Professional Documents
Culture Documents
Zavrsni Rad Kocioni Diskovi
Zavrsni Rad Kocioni Diskovi
Zavrsni Rad Kocioni Diskovi
ZAVRŠNI RAD
MENTOR:
UVOD
Kočione pločice i diskovi ključni su za sigurnost u prometu. Itekako su potrošni materijal, ali
nemojmo se zavaravati – njihova trajnost, osim o kvaliteti i materijalu izrade, ovisi i o tome
na koji način vozimo automobil, odnosno kakve su nam navike kočenja, kočimo li često i
naglo, često i lagano, malo i naglo ili malo i lagano. Stoga bi se u globalu moglo reći
da mogu trajati od prijeđenih 20,000 kilometara do čak 100,000 kilometara. Starija vozila
imaju ih samo na prednjim kotačima, dok ih novija imaju i straga.
Vozači se 100% pouzdaju u funkcioniranje kočionog sustava. Ono što se događa iza kočione
papučice vozač doživljava tek kao učinak. U bezbrojnim opasnim situacijama, kao npr. kod
iznenadnih kolona na autocesti, kod djece koja istrčavaju na cestu, važna je brza reakcija i
kočnice koje u svakoj situaciji dobro funkcioniraju.
OBRADA
Semi-Metallic (polu-metalne ili kao metalne): one imaju u mješavinu dodat metal u prahu
da bi se stabilizovao koeficijent trenja pri visokim temperaturama. Najčešće se dodaje bakar,
gvožđe ili bronza u prahu. Ponekad se dodaje bronzana ili bakarna žica da bi se pločicama
dala dodatna mehanička izdržljivost. Najčešće su ove pločice odlične za svakodnevnu
upotrebu. Što je više metala dodato, dobijaju se bolje osobine pločica na visokim
temperaturama ali i povećano trošenje diska i slabije kočenje pri nižim temperaturama
pločica. Ova vrsta pločica može biti svjetlo oker boje sa metalnim odsjajima do tamno sive
boje. Tamnije pločice ukazuju na veći postotak metala u njima. Sa većim postotkom metala,
ove pločice su dobre za svakodnevno korištenje na snažnijim vozilima.
~4~
Full metallic (potpuno metalne pločice): ove pločice su napravljene od sinterovanog metala
sa jako malo veziva. Sinterovan metal je metal u prahu koji se na visokoj temperaturi visokim
pritiskom oblikuje u kalupima dok se ne dobije homogen komad. One pločice koje su
napravljene od bronze, bakra, mesinga ili mešavine tih metala su agresivnije i bolje za
korištene na ulicama, od onih koje su načinjene od gvožđa koje su bolje za korištenje na
visokim radnim temperaturama. Za korištenje na vrlo visokim radnim temperaturama,
metalnim pločicama se dodaje prah keramike. Ove pločice obično zahtevaju jači pritisak na
ručicu kočnice da bi se zaustavio motor. Potpuno metalne pločice proizvode svojim trošenjem
korozivni crni prah te potrebno češće čišćenje felni i samih kočionih klješta. Ove pločice su
obično tamno sive do crne boje a ponekad su čak i boje bakra sa jakim sjajem.
Carbon (karbonske) pločice: karbonske pločice dostupne običnim smrtnicima nisu ona
egzotika koja se koristi u Formuli 1, Spejs šatlu ili kod moćnih mlaznih aviona. Karbonske
pločice koje su nam dostupne u prodaji su zapravo polu-metalne pločice u koje je dodat prah
karbona prilikom sinterovanja da bi se poboljšale osobine pri visokim i niskim radnim
temperaturama. Većina ovih pločica kada su hladne imaju trenje dobrih mekih polu-metalnih
pločica a na visokim temperaturama agresivnost potpuno metalnih pločica. Čak i pločice
samo za trke, sa velikim procentom metala i karbona imaju vrlo širok dijapazon radnih
temperatura. One su prilično nježne prema diskovima. Pošto rade tako dobro u tako širokom
dijapazonu radnih temperatura, preuzele su tržište namenjeno motociklima najviših
perfomansi. Njihova mana je visoka cjena, vrlo su skupe. Takođe, ostavljaju puno crne,
korozivne, lepljive prašine na kočionim klješptima i točkovima, te zahtjevaju često čišćenje
tih delova. Trkačke pločice od čistog karbona prilično brzo jedu dikove. Karbonske pločice su
od sive do crne boje, kao kremen.
~5~
Keramičke pločice (ceramic pads): danas su popularne jer vraćaju performanse kočinog
sistema u gotovo tvorničko stanje, tihe su, dugotrajne, oslobađaju malo prašine i obezbeđuju
pouzdano kočenje. Mnogo bolje podnose toplotu od organskih bezazbestnih frikcionih
materijala.
Keramičke pločice su se pojavile početkom ’90. godina i neki od proizvođača novih vozila su
njima zamjenili uobičajene polu-metalne (semi-metalic) pločice da bi na prvom mjestu
povećali zaustavnu silu, ali i da bi uklonili prigovore kupaca na buku koju stvaraju druge vrste
pločica (škripa, šum). Danas se ugrađuju u gotovo trećinu novih vozila.
obzira na sastav, takođe postoje pločice različite tvrdoće koje će bolje (mekše) ili lošije
(tvrđe) da koče pri određenim radnim temperaturama, kao i da različito utječu na izlizivanje
diskova. To zavisi kako od proizvođača, tako i od modela pločice istog proizvođača,u odnosu
na to za koju su primenu napravljene.
Što se tiče spomenutog čišćenje kočionih klješta, za to postoje posebne tekućine u spreju koje
se koriste za odmašćivanje i skidanje naslaga praha potrošenih kočionih pločica. Gotovo svaki
proizvođač kemijskih sredstava za auto kozmetiku ih ima u svom proizvodnom programu.
Pametno je pročitati uputstvo za upotrebu pre samog čišćenja kočionih klješta.
Prilikom izmjene trebat će nam dizalica kako bismo podignuli kraj vozila na kojem ih želimo
zamijeniti. Povucite i ručnu, a ako ona slabo drži, treba nešto podmetnuti i ispod zadnjih
kotača. Kad se skinu vijci na cilindru kotača ili se izvuku klizne osovine (koji će vas scenarij
dočekati, ovisi o modelu kočnica), treba lagano izvući pločice. Mjesto odakle ste ih izvadili,
dobro očistite kako bi nove pločice mogle lagano kliziti. Klip koji ih gura treba vratiti u
početni položaj budući su nove pločice deblje. Naime, budući su se starije pločice stanjile,
klip je malo izišao, a on je uvijek naslonjen na njihovu stražnju stranu. Klip ima svoj nulti
položaj i ponekad ga je kod ovakve zamjene teže vratiti u njega, ali ipak nije nemoguće. Kada
je klip u svom nultom položaju, pločice će se također neometano smjestiti u svoj položaj u
kojem trebaju biti.
A kada ste već ondje i sve ste rastavili, uz pločice nije loše pregledati i po potrebi zamijeniti i
kočioni disk, posebice ako je on istrošen, odnosno ima prevelik zub pa je u tom slučaju šteta
stavljati novu pločicu na disk koji je istrošen. Naime, ako se nova pločica stavlja na istrošeni
disk, neko vrijeme će biti potrebno za prilagodbu, a i kočenje neće biti baš stopostotno pa
treba biti opreznijim. Također, tijekom kočenja javit će se i škripanje, ali i miris po spaljenoj
gumi. No, nakon kojih dvjestotinjak prijeđenih kilometara sve sjeda na svoje mjesto te se
diskovi i pločice slože i nema problema oko daljnjeg kočenja. Kada ste zamijenili pločice i
vratili kotače te spustili vozilo s dizalice, prije prve vožnje treba nekoliko puta napumpati
papučicu za kočnicu. Prvi put će sasvim potonuti, a nakon toga će doći u normalan položaj, a
tada možemo biti sigurni da su pločice dobro priljubljene uz diskove i da je sve u redu te
možemo bez straha u promet!
~8~
ZAKLJUČAK
Izmjenu kočionih diskova i pločice treba obavljati savjesno jer je zasigurno zadnje što želite
staviti svoju sigurnost i sigurnost ostalih putnika u vozilu na kocku.