Professional Documents
Culture Documents
Autocitatnost U Unutrasnjoj Strani Vetra
Autocitatnost U Unutrasnjoj Strani Vetra
Autocitatnost U Unutrasnjoj Strani Vetra
Za potrebe našeg rada, pomenućemo samo autocitate (prototekst je vlastiti tekst, tzv.
prepisivanje samog sebe), čije se značenje pojma usložnjava mogućnošću da se citira već
citirani intekst (tuđi tekst koji dobija status citata u vlastitom tekstu), ili se citira sopstveni
tekst, bez navođenja podataka o prototekstu.
Milorad Pavić je jedan od autora koji se, u toku svog stvaralačkog procesa, vraća istim
motivima uspostavaljajući tako intertekstualne veze sa svojim ranijim književnim
ostvarenjima. Imajući u vidu da je Unutrašnja strana vetra roman sačinjen od već postojećih
Pavićevih pripovijedaka (Zapis u znaku device, Borba petlova, Jaje, Obed na poljski način),
te da je autor iz svojih ranijih djela doslovno prenio pojedine narativne cjeline, možemo
govoriti o postupku autocitatnosti na jedan vrlo specifičan način. Jasmina Ahmetagić smatra
da je najuspjeliji vid autocitatnog postupka ostvaren u Hazarskom rečniku, te da se nijedan
kasniji Pavićev roman ne može uporediti sa ovim, pa čak i kada je autocitatnost u pitanju. Ona
smatra da je Pavićev roman „mnogo češće primer mehaničkog sklapanja nekoliko priča u
jednu celinu“, pa se u Unutrašnjoj strani vetra o pravoj autocitatnosti ne može govoriti već
samo „o narastanju nekih motiva u celinu“. Iako se sklapanjem fragmenata iz različitih priča
na pojedinim mjestima u romanu osjeća nedovoljna sraslost istih, Pavić je uspio proširiti
njihovo značenje i obezbijediti romanu novi kontekst.
Za razliku od prethodnog književnog postupka, intertekstualnost predstavlja jednu od
najznačajnijih karakteristika Pavićevog romana. Korišćenjem tradicijskih motiva i simbola,
autor uspostavlja komunikacione veze sa svojim ranijim djelima, tako da „motivi, likovi, pa i
sam tekst uporno prelaze iz jednog dela u drugo, dok na kraju čitanje jedne Pavićeve knjige ne
bude podrazumevalo poznavanje svih Pavićevih knjiga“. Iz tog razloga se za njegov opus
često kaže da djeluje kao jedna integralna cjelina. Pišući o intertekstualnosti Pavićevog
romana, Jasmina Lukić vjeruje da je Unutrašnja strana vetra već bila anticipirana u
Hazarskom rečniku, i topreko motiva klepsidre.Takvo mišljenje opravdava odlomak teksta iz
uvodne glave koji govori o istorijatu „Hazarskog rečnika“:
„... Hazarski rečnik ostao je decenijama nekorišćen na polici. Noću se sa te police čuo neobičan šum
koji je dolazio iz Daubmanusovog rečnika, ........... Klepsidra koju je ugradio u korice knjige bila je nevidljiva, ali
se u potpunoj tišini moglo čuti za vreme čitanja kako pesak curi. Kad pesak prestane da curi trebalo je knjigu
okrenuti i nastaviti sa čitanjem obrnutim redom, odatle ka početku i tu se tajni smisao knjige otkrivao.“