
putem odluka ECJ-a.
-karakterizira ga dinamičan razvitak i logička struktura.

4
-EU pravo je legalni okvir za regulaciju internog tržišta država članicaono je više
komercijalno nego upravno ili ustavno pravo.
EU pravo pojedincima dodjeljuje prava i obvezeako pojedinci smatraju da se ta prava u
državi članici ne poštuju, oni se mogu obratiti nacionalnom sudu. Ako nacionalni sud nije
siguran na koji način treba primijeniti EU pravo, može se obratiti Europskom sudu, pa je
stoga i glavna funkcija ECJ-a tumačenje EU prava.

27. Što EU pravo čini jedinstvenom pojavom?

-to što kombinira neke osobine državnog prava s određenim značajkama međunarodnog
prava
-značajke međunarodnog prava:
a) važnost ugovornog prava
b) različite države imaju locus stendi
c) za ostvarivanje prava odgovorne su države
-osobine državnog prava:
a) pravo se primjenjuje izravno
b) pravo se odnosi na pojedince
c) pravo u potpunosti realiziraju domaće institucije

28. Koja supranacionalna tijela potiču realizaciju EU prava?

Komisija i Sud
- Komisija – nadgleda izvršavanje EU prava u državama članicama, potiče vladu na njegovo
provođenje, može protiv države članice sugerirati i kaznu ukoliko ne izvrši mjere nakon
odluke Suda.
-Sud – kao kaznu određuje okvirni iznos ili novčanu kaznu

29. Kakva je struktura EU prava?

-norme EU prava su mješavina ugovornog prava, europskog zakonodavstva i case law.
-EU pravo osigurava europsko državljanstvo u minimalnom smislu; ekonomsku regulaciju
zajedničkog i unutarnjeg tržišta; slabo socijalno zakonodavstvo.

30. Koja su središnja načela EU prava?

- ona se ne odnose na temeljna ljudska prava, nadležnost i podjelu vlasti što je npr. Slučaj s
ustavnim pravom.
-EU pravo bavi se ponajprije ekonomskom regulativom, a potom socijalnom regulativom kad
je ona u vezi s ekonomskom regulativom.
-ključna pokretačka ideja jest sloboda kretanja roba, usluga i osoba.

31. Koja je načela značajna za primjenu EU prava postavio Europski sud (ECJ)?
1.) Proporcionalnosti prema kojem sredstva koja se koriste za ostvarivanje ciljeva moraju biti
razmjerna potrebi.
2.) Pravne Izvjesnosti prema kojem se EU pravo ne smije primjenjivati na način koji bi
vrijeđao legitimna očekivanja.
3.) Proceduralna Prava - pravo na saslušanje
- dužnost davanja razloga
- pravo na zakonit postupak
- pravo na zaštitu protiv samoinkriminiranja

5
 4.) Jednakost što znači da primjena EU prava ne smije rezultirati diskriminacijom
5.) Supsidijarnost prema kojem se odluke donose na razini što bližoj građanima. Ono se od
ostalih načela razlikuje jer se tiče donošenja, a ne implementacije EU prava.

32. U čemu leži prednost pravnog sustava Europske unije?

- pr. sustav EU je postao najdjelotvorniji postojeći međunarodni pravni sustav s jasnom
razlikom u odnosu na tipične slabosti međunarodnog prava i međunarodnih sudova
- za razliku od većine međunarodnih pravnih sustava (najveći broj povreda međunarodnih
pravila od strane država ne rješava pravnim sredstvima, pravni sporovi se rješavaju izvan
suda) u Europi je pravni proces ključni element indukcije slaganja s europskim pravom
- u Europi postoji djelatno međunarodno pravo koje u najvećem dijelu djeluje kao vladavina
prava u okvirima matične države, gdje se pr. povrede rješavaju pred sudom, a sud. odluke
poštuju i gdje se autonomni utjecaj prava i pr. odluka širi i na politički proces
- sustav koji je osmišljen u trenutku osnivanja EZ 1957. bio je inherentno ograničen i slab →
sustav u kojemu je Sud odlučivao samo o nekoliko slučajeva
- transformaciju europskog pravnog sustava orkestrirao je ECJ čvrstim pravnim tumačenjima
- kritična je promjena bila uvođenje mehanizma prethodnog odlučivanja koji je dopuštao da
nacionalni sud zaustavi domaći pr. post. i zatraži od ECJ-a tumačenje pravnog pitanja
- u ključnim odlukama ECJ je preuzeo relativno opskurni pr. mehanizam i pretvorio ga u
sredstvo temeljem kojega osigurava da države poštuju svoje europske pravne obveze

33. Što je omogućila transformacija europskog pravnog sustava?

- pojavu međunarodne vladavine prava u okviru koje se pravne povrede rješavaju pred
sudom, a pravne odluke poštujuautonomni utjecaj prava i pravnih odluka širi se na
politički proces.
-europski pravni sustav prisiljava države članice da poštuju svoje europske obveze, a pomoću
europskog zahtjeva privatne stranke, skupine i komisija mogu utjecati na europsku i
nacionalnu politiku.

O NASTANKU I RAZVITKU EU

34. Koje integracije obilježavaju razdoblje nakon II. Svjetskog rata?

Osim Europske unije, regionalne ekonomske integracije koje su obilježile to razdoblje su:
-Europ. zajednica za ugljen i čelik -Srednjeamerička ekonomska integracija 1960.
ECSC -Sporazum Australije i N. Zelanda o slobodnoj
-EEZ trgovini 1965.
-EURATOM -Carinska i ek. unija Središnje Afrike 1964.
-EFTA 1960. -Sporazum o slobodnoj trgovinskoj zoni Kariba
-LAFTA 1960.(Latinskoam. sporazum 1968.
o slobodnoj trgovini)

6
35. Koji se ugovori smatraju osnivačkim ugovorima EU?
Pariški ugovor (18.4.1951.) kojim je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik
Rimski ugovor (25.3.1957.) kojim su osnovane Europska ekonomska zajednica i Europska
zajednica za atomsku energiju (EUROATOM)
Ugovor o objedinjavanju organa triju europskih zajednica (potpisan 8.4.1965. u Bruxellesu, a
stupio na snagu 1.7.1967.) kojim su formirane europske zajednice s jedinstvenom
institucionalnom strukturom.

36. Što u shvaćanju integracije razlikuje funkcionalizam od federalizma?

Bit funkcionalnog integriranja suvremenih država je integracija po sektorima tj. po različitim
područjima zajedničkog djelovanja i interesa. Proces funkcionalne integracije se odvija
postupno, s krajnjim ciljem povezivanja svih sektora u jednu cjelinu. To je slučaj Europske
zajednice.
Ideje federalizma podrazumijevaju stvaranje integracije država u takvoj formi koja daje
velike ustupke u smislu nacionalne suverenosti, a u korist jedne međunarodne tvorevine
federalističkog karaktera.

37. Na koji je način Marshallov plan iz 1947. bio poticaj ujedinjavanju?

-nakon II. svj. rata razorena privreda i ideološka podijeljenost u Europi
Bitan poticaj ujedinjavanju dao je Marshallov plan pomoći ekonomskom oporavku (1947.)
koji je prihvatilo 16 zapadnoeuropskih država, dok su ga zemlje istočne Europe i SSSR odbile.
Kao uvjet korištenja pomoći Marshall je postavio obvezu ujedinjavanja država korisnica.

38. Kada dolazi do osnivanja NATO-a?

Sjevernoatlantski pakt osnovan je 1949. nakon blokade Berlina i porasta napetosti u
savezničkim odnosima. Prethodili su mu ugovor između VB i FRA o zajedničkoj obrani i
Vandenbergova rezolucija o spremnosti SAD-a za sudjelovanje u obrani Europe.

39. Koje su ideje i organizacije dominirale u radu Haaške konferencije (1948)?

Haaška konferencija je skup najutjecajnijih federalističkih pokreta u zapadnoj Europi koji su
se svi, premda međusobno različiti, zalagali za ukidanje internih granica i uspostavu neke
vrste središnje vlasti na području zapadne Europe nakon 2. svj. rata.
Najznačajniji od tih pokreta su bili:
- Europska unija federalista
- Europska unija za ekonomsku suradnju
- Paneuropska unija
- Federalisti – pokret socijalista za ujedinjene države Europe

40. Koja su načela haške rezolucije Poruka Europljanima?

Konferencijom je predsjedavao Winston Churchill.
U njoj su sadržani principi ujedinjavanja Zapadne Europe s ciljem zajedničkog napretka.
Proklamirana je slobodna cirkulacija kapitala, roba, ljudi i ideja i osnivanje Europskog
parlamenta (čije bi poslanike birali članovi nacionalnih parlamenata).

41. U čemu se sastojala uloga Vijeća Europe (nakon Haške konferencije)?

Rezultat Haaške konferencije bilo je osnivanje Vijeća Europe 1949. Njegovi glavni organi bili
su Ministarsko vijeće i Savjetodavna skupština (poslije Parlamentarna skupština). Oni su imali

7
zadaću jačati političku suradnju među državama članicama i razvijati principe parlamentarne
demokracije i zaštite prava čovjeka. Uslijedilo je donošenje Europske konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uloga Vijeća Europe je bila osiguravanje foruma za
raspravu o pitanjima odnosa Istoka i Zapada, slobode tiska, udruživanja i izražavanja,
terorizma, ekologije, kulture, zdravstva, obrazovanja, mladih i sporta. Iz nadležnosti Vijeća
Europe isključena su pitanja obrane i nacionalne sigurnosti. Države članice u početku su bile
zemlje Beneluxa, Velika Britanija, Francuska, Irska, Danska, Italija, Švedska i Norveška.

42. O čemu govori Spaakovo izvješće?

Predstavnici vlada zemalja članica osnovale su odbor pod presjedavanjem belgijskog ministra
vanjskih poslova Spaaka koji je trebao podnijeti izvješće.
Spaakovo izvješće koje je bilo gotovo u travnju 1956. bio je temelj pregovora koji su se vodili
u nastavku te godine.
Potpisani su ugovori o Europskoj ekonomskoj zajednici i Europskoj atomskoj
zajednici25.3.1957. u Rimunazivaju se i Rimskim ugovorima, a potpisalo ih je 6 članica
ECSC.
Sadržaju Ugovora o Europskoj ekonomskoj zajednici:
u prvom je planu uređenje zajedničkog tržišta – razgradnja trgovinskih granica, zajednička
carina, zajednička trgovinska politika
koordiniranje ekonomske i monetarne politike, te područja kao što su agrarna i prometna
politika, određeni aspekti socijalne politike
institucije – preuzete od ECSC, umjesto Više službe osnovana je Komisija

43. Zašto je važan Jedinstveni europski akt?

SEA- stupio je na snagu 1.7.1987.
Sadržavao je važne reforme ugovora zaključenih nakon 1950. Svrha je bila postizanje
jedinstvenog tržišta unutar Euroopske zajednice do 1.1.1993.

44. Kada je sklopljen Ugovor o Europskoj uniji (Ugovor iz Maastrichta)?

Ugovor o Europskoj uniji je potpisan je 7. veljače 1992., a stupio je na snagu 1. studenog
1993. Tim ugovorom je uspostavljena Europska unija. Postavljeni su ciljevi ekonomske i
monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, suradnje u
području pravosuđa i unutarnjim poslovima i uvođenje građanstva Unije. Europska
integracija je iz pretežno ekonomske integracije prerasla u ekonomsko - političku uniju.
Tri stupa Europske unije:
1) Prvi stup: stup Europske zajednice – obuhvaća carinsku uniju, slobodno tržište, zajedničku
agararnu politiku, zaštitu okoliša, ekonomsku i monetarnu uniju.
2) Drugi stup: zajednička vanjska i sigurnosna politika
3) Treći stup: suradnja u području pravosuđa i unutranjih poslova

45. Koji su čimbenici utjecali na reviziju povijesnih ugovora?

Na reviziju povijesnih ugovora utjecali su interni čimbenici koji su povezani s time što su
uspostavom slobodnog tržišta i jedinstvenih europskih akata nastale i nove dodirne točke na
području monetarne, sigurnosne, useljeničke politike i politike azila, te potrebe za
suzbijanjem kriminaliteta. Osim toga, i ujedinjenje Njemačke je povećalo mogućnost jačanja
veza.
Eksterni čimbenici koji su utjecali na reviziju su u prvom redu rast nesigurnosti zbog

8
transformacije socijalističkih država na istoku Europe, perspektiva pristupanja barem neke
od tih država Uniji, te sve izraženija ekonomska globalizacija.

46. Program konferencije vlada 1996/97?

1. Unija bliska građanima („Europa građana“) – poboljšanje politike zaštite okoliša, politike
zapošljavanja i politike iz okvira trećeg stupa
2. Poboljšanje sposobnosti djelovanja prema van
3. Poboljšanje u stupu Europske zajednice – pojednostavljenje zakonodavnog postupka,
izjednačavanje jačine glasova u Vijeću i mogućnost stupnjevanih integracija

47. Što potiče sklapanje Amsterdamskog ugovora?

Ugovor iz Amsterdama potpisan je 2.10.1997., a stupio je na snagu 1.5.1999.
Europska integracija pojačana je proklamiranjem načela slobode, demokracije i poštivanja
ljudskih prava. Potaknuta je reforma EU institucija, posebice jačanje Europskog parlamenta,
mogućnost suspenzije države članice u postupku donošenja odluka i dr.

48. Koje bitne promjene donosi Amsterdamski ugovor?

 isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije
 izmjene odredaba o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici
 jačanje uloge Europskoga parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom
suodlučivanja)
 mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka
 prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i
unutarnjih poslova (3. stup) u 1. stup EU-a (vizni režim, azil, suradnja među sudovima
u civilnim pitanjima)
 uvođenje fleksibilnosti
 uvrštavanje Schengenskoga sporazuma u pravnu stečevinu EU
 uključivanje socijalnoga protokola u tekst Ugovor

49. Što su bile zadaće Konferencije vlada 1999. godine?

Amsterdamski ugovor protokolom je predvidio nastavak reformske rasprave. Stoga je 1999.
sazvana konferencija vlada čija je osnovna zadaća bila baviti se pitanjima koja Amsterdamski
ugovor nije uspio riješiti, a koja su se ticala:
- veličine i sastava komisije
- ravnoteže glasova u Vijeću
- mogućnosti proširenja područja o kojima se odlučuje kvalificiranom većinom
- daljnja pitanja promjene ugovora koja proizlaze iz tzv. left-overs ili iz primjene
Amsterdamskog ugovora u praksi.

50. Koja su pitanja bila posebno konfliktna za sudionike Konferencije?

Po pitanju sastava i veličine komisije, veće su se države zalagale za smanjenje broja članova i
primjenu sustava rotacije, a manje su se države tomu protivile.
Po pitanju ravnoteže glasova u Vijeću, Njemačka je zahtjevala da se u obzir uzme i broj
stanovnika, a Francuska i politički kontekst.
Po pitanju mogućnosti proširenja područja o kojima će se odluke donositi kv. većinom, VB i

9
LUX su se protivile da se to primjeni na poreznu tematiku, NJEM na useljeničku politiku, a
FRA na vanjsku trgovinu.
Što se tiče jačanja suradnje, važno je spomenuti da su Njemačka i Italija, kao i Belgija i
Španjolska zauzele isto stajalište, dok su se, primjerice, Danska, VB i Švedska protivile
zaključku po kojemu jačanje bilateralnih odnosa među drž. čl. utječe na raslojavanje EU.

51. Kada je dogovoren Ugovor iz Nice i kada je stupio na snagu?

potpisan 26.2.2001., stupio na snagu 1.2.2003.
- rezultat je međuvladine konferencije koja je započela u veljači 2000., a završila u prosincu
200.
- na konferenciji se raspravljalo o sastavu i djelovanju institucija Unije nakon idućih valova
proširenja
- stupanjem na snagu i proširenjem na nove države članice promijenjen je sastav i način
djelovanja Europskoga parlamenta, Vijeća Europske unije, Europske komisije, Suda
Europskih zajednica, Revizorskoga suda, Gospodarskoga i socijalnoga odbora i Odbora
regija
- osnovna mu je svrha – institucionalna reforma radi predstojećeg proširenja EU/ osiguranje
funkcioniranja EU s gotovo dvostruko većim brojem drž. članica
- sadrži izmjene UEU i UEZ uz 7 aneksa

NAJVAŽNIJE:
 OGRANIČENJE VELIČINE i SASTAVA KOMISIJE
- do 27 povjerenila
- rotacija radi jednakopravnosti svih drž. članica
- promijenjen je i postupak imenovanja komisije, pa se tu sada primjenjuje načelo
kvalificirane većine
 RASPODJELA GLASOVA u VIJEĆU PO JAČINI, a načelo jednoglasnog odlučivanja zamijenjuje
se načelom donošenja odluka kvalificiranom većinom, s time da su središnja područja
pošteđena tih promjena
 PROMJENA BROJA ČLANOVA EP – novom podjelom je neuravnoteženost (velike drž. bile
nerazmjerno reprezentirane u dnosu na broj stanovništva) u raspodjeli mjesta izjednačena
+ ograničen broj zastupnika na max 732
 REGULIRAN I ELEMENT POJAČANE SURADNJE kako bi se u budućnosti izbjegle prepreke i
blokade u pojedinim područjima

52. Zašto Amsterdamski ugovor nije bio dorastao pritisku problema?

Amsterdamski ugovor nije uspio pripremiti Europsku uniju za proširenje prema istoku. Nije
usklađena jačina glasova u Vijeću i nije utvrđen sastav Komisije pred činjenicom da bi moglo
doći do proširenja. Nije došlo ni do proširenja političkih područja u kojima bi Vijeće donosilo
odluke kvalificiranom većinom.

53. Što su left-overs?

Nakon stupanja na snagu Amsterdamskog ugovora Europsko vijeće je utvrdilo potrebu
sazivanja Konferencije s ciljem pripreme revizije Ugovora. Tema su bili left – overs tj. pitanja
koja nisu bila riješena Ugovorom. Zadatak je bio napraviti Europsku uniju spremnom na
proširenje

10
54. Rezultati Ugovora iz Nice?
-svaka članica Unije ima po jednog predstavnika u Komisiji
-bit će uvedeno načelo rotacije
-jača nadležnost predsjednika Komisije
-izmijenjeni postupak imenovanja Komisijeubuduće će se u svim fazama upotrebljavati
načelo kvalificirane većine
-načelo donošenja jednoglasnih odluka zamijenjeno je načelom odlučivanja kvalificiranom
većinom

55. Kako će se pro futuro ostvarivati kvalificirana većina?

Pitanja o jačini glasova u Vijeću i proširenju područja u kojima se odluke donose
kvalificiranom većinom, predviđeno je da se način donošenja jednoglasnih odluka zamijeni
kvalificiranom većinom, pri čemu su središnja područja ostala pošteđena tih promjena.
Od 1.1.2005. glasovi u Vijeću trebali bi ponovno biti raspoređeni po jačini.
Ubuduće je kvalificirana većina ostvarena u slučaju:
-da neki zaključak dobije određeni broj glasova, pri čemu se broj glasova mora nanovo
ispitati pristupanjem nove članice
-da većina država glasa za neki zaključak
-u slučaju da ta većina čini 62% cjelokupnog stanovništva unije

56. O čemu govori element „pojačane suradnje“ iz Ugovora iz Nice?

Riječ je o prilagođavanju u smislu da se unatoč ograničenim mogućnostima djelovanja u
pojedinačnim područjima politike omogući i daljnje produbljivanje integracija državama
članicama, što Amsterdamskim ugovorom nije bilo predviđeno.

57. Koje su tri bitne promjene u Ugovoru iz Nice u odnosu na Amsterdamski ugovor?
1) pojedine države gube pravo veta za područja iz 1. i 3. stupa EU, čime se državama koje
žele integraciju omogućava da zaobiđu blokadu na područjima gdje se odluke donose
jednoglasno.
2)Taj instrument i dalje stoji na raspolaganja u 2. stupu EU, s nekim ograničenjima. Za njih
prije svega vrijedi da se ne smiju doticati obrambeno-političkih pitanja, te da pravo veta
ostaje na snazi.
3) Za uvođenje pojačane suradnje potrebno je najmanje 8 država članica

58. Kako je Ugovorom iz Nice riješeno pitanje Europskog parlamenta?

-utvrđena je nova podjela mjesta, koja je umanjila razlike u reprezentaciji zastupnika
pojedinih zemalja, te je broj zastupnika ograničen na 732.

59. Zašto su Ugovorom iz Nice stvoreni uvjeti za proširenje Unije?

Prepreka snažnijoj suradnji u budućnosti biti će sve manje, što će svakako utjecati na lakše
nadilaženje blokada u pojedinačnim područjima.
Preduvjeti za proširenje formalno su ispunjeni odredbama koje se tiču veličine, sastava i
podjele mjesta unutar Komisije, Vijeća i EP. Međutim, lako je uočljivo da je Ugovorom iz Nice
budućnost EU više opterećena nego što je osigurana, što je vidljivo iz konflikata među
državama članicama, ali i iz činjenice što je na nekim razinama Ugovor iz Nice predstavljao
korak unatrag u odnosu na Amsterdamski ugovor.

11
60. Zašto je važno sazivanje Europskog vijeća u Laekenu?
Europsko vijeće u Laekenu zasjedalo je 14. i 15. prosinca 2001. Donesena je Povelja iz
Laekena o budućnosti Europske unije. Povelja na 8 stranica pokazuje razvoj i sadašnje stanje
vezano uz uključivanje novih zemalja i to po temama: demokratski izazov za Europu, nova
uloga Europe u globaliziranom svijetu i očekivanja građana Europe.
Povelja govori o problemima u budućnosti unutar Europske unije, a to su: bolja podjela i
ograničenje nadležnosti, pojednostavljivanje instrumenata i postupaka, kako povećati
demokraciju, transparentnost i učinak, i moguće uspostavljanje Ustava.

61. U kojem se povijesnom dokumentu prvi put spominje pojam proširenja?

-u Rimskim ugovorima(1957.) na nekoliko mjestau preambuli je riječ o čvrstoj volji da se
ostvare osnove za sve uži savez europskih naroda.
-članak 237 regulira pristup primanja novih članica

62. Koji aspekti uvjetuju proces proširenja i produbljivanja suradnje?

1.) Posebni po sektorima podijeljeni interesi, dakle činjenica da bi određene gospodarske
grane mogle imati negativne posljedice zbog nekih konkurentnijih proizvoda iz zemalja koje
su se prijavile za pristupanje
2.) Nacionalni interesi, dakle činjenica da bi proširenje moglo negativno utjecati na
mogućnost utjecaja pojedinih država članica na donošenje odluka
3.) Sastav Unije kao takav, posebno njena institucionalna struktura te načini i sposobnosti
donošenja odluka.

63. Što se podrazumijeva pod pojmom sjevernog proširenja?

Sjeverno proširenje je prvo proširenje. Prvi zahtjev je postavljen 1961., ali je prošlo 11
godina do primanja Velike Britanije, Irske i Danske. Važan razlog tome bilo je protivljenje
francuskog predsjednika De Gaullea. Problem je bila Velika Britanija koja je imala dobre veze
sa SAD – om pa se postavljalo pitanje utjecaja SAD – a na Europsku uniju preko jedne države.
Ostale države su članstvo vidjele kao pozitivno, jer su to gledali kao stvaranje suprotnog pola
u odnosu na jaku Francusku. De Gaulleov nasljednik Pompidou pristao je na proširenje.

64. Na što se misli pod pojmom južnog proširenja?

Južno proširenje jest drugi val proširenja Zajednice nakon 1973. i pristupanja VB, Irske i
Danske. 1981. Zajednici pristupa Grčka, a 1986. Španjolska i Portugal. Iako je stupanj
razvijenosti ovih država bio puno niži nego kod dotadašnjih članica, njihovo se pristupanje
nije dovodilo u pitanje kao britansko, već je ocijenjeno pozitivnim. Južno je proširenje
utjecalo na institucionalno funkcioniranje Zajednice, te na zajedničku agrarnu politiku.

65. Koje je proširenje prouzročilo najmanje problema?

-posljednje proširenje u kojem su Zajednici pristupile Austrija, Švedska i Finska
Odnosi država EFTA-e i Zajednice bili su još od 1972. regulirani bilateralnim ugovorom o
slobodnoj trgovini. Također te su zemlje pokazale visok stupanj gospodarskog razvoja.

66. S čime je zapravo bilo povezano proširenje?

Na tijek i rezultat proširenja utjecala je specifična kombinacija čimbenikaspecifični
nacionalni i interesi po sektorima, kao i središnja jedinstvenost svih dosadašnjih proširenja
uz to da su svi procesi proširenja bili povezani i s produbljivanjem procesa integracija.

12
67. Što je bio razlog posljednjeg kruga proširenja?
-slom komunističkih sustava u Srednjoj i Istočnoj Europi, a potom i procesi tranzicije koji su
započeli u tim zemljama, a djelomično su bili povezani s ekonomskim i socijalnim
problemima te sa razumljivom željom za pomoći za Zapada.

68. Zašto su važni kriteriji iz Kopenhagena?

-doneseni su odlukom Europskog vijeća iz Kopenhagena 1993. godine
Otvorena je mogućnost pristupa zemljama kada ispune kriterijestabilni institucionalni
okvir na načelima demokratskog uređenja, osiguranje ljudskih prava i prava manjina,
prelazak na socijalno tržišno gospodarstvo.

69. O čemu govori dokument nazvan Agenda 2000?

-objavljen od Komisije u lipnju 1997. godine.
Sadrži preporuku da Mađarska, Poljska, Estonija, Češka, Slovenija i Cipar najprije moraju
dosegnuti zadane srednjoročne ciljeve te da bi se s tim zemljama najprije trebali voditi
pregovori tek kad ispune uvjete bi mogle pristupiti.

70. Zašto je važno zasjedanje Europskog vijeća u Luxemburgu (1997.)

-u 36 podtočaka raspravljalo se o pitanjima proširenja EU
-prijedlog da se u pregovore stupi samo s dijelom zemalja koje su uputile zahtjev za prijem.
-stvara se okvir za proces pregovora i pristupanja:
1.) proces pristupanja bit će uveden 30.3.1998., 2.) intenzivirana strategija privlačenja
zemalja u EU, 3.) partnerstvo u pristupanju, 4.) povećanje financijskih sredstava za pomoć
zemljama kandidatkinjama, 5.) zemlje koje su podnijele zahtjev za prijem moći će sudjelovati
na zajedničkim programima.

71. Koje su zemlje činile tzv. luxemburšku skupinu?

-Estonija, Poljska, Slovenija, Češka, Mađarska i Ciparpregovori su im počeli u proljeće
1998. godine u Luxemburgu

72. Koje zemlje čine tzv. helsinšku skupinu?

-1999.g.- sastanak u Helsinkijuzapočeti pregovori s Bugarskom, Latvijom, Litvom, Maltom,
Rumunjskom i Slovačkom

73. Kakva je situacija prevladavala prije proširenja 2004.?

Kandidati su nezadovoljni kursom Unije glede proširenja i sporim tempom pregovora.
Raspoloženje stanovništva u zemljama kandidatkinjama opada što iskorištavaju antieuropske
stranke i stranačke frakcije. Unutar država članica još se ni jednom nije dogodilo da većina
država bude suglasna s proširenjem.

74. Što su posebnosti proširenja 2004.?

1.) Broj kandidata je veći nego ikad prije što stvara probleme pri definiranju interesa unutar
Zajednice, 2.) Zemlje CEE zahvaćene su dubokim procesom tranzicije, 3.) nizak ekonomski
razvoj kandidata u odnosu na zemlje članice EU.

13
75. Posljednji krug proširenja EU?
-odvijao se u 2 etape, a obuhvatio je ukupno 12 država: Bugarsku, Cipar, Češku, Estoniju,
Latviju, Litvu, Mađarsku, Maltu, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku i Slovenijuprvi put tako
veliki broj odjednom što je rezultiralo Unijom od 27 članica i 500 milijuna građana.
-prva etapa je završena 1.5.2004., a druga 1.1.2007. primanjem Bugarske i Rumunjske.

76. Zašto EU predstavlja neobičnu pojavu?

Zbog značajki klasičnih nacionalnih političkih sustava, ali i međunarodne politike.

77. Koji su elementi od posebnog značenja u objašnjavanju fenomena EU?

1.) Činjenica da se radi o sasvim novim i jedinstvenim formama suradnje, 2.) da je počevši od
teške industrije, sve više područja uključivano u tu suradnju, 3.) da se pokazala tendencija
razvoja od međudržavne do supranacionalne suradnje, 4.) da se krug članica proširuje.

78. Po koje se tri točke EU razlikuje od klasične međunarodne organizacije?

1.) pravni poredak i uloga Europskog suda
2.) naglašena funkcionalna diferencijacija koja je pridonijela tome da u državama članicam
nestane shvaćanje prema kojem je politika EU isto što i vanjska politika
3.) sukcesivni prelazak na odluke koje se u Vijeću ministara donose kvalificiranom većinom,
te dodjeljivanje velikog značaja Europskom Parlamentu.

79. Koji su čimbenici najviše utjecali na razvoj EU?

1.) Eksterni utjecaju, kao promjene 1989./90. godine ili razvoj svjetske privrede i tečaj dolara
2.) Srednjoročni i dugoročni utjecaj suradnje
3.) Individualni akteri kao Schuman, Delors i De Gaulle
4.) Strukturalni okvir i podjela kompetencija, kao i promjene time izazvane
5.) Različite predodžbe država članica o izgledu suradnje, kao i skeptično držanje VB
6.) Interesi država članica za konkretna pitanja ili područja
7.) Dinamika pregovora
8.) Interni okvirni uvjeti država članica
9.) Spill-over tj. Razvoji u pojedinim političkim područjima koji su imali utjecaja na druga
politička područja
10. Odnosi elite i stanovništva (npr. kriza ratificiranja Ugovora iz Maastrichta)

O INSTITUCIJAMA EU (Europski parlament, Komisija, Vijeće, Sud, Revizijski sud)

80. Zašto Ugovor o EU znači prijelomnu fazu u procesu institucionalne reforme EZ?
Radi se o reviziji osnivačkih ugovora triju europskih zajednica. Za razliku od revizije koja je
izvršena Jedinstvenim europskim aktom, sada su uvedeni novi oblici suradnje između vlada
država članica u područjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike (drugi stup) i pravosuđa i
unutrašnjih poslova (treći stup).
Odredbama Ugovora o Europskoj uniji se:
1) Uvodi cilj realizacije Ekonomske i monetarne unije država članica
2) Formiraju se novi institucionalni obrasci funkcioniranja Unije - to su novi organi Europske
unije: Europski monetarni fond (kao prethodnica Europske središnje banke), Odbor regija i
Revizijski sud.

14
81. Po čemu ciljevi EU određuju okvir nadležnosti organa EU?
-ciljevi EU sadržani su u preambulama i uvodnim dijelovima osnivačkih ugovora
-u članku B Ugovora o EU utvrđeni su ciljevi EU

82. Po čemu je važno načelo supsidijarnosti u djelovanju organa EU?

Načelo supsidijarnosti je uneseno u preambulu Ugovora o Europskoj uniji. Smisao tog
načela je donošenje odluka na razini što je moguće bližoj građanima. To znači da prednost u
takvom odlučivanju imaju tzv. niži organi vlasti, a to su države članice koje su bliže
građanima.
Prema ovom načelu, Zajednica ne poduzima radnje (izuzev u područjima svoje isključive
ovlasti), osim ako one nisu djelotvornije od radnji poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili
lokalnoj razini.
Primjena ovoga načela osigurava i neprekidnu provjeru provedbe aktivnosti na razini
Zajednice i njezine opravdanosti u odnosu na mogućnost njezine provedbe na nacionalnoj ili
regionalnoj razini.

83. Što je opća, a što politička bit načela supsidijarnosti?

Opća bit načela supsidijarnosti vuče porijeklo iz njemačke ustavne prakse tzv. kooperativnog
federalizma. U tom sustavu prednost imaju niže razine odlučivanja u odnosu na središnju
razinu. Tako federalna tj. središnja vlast dijeli s regijama određene ovlasti.
Politička bit načela supsidijarnosti potječe iz njegovog definiranja u preambuli i zajedničkim
odredbama Ugovora o Europskoj uniji. Naglasak je na donošenju odluka na razini što je
moguće bližoj građanima. Odatle proizlazi da načelo supsidijarnosti nije vezano isključivo za
raspodjelu nadležnosti između organa EU i država članica.

84. Na što se odnose autoritativna tumačenja načela supsidijarnosti?

Poslije donošenja Ugovora iz Europske unije, u Europskoj uniji su nastojali utvrditi
autoritativna tj. javna tumačenja načela supsidijarnosti. Europsko vijeće je prihvatilo
koncept primjene načela supsidijarnosti i čl. 3B Ugovora.
Tri elementa za primjenu načela supsidijarnosti:
1) Načelo dodjele nadležnosti organima Europske unije
2) Pravni izraz supsidijarnosti : trebaju li komunitarni organi djelovati u područjima koja nisu
u njihovoj isključivoj nadležnosti
3) Ako trebaju djelovati, na koji način i u kojoj mjeri – načelo proporcionalnosti
Odatle proistječe necentralistički karakter Europske unije ili višestupanjski sustav
upravljanja.

85. O čemu govori dinamički koncept načela supsidijarnosti?

Donošenje Protokola o supsidijarnosti i proporcionalnosti, u sklopu revizije Ugovora o EU,
ukazuje da se radi o dinamičkom konceptu načela supsidijarnosti. Nameće se zaključak da
primjena načela supsidijarnosti može voditi kako širenju kompetencija organa EU, tako i
njihovu ograničenju ili ukidanju- kada one nisu više opravdane s aspekta postizanja ciljeva
Unije.

15
86. Institucije višestupanjskog sustava EU?
Strukturu EU čine 3 strukture:
- SUPRANACIONALNA u kojoj se, prije svega ističe djelatnost organa EU, a po kojoj EU i jest
jedinstvena organizacija u svijetu
- NACIONALNA koja predstavlja politiku država članica
- 2. i 3. stup koji čine zajednička vanjska i sigurnosna politika, te unutarnji poslovi i pravosuđe

87. Koji su osnovni elementi institucionalne strukture EU?

-Europska komisija, Vijeće EU, Europsko vijeće, Europski parlament, Europski sud, Revizorski
sud, Gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija

88. Što čini središnju razliku u strukturi supranacionalnih i nacionalnih aktera?

Razliku čini to što odluke uglavnom donosi tijelo sastavljeno od predstavnika vlada zemalja
članica, tj. Vijeće EU (ili Vijeće ministara).

89. Koje su institucije Unije prema Ustavu EU?

Europski parlament – Europsko vijeće
Vijeće ministara
Europska komisija
Sud pravde EU
-te institucije spominju se u Glavi VI.(Funkcioniranje Unije)

90. Zašto je Vijeće EU (Vijeće ministara) nositelj odlučivanja u zajednici?

Vijeće EU (ministara) donosi zakone na prijedlog komisije uz sudjelovanje parlamenta. Vijeće
svaki put zasjeda u drugom sastavu (nekad su to ministri vanjskih poslova, nekad
poljoprivrede itd., ovisno o temi). Za ministre u državama članicama rad u Vijeću je možda i
ključni dio njihovog djelovanja. S obzirom da ministri većinu vremena provode u matičnim
državama, za normalno funkcioniranje Vijeća od iznimne važnosti je rad Odbora stalnih
zastupnika u Bruxellesu.

91. Na koji se način odlučuje u Vijeću EU?

U pravilu se u Vijeću ministara odlučuje kvalificiranom većinom, što su predvidjeli Ugovori iz
Maastrichta, Amsterdama i Nice.
Ono što je karakteristično za rad Vijeća ministara jest to što pojedina područja politike, za
koja su zaduženi pojedini članovi Vijeća, sve više "vode vlastiti život", tj. rad Vijeća se sve više
diferencira. Tomu je tako zbog toga što države članice (odnosno njihovi ministri koji su
članovi Vijeća) sve manje unutar Vijeća zastupaju talijansku, njemačku ili hrvatsku politiku jer
je politika država članica prema EU izgubila obilježje vanjske politike. Osim toga, donošenje
odluka kvalificiranom većinom često rezultira i nužnim kompromisima i donošenjem tzv.
package deals, tj. dogovora koji obuhvaćaju više područja što također utječe na
diferencijaciju.

92. Navedite pobliže sastav Vijeća ministara?

Sastoji se od predstavnika svake države članice na ministarskoj razini; čine ga nadležni
resorni ministri.
Sastav mu se mijenja ovisno o pitanju o kojem odlučuje, a posebna zasjedanja vezana su uz
resore.

16
Svaka članica bira ministra kojeg šalje, a mogu biti prisutna 2 ili više ministara jedne države,
ali imaju pravo samo na jedan glas prilikom odlučivanja.

93. Na koji je način uređena dužnost predsjedatelja VM?

Ugovor iz Maastrichta predvidio je da svaka država članica obnaša dužnost
predsjedavateljice Vijećem ministara po 6 mjeseci i to po redoslijedu koji je unaprijed
određen. Postoje dva ciklusa predsjedavanja u kojima se države izmjenjuju (zbog ljetnih
odmora; pa tako svaka država članica predsjeda Vijećem u dva puta u dva ciklusa - jednom
na početku, a drugi put na kraju godine). Osim toga, određeno je i da nakon predsjedavanja
mlade države članice predsjedava velika. Sjednicama Vijeća ministara nazoči i predstavnik
komisije (predsjednik ili član komisije nadležan za odgovarajući resor).

94. Što je funkcija Odbora stalnih predstavnika (COREPER)?

Odbor stalnih predstavnika je smješten u Bruxellesu. Sastoji se od službenika država članica.
Najvažnija funkcija Odbora stalnih predstavnika je pripremanje rada Vijeća Europske unije i
izvršavanje zadaća koje mu ono povjeri. Odbor stalnih predstavnika prati rad komunitarnih
organa Europske unije i na temelju toga priprema zasjedanje Vijeća Europske unije.
Utjecaj Odbora stalnih predstavnika na donošenje odluka Vijeća Europske unije je vrlo bitan
iako je neformalne prirode. Akti o kojima je postignuta suglasnost među državama članicama
u okviru Odbora stalnih predstavnika, u praksi budu najčešće doneseni na sjednicama bez
rasprave.

95. Koja je nadležnost Vijeća ministara?

Obuhvaća donošenje relevantnog komunitarnog zakonodavstva u obliku uredaba, naputaka i
odluka kao i neobavezujućih preporuka i mišljenja. Te su ovlasti sadržane u Ugovor o EZ, gdje
je utvrđeno da VM donosi odlukepravo donošenja odluka se tumači kao opće pravo
odlučivanjaVM je vrhovni zakonodavni organ EU
Također usklađuje opće ekonomske politike država članica i objedinjuje zakonodavnu,
izvršnu i diplomatsku funkciju.

96. U čemu se sastoji dvostruka uloga Vijeća ministara?

Djeluje kao:
1) Tijelo u kojem su predstavljene države članice i istodobno je
2) Vrhovni zakonodavni organ Europske unije

97. Kakav je odnos Vijeća ministara prema Europskom parlamentu?

Razvio se običaj da predsjedatelj Vijeća Europske unije predstavlja program aktivnosti za
idućih 6 mjeseci, radi rasprave u Europskom parlamentu. Osim toga, ako Vijeće Europske
unije propusti djelovati u granicama svoje nadležnosti može se pokrenuti pitanje njegove
odgovornosti pred Europskim sudom. Tako je Europski parlament osamdesetih godina
pokrenuo postupak protiv Vijeća Europske unije u kojem je dokazano da se Vijeće nije
dovoljno trudilo da ustanovi zajedničku prometnu politiku.

98. Koja je pravna osnova funkcije koordinacije Vijeća?

U članku C iz Zajedničkih odredaba Ugovora o EU određeno je da su Vijeće i Komisija dužni
osigurati usklađenost vanjske aktivnosti Unije u okviru vanjskih odnosa, sigurnosti, privrede i
razvoja.

17
99. Sastav Komisije?
Europsku Komisiju čini 28 članova koje predlažu vlade država članica i koji imaju mandat od 5
godina. Za imenovanje predloženih članova potrebna je odluka Europskog parlamenta.
Članovi Komisije imaju zadaću da se zalažu za opće dobro i opće interese svih građana EU.
Njih podržava 19000 službenika koji su podijeljeni u 24 tzv. opće uprave kao i posebne
institucije (Glavno tajništvo, Služba za prevođenje ili Pravna služba).
Ugovorom iz Nice predviđeno je da od 2005. godine svaka država članica ima po jednog
člana, a broj će biti ograničen nakon pristupanja 27. članice. Broj će odrediti Vijeće (bit će
manji od 27), a da bi se osigurala jednakopravnost svih članica bit će uveden sustav rotacije.

100. Što su zadaće Komisije?

1) Pravo iniciranja – svakoj odluci Vijeća Europske unije mora prethoditi prijedlog Europske
komisije. Ona razrađuje prijedloge za razvoj zajedničke politike.
2) Nadzor nad provođenjem ugovora i odluka koje su donijela tijela Europske unije. Ako
utvrdi kršenje, ima pravo pozvati Europski sud.
3) Provodi zajedničku politiku (kao izvršno tijelo) – to uključuje upravljanje financijama,
provođenje politika Europske zajednice, nadgledanje provođenja dogovora i nadzor država
članica.
4) Zastupa Europsku uniju prema van

101. Po čemu se EP razlikuje od nacionalnih parlamenata?

Ponajprije strukturom. Bitne značajke EP su: radi se o multinacionalnom parlamentu koji je u
stalnoj promjeni koja pokazuje i ideološke konfliktne linije i nacionalne konfliktne linije.
-u Parlamentu je izražena funkcionalna diferencijacija
-bitno je naglasiti usku vezu i intenzivnu suradnju s Komisijom, koja je često usmjerena protiv
Vijeća ministara.

102. Koje dvije institucije EU utječu na rad Vijeća, Komisije i Parlamenta?

-na tri navedena tijela koji čine središte odlučivanja u EZ utjecaj vrše Europski sud i Europsko
vijeće.

103. Koji je sastav i unutrašnja organizacije Europskog parlamenta?

Europski parlament je sastavljen od izravno izabranih predstavnika naroda iz država članica i
zato predstavlja demokratski izraz političke volje građana država članica.
Poslanici su grupirani po političkoj pripadnosti, a ne nacionalnoj pripadnosti što Europski
parlament čini nadnacionalnom institucijom.
Sjedište je u Strasbourgu gdje se održavaju redovita mjesečna zasjedanja (osim u kolovozu).
Članovi imaju mandate od 5 godina. Europski parlament ima 23 stalna odbora koja
pripremaju zasjedanja, sastavljaju mišljenja na prijedloga akata Europske komisije koji su
upućeni Vijeću Europske unije, izrađuju amandmane na zajedničke stavove Vijeća Europske
unije, a i prijedloge rezolucija Europskog parlamenta. Europski parlament osniva i
pododbore, privremene odbore i istraživačke odbore.
Aktivnostima Europskog parlamenta i njegovih odbora upravlja Predsjedništvo koje je
sastavljeno od predsjednika i 14 potpredsjednika s mandatom od 2 i pol godine.
Europski parlament imenuje ombudsmana ili posrednika. On prima žalbe fizičkih i pravnih
osoba iz država članica u vezi s radom komunitarnih organa, osim Europskog suda i
Prvostupanjskog suda. Nakon toga pokreće istragu. Potpuno je neovisan u radu.

18
104. Koje su ovlasti Europskog parlamenta?
-imamo tri skupine ovlasti: zakonodavne(dijeli s Vijećem), financijske i kontrolne.

105. Koje postupke obuhvaćaju zakonodavne ovlasti EP?

1.) POSTUPAK KONZULTACIJA koji se sastoji u traženju mišljenja EP-a prije nego što Vijeće
donese prijedlog nekog propisa koji je podnijela Komisija. Ovdje EP vrši svoju savjetodavnu
ulogu.
2.) POSTUPAK SURADNJE koji se sastoji u podnošenju amandmana na nacrt propisa.
Komisija prijedlog propisa podnosi EP i Vijeću. Nakon dobivenog mišljenja EP, Vijeće donosi
zajednički stav, te se prosljeđuje EP na odobravanje i Vijeće propis donosi ako ga odobri EP.
Parlament može i odbaciti stav Vijeća ili podnijeti amandmane (apsolutnom većinom). U tom
slučaju, Vijeće može donijeti propis jednoglasno.
3.) POSTUPAK SUODLUČIVANJA se sastoji u formiranju Odbora za mirenje (sastavlja se od
članova Vijeća, predstavnika Komisije i određenog br. zastupnika)
4.) POSTUPAK DAVANJA SUGLASNOSTI PARLAMENTA odnosi se na važne odluke s
međunarodnim implikacijama poput pristupanja novih članica, zadatke i ovlaštenja Europske
središnje banke ili pitanja organizacije i ciljeva Strukturnog i kohezijskog fonda. U ovom
postupku parlament odobrava ili ne odobrava prijedlog nekog propisa, ali ne može ga
mijenjati.

106. Što su proračunske ovlasti EP-a?

- predstavljaju drugo područje njegove nadležnosti.
- odlučuje o svim izdatcima koji ne potječu iz obveza utvrđenih komunitarnim propisima.
- odlučuje o administrativnim troškovima institucija
- bitne su ovlasti EP u vezi s operativnim rashodima iz fondova zajednice

107. Koje su kontrolne ovlasti Europskog parlamenta?

-obuhvaćaju odnose EP-a s Vijećem i Komisijom
-Komisija je odgovorna isključivo Parlamentu te Europski parlament neprestano nadzire rad
Komisije
-vlade država članica i EP zajedno odlučuju o izboru za predsjednika Komisije

108. Što čini osnovu strukture Europskog suda?

-odgovoran je za održavanje prava Zajednice
-donosi pravne odluke u slučaju spora između država članica, između Unije i članica, između
tijela i struktura EU, između pojedinačnih osoba
-nacionalni sudovi mogu se obratiti ECJ zbog problema iz zajedničkog prava
-osim Europskog suda postoji i Prvostupanjski sud koji je organiziran i uređen 1989. kako bi
rasteretio Europski sud

109. Na koje se načine omogućuje aktiviranje(uključivanje) Europskog suda?

1.) Preko postupka odlučivanja po članku 234. Ugovorakada nacionalni sudovi traže
interpretaciju Europskog suda s aspekta zajedničkog prava
2.) Na temelju tužbi upućenih izravno njemu

19
110. Po čemu se može mjeriti stvarni utjecaj Europskog suda?
Taj je sud enormno utjecao na proširenje ustavno-pravnog okvira u pravcu
supranacionalnosti, među ostalim i na uvođenje principa neposrednog i izravnog
primjenjivanja prava Europske zajednice
-uspostavio je jednom presudom i načelo obostranog priznavanja standarda država članica

111. Po čemu ECJ ima dvostruku funkciju?

Funkcija ustavnog suda-rješava sporove između komunitarnih organa i sporove između tih
organa i država članica.
Funkcija suda kao organa pravne zaštite-tj. Zaštite komunitarnog prava od njegova kršenja:
upravni sporovi, građanski sporovi, disciplinski, tj. radno-pravni sporovi

112.Po čemu se ECJ razlikuje od Međunarodnog suda pravde u Haagu?

Europski sud ima obveznu nadležnost, a Međunarodni sud pravde u Haagu, kao glavni sudski
organ UN – a ima fakultativnu nadležnost. Odluke Europskog suda obvezne su za države
članice, a odluke Međunarodnog suda pravde nisu. Međunarodni sud pravde nije ovlašten
da autentično tumači odredbe Povelje UN – a, a Europski sud je vrhovni tumač
konstitutivnog Ugovora i ostalih sekundarnih akata.

113. Zašto je rašireno uvjerenje o Europskom sudu kao instituciji sui generis?
Europski sud je specifičan sud koji se ne može izjednačiti ni sa nacionalnim ni s
međunarodnim sudovima. To je istodobno organ i međunarodnog i unutarnjeg karaktera sa
nadnacionalnim značajkama. Može se usporediti s međunarodnim sudovima s obzirom da
ima 28 sudaca i 8 općih pravobranitelja koje imenuju države članice na osnovi
međunarodnog sporazuma. Može se usporediti s nacionalnim sudovima, jer ispituje
zakonitost akata Vijeća Europske unije i Europske komisije, donosi odluke o prethodnim
pitanjima i brine o poštivanju obveza država članica koje proizlaze iz Ugovora.

114. Odredite pobliže sastav Europskog suda?

-28 sudaca i 8 općih pravobranitelja, tajnik suda, pravni tajnici i specijalizirane službe
-suce i pravobranitelje sporazumno imenuju države članice na razdoblje od 6 godinapo
jedan sudac iz svake države
-suci moraju biti neovisni i ne smiju obavljati drugu političku ili administrativnu funkciju

115. Na koji način zasjeda ECJ?

Sud zasjeda plenarno. Plenarne se sjednice održavaju kad Sud tako odluči (za značajne
slučajeve) ili kad to zahtijeva država članica ili komunitarni organ, koji su strane u sporu.

116. Koja je uloga pravobranitelja?

Pravobranitelja sporazumno imenuju države članice na razdoblje od 6 godina. Opći
pravobranitelj je dužan da, postupajući nepristrano i nezavisno, javno izloži prijedloge o
pokrenutim predmetima pred Sudom (nakon završetka usmenog saslušanja stranaka, a prije
izricanja presude Europskog suda). Cilj je da pomogne Sudu u nadzoru nad poštivanjem
prava prilikom tumačenja i primjene osnivačkog Ugovora. Imaju trostruku funkciju :
1) Predlažu rješenja za predmete koje raspravlja Europski sud
2) Predložena rješenja podvode pod opći model postojeće sudske prakse
3) Ako je moguće, naznačuju obrise daljnjeg razvoja sudske prakse

20
117. Koja je uloga tajnika Europskog suda?
Tajnik brine o proceduralnim pitanjima dostavljanja svih dokumenata Sudu i stranama u
sporu i da prisustvuje sastancima Suda prilikom razmatranja administrativnih i financijskih
pitanja, bez prava glasa.

118. Kojim se aktima utvrđuje nadležnost Europskog suda?

Ugovor o EU-članak 164. utvrđuje ulogu Suda
-članak 172. predviđa da nadležnost Suda može biti utvrđena i uredbom koju
donose Vijeće i Parlament

119. U čemu je specifičnost donošenja odluke o prethodnom pitanju?

Specifičnost donošenja odluke o prethodnim pitanjima je u tome što Europski sud ne
donosi presudu o meritumu spora, nego samo o prethodnom pitanju, a osnovni postupak o
konkretnom predmetu se vodi pred nacionalnim sudom države članice. U prethodna pitanja
spada: tumačenje Ugovora, valjanost i tumačenje akata koje su donijeli organi Zajednice
(Europska komisija i Vijeće i Europska središnja banka) i tumačenje statuta tijela koje je
osnovalo Vijeće.

120. Koje zadaće ECJ obnaša u funkciji pravne zaštite komunitarnog prava?
1.) Nadzire zakonitost akata, 2.) utvrđuje jesu li komunitarni organi propustili djelovati u
slučaju kršenja Ugovora u postupku pred Sudom, 3.) rješava sporove o naknadi štete koju su
prouzročili komunitarni organi u vršenju svojih dužnosti.

121. Koja je savjetodavna nadležnost Europskog suda?

Savjetodavna mišljenja Suda obvezuju komunitarne organe i proizvode pravne posljedice u
komunitarnom pravu. Na zahtjev Vijeća, Komisije ili članice, Sud daje mišljenje o
usklađenosti prijedloga sporazuma s odredbama Ugovora

122. Obuhvaća li nadležnost suda sva tri stupa EU?

-ne, nego samo prvi stup EU i završne odredbe Ugovora

123. Što je Prvostupanjski sud?

Europski sud je zatražio formiranje pomoćnog suda radi rasterećenja i bolje učinkovitosti
zaštite komunitarnog prava. Osnovan je 1989. pod nazivom Prvostupanjski sud. Uspostava
tog suda je omogućena izmjenama Rimskih ugovora koje su uslijedile nakon
usvajanja Jedinstvenog europskog akta.
Cilj osnivanja Prvostupanjskog suda je jačanje zaštite fizičkih i pravnih osoba u odnosu na
primjenu komunitarnog prava.

124. Za koje je sporove nadležan Prvostupanjski sud?

1) Sporovi između Zajednice i njenih službenika
2) Tužbe za kontrolu zakonitosti koje podnose fizičke ili pravne osobe, ali ne i organi
Europske unije ili države članice
3) Tužbe za naknadu štete po izvanugovornoj odgovornosti Zajednice koje podnose fizičke
ili pravne osobe
4) Tužbe na osnovi arbitražne klauzule iz javnopravnog ili privatnopravnog ugovora koje
podnose fizičke ili pravne osobe.

21
125. Kakav je sastav Prvostupanjskog suda?
Prvostupanjski sud sastoji se od 28 sudaca koje sporazumno imenuju države članice na
razdoblje od 6 godina, s time da mogu biti ponovno birani. Neovisnost sudaca mora biti
neupitna i moraju imati posebne kvalifikacije (za razliku od sudaca Europskog suda koji mogu
biti i istaknuti pravnici). Suci među sobom biraju svog predsjednika. Sud zasjeda u vijećima
od 3, 5 ili 13 sudaca ili u plenarnim sjednicama, a moguće je i da slučaj razmatra sudac
pojedinac.

126. Kakav je postupak pred prvostupanjskim sudom?

-isti kao i pred Sudom pravde
-razlika je u mogužnosti podnošenja žalbe u roku od 2 mjeseca od dostavljanja odluke
Prvostupanjskog suda

127. Kako je nastalo Europsko vijeće?

-na sastanku na vrhu šefova vlada i država 1969. Godine
-sastanci su se u početku organizirali neredovito, ali od zaključenja Pariškog susreta na vrhu
1974. Godine su postali stalna ustanova- Europsko vijeće

128. Zašto je Europsko vijeće najutjecajniji oblik međuvladine suradnje u EU?

Europsko vijeće daje poticaj za razvoj Europske unije i utvrđuje opće političke smjernice.
Sastoji se od predsjednika država ili predsjednika vlada država članica Europske
unije, predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Europske komisije.
Sastaje se najmanje dva puta godišnje pod predsjedništvom predsjednika države ili vlade
države članice koja predsjeda Europskim vijećem. Europsko vijeće poslije svakog zasjedanja
podnosi izvješće Europskom parlamentu i godišnje izvješće o napretku Unije.

129. Na koji način Ugovor iz Maastrichta utvrđuje stožernu poziciju EV-a?

- u članku 4 Ugovora o EU iz Maastrichta EV se nalazi izvan kontrole Europskog suda
pravde; njegova snaga utjecaja i prevaga među ostalim institucijama leži upravo u
specifičnom vidu neformalnosti i političkoj težini zaključaka koje donosi

130. Što je nadležnost Europskog vijeća?

EV usmjerava razvoj EU i utvrđuje opće političke smjernice. Opće političke smjernice odnose
se na područje usklađivanja ekonomskih politika država članica i Zajednice, monetarnu uniju
i polje zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

131. Kako EV djeluje na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike?

U praksi postoji prešutno pravilo da je EV angažirano ne samo na načelnoj razini nego i
donošenjem konkretnih zaključaka, ako se radi o politički osjetljivim temama.

132. Što je bit načina odlučivanja u EU?

Najvažnije je postizanje kompromisausklađivanje stavova država članica koji se nisu mogli
riješiti u komunitarnim organima.
Europsko vijeće se temelji na primjeni konsenzusa i jednoglasnog odlučivanja.

133. Koje su ostale institucije na supranacionalnoj razini?

- Revizorski sud, Odbor regija, Gospodarski i socijalni odbor

22
134. Koji su relativno stabilni čimbenici odnosa razina suradnje?
Postoje tri osnovne dimenzije koje se tiču bitnih razlika među članicama:
1.) Raspodjela vlasti između egzekutive i legislative, 2.) mjera koordiniranja politike s EZ,
3.) odnos između nacionalne i supranacionalne razine

135. Navedite primjere nekih zemalja koje imaju prepoznatljiv odnos prema zajednici?
Francuska i Danska
Njemačka i Italija

136. Specificirajte određene ralativno stabilne čimbenike?

a) Specifično za zemlju: sistem odlučivanja unutar EU, odnos prema EU, ustavnopravni
okvir, strukture i međunarodni okvir unutar zemalja članica, politička kultura, orijentacija
političkog uređenja
b) Specifično za područje: odnos između aktera u pojedinačnim područjima „ideologije“

137. U kojoj mjeri na odnose u Uniji utječu ideologije specifičnih područja?

-ideologije spec. područja- osnovne predodžbe članica o tome kako treba izgledati politika
EU u određenom području; imaju značenje koliko i činjenica da članice u sklopu ovih
ideologija pronalaze dodirne točke za ostvarivanje kooperacije i to didirne točke koje su
toliko jake da se unatoč značajnim razlika države članice odlučuju na suradnju.

138. Što se podrazumijeva pod utjecajem relativno promjenjivih čimbenika?

a) Specifično za zemlju: sastav vlade, aktualni stavovi i mišljenja, ekonomska situacija,
aktualni problemi
b) Specifično za područje: aktualni odnosi između aktera u području, aktualni problemi

139. Koji su događaju omogućili razvoj drugog stupa?

Potreba za suradnjom u politici drugog stupa je rasla kako je rastao i razvoj integracijskih
procesa. Prvi se dogovor zbio 1970. godine.
Nakon toga su uslijedile sljedeće važne etape: Jedinstveni europski akt, EG i Europska
politička suradnja, sve to, povezano Ugovorom iz Maastrichta

139. Što obilježava postupke u području drugog stupa?

-odluke se donose u Vijeću i te odluke uvjetuju zajedničko djelovanje svih članica i
koordiniranje međunarodnih organizacija iz tog područjamože doći do zaključivanja akata
o zajedničkim akcijama
-načelo zastupanja prema van u slučaju takvih odluka rezervirano je za predsjedavatelja EU,
odnosno za tzv. Troiku (prethodnog, sadašnjeg i budućeg predsjedavatelja EU)

140. Što je punktualna suradnja?

Punktualna suradnja je proširenje nadležnosti Europske unije u područjima prava i unutarnje
politike (u trećem stupu). Razlog je činjenica da razvoj slobodnog tržišta uvjetuje suradnju
država članica i ne dopušta izolirano djelovanje država članica u području prava i unutarnje
politike.

23
141. Koje su promjene učinjene ugovorom iz Amsterdama?
A. dijelovi dosadašnjeg 3. stupa prešli su u područje nadležnosti prava EZ (u 1. stup): politika azila,
propisi o prelasku vanjskih granica, useljenička politika, politika prema građanima 3. Država,
pravna suradnja u građanskim i kaznenim procesima
B. preostali dijelovi 3. stupa nazvani su „odredbama o policijskoj i pravnoj suradnji u pitanjima
kaznenog postupka“
→ odredbe dijelom podliježu jurisdikciji Europskog suda
C. potpisan je i Shengenski protokol koji regulira vanjsku granicu EU, odnosno Europske zajednice
- iz protokola su izuzete Irska, Velika Britanija i Danska

142. IZVORI PRAVA ZAJEDNICE

I. PRIMARNI
1) ugovori koji su stvorili EU i koji su proširivani i mijenjani dr. ugovorima ili aktima,
uključujući Ugovor o akcesiji, U EU, Ugovor iz Amsterdama i njegove protokole i Ugovor iz
Nice
- definiraju teritorijalno područje svoje primjene, u nekim slučajevima imaju i
ekstrateritorijalni efekt
2) ugovori koje je Europska zajednica sklopila s 3. državama
- svaki od glavnih Ugovora o EZ ovlašćuje EZ da sklopi međunarodne sporazume s 3.
državama, grupama država ili s određenim tipovima međunarodnih organizacija, ali priroda i
sadržaj sporazuma mora potpadati pod nadležnost EZ, stoga se najčešće radi o sporazumima
o slobodnoj trgovini i udruživanju
- odredbe moraju imati težinu izravnog učinka, kako bi ih ECJ i nacionalni sudovi mogli
oživotvoriti
II. SEKUNDARNI
akti Vijeća i Komisije, koje oni mogu usvajati po uvjetima UEZ i s obzirom na njihov
kapacitet institucija EZ
- takvim se aktima stvaraju izvršiva prava i obveze za subjekte Zajednice
- sekundarna priroda ove legislative ukazuje na to da je njezin oblik derivativan, ograničen i
hijerarhijski subordiniran primarnim izvorima. To znači da:
1. sekundarno pravo ne može mijenjati, opozivati ili zamjenjivati doseg primarne odredbe
2. da su Vijeće i EK dužni poštivati ograničenja pri stvaranju prava, a akte koji su doneseni
bez poštivanja ograničenja ECJ će proglasiti ništavim ili nevažećim.
1) uredbe (propisi)-imaju opću primjenu
- obvezujuća je u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama
-karakteristike:
a) opća primjenjivost- objektivno određene situacije, uključujući neposredne pravne
posljedice u svim članicama na općenit i apstraktan način
b) izravna primjenjivosti- automatski se inkorporiraju u pravo svake članice, implementiraju
se automatski, mogu stvoriti individualna prava i obveze koja se mogu braniti pred
nacionalnim sudovima
c) primjenjivost u svim državama članicama- europska zajednica traži uniformnost u primjeni
uredbi, pa bi svaki pokušaj implementacije od strane država članica mogao to ugroziti i
rezultirati različitim tretmanima građana EZ
d) obvezatnost u cijelosti- država članica mora uredbi dati efekt u njenoj cjelini- uredba
nije(kao smjernica) ograničena izborom metoda za ostvarenje rezultata

24
2) direktive (smjernice)
- cilj je da stvori pravni odnos između EZ i države članice na koju je smjernica adresirana
- ona je za te države obvezna, ali jedino glede cilja koji se ima njome ostvariti
- nacionalnim vlastima ostaje pravo da izaberu pravi oblik i metodu ostvarenja rezultata
- mora se odnositi na svoje adresate, a svoje rezultate mora ostvarivati s obzirom na
spomenuto određenje.
- Smjernica je indikativno sredstvo za implementaciju ciljeva Ugovora.
3) odluke – najpokretljiviji oblik sekundarne legislative
legalno obvezujuća mjera s posebnom formom i specifičnim pravnim efektom, ali i
neobvezujući neformalni akt kojim se iznosi program, deklaracija namjere ili putokaz koji
mora biti implementiran novom legislativnom mjerom
- obvezuje samo svoje adresate i primjenjuje se na ograničen broj osoba koje su poznate ili
se mogu lako identificirati
4) preporuke i mišljenja - nemaju obveznu snagu, mogu imati značajnu pol. i/ili moralnu
težinu
- izdaju ih Vijeće i Komisija o bilo kojem pitanju koje se tiče materije iz Ugovora Zajednice i to
uvijek kada institucije smatraju da je to nužno
III. TERCIJARNI
- pravni autoritet koji ne počiva na Ugovorima Zajednice, već u jurisprudenciji ES
- takvi izvori mogu popuniti pravne vakuume koje su stvorili propusti u Ugovorima
1) akti (odluke i sporazumi)* koje su usvojili predstavnici vlada država članica okupljenih
u Vijeću
Vijeće obnaša 2 različita tipa funkcija:
a. ono je institucija/organ Zajednice ustanovljena UEZ i zadužena specifičnim ovlastima i
nadležnostima
→ tada mjere potpadaju pod koncept sekundarne legislative
b. ono je mjesto u kojem predstavnici vlada država članica koncentriraju svoje aktivnosti i
odlučuju o principima i metodama zajedničkog djelovanja →U toj drugoj funkciji Vijeće
nema nužni autoritet temeljem Ugovora glede usvajanja mjera Zajednice, a akte koje
tada donosi nazivamo odlukama i sporazumima
→ * pr. narav takvih akata je dvosmislen, jer spadaju pod pravo Zajednice (čine njegov
izvor) i pod mp
- prednost ovog oblika odlučivanja – omogućuje brzi i jednostavna način djelovanja
država članica u područjima izvan nadležnosti EZ
- mana – omogućuje Vijeću da djeluje i neovisno od uvjeta i postupaka o kojima
Ugovori govore
2) odluke (case law) Europskog suda
- ECJ u generalnom smislu nije vezan svojim ranijim odlukama, no u slučaju kad je
donosio neku važnu odluku nije od nje odstupao ako za to nije bilo ozbiljnog razloga
- procedura prethodnog pitanja omogućuje da odluke Suda imaju efekte koji idu iznad
individualnog slučaja
 U stvari je ECJ stvorio 1 neformalnu doktrinu presedana na koju se naslanjaju i
nacionalni sudovi
3) nacionalni zakoni država članica

25
 - podjela ovlasti i nadležnosti između nacionalnih država i Zajednice nužno
onemogućava da nacionalni zakoni država članica formiraju poseban izvor prava
Zajednice
- postoje 2 specifične situacije u kojima se ECJ poziva na pravila i koncepte državnog
(municipalnog) prava :
I. situacija u kojoj se pr. Zajednice izričito poziva na zakone država članica
(kad se radi o državljanstvu, osobnom ili legalnom statusu pojedinaca ili statusu,
pr. spos. ili predstavljanju pr. osobe ili entiteta bez pr. spos.- o tome jesu li
ispunjeni uvjeti će se odlučivati na temelju relativnog državnog pr.)
II. situacija u kojoj se pr. Zajednice razvijalo u pr. sustavima država članica, a ECJ traži
orijentir u zakonima tih država, posebno kad u pr. Zajednice postoji praznina
4) opća načela prava
u slučaju neugovorne obveze, Zajednica je dužna, u skladu s općim načelima koja su
zajednička zakonima država članica, nadoknaditi štetu koju nanesu njene institucije ili
službenici pri obavljanju svojih dužnosti.

→ niti jedna druga eksplicitna odredba UEZ ne obvezuje ECJ na primjenu općih pravnih
načela u rješavanju sporova
- Ipak, općenito se uzima da Sud primjenjuje opća pr. načela pr. sustava drž. članica, te ih
inkorporira u zajedničko pravo
- priznato je više takvih pr. načela:
a) zaštita temeljnih prava
- EU je utemeljena na načela slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i
temeljnih sloboda te vladavine prava → ta su načela zajednička državama
članicama
- kao opća načela prava Zajednice, EU poštuje temeljna prava zajamčena Europska
konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda
- U slučaju kršenja tih načela, Vijeće može suspendirati biračka prava država članica
- U odnosu na Europski sud za ljudska prava, Europski sud može primjenjivati
načela Konvencije dok se ona odnose na pitanja iz nadležnosti zajednice.
- 2000. god. proglašena je Povelja o temeljnim pravim EU koja jamči 6 temeljnih
vrednota: dostojanstvo, državljanstvo, jednakost, pravdu, solidarnost, slobodu
b) proporcionalnost
- administrativne mjere moraju biti razmjerne cilju koji se ima dosegnuti
- narušava se uvijek kada državne vlasti u primjeni EU prava koriste neopravdano
snažnija sredstva
- primjenjuje se u zakonodavnom post. i u kontroli djelovanja institucija Zajednice
c) pravna izvjesnost
- EU pravo se ne može primjenjivati na način koji bi vrijeđao legitimna očekivanja,
uključujući npr. načelo neretroaktivnosti
- utjelovljuje koncept uvažavanja legitimnih očekivanja i načelo da mjere EZ ne
mogu imati retroaktivni efekt
- mjera može imati takav efekt ako to traži svrha kojoj se teži i ako se poštuju
legitimna očekivanja zainteresiranih stranaka
d) jednakost
 primjena EU prava ne može rezultirati diskriminacijom; tj da se jednaka pitanja
tretiraju na različit način

26
 - primjena je najčešća u predmetima koji se tiču državljanstva i spola
- UEZ izričito zabranjuje 3 oblika diskriminacije:
 diskriminaciju po osnovi državljanstva
 diskriminaciju između potrošača i proizvođača u odnosu odvijanja Zajedničke
poljoprivredne politike (CAP)
 diskriminaciju na temelju spola (osiguranje primjene načelo o jednakim
plaćama radnika i ranica za isti rad ili rad iste vrste- načelo jednakog
postupanja ne smije spriječiti )

e) prirodno pravo
- koncept koji je povezan s engleskim pojmom equity i koji se sastoji od dva bitna
pravila koja se odnose na pravo na nepristrano saslušanje i pravo da se bude saslušan
prije nego što se donese moguća nepovoljna odluka.
- ES se uglavnom jednostavno poziva na "pravednost"
- od održava članica se izričito traži da poštuju ovo načelo kada derogiraju slobodu
kretanja radnika zbog sigurnosti, javne politike ili zdravlja

f) povlastice pravnih profesionalaca

- Pisana komunikacija između odvjetnika i klijenta je priznato načelo u pravu
Zajednice. Ovo se načelo tiče samo odnosa neovisnih pravnika i njihovih klijenata i ne
priznaje se internim pravnicima ili pravnicima iz država koje nisu države članice.

5) principi međunarodnog javnog prava

-smatra se izvorom prava zbog dualističke prirode EZ
- s jedne strane postoje entiteti uspostavljeni međunarodnim ugovorima, a s druge
strane postoje autonomna tijela s kvazi –suverenim ovlastima koji stvaraju svoj vlastiti
poredak koji je različit od međunarodnog i nacionalnog prava
6) načelo supsidijarnosti

143. Proces ratifikacije

- Ustav svečano potpisan 29.10.2004. u Rimu
- prije stupanja na snagu Ustavni tekst moraju ratificirati sve države članice – razdoblje
ratifikacije od 2 godine

144. Struktura Ustavnog ugovora

1. preambula, 2. Dio prvi(bez naslova), 3. Dio drugi(Povelja o temeljnim pravima), 4. Dio
treći( Politika i funkcioniranje Europske unije), 5. Dio četiri(opće i završne odredbe),
6. Aneksi, 7. Protokoli, 8. Deklaracije
– nijedan članak ustavnog dokumenta nije u cijelosti novi članak

145. Odredbe koje se odnose na prostor, djelovanje Unije

-nadležnost: EU ima 6 ekskluzivnih nadležnosti: carinska unija, pravila o natjecanju koja
upravljaju unutarnjim tržištem, monetarna politika eurozone, očuvanje morskih bioloških
resursa, zajednička trgovinska politika, zaključivanje određenih ograničenih međunarodnih
sporazuma

27
-klauzula fleksibilnosti- dopušta EU da djeluje u područjima koja prema Ustavu nisu
eksplicitna, ali jedino u slučaju: da se s tim usuglasi država članica, da u svezi s tim
djelovanjem postoji suglasnost EP, jedino tamo gdje je nužno da se takvim djelovanjem
ostavi dogovoreni ustavni cilj
-zajednička vanjska i sigurnosna politika

146. Ostale odredbe

Institucije – nepromijenjene
Simboli Unije – zastava, himna i motto(nemaju poseban pravni status)
Dijalog s civilnim društvom – s crkvom i nekonfesionalnim organizacijama

147. Nove odredbe

Pravna osobnost – EU se u stanju u određenim uvjetima prema međunarodnom pravu
predstavljati kao jedinstveno tijelo
Nove nadležnosti (turizam, sport i administrativna kooperacija)
Kaznenopravni postupci – nova područja: terorizam, krijumčarenje osoba, zlodjela protiv
djece, krijumčarenje droge , korupcija i prijevara
Klauzula solidarnosti – pomoć državi članici koja bude žrtva terorističkog napada ili neke
druge opasnosti
Europski javni odvjetnik
Povelja o temeljnim pravima

148. Odredbe koje pojednostavljuju i spajaju tri stupa

a) jednostavniji jezik i pravni instrumenti
-ustav je pojednostavnio jezik i smanjio broj pravnih instrumenata
Europske uredbe i odredbe- postale su Europski zakoni
Europske direktive i okvirne odluke- Europski okvirni zakoni
Konvencije- ne postoje
Udružene akcije i Zajedničke pozicije – zamijenjeni su odlukama
b) spajanje Visokog predstavnika i Povjerenika za vanjske odnose

149. Odredbe o funkcioniranju institucija

Glasovanje kvalificiranom većinom
Predsjednik Europskog vijeća- rotirajuća funkcija s mandatom 18mj. I mogućnošću
ponovnog izbora
Predsjednik Vijeća ministara-rotirajuće predsjedništvo od 3 člana; mandat traje 18mj.
Manja Komisija-nakon 2014.god. komisija će biti manja od broja članica

150. Odredbe koje se odnose na ovlasti parlamenta i transparentnost

Predsjednik Komisije-bira ga EP, a predlaže Vijeće
Sastanci Vijeća ministara-sjednice otvorene za javnost
Parlament kao su-zakonodavac (mogućnost predlaganja zakona)
Proračun-EP ima konačnu odluku o pitanju proračuna
Uloga nacionalnih parlamenata-kontrola prijedloga EU zakona
Narodni mandat- Komisija mora razmotriti svaki prijedlog za koji građani smatraju da traži
pravni akt Unije i koji ima podršku od 1 milijun građana

28
151. Odredbe o integraciji, promjeni Ustava i povlačenju iz EU
Širenje kooperacije-neke članice mogu izabrati još tješnje zajedničko djelovanje dok druge to
ne mogu
-u svakoj široj kooperaciji mora sudjelovati najmanje 2/3 članica pri čemu je nužan sporazum
s EP
Promjena Ustava- okupljanje nove Konvencije
Klauzula o povlačenju-svaka članica se može povući iz Unije obavještavanjem Vijeća koji
pitanje rješava u Vijeću uz suglasnost Parlamenta
-ukoliko se pregovori ne dovrše u roku 2 godine zemlja se u svakom slučaju povlači iz Unije

152. Sporovi za vrijeme rada na nacrtu ustavnog teksta

a) Spominjanje kršćanstva u preambuli – Češka, Italija, Litva, Malta, Poljska, Portugal i
Slovačka su tražile da se u preambuli uključi spomen na kršćanstvo. Najveći protivnici toga
bili su Francuska i Belgija, a zatim Njemačka, Danska, Švedska, Finska, Slovenija i Cipar.
Prihvaćeno je stajalište po kojem se ne spominje izravno kršćanstvo, ali se spominje
kulturno, religijsko i europsko nasljeđe. Odluka je razočarala Vatikan, ali je donijela
zadovoljstvo nekim zemljama kandidatima npr. Turskoj.
b) Oblici glasovanja u Vijeću – nacrt Ustava Europske unije je predviđao sistem glasovanja
kvalificirane dvostruke većine. Prema njemu se za neku odluku trebao izjasniti određeni
postotak država članica koje u isto vrijeme predstavljaju jedan određeni postotak populacije
Europske unije. Španjolska i Poljska su se protivile tom sistemu, ali je na kraju ipak prihvaćen.

153. Odredbe Reformskog ugovora(2007) koje delimitiraju odredbe ustava o EU kao

superdržavi?
To je omogućeno:
a)obvezom da se respektiraju nacionalni identiteti država članica (potvrđeno)
b) načelom dodijeljenih ovlasti prema kojem Unija ima samo one kompetencije koje su joj
dodijelile države članice (potvrđeno)
c)načelo supsidijariteta i različitosti
d) jasnom definicijom nadležnosti EU bez dodjeljivanja novih područja odgovornosti
(pojačano - donijet će se deklaracija o ograničenju EU nadležnosti
e)pojmovi EZ i EZ objedinit će se u jedan entitet (nepromijenjeno)
f) nova terminologija za EZ instrumente (promijenjeno - ostaje se pri staroj terminologiji)

154. TEMELJNA NAČELA EU PRAVA

1.) Nadređenost prava zajednice
- niti jednim ugovorom nije utvrđeno da pravo Zajednice ima prednost pred nacionalnim
pravom
- stvaranje i razvoj ovog načela, koje čini temelj pravnog sustava Zajednice, rezultat je
djelovanja ECJ, tj. niza važnih odluka, počevši od prethodnih postupaka na samom početku
djelovanja Zajednice
(predmeti: Van Gend en Loos VS Nizozemska; Costa VS Enel; Simmenthal VS Komisija)
2.) Izravni učinak
Omogućuje da neka odredba prava zajednice automatski postaje dio nacionalnog pravnog sustava,
bez potrebe donošenja nekog zakona ili nekog drugog propisa unutarnjeg prava. To znači da, ako se
odredbama Zajednice dodjeljuju neka prava fizičkim ili pravnim osobama, one se mogu na te odredbe
pozivati pred nacionalnim sudovima.

29
2 tipa izravnog učinka - VERTIKALNI omogućuje da se odredba može provoditi protiv države
- HORIZONTALNI omogućuje da se mjera može provoditi protiv druge
fizičke ili pravne osobe
(predmeti: Van Gend en Loos vs Nizozemska, Poli vs. Ministarstvo financija Italije, Marshall,
Faccini Dori)
3.) Neizravni učinak
- prema kojem se smjernicama daje horizontalni izravni učinak na neizravan način što je
zapravo neizravni učinak (predmet: Von Colson; Harz)

155. Kako su reagirali britanski i njemački sudovi na nadređenost eu prava?

NJEMAČKI SUDOVI
U predmetu Brunner protiv Ugovora o EU, Brunner je doveo u pitanje ustavnost Ugovora o
EU. Savezni ustavni sud Njemačke je utvrdio da je proces ratifikacije ugovora ustavan, ali da
Njemačka i dalje ima značajke suverene države jer je ona jedna od zemalja tzv. Gospodara
ugovora koje su utvrdile da će ugovor poštivati u ograničenom razdoblju (s namjerom
dugoročnog članstva), ali koje mogu poštivanje opozvati suprotnim zakonom. Stoga,
primjena i pravovaljanost EU prava ovisi o nalogu zakona o pridruživanju.
BRITANSKI SUDOVI
Ustav UK tradicionalno se temelji na ideji parlamentarnog suvereniteta prema kojem
parlament može donositi zakone o bilo kojem pitanju. U slučaju suprotnosti dva statuta
prevladat će onaj kasniji, zbog čega je teško pomiriti načelo parlamentarnog suvereniteta s
načelom nadređenosti prava Zajednice. Prema zakonu iz 1972. jasno je da sudovi
zanemaruju bilo koju odredbu nac. prava koja je u suprotnosti s pravom Zajednice. Međutim,
ako parlament izjavi da neki propis ostaje na snazi, bez obzira što je u suprotnosti s pravom
Zajednice, sudovi moraju taj propis i primijeniti. Posljedice toga (po pitanju članstva) bile bi
goleme i u praksi se taj scenarij još nije dogodio. Prijenos suvereniteta (predmet Costa) UK
tumači kao delegiranje suvereniteta, a ne prenošenje.

156. Što omogućuje izravni učinak? Koja 2 tipa razlikujemo i zašto? Razlika između
vertikalnog i horizontalnog?
- izravna primjenjivost omogućuje da određena odredba prava Zajednice postane dijelom
nacionalnog prava države članice bez potrebe donošenja zakona
- takva odredba je izravno uključena u korpus nacionalnog prava
- odredbe prava Zajednice mogu imati svojstvo izravnog učinka
 mogu se tumačiti kao odredbe koje fizičkim i pravnim osobama dodjeljuju prava na koja
se one mogu pozivati na nacionalnim sudovima
- 2 su tipa izravnog učinka:
a) Vertikalniodredba se može provoditi protiv države
b) Horizontalnimjera se može provoditi protiv 2. fiz. ili pr. osobe

157. Koji su uvjeti za izravni učinak?

 odredba mora biti jasna i precizna
 mjera mora biti bezuvjetna u smislu da ne ovisi o diskreciji ili intervenciji 2. tijela
(državne institucije ili institucije Zajednice)
 mjera mora biti neovisna, u smislu da ne nalaže poduzimanje daljnjih zakonodavnih
postupaka od strane drž. članica ili od strane institucija Zajednice

30
158. Koji izvori prava zajednice mogu imati izravni učinak?
 ugovori (horizontalni i vertikalni)
 uredbe (horizontalni i vertikalni)
 odluke
 međunarodni sporazumi sklopljeni od strane Zajednice
 smjernice (horizontalni i vertikalni)

159. Smjernice?
-obvezuju u pogledu rezultata koji se njima treba ostvariti svaku državu članicu kojoj su
upućene, ali ostavljaju nacionalnim vlastima izbor oblika i metoda
-Europski sud je odlučio da smjernice mogu dodijeliti prava pojedincima

160. Kako je definirana država članica?

Marshall - država je u ulozi poslodavca.
Fratelli Constanzo - državu članicu čine „svi organi administracije, uključujući i
decentralizirane vlasti poput gradske uprave “ tj. decentralizirana vladina i administrativna
tijela.
Foster – država članica je u ulozi neke javne službe.

161. Što je ograničenje definiranja?

-države članice pokušavaju definirati koja su to tijela dio države članice što dovodi do
nesigurnostizato postoje ograničenja kod proširivanja definicije države članice
a) Neizravni učinak
-Nacionalni su sudovi obvezni interpretirati nacionalno pravo u cijelosti tako da bude u
skladu s pravom Zajednice bez obzira na vrijeme njegovog donošenja
-datum provedbe smjernice postaje irelevantan čimbenikutjecaj ovih odluka ECJ-a bio je
dati horizontalni izravni učinak smjernicama na neizravan način što je zapravo-neizravni
učinak
b) Ograničenja
-postoji iznimka kod obveze sukladnog interpretiranja“ nacionalnog prava tako da ono bude
u suglasju s neprovedenom smjernicom; do toga dolazi kada nacionalna mjera interpretirana
na taj način nameće kaznenu odgovornost
c) Odgovornost države
-stranka koja je trpjela štetu zbog neprovođenja smjernice može tužiti za naknadu štete
državu članicu koja nije provela smjernice

SUDSKI NADZOR U EZ
162. Čime se štite državljani država članica, institucije EU i države članice?
 da bi se zaštitila prava država članica, privatnih osoba i prava institucija Zajednice koje su
međusobno povezane, stvoren je opsežan sustav sudskog nadzora akata institucija
Zajednice u skladu s UEZ
 stvoren je pravni lijek u obliku izravnih tužbi za nadzor mjera usvojenih od strane
institucija Zajednice
 3 su odvojene vrše tužbi :
1) tužbe za sudski nadzor zakonitosti akata institucija Zajednice temeljem čl. 230. UEZ
2) tužbe zbog propusta djelovanja temeljem čl. 232. UEZ

31
 Isti tužitelji kao u postupcima povodom tužbe za poništenje ovlašteni su pokrenuti i
postupak zbog propusta neke od institucija EU da donese akt koji je temeljem neke
postojeće pravne norme obvezna donijeti
3) tužbe za naknadu štete temeljem čl. 288. UEZ
Institucije, države članice te pravne i fizičke osobe ovlaštene su pred Europskim sudom
zahtijevati da im institucija EU naknadi štetu koju je uzrokovala protupravnim
(ne)djelovanjem.

163. Privatne stranke

Da bi Sud uzeo u obzir podnošenje izravne tužbe za osporavanje mjere Zajednice, privatne
osobe moraju utvrditi tri odvojene činjenice:
-mjera mora biti odluka
-mora biti od pojedinačne važnosti za tužitelja
-mora biti od neposredne važnosti za tužitelja
a)Odluka-nije klasična „odluka“ nego sadrži širu definiciju: ako postoje određeni uvjeti,
mjere u obliku uredbe mogu se smatrati odlukom
b)Pojedinačna važnost-osobe na koje se odluka ne odnosi mogu utvrditi da ih se odluka
pojedinačno tiče ako: ona utječe na njih zbog nekih atributa koji su svojstveni njima, zbog
okolnosti u kojima se razlikuje od svih drugih osoba, te se na temelju tih čimbenika razlikuju
individualno, kao u slučaju osobe na koju se odnosi odluka
c)Neposredna važnost-to bi značilo da je odluka proizvela neposredne, automatske,
neizbježne i nepovoljne zakonske učinke tužitelju
Odluka će se ticati tužitelja izravno u slučaju:
-nametanja nepogodnosti ili uskraćivanja pogodnosti skupini osoba čiji je tužitelj član
-odobravanja pogodnosti konkurentima tužitelja ili ukidanja nepogodnosti istima, ali samo
ako ovi rezultati slijede automatski i neophodno iz odluke

164. Kada je ECJ nadležan da proglasi akte institucija ništavim(čl.230 UEZ)?

Postoje 4 temelja nezakonitosti:
1.) Nedostatak nadležnosti
2.) Povreda bitnog postupovnog uvjeta
3.) Povreda Ugovora ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu provedbu
4.) Zloupotreba ovlasti

165. Nedostatak nadležnosti?

Institucije Zajednice djelovat će izvan njihove nadležnosti kada god izvršavaju ovlast koju im
nije donijelo pravo Zajednice:
1.) Kada institucija (Vijeće ili Komisija) izvršava ovlast koju države članice nisu prenijele na
Zajednicu
2.) Kada institucija djeluje na temelju ovlasti koje joj dodjeljuje druga institucija ili dvije
institucije zajedno, te se ta ovlast izvršava bez druge institucije
3.) Kada institucija izvršava nadležnost Zajednice u odnosu na državu nečlanicu ili u odnosu
na njezine subjekte u okolnostima koje nije odobrilo međunarodno pravo

166. Posljedice uspješne tužbe prema članku 230 UEZ?

-ako je tužba utemeljena, Sud može proglasiti akt ništavimza poništeni akt se smatra da
nikad nije postojao u zakonu, a sporne stranke moraju se ograničiti na svoja izvorna prava

32
-parcijalno poništenje-određena odredba odvojena od ostatka mjere

167. Tužbe za naknadu štete?

Četiri uvjeta za naknadu štete:
1) Mora postojati šteta – šteta se mora utvrditi prije nego što se podnese tužba. Teret
dokaza je na tužitelju.
2) Uzročna veza između štete i postupanja institucija Zajednice ili njezinih službenika
3) Postupanje institucija mora biti nezakonito – institucije izvršavaju dužnosti na dva načina:
a) tako da vrše uobičajenu službenu djelatnost i b) tako da omogućuju stupanje zakonskih
mjera na snagu.
4) Postupanje institucija mora biti štetno (krivnja institucija)
Razlikuje se izvanugovorna i ugovorna odgovornost za štetu. Ugovorna će se odrediti
nacionalnim pravom, a za izvanugovornu odgovornost je isključivo nadležan Europski sud.

168. Opći uvjeti za odgovornost?

1. Mora postojati načinjena šteta, 2. mora postojati uzročna veza između naknade štete i
postupanja za koje se institucije terete, 3. postupanje institucija mora biti nezakonito, 4.
postupanje institucija mora biti krivično (štetno).

POSTUPAK UPUĆIVANJA PRETHODNOG PITANJA

168. Općenito o prethodnom pitanju?
Temeljem čl. 234 UEZ Europski sud je nadležan donositi preliminarne odluke o:
a. tumačenju odredbi Ugovora Zajednice;
b. valjanosti i tumačenju akata institucija Zajednice i Europske središnje banke;
c. tumačenju statuta tijela osnovanih aktom Vijeća, kada ti statuti tako predviđaju.
Kad se takvo pitanje pojavi :
 pred nekim sudom drž. članice, taj sud može, smatra li da je odluka o tom pitanju
prijeko potrebna za donošenje presude, zatražiti od ES da o tome donese odluku
 u predmetu koji se još vodi pred sudom neke drž. članice, protiv čijih odluka nema
pravnog lijeka na temelju nacionalnog prava, taj sud mora uputiti predmet ES
ES će osigurati tumačenje pr. EZ u vezi sa :
1) temeljnim ugovorima EZ-a
2) ug. koji su zaključeni između drž. članica, a koji su izričito stavljeni u nadl. ES
3) tumačenjem ug. i sporazuma zaključenih s 3. državama i međunar. organizacijama
4) timačenjem svih akata institucija EZ, bez obzira imaju li ili nemaju neopozivu snagu

DEFINICIJA SUDA/TRIBULANA U SVRHU čl. 234. UEZ

 sadržaj tog čl. se odnosi na „bilo koji sud ili tribunal drž. članice“
- predmet Politi → ES će razmotriti niz čimbenika prilikom odlučivanja je li tijelo sud ili
tribunal, uključujući i :
1) je li tijelo utvrđeno zakonom
2) je li to stalno tijelo
3) ima li obveznu nadležnost
4) postupak tog tijela među strankama
5) primjenjuje li odredbe zakona
6) je li neovisno

33
NEOBAVEZNA UPUĆIVANJA
- sud ili tribunal ima slobodu odluke, tj. diskrecijsko pravo u upućivanju preth. pitanja
- to se ne odnosi na sluč. sudova ili tribunala protiv čijih odluka nema pr. lijeka prema nac.
zakonodavstvu → upućivanje je tada obvezatno!
OBVEZNA UPUĆIVANJA
- ako se pitanje koje se tiče tumačenja pravovaljanosti zak. odredaba EZ postavlja u vezi s
predmetom čiji je post. u tijeku na sudu ili tribunalu drž. članice, a protiv čije odluke
nema pr. lijeka prema nac. pravu, taj sud/tribunal moraju iznijeti predmet pred ES
POTREBA ZA PITANJEM
- nacionalni sudovi se trebaju pozvati na čl. 234. kada postoji pitanje vezano za pravo
Zajednice
- ono ne postoji ako je ES već donio odluku o takvom predmetu
- predmet Da Costa : „... zakonska snaga tumačenja ... koje je ES već donio može lištiti
obvezu njezine svrhe i tako je učiniti ispraznom. To se osobito događa kada je pitanje
koje se postavlja gotovo istovjetno pitanju koje je već bilo predmetom neke prethodne
odluke u sličnom slučaju.“
(u ovom predmetu su činje. bilo gotovo istovjetne onima iz prethodnog premeta Van
Gend en Loos i nije bilo nikakvih novih činjenica, pa je ES u presudu u Da Costa samo
ponovio prijašnju presudu i sud koji je uputio pitanje je bio izrijekom upućen na tu
presudu)
 obveza ili potreba za upućivanjem pitanja može biti ukinuta ako se ES već bavio tim
pitanjem vezanim za pravo EZ pa su činjenice gotovo istovjetne
 izričito se priznaje mogućnost nacionalnog suda da uputi pitanje, ako to želi, ali u
tom slučaju mora uključiti neku novu činjenicu ili će inače jednostavno biti upućen na
prijašnju presudu
- predmet CILFIT → ES je donio zaključak da se obveza ili potreba za upućivanjem pitanja
može ukinuti ako su se „... prijašnje odluke ES već bavile dotičnim pravnim pitanjem, bez
obzira na prirodu postupaka koji su doveli do tih odluka, iako sporna pitanja ne moraju
biti strogo istovjetna“

169. Zašto je važna pravna integracija?

Pravna integracija je važna za ostvarenje temeljnih ciljeva Europske zajednice. Ostvarivanje
tih ciljeva se odvija unutar strogo određenih pravnih okvira, a uspjeh je zajamčen samo kroz
pravnu integraciju.
Tu postoje dva aspekta: da se pravo zajednice mora jednako primjenjivati i jednako tumačiti
u svim državama članicama. Da bi se to osiguralo:
 Tumačenje prava Zajednice i odluke o valjanosti akata institucija su u isključivoj nadležnosti
Europskog suda
 Nacionalni sudovi najviše instance bili su obvezani poštivati nadležnost Europskog suda
uvijek kada je to nužno u slučaju da primjenjuju pravo Zajednice.
Postupak upućivanja prethodnih pitanja:
 Je orijentiran na izbjegavanje različitog tumačenja prava Europske zajednice
 Teži jednakosti i učinkovitosti primjene
 Omogućuje nacionalnim sudovima uklanjanje zapreka koje bi mogle izazvati razlike unutar
pravnih sustava država članica.

34
170. Što podrazumijeva duh suradnje između pravosudnih sustava i koji predmet to najbolje
dokazuje?
Europski sud ne smije postupak za donošenje prethodnih odluka stavljati iznad nacionalnih
sudova. Mora postojati duh suradnje u ostvarivanju usklađenog tumačenja i primjene prava
Europske zajednice. Zadaća je nacionalnog suda da odluči je li upućivanje nužno ili
prikladno. Europski sud odlučuje o upućenim pitanjima, a nacionalni sud primjenjuje odluku.
U predmetu Costa protiv Enel Europski sud je utvrdio postojanje „jasne razdiobe funkcija
između nacionalnih sudova i Europskog suda“.
U provođenju ovlasti prethodnog odlučivanja, Europski sud je strogo ograničen na
tumačenje prava Europske zajednice i utvrđivanje pravovaljanosti akata institucija (ali ne i
tumačenje domaćeg prava ili međunarodnog prava). Primjenu tog prava je dužan prepustiti
nacionalnim sudovima. Zadaća Europskog suda u prethodnom postupku je:
 Pružanje pomoći nacionalnim sudovima pri rješavanju određenog spora
 Pružanje pravne zaštite pojedincima dopunjavanjem sustava postojećih pravnih lijekova
putem izravnih tužbi

171. Koja ograničenja predviđa članak 243 UEZ?

1) Sud bi trebao razmatrati samo tumačenje i pravovaljanost prava Zajednice, a ne domaćeg i
općeg međunarodnog prava
2.) Sud bi trebao razmatrati apstraktno tumačenje i odlučivanje o pravovaljanosti prava
Zajednice, a ne bi se trebao baviti primjenom zakona na određena činjenična stanja, slučajeve
i okolnosti

173. Neobavezna upućivanja

Kad se pojavi prethodno pitanje:
- Pred nekim sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju
prijeko potrebna za donošenje presude, zatražiti od Europskog suda da o tome donese
odluku.
Tko odlučuje o neobveznom upućivanju prethodnog pitanja?
Nacionalni sudovi ili tribunali mogu slobodno odlučivati hoće li uputiti prethodno pitanje o
pravnim pitanjima i o tome kada će uputiti pitanje.
Jedini uvjeti su da:
 Trebaju ustanoviti prethodno pitanje za koje se traži tumačenje ili razmatranje
pravovaljanosti odredaba prava Europske zajednice
Prethodna odluka se mora smatrati potrebnom za donošenje presude

175. Obvezna upućivanja

Kad se pojavi prethodno pitanje:
- U predmetu koji se još vodi pred sudom neke države članice, protiv čijih odluka nema
pravnog lijeka na temelju nacionalnog prava, taj sud mora uputiti predmet Europskom sudu.
Potreba za obvezno upućivanje prethodnog pitanja
Obveza ili potreba za upućivanjem pitanja može biti ukinuta ako se Europski sud već bavio
tim pitanjem vezanim za pravo Europske zajednice pa su činjenice gotovo istovjetne. U
predmetu Da Costa su činjenice bilo gotovo istovjetne onima iz prethodnog premeta Van
Gend en Loos i nije bilo nikakvih novih činjenica, pa je Europski sud u presudu u Da Costa
samo ponovio prijašnju presudu.

35
176. Tko je nadležan proglasiti nevažećim akte institucija EZ?
ECJ ima isključivu nadležnost proglašavanja akta institucija EZ-a nevažećim, dok nacionalni
sudovi ili tribunali ne mogu imati tu nadležnost.

177. Razvoj doktrine ACTA CLAIR?

Potreba za upućivanjem pitanja se može ukinuti ako nacionalni sud vjeruje da je odgovor na
upućeno pitanje jasan.
U predmetu CILFIT protiv Ministry of Health (doktrina acte clair) Europski sud je rekao da
nacionalni sud ne mora uputiti pitanje kad je ispravna primjena i interpretacija europskog
prava tako očita da ne postoji osnovana sumnja o tome kako bi se taj predmet trebao riješiti.
Europski sud je ustanovio kriterije koji pomažu nacionalnim sudovima u primjenjivanju
doktrine acte clair. Pritom nacionalni sud mora uzeti u obzir posebnost europskog prava:
 Pravilna interpretacija može zahtijevati usporedbu tekstova na različitim jezicima
 Pravo zajednice ima svoju vlastitu terminologiju i pravni pojmovi nemaju nužno isto
zančenje u pravu Zajednice i u nacionalnom pravu
 Svaku odredbu prava Europske zajednice treba smjestiti u kontekst i tumačiti u skladu sa
sustavom koji je utvrđen ugovorima, ali tako da se uzmu u obzir njeni ciljevi i pravno stanje
u tom određenom trenutku

178. Čime je ECJ potvrdio svoj dominantni položaj u odnosu na nacionalne sudove?
Europski sud je stvorio neslužbenu doktrinu presedana (ili de facto presedana). Europski sud
je potvrdio svoj dominantni položaj u odnosu na nacionalne sudove tako da im je dao:
 Pravo odluke o potrebi upućivanja pitanja
 Točno određene smjernice koje pritom moraju poštivati
Drugim rječima de facto presedan, koji je formuliran u predmetu Da Costa, povećava autoritet
odluka Europskog suda, koji ima pravo, kao u predmetu CILFIT (doktrina acte clair), prebaciti
moć odluke na nacionalne sudove. Oba čimbenika jačaju autoritet Europskog suda.
De facto presedan i doktrina acte clair su promijenili izvornu verziju (koja je horiznontna i
bilateralna tj. nijedan od sudova nije superioran, a učinak prethodne odluke postoji samo u
svezi s nacionalnim sudom koji ju je zatražio) u vezu koja je vertikalna i multilateralna (tj.
nacionalni sudovi su vezani odgovorom Europskog suda i obvezuje sve sudove u hijerarhiji.)
Iako odluka obvezuje i u svim budućim slučajevima (dokle god Europski sud ne zauzme
drugačiji stav) to ipak nije common law!

O ODGOVORNOSTI DRŽAVE
179. Što je obilježavalo prvobitni pristup Europskog suda u pitanjima povrede prava
Zajednice?
1960-ih godina Sud je držao da nacionalni sudovi trebaju odrediti odredbu o pravnom lijeku
za neku povredu prava Zajednice. Dosljedno tome, nacionalni su sudovi imali diskreciju o
odredbi i vrsti pravnog lijeka, dok je ECJ tek zahtijevao ispunjenje 2 osnovna uvjeta:
1) pravni lijek za povredu prava EZ trebao je biti dostupan pod istim uvjetima kao i onaj za
povredu nacionalnog prava
2) da u praksi nikakvi nacionalni”uvjeti” ili “vremenska ograničenja” ne spriječe stjecanje
prava na pravni lijek.
Osim toga dok su se držali uvjeta, nacionalni sudovi nisu bili obvezni stvoriti bilo koji novi
pravni lijek zbog povrede prava EZ. Dakle svaka je država članica primjenjivala svoje
postupke I pravne lijekove kod povrede prava EZ.

36
180. Objasnite značenje predmeta Francovich iz 1991.?
U predmetu Francovich and Bonifaci protiv Republike Italije je ustanovljeno da stranka koja
je pretrpjela štetu zbog neprovođenja smjernice može tužiti za naknadu štete državu članicu
koja nije provela smjernice. To je temeljna presuda u kojoj je priznata odgovornost države
članice za štetu zbog neimplementiranja smjernice.
U ovom predmetu, Italija nije implementirala Smjernicu o minimalnoj zaštiti radnika u
slučaju insolventnosti poslodavca, kad oni ne bi bili u mogućnosti isplatiti plaće
zaposlenicima. Tvrtka je otišla u stečaj i nekoliko radnika je podnijelo tužbu protiv Italije radi
isplate zaostalih plaća i zahtjev za naknadu štete zbog neimplementiranja smjernice.
Europski sud je utvrdio odgovornost države zbog povrede obveze implementacije.
Načelo odgovornost države proizlazi iz povrede njenih obveza koje se temelje na pravu
Zajednice.
Tri se uvjeta moraju dokazati prije nego se može utvrditi odgovornost države:
1) Svrha mjere Zajednice mora biti stvaranje prava koja su dodijeljena privatnim pojedincima
2) Iz mjere mora biti jasno o kakvim se pravima radi
3) Mora postojati uzročna veza između nepoštivanja prava Zajednice od strane države članice
i štete koja je nanesena pojedincu
Oblik odgovornosti države Europski sud prepušta nacionalnom odštetnom pravu, ali
materijalnopravni i postupovni uvjeti za utvrđivanje odgovornosti ne smiju biti nepovoljniji
od onih kod sličnih tužbenih zahtjeva u nacionalnom pravu.

181. O čemu govori I zašto je važan predmet Brasserie?

U predmetu Brasserie du Pêcheur, francuska pivovara, zahtjeva naknadu štete od Njemačke
jer je bila prisiljena obustaviti izvoz piva u Njemačku (jer su njemačke vlasti smatrale da
njihovo pivo ne zadovoljava njemačke propise o čistoći piva).
Međutim, njemački propisi, nisu bili kompatibilni sa Ugovorom o Europskoj zajednici koji
predviđa zabranu količinskih ograničenja i mjeru jednakog učinka na uvoze, pa je francuska
pivovara podnijela tužbu protiv Njemačke.
Uvjeti za utvrđivanje odgovornosti države
Europski sud je pružio trodjelni test kako bi se utvrdilo kada se državna odgovornost može
odrediti:
1) Povrijeđeno pravno pravilo mora imati za cilj dodjelu prava pojedincima.
2) Mora postojati uzročna veza između kršenja obveze države i štete koja je nanesena
pojedincu
3) Povreda mora biti dovoljno ozbiljna.
Povreda je dovoljno ozbiljna ako država članica očito i teško prekorači granice diskrecije.

182. O čemu govori I zašto je važan predmet Factortame?

Tužitelji su tvrdili da vlada UK snosi odgovornost za odštetu zbog utvrđene štete koja je
posljedica primjene Zakona o trgovačkim brodovima iz 1988.godine. Taj je Zakon suzio uvjete
za prijavu brodova u registar brodova UK, ponajviše kako bi smanjio tzv. iskakanje iz kvota od
strane ribara koju su državljani EU, ali nisu državljani UK.
Učinak statute bila je diskriminacija protiv državljana koji ne pripadaju UK, što je proturječno
Ugovoru o EZ.

37
SLOBODNO KRETANJE OSOBA
183. Pitanje europskog državljanstva?
 uvođenje građantva Unije, tj. pravo na europsko državljanstvo je najznačajnije među
pravima koja je Ug. o EU davao pojedincu
 državljanstvo građanima Unije daje dodatna prava, ali ne uklanja niti mijenja
državljanstva koja države članice daju svojim državljanima
 svaka osoba koja nosi državljanstvo neke drž.članice državljanin je Unije
 državljanstvo Unije ne zamjenjuje nacionalno državljanstvo, već ga dopunjava
 državljani Unije uživaju prava na temelju ovog Ugovora i podliježu dužnostima koje
on utvrđuje
 svaki građanin Unije ima pr. na slobodno kretanje i prebivanje unutar drž. članice,
podložan je ograničenjima i uvjetima predviđenima Ugovorom i mjerama
usvojenim za provedbu istog
- osim pr. na slobodno kretanje, europski građani imaju i sljedeća prava :
 pr. kandidiranja i glasovanja na općinskim izborima i izborima za EP
 pr. peticije Ombudsmanu i Parlamentu
→ pr. na peticije Ombudsmanu ima svaka fiz. ili pr. osoba koja ima prebivalište u drž.
članici ili se prijavila u uredu u drž. članici
 pr. na diplomatsko predstavljanje izvan Zajednice građana iz bilo koje drž. članice
kada se nalaze na teritoriju na kojem njihova drž. članica nema ambasadu i konzulat
 pr. na pristup dokumentima institucija Zajednice

184. Schengenski sporazum?

Dok je EZ bila zamišljena kao prostor bez unutarnjih granica, postojale su poteškoće kod
određivanja djelovanja kojim bi se to postiglo između država članica. Posebno složen
problem bilo je proširenje prava na slobodno kretanje za državljane trećih zemalja.
Neke države članice složile su se da se uklone sve provjere osoba koje prelaze njihove
granice. To je poznato kao Schengenski sporazum iz 1985.godine (usvojen u obliku
konvencije 1990.godine). Države koje su sudjelovale u sporazumu bile su Njemačka,
Francuska i zemlje Beneluxa. Veliki uspjeh tog sporazuma potaknuo je druge članice da se
pridruže.

185. Što je uvedeno stupom pravosuđa i unutarnjih poslova?

Od Ug. iz Maastrichta došlo je do punktualne suradnje u područjima prava i unutarnje
politike. Razlog za proširenje nadležnosti EU i u ta područja je činjenica da je napredovanje
europskog zajedništva u programu slobodnog tržišta uvjetovalo suradnju drž. članica i u
ostalim područjima, te nije dopuštalo izolirano djelovanje nacionalnih država u području
prava i unutarnje politike
stup pravosuđa i unutarnjih poslova se, između ostalog, trebao baviti i politikom azila,
pravilima o prelasku granica, imigracijom i postupanjem prema državljanima 3. zemalja
- stup je izvorno prema svojoj prirodi trebao biti međuvladin, pa bi se razvoji postigli
konsenzusima vlada drž. članica te uvođenjem zajedničkih politika i stajališta o
jednoglasnosti
- da bi se pružilo ubrzanje na ovom području, drž. članice su 1996. inkorporirale
Shengenski sporazum u UEZ; to je proveo Amsterdamski ug.

38
186. Sporazum o europskom ekonomskom prostoru?
Stupio je na snagu 1. 1. 1994. Građani Europske unije i njihove obitelji imaju ista prava na
slobodno kretanje u odnosu na države članice EFTA – e i građani i njihove obitelji iz država
članica EFTA – e imaju jednaka prava u odnosu na države članice Europske unije.
(EFTA je skraćenica za Europsku slobodnu trgovinsku zonu.)

SLOBODNO KRETANJE RADNIKA

187. Prava radnika
Ugovor o Europskoj zajednici čl. 39. predviđa:
 Slobodno kretanja radnika i zabranu diskriminacije između radnika države članice i onih
koji dolaze iz drugih država članica u pogledu zapošljavanja, naknade i ostalih uvjeta rada i
zaposlenja. To se često smatra jednom od četiri slobode iz Ugovora.
Posljedica te slobode je pravo, koje može biti ograničeno razlozima javnog interesa, javne
sigurnosti ili javnog zdravlja, i odnosi se na:
 Prihvaćanje stvarno ponuđenih ponuda za zaposlenje
 Slobodno kretanje unutar teritorija država članica u tu svrhu
 Boravak u državi članici u svrhu zaposlenja
 Zadržavanje na teritoriju države članica nakon zaposlenja (prekida radnog odnosa),
poštivajući uvjete u uredbama koje sastavlja Europska komisija

188. Kada se može odstupiti od odredbe o slobodnom kretanju radnika?

 ograničenja slobodnog kretanja radnika su dopuštena na temelju javnog interesa,
sigurnosti i zdravlja
→ pri pozivanju na osnove javnog interesa ili sigurnosti drž. članica mora svoju odluku
temeljiti isključivo na osobnom ponašanju pojedinca
→ mora postojati stvarna i dovoljno ozbiljna prijetnja prije opravdanog pozivanja na javni
int. ili sigurnost kao osnove odstupanja
→ postoje smjernice koje državama dopuštaju posebne propise za ulazak i boravak
stranaca, ako je to opravdano tim razlozima
→ na osnovu javnog zdravlja drž. članica se može pozvati prilikom ili prije izdavanja 1.
boravišne dozvole
 iznimka od slobode kretanja vrijedi i za zaposlenje u javnoj službi
→ osigurava se poseban odnos lojalnosti, pa je državljanstvo pretp. za zaštitu nekih drž.
funkcija
→ to se ne odnosi na javne službe poput željeznice, zdravstva, školstva i sl., već na
sudjelovanje u obnašanju suverenih ovlasti ili obavljanje zadaća koje su usmjerene na
zaštitu općih interesa države ili dr. javnih tijela

189. Koja se temeljna sloboda krši u predmetu Bosman, kako je Europski sud presudio u
tom predmetu?
Bosman je bio belgijski nogometaš koji nije mogao prijeći iz belgijskog u francuski nogometni
klub, jer cijena koju je francuski klub ponudio nije bila adekvatna i karijera mu je bila
uništena. Tužio je belgijski nogometni klub, belgijski nogometni savez i UEFA - u tvrdeći da su
pravila UEFE kršila pravo Zajednice.
UEFA određuje pravila koja pojedinačni nogometni savezi provode na nacionalnoj razini. U
ovom slučaju Europski sud je ispitao dva takva pravila.

39
1) Prvo pravilo se odnosilo na određivanje cijena transfera zbog kojih su nogometni klubovi
mogli odrediti cijenu transfera da bi igrač prešao iz jednog kluba u drugi. U nedostatku takve
cijene, igrač nije mogao prelaziti iz jednog kluba u drugi.
2) Drugo pravilo se odnosi na ograničavanje broja igrača koji nisu državljani zemlje kluba
(njih troje). UEFA je smatrala da se tako čuva nacionalni element klubova.
Sud je utvrdio kršenje prava na slobodno kretanje radnika i zabranu diskriminacije na
nacionalnoj osnovi. Konkretno prekršen je čl. 39.
Do kršenja čl. 39. dolazi kada postoji prepreka u slobodnom kretanju, bez obzira na način na
koji se ta prepreka primjenjuje na državljane i nedržavljane. Čl. 39. se ne primjenjuje u
situaciji isključivo unutarnje prirode. Odredbe tog članka su na snazi kada postoji element
kretanja iz jedne države članice u drugu.

190. Definicija radnika?

U predmetu Levine Europski sud je dao test kojim se identificiralo radnika:
 Moraju se baviti učinkovitom i pravom djelatnošću koja nije marginalna ni sporedna
 Djelatnost mora biti ekonomska
Ocjena je zadatak nacionalnih sudova.
U predmetu Lawrie - Blum Europski sud je naglasio da je čl. 39. naveo uvjete koji se moraju
zadovoljiti da bi se mogao dobiti status radnika:
 Da pružaju usluge drugoj osobi na određeno vrijeme
 Da su pod rukovodstvom te druge osobe
Da primaju naknadu za rad tj. Plaću

191. Smjernica 68/360 – Pravo na ulazak i boravište

Smjernicom 68/360 predviđaju se prava Zajednice vezana za ulazak i boravište radnika u
državi u kojoj žele raditi. Smjernica se također odnosi i na obitelji radnika.
Da bi mogao ući u državu članicu, državljanin Zajednice mora samo pokazati putovnicu ili
osobnu iskaznicu. Državljaninu Zajednice nije potrebna viza ili bilo koja druga dozvola.
Europski sud je smatrao da sami pečat u putovnici predstavlja formalnost ekvivalentnu vizi.
Ako pojedinac ne može pokazati potrebnu dokumentaciju, postupanje s njim mora biti
proporcionalno s postupanjem u slučaju kršenja administrativnih pravila i to ne uključuje
mogućnost deportiranja.
Mora se izdati dokument Boravišna dozvola za državljanina države članice EEZ.
Ta dozvola je dokaz prava na boravište. Dozvola mora vrijediti najmanje 5 godina, primijeniti
se na cijelom teritoriju država članica i biti automatski obnovljiva. Da bi se prijavio za tu
dozvolu, radnik mora pokazati dokumentaciju za ulazak u državu članicu i dokaz o zaposlenju
koji mu daje njegov poslodavac. Članovi obitelji moraju pokazati dokumentaciju za ulazak i
dokaz njihovog odnosa sa zaposlenikom. Prekidi boravka na 6 uzastopnih mjeseci, vojna
služba i slučaj kad radnik nije više zaposlen zbog bolesti, nesreće ili prisiljenog nezaposlenja
ne utječe na valjanost boravišne dozvole.

192. Pravo na jednakost (uredba 1612/68)

Nedržavljani se mogu zaposliti s istim prioritetima kao i državljani neke države članice.
Zabranjuje se diskriminacija vezana za neke postupke. Ona uključuje: čuvanje radnih mjesta
za radnike državljane, ograničavanje oglašavanja i prijava i uvođenje posebnih postupaka za
novačenje i prijavu nedržavljana. Nedržavljani mogu tražiti posao i primati istu pomoć od

40
ureda za zapošljavanje kao i državljani neke države članice. Nedržavljani moraju imati iste
socijalne i porezne prednosti., pravo na članstvo u sindikatima i stambeni smještaj.
 Obitelj radnika (Uredba 1612/68)
Radnicima je dopušteno smjestiti svoju obitelj uz sebe. Obitelj su supružnik i potomci do 21
godine, koje radnik uzdržava i rodbina u vertikalnoj liniji radnika i supružnika koje radnik
uzdržava. Državljanstvo članova obitelji je irelevantno, ali ako nisu državljani članica
Europske unija potrebna im je viza. Prava obitelji se ne mogu ostvariti dok radnik prvo ne
ostvari svoja.
 Socijalne i porezne prednosti radnika (Uredba 1612/68)
Da bi se ocijenilo ima li radnik prava na socijalne prednosti moraju se razmotriti tri
čimbenika:
1) Njegov status radnika
2) Njegovo mjesto boravka u državi članici
3) Da li ta prednost olakšava njegovu mobilnost unutar zajednice
 Pravo na obrazovanje (Uredba 1612/68)
Pravo Zajednice je razvilo razna prava na obrazovanje koja se odnose na različite kategorije
ljudi:
1) Radnike – oni imaju pristup školovanju na istoj osnovi kao i državljanin te države članice.
2) Djecu radnika i u ograničenoj mjeri druge članove obitelji
3) Studente – tu kategoriju je stvorio Europski sud kada se bavio studentima koji su se
preselili iz druge države članice da bi sudjelovali u obrazovnom programu, ali koji nisu
zadovoljili potrebne kriterije da bi ih se smatralo „radnicima“.

193. Uredba 1251/70 – Pravo na zadržavanje

Radnik koji je zaposlen u nekoj državi članici ima pravo na zadržavanje u njoj:
1) Ako je zaposlen i ako je dostigao dob za mirovinu radeći prethodnih 12 mjeseci i ako je
kontinuirano boravio u toj državi članici više od 3 godine
2) Ako je trajno postao nesposoban za rad nakon kontinuiranog boravka od više od 2 godine.
Ako radnik umre za vijeme svog radnog života i prije ostavrivanja prava na zadržavanje n
teritoriju određene države, članovi njegove obitelji imaju pravo na stalni ostanak u njoj.
Uvjeti su:
1) Da je radnik, na dan kad je preminuo, imao kontinuirani boravak na teritoriju države
članice najmanje dvije godine.
2) Da je njegova smrt posljedica nesreće na radu ili profesionalne bolesti
3) Da je živući supružnik državljanin države u kojoj je radnik imao boravište ili je izgubio
državljanstvo te države nakon vjenčanja s radnikom.
Ta se prava šire i na obitelj radnika pod uvjetima iz Uredbe.

194. Pravo države članice da ograniči slobodu kretanja

Prema čl. 39. Ugovora o Europskoj zajednici prava su podložna ograničenjima koja su
opravdana radi javnog interesa, sigurnosti i zdravlja. Ti razlozi mogu biti i opravdanje za
odbijanje onih koji se žele poslovno nastaniti ili pružati ili primati usluge.

41
SLOBODA POSLOVNOG NASTANA I PRUŽANJA USLUGA
195. Razlikovanje između poslovnog nastana i pružanja usluga
Sloboda poslovnog nastana je pravo obavljanja ekonomske djelatnosti preko fiksnog
poslovnog nastana u drugoj državi članici na neodređeni period. Za poslovni nastan bitno je
da se djelatnost provodi na kontinuiranoj osnovi.
Sloboda pružanja usluga odnosi se na slučaj kada osoba vodi posao u drugoj državi članici, a
da u toj državi nije registrirala tvrtku ili želi privremeno primati usluge u drugoj državi članici.
Državljanin Zajednice će se osloniti na tu odredbu kad su njegove djelatnosti privremene.
Iznimka – odredbe o poslovnom nastanu i pružanju usluga nisu dostupne u slučaju onih
djelatnosti koje su u toj državi vezane s vršenjem javne vlasti, iako samo privremeno. Izuzeće
se neće primjeniti u sljedećim okolnostima: kad su unutar okvira nezavisne profesije,
djelatnosti povezane s vršenjem službene vlasti odvojene od profesionalne djelatnosti u
pitanju, koja se uzima kao cjelina.

196. Pravo na poslovni nastan: članak 43 UEZ i izravni učinak

- prema čl. 43. zabranjuju se restrikcije slobode poslovnog nastana
- sloboda posl. nastana podrazumijeva pravo na postupanje pod istim uvjetima pod kojima
se postupa s državljanima
- to je pravo opsežno i prema njemu pojedinac može na postojanoj i kontinuiranoj osnovi
sudjelovati u gosp. životu drž. članice koja nije njegova
- čl. 43. ima izravno učinkovita prava koja pojedinci mogu zakonski provesti na nacionalnim
sudovima
- drž. članice i profesionalna tijela moraju osigurati da se pr. na slobodu posl. nastana ne
sprečava
 čl. 43. ima i horizontalni i vertikalni učinak
- tužitelj se neće moći osloniti na čl. 43. u svojoj državi ako ga ne pokriva neki oblik
zakonodavstva pored čl. 43.
- drž. članica je slobodna zakonski urediti profesiju u pitanju ako se smatra podobnom, sve
dok to čini na nediskriminirajući način
 čl. 43. se ne može koristiti u situaciji unutarnje prirode

197. Članak 43. Ugovora o EZ i nediskriminirajuća pravila

- osobe koje se žele posl. nastaniti u 2. drž. članici mogu to učiniti pod istim uvjetima kao i
državljani
- takvi uvjeti se primjenjuju na nediskriminirajući način i obuhvaćaju npr. uvjete za
osiguranje i održavanje profesionalnih standarda i etiku
- nediskriminirajuća mjera bi kršila čl. 43. jer bi sprečavala ili učinila manje privlačnim pr.
na slobodno kretanje, osim ako ne bi bila objektivno opravdana
- ES je dao test kojeg nac. sudovi trebaju primijeniti da bi procijenili da li su mjere
objektivno opravdane  Gebhard test :
1) takve se mjere moraju primijeniti na nediskriminirajući način (bilo koju izarvnu
diskriminirajuću mjeru treba oravdati na temelju javnog interesa, sigurnosti i zdravlja
koji se nalaze u UEZ)
2) moraju se opravdati na temelju općeg dobra
3) moraju biri prikladne da bi postigle tu svrhu
4) moraju biti proporcionalne → ne više nego što je potrebno

42
198. Slobodno kretanje usluga- članak 49. UEZ I izravni učinak
Slobodno kretanje usluga ne podrazumijeva stalni poslovni nastan, nekog pojedinca, već
privremenu odredbu ili primanje usluga u drugoj državi članici, a ne u onoj u kojoj ima
poslovni nastanpojedinac da bi koristio parvo kretanja iz članka 49 u EZ on s već mora
poslovno nastaniti u jednoj od država članica.
Ako tvrtka želi dobiti prava temeljem članka 49 mora se formirati po zakonima jedne od
država članica u kojoj također mora imati središte administracije i glavni poslovni nastan.
Sud je zaključio da se pravo na kretanje u svrhu primanja usluga širi na obrazovanje,
školovanje, programe strukovnog školovanja, usluge u poduzetništvu, medicini, pa I opće
usluge koje dobivaju turisti.

199. Sloboda pružanja i primanja nezakonitih I nemoralnih usluga

Neke države članice smatraju neke suštinske gospodarske djelatnosti nezakonitima i/ili
nemoralnima te smatraju da takve djelatnosti trebaju biti van opsega članka 49 UEZ-a.
Sud je rekao sljedeće: kako ne može nametnuti svoju presudu, svaka država ima slobodu
zakonskog uređenja onih djelatnosti koje smatra nezakonitima ili nemoralnima, te može
spriječiti pružanje tih usluga unutar svog teritorija.

200. Članak 49. UEZ I NEDISKRIMINIRAJUĆA PRAVILA

- diskriminirajuće odredbe vezane za pružanje ili primanje usluga mogu se opravdati samo
na osnovama javnog interesa, sigurnosti i zdravlja
- mogu se primijeniti i nediskriminirajuće mjere
 ako pružatelj usluga nema boravište u toj državi, ima priliku prouzročiti značajnu štetu
državljanima te države ako im se mjere ne nameću da bi se osigurao njihov
profesionalni standard
- nac. sudovi moraju primijeniti test kojim se utvrđuje jesu li takve mjere opravdane;
1) mjera se jednako mora primijeniti na osobe s posl. nastanom u toj drž. članici
2) mjera se mora objektivno opravdati  treba biti proporcionalna i potrebna
3) mjerom se mora postići čimbenik zakonitog javnog interesa

ODSTUPANJA OD ODREDBI O SLOBODNOM KRETANJU RADNIKA,

POSLOVNOM NASTANU I PRUŽANJU USLUGA

201. Smjernica 64/221

Članak 2.- ni jedna od osnova ne smije se koristiti u gospodarske svrhe
Članak 3.- pri pozivanju na osnove javnog interesa ili sigurnosti, država članica mora temeljiti
svoju odluku isključivo na osobnom ponašanju pojedinca
Članak 4- sadrži pojedinosti pozivanja na osnovu javnog zdravlja
Članak 5-9.- proceduralne zaštitne mjere
-smjernica ima izravan učinak, određuje uvjete u kojima se mogu koristiti navedene osnove
kao I minimalne razine zaštite pojedinca kojeg se takvi postupci tiču.

202. JEDNAKOST POSTUPANJA PREMA ŽENAMA I MUŠKARCIMA

Članak 141. UEZ → ima vertikalni i horizontalni učinak
1. Svaka drž. članica mora osigurati primjenu načela o jednakim plaćama radnika i radnica
za isti rad ili rad iste vrijednosti.

43
2. U svrhu ovog članka, 'plaća' označava redovnu osnovnu ili minimalnu plaću te svaku
drugu naknadu u gotovini ili u naturi koju radnik prima izravno ili neizravno od svog
poslodavca, a na temelju zaposlenja.
Jednaka plaća bez diskriminacije na temelju spola znači:
a) da se plaća za isti rad plaćen po učinku obračunava na temelju iste mjerne jedinice
b) da je plaća za rad plaćen po satu jednaka za isti posao.
3. Vijeće mora, u skladu s postupkom iz članka 251. i nakon konzultacija s Gospodarskim i
socijalnim odborom, donijeti mjere za osiguranje primjene načela jednakih mogućnosti i
jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i radnog
mjesta, uključujući i načelo jednake plaće za isti rad ili rad iste vrijednosti.
4. Radi osiguranja potpune jednakosti u praksi između muškaraca i žena u radnom
okruženju, načelo jednakog postupanja ne smije spriječiti niti jednu drž. članicu da zadrži
ili uvede mjere koje osiguravaju određ. prednosti kako bi se olakšalo nedovoljno
zastupljenom spolu da se bavi profesionalnom aktivnosti, ili kako bi se spriječio ili
kompenzirao nepovoljan položaj u profesionalnoj karijeri.

203. Smjernica 75/117

Mora postojati jednaka plaća za isti rad ili za rad kojemu se pripisuje jednaka vrijednost.

204. Predmet Defrenne protiv Sabena

Stjuardesa Gabrielle Defrenne je podnijela tužbu za naknadu štete protiv svog poslodavca
odnosno zračne kompanije Sabena. Tvrdila je da njena plaća nije jednaka plaći stjuarda. To
predstavlja povredu čl. 141 jer je obavljala isti posao kao stjuardi. Europski sud je istaknuo da
se čl. 141 treba ostvariti dvostruka svrha tj. ekonomska i socijalna. Zato je presudio da načelo
jednakog postupanja u odnosu na spol predstavlja temelj prava Zajednice i da čl. 141 ima
horizontalni i vertikalni učinak, tj. da je izravno primjenjiv i u području normativne djelatnosti
države i u individualnim i kolektivnim radnim odnosima.

205. Na temelju čega se može opravdat neizravna diskriminacija?

 neizravna diskriminacija diskriminacija koja se javlja kada se pravilo odnosi na oba
spola, ali ima praktični učinak da u većoj mjeri oštećuje 1 spol
 moraju se zadovoljiti 2 uvjeta prije nego što se može tvrditi da se radi o neizravnoj
diskriminaciji:
treba utvrditi da:
1) radno mjesto koje je u pitanju ima jednaku vrijednost
2) su statistički podaci, koje navodi zaposlenik, valjani i točni
 ES je donio test za objektivnu opravdanost – Bilka test
 poslodavac mora dokazati da nije riječ o diskriminaciji ili da se razlika može objektivno
opravdati
 nacionalni sud, kojima samo ovlast utvrđivanja činjenica, treba odlučiti mogu li se i u
kojoj mjeri osnove koje je iznio poslodavac smatrati objektivno opravdanim ekonomskim
osnovama
 test koji nac. sudovi trebaju primjenjivati je:
1) usvojene mjere trebaju odgovarati stvarnoj potrebi poduzeća
2) mjere moraju biti proporcionalne toj potrebi
3) mjere moraju biti nužne

44
206. Definicija plaće
Žene i muškarci imaju pravo na jednaku plaću kada rade jednak posao ili posao iste
vrijednosti i kada postoji izravna diskriminacija (koja ne može biti opravdana) ili neizravna
diskriminacija (koja ne može biti objektivno opravdana).
Plaća je redovita, osnovna ili najniža nadnica ili plaća i sva dodatna primanja bilo koje vrste
koja radnik dobiva od poslodavca, izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, za svoje
zaposlenje. U plaću spada naknada za bolovanje, otpremnine u slučaju otpuštanja
tehnološkog viška, dopunska isplaćivanja, porodiljske naknade.

207. Jednak tretman pri zapošljavanju. Koja smjernica?

Smjernica 76/207 nalaže jednak tretman pri zapošljavanju tzv. Smjernica jednakog tretmana.
Tužbe koje se pozivaju na nju moraju biti ograničene samo na nju i provođenje nacionalnog
zakonodavstva.
Jednak tretman se definira kao zabrana svake izravne ili neizravne diskriminacije na temelju
spola, a osobito u svezi s bračnog ili obiteljskog stanja. To se odnosi i na transseksualce.
Nalaže jednak tretman žena i muškaraca u pogledu: a) pristupa zaposlenju, b) promicanja i
strukovne obuke, c) radnih uvjeta i d) socijalnog osiguranja.
Smjernica je najčešće iskorištavana u svezi zaštite majki na radu, radnika sa skraćenim radnim
vremenom, dobnih granica za ostvarenje mirovine, otkazima i trudnicama.
Tri su situacije koje mogu biti isključene iz načela jednakog tretmana:
1) Kada u profesionalnom djelovanju i obučavanju spol zaposlenika predstavlja odlučujući
faktor
2) Zaštita žena u trudnoći i majčinstvu - za tu odredbu ne vrijedi načelo jednakog tretmana za
muškarce.
3) Mjere koje pružaju posebnu prednost ženama s ciljem poboljšanja njihovih mogućnosti za
natjecanje na tržištu rada i građenja karijere uz iste uvjete kao i muškarci. To je tzv. „pozitivna
diskriminacija“.

208. Odstupanje na temelju članka 2. Smjernice 76/207

Prva situacija:
Članak 2(2)- da u profesionalnom djelovanju i obučavanju može doći do odstupanja od načela
jednakog tretmana kada spol zaposlenika predstavlja odlučujući faktor
Druga situacija:
Članak 2(3)- zaštita žena u trudnoći majčinstvu
Treća situacija:
Članak 2(4)- mjere koje pružaju „posebnu prednost ženama s ciljem poboljšanja njihovih
mogućnosti za natjecanje na tržištu rada i građenja karijere uz iste uvjete kao i muškarci

209. Što se misi pod pojmom jednakosti muškaraca i žena?

 jednak tretman za žene i muškarce je temeljno opće načelo prava Zajednice
 riječ je o ljudskom pravu koje mora biti zaštićeno od strane prava zajednice i nacionalnih
sudova
 podrazumijeva :1.) jednake plaće (za jednak rad i rad jednake vrijednosti) – čl. 141. UEZ i
Smjernica 75/117, 2.) jednak tretman: - čl. 141. UEZ + Smjernice ( pri zapošljavanju –
Smjernica 76/207, u socijalnom osiguranju – Smjernica 79/7, u profesionalnim
mirovinskim shemama – Smjernica 86/378, za samozaposlene – Smjernica 86/613)

45
46
47