Ruth Stout i Richard Clemence Vit bez motike Tajne organskog uzgoja povrta i cvijeca metodom malciranja Zagreb, 1995.rcs wos ofoy a90[tA BL + pjeavuzod ures ofoy affuaprep a ee nodal wopyeu low, afaviiod Bape j sugens oyey nstu - nsedeu ou, +++ nxoy vrolans ypysurnsos OF]OFON “+ np exgnp nfueaepop Q weurradsya, '70A03po [OW afyautiod "7 » ngusyi= god ozour effaig (OU ~ SEA WENO, +++ eaisrepaa Soysue10 euIpos Op ofgneu om nua) ++ offors aga ojem ruopy + wosisrepua uaeg os mafoy ea gneyy ae (¢, 9 ongez D) ¢ O1g8Z, ++ nfefaeisod ypnfj ra efoy efuerg eeeotl j mypou | nyedoy nfoas onseg aftavidod "T eee ce eyrupamn gale deere eee qoaoSporg “ftvzudvs os0uzr1s6 parang ‘20u9tH910 ST-S7b96-€S6 NASI ‘y009 wopse 3048-oU ynoHs Gans OWL zeFafp onal, (voqme8ig exarowaie )~ "wo 9g sn} ‘exfg eyoyaF | omrgrup ounojsopomisg : 42: ‘oakaud ZoysojHua $ )f sousMIaT) puetre woporata wpalisa | epzaod vfo8zn Zoysuv#i0 veo aa qasBez, ‘exayor1g1g eusTiataAS | CUTCHOPUN, Mpeqqnd n vfioez Boy gasiez av BOUTON way, gatiez “OD .SM-LAOS. urd pou Da NV IOd OVA Dypino vuieudo ousoxrT ‘For idip ‘VLLOOS OMLIAz JOH Bympoprou oz AAYOVZ WALT VIIAONALL OATSNAC ONAOTSOGOUTEA 2EUPOPION ngaifez,n engignoas wiounsey Zoupoindofiog srumpyaie nuzesfad afi Ouse 2 ponrz AASWA SANT 32 ‘onjivpsnod wz poez, SIVAON ONNE puoqrazuoy nugnais SVONVA VNVRUIN I XAINVIsld O8UVA umyauoy magmas 9 DanOsE youd ‘NOWVIVS VININSVE PpauoR!eT ‘youd ‘AACTASTA MINTTAZ anand Boysopiua § ‘yofumag ose eanzipud ofuepzt oysieAsy eo 9 wuKdoy ing Tz6t © 3BtIKdoD Te6T sneeannal “20 ‘ssasq 1eDON OOH NACRAVD WAOM-ON LAOLS HLA FHL ‘pyILUOA AOISEN VOINVDYO VIFTLOITMIANeSalitesesruZama .. .- ee ee ee eee vee 86 4. Poglavije Okus je pokus ...- +--+ wee 9 Sjajna ideja o jedenju bilja wie 92 Nemojte s¢ toliko truditi oko paroga . Lee 97 Cjelogodinja berba jest lak: -.- 101 Sto sjagodama ? - - 104 5. Poglavije Jos neki prijedlozi za vas vrt 108 Tri vlastoruéna trika + 108 Pripremanje vrta za 112 Promjene za sljede¢u godinu 1B eer TIS Dotekajte prvi mraz.- hladnokryno 119 6.Poglavlje - Richard V. Clemence Varijacije na sustav cjelogodiinje stelje 1B i 2.18 Uéinite svoj vrt ispl = +2128 Kako zapoéeti povrtnjak s manje rad: 2 134 Treba li uzgajati viastito sjeme 2+ 139 eee PPL 144 Mora lise sjeme tretirati prije sjetve ? = 146 Novi nagin sijanja povréa . . 148 Ideje za uzgoj slatkog kukuruza - 152 Urgojite povrée na ogradi - 159 ‘Mreza za perad podize rajticu - = 161 Kako ekonomist vidi Stout-sustav = = 162 Vet ber motike Predgovor Kad je urednistvo éasopisa "Organsko vrtlarstvo i poljod- jelstvo" odludilo objaviti knjigu u kojoj susabrani élanci sto smo U drugom odlomku prvog lanka koji sam napisala naéla sam ne&to Sto bi trebalo promijeniti: smrzavanje repe. To ne Sinim veé godinama. Jednostavno je ostavim u vrtu, prekrijem alama sijena i iskopam kad Zelim, éitave zime. da u tim lancima ima toga o Zemu sam kasnije ruktije, odludila sam se za razumni potez - da ni’ta ne mijenjam. A zaSto sam tako odludila? Mozda i stoga Sto bi to bio preveliki posao, ali to sam si objasnila ovako: drugim vrtlarima moglo bi biti korisnije da doznaju nesto 0 onome sto se Ginilo da je u redu, a nije bilo, nego da im se jednostavno kaze: "Ja radim ovo, ja radim ono. Ovo je, dakle, priéa o onome Sto sam na-uéila i "ne-uéila" ovttlarstvu. Prvi élanak je bio objavijen 1953., posljednji 1971. Oni stariji sadre informacije proturjeéne nekim misljenjima i postupcima koje navodim u svojim knjigama o vrtlarstvu. Smeta li mi 3to moram priznati gre8ke? Ne, ne smeta. "Nitko nije savrien." Ruth Stoutsexoy ‘oruoyuy ug ysafiq s ,wompaag ‘1ONpEL TED wor, rpaiatidofjod foyptioure nsouudop wagea vu wesar) “yerogod eu niseys ngiid ng nuafa ‘affuraz eforalpesqo umeaquid epest os oxy “ysouzala ez alsop foas n urefjaeys ngtid RY, “eyearurosey 1 ow vpAosnpo ‘ofioensnyt ouyeadod zn Gnoig 1podso# 0 egig “eajs1eUtAoU eysepy yal ‘MyIA WOAS n wOosouOd 1geuz Oey IplA 2s foloy vu ‘euRDLIOy RU INOIg YIMY PlFeITOIOT eqop ougosod 01g fog rysluegolis sea of ep weIEMIg sningofssord rouryg ow 1 ‘ousgiaesIo [1A HNN o afueuz fou of ep tnpng “eaasafw Zoyeas “xeue}y TupOAN sof wear o1QoreH nuag n oUG “As MO¥afiudsaq e-gAO vffoeIOx9P T ofges¥010y ‘Taoysyoq FeuNo “ors four ea nferalidsop soy vsidoseg qruposatidofjod ypfjogfeu po Zoupaf efueaepz Foqz ‘afiqoso oxogofu r eajepoxlT'f nHeayod umjaz 1eU1A0U O8y ‘ourpodso# weil pURyHOWY “2UO]OE sozudg “a ydqey aodwu fe avs rar ‘aparg} sony wz. nUTIQ 9s 9uC “tft Bz EIgHEdNy OTUIQeU | BAOTIO RNSHOY ovsa1d wes oye0 o[gop eond af oFouu ‘ep ‘CO qnoyg Wing efopr po oyou sol yeqordo | HNsord weaesofuren as nd ‘epsi] eaczon CT OvaNAs! OME) af ped “Worgtffuoz uNUZEId ‘umf tnrznysod 9s ep vsndop epalsns ampod af rar aa “mia uibas n dAoN}O aayeHU OIE wresTU eUIPOS 39d ypfupalisog -afjog 01 ‘vag agta ong “apoa rey zaq ajse371 ouseDjoId ns eqn {08 wifupoljsod n vfiugnsfeu eq of wloy ‘ompod aIg01g “epET 21 v9g aA0z0A uTBAIGOP OUPEIdsOq fuasaf oyeag “eITUOFAUNY nuysin 0} Bp ysaf wHaas po afjogie “ffezat n oaysrepsA .PP9] YPUjOg zag oeped ru9]az, wz wIUs ef OHFAIO eMTpOs 0d afd Sf mies oye} aft nuafu nyRAs Mipalqys ures oRfo}seN, jegaAfeE aamom masz TAO misqe n afjep ‘yaurzoSopy Sumuun,y pun Suenopunn 2UOBIO, af eug jwofjors pod suafo3zn - org ny ez afopmqto ‘ourpodsof ieiqy veuresid yruzidyy ypjeu oxy -sideu wafu pou 9p 121 pes and pyeas efioyvar pea eu yuuoads ni nferow ep signeu ns 92a efjayeng eumusid aaeq as Hox tpnFy -eyeue.y yfuolu 98 Ngh ouRaIgop afoy exejuOWIOY | BUrESId forq IoAleNy -eurefyso8ns unuofe bu nfnfeaqez aggaglen | wofu s as nzeys effayeyg a9nsh 1 o9nsty seuage]Seu ‘euse[3 yatian reueanfego yoltan ofapzay ougolanjord ouzofaeu ouafu eu efioyear of ep igor of ouganodoN, _oftreaSt, ‘ouaeysoupof ‘1 sodeu of uegians nfisous oygonn ong bu O[eISO as B ‘ASOURNP ay{sIEPA OAs BU IOAOApO tfugPos uvfen sof ‘eurg0 untuafa n ‘efjars elugipoF ules “offer aupaf unso ‘weqganodou moaysrepua wiP{sueaI0 *MIOASIEPIIA s IZ9AS N ee OIP 1DdA af ep ELIPIAISN of YIN “aA0 gsafiazy nuxafu o seu 9) ‘epgiaRsn s oqeiodn waxysns Souafu eporour , eunres Fouafu po affuzen af org HY “Hsorpnun aysrepysa oysfjemsoz0A0 sul ofuotmnad owe n o1qnpez. as ox auoyeAs efuafjragnpo 10Az! rugnsosdau af eo ‘qqn8z} oauzeqoau ous toy Seue[p 1rd foas P| vsidoseg vaeormens vu vylupein 2afny “aIg TMARuth Stout Ali, budimo sasvim po8teni: neki ditatelji ne smatraju Ruthinu metodu cjelogodisnjeg steranja stelje potpunim rjeSenjem za vrtlarske bonance. Otro pero Kraljice Stelje tvrdi, kratko i jasno, da se nijedan vrilar ne bi trebao zamarati pravijenjem Komposta, kopanjem tla i uporabom poljopriv- redne opreme. Te rijeti izazivaju reakeije vetine organskih vrilara, Dorothy Schroeder, dugogodignja suradnica OVP-a, sazela je njihove prigovore: "Drlite svoj vrt pod dubokim, poroznim pokrovom stelje radi poboljanja kvalitete tla, kontrole viage i klimatskih uvjet poveéanja koli¢ine humusa i minimaliziranja Stete od kukaca’ Parafraza je moja, ali to je misao Ruth Stout, a istinitija misao nikad nije bila izretena. Do ovoga se mjesta potpuno slazem s njenom metodom. Ali ona dalje, govori da je tastelja sve ito je potrebno vrtu - itu se razilazimo. Moram reéi da me Ruth Stout uputila u mnoge vrtlarske tehnike koje su moj vrt pretvorile u moju radost. Moj je vrt prekriven steljom otkako ju je Ruth prije mnogo godina poéela zagovarati. To nije bio vrt koji imam danas, ali bio je tako uspjeSan da sam u novi vrt zahvalno prenijela sve znanje koje sam stekla uz njenu pomoé. Ruth Stout nauéila me kako éu si priStedjeti muéan posao Eupanja starog korijenja i korova: prekrila sam ga s toliko slojeva novinskog papira da je jednostavno izdahnuo pod pritiskom javnog mnijenja, pa je tako moj vrt, umjesto ostar- jeloga korova dobio raspadajuéu vegetaciju za kojom je vapio. Zabvaljujuéi ugenju Ruth Stout, moj novi zasad Sparoga bio je igrarija, a ne inzenjerski projekt. Boljije od prethodnog. Produktivnost je takoder bez zamjerke. Urod rajtice movete udvostrusiti ;kukuruza utrostruéiti, a i salata i rotkva bit Ce bolje, sve zbog stelje. Sve Sto sam ispod nje uzgajala napredovalo je. Ali za moj vrt, a vjerujem i za mnoge druge - 8 Vrebee motike nuZan je korak dalje: kompost. Kad moj kukuruz klone pod vrelim suncem, pretpostavka je da je Zedan i da mu treba vode. Ali on se ponata potpuno jednako kad je tlo natopljeno i zrak ne dopire do korijenja Stelja ga ne ée spasiti od prejake kiSe ilipretjeranog zalijevanja, nego ée kompost u tlu upiti suviSnu vodu i dati je kukuruzu kad mu zatreba. Postoje, zatim, biljke kojima ne odgovara pH vrijednost tla za njihov rast. One, na primjer, pokazuju manjak dugika u listovima i kad ga u tlu ima mnogo. On nije dostupan gladnim biljkama jer je tlo revise kiselo, pase mangan u njemune moze fastvoriti, a kako je mangan neophodan da bi dusik postao jostupan - nema dubia! Taj frustrirajuéi problem stalno se onavija. Postoje svi simptomi manjka neteg vaznog za tazvoj like, a krivac je ravnoteza kiselog i alkalnog. Sto uéiniti? ‘Zadite u sré problema i korigirajte ravnatezu. Cime? Kompos- tom u tlu. Mo‘ete, naravno, kiselom tlu dodati vapnenac, a alkal- nom bragno od sjemenki pamulka ili kiseli treset. Ali, morate uzeti u obzir da pokraj biljaka kojima treba kiselo tlo rastu one kojima treba luznato. Krumpir voli kiselo tlo; Sparoge, repa, gra’ak ijabuke vole neutralno, a vi imate samo jedan vrt, svega nekoliko metara da sve to uzgojite. Odgovor je: humus u thu, ne samo po povrSini. Kompost €uva minerale koji su biljkama neophodni i Salje ih zajedno s vodom u korijenje. Priznajem da bi s vremienom Ruthina stelja stvorila taj humus u tlu, U velo luznatom tlu moga Kolorada, s tako malo ie, bojim se da bi za to trebalo vrlo mnogo vremena. Cinjenica da je moje tlo bilo tako Iuinato kad sam ga preuzela, nakon gencracija bavijenja vrtlarstvom, pokazuje kako se malo toga mode udiniti. Ruth je stigla tamo kamo ja idem. Ona je dosegla ono sto jaZelim. Njen je vrt bogat mineralima, za kojima moj vapi. Oni ~su dostupni bilju. Ja kreéem njenim smjerom, slijedeéi u velikoj 9Ruth Stout mjeri_njen ispruzeni kaziprst. Ali nemam na raspolaganju previSe godina da dosegnem svoj cilj. Ja sam Zena u godinama, ui potrazi za adravijem, koje donosi godiinje preporadanj kakvo poznaje samo vrtlar. Moj samodovoljan, sposoban da nadomje: Dobro se snalazi, ali mora jo8 bolje. Zdravlj po%njeveno iz vrtnili gredica. Zbog toga, imaju granice svoga vremena, moram se koristi Motete se kladiti da bi ovakvi mlaki zagovornici cjelogodignjeg prostiranja stelje dobili precizno naciljano opovrgavanje njihovih zadréki. (Ona zna postici defen bude zadnjal).Ali, umjesto da podjarujemo vi rt tek treba postati ono Sto mu je uzeto. mora biti 10 ‘Vit bex matike 1. Poglavlje Bacite svoju lopatu i motiku! Kad je nedavno jedna gospoda prvi put vidjela moj vrt i ula za metodu koju sam razradila, uskliknula je: "Pa, vi mozete uzgajati povrée do stote! Ako treba, iz kolic Ja nisam narotito vitalna Zena, ali obavijam sav rad u vrtu velikoin 12 x 18 metara i uzgajam dovoljno povréa za svog muta, sestru, sebe i mnoge goste. Svaku vstu zamrzavam, od ranih $paroga do kasne repe. Nikad ne kupujemo povrée. Takoder izvravam svoje kuanske duénosti, uzgajam ne&to cvijeéa i rijetko kada radim nakon jedan sat popodne. Jedva da sam ikad vige nego ugodno umorna. $ hranom iz zamrzivaéa, na koju se mogu osloniti, pripremanje vegere obitno traje oko pola sata. Ne hvalim se, barem ne zbog svojih izuzetnih or- ganizatorskih sposobnosti ili negeg sliénog. Ali jesam ponosna zbog toga Sto sam pronala takav naéin vrtlarenja koji daje vrhunske rezultate uz minimum rada. Moida biste i vi Zeljeli raditi u vrtu dok god postojite? Pa, mozete. Prije mnogo godina mui i ja smo preselili iz New Yorke na farmu u Connecticutu i jedva sam doéekala da zasadim vrt. Imalismo preveliki komad preoranog tla, ito prvo ljeto provela sam boreéi ses kamenjem i svjezim busenjem koje je tu naraslo. I, naravno, kopala sam motikom, plijevila i kultivirala. Tijekom sljedecih nekoli vile nego Sto nam treba, glupavo se opiruéi tome da ne iskoris- tim ditavu povrSinu, kad sam vet toliko vremena potrosila da uwRath Stout jedotjeram. Ali postupno sam smanjivalasvoj vrt, dok ga nakon nekog vremena nisam svela na tre¢inu prvobitne velitine. No jo8 je uvijek bilo previke pos! , naravno, vise nisam bila tako puna poleta, pa sam se nastojala rijeSiti svega suvisnog. ime suzbija, Korove | zadrdava wings. 8 novim Zarom prionula poslu, ba kad bih ja htjela posijati gra se da su upravo tada svi slomili svoje plugove, se dogodila neka druga nezgoda. et godina pokuSavala sam, kao i obiéno, a, éekajuCi da mi netko dode preorati zemlju, dok, napokon, jednog dana nisam muénula glavom. Ne, ne u vezi oranjem - nego s natinom miiljenja. Moja Sparoga(Aspara, officinalis L.) krasno se razvjala, pa Tekoh san be “Ta zemlja nije orana vise od deset godina. Za8to sparoga ima, a graska nema? K vragu i oranje! Idem sijati. Itako sam, pomalo bojaz\jivo, poéela sijati graSak i §pinat, 12 Veter motike :prva iskopati male brazde da omekSam zemlju. Ali otkrila sam da je stelja (od jjena) koju sam prostrla po polju u jesen (da bi se u proljece zaorala u zemlju) odrZala tlo mekim i viaznim. Sve Sto sam trebala utiniti bilo je da malo razgrnem grabljama i ubacim sjeme. Kad sam jednom uzela stvari'u svoje ruke, nastavila sam tako. Pomislila sa ako obidem uokolo i nagrabim dosta , pa sasvim prekrijem vrt 15-50 centimetara pokrovom, korov se ne ée moéi probiti i sunce ne ée zemlju. Caki krajem li -m posljednji kukuruz idrugu repu, mrkvu i tako dalje, zem! biti meka. [bila je. Ali, Nai mljekar, farmer, rado mi je ustupio ono Sto je on zvao “pokvarenim sijenom" a ja - debeli sloj po gitavom vrtu, osim, naravno, po sjemenju koje sam posijala. Po Sparogama sam slagala dosta toga, znaju Prostrijevii sijeno, uskoro sam otkrila da se sav moj posao sveo na . prorjedivanje i ubiranje plodova. Kad god sam po%eljela neSto posijati, jednostavno sam razgrnula stelju i stavila sjeme, a kasnije, kad je sjeme niknulo, primaknula sam mladim biljkama, odrZavajuéi tako to oko njib viaznim i rjeSavajuéi se korova. Naravno da su mi se susjedi isprva smijali. Prvih nekoliko godina obigavali su svracati da me pitaju treba li Stogod ‘Ali, malo-malo, bili su impresionirani_mojim rezul- , kad su napokon morali priznati da konstantno trunuca jena zadivijujuée obogacuje moje tlo, prestali su me zadirkivati. Dapate, zastali bi da "bace jo3 jedan pogled” prije konagne odluke da i oni prestanu orati ikopati, te dasvoje vrtove prekriju steljom. 1¢ postalo je tako bogato da sada mogu sijati sasvim nablizu i vie uopée ne upotrebljavam gnojivo. Vrt se 13Rath Stout sada sveo na 1/8 prvobitne veligine i tako je raskofan da ga u jesen zovemo dZunglom. Jedna od mojih mrkvi, slatka injezna, dovoljno je velika da nahrani petoro judi. Mojslatki Spanjolski luk prosjeéno teZi 45 dag po komadu, a poneki ima i vige od kilograma, Nikad nisam voljela presadivati (niti bi to bilo praktiéno iz tih invalidskib kolica buducnosti), pa biljke poput kupusa, cvjetaée isl. stavljam na razmak od 30 do 35 cm i onda ostavim samo po jedan primjerak iz svake skupine. Jo§ neSto: imate li problema s grmovima gratka koji se savinu, legnu na tlo i trunu kad je vrijeme viazno? Sve Sto treba jest da ih sa svih strana poduprete dodatnom koliginom sijena. Stajat ée ravno kao olovni vojnici, bez obzira na to kako su natovareni plodovima. I lako ih je brati. ko evijeca, ali klanjajuci se ljepoti nego ga sijem u povrtnjak i prekrivam steljom. Ovo , u kojem su presusili ¢ak i neki lokalni arteski pobrala sam sredinom rujna. Danas se mnogo govori o gomilanju komposta, i to je u za Zenu je to tezak i neprilitan posao. ‘Veé godinama ne upotrebljavam nikakve insekticide, a nikad ne vidim ni grahove 2i8ke, ni bufage kukuruza, ni uti, ni Sto sam mazila i samu pomisao na njih. Isprva nisam mogla razumjeti kako to da me kukci nisu preplavili. Je li me neka vista providenja nagradilaza -no, ne bihznala za koje sam Eula 0 organskom vrtlarstvu stvarno osjecala da znam dovoljno da bih o tome raspravl nastavila biti zahvalna nekoj maloj vili, organskoj ili kakvoj 14 Vet bez motike veé, koja je zadrZala napasti podalje od mog vrta. Ako imate vrt i niste njime narodito odusevijeni, Gini mi se da bi vam moja metoda mogla odgovarati. Mozete obaviti posao uz minimum vremena i rada. A ako, poput mene, volite taj posao, to je i opet odgovor: mozete ga protegnuti u be- skonaénost. Potradite, dakle, prodavaonicu rabljene robe i rijedite se svojih motika, lopata ji ée vam trebati jest lopatica. A kad se Ijudi zaéude kakav aroban vrt imate, makar ste zaéli u godine, pa kad vas zapitaju tko obavija teSki posao, mozete teSkog posta.” PITANJA KOJA MI LJUDI POSTAVLIAJU_ Posjetitelji mog vrta uvijek mi postavijaju mnoga pitanja. ‘To je razumljivo jer sam ja odavno napus kopanja, drljanja, sijanja pokrova, kul ijevljenja, navodnjavanja, prskanja i gomilanja komposta. Jednostavno sve dréim pod ejelogodignjom steljom. Jednose pitanje éesto ponavlja: koliko je materijala potreb- no da se zapoéne sa steljom debljine 20 cm, kakvu ja zagovaram? Nato ne mogu odgovoriti jer sam se takvim natinom vrtlarstva nego sam i pomislila da éu o tome Pisati, pa nisam obracala paznju na detalje. Richard Clemence smatra daje 25 bala sijena teZine po 20 kg minimum za podrugje veligine 15x15 metara, odnosno oko pola tone rasutog sijena. Mnogi Ijudi ne shva¢aju da se u vrtu sa steljom sjemenje sije na uobiéajeni nadin: razgrnemo stelju na tom mjestu, stavimo sjeme u zemlju, a kad proklija, ponovo vratimo s svuda oko mladih biljgica. Usjevi malog sjemenja mor: i ostati nepokriveni, makar ih, ako Zelite, mozete prekriti malo piljevine ili s malo grubog, rasutogsijena. Oni éese probi 1sRuth Stout Vrtbez motike kroz takve prekrivaée. To je ne3to u Sto sam jedva povjerovala kad mi je reveno, ali isprobala sam i otkrila da djeluje. Veliko sjemenje, poput kukuruza, graika, graha i bun- deve, moze se odmah nakon sijanja prekriti s nekoliko cen- timetara rasutog sijena. Ono potiskuje korove, zadréava viagu i, ako se radi o kukuruzu, tjera vrane. Uvijek me iznova pitaju kako se stelja mote praviti od sijena je je puno sjemena korova. Pa, ako je stelja dovoljno debela, ito pitaju kako se onda probije povrée. To je zato Sto je teska stelja prostrta povth korova, ali ne i povrh povréa. Kako sam veé navela, usjeve malog sjemena ne bi trebalo prekrivati steljom, ili barem nigim tezim od uskog kartona, * trake papira ili centimetra piljevine, Sto ée odrZati tlo mekim i viaznim. Kako motete sigurno sijati sitno sjeme medu 20 centimetara debelim zidovima stelje? Odgovor je: takoreéi prostiranje stelje, ona se veé poginje slijegati i uskoro postaje kompaktna masa debljine 5 - 7 cm, umjesto prozraéne, visoke 20 cm. Po njoj Ge se hodati i padat Ge kiSa; u svakom sludaju, sleci ée se, a 20cm ne ée vam trebati ni ako k este komadiée sijena ubalama. Mnogi \judi Zele znati zaito ne upotrebljavam gnojivo i Sto imam protiv njega. Nemam nigta protiv; zapravo ga malo pretjerano poStujem. Ali vise ga ne trebam: vjeéno trunuca stelja sasvim ga je nadomjestila Cesto su me pitali treba li izbjegavati materijale poput piljevine i hrastovog lixéa jer oni, navodno, éine tlo previke kiselim. Na to ne mogu odgovoriti na temelju viastitog iskustva, mnogi su me vrtlari obavijes 16 Ljudi Zele Iik6e, borove i materiju koja trune. Ne trune li neko liste presporo? Sto olakSava rad. A Sto ako se ‘aéno, jer ono je izmedu redova biljaka koje rastu, a ne iznad njib. Mote li se upotrebljavati samo lixée, bez sijena? Da, Ne bili sijeno moralo biti usitnjeno? Ne, ono samo dulje t mislim da je kombinacija bolja. ‘Nemate li previge posla s prostiranjem dugatkog sijena? Ja svoje ne usitnjavam, a ne muéim se. Imam 86 godina, i moja je snaga sasvim prosjetna. ‘Mote li se upotrebljavati pokosena trava? Da, ali ako nemate ogromnu u, ne Ge vam dostajati. Uostalom, makar ne znam mnogo o tome, vjerujem da je za tratinu najbolje da se pokogena trava ostavi tamo gdje padne. Kako éesto stavljati stelju? Kad god vidite mjesto koje ju treba. Cim primijetite da je korov negdje provirio, izrucite na njega rukobvat sijena. U koje doba godine potinjete prostirati stelju? Ma koji datum bio odgovor je: sada. Barém potnite prikupljati materijal. Ili barem podnite konstruktivno mi nadinite planove. Ako namjeravate rabiti samo lSée, morat pripremiti [i to posuti gnojem, preorati ga i onda prostrijeti stelju. Da, ako vase tlo nije bogato. Ako jest, sama ée stelja posluzitRath Stout Kad treba staviti vapno i koliko , i treba li ono biti iznad sijena iit ispod njega? struénjak moze vam testirati tlo. No ula sam, i to ne od fanatika, da moj natin vrtlarstva automatski rjeSava problem kiselog tla. Cini se da je bit u tome Sto takav vrt privlaéi gliste, pa ti mali pomagati Zine tlo alkalnim. Vapno motete stavi stelje, pazeci da ga dodajete u doba kad mofete o¢ekivati kiSu ili snijeg, koji 6e ga protjerati kroz stelju u vrijeme kad ga tlo treba. Ja se veé pet godina ne koristim vapnom isve je u redu. Kolik treba biti razmak medu redovima? Jednak kao i da niste stavijali stelju. No nakon nekolik godina stavijanja stelje materija koja truli toliko ée obog vaée tlo da éete modi saditi mnogo blize nego’to biste se usudil u vrtlarenju staromodnim naginom. Jako mi se svida nagin Richarda Clemencea - sijanje u razmacima od 30 do 60 cen- timetara, Ne pretvara li velika kolidina stelje cvjetnjake u humke? Ne, ali ne pitajte me zasto. Sve 3to znam jest da su moj debelo zastrti cvjetnjaci u istoj ravnini’s tratinom. Ne izgleda li stelfa grozno? Na to pitanje ima mnogo odgovora, koji ovise 0 onome tko pravi stelju, to jest u kojoj mu je mjeri vazno da ona izgleda privlatno. Ne mora izgledati grozno. A mogla bih post: protupitanje: ne izgleda li suncem spréeni grozno? Ne privlati li stelia puieve buduci da je zemlja pod njom uvijek vlaina? 18 Vet bex motike kad nisam na to pomisljala (ja nemam puzeva), a na to pitanje nisam znala odgovoriti sve dok nisam protitala u En- ciklopediji organskog vrtlarstva da vrt pod steljom, posto se u privladi gliste, Sto tlo ini Iuznatim, lakSanje? Ako su puzevi uistinu a puzevi to ne vole. Nije problem, pokuSajte tretman pivom, opisan u odlomku "Vrtne napasti - nisu tako strane!" Koliko dugo stelja traje? Ovisi o visti koju rabite. Nastojte uvijek imati izvjesnu koliginu u rezervi, ako ustreba. Gedje se mote nabaviti stelja? 10 judi u zaj zatrazi, mislim da ée se ih. Iskoristite i svoje smece - svaku biljnu materiju koja truli. I pokvareno sijeno ( koje iz nekog razloga nije dobro za stotnu hranu, na primjer zato Sto se upljesnivilo jer je bilo vlagno kad su ga stavijali u sjenik), jednako je udinkovito i zadovoljavajuée kao i dobro sijeno, a mnogo je jeftini ‘U mnogim mjestima sluzbe odrZavanja usi koje su posjekli €istedi Zice, i Gesto ée im biti drago da i kraj va¥eg vrta bez naplate. Ali poZurite, prije nego te sluzbe primijete da postoji je iverje izvrsna sti ayjetujem vam da ignorirate sve koji ‘vam kazu da je ono previse kiselo. A ja ignoriram primjedbe (koje su, uostalom, izuzetno i ji iti cielogodignja, netaknuta Ako itko, posto je pogledao moj bujni vrt, moze pronaci nagin da ga poboljéa, neka to uéini. Ali ako ta "poboljganja" 19Ruth Stout zahtijevaju sprejeve, gaojiva, gomilanja komposta i rad, neka ne ogekuju da éu ih prihvatit ZASTO? (I ZASTO NE?) Ponekad, kad vam je dosadno i ne uspijevate smisliti nista konstruktivno dime biste ispunili sat ili dva, poku8ajte otkriti zaito se neke biljke koje rastu (i one koje odbijaju rasti) ponaiaju tako razlitito u raziigitim vremenima. Pa ako ste dsoba koja brzo donosi zakljuéke - makar oni bili utemeljeni na upitnim i nepouzdanim premisama -cijenim da ée se mnogi vva8i odgovori pokazati neodrZivima. Ispriéat éu raznorazne zgode koje su mi se dogodile tijekom godina bavijenja vrtlarstvom i izazivam svakoga da mi ih pokuga obrazloziti, uvjerljivim odgovorima! Pravi poz- navaoci zapravo i ne pokuSavaju objasniti hirove biljaka, a evo i jednog primjera: kad je bila objavijena moja prva knjiga o upotrebi stelje, vrtlari su poteli svra¢ati da bace pogled “na komad yrta koji nije bio oran 11 godina. Idogodilo se dase toga Jjeta, makar su moje paprike inaée neuobitajeno velike i zdrave, nijedna paprika nije pojavila. Cula sam da neke biljke ne cyjetaju i ne donose plodove ako su previge hranjene, pa sam mislila da se to dogada mojim paprikama. Ali posela sam sumnjati u tu teoriju kad sam primijetila da je svaki vrtlar s kojim sam tada kontaktirala zapao u istu nepriliku - na paprikama nije bilo plodova, Napisala sam pismo Carla War- renu iz Joseph Harris and Co, koji mi je godinama neopisivo ‘pomagao, i upitala ga Sto se to dogada. A on mi je odgovorio: "Tako se paprike ponaaju ove godine." On je nakupio toliko iskustva s biljkama da je odavno shvatio da postoje pojave koje nitko ne moze razumjeti. Nekoliko napomena o Sparogama. Makar su “autoriteti" prestali inzistirati na tome da je neophodno kopati vrlo Guboku brazdu za korijenje, jo8 uvijek tvrde da je rupa od 20 on Vet bez motike cm nuéna, a uz to-daju i druge instrukeije 0 uzgoju Sparoga, gnojenjuitd. Kako sam poodavno izgubila vjeruu tzv. eksperte, kupila sam prije nekoliko godina dva tuceta Sparoginog korijenja i odluéila da ga zasadim polegavsi ga na povrsinu zemlje (u cvjetnjaku boZura).i posuvsi ga sijenom. Od tog korijenja dobivam lijep urod svake sezone. Primijetila sam da na mnogim mijestima - na livadi, pokraj drvarnice i svuda uokolo - nigu iparoge. Otito su ptice ili vjetar razbacali -jeme. Neke od tih "divijib” biljaka raskoSnije su od onih u mom zasadu. Jedna od njih, koja rada veé godinama, triput je veéa od bilo koje Sto sam je ikad vidjela. Naravno, ne dobiva gnojivo niti itko plijevi korov oko nje, ustvari trava raste kroz nju. ovoreci o samoniklom bilju: makar je moj vrt potpuno i padljivo prekriven steljom-spomenut éui onih nekoliko rajéica koje iskrsnu tu i tamo svake sezone. One krenu kasnije od onih za koje se brinem, ali radaju otprilike istovremeno. Cini se da su plodnije (ja uvijek kupujem presadnice, nikad ih ne uzgajam iz sjemena) Tikva sorte Buttercup ovdje je vrlo cijenjena. Uzgajam je godinama, uz. jos nekoliko drugih sorti. Ta naga miljenica ima svoju prigu jer se na njezinim viticama rijetko pojavi vie od dviju malih tikvica, No proilog je Ijeta tikva sorte Buttercup nadmavila sve ostale sorte. Tko prebrzo zakljuéuje, mogao bi ‘0 je zato Sto je palo mnogo kige." S tim se ne mogu sloZiti, jer je ta biljka rodila gotovo jednako tako dobro i pretproile godine, kad ki8e prakticki nije bilo. A 3to se tie sorte Blue Hubbard, najveéa u ovoj ki8noj godini teZila je svega 4,50 kg, dok je prije nekoliko godina, u velo su&noj godi jedna od mojih Blue Hubbard tikvi teZila 23 kg. Prije nekoliko godina posadila sam kineski kupus i kelj priligno kasno, kao i uvijek. Kelj je bio potpuni promagaj, alije kupus izvanredno uspio. Jedna glava tezZila je 3 kg. Pro’le godine, pak, kupus je bio vrlo slab, jedva da je imao évrstu jezgru,-a kelj je bio senzacionalan. Posadila sam poveéu eeRath Stout kolitinu jer volimi imati u vrtu povrée skroz do Boziéa. Bilo ga je toliko da ga vie nisam imala kome poklanjati. Ako ne bih sasvim odustala od pokuSaja da objasnim hirove biljki, mogla bih zakljutiti da su vitice Buttercup tikve, koje su se proslog Ijeta, prosirile po polovici mog zemijista , zagusile kineski kupus. A kad veé govorim o kupusu, napomin- jem da su mi rane varijante jedne druge sorte dobro uspjele, dok kasniji tip nije dao gotovo nista. Od mojih gest brokolija, i ranih i kasnih, samo je jedan uspio, a jednako je bilo is purpurnom cyjetatom. Plodovi koji suse uspjeli materijalizirati bili su uoba slugaja neobiéno veliki iukusni. Kad itav urod propadne, kao taj kasni kupus, Zovjek osjeéa da tu ima neki razlog, ma koliko tajanstven. Ali kad se nekoliko biljaka koje rastu jedna pokraj druge ponagaju sasvim razlitito, to jezasigurno zbunjujuée, kao, na primjer, kad nakon hladne noéi odete u svoj vrt i otkrijete da se jedna biljka smrznula, a druga je, udaljena od nje2,5-5 cm, udobrom stanju. Proile godine stavila sam repu na isto mjesto na kojem je prethodne sezone izvrsno uspjela, Propala je takoreéi prije nego je i potela rasti. Donositelj brzih zakljuéaka reéi 6c: "Naravno. Morate imati plodored.” Ali to sam povrée istog dana ‘stavila u jedan drugi dio vrta,, gdje je takoder raslo prethodne godine, i tu je uspjelo da ne moze bolje. Repe six bile ogromne. Ima li pitanja? Ili, bolje, ima li odgovora? Narav- no da se vrtlar ne moze prestati Cuditi zaito se neto dogada, ali ako se povremeno i pojavi netko s nekakvim odgovorima, Gini mise mudrijim da i ne objavijuje! KAUC NA KOJEM SE BAVIM VRTLARSTVOM Kad nekom ka%em da obavijam sav posao u svom povrtnjaku, idase uz to brinemiza nekoliko cvjetnjaka, obiéno me pitaju: "A ada ustajete?" Odgovor koji-vrijedi za bilo koje 22 Vet hee motike doba godine jest: "Kad mi se ho¢e." Dok vrtlari koji ne dopustaju stelji da obavi veci dio posla plijeve, kopaju, navodnjavaju is vremena na vrijeme vjerojaino psuju, m steljari moZemo raditi "kako duh hoée" - biti vani, ako Zelimo, ili ostati u hladu, ako je sunce prevrucée. Nase biljke ne Ge patiti od pomanjkanja pazaje. Kad sijete u vrtu koji je ve¢ pod steljom, najprije oznatite Sjetva nije problem: stelja se jednostavno privremeno razgrne. gredice, zatim odgrnite sijeno s tih mjesta i stavijajte sjeme izravno u zemlju, kao da radite staromodnim naéinom, Luk mofete jednostavno razbacati po proslogodignjoj stelji i prekriti ga s nekoliko centimetara rasutog sijenta. Tom metodom mozete za nekoliko minuta "zasaditi" 1/2kg, ito, ako Zelite, prije nego Sto se zemlja odmrzne. Jednako tako seme 23Ruth Stout salate niknut 6e ako ga jednostavno bacite na smrznuto tlo, ali ne po stelji. To, naravno, ne mozete utiniti ako orete prije sjetve. Minogi su Ijudi otkrili da sjemenski krumpir mogu staviti na proslogodiSiju stelj, ilina zemlju, iliéakna sljunak, prekriti gas tridesetak centimetara rasutog sijena i kasnije jednostavno odgrnuti stelju i pobrati novi krumpir. Ako niste primijetili, biljka i evijet krumpira priligno su lijepi, pa ga mozete posaditi iu eyjetnjaku. NaS raste uz irise. Poneki korov moze se tu i tamo probiti kroz stelju ako je niste naginili dovoljno debelom da ga zagusi. Lako ga je i€upati, ako vam se da baviti time, ali najjednostavnije je nabacati na njega malo sijena. Treba li prorijediti gredicu repe, rkve ili negeg takvog, moZete to udinkovito izvesti tako da biljke kojih se Zelite rijediti prekrijete s malo stelje. Moje vrtlarske duznosti u jesen ne razlikuju se narotito ‘od onih Ijetnih: ubirem plodove i smrzavam ih. Sredinom studenoga rasprostirem sijeno i li8¢e. To je dobro vrijeme ida se na vilama odnese malo sijena do kukuruza i pospe medu redove, Na proljeée éu tim sijenom poduprijeti graSak koji éu tu posijati. Taj posao sa sijenom mogu obaviti za tjedan dana ili za mjesec, niSta me ne poZuruje. Stavit éu nekoliko bala na gredicu mrkve i iskopavati je tijekom zime, kad god pozelim. Pigem ti knjigu zimi, na nju potrosim veti dio prijepodneva (na kauu, gdje drugdje?). Buduci da vjerujem kako je vjezba jedan od éetiriju glavnih uvjeta za dobro zdravije, nastojim je ne propustiti. Tu pomaze pospremanje kuée, a pred kuéom, tih zadnjih mjescci prije snijega, posijecem nekoliko stabala. Nisu to ba neke gigantske sekvoje, ali nisu ni mladice! A kad snijeg dode i ostane, ra8éistim si put do drvarnice. Tamo, zaStiGena od yjetra, pod toplim suncem koje mi pomaze, cijepam drva, 2bog zdravlja'i zbog zadovoljstva - kamina. Zatim razvrstavam sjeme i slaZem zamotuljke abecednim | | | Vet ber motike redom, értam dijagram sjetve za sljedecu sezonu i pigem tjednu kolumnu. Sve to Sto se moze nazvati "radom" obavim ujutro, do jedan popodne. A otkako je objavijena moja prva knjiga 0 vyrtlarstvu, tisuée me Ijudi naziva - ujutro, popodne, uveter -da bi iz prve ruke dobili informaciju 0 mom sustavu stelje. No pokazivanje vrta i odgovaranje na njihova pitanja zapravo se ne moze nazvati radom. Vjerojatno je najtezi dio posla odluéiti se jer ako ste u svom okruzenju jedina osoba koja primjenjuje metodu bez oranja, kopanja i kultivacije, vasi Ge vam prijatelji i susjedi reéi da ste ludi. Ignorirajte ib; zapjevat 6e oni drugu pjesmu. MENI MALO VISE STELJE, Kad mijenedavno netko predloZio da napisem uodgovor onima koji imaju neSto protiv cjelogodisnje stelje, moja je prva reakcija bila pitanje zasto bih se prepirala s ljudima koji ne znaju o temu se radi. Uvjerena sam da nijedan vrtlar Koji nije barem tri godine iskuSavao tu metodu nema na temelju éega stvarati protuargumente. A ako se toliko dugo bavio steljom, zasigurno je veé pribvatio ideju! ZaSto kazem tri godine? Zato Sto svaki uzgajivaé zna da se nijedna biljka ne ponaga svake godine jednako. Krene li ne&to loSe kad poénete primjenjivati stelju, bit Geteskloni tome da krivaju trazite na pogresnome mjestu. Ako je, na primjer, vasa stelja pretanka, pa se korovi probiju, uéinit 6e vam se da deja nije dobra. Ako se pojave puzevi, reéi éete da ih je privukio sijeno i liiée. Ja stavljam stelju veé godinama i u mom vrtu nema pueva, Ako ih uvasem vrtu ima, stavite na tlo plitke posude natopljene pivom, i umrijet ée sretni. (Tako su mirekli: pufevi idu za GaSicom, pa se u njoj - bukvalno utope.) ‘Ako je tlo u vaSem vrtu glinovito, vjerojatno éete morati stavijati stelju nekoliko godina, dok ne dospijete do toéke na 25Ruth Stout kojoj moZete odahnuti. Moje je tlo pjeskovito, pa se moram oslonitina ono Sto sam Eula o tome kako se rjeSava taj problem, to jest, moram ukopavati velike kolitine dobrog materijala, poputsijena, kukuruzovine, liS¢a, korova da poboljgam tlo. (Ne treset jer znanstvenici kau da nema hranjivu vrijednost, itu s slazemo). Ako ste to inili dvije do tri sezone, moiete stavi stelju i odmoriti se. Tvrdoglavi vole tvrditi da se tlo prekriveno sijenom zagrijava sporije od golog tla, pa to stvara velike probleme kad Zelite uzgojiti rane sorte. No, dakle, ne sumnjam da bi svaki desetogodi8njak znao odgovoriti na to. Sve sto treba uéiniti jest da se u jesen odludi gdje ¢e biti rane sorte, pa s tih mjesta maknemo sijeno i u proljeée ga ponovo vratimo. Cak ako to i ne uéinite, moéi Gete - govorim iz iskustva - sijati ranije nego Sto biste mogli ako prije sijanja orete. Naredna "bapska priga” jest da ée se biljke koje rastu na stelji smrzouti prije od onih bez stelje. U to ne vjerujem. Kad sam prvi put Sula tu prituZbu, eksperimentirala sam nekoliko ustanovila sam da one nisu niSta sigurnije od drugih. $ tim u vezi protivnici stelje takoder tvrde da ona odlaze sazrijevanje $paroga, a kako je to velo rana biljka, vrtlari Zele da im im prije dozre. Dakle, kao ptvo, ako se Sparoga pojavi prerano, sva je prilika da ée se smrznuti prije nego je uberete, a kao drugo, i nije neki posao odgrnuti stelju i pustiti tlo da se zagrijava. A Sto je najbolje od svega, buduéi da ta biljka rada 6 tjedana, a vibiste moda Zeljel da to traje dulje, za8to ne biste polovicu zasada prekrilisteljom, a polovicu ne i tako dobili osmotjedni urod? Jedan profesor agronomije, protivnik stelje, razvezao je na¥iroko o stra’nim neprilikama koje takvim uzgajivatima stvara mraz. Sayjetovao nam je da u vrijeme smrzavice titave noéi prskamo biljke vodom. Da je taj Eovjek bio u stanju zaboraviti predrasude i uistinu dati steranju stelje Sansu, shvatio bi da sve Sto treba uéiniti u hladnim nocima, jest prekriti biljke sijenom, koje je nadohvat ruke, a za Sto treba 26 Vrttiez motike nevjerojatno malo vremena, Tada bi gospodin profesor mogao spokojno legi u svoj krevet i sanjati da je razumno Ijudsko bi¢e, koje ée isprobati stvar prije nego Sto je prokune. Cesto éujem da se vrtlari koji sve svoje biljke drze pod trajnom steljom, iz nekog éudnog razloga boje to isto uéiniti i s kukuruzom. Voljela bi znati zaSto. Sve sto mogu uéiniti da ih razuvjerim jest da ih izvijestim kako je moje kukuruziste veé 25 godina pod steljom i da, naravno, ne kopam, ne plijevim, ne navodnjavam, ne gnojim. Glede ovog zadnjeg, uvijck nastojim uzeti staro sijeno, koje je ve¢ povelo trunuti, za prostor izmedu redova i oko stabljika. Tu su jo¥ i vitice graSka, koji sadim izmedu kukuruza i stabliike soje, koje istrunu i postanu stelja. Razmak je medu redovima oko 60 cm, a izmedu biljaka u jednom redu oko 20 cm. Na svakoj stabljici budu po dva dobra kklipd, Kad uberem drugi, odreZem stabljiku i ostavim je da lezi gdje je pala. Razlog zbog kojeg ne vadim korijenje jest sto sljedege sezone ono moze posluditi kao usmjerivaé, pa vam ne treba uze da poravnate redove. ‘Ako se netko éudi kako to da gra¥ak (Lincoln, naravao od Josepha Harrisa) ne spadne s kukuruza, odgovaram mu da je razlog sijeno, koje mu pomave da se penje, ¢ini ga lakSim za branje i odrZava ga suhim. Tako radim is rajéicom, koju sadim duz ograde koja okruzuje éitavi vrt. Nasuprot njoj stavim velike hrpe sijena i tako je natjeram da se nasloni na ogradu. To nikakav dodatni posao jer ¢e. to sijeno biti iskori jesensku stelju. Donekle mogu razumjeti stav starog farmera koji se ne obazire niti na stelju, niti na kompost: on ima svoju rutinu i zadréat Ge je! Ali kad se radi o suvremenijem vrtlaru, koj ‘mogao raditi s cjelogodignjom steljom, i jem komposta, evo mu jedan savjet koj psibijatra. Jedan od argumenata protiv koristenja stelje u evjetnjacima jest da se gubi njihov atraktivni izgled. Mislim da sijeno nije nigta rudnije od zemlje i sasvim sam wvjerena da bi 27 je trazio: neka potrazien ee Ijudi, dajsu Gitavog Zivota gledali cvjetnjake pod steljom, takve vige voljeli. Kad bi ih u tom sluéaju neka "nastrana" osoba krenula uvjeravati da je gola zemlja oko cvijeéa ljepSa od sijena i1iSéa, sumnjam da bi daleko dospjela. Isuvi8e je Ijudskih biéa patetiéno vezano-za svoje nayike, osim kad se radi o novim idejama u odijevanju, frizurama isliénom. Proteklih godina mnogi su uzgajivati dolazili ovamo da osobno prouge moj vrt pod steljom. Jednog sam ljeta, uglav- nom da bih vidjela koliko ée posjetitelja to primijetiti, stavila nesto zemlje povrh stelje oko svojih petunija. Svega ih je nekoliko zapitalo zaSto bas oko tog cvijeca nisam prostrla stelju. Tada bib razgrnula zemlju i pokazala im sijeno ispod nje. ‘Ako je ibilo nekih argumenata protiv uzgajanja krumpira jJuka tako da se jednostavno bace na zemlju i pospu sijenom, umjesto da se sade starim, napornim naginom -jaih nisam éula. ‘Takoder, Koliko mi je poznato, nitko nije imao prituabi na to dase sijeno stavi povth zrelih repa imrkvi, koje se onda mogu vaditi iz zemlje Gitave zime. Za to je najbolje balirano sijeno jer je najlakSe za rukovanje. Jedno upozorenje: ako je vase tlo veé postalo gotovo savr¥eno zbog toliko trunuée stelje u njemu( ja veé godinama ne rabim nikakvo drugo gnojivo), moze vam se dogoditi da budete preplavijeni koli¢inom uroda. Na primjer: proslog sam Ijeta sa svojim Kentucky wonder grahom morala postupati kao sa sortom Lima, to jest pustiti ga da sazre, a zatim ga oljusti ‘Ali nije bilo problema: bio je izvrstan. Prije nekoliko mjeseci dogodilo se nesto sto me podsjetilo da sam stekla reputaciju osobe koja ignorira "autoritete". Jed- nog lijepog dana iz automobila su izisla dva Eoyjeka. Kad sam se priblizila da porazgovaramo, zatekla sam ih kraj svojeg zdravog grma bozikovine. Jedan je od njih rekao: "Divimo se, ali, bozikovina jednostavno ne ée rasti u Connecticutu!"Nas- mijeSila sam se i slegnula ramenima. A drugi ée na to, s podsmijehom: "Eksperti kaZu da ne ée, gospoda Stout je, bez sumnje, ba zato uzgaja! 28 Vrvbea motike CEMU ME NAUCILO 40 GODINA ORGANSKOG VRTLARSTVA Kad sam prvi put dobila vlastiti vrt, prvi 12 godina naivno sam prihvaéala sve Sto su mi govorili iskusni uzgajivati. Nikad mi, primjerice, nije padalo na pamet da se zapitam mora li se zemalja prekopavati svake godine. I kemijsko se gnojivo , narav- no, moralo posipavati po tlu, makar se Zovjeku i gadio taj miris. Mlade biljke morale su se prskati otrovima, ma koliko ta ideja bila odbojna. Citala sam knjige o vrtlarstvu i Elanke u éasopisima, nastoje¢i ne primijetiti Zesta proturjedja tih pisaca. Rajgica i graSak moraju se koléati, bez obzira na utroSak yremena i snage. Za korijenje Sparoge moras kopati rupu do Kine. Mogla bih u beskraj nabrajati dezinformacije koje sam dobila. ‘A.uz sve to, i sama sam grijedila. No kad bih se i uspjela prisjetiti svih grefaka koje sam potinila, nita ne bih postigla popisujuci ih. Spomenut éu samo neke. Moje je zemljiste, koje je bilo preoravano svake godine, bilo najmanje 6 puta vece od potrebnog. To sam shvatila nakon nekoliko sezona, ali sam do tada to vrlo siromagno tlo veé nahranila gnojivom i liSéem, pa mi ga je bilo Zao napustiti. Moze i itko smisliti kratkovidniji stav? Moje natin razmisljanja bio ovakav: umjesto da uzgojim tucet stabljika rajéice - 8to bi nam bilo sasvim dovoljno jer tada nisam konzervirala i smrzavala plodove - posadila sam stotinu biljki, misleéi da éu ako, mnoge od njih ne rode, jo8 uvijekimati dovoljno od onih koje uspiju. Drugim rijedima, umjesto da uzgojim dvanaest biljaka kako treba, utrosila sam vrijeme i energiju riskirajuéi sa stotinom. Rezultat mog pogresnog razmisljanja bio je taj da sam, kad je golemo zemljiste potelo donositi plodove, bila zatrpana nevjerojatnim koliginama kukuruza, jagoda, rajéica, krastavaca i tako dalje. A, kroz to sam sve proila. nastojeéi ih se rijesiti! Napokon sam smog hrabrosti i razuma da prestanem obradivati veéi dio zemljiita 29Ruth Stout pa je moj povrtnjak sada dug oko 13,5 mi Sirok 22 m. To ukljuéuje dvije gredice Sparoga, nesto rabarbare i Sest gredica kukuruza, po 13,5 m, Proizvodnja pokriva potrebe dvoje Ijudi tijekom Sest mjeseci i smrznuto povrée koje upotrebljavamo zimi Sada éu malo govoriti o tome Sto me vrtlarstvo nautilo zamrzavanju plodova. Ako osjeéate da vase voée i povrée koje pojedete éim ga uberete ima bolji okus i da je branjivije od kupovnoga, mogli biste se sloziti sa mnom da i plodovi koji su smrznuti odmah nakon branja imaju prednost nad komercijal- nim smrznutim proizvodima. Sparoge su najomiljenije povrée moga supruga, a ipak nije mogao osjetiti razliku izmedu svjeze ubranih i smrznutih. Ono Sto stavite u zamrzivaé desetak minuta posto je doneseno iz vrta, zadrZat ée okus, koji sé gubi ako je vremenski razmak dulji, Sto se nuzno dogada kad se smrzavaju velike koligine. Po mom misljenju, kuéno zamrzavanje ima tri prednosti nad kuénim konzerviranjem. Prvo, okus je bolji. Drugo, ono tra%i manje vremena. Treée, Sesto mozete smrznuti nesto sto ni usnu ne biste mogli konzervirati. Na primjer, moZete ubrati glavu cvjetate koja je dvaput veéa nego Sto vam treba za ruéak Jasno je da ostatak mozete servirati sutradan, no mozda to ne biste uéinili, a konzerviranje éete sigurno smatrati suvisnim naporom. Zasto je onda ne biste zamrznuli i postuzili drugom prilikom? Sparoge se moraju brati svaki dan, a mozda se spremate izaci na veéeru ili vam se ne da tako Sesto servirati isto povrée. Kilogram Sparoga ne ete konzervirati, ali ih mozete ubrati, popariti i staviti u.zamrzivaé, i sve to za 10 minuta. Kad poZelite, brzo éete isprati njeZne stabljike, pod mlazom vode i bit ée spremne za kuhanje. Uputstva za zamrzavanje kazu da repa ne podnosi taj proces, ali ja sam otkrila.da podnosi. ‘Treba je skuhati da omekSa, ohiaditi je, staviti u posudu - razrezanu - da vige stane pa onda u zamrzivaé. Ako volite repu Harvard, pripremite je, zamrznite, a onda, volite li je jesti hladnu, jednostavno je 30 | Vetbex motike otopite prije serviranja. Unigtava li kuhanje repe prije smrzavanja njezinu hranjivu vrijednost? Ne znam.-O tome razmisljajte dok jedete hranu iz supermarketa, koja uopée nema hranjivu vrijednost. MOLIM VAS - NEMOJTE TOLIKO RADITI! U posljednjem broju vrlo popularnog vrtlarskog éasopisa (OVP) naila sam najmanje osam élanaka koji su u meni izaz- vali potrebu da pruzim ruku pomoénicu Ijudima koji rade vise nego Sto treba da bi bili uspjeSni uzgajivaéi. Prvo, tu je priéa o Covjeku koji stvara Cuda gomilajuci kompost te fotografija tone - da, tone komposta, spremne za upotrebu. Iéovjek je na fotografiji. Ne izgleda bas mlad, pa se pitam Sto ée biti kad bude uistinu prestar za sav taj posao. Mogu se samo nadati da ée do tada shvatiti da je sve to stvarno nepotrebno. Sve Sto treba udiniti jest prostrtili8¢e i sijeno po vrtu i oko drveéa - za rezervu. Zatim je tu Elanak o unistavanju crva u kupusu. Autorica ka¥e da je najprije pokuSala s biljkama - zamkama, no bez mnogo uspjeha. Onda je prskala biljke otopinom s Ginilo joj se da iz nekog razloga to mora uvijek iznova raditi, To je, kaze, obeshrabrilo druge kukce, ali zaSto bi se bunili Sto se ne mogu hraniti kupusom kad u njénom vrtu ima toliko drugih, neposoljenih biljaka? Onda jé pokuSala s praginom, s rizinim brainom, ali nigta od toga nije joj se svidalo, pa je nacinila otopinu s ukom iZeEnjakom. Ali*to nije prijalo pticama', kaze, pa je prskala samo svaki treéi ili Getvrti dan. Na posljetku se odiuéila za kiselo mlijeko, tiji efekti "traju vecim dijelom tjed- li priznaje da se tako nije uspjela sasvim rijeSiti crva Sto ne valja u naporima te Zene? Nije li dobro eksperimentirati da bismo otkrili kako poraziti neprijatelje biljaka? 31Ruth Stout No ne razumijem zaSto osoljavanje nije obavilo posao. Dvaput)_u sezoni, ponekad i triput, ja obidem svoju gredicu kupusa i srodnih biljaka ina svaku biljku istresem malo soli. To radim odmah nakon kie ili dok je jo8 rosa na biljkama. Prvi put to treba udiniti dok su biljke jo mlade, a onda jo jednom ili dvaput ako primijetite da ih neSto jede. Te procedure drzim se nekoliko godina i za to vrijeme nisam vidjela nijednog kupusnog crva. ‘Tu je i priga o Govjeku koji uzgaja gra’ak, s podnaslovom 1a koji Ge vam dati tri berbe zaredom s jedne stabljike graska!" A ja sam mislila da su te tri berbe - rutina. Za mene jesu. Osim toga, taj Eovjek radi nepotrebne stvari - okopavanje, gnojenje, stavijanje Ziane ograde i kolaca... Jednostavno, stavite svoj gragak u tlo sa steljom i sljedeti je korak da ga poberete. Visoke sorte mogu se penjati uz proilogodiinje stabljike kukuruza, a niske se mogu dréati podalje od tla pomotu sijena, koje ionako treba biti pri ruci za stelju. Neki vrtlar kaze da on vadi stabljiku krumpira iz zemlje da bi pobrao krumpiriée, pa je onda vrati natrag. Ako stavite krumpir na povrSinu zemlje i pokrijete ga lism isijenom, sve Sto trebate utiniti kad Zelite ubrati mlade krumpiriée jest da odgrnete stelju. Ne morate uznemiravatibiljku. Ideja planskog uzgoja glista takoder mi je zagonetna jer ako je vai vrt pod steljom, ne morate ih ni kupovati, niti se naro¢ito truditi da ih dobijete. Automatski ée se pojaviti sve gliste koje vam trebaju. Sto se tige priée.o jestivoj soji, pitam se: zaSto bi se morala kultivirati? Nema potrebe. Glede Spanjolskog luka sayjetujem vam dane pripravijate tlo ine dodajete gnojivo i kompost, kako to ini pisac jednog lanka, tvrdeci da je tajna dobivanja najveéeg luka u tome da se iskopa 10 cm duboka rupica, po potrebi da mu se daje voda iomoguéi duboko obradeno tlo. Pa, eto, u onoj stragnoj susi prosle godine moj je luk bio jednostavno utaknut u zemlju (bez rupice) koja’je bila pok- 32 ether motike rivena sijenom, nije bila navodnjavana niti obradivana, a mnogi primjerci tezili su 70 dag. Idem leéi. Iscrplo me i samo pisanje o tolikim nepotreb- nim poslovima u koje se neki Ijudi upustaju. STELJA MOZE POBIJEDITI DJEDA MRAZA Godine 1966. vjerojatno je bilo dosta onih koji su mislil daje moj vet uopasnosti. Moje je zemljiste u mrazovitoj kotlini, asvibanj te godine bio je neuobiéajeno hladan. U lipnju je bilo jo sedam noéi s ozbiljnim mrazom - posljednja 22. ipnja. Onda je 28. kolovoza opet dofao ubitaéni mraz. Kako je moje dobro plitko smje8teno, nisam se usudila prskati biljke vodom. Sve u svemu, zvudi kao da moj vrt nije mogao ba’ osobito roditi, zar ne? Alli, rodio je. Na svome zemfjiStu imam bale sijena, nas- lagane duz gredica. Kad je mraz zaprijetio, trebalo mi je iz- nenadujuce malo vremena da prekrijem biljke sijenom. No ako je kasni lipanj bladan, neke biljke, poput kukuruza i rajéice, kasnije ée sazreti. Moja 35 godina stara Sparoga rodila je uobigajeno. Zastitila sam je od mraza skupljajuéi je kasno popodne i stavijajuéi sijeno po vricima mladica koje su poéele nicati Te godine imali smo vie salate i perSina nego sto smo ‘mogli pojesti, makar smo ih jelisvaki dan. GraSaksorte Lincoln obilno je rodio poéetkom Ijeta, a Wando nam je u rujnu dao nekolike objeda. Mahune, kako Zute tako izelene, otpale sus, vitica, pa smo ih skubali tako mlade i njeZne. I moj mljekar, koji ih obozava, odnio ih je dosta kuci. Korjenasto povrée - mrkva, repa i pastrnjak - izvrsno je uspjelo. Pojedine mrkve bile su dovoljne za dvije do tri osobe, aneke repe bile su najveée od svih koje sam ikada uzgoj Koraba, rani kupus, rani brokoli bilisu sasvim u redu, kao i kelj pupéar, ali druge biljke iz te porodice nisu uspjele dozreti 33Ruth Stout ‘Samo jedna od S¢st purpurnih cvjetata stvorila je glavu, a bijela je potpuno propala. Kasui kupus i kelj bili su potpuni neuspjeh. KoSare Stite race u vrtu pod syjezom steljom. Vi8ek sijena, koji se dodaje ‘po potrebi, Euva se u balama. Paprike, za koje mislim da vole vruéinu, dobro su rasle, ali morala sam ih pobrati prije nego su sazrele zbog mraza u kolovozu. Jednako je bilo is tikvama sorte Buttercup i Baby. Blue Hubbard bile su jedine sorte koje su dozrele prije nego Sto je mraz unitio vitice, ali pobrala sam itav urod, isve su bile dobre makar se nisu dokraja razvile. Kukuruz je dozrio do 1. kolovoza i brali smo ga do drugog tjedna listopada. Rajéice su sporo dozrijevale, ali su iznenadujuée dobro rodile, pa sam ih mnogo zamrznula jer ih jako volim takve, sirove smrznute. Grm lima graha, soja i éetiri viste visokog graha bili su plodniji no ikad. Repe je bilo toliko da sam morala traziti jude Kojima bih je dala. Trajnog Spinata, kineskog kupusa, slatke repe, korabe, kelja puptara bilo je jo u studenom, a mrkve su ispod bala sijena éekale zimu. 34 Vet bez motike Moj zamrzivat bio jc tako pun da ga nisam mogla ispraz- niti do proljeéa. Valjda vas ne moram podsjeéati da, po tako loSem vremenu, nigta od toga ne bi uspjelo da moj vrt nije imao stelju. Meni mraz i dalje dolazi kad ga u susjedstvu nema, ali su ove godine u kasno proljeée jedan mraz svi osjetili. Nenaviknuti na to, jednostavno su stavili nekakve koSeve i slitne predmete preko svojih raj¢ica i paprika, a repu i kupus ostavili su nepok- rivene. Mnogo su izgubili. Ja sam navikla na jake mrazeve u svibnju, éak i sredinom lipnja, pa sve, ukljucujudi i graak i salatu, pokrivam hrpicama sijena, i sve je u redu. Osjeéam se sigurno, ali tko zna? Ako Died Mraz nade natin da se uSulja ispod sijena, odreéi éu se vrtlarstva i baciti se na pletenje. .LSUSU Mnogi su me pitali je li stelja primjerena zastita za povrée i cvijeée od ozbiline suse. Odgovor je potvrdan. U 11 sezona u kojima je Gitava povrsina_mog vrta pod trajnom steljom, bilo je nekoliko ozbiljnih sua, a izgubila sam samo jedan usjev kasnog kukuruza. Sad mi se cini da sam i njega mogla spasiti. A nikad nisam zalijevala vrt, osim jednom: zalila sam kasni kukuruz odmab nakon sjetve. Sljedeée su sugestije za one koji jo nisu iskoristili izvan- redne podobnosti koje pruza potpuna i konstanina stelja, Pret- postavimo da je sredina svibnja i da nekako znate da se sprema velika sua. Mi u Connecticutu imali smo ih toliko da bi ta pretpostavka te’ko mogla biti pogresna, Uz malo pomoéi uspjet ée rani usjevi: Spinat, salata, graSak. nesto sijena i 35 Sve Sto trebate za njih utiniti jest prikup’Ruth Stout ligéa i okru%iti ih steljom debelom 15-20 cm. Ako mozete, zasjenite salatu. Tri su usjeva spagena. Sparoge éete imati ove godine éak i ako-niSta ne utinite za njih, ali bila bi Steta da i njih ne oblozite steljom zbog narednih sezona. Nemojte stavijati li8ée jer e se zaplesti i Sparoge ée se teSko probiti. Upotrijebite sijeno. Ako hoéete, mozete kupiti slano sijeno. Priligno je skupo, ali sporo trune, jati godinama. Ako pak znate farmera koji ima *pok- jeno (koje je bilo mokro i ne moze se koristiti za stotnu branu), najboljc je uzeti nekoliko vozova. Ono trune mnogo brie od slanog sijena, sto je u redu, jer tako obogacuje vase tlo. Ako imate kosu, polje s korovom i travom i nesto ambicije, motete si sami pribaviti materijal za stelju. Ne bojte se sjemenja korova. U debeloj stelji nemaju Sanse. ‘Takoder mozete spasiti i slatku repu, mrkvu, pastrnjak i korabu. Najprije ih prorijedite vie nego obiéno. Zatim prikupite stelju (lice, sijeno, korov, smeée, piljevin strugotinu) i imajte je pri ruci. Potom lagano navlazite biljke i odmah polozite 15 cm debelu stelju oko njih.i izmedu redova. Ako je i stelja mokra, tim bolje. ‘To viazenje ne bi bilo potrebno da ste imali stelju u vrtu tijekom zime i prolje¢a. Nadam se da vam je jasno da stelja ne samo Sto zadrZava viagu, nego i spreéava pojavu korova, koji je za sue narodito Stetan, jer crpe vodu koja je. potrebna povréu. Ako ste veé posijali svoj grmoliki grab, prorijedite ga, navodnite i oblozite steljom. Ako jo niste, nainite brazdu duboku 10 cm, stedljivo posijte grah, pokrijte gas 5 em zemlje, zalijte ga, prekrijte daskama ili kartonom i odmah zatim stel- jom. Daske morate maknuti éim grab proklija Kako pretpostavljamo da ogekujete ozbiljau susu, nemgjte sijati visoki grab. Umjesto toga perioditno sijte grmoliki grab, a prije toga ostavite ga preko no¢i u vodi. ‘Ako je va prvi kukuruz. veé u zemiji, prorijedite ga na dvije biljke po breZuljku, umjesto uobigajenih triju. Zalijte ga 36 Vet bez motike joblodite s 15 em stelje. Ako vam je ponestalo korova, sijena, 1i86a, piljevine, upotrijebite slojeve mokrog kartona koliko god ga modete pribaviti. Karton se koristi u krajnjoj nuzdi, On nije tako dobar kao sijeno i liSée, koji trunu i tako obogaéuju tlo. ‘Mislim da ak i pod sugom mofete dobiti kasni kukuruz ako ga sijetesvakih deset dana tijekom srpnja. Odmah izaberite mjestoza tu kasnu sjetvu istavite 15-20 cm debelustelju, prema ‘ovom redoslijedu: sijeno, lise, koroy, piljevina, strugotina, stari papir i karton. Svi su otpaci od povréa izvrsni. O'njima nisam mnogo govorila jer kuhinjski otpad nije narotito obilan, a buduéi da pretpostavljam da ste staromodni vrtlar, koji ore i kopa umjesto da prostire stelju, bojim se da ste veé bacili proslogodisnje stabljike kukuruzai sl. Ako imate mnogo kom- posta koji jo¥ nije istrulio, naravno da éete ga sada rasprostrti po vrtu, za stelju. Svaki put kad sijete kukuruz, namodite sjeme preko nodi,nadinite brazde od 10 cm i prekrijte sjeme s 5 cm zemlje. Zalijte ga, prekrijte daskom i odmah nagrnite stelju. €ak i ako ste veé kupili sjeme, mislim da bi bilo pametno da odustanete od srednjesezonskih sorti, poput Golden Cross Bantama, i da posijete one koje brée dozrijevaju, naprimjer North Star. Kasne sorte narastu velike i visoke i zahtijevaju suvige vlage. Najbolje Gete udiniti ako posijete sortu Mii - nema sladeg kukuruza! Ali nemojte ga sijati_ gusto, kao u normalnim prilikama. Miniature se obiéno sije u redovima razmaknutima 60 cm, a razmak od biljke do biljke je 30 cm. Oéekujete li sufu, trebalo bi i taj razmak poveéati na 60 cm. A sad o kupusu, brokoliju, cvjetati, paprici, ajéici. Va8 rani kupus vjerojatno ée uspjeti ako jednostavno nagrnete debelu stelju. Kasni kupus, evjetaéu i brokoli vjerojatno jo niste presa Stavite ih vrlo duboko, razmaknite ih 1,2 m umjesto 90 cm i stavite obilnu stelju. Jednako uéinite is paprikama i rajéicama: usadite ih duboko ina veéem razmaku nego 8to je uobigajeno. ‘A ako su veé posadene, ako ih zalijevate i stavljate oko njih debelu stelju (15-20 cm), vjerojatno éete dobiti dobar urod. Ja nikad nisam zalijevala svoje rajtice i paprike, pa sam ipak, otkako rabim trajou stelju, uvijék postizala dobar urod, éak i u 37Ruth Stout sezonama u kojirha je jorgovan venuo. Meni je najmilija tikva sorte Blue Hubbard, ali ako se sprema sua, mislim da bih se odlutila za Butternut, koja je takoder izvrsna. Ako ste ve¢ iskoristili sav bolji materijal za stelju, nagomilajte bilo Sto oko tikvi - nesto dime éete zai zemlju od sunca, Sto god da upotrebljavate za stelju, javlja se pitanje: sto ako padne kiSica, a ne pljusak? Ne ée li stelja zaprijetiti vodu da dode do biljki? Hoge, naravno. No kigica ionako ne bi pomogla sprzenoj zemlji. Vike kisica odrdat ée vagu stelju viaznom, a jaka kiSa prodrijet ée kroz nju. Sto god oblaci odlucili izvesti, sa steljom éete bolje proéi nego bez nje. Sada neito o tratini. Na nju, naravno, ne mozete staviti stelju. Sve Sto 0 tome znam jest da nije dobro kositi pregesto, ni prekratko i dase ne smije grabljati. Jedinije lijek protiv suse zalijevanje i moZda zasjenjivanje. Ako to ne modete izvest mozete barem ostati optimistiéni. Naga je tratina ponekad smeda poput kave od kolovoza do zime, ali, kako je rekao jedan pisac koji me do¥ao posjetiti, "za’to bi smede bilo ruzno?" U proljece je opet tu, svjeza i zelena kao uvijek. Sto dinitisa cvijeéem? Smjesta éete staviti stelju oko svojih trajnih cyjetnica ako joS niste nautili biti dobri prema njima i drZati tlo oko njih pod trajnom steljom. Uzgajate li slatki gra’ak? Smatra se da on zahtijeva zalijevanje. Ja ga uzgajam u vrtu koji je gitave godine pod steljom. Nikad ga ne zalijevam, a znala sam ubirati obilne koligine u Ijetima kad kia nije padala po tri mjeseca, No, ako vai vrt nije pod steljom, a ofekujete suiu, moj je savjet da odustanete od slatkoga graska, Astre ée pod steljom uspjeti ako rastu u djelomiénoj sjenci (knjige, uostalom, kazu da ih tako treba uzgajati). Vecina ée Jednogodi8njih cvjetnica prezivjeti ako je oko njih dobra stelja. Lobelija je izuzetak: ona zahtijeva vodu (i moja je dobiva, jer je oboZavam). : 38 Petunije su najzabvalnije cvije¢e za suSno vrijeme. Jo& prije nego sto sam nauéila sluziti se steljom, kad je sve ostalo povenulo, petunije su se drZale i cyjetale. Svi cvjetnjaci morali bi biti prekriveni konstantnom stel- jom, bila sua ili ne. To lako mozete izvesti tako da ne izgleda ruino. Za bodire mozete natiniti stelju od mrivog likéa i njihovih vlastitih vrSaka. Oni rastu tako brzo da se ti otpaci uskoro vige ne vide. Ako ne elite da vaSe ruze izgledaju neuredno, morate postupati promisljeno. Dobro je natrulo sijeno, pomijeSano sa smrvijenim. lisem. Naginite od njega 15 cm duboku stelju i pospite je zemljom, pa ée izgledati kao da je oko ruza samo zemlja, a kroz tako debelu stelju korov se ne ée moéi probit To vrijedi i za druge velike jednogodignje cyjetnice, poput cinija. Za male, niske jednogodisnje biljke koristim se finom steljom. Kako je sav moj povrtnjak pod trajnom steljom, u njemu uvijek ima materijala koji nije jo toliko istrulio da bi postao plodna zemlja, ali dovoljno da na nju materijal stavijam oko malog jednogodignjeg cvijeca. nemate tako neSto, mo%ete koristiti smrvijeno pomijeSano sa zemljom i malo drvenog pepela. Ta moze zvuéati kao teZak posao, ali ne morate ga obavijati vie nego jednom u sezoni. Svakako je lake uéiniti to, nego okopavati evjetnjak lopatom i motikom i plijeviti ga titavo Ijeto: A takva stelja obogaéuje vase tlo i odrZava ga viaznim i za vrijeme suse. Sigumo imate miljenika u svojim evjetnjacima. Moj je jedan veliki, okrugli, sveani (Phlox drummondi) obrubljen lobelijama. Kad evijecu manjka vode, za tu svoju mazy drZim poseban veliki lonac pokraj sudopera. U njega ide sva otpadna ‘Voda osim one u kojoj ima mastiili sapuna: voda u kojoj ispirem sude, povrée itd. Izneriadujuée je kako je éesto taj lonac pun ak i kad imamo problema s nestaSicom vode. Tu je jo¥ i talog od kave i aja, mokar i odligan za stelju. 39Ruth Stout PomijeSan sa zémljom, suhim liséem, pepelom i sijenom ne izgleda nepriviaéno i zajaméeno sprecava korove. Ako, dakle, niste bili dovoljno vidoviti da prekrijete svoj vit steljom, a ogekujete ozbiljnu susu, prvo ito trebate udiniti jest da pribavite sav moguéi materijal i zastitite Zitav svoj vrt, i zasadeni i nezasadeni dio, od vruéih zraka sunca, koje ga isuuju. Gnojivo je izvrsno, naravno. Ako gradska sluzba travu i korov duz ceste, istréite izgrnite hrpu. Kuhinjski otpaci sim onih od mesa, savrSeni su. Nema nigeg loSeg u otpacima od povréa, osim naSe lose navike da ih drzimo u kontejnerima bez zraka dok se ne usmrde. Da zakljuéimo: stelja odrzava tlo hladnijim, zadriava vlagu, Stiti ga od sunca i tako mu omoguéyje bolju prozraénost. ‘Takoder spretava rast korova, koji cvijeéu i povréu krade hranu i vodu. Sto se tie razmaka medu biljkama, pregusto sadenje nikad nije dobro, a za vrijeme suse fatalno je. _Odgovor glasi: potnite odmah primjenjivatitrajnu stelju na Gitavoj povrsini vrta. U bilo koje vrijeme njene su prednosti znatne, a u vrijeme suse ona je spas. 40 Vitbez mote 2. Poglavije Moji odgovori "ekspertima" ODODAVANJU DUSIKA TLU Jednog dana (ne znam koliko je godina od tada prosio) Gitala sam Glanak u starom i uvazenom farmerskom asopisu, U kojem je pisalo da tlo morate hraniti dusikom ako koristite svjeZu, neistruljenu biljnu materiju za stelju. Mislim da je namjera élanka bila dalekoseénija: da sprijeéi éovjeka da ne potini takvu straSnu gresku. Jase nisam prestradila. Postalasam radoznala. Poslala sam élanak prijatelju - ekspertu za organsko vrtlarstvo i pitala ga u kojoj mjeri da vjerujem napisanom. Rekao mi je da kupim vreéu brasna od pamukovog sjemena ili sojinog braina i porazbacam ga uokolo, narotito po salati i Spinatu, a mislim, i po perSinu, slatkoj repi i kukuruzu. Utinila sam tako i moj je vrt nastavio bujati. Glave salate Great Lakes bile bi prikladne za obitelji od devet ili deset anova. Kad sam htjela napraviti salatu za éetvero, ubrala bib mali dio glave, a ostatak bih iskoristila kasnije. Godine su prolazile. Moj je vrt cvao. Pisala sam &lanke, a onda i knjigu o njemu, te poéela drZati predavanja wvrtlarskim Klubovima i drugim organizacijama. Otkrila sam da nije isto ohrabrivati prijatelje i susjede da me slijede u stvaranju uspje’noga vrta koristenjem neor- todoksne metode bez rada i pogledati u ogi publici od osam- Ae ljudi pametno odgovarajuéi na njihova pitanja. 1 na pisma iz. Gitave zemlje. 41Ruth Stout Kad mi neka Zena pige:"Radi li to zaista? Ne bib htjela da mi se smiju’, nije tesko odgovoriti: "Naravno da radi i Sto vas briga Sto vam se smiju? Mene su ismijavali godinama. Sad se j smijem njima. Doéi ée i na vas red da se smijete, ne brinite." Ali kada mi netko postavi nekakvo tehniéko pitanje na koje ne zoam odgovoriti, a u vezi je s mojim natinom pravijenja stelje, osje¢am da sam dugna potraziti pravi odgovor. Takoder, kad protitam neSto Sto se sasvim kosi s mojim iskustvom, pokuSavam otkriti tko je od nas na pogre’nom put. Primjer za ovu drugu tvrdnju jest élanak kojisam progitala u prosincu 1955. u Zasopisu OVP. Zvao se "Kako dobivam besplatnu stelju", a napisao ga je- Archer Martin. Bio je zanim[jiv i kvalitetan. Ali ove su me dvije reéenice uznemirile: “Materija (misli se na stelju) ne smije se stavijati na tlo dok je jo8 zelena, tijekom sezone rasta, jer ée njeno raspadanje oduzeti biljkama dusik. To je mjera opreza kojoj se mora obratiti posebna painja." Kurziv je moj. Pisala sam g. Martinu da veé 30 godina stavijam zelenu (neistruljenu) materiju na sve ida nikad nisam naila razlog za8to to ne bih dinila, éak ni u godinama prije nego Sto sam potela koristiti braino od sjemena pamuka za prihranjivanje duSikom. Pitala sam ga otkud zna da to nije pametno. Odgovorio mi je (dopustivsi da ga citiram): “DuBik je neophodan za proces raspadanja, jednako kao i za proces rasta. Cini se da je proces raspadanja jati od procesa rasta, jer Gitavog Zivota slu’am da ée raspadanje oduzeti dusik biljkama koje ga pokuSavaju upotrijebiti za rast.” Gospodin Martin dodao je da on nije ekspert za vrtlarstvo, pa sam pomislila da moram potraziti miSljenje znanstvenika. Prije nego sto sam krenula u to, u izdanju OVP-a iz veljage 1956. u rubrici "Pitanja i odgovori" progitala sam: 42 ‘Vst bez motike dobro je Sto ste stavili _kraviji gnoj, ali_morao je odstajati. SvjeZe gnojivo treba dusik da se raspadne, pa u tlu manjka dugika dok god to traje i tek kad se raspadne, biljke mogu primiti duéik.” Ja nisam koristila gnojivo veé 10 godina jer je, zahvaljujudi ‘mojoj metodi, tlo postalo tako bogato da mi je ono’ postalo nepotrebno, ali dok sam ga koristila, uvijek sam vike voljela da bude svjeZe. To je davalo dobre rezultate, pa je dakle i ta biljeSKa bila u suprotnosti s mojim iskustvom. Zatim sam dvojici znanstvenika, Jedan od njih bio je povezan s velikom sjemenarom, a drugi je bio prof. Arthur J. Pratt, s Odsjeka za jovrtlarstvo na sveuéiligtu Corel. Dr. Pratt poslao mi je ‘Cornell Extension Bulletin" br. 886. Kako su i u pismu iz sjemenare, iu Zasopisu, i u pismu dr. Pratta navedene potpuno iste tvrdnje, samo razliitim rijegima, citirat ¢u samo pismo dr. Pratta, uz njegovo dopuitenj 'Da, liS¢e, sijeno, slama itd. koji nisu istrunuli, ili su samo djelomitno truli, erpst Ge duSik iz tla ako se stave u zemlju. Ali ako se stave na povrdinu, kako vi to vidio da bi upotreba stelje prouzrogila nedostatak dusika. Naravno, ako zemijii inate manjka dusika, materija stelje nece nadoknaditi taj manjak, osim ako se ne koristi vrlo dugo. Dake, stelja nema utjecaja na manjak dusika, ne nadoknaduje ga, niti ga potie. Nikad nisam vidio da bi svje%e gnojivo, tak i kad se pomijeSa sa zemljom, uzrokovalo manjak dusika. Ako bi se to i desilo, bilo bi to zato Sto je pomijeSano s velikom koliginom slame, i ne bi dugo trajalo. Kratkotrajni manjak moze prouz- rotiti tak i braSno od sjemenki pamuka ako ga upotrebljavate dok je tlo bladno i viazno. Razlog je tome sto bakterije najprije moraju razgraditi vrlo slozene organske spojeve da bi ih ucinile dostupnima biljkama u formi nitrata. Dok rade na tom, bak- terije se koriste raspolozivim dusikom za svoj vias nekoliko dana ili tjedana one umiru i tako se dusik vraca bilju, 43.Rath Stout Buduéi da se odgovor znanstvenika poklapa s mojim is- kustvom, vjerujem da je ispravan. Razlog mojih svadas judima koji pitu'o vrtlarstvu (ili o bilo emu drugome) jest to twrde da je Binjenica neSto za sto ne znaju je li éinjenica. To je Zaljenja vrijedno. Ne éu nabrajati sve druge prednosti svoje metode. Ona mi je uitedjela tisuée sati rada. Pomislite kakvu su stetu prouzrotile te nemarne primjedbe o svjeZoj stelji ako su samo jednu osobu - prezaposlenu, staru, ne previsesnaZnu ili jednos- ‘tavno lijenu, sprijeéile da usvoji taj laki naéin vrtlarenja. Dobila sam brojna pisma od Ijudi koji mi vjeruju, ali se boje da moj sustav ne bi funkcionirao na njihovom tlu jer je njihova zemlja tvrda, a moja.je rabla. Odgovorila sam im da je velik broj judi ovdje, uReddingu, iskuSa0 moju metodu na tvrdom, Ijepljivom, glinovitom tlu ida su bili oduSevijeni rezultatima. Takoder sam citirala iz onog sveudilinog Zasopisa "..taj organski materijal omekSava tvrdo tlo, &ini ga prozraénijim ilakSim za rad." Zbog nevjernih Toma, koji jednostavno ne vjeruju da sam dobila fino i prikladno tlo ne rabeéi nigta osim stelje, i ne kopajuci ga, citirat éu dijelove pisma koje mi je nedavno poslao R.F.Holt, profesor-asistent agronomije na University of Connecticut: "Proditao sam vasu knjigu i smatram je vrlo zanimljivom. Vjerujem dasustav poput vaseg ima definitivne prednosti, naroéito za kuéne vrtove." "Prilazem kopiju izvjeSéa o kvaliteti vaieg tla, koje pokazuje da je ono dobro snabdjeveno glavnim hranjivim tvarima. Ph vrijednosti gotovo su savricne.” KAD ZNANSTVENICI DODU U POSJET... Jednog proljetnog dana éetiri profesora agrikulture s University of Connecticut dovezla su se u nase dvoriste. Jedan za drugim izaili su iz automobila. Svi su bili mladi, ugodni, prijattljski raspolozeni, éak privlaés 44 Vet bez motike Oti8li smo w povrtnjak. Mislim da su bili impresionirani mojom zemljom, crnom i bogatom od visegodiinjeg truljenja stelje, ali nijedan od njih nije pokazao oduSevijenje. Odgrnuli su stelju i spazili moje saveznike, gliste, na poslu. Jedan je rekao:"BoZe, neki sam dan travio pola sata i naSao jednu jedinu glistu za pecanje." Dvojica su se potela doSaptavati nad kukuruzom, pa sam ih zamolila da ne budu tajnoviti. Rekli su mi da pruge po listovima znaée da u vapnu koje sam koristila nije bilo dovoljno magnezija. U vrtu nije bilo korova, osim malo mljetike medu Sparogama, koju sam namjerno ostavila jer je volim staviti u salatu, Reklisu mi da je pustila korijenje do Kine ida bih mogla zaialiti. Sljedeseg sam je jutra iSCupala. Na vidiku nije bilo nijednog grahovog 2i8ka i posjetitelji su bili zaéudeni kad sam im rekla da sam sjeme stavila u zemlju oko 20. svibnja. Rekli su mi da je manje vjerojatno da ée se kukei pojaviti ako se sjetva obavi u lipnju. Govoreéi o kukcima opéenito, jedan je od njih rekao da je zdrava biljka sigurnija od napasnika, u Sto se osvjedoéio. promatrajuéi polja alfalfe. Krenuli smo prema cyjetjacima. Nadala sam se poh- -valama zbog naéina na koji sam ih uéinila privlaénima pomocu poluraspadnute stelje, ali komentara nije bilo. Oti8lismo u kuéu. Fred ih je ponudio koktelima. Oéekivali smo da éc ih to malo opustiti. Ali znanstvenici su oprezni. Kad sam napokon prikupila hrabrosti i upitala ih Sto misle © mojoj metodi, trojica su se zagledala u éetvrtoga, koji je vjerojatno bio neka velika zvjerka ikoji je rekao:"Za cyjetnjake i povrinjake to je, éini se, odlitna ideja." To me zadovoljilo. U kolovozu je dr. Pratt do’ao u Connecticut da pogleda moj vit. On ima oko 50 godina. Specijalist je za kuéne povrinjake i drZi tefajeve opée hortikulture. Dok pisem o ekspertima, nije mi teSko na papiru zadréati syjeZinu svojih misli, ali pomalo sam nervozna kad ih sretnem uzivo. No tada 45Rath Stout nisam trebala bitijer je dr. Pratt neobitno ugodna, inteligentna i prijazna osoba. Toliko se Zivo zanimao za moju metodu i toliko ju je odobravao da mi nije padalo na pamet da ga pitam Sto misli o njoj. Fred ga je pitao zaito Ijudi i dalje oru, a on se nasmijao i odgovorio: "Samo zato S10 su to oduvijek Einili, pretpos- tavijam." To i ja uvijek kazem u vrtlarskim klubovima u kojima govorim. Kasnije mije dr. Pratt napisao pismo u kojem kaze: vase dugogodinje iskustvo u vrtlarstvu bez oranja i uredivanja tla moglo bi biti od velike pomo¢i za sve nas. Ako se bez tih postupaka mogu postizati dobri urodi tijekom 10 vjerojatno se mogu postizati vjeéno na s| iz Connecticuta reklida mom kukuruzu nedostaje magnezij. Odgovorio mi je da se njemu ne Gini da je to u pitanju, nego da mu nedostaje dusik. Veé sam stavila ne8to dolomitskog vapna da nadoknadim magnezij ibila sam voljna dodati i duSika, ali sam ipak zapitala: "Ako mu nedostaje jedno od toga, ili oboje, zasto bih se zabrinjavala, kad sams gotovo svake stabljike ubrala dva dobra klipa i kad nikad nije bio ukusniji nego ovog ljeta, makar je bilo hladno, asmatra se da to nije dobro za kukuruz? "Namritio se i rekao: "Dobili biste veée klipove". Cudno: dok profesor govori, osjeam se ponizno i sasvim mu vjerujem, ali im nestane iz mog vidnog polja, potinjem misliti: "Pa, zanimljivo...ako je istina." Sad kad suse-svi znanstvenici sa sveutili8ta Connecticut i Cornell vratili kuéi, gdje im je mjesto, nisam vige sigurna Sto nedostaje mom kukuruzu. Ako mu uopée nesto nedostaje. Rekla sam mu da su mom Dr. Pratt je uzeo sa sobomi uzorke tla i postao mi pismo u kojem kaze da nema dovoljno duiika i da je previge alkalno. Proslog Ijeta zanemarila sam bra¥no od pamukovih sjemenki i stavila sam dosta pepela, da ga se rijeSim. Napokon, kad je Eovjek toliko zauzet davanjem savjeta drugim vrilarima, gdje da nade vremena da provede u praksu ono to propovijeda? Unatoé tome dobila sam odliéan urod, kad se uzme u obzir kasni lipanjski mraz, rani mraz u rujnu i stra’no hladno Ijeto. 46 Vitex motike Ishod je svega toga da su me zamolili za suradnju u iduCoj sezoni. Trebalo bi provesti neke testove. Na 2/3 povrtnjaka stavit éu mljeveno pamukovo sjeme, ria polovicu preostale treéine stavit 6u amonijumnitrat, ana drugu polovicu ne €u stavijati nigta. Dr. Pratt mi je napisao -da bi nam to moglo pomoci da shvatimo "u kojem obliku iu kojoj bise koligini dusik morao dodavati tlu pod steljom od trave.ji sijena". Na posao, organski vrtlari - molite se za nau stvar! Znanstvenici Ce dolaziti u vise navrata, i iz vise institucija, tijekom sezone rasta da vide kako se stvari odvijaju. I uistinu ne mislim da piletina i valjusci kojima sam poéastila dr, Pratta proile godine imaju ikakve veze s njegovom namjerom da me obide, makar je rekao da su prokleto ukusni. Medu pismima koja dobivam sa svih strana, dosta je onih koje pigu ofajne Zene: "Moj mi se muz i svi prijatelji smiju zato Sto prakticiram vas lagani natin vrtlarstva". Posebno sam zah- valna dr. Prattu i ostalim profesorima Sto sada mogu odgovoriti tim Zenama: "Znanstvenici se ne smij KAD KRITIZIRAJU ORGANSKO VRTLARSTV! Dakle, dragi moji organski usmjereni prijatelji, pomirite ses tim: vi se povodite za modom i bavite se Carobnjastvom. To je zasigurno istina, jer tako kaZu znanstvenici -a tko je ikad tuo da znanstvenik moze pogrije’i Imam pred sobom knjizicu od 17 stranica, 22x30 cm, na glatkom papiru, koja se zove "Znanost protiv éarobnjastva". Na koricama, na plavozelenoj podlozi rijeé "Znanost" napisana je velikim, dostojanstvenim slovima, bijelim iistim; rijeé crna je, mala i neprimjetna, a rijet "Carobnjastva" velika, cra, prijeteéa i nckako nepravilna - pravo "vjeStiéje" pismo. Pri dau, mnogo manjim slovima, pike: ‘reprint iz Plant a7Roth Sto ea Food Review, izilavaé National Plant Food Institute, 1700K. Street, N.W. Washington, D.C." Knjizica je skupocjeno izvedena - puna je slika i protkana zelenom bojom zbog koje je, kako su mi rekli, mnogo skuplja nego ito bi bila da je tiskana u crno-bijeloj tehnici.. Na un- tutrainjoj strani korica stoji popis sponzora. Njih 28 zaposteno je na razliGitim sveutiliStima i koledZima; troje je povezano s ‘Odjelom za agrikulturu, a jedan je agrikulturni savjetnik, Na prvoj je strani nepotpisani predgovor, priliéno kratak (581 ganske vrtlare 7 puta nazvati ‘pomodarcima’. Takoder ih naziva "samozvanim ekspertima", kaze da pate od “bubica organskog poljodjelstva", da "brbljaju i tvrdi da imaju pomodni pristup zdravoj ishrani, umjesto "gdravog i razumnog”. (Pogadate éiji je pristup takav.) Vratit éemo se na taj predgovor, ali prelistajmo sada sijedeéi Hlanak od 5 stranica, taloder nepotpisan, ali puncitata razlititih strugnjaka. Tu stoji,npr: "Pitanje kemijsko protiv organskog" u uzgoju biljne hrane vrlo se lako moze razrijesiti tvrdim, hladnim, znanstvenim Zinjenicama, kako to gospoda (Glijedi nekoliko imena "autoriteta’) efikasno dokazuju... Rijee upotrijebljena je iu drugom odlomku predgovora U skoro svakoj znanstvenoj_knjizi autor na ovaj ili onaj nagin tvrdi otprilike ovako: "Godine 1900. mislili su (znanstvenici) to i to - ha! ha! Ali sada znamo.. Piscu, &ini se, ne pada na pamet da bi 2000. godine ili moida 1975., neki “ekspert" mogao napisati o toj znanstveno} "Sinjenici": "Sve do 1975. smatralo se da je to i to istina - ha! ha! - ali sada znamo. Drugim rijegima, znanstvenik uvijek na, a onaj tko se ne slaze njim hiroviti je sljedbenik mode, da ne kazem - vjeStica. Ovaje pise:"Organska materija nije ni bitna ni nuzna za rast biljaka.” Skoknimo naéas do 13. stranice, gdje drugi znanstvenik kaze:"Organska materija poZeljna je i bitna za postizanje povoljnih fiziékih uvjeta u kultiviranom thu. Ne 48, Vet bee motike proturjege li ove izjave jedna drugoj? Ta dva gospodina morala su si dati truda i usporediti tekstove jer je glavna svrha ove priliéno skupe propagande hvaljenje kemikalija, a ne organske materije. Sljedeéa misao na koju to poglavlje upucuje toliko je negativna da prelazi u patetiku. Pisac govori o eksperimentima koji su bili "provedeni da bi se usporedili efekti ‘organskih’ i ‘neorganskih’ izvora hrane za bilike na nutritivne faktore plodova", pa spominje dva, Jedan je pokazao "tek neznatne razlike u koligini C-vitamina', a drugi "nije pokazao znaéajne razlike u kolitini vitamina C i drugih hranjivih faktora." Zatim: "Druge su studije pokazale da na sadrZaj uobiajenih hranjivih clemenata, poput kalcija, fosfora, Zeljeza i bakra u plodovima tek neznatno utjege tretiranje umjetnim gnojivima." Ne znam Sto Ge drugi zakljuditi iz ovoga, ali moja je pretpostavka da jeza sve Sto je dobro u tom “utjecaju” zasluzna organska strana. Inaée bi bile upotrijebljene drukéije rijeéi, pa se ovjek mora zapitati kolike su zapravo te beznatajne i neznatne razlike. Cini mi se da bi za pisca bilo bolje da je zaobiSao tu temu. Zatim je tu pozivanje na Nizozemsku: "...u Nizozemskoj je najve¢a koncentracija upotrebe umjetnih gnojiva u svijetu. A Nizozemci u prosjeku Zive dulje od svih ostalih Ijudi... To svakako upuéuje na to da upotreba umjetnih ‘gnojiva ne moze biti narodito nezdrava." Ja sam narogito aler- gitna na skokovito donoienje zakljuéaka. A, kakay je ovoskok! Kako god lose (ili dobro) misljenje imao netko o kemijskim gnojivima, nemoguée je misliti o njima kao o jedinom tim- beniku koji utjeée na zdravije. Koliko Nizozemci vjeZbaju? Koliko piju? Jesu li napeti? Koliko patvorene hrane jedu i koliko je te hrane prskano otrovima? Jedu li previSe? Sigurna sam da biste i sami mogli smislti joS slignih pitanja. Ne, pisac sigurno nije smio upotrijebiti taj argument. U predzadnjem odlomku knjizice pike: "Porast kori’tenja umjetnih gnojiva na postojecim povréinama za uzgoj bilja, na pagnjacima, paiunekim Sumama 49Ruth Stout nastavit Ce se jer je to jedini praktigni naéin da se udovolji zahtjevima hranjivosti na mjestima gdje se javija opadanje kvalitete tla. S tog razloga industrija umjetnih gnojiva igrat 6e ju ulogu no ikada da bi odgovorila na poveéane zabtjeve za svojim proizvodima." Imajuéi to na umu, vratimo se predgovoru, gdje nalazimo: su priliku za napad na upotrebu bilo kakvih *kemikalija’ u proizvodnji i pripremi hrane." (Gini se da se ovdje misli i na prodavate organski uzgojene brane, kao i na uzgajivaée.) Obratite paznju na naznatenu razliku izmedu éovjeka koji Zivi od prodaje umjet- fai Eovjeka koji prodaje, recimo, "prirodnu hranu’ Jedan je ukljuéen u industriju, a drugi je oportunist. Prvi igra vainu ulogu, drugi grabi priliku. O, Boze! Jedan od "autoriteta izjavljuje: "OdrZanje trajne produktivnosti tla zahtijeva da se koriste umjetna gnojiva i vapno kako bise korigirali nedosta koji su rezultat kontinuiranog obradivanja, navodnjavanja gubitaka uslijed erozije." Makar mi se ne da prepirati ni oko éega Sto pike u toj knjiZici, moram prokomentirati tu regenicu, ali jednostavno radi toga da bih ustanovila jednu Einjenicu, koja ne ostavlja prostora za prepirku. Posljednjih 19 godina nisam upotrebljavala nikakva gnojiva (i, usput, nikakve otrove), osim neSto braina od pamukovog sjemena; posljednjih 7 godina ne rabim vapno, a posljednje 3 godine éak ni mijeveno sjeme pamuka, s izuzetkom prosle zime (jer sam bila kukavica i izludjela sam od brige za kukuruz), kad sam ga stavila na polovicu svog polja kukuruza, no ne sjeéam se na koju. Svoj vrt Gitave godine drZim pod sijenom i liSéem. Oni trunu ihrane tlo. Kad sam poslala uzorak svoje zemlje na analizu u Connecticut Agricultural College (Storrs); Ph vrijednost bila je zadovol javajuéa, a svih neophodnih elemenata bilo jeu "visokom’ “vrlo visokom’, ili ‘vrlo, vrlo visokom postotku." ‘Ako netko misli da me taj atraktivno uobligeni pamflet uznemirio, vara se. Upravorsuprotno. Kad sam, primjerice, 50 Vstbee motike idjela u Easopisu "Rural New Yorker" élanak s naslovom ‘Oranje JEST vazno", bila sam zadovoljna, jer sam shvatila da je popriliéan broj Ijudi morao napustiti oranje kad je nekom palo na pamet da napiSe takav ¢lanak. Isto tako, kad sam vidjela da se toliko "eksperata’ pomutilo da uvjere uzgojivate kako moraju upotrebljavati kemijska gnojiva, ne prezajuéi ni pred pogrdnim imenima, pomistila sam: dakle, u organskom poljodjelstvu veé ima dovoljno Ijudi da “eksperte" uéine ner- voznima! Odligno! Triput hura za pomodarce i oportuniste, i kape dolje - u Gast vjesticama! O PLASTICNOM POKROVU... Kad piem o vrtlarstvu, nastojim se dréati vlastitih iskus- tava, ali kad se postavi pitanje plastinog pokrova, priznajem da sam neiskusna. Uostalom, sve sto Govjeku treba da shvati ito nije u redu s plastiénim pokrovom, po mojem je misljenju malo maste i zdravog razuma. Pretpostavimo da osoba: koja nije bila nazoéna kad se dijelila maStovitost odluéistaviti plastiku umjesto sijend na vrt veligine mojeg vrta ( 13x15 metara). Taj ovjek raéuna da ée plastika biti jeftinija jer je vjeéna. No evo novosti za njega: plastika ne ée biti jeftinija. Buduéi da ona ne opskrbljnje tlo hranjivim tvarima koje su potrebne da bi vrt mogao radati svake 6e godine morati kupovati gnojivo kako bi biljke do! ‘ono Sto im daje stelja od sijena, Sijeno, naime, trune i pribavija tu svu potrebnu hranu. Janne koristim gnojivo veé dvadesetak godina, a dobivam manogo bolji urod nego prije, dok sam se bavila vrtlarstvom na staromodan naéin. Jedan mi je Covjek, posto je progitao moju prvu knjigu i isku’ao metodu stelje, napisao: "Kad razmislis, ofito je da je sijeno koje trune bolje od Zivotinjskog gnoja, jer ‘gnoj sadrdi samo one tvari koje ostanu u sijenu posto se krava ajime nahranila.” Moje su biljke tako dobro uspijevale da meni StRuth Stout Var bex motike takav dokaz nije bio potreban, ali to je bio dobar naéin potican- ja ljudi koji oklijevaju glede neceg novog. Naravno da ée i sva druga biljna i organska materija koja trune - slama, liSée, kukuruzovina, iverje, kubinjski otpad - nahraniti vase tlo. Stabljike kukuruza, rajéice, graha, Sparoga, sve to treba ostati na zemlji i dati svoj doprinos plodnosti. Bez sumnje vam je poznato da"eksperti” kazu kako treset ne dini tlo plodnim, iu tome se slazem s njima, ali, molim vas, ne pitajte me zasto. Cula sam kako Ijudi govore das plastiénim pokrovom ima manje posla nego s organskim. Ba me zanima kako to izvode oni koji se koriste plastikom. Kako je to manji posao, pretpos- tavijam da jednostavno prekriju zemlju plastiénim trakama i zaborave titavu stvar. Idem se na trenutak praviti da sam iz nekog éudnog razloga odlutila staviti plastiku na svoj vrt, velik 13x15 metara. Recimo da sam poloZila plastitne trake, ostavljajuéi male raz- make, u koje sam usadila sjeme. Ali prvo moram uviniti nesto da obogatim svoje tlo. Mozda kupiti organsko gnojivo? Ali koje? Stajsko? Hoéu li gomilati kompost? Ne, to éu sigurno preskotiti. Previge je posla dok se prikupi materijal. Osim toga, kad se hrpa pretvori u plodno tlo, moram je razvesti taékama. E, pa, Gitava je ta rutina suvigna, ako se mene pita. Sad idem dalje. Sjeme sam posijala, bilje je niknulo, a s njim i korov izmedu biljaka medu kojima treba ostaviti veliki razmak, to jest medu kukuruzom, krumpirom, tikvama, rajéicama... zapravo, skoro svima. Korov, naravno, nije problem ako upotrebljavate organsku stelju. Sijeno, ili Zime se veé koristite, ne lezi samo izmedu redova, nego iu njima, isprijetit éesvaki korov da izbije bilo gdje. ‘Napokon je prvo Ijeto pod plastikom zavrsilo. Doilo je i novo proljece, vrijeme za sjetvu ranih sorti. Ali, dospjevéi u vrt, dospjela sam u nepriliku: ne mogu se osloboditi Bomisli da bi 52 plastika, koja me trebala spasiti od suvignog posla, trebala biti pomaknuta na drugo mjesto. Zasto to osjeéam? Pa, razmisljam 0 svoj toj dobroj zemjiispod plastike i Zini mi se apsurdnim ne iskoristitije. A mali otvoreni prostor kojisam iskoristila prodle sezone, sad mi se ne €ini prikladan, pa mi ne preostaje drugo nego da pomaknem te cmne trake, a to je svakako dosadan posao. (Priznajem da sam moda nerazumna i da je mozda isptavno prekriti veliki dio tla plastikom te nikada nifta ne uzgojiti na tim mjestima, ali éitava mi ideja zvuti blesavo.) No ako je Zovjek dovoljno mudar da upotrijebi organsku stelju, sve Sto treba udiniti u rano proljeée, kad Zeli zasijati persin i salatu gdje god mu se probtije, jest da razgrne sijeno (ako to veé nije udinio u jesen) i stavi sjeme. Sto se Sparoga tite, jednostavno ne mogu vjerovati da bi itko kome je poznato kako se ta biljka ponaSa upotrijebio plastiku. Sparoge vole lutati i niéu gdje im je volja.Ivole bogato tlo-kao ikorov, naZalost. Ali organska éestelja zadrZati gotovo svaki korov. Kao Sto vam je poznato, stabljike Sparoge mogu se probiti i probit ée se kroz stelju od sijena, a kroz plastiku, naravno, ne ce. Poznato vam je i to da zrak, kiga, rosa i sunce mogu doprijeti do tla kroz organsku stelju. Plastiéni pokrov spretava sva ta dobra da dodu do tla, Mada je totno da ée pod plastikom tlo biti viadnije nego da je golo, treba znati da ée sijeno i lisée ne samo odréavati tlo viaznim, nego ¢e propustiti kisw i rosu, zadrZavajuci vlagu. Otkako sam poéela rabiti organsku stelju, imali smo nekoliko sezona dugotrajnih sua. Jednog ljeta kise nije bilo tri mjeseca. Makar ne mogu zalijevati bljke za vrijeme suée, jer je moj bunar vrlo plitak, ipak tijekom. tog suhog ‘vremena nisam izgubila nijedan plod. Tikve trebaju mnogo vode, ali usprkos tromjeseénoj susi, imala sam ih i previke. Juéer, kad je naiSla jedna od mojih susjeda, afirmirani organski vrtlar i steljar, razgovarala sam s njom 0 tom napisu o plastici. Makar znam da je ona nikad nije upotrebljavala, pitala sam je bili mogla smisliti bilo Sto u prilog plastiénoj stelji. (Kao 53Ruth Stout as Stosam rekla, ne volimse uplitati ni u3to uéemusam neiskusna inikad nije na odmet pokusati biti praviéan.) Rekla mije da bi plastika trebala zagrijavati tlo brie nego sijeno.Kad sam je upitala zasto to misli, na trenutak je ok- lijevala,a onda je odgovorila da joj je netko valjda tako rekao. "No, dobro, aké i zagrijava, za8to bi to bilo vazno?" upitala sam, "Salatu, na primjer, mozes sijati na smrznutu zemlju igini se da joj to ne smeta. Na kraju krajeva, samo rani usjevi trebaju zagrijano tlo. Za kasne se brine sunce. Sto se tite pergina, salate, graéka, sve Sto treba uéiniti jest da se s njihovih gredica ujesen makne sijeno i, prema mom iskustvu, zemlja nikad nije toliko hladna da bi omela Zeljeni rezultat. Susjeda je navela jos jednu sugestiju koja bimogla oprav- dati plastiku: buduci da tikve zauzimaju toliko mjesta u vrtu, ema plastika mogla bi olak¥ati suzbijanje korova izmedu brezuljaka. No ja tikve'sadim izmedu dvaju redova Sparoga, a veé sam rekla zaito ne bih stavijala plastiku oko Sparoga, Eak i kad bih s nekog razloga odluéila stavijati je umjesto sijena. Ima jo8 jedan razlog zbog kojeg ne bih upotrijebila plas- : pokrov od sijena suzbija (ne pitajte me zaSto) gotovo svaki korov , osim lobode, mljetike i tuSnja (Portulaca oleracea). To je za mene neka vrsta éuda jer jé upravo taj korov dobar za jelo, i za kuhanje i za salatu. Za lobodu ka%u da ima veéu hranjivu vrijednost od bilo kojeg povréa. O ORANJU, SMRZAVANJU I DRUGIM IDIOTSKIM IDEJAMA.... Trgoveima koji prodaju gnojivo, plugove i sliéno moje ideje © vrtlarstvu nisu simpatiéne. U jednom éasopisu za farmere pojavio se veliki tlanak s naslovom "Oranje je vazno". Pisac je nadugo i naSiroko objainjavao, navodeéi tebnitke podatke s naglaskom na nuznosti prozragivanja tla, Cini se da 54 Vrebez motike mu nije bilo poznato (ili nije htio priznati) da u tlu koje je bogato humusom gliste uginkovito obavijaju posao rahljenja. Napisala sam odgovor na taj tlanak, objavijen u istom magazinu, u kojem sam pitala: "Zasto zemlja ispod Sparoga, rabarbare i trajnih evjetnica ne treba rahljenje? Treba li Zovjek orati_ oko grmova ruza i oko stabala svake godine da bi proz- ra¥io tlo oko njih?” Jedno sam nauéila: Ijudi su u stanju reéi glupost kad nastoje nest dokazati. Jedan vrlo uvazeni pisac o vrilarstvu rekao je u jednoj od svojih knjiga da je cjelogodignja stelja loka jer se biljke u takvom vrtu smrzavaju dok se u drukéijim vrtovima ne smrzavaju. Kao "dokaz" naveo je sluéajjednog svog poznanika koji je u vrtu pod steljom izgubio rajéice zbog noénog mraza, dok su rajéice u jednom vrtu bez stelje, udal- jenom oko 1,6 km, odoljele hladnoéi. To je svakako besmnislica. ‘Moj je vrt u mrazovitoj kotlini, pa ée se moje rajéice smrznuti, a one prekoputa ne ¢e - makar su i jedne i druge pod steljom. Da mije dobiti novéié od svakog "autoriteta" kojije izjavio daje jednostavno nemoguée uspjesno uzgojiti gardenije u ku ‘Medutim, kamo bih s tolikim noveem? Moja je gardenija veéa od mene, proslog proljeéa i Ijeta na njoj je bilo preko 200 cvjetova, a najveéi dio svog vijeka provodi u mom dnevnom boravku. I mnoge reznice s te biljke, koje sam uzgojila za Prijatelje, dobro sé osje¢aju, hvala na pitanju, u njihovim domovima. Autoriteti iz bilo kojeg podrudja teSko ée prevaliti preko usana "ne znam". Kad drzim govor u vrtlarskom klubu, ponekad upozorim publiku: "Progitajte jednu knjigu o vrtlarstvu, ako ba’ morate, ali nemojte éitati dvije - jer 6e gotovo sigurno jedna drugoj proturjeéiti, a onda ste gotovi." Ja sam u tolikoj mjeri svjesna nepouzdanih savjeta i "informaci koje kruZeda uvijek kad pigemili govorim o vrtlarstvu, nastojim ne davati savjete, nego jednostavno izvijestiti da sam uéinila to ito, s tim i tim rezultatom. : Koristeéi se metodom stelje, Covjek nauti da ni kemijska ni organska gnojiva nisu potrebna. Treba imati trunuéu biljnu 55Ruth Stout materiju. Na svom tlu rabila sam mljeveno pamukovo sjeme nekoliko godina, ali sam prestala s tim, a vapno nisam stavijala zadnjih 12 godina. Godinama nisam rotirala usjeve i, koliko vidi, ba8 ih briga. Krumpir uzgajam tako da jednostavno stavim sjemensku sortu na tlo i prekrijem sijenom. (Kako sam éula da se krumpir za jelo éesto prska sredstvima protiv klijanja, uvijek nastojim nabaviti sjemensku sortu). Gredicu luka naéinim tako da raz- bacam pregrit lukovica uokolo i prekrijem ih sijenom, za sto mi ne treba vige od 10 minuta. Prostor mozete ustedjeti ako sijete gra’ak izmedu redova kukuruza, ako natinite dvostruke redove salate, perSina, repe, mrkve itd. a posao oko presadivanja moiete preskotiti tako da pobacate po nekoliko sjemenki kupusnjaéa na razmak od oko 30 cm, a kasnije ih razrijedite, ostavljajuci samo jednu biljku. Rajéice naslonite na i€anu ogradu i nemojte se zamarati time da ih veZete uz nju, nego poduprite biljke komadi¢ima baliranog sijena, Sto ée ih drZati uspravnima. ‘A,Sto jes kukcima u vrtu pod steljom? Godinama sam na mjesto na kojem uzgajam tikve stavljala pepeo od cigareta i nikad nisam imala buSaée. Mlade.biljke iz porodice kupusa posipam solju, i nemam crva. Sto se tice ostalih kukaca, nikad nisam poduzimala nista, a nisam izgubila niti jedan usjev, sve do jednog proljeéa prije nekoliko godina. Tu tuénu pritu iznijet 60 u najkracim crtama. Godinama sam uspjeino pobjedivala sovice pozemljuse stavljajuéi stelju blizu biljakca, ali kad se tog proljeca tri sjetve salate nisu uopée pojavile, a persin, repa, mrkva i Spinat nestali kad su bili visoki svega nekoliko milimetara, telefonirala sam svom agronomu - sayjetniku i zapitala ga u éemu je nevolja. IstraZio je moj vrt i otkrio da je inficiran sovicama pozemljuSama. Rekao mi je da su sovice pozemlju’e nautile neke nove trikove - kako napasti biljku jos prije nego Sto se pojavi na povrsini. RjeSenje je bilo prskanje ili zapraSivanje Rotenonom. Buduéi da u Enciklopediji or- ‘ganskog vrilarstva nisam naila nikakvo drugo rjesenje, bila sam pred izborom: ili da upotrijebim Rotenon (koji se dobiva iz 56 Vetbez motike biljaka), ili da izgubim sav svoj urod i jedem komercijalno uzgojeno povrée, koje je, bez sumnje, prskano otrovima. Odludiia sam se za prvu moguénost. U tjednima koji su uslijedili otkrila sam da su sovice pozemljuse napale mnoge vrtove. ‘Mnogo sam toga nauiila tijekom svih ovih godina, toliko da ne bib sve to mogla ovdje zapisati. Nauéila sam da kad pomislig kako si naao rje¥enje nekog problema, ma koliko siguran bio u to - najyjerojatnije si u krivu. KAD NAVALE POSJETITELJL .... Kad sam jednog proljeéa dobila pismo u kojem su me izdavaéi OVP-a obavijestili da pripremaju broj u kojem ée biti objavijen Zlanaks naslovom "50 mjesta koja treba posjetiti"ida ée medu njima biti i moj vrt, ubvatila me trema. Mom muzu Fredu vjerojatno se nije dopala_pomisao da Ge morati Zivjeti sa slavnom Zenom, pa je rekao: "U Americi vjerojatno i nema vise od 50 organskih’vrtova za koje oni iz OVP-a znaju." Sljedeca je njegova primjedba glasila: "Postavit ée ti 5000 pitan- ja na koja ne ée8 znati odgovoriti." Rekla sam: "Pa, Sto? 5000 puta reéi Gu: ne znam." Sto se tie pitanja, imao je pravo. Ja mogu vrtlarima ponuditi samo jedno: svoje osobno iskustvo uw uzgoju cvijeéa i povréa pomodu trajne stelje na Sitavoj povrsini vrta. Bez oran- ja, kopanja, okopavanja, plijevljenja, kultiviranja, bez gomilan- ja komposta i kupovnih gnojiva - rad sveden na nevjerojatni ininimum. Nadam se da ne ée zvuéati neskromno ako dodam da mi se Gini kako je to sasvim dovoljno znanja za jednu osobu. Nije mi ni najmanje neugodno kad me netko, na primjer, pita koji je najbolji nagin uzgoja afriékih ljubitica, a ja moram reéi dane znam. Nasstranu to Sto mislim da to nitko ne zna. No ako judi budu do’li gledati moj vrt, bolje da se primim posla. Cyjetnjaci pod steljom nisu izgledali ba onako uredno i 357Ruth Stout lijepo kako sam tvrdila da mogu izgledati, pa sam ih malo dotjerala. Tu i tamo korovi su provirili krozstelju u povrtnjaku, pa sam ih se rijeSila po kratkom postupku nabacivsi na njih nefto sijena. Jos prije nego sto je taj broj OVP-a objavijen, dobila sam pismo od gde Wilson Morse iz Blandforda, Mass, koja je progitala moj ¢lanak u Easopisu "Prevention" i zamolila me da joj pokazem svoj vrt. Ona i muz stigli su jednog kignog jutra u lipnju. Bilo je hladno, pa smo popili Salicu kave prije obilaska. Oduievio me njihov Zivahni interes, a kad smo se vratili u gda Morse izvadila je iz torbe olovku i papir, postavila mi neka pitanja i zapisala odgovore. Stekla sam dojam da se i njoj i njenom muzu Zuri da Sto prije stignu kuéi i prekriju svoj vrt steljom. Pogetkom srpnja_posjetitelji su se poveli pojavjivati skoro svakog dana, Voljela bih da ih mogu spomenuti sve jer je svaki od njih bio zanimljiv na svoj nagin. Dvojica mladiéa donijeli su mi suncokret u loncu, i ne znajuci koliko je taj dar prikladan: rodena sam u Zemiji Suncokreta. Onda su dosli Shepardovi iz Newtowna, zajedno s McEwensom iz. Valley Streama, N.Y. Gosp. McEwen dobro je poznavao predmet, pa ganije bilo lako pratiti, ali beskrajno mise dopao. Kad je otisao, Ginilo mise da sam ga uvjerila - da je postao stopostotni steljar. G. Shepard me zadirkivao. Kad sam napomenula da imam 71 godinu i da se ovim laganim naginom vrtlarstva namjeravam it :"A dime éete se igrati kad prijedete devedesetu?" Doila je i Helen Hadley. Qna je takoder bila na popisu "50 mjesta koja treba posjetiti". Cula sam o njenom Zudesnom bila sam malo nervozna kad me nazvala i najavila posjet, la je divna. Ona je od onih osoba koje uistinu ine nesto za ono u to vjeruju. Kao primjer 6u navesti da je, kad je progitala moju knjigu i zakljudila da joj se moja metoda izuzetno dopada, kupila 25 primjeraka - da "profiri dobru rijeé". Kasnije so upoznali Franka, njenog muza, i vidjeli to zanimljivo, atraktivno mjesto. 58 Vet ber motike Zivotinje koje uzgajaju za jelo branjene su organskom hranom. Obitelj Greenawalt iz Kutztowna narogito me razveselila. Poput mnogih drugih, i oni su me gotovo zagrlili kad sam ih uvjerila da gomilanje komposta nije potrebno ako se koristi trajna stelja. Vlastitim su se o¢ima uvjerili da je to istina Ravgrnuli su stelju i ugledali Cudesno bogatstvo tla. Jedva su mi povjerovali kad sam im rekla da 8-9 godina nisam koristila nikakvo gnojivo, niSta osim lik¢a i sijena prostrtog po povrsini ida ga nikad nisam ukopavala. Dofao je i Earl Dumas, tovjek 5 godinama iskustva u profesionalnom povréarstvu makar je sada drveée njegova specijalnost. Dok smo isli prema vrtu, rekao je: "Odobravam organsko vrtlarstvo, ali previge je posla oko toga’. Odgrauo je malo stelje, zagrabio pregr’t tla ispod nje, zagledao se u bujni kukuruz, rajéicu, persin i rekao: "Odustao sam od svog povrtnjaka jer nisam imao vremena. Zatim se zamisljeno zagledao u mene i dodao: "Vi niste orali 12 godina? Ne upotrebljavate kemijska gnojiva, ni stajski gnoj, ni kompost! To je cudesno! To treba vidjeti da bi se povjerovalo. To ée donijeti revoluciju u profesionalnom povréarstvu. Sljedeéeg proljeéa sigurno éu opet uzgaj povrée." Naravno da je takva reakeija jednog iskusnog vremeSnog vrtlara bila najve¢a pohvala koju sam mogla dobiti. Ali dobila sam pohvalu i od druge vrste vrtlara - od Zene iz vrtlarskog kluba. Kad mi je voditeljica programa Westport Cluba telefonirala zamolivsi me da govorim na jednom od njihovih skupova, nije mi bilo ugodno. Kad je dodala da bi njihova predsjednica rado pogledala moj vrt, bilo mi je jos neugodnije, jer sam bila sigurna da su vrtlarski klubovi isu "ralacl ii moju praktiénu, ali neugladenu metodu. Nekoliko dana kasnije gospoda Murray Morse, predsjed- nica, dovezla se u automobilu punom élanica. Nije mogla biti 59Ijubaznija, a kad me napokon predstavila na skupu, prigala je da je bila impresionirana upravo izgledom moga vrta. Svi su mi postavijali mnogo pitanja o povréu, pa sam poslije rekla jednoj élanici: "imala sam dojam da su vrtlarski klubovi uglavnom zainteresirani za cvijeée", a ona mi je rela "Mi ne uzgajamo povrée jednostavno zato sto nemamo vremena, a radnici su postali skupi i teSko ih je naéi. Sigurna sam da ée mnoge od nas sada imati povrtnjak, kad ste nam pokazali kako se moZemo brinuti o njemu uz tako malo rada." U svim vrilarskim klubovima koje sam posjetila to se iskustvo ponavijalo. Kako je Ijeto postajalo vrelije i suinije, bila sam sve uz nemirenija svaki put kad bi se dovezao neki automobil, makar ‘volim voditi ljude po vrtu, odgrtati stelju i pokazivati im meku, vlaznu zemlju istetne gliste, zahvalne Sto sam im dala tako fino tlo da po njemu ruju. Ali oko prvog kolovoza, nakon srpnja u kojem smo imali jednu situ kigu i jednu nedovoljnu olyju svaki put kad bih razgrnula stelju, o&ekivala sam da éu zateci suhu zemlju. Medutim, ostala je viazna i tako je ta ozbiljna sua, na neki naéin, potpomogla moja nastojanja da'dokazem svoje stavove, jer su mi posjetitelji sve Cece govorili: "Na¥ se vrt sav sasuiio ove godine. Svakako éemo iskuSati va§ sustav. Bess i Wilson Morse jo su se jednom dovezli iz Blandfor- da i tom su prilikom poveli Irenu i Leonarda Masona. Irena ima kolumnu u "Springfield Unionu' i pisala je 0 mojoj metodi $ mnogo entuzijazma, ali Leonard je od onib [judi koji su se spremni iscrpiti zato to vole vidjeti zemlju izmedu redova povréa, Medutim, Irena ga je stjerala u kut i naglas mu éitala dijelove moje knjige, pa se, usprkos samom sebi, zainteresirao za moju gredicu trajnih jagoda. Odonda smo dvaput bili u Blandfordu. Morseovi imaju 60 ‘vetbex motte divan vrt sa steljom. Leonard se jo drZi po strani i ne stavija stelju ni na Sto osim na Sparoge i jagode, a mi mu govorimio da ée nam se pridruditi kad ga pritisnu godine. Svaki put kad bi me ovdainje radio-stanice zamolile da govorim, to je znaéilo da me sljedesih nekoliko dana éeka neprestani priljev moguéih steljara. Nakon jedne takve emisije, jednog nedjeljnog jutra pred na’om se kuéom zaustavio ‘automobil iz Floride. Jedan od posjetitelja iz Connecticuta, koji je upravo bio stigao, rekao mi je: "Mozda biste najprije zgovaratis tim ljudima s Floride. Oni suse vjerojat- ‘ovamo odmah nakon dorutka i htjeli bi se vratiti prije mraka." Pretpostavijam da je prirodno Sto sam se osjeéala polas- kano kad su me posjetili judi iz Ohaja, Floride, Pennsylvanic, Massachusettsa. Naravno da su navratili usput, iduéi nekamo na odmor, ilisu obilazili Novu Englesku, ali moje zadovoljstvo time nije bilo umanjeno. Jasno je kako bih voljela da mogu izjaviti kako je moja metoda nepogresiva i kako su, unatot nezapaméenoj vrucini najgoroj su8i koju smo ikad imali, moji posjetitelji vidjeli savréeni urod. Ali bojim se da to ne.bi moglo proci. Mnogi ée od njih. progitati ovu knjigu. Dakle, evo istine: nikad nisam imala bolji kukuruz nego tog ljeta. IskuSala sam novu sortu - Wonderful Josepha Harrisa - koja je potvrdila da je dostojna svoga imena. Rajéice su bile dobre, repa nikad bolja, pastrnjak, kineski kupus, grab, graak, §pinat, soja i kelj bili su dobri kao uvijek, a salata, persin i luk bili su éudes Ali paprike, koje su izgledale vrlo zdravo, nisu potele radati sve do pred kraj sezone. Bilo ih je mnogo, ali se nisu razvile na vrijeme da sazru. Kupusnjate su veéinom bile vrlo temperamentne, a i mrkve su se raspojasale. A upravo kad sam objavila knjigu u kojoj sam ustvrdila da godinama nisam vidjela meksi¢ki grahov 61Rath Stout iak, Sto je istina, ti su kukei izabrali ba8 to Ijeto za veliki sastanak na mojim mahunama i lima grahu. Ali mislim da su bogata, viazna zemlja koju sam mogla pokazati nakon mjeseci suse, i veliéanstveni urod mnogih us- jeva uvjerili praktioki sve moje posjetitelje da sam na pravom putu. Istovremeno, Ginjenica da nisam pokusala lagati kako svatko, svuda i uvijek moze imati. savrSeni vrt, vjerojatno je uévrstila njihovo miSljenje da su moje tvrdnje ispravne. Mislim da su i moje nezgode tome doprinijele. Osim toga, zar bi netko kome je njegov vrt zadao mnoge glavobolje volio vidjeti da nekom drugom sve polazi za rukom bez ijednog zastoja? Naravno da Ijudi dolaze puni sumnje prema metodi bez oranja i kopanja, ali kad vide da vrt koji 25 godina nije bio ni oran ni kopan rada mnogo dobrih plodova u mekoj i bogatoj zemlji, usprkos najgorim neprilikama, onda vjeruju. Pokuiajte povjerovati da nije potrebno prekopavati vrt. Pustite gliste da zarade svoju placu. NEKOLIKO SESTRINSKIH SAVJETA REXU Kad smo jednom davno moj brat Rex i ja nastupili u radio-programu, zapleli smo se u prepirku koja je prestala trenutak prije nego Sto bismo se poéupali, jer je on tvrdio da je vitlarstvo teZak posao, a ja to nisam mogla zaobiéi. Inate se uglavnom slazemo i, kad sam ga pozvala na ruéak da usput porazgovaramo 0 cvijecu, oéekivala sam da cu pribvatiti vecinu njegovih komentara. Da ga oraspolozim, pripremila sam nacionalno jelo Stoutovih: mornaritki grah, satima pirjan s komadom slane svinjetine. Zatim smo sjeli u udobne stolice i on je poteo:"Od ssvih aktivnosti na koje Eovjek moze potrositi svoje vrijeme, 62 Vet ber motike vrtlarstvo je valjda jedina koja mu mo%e pruziti takvo uz- budljivo smjenjivanje odusevijenja i razoéaranja. S tim sam se slotila, ali onda je dédao: "Kad bih nakon ovih 30 godina koje sam proveo trudeéi se da stotine biljaka steknu snagu i rascvjetaju se bio zamoljen dati savjet nekome tko se sprema baviti vrtlarstvom, rekao bih mu da uvijek bude spteman na razoéaranje. Tako e oduievijenje, kad se pojavi, ‘Moj sustay, ili temperament, upravo je suprotan: zaboga, o€ekujte oduievijenje! Ako se razoéarate, ne Ce vam biti lako, pomislite na sve one sate radosnog ikéckivanja! A razodaranost ne mora trajati dugo. Vrlo brz0 naéi éete nesto novo Sto ée vas oduieviti. Rex je nastavio, govoreéi da se niposto ne smije ofekivati da ese neSto Sto nas je oduSevilo ponoviti, is tim samse morala sloditi. To je i ilustrirao: "Prije nekoliko godina nabavio sam tri takularne. Neki gosti koji su bili kod mene preko vikenda bi su tako impresionirani da su sljedece godine ij nenajavijeno doveli citavu gomilu svojih p pokaZu kakav je genije Stout kad su u pitanju rue sorte penstemon. Ono to su vidjeli, bile su jedna do dvije pokunjene, uvrnute mizerije, bez pupoljka, bez cvijeta, bez ikakvog napredovanja.” Rekao je ‘da je uvjereni da biljke imaju svoje vlastite zakone i da ne vole, da se Eak oftro opiru Zovjekovim pokuiajima da uspostavi pravila koja bi morale slijediti, Cak i kad su ti zakoni empirijski, utemeljeni na dugom promatranju u uvjetima pod kojima bi ova ili ona biljka trebala rasti, biljkama se ideja jo§ uvijek ne dopada: One ne Zele da im Eovjek propisuje gdje i kako ée se snalaziti. "Da demonstriram tu teoriju", nastavio je Rex, "prijé nekih 20 godina odlugio sam staviti nekoliko runolista usvoj kamen- 6Rath Stout jar, pa sam se bacio na éitanje. Progitao sam éetiri tlanka u svojoj kolekciji Zasopisa i po jedno poglavije u trima knjigama Ttada, osjeéajuci da znam Sto su Ijudi ikad otkrili o runolistu, odabrao sam mjesto, pripremio ga, uzeo biljke iz dobrograsad- nika istavio drage male Ijubimce u zemlju. Iduéeg proljeéa - ni traga ruholistu. Tako 3est godina zaredom. Provjeravao sam informacije opet i opet kako bih bio siguran da nisam negdje pogrijegio. Sedme godine napokon sam bio nagraden: pojavio se jedan maleni runolist, koji sam, sav izvan sebe, odmah presadio na vlazno mjesto na kojem nikad nije bilo punosunca, za mojih jaglaca- mjesto s osobinama za koje se pretpostavlja da ih runolist mrzi. I literatura kaze da ih pe voli. To je bilo prije trinaest godina. To mjesto - oko 1,5 m” postupno je postalo zasad zdravih isretnih runolista, kakavsesamo pozeljeti moze. Poyjerovala sam u syaku njegovu rijet i, kad je nastavio nabrajati slina iskustva, koja je imao s plavim encijanom, planikom, hibridnim pakujcem (Aquilegia), balsamom itd., nafalila sam se: "Dakle, odgovor je jednostavan: pravi natin za uspjeSni uzgoj bilja jest da progita’ pravila, a onda ih paZljivo prekrsig, sva redom. No oboje smo morali priznati da smo mnogo biljaka uz- gojili postujuci pravila.Rex je zakljutio da je evijece poput Zena: svaki je primjerak jedinstven, ali se u oba sluéaja moze poteti s postivanjem pravila, bar nekih , ako ih zna8 ispravno tumaditi. "To me podsjeéa na pritu o cinijama", rekao je. "Neil i Sara kupili su zemlju na selu i bacili se na vrtlarstvo kao lui Pozvali sume na rutak 4. srpnja idogekali mes popisom pitanja o bortikulturi. Jedan od problema bile su i cinije koje nikako nisu htjele niknuti, a da bi mi dokazali da su kupili dobro sjeme, satuvali su praznu omotnicu i izjavili da su se strogo dréali uputa. Sara je rekla: "Evo, na primjer, na omotu pie da udal- jenost treba biti 30 cm, pa smo iskopali brazde duboke totno 30cm. Cak smo mjerili ravnalom’. Uistinu prije nego kreneS 64 Pe Vitber motike slijediti neko pravilo, najprije bi ga morao razumjeti. ‘Anne Skodi da i sam pokusaé smisliti koje, pomislila sam, ali sam Sutjela. Rex 6e se veé vratiti na to, bila sam sigurna. I tako je ibilo. Kad je novihibrid petunije postao dostupan, rekao je: "Svi Alanci koje su napisali strugnjaci govorili su da se klijanje mora codvijati u plitkim posudama, pa sam tako radio prve tri-éetiri godine. Nikad nisam dozivio potpuni neuspjeh, uvijek sam dobio neito biljaka, ali nikad onoliko koliko sam htio, a male sadnice morao sam vrlo padijivo njegovati Prije tri godine odlutio sam isprobati drugi natin. U kolovozu sam prekrio 3,6 m” tla steljom od slanog sijena da odrzim (Jo viaznim i unigtim korov. U rujnu sam odmaknuo stelju, lagano razrahlio gornjih 5 mm tla i posto sam pomijesa0 sjeme petunije s granuliranim Se¢erom, razbacao sam ga po to} povrSini, Nisam ga zagrtao grabljama. Sljedeceg proljeéa dobio sam mnogo vedi postotak, otprilike 220 biljki nakon tri protjedivanja. Sad primjenjujem taj postupak sa svim jed- nogodinjim biljkama koje same bacaju sjeme. Hijela sam ga pitati zaSto ih, ako same bacaju sjeme, ne pusti na miru, da same obave sav posao. Moida je mislio na cvijeée koje je sijao po prvi put, ili moZda postoji neki razlog zbog kojeg je bolje stavljati svjeze sjeme svake godine, éak i ako ga biljka sama puta, Ali nisam ga pitala niSta od toga. Ako i postoji takay razlog, ne zanima me. I ovako imam dovoljno posla. Rex je krenuo iz drugog kuta: "Postoje dvije vrste vrtlara - jedni koji nastoje ovladati zabtjevima i temperamentima os- jetljive flore, i drugi kojima se ne da gnjaviti s primadonama. Ti drugi, u koje spadam i ja, pune svoje cvjetnjake prijateljskim sortama koje znaju primati i darivati. Jedan moj prijatel tako inzistira na ugoju geranije Lady Washington jer ju je teSko uzgojiti, dok ja imam lokalne sorte, koje su mnogo lak’e za uuzgoj, a jednako su pozeljne. Moje su omiljene geranije ones 65Ruth Stout mirisnim listovima. Ne cyjetaju tako raskoSno kao lokalne, velika raznolikost njihovih oblika to i vise nego nadoknadu je moj posebni Ijubimac. Od listopada do svibnja imam oko kuée 4- 5 komada i rijetko prodem pokraj njih a da ne protrljam listove i omirisem prste." Zatim se zagledao u mene i predlozio: "Hoes li da za kraj razmijenimo suprotne stavove?” Sto ne?" slegnula sam ramenima, ali bila sam oprezna, pitajuéi se Sto slijedi. "Kao prvo, ako ne pripazi§, pretvorit ée8 vrtlarstvo u religiju’, rekao je. "Stelja je u redu, ali ako, na primjer, napravis, felju oko plavih virdzinjjskih zvondi¢a, oni se ne ce proiriti. Organsko je vrtlarstvo u redu, ali ako ima’ previse organske materije u tlu na kojem uzgaja’ pototarke, dobit Ges samo listove, bez evijeéa. Kemijska su gnojiva u redu ako ih zna8 upotrebljavati na ispravan natin i ako sith moZes priustiti. Nema niéeg logeg u prskanju protiv kukaca i bolesti ako tvoj %e podnijeti miris, a tvoj déep troak. "Zastao jeinacerio se: "Ti si na redu.” *Zyuéi8 kao soba puna Zena iz vrtlarskog kluba", potela sam. "Sto se tiée plavih virdzinijskih zvontiéa, ako se ne ée Siriti pod steljom, pusti ih. Stavi pototarke u siromasno tlo, ali stavi i stelju povrb, da zadr#i viagu i,uniSti korov. Ako si sklon kemijskim gnojivima, uZivaj u njima; meni ne trebaju. Glede otrovnih sprejeva, gadi mi se i miris i posao oko njih. Ne mogu se otarasiti moZda luckaste ideje da otrovi ne prave razliku izmedu dobrih i zlih kukaca, Zato nikad ne prskam, ali nikad i ne izgubim urod. Na listovima mojih ruZa ima ernib mrlja, ali ima ih i na listovima koje judi prskaju. Ja nikom ne bih sav- jetovala da ne prska. To je njegova stvar, ali iskreno Zalim one koji to éine." Dodala sam:"Dasi ti uistinuskupinavrtlara, vjerojatno bih zaviSila ovim rijecima: progitajte Sto kazu strutnjaci, ako Zelite, fa zatim upotrijebité i viastiti mozak, ne samo njihov." Kad 66 Vee bex motike razmislim, istina je da je Rex nautio od mene dvije|stvari prednosti cjelogodisnje stelje ida malo stelje ne ée usporiti rast irisa. A ja spremno priznajem da sam od njega naudila desetke stvari koje su mi uvelike pomogle. Kako nemam obi¢aj glumiti ‘da znam mnogo 0 vrtlarstvu opéenito, ugodno je znati da, ako mi ustreba kakva informacija - kao npr. sluzbeno ime planinskog karanfila - uvijek mogu upitati Rexa. VRTNE NAPASTI - NISU TAKO STRASNE! Ne namjeravam ni pokuSavati reéi kako da se oslabodite svih malib neprijatelja svojega vrta, a ako ikad naidete na takav Glanak, ne dajle se prevariti. Sumnjam da to itko zna. To éudesno stvorenje zvano Eovjek, koje je nautilo praviti bombe koje jednim udarcem mogu zbrisati povecu koliginu slignih bia, priliéno je nespretno kad se prihvati eliminiranja neteg veligine komarca ili lisne wii, i kad eliminaciju pokuSava uéiniti trajnom, a da pri tom ne zapadne u bilo kakvu nepriliku. Svisci (Marmorta) Godinama su mi svisci stvarali probleme. Jednom mi je prijatelj predlozio jednostavno rjeSenje. Buduéi da je soja omil- jena hrana tih Zivotinja (Sto sam ve¢ i prije znala, i moram im priznati da imaju dobar ukus), rjeSenje je da se oko éitavog vrta zasadi ograda od soje, na kojoj ée se svisci zaustaviti. Zvuéalo je savr8cno. Bez mnogo truda i tro’ka, a takva koligina soje sigurno ée zasititi sve svisce u okolini. Stavila sam sjeme u zemlju. Niknulo je, a ono Sto se dogodilo, bilo je odito - kad se dogodilo. Mudre zyjertice nisu éekale da biljke narastu, Potis- tile su Gitavu ogradu (u jednoj noéi) kad su biljke bile visoke oko 5 cm, a onda su navalile na manje ukusne, ali ipak jestive stvari u vrtu, 67Stout _ Zatim smo stavili Ziéanu mreZu za kokofinjce svuda oko zemfjiita, no ubrzo smo shvatili da su svisci dobri penjat Dodali stno jo¥ Zice, okomito na ogradu, ali priliéno labavo - da na toj visini zaustavi Zivotinje. To je bilo prije 5 godina. Cinilo se da je ideja dobra, pa sam je predotila svima koje je zanimala, ai govorila sam o njoj pred razligitom publikom. Medutim, jednoga jutra ovog Ijeta otkrila sam da su se prethodne noéi neke Zivotinje probile u povrtnjak. Nekoliko sam tjedana prije toga iz predostroznosti provjerila ogradu i Zinilo mise da je u redu. Tog sam je jutra joS jednom pregledala i ponovno nisam mogla pronaéi gre’ku, pa sam pozvala Johna Lotenza, svog susjeda, kolegu vrtlara i neprocjenjivo vrijednog sayjetnika. Jedini zakljuéak do kojeg smo dodli jest da su svisct napokon pronaili natin kako da prodru kroz taj provizorni krov, kao Sto je to prije nekoliko godina uspjelo i rakunima, Pregledali smo jo8 jednom éitavu ogradu i pronasli mjesto zakojesmo pretpostavili da je bilo put sviscima. John je naéinio barikadu i namjestio zamku. Sljedeéeg jutra do8ao je rano, otiao uvvrt i nakon nekoliko minuta u’ao u kuhinju sa Sirokim osmijehom na licu. "Uhvatio sam gospodina Genija", objavio je, "i postavio jo8 dvije zamke izvan ograde, za druge, koji nisu tako pamett U sljede¢ih nekoliko dana ubvatio je joS dva pomoéu tih zamki, ali naravno da vige nikome ne mogu reéi da je 2iéana ograda s labavim krovom siguran lijek protiv svizaca, To nije samo pogreSan zakljuéak, nego i vrlo neugodan osjeéa}. Moj prvi jutarnji posjet vrtu uvijek je put u nepoznato. Migevi i krtice Cesto me pitaju priviagi li moja metoda Stakore i mifeve. Nikad ih nisam vidjela u proljece, Ijeto i jesen, a ako se u zimi 7 uguskaju u sijeno, zar bib ih trebala tjerati s tog ugodnog mjesta? U to doba godine ne mogu natiniti nikakvu Stetu, a 68 Vetber motike bolje je da su tamo, nego da mi hodaju po kuci. Glede tvrdnje da ée’stelja privuéi krtice i migeve na tulipane, mogu reéi samo to da tijekom 20 godina nisam iz- gubila nijednu fukovicu. Ljudi uistinu imaju velikih problema kad pokuSavaju spasiti svoje tulipane od tih napasnika, ali Gini se da ti problemi nisu nista manji kod onih koji ne stavijaju stelju. Jedino zadovoljavajuée rjesenje za kojesam ula jest da se lukovice stave u Ziéane koSare. Ja ne éeznem za tulipanima toliko da bih se zamarala time jer u vrijeme kad oni cvjetaju ima i drugog lijepog cvijeéa. Krtice su me obiéavale napastovati svakih nekoliko godina, ali ne otkako sam potela stavljati stelju. Prije dva fjeta naga je tratina bila pravi metro, ali u cvjetnjacima koji su pod steljom nije bilo nijednog prokopa, makat su odmah do tratine, u dvoriétu. No, ipak, ne vjerujem da je stelja razlog tome, jer znam da ima vrtova sa steljom u kojima ima krtica. Dobila sam dosta pisama u kojima me Ijudi optuzZuju da je stelja privukla krtice i otprilike jednako toliko pisama u kojima mi zahvaljuju jer je stelja otjerala krtice. Kako drukéije’ to nazvati nego koincidencijom? Rakuni Dogada li vam se da rakuni ili neke druge Zivotinje pojedu va’ kukuruz ba’ kad ste namjeravali uZivati uw njemu? Ja ih ovako pobjedujem: kad je kukuruz spreman za berbu (a dinise da ga rakuni bas tada Zele), na stabljike naslonim stare zaslone i koSare. Kako nikad nemam vige od jednog 9 metara dugog reda spremnog za branje u isto vrijeme, to i nije neki posao. Netko mi se smijao zbog toga (muskarac, naravno - jer su zasloni i ko8are Zenski tril) i rekao je da to znavi samo to da ivotinje nisu ni dolazile. Ali to nije bila stina, jersam to utinila poito je nekoliko klipova veé bilo pojedeno. Za pokus sam 69Ruth Stout nekoliko stabljika ostavila nepokrivenima. Sljedeéeg jutra na njima nije bilo klipova, a ostale su bile netaknute. Sovice pozemljuse Sve do proilog Ijeta nijednu mi biljku nisu unistile sovice pozemljuse éitavih 13 godina, makar sam prije muku mucila s njima. A onda, proslog lipnja, dvije stabljike rajéice bile su prerezane. Pronaéla sam potinitelje i otkrila da uz te dvije Pivo protiv puzeva Tijekom proteklih godina dobila sam mnoga pisma od vrtlara koji imaju problema s puzevima. Pitali su znam li lijek tome. Ne, nisam znala. Nikad nisam imala puzeve, a nisam ni prisustvovala razgovorima na tu temu. A onda mi je prije dva mijeseca telefonirala prijateljica Bethany Killgren i rekla da su njen vrt po prvi put napali puzevi. Izncnada sam se sjetila da sam jednom éula - ali to je bilo ispri¢ano Saljivim tonom - da ée ako preko noéi ostavite u vrtu posudu punu piva, drugo jutro ona biti puna puzeva, mrivih ili mrtvih pijanih. U svakom slugaju - gotovih. Rekla sam to prijateljici, a ona me drugi dan nazvala i uzbudenim glasom rekla da je postavila zamku s pivom i da uistinu radi. O njenom sam uspjebu pisala u svojoj tjednoj kolumni u trima novinama Connecticuta, pa smo i ona i ja uskoro potele primati telefonske pozive zabvalnih i odusevijenih vrtlara koji su iskuéali tretman pivom. Nekoliko tjedana kasnije, kad je grad Redding slavio 200 godina svojeg postojanja, jedan je dan bio posveéen izlaganju 70 Vet ez motike nekoliko vrtova, pa sam i ja bila pozvana kao gost. Mnogo mi je ljudi govorilo o svojim eksprimentima s puZevima | pivom, koje su proveli nakon éitanja mog élanka. Jedan od izloZaka bio je i red posuda s pivom, punih mrtvih puzeva. Neki me Bovjek obavijestio da je prebrojao koliko ih je ulovio u svom vrtu: tisuéu u 3 dana, Bukati Prije godinu dana progitala sam élanak o tome kako pobijediti buSate tikve. IskuSala sam i uspjela. Kad su vitice moje tikve Hubbard bile duge 30 cm, odgurnula sam stelju ispod njih na jednom mjestu, pripazila da vitice taknu zemlju ba tamo i prekrila ih sijenom na toj totki. Tamo su pustile korijen. Kako su vitice rasle, ponovila sam to jo nekoliko puta. Busaéi su usli u breZuljak u koji sam stavila sjeme i taj je dio uginuo,ali je ostatak prezivio, jer je biljka pustila korijenje duz Gitavih vitica. Dobila sam odlitne tikve. U 25 godina bavljenja vrtom nikad nisam vidjela buSaéa kukuruza ine vige od desetak crva koji napadaju klipove. Onda je izi8la moja knjiga u kojoj sam to napomenula. Naredne godine u svakom mom klipu bio je crv. Pouka: nemojte pisati knjigu. To je bilo prije nekoliko sezona. Proslog Ijeta u mom kukuruzu nije bilo niti jednog jedinog crva. U svim tim prigama o ervima i ZiScima vazno je primi ovo: mislim da smo svi Zuli da svaku bolesnu biljku treba spaliti ida je, ma sto Ginili, niposto ne smijemo ostaviti u vrtu_Ja nisam odstranila zarazene vitice graha i stabljike kukuruza, jer moto ‘mojih aktivnosti jest: "Pitam se ..." Ii, manje elegantno: "Ma, nemoj!" I unatoé nepostivanju pravila, te sezone nisam imala ni jednog Ziska, nijednog crva u klipu! Takoder sam Citala da stare Sparoge treba spaliti u jesen da bi se sprijedile bolesti. Ja ne samo da ne palim svoje, éak ib nRuth Stout niti_ne reZem. Do proljeca one umru prirodnom.smréu i os- tavim ih u vrtu da posluze za stelju. Moj je stati zasad Sparoga, koji godinama nije dobio nigta osim sijena, skromno reéeno, zadovoljavajuci. Sto se tiée nezeljenih posjetitelja ia vagem vrtu - drugim rijecima, napasnika - mogu li vam predioiiti da se ne brinete pretjerano zbog njih? Zena koja je nosila naogale dosla, je obiéi moj vrt i raspriéala seo raznovrsnim kukcima koje je vidjela na svojim biljkama, makar nije bila sasvim sigurna prave i oni Stetu. Napokon sam joj rekla: "Mogu li vam dati jedan mali savjet? Ostavite naoéale u kuéi kad idete u vrt." Dvije sam stvari nauéila o napasnicima. Jedna je da ne treba vjerovati u sve Sto o njima profitate ili €ujete. Druga je da mi oni, ma koliko se ptipomogli na plodovima mojeg rada, u pravilu Ijubazno ostave sasvim dovoljnu koliéinu. 2 bee Virber inotike 3. Poglavlje Moj naklon Ijepoti Evo kakve éete cvjetnjake vidjeti ako me ikada posjetite. Kod kolnog ulaza veliki je trokutasti zasad planinskih karantila. Jedina paznja koju to cvije¢e dobiva jest divljenje ( u proljeée, naravno) gostiju i vozata koji tuda prolaze, esto usporivsi da bibolje pogledali. Slijedece ito éete vidjeti jest prostor s lijeve strane, djelomiéno zasaden mirtom. Djelomi¢no, zato ito sam prije nekoliko godina stavila desetak malih biljki, pa se sada polako ali sigurno Siri prema kolnom prilazu. Travu na njenom putu drdim pod steljom tako da se mirta ne mora ni s éim boriti. ‘Takoder i listovi koji padnu u jesen, ostaju tu. U proljeée sam ih obiavala pazjivo razgrnuti rukom, ali to ne samo da nije potrebno, nego je i Steta jer se tako mirti uzima dobra hrana. Ge podinje mirta, nasuprot kuhinjskim vratima, veliki je grm svadbenih zlatnica (Solidago), koji je moja majka zasadila prije 30 godina. Tada je bio puka grantica. Neko sam vrijeme stavijala stelju oko njega, ali se mirta rasirila i okruzila ga tako da'sada dobiva samo listove koje vjetar donese do njega. Ispod kuhinjskih su prozora grmovi pojedinaénih boZura, oko kojih je uvijek duboka stelja od njihovih viastitih vrhova, koje nikad ne obrezujem, iod liSéa koje vjetar nosi prema kuéi U istoj je liniji, ispod prozora ostave, ruza penjatica New Dawn. Ispred svega je toga red kolumbinai tui tamo kojaastra, koja tu dobro uspijeva jer voli polusjenu. Ove godine tu sam posadila i nekoliko sporiga, kao dodatak opéem veselju. Sve to cvijeée ima pod sobom debelu stelju od sijena i liséa, ali - da prevarim svoju publiku - prekrila sam stelju tankim slojem BRuth Stout bogate zemlje (komposta, za vas) iz povrtnjaka. Poneki 6e posjetitelj reci: "Dakle, vi ne stavljate stelju u svoje cyjetnjake. Onda mu kaZem da pogleda ispod zemlje. Postoje i drugi navini da se “uljepSa" podloga cvjetnjaka. Moiete usitniti sijeno i li&¢e, ili upotrijebiti heljdine ljuske, ili tresetnu mahovinu, ili bilo Sto drugo Sto vam se svida vie od sijena. Ja ponckad upotrebljavam stelju koja je veéskoro trula. Prije nego nastavim, objasnit Cu za8to imam toliko od- -vojenih cvjetnjaka. Ne volim vidjeti umjetniéka djela, ma kako lijepa bila, nagruvana na zidu iznad kamina; muzeji me zamaraju; sajmovi_cvijeéa iscrpljuju. Ako u cyjetnjaku imam vise vista cvijeéa, Zelim ih staviti u neki promisljeni odnos, birajuéi ih s toliko paznjes koliko bih birala SeSir za svoj kostim - kada bih nosila ScSir, Sto ne obigavam. Nekoliko stopa ispred kolumbina i astri jest trokut petunija, ruZa stolisnica (Resa gallica var.muscosa) i tuSanja (Por- tulaca grandiflora). U travaju je to mjesto bilo uistinu sen- zacionalno: prekriveno Safranima, kionodoksama i procjepeima (Scilla peruviana). Zapravo me nikad nitko nije ulovio u hvalisanju glede moje sposobnosti uzgajanja evijeéa, jer mi uzgoj cvijeéa i nije jaéa strana, ali iznekog razioga Safrani vole nicati meni u ast. Prije mnogo godina utemeljila sam taj cvjetnjak Safrana tako da sam jednostavno utaknula nekoliko lukovica na jedan njegov kraj. Bilisu Zuti, bijeli i boje lavande, i sigurna sam da ih nije bilo vie od dvanaestak, ali sada ne samo da su niknuli w velikim nakupinama, nego su se poéeli pojavijivati svuda po cyjetnjaku. Bacam rukavicu u lice i najprofinjenjjem ekspertu za oblikovanje krajolika: neka se poku’a natjecati s time 3to Safrani rade sami, Kad zaviSivrijeme cvjetanja, njihovi su listovi tako dugi i debeli da ih moram vezati kako bi petunije i tufanj dobili Sansu. Taj je evjetnjak, kako vidite, pun niskog evijeéa raznovisnih boja. 4 LVrttez motike Pokraj njega, preko puta kamenog putiéa, dugi je red tulipana, koji nisam okopavala godinama. Jo se uvijek dobro dre, a uz njih - da poprave dojam koji stvaraju uveli vrbovi - rastu kalifornijski makovi, koji sami pustaju svoje sjeme. Zato 5 njihovog prostora, kao i iz. cyjetnjaka petunija, treba pov- remeno odgrnuti stelju da bi seme moglo prokdijati. Biljke uvijek niknu pregusto, a najbolji i najbr2i naéin raarjedivanja jest da stavite stelju na one koje ne elite. U svibnju sijemsjeme cinija na tazmaku od 30 cm duz reda tulipana. One osyjeZavaju boju kad makovi poénu tamnjeti. ‘Sve moje lukovice Gitave su godine pod steljom. Jedna od osoba koje su mi narogito drage jest jedna Zena iz Michigana ili Wisconsina, koja mi je napisala da je otkazala pretplatu na poznati vrtlarski magazin zato Sto su objavili Clanak u kojem pige da stelju treba povremeno odmaknuti s lukovica (zaboravila sam u kojim prilikama i za8to). Prije toga objavili su moj Slanak, u kojem tvrdim suprotno, pa su htjeli pokazati da oni znaju bolje. Sto kazete na takvu vjeru? Na drugoj strani, pokraj cvjetnjaka petunija jest Zablja barica oivigena plavim irisima, durdicama, Zednjakom. Svo to cvijeée, naravno, raste na stelji. Oko toga je bijela ograda, a unutar nje raste i preko nje se vjeSa red grmova bozura, koji su svake sezone prepuni cvijeéa. Posljednje dvije godines vanjske strane ograde sadila sam slatki graSak sorte Little Sweetheart, kozmos, razliéak i nekoliko nebeskoplavih slakova. Volim vid- jeti visoko cvijece uz ogradu i slakove kako puzu po njoj, stvarajuéi atraktivau kombinaciju, ‘Du’ kolnog puta rastu jog i tri bujna grma bozikovine, grm Rosa hugonis i nekoliko bibridnih éajnih ruZa, koji su hen- dikepirani zbog korijenja velikih javora. Prva osoba koja iskaze takvu Zelju, dobit ée ih na dar. Oko tog mjesta narotito sam se naprezala, fizitki ipsibitki, da ga uljepSam jer ono prvo pada u oti svakome tko se doveze ovamo. Progle sam godine posadila sporike du ditavog reda ibiljke su se razbujale na kraju koji je najudaljeniji od javora, Ali korijenje drveéa ofito se uplelo u 5