Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU

Zavod za strojarske konstrukcije

EKOLOŠKI DIZAJN
Seminarski zadatak

Analiza kućnog usisavača Eco-indikator99 metodom

Ime i prezime: Ivan Tudek

Datum predaje:
Pregledao:

Slavonski Brod, ak. g. 2016./2017.

Seminarski rad Ekološki dizajn

SADRŽAJ

1 UVOD............................................................................................................................. 1
2 EKOLOŠKI DIZAJN ....................................................................................................... 2
2.1 ODRŽIVI RAZVOJ................................................................................................... 3
2.2 RECIKLIRANJE – RECIKLIČNOST MATERIJALA .................................................. 5
2.3 PRAVILA ZA KONSTRUIRANJE S OBZIROM NA RECIKLIČNOST ............................ 6
3 ŽIVOTNI KRUG PROIZVODA (LCA) .............................................................................. 8
3.1 EKO INDIKATORI ................................................................................................... 9
3.2 STANDARDNI EKO-INDIKATORI ..........................................................................10
3.3 EKO-INDIKATOR METODA ...................................................................................10
3.4 PROGRAMSKI PAKET SimaPro ............................................................................12
4 ANALIZA FENA NA VRUĆI ZRAK ................................................................................13
4.1 POSTUPAK RASTAVLJANJA PROIZVODA ..........................................................14
4.2 ŽIVOTNI CIKLUS PROIZVODA .............................................................................16
4.3 ANALIZA POMOĆU Eko-indikator99 metode ..........................................................16
4.4 NORMALIZACIJA REZULTATA .............................................................................20
4.5 BODOVANJE REZULTATA ...................................................................................21
5 ZAKLJUČAK .................................................................................................................24
6 LITERATURA ................................................................................................................25
Seminarski rad Ekološki dizajn

1 UVOD

Sve ljudske djelatnosti utječu na okoliš i na određeni ga način „troše“. Tako je bilo
oduvijek i bit će tako i u dalekoj budućnosti. Čovjek već duže razdoblje ubrzano iskorištava
Zemljina prirodna dobra i preopterećuje prirodu, posljedica čega su gospodarstvena i
socijalna kriza. Današnje pogoršano stanje okoliša ima više uzroka. Valja spomenuti samo
neke: od početka dvadesetog stoljeća stanovništvo Zemlje povećalo se gotovo četiri puta,
potrošnja energije povećala se trideset puta, industrijska proizvodnja 50 puta, a bruto-svjetski
proizvod dvadeset puta. Jedan od velikih problema zaštite okoliša, pogotovo u razvijenim
zemljama, jest otpad, koji je čovjek uvijek proizvodio i koji, kao utrošak energije, neminovno
prati svaku proizvodnju. Stoga se nastoji smanjiti stvaranje otpada i utrošak energije. [1]

Kako je upravo današnji razvoj gospodarstva jedan od najvažnijih čimbenika u strukturi

svakog društva, njegov razvoj nemoguće je zaustaviti, ali ga je potrebno ispravno usmjeriti.
To znači da je potrebno usmjeriti gospodarstvo ka održivom razvoju i zelenoj proizvodnji
kako bi bilo što manje pogubno za okoliš i društveni razvoj.

Proizvodnja je neophodna, a direktno je povezana sa generiranjem otpada i utroškom

energije i sirovina. Dakle, proces stvaranja održivog razvoja gospodarstva, ali i cjelokupne
zajednice predstavlja jedan od najvećih izazova današnjice.

Održivi razvoj nam je od velike važnosti jer već u početnim koracima razmatra moguće
negativne ishode razvoja proizvoda ili tehnologije. Nastoji osigurati ponovnu uporabu
odnosno recikliranje proizvoda kako bi se smanjile količine otpada i osiguralo očuvanje
resursa, ušteda energije i zaštita okoliša. U procesu održivog razvoja značajnu ulogu imaju i
inženjeri koji moraju voditi računa o ekološkim aspektima proizvoda koje razvijaju. A danas
im pri tome uvelike pomažu računalni programi koji mogu predvidjeti ponašanje proizvoda i
njegov utjecaj na okolinu tijekom cijelog životnog ciklusa.

Tudek Ivan 1
Seminarski rad Ekološki dizajn

2 EKOLOŠKI DIZAJN

Ekološki dizajn kao jedna od grana u modernom inženjerstvu predstavlja sustavnu

primjenu razmatranja utjecaja proizvoda na okoliš u procesu pripreme proizvodnje. Cilj je
izbjeći ili umanjiti najznačajnije štetne utjecaje na okoliš tijekom čitavog životnog ciklusa
proizvoda, koji se kreće od njegova razvoj do onog trenutka kada on postaje otpad.

Kao glavni zadatak ekološkog dizajna predstavlja se osiguranje što potpunije recikličnosti
proizvoda koja uključuje iskorištenje materijala dotrajalog proizvoda kao sekundarne sirovine
koja se reciklira ili zamjenskog dijela tog istog proizvoda. Pri tome je neuporabivi višak
proizvoda, ili za okoliš štetni dio proizvoda, potrebno smanjiti na što manju mjeru.

Pogrešno je vjerovati kako se sve iskorištene sirovine mogu ponovno upotrijebiti odnosno
reciklirati. Taj problem bismo mogli riješiti jedino „pametnijim“ pristupom kod razvoja samog
proizvoda. Kako bi se takav pristup i tehnički i ekonomski uspješno proveo na prvom mjestu
je odgovoran konstruktor koji mora istražiti mogućnosti smanjenja broja dijelova, vrsta
materijala, količine materijala, načine spajanja dijelova, povećanje efikasnosti rastavljanja
(brzine, stupnja automatiziranosti, fleksibilnosti) i slično.

Slika 2.1 Ispravno postupanje s dotrajalim proizvodima [1]

Tudek Ivan 2
Seminarski rad Ekološki dizajn

2.1 ODRŽIVI RAZVOJ

U općem smislu, održivost je sposobnost stanja ili procesa da traje neograničeno.

Najraširenija definicija održivog razvoja jest: zadovoljenje potreba sadašnje generacije bez
da se ugrozi ispunjavanje potreba generacija koje dolaze. Ova definicija se najviše odnosi na
održivost ekosustava, odnosno na sposobnost ekosustava da zadrži prirodne procese,
funkcije, biološku raznolikost i produktivnost u budućnosti. Da bi bila zadovoljena održivost,
prirodni resursi se moraju koristiti tempom kod kojeg se ti resursi mogu nadoknađivati
prirodno. Za jedan od takvih primjera uzeti ćemo Zakon o šumama, prema kojem se godišnje
na nekom području ne smije posjeći veći volumen drva nego što iznosi godišnji prirast.

Održivi razvoj podrazumijeva nekoliko skupina pristupa (slika 2.2). Ekonomski pristup
održivom razvoju je maksimiziranje neto dobiti iz gospodarskih aktivnosti uz održavanje ili
povećavanje ekoloških i socijalnih vrijednosti, te osiguravanje dovoljno novca za zaštitu
siromašnih i zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba. Ekonomski ciljevi su rast i uspjeh, dok
se ekološka pitanja nastoje svesti na pitanja upravljanja prirodnim resursima, a socijalna na
pitanja jednakosti i smanjenja siromaštva.

Slika 2.2 Dimenzije održivog razvoja [3]

Ekonomski ciljevi (produktivnost, konkurentnost, gospodarski rast) optimiziraju se uz

uvažavanje ekoloških ciljeva (integritet ekosustava, globalna pitanja, biološka raznolikost) i
socijalnih zahtjeva (humanizacija rada, motiviranje, zajedničko upravljanje, kulturni identitet,
socijalna pokretljivost, društveno staranje itd.) koji su u stalnoj međusobnoj (isprepletenoj)
interakciji.

Tudek Ivan 3
Seminarski rad Ekološki dizajn

Održivi razvoj je u središtu globalne gospodarske, tehnološke, društvene, političke i

kulturne preobrazbe koja iznova određuje granice mogućeg i poželjnog. Za gospodarstvo to
donosi duboke promjene: promjene ciljeva i pretpostavki koji upravljaju djelovanjem tvrtke,
promjene svakodnevnih postupaka i sredstava. Daljnji gospodarski razvoj sada ovisi o
korjenitom poboljšanju međudjelovanjem gospodarstva i okoliša. Upravljanje promjenama u
tvrtkama tako da one istodobno pridonose gospodarskom razvoju i zaštiti okoliša je golem
posao, ali barem ne polazimo od nule. Tvrtke su dokazale da su sposobne temeljito
promijeniti svoj način planiranja i djelovanja tijekom “revolucije kvalitete”, koja je utjecala na
praktički sve tvrtke i sve industrijske grane diljem svijeta. Ta je revolucija također pokazala
da su tvrtke kadre istodobno ostvariti dva naizgled oprečna cilja – povećanje kvalitete i
smanjenje troškova. Sredstva i procesi korišteni tijekom te revolucije, na kojima se i dalje
radi, te stečeno iskustvo i postignuti rezultati temelj su na kojem poslovni ljudi mogu graditi
održiv razvoj. Štoviše, mnoge tvrtke koje su prihvatile pristup totalne kvalitete (TQM8 ) kao
svoju sveobuhvatnu poslovnu filozofiju, drže da je skrb za okoliš njezin prirodni nastavak.

Slika 2.3 Razvoj pristupa prema okolišu [6]

Da se omogući uspješno rješavanje problema kad dođe do sukoba interesa između

slobodne trgovine i zaštite okoliša, trebalo bi u pravila slobodne trgovine uvesti sljedeća
načela:

- Transparentnost: Uvođenjem obveze obavješćivanja o ekološkim propisima, a ocjenu o

tim propisima donio bi za to posebno osnovani forum.

- Legitimnost: Ekološke mjere koje ograničavaju trgovinu moraju biti znanstveno

utemeljene, čija legitimnost bi se ispitivala na međunarodnim panelima znanstvenika. Kod
osobito ozbiljne i neizbježne ekološke opasnosti, mora se primijeniti načelo opreza.

- Proporcionalnost: Mjere koje ograničavaju trgovinu moraju se ograničiti na apsolutno

nužnu razinu za postizanje željenog ekološkog rezultata prema međunarodno prihvaćenim
kriterijima i mišljenju eventualnih savjetodavnih tijela.

- Supsidijarnost: Treba izbjegavati mjere koje utječu na trgovinu kada se isti cilj može
postići i bez njihova uvođenja. [6]

Tudek Ivan 4
Seminarski rad Ekološki dizajn

2.2 RECIKLIRANJE – RECIKLIČNOST MATERIJALA

Prikladnost da se materijal prikupi, identificira, odvoji iz otpada i priredi za preradu te

ponovnu uporabu uz što manje troškove i štetno djelovanje na okoliš.
Karakteristika koja govori ima li materijal uporabiva mehanička, fizikalna i kemijska
svojstva nakon eksploatacije ili odbacivanja u bilo kojoj fazi svog života, prerađen u neki
drugi proizvod.
Recikliranje je najjednostavnije ako se proizvod sastoji od samo jedne vrste materijala. S
industrijalizacijom enormno je povećan broj vrsta materijala, tako da njihove kombinacije u
proizvodu znatno otežavaju recikliranje (prepoznavanje, razdvajanje, čišćenje i
homogeniziranje).
Kriteriji recikličnosti uključuju:
- Kemijski sastav i svojstva recikliranog poluproizvoda u odnosu na primarno
proizveden
- Složenost prikupljanja
- Tehnološku složenost odvajanja od ostalih materijala
- Podnošljivost sa sličnim materijalima u fazi pretaljivanja, drobljenja i miješanja
- Tehnološku složenost i troškove (uključujući energiju) ponovnog oblikovanja u
reciklirane poluproizvode
- Količine proizvedenih štetnih tvari i plinova pri recikliranju [2]

Slika 2.4 Utrošak energije pri proizvodnji i recikliranju [2]

Tudek Ivan 5
Seminarski rad Ekološki dizajn

2.3 PRAVILA ZA KONSTRUIRANJE S OBZIROM NA RECIKLIČNOST

- Primijeniti što manji broj različitih vrsta materijala. Materijale i njihove kombinacije
birati tako da najmanje otežavaju kasniji proces recikliranja
- Birati postupke proizvodnje koji daju što manji otpad
- Proizvod nakon uporabe koristiti bez promjene oblika, ili uz minimalnu promjenu
- Proizvod tako oblikovati da se nakon uporabe ne mora baciti, nego se može preraditi
i održavanjem vratiti u uporabu
- Izbjegavati uporabu tzv. „smetajućih“ tvari – onih koje u procesu recikliranja
pogoršavaju svojstva recikliranog materijala i proizvoda
- Izbjegavati prevlake od plastike, nanesene slojeve, lijepljene spojeve od različitih
materijala
- Standardizirati dijelove, sklopove i proizvode, normirati priključne mjere
- Kodirati i označiti dijelove i materijale u pogledu pogodnosti za recikliranje
- Elektrojedinice s visokim udjelom Cu trebaju biti lako dostupne i rastavljive
- Proizvod tako oblikovati da po mogućnosti nema površina koje bi mogle biti izvrgnute
koroziji (izbjegavati razreze, oštre rubove, grubu i neravnu površinu)
- Isključiti ili minimizirati trošenje dijelova. Dijelovi koji se troše moraju biti lako
zamjenjivi, napravljeni od lako reciklirajućih materijala
- Rastavljive spojeve tako oblikovati da korozijom ne postanu nerastavljivi
- Svaki višedijelni proizvod mora se moći brzo, lako i bez oštećenja razdvojiti na
sastavne dijelove [2]

Da bi se omogućili navedeni postupci pripreme i obnove, još u fazi razvoja proizvoda

mora se predvidjeti mogućnost iskorištavanja starih dijelova. To mora biti usklađeno s
ostalim postavljenim ciljevima i uvjetima tzv. Liste zahtjeva. Posebno se mora paziti na
ekonomičnost proizvodnje i uporabe proizvoda.

Kod razvoja proizvoda za lakše recikliranje, mora se osigurati da oni ne budi skuplji od
tradicionalnih rješenja u pogledu proizvodnje i sastavljanja (montaže). Tijekom razvoja novi
proizvoda potrebno je vrednovati (ocijeniti) varijante rješenja prema njihovim mogućnostima
za recikliranje. Pahl-Beitz su utemeljili postupak procjene koji se može koristiti i za procjenu
recikličnosti proizvoda. Takva analiza i ocjena utemeljena na kriterijima recikliranja može
također biti korisna i za poboljšanje mogućnosti recikliranja postojećih proizvoda. Pomoću
analize parcijalnih vrijednosti, može se odrediti opća vrijednost mogućnosti recikliranja
proizvoda. Opća vrijednost pokazuje izvedivost i ekonomsku djelotvornost sljedećih opcija:
predrastavljanje, rasklapanje, ponovna uporaba i ponovna prerada.

Dobar način efikasnog pristupa oblikovanju za recikliranje je raspravljanje, odnosno

odgovori na sljedećih nekoliko pitanja:

- Koji postotak proizvoda je preradiv? Koji utjecaj ima ovaj proizvod na okoliš?
- Kako proizvod može biti „reinkarniran“ umjesto odbačen?
- Kako učiniti neisplativo recikliranje isplativim?
- Koja poboljšanja se mogu napraviti u smislu pomoći da ovaj proizvod bude 100%
preradiv? [1]

Tudek Ivan 6
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 2.5 Zadaci koji se odnose na recikliranje kod procesa razvoja i konstruiranja (prema
smjernicama VDI 2221) [1]

Tudek Ivan 7
Seminarski rad Ekološki dizajn

3 ŽIVOTNI KRUG PROIZVODA (LCA)

Svaki proizvod tijekom uporabe i na koncu životnog kruga utječe na okoliš. U

spomenutom krugu je potrebno dobiti sirovi materijal, proizvesti, upakirati i distribuirati gotovi
proizvod te ga na koncu životnog vijeka i odbaciti. Ako je pak uz uporabu proizvoda vezana i
potrošnja materijala i/ili energije i ova faza životnog kruga proizvoda ima utjecaj na okoliš.

Radi utvrđivanja ukupnog utjecaja na okoliš, potrebno je procijeniti kompletan životni krug
proizvoda (eng. Life Cycle Assessment – LCA). Pod „životnim krugom“ podrazumijeva se sve
ono što je povezano s proizvodom u svim životnim fazama, dakle od procesa dobivanja
sirovine do procesa odlaganja ili recikliranja. Proučavanjem procjene „životnog kruga“ ili „od
koljevke do groba“ ( eng. cradle-to-grave) (slika 3.1) se želi djelovati na smanjenje utjecaja
na okoliš i operativnih troškova. Metodologija procjene životnog kruga ima zadatak procijeniti
sve komponente i utjecaje na okoliš povezane s proizvodom, procesom ili aktivnostima
tijekom njihovog trajanja.

Slika 3.1 Životni ciklus proizvoda [1]

Dakle, procjena životnog kruga je alat kojim se procjenjuje potencijalni utjecaj proizvoda ili
procesa na okoliš tijekom njegovog cijelog životnog kruga, kvantificiranjem uporabe resursa
(energije, sirovina i vode) i emisije ( koje utječu na zrak, vodu ili tlo) koji su povezani s
proizvodom koji se procjenjuje. [1]

Tudek Ivan 8
Seminarski rad Ekološki dizajn

3.1 EKO INDIKATORI

Iz podataka procjene životnog ciklusa proizvoda proizlaze vrijednosti koje izražavaju

ukupan utjecaj proizvoda ili postupka na okoliš, te vrijednosti nazivaju se eko-indikatori. Što
je iznos indikatora viši, veći je utjecaj proizvoda na okoliš. Vrijednosti eko-indikatora mogu se
smatrati bezdimenzijskim, međutim koristi se naziv bod (ili milibod) eko-indikatora (eng. point
= Pt). Glavni je smisao eko-indikatora usporedba dvaju proizvoda ili dijelova proizvoda, tako
da jedinica mjere i nije presudna, međutim vrijednosna skala je tako odabrana da 1 Pt
odgovara jednoj tisućini godišnjeg utjecaja na okoliš koji izvrši jedan prosječni stanovnik
Europe.

Slika 3.2 Grafički prikaz Eco-indikator95 metode

U svrhu boljeg ocjenjivanja proizvoda razvijena je Eco-indikator95 metoda (slika 3.2), koja
na temelju LCA-analize ocjenjuje proizvod. Eco-indikator na temelju LCA-analize ocjenjuje
proizvod pomoću bodova (jedinica), čije je značenje vrlo jednostavno, veći broj bodova veći
utjecaj na okoliš. Eco-indikator je broj koji izražava sveukupni utjecaj na okoliš proizvoda i
procesa. Metoda je naišla na veliko prihvaćanje konstruktora proizvoda ali su je stručnjaci iz
područja okoliša ocijenili manjkavom jer nije uzimala u obzir sve aspekte okoliša

Utjecaj proizvoda na okoliš promatra se kroz tri područja u kojima oni mogu prouzročiti
štetu:

1) Ljudsko zdravlje – misli se na broj i trajanje bolesti, te na godine izgubljene zbog

prerane smrti. Efekti iz okoliša koji su ovdje uključeni jesu promjene klime, promjene
u ozonskom omotaču, kancerogeni utjecaji, promjene kvalitete zraka i nuklearno
zračenje
2) Kvaliteta ekosustava – podrazumijeva se utjecaj na raznolikost vrsta. Obuhvaćeni
efekti su ekotoksicitet, kiselost, eutrofikacija i iskorištavanje tla.
3) Resursi – posebno se odnosi na suvišak potrošnje energije koja će u budućnosti biti
potrebna za ekstrakciju mineralnih i fosilnih goriva.

Tudek Ivan 9
Seminarski rad Ekološki dizajn

3.2 STANDARDNI EKO-INDIKATORI

U procesu koncipiranja nekog proizvoda generira se velik broj mogućih rješenja.

Projektanti i konstruktori analiziraju moguća rješenja te odabiru najbolje. Kako bi se
omogućila ekološki savjesna proizvodnja treba omogućiti uključivanje ekoloških aspekata
proizvoda u fazu analize i odlučivanja o konačnom rješenju.

Kako bi se ubrzala faza analize, za pojedine faze životnog ciklusa unaprijed su izračunati
eko-indikatori i dostupni u tablicama, te se nazivaju standardni eko-indikatori, a dostupni su
za:

- Materijale – uključene u sve faze proizvodnje sirovine od vađenja rudače do zadnjeg

stadija proizvodnje te transporta unutar procesa dobivanja materijala. Nije uključena
proizvodnja kapitalnih dobara kao što su građevine i potrebni strojevi.
- Proizvodne procese – indikatori se odnose na emisije samog procesa ali i sve emisije
do kojih dolazi zbog generiranja potrebne energije.
- Transportne procese – odnosi se na emisije vozila, ali i one proizašle iz dobivanja
potrebnog goriva/energije.
- Proces proizvodnje energije – indikatori se odnose na dobivanje i proizvodnju goriva,
prijenos energije i generiranje električne struje. Indikatori su različiti za pojedine
zemlje Europe.
- Odlaganje – različiti proizvodi odlažu se na različite načine, stoga je potrebo dobro
razmisliti pri izboru indikatora koje je način odlaganja najprimjereniji. [1]

3.3 EKO-INDIKATOR METODA

Iako je svrha standardnih eko-indikatora olakšati proračun utjecaja proizvoda na

okoliš,sam postupak je dosta složen i zahtijeva dobro poznavanje materijala i proizvodnih
procesa. Moguće su mnoge pogreške zbog toga što se postupak temelji na velikom broju
pretpostavki. Kako bi se pogreške smanjile na najmanju moguću razinu, preporuča se
vođenje postupka prema unaprijed određenim koracima:

1. Korak
- utvrđivanje svrhe provođenja računanja eko-indikatora
- opis proizvoda
- definiranje da li se analizira proizvod ili se provodi usporedba dvaju proizvoda
- definiranje zahtjevane razine točnosti
Svrha računanja je dobiti brz dojam o proizvodu tj. Njegovom mogućem utjecaju na okoliš.
Na početku je dovoljno navesti samo glavne materijale i procese koji čine srž proizvoda. U
kasnijim fazama moguć je detaljan pristup. Materijali i procesi koji zastupaju proizvod u
malome udjelu, a imaju mali broj bodova, najčešće se zanemaruju.
2. Korak
- definiranje životnog ciklusa
- shematski prikaz životnog ciklusa proizvoda s jednakim naglaskom na proizvodnju,
uporabu i odlaganje
Izraditi shematski prikaz životnoga ciklusa proizvoda obraćajući pozornost na proizvodnju,
uporabu i moguće scenarije zbrinjavanja proizvoda. Bitno je dobro pretpostaviti uporabu

Tudek Ivan 10
Seminarski rad Ekološki dizajn

(pogotovo ako proizvod za uporabu troši energiju) i odlaganje proizvoda tj. moguće
recikliranje jer bodovi za recikliranje materijala imaju negativne vrijednosti i tako značajno
pridonose smanjenju eko-bodova
3. Korak
- kvantificiranje materijala i procesa
- određivanje funkcionalne jedinice
- kvantificiranje svih bitnih procesa
- stvaranje pretpostavki za podatke koji nedostaju
Za svaki materijal, proces oblikovanja, transport proizvoda na tržište i sl. odrediti jedinicu.
Procijeniti koliki će biti životni vijek proizvoda i na temelju njega izračunati potrebnu energiju
za njegovu uporabu, ako je energija potrebna.
4. Korak
- ispunjavanje obrazaca
- navođenje materijala, procesa i njihovih količina u obrasce
- pronalaženje relevantnih eko-indikatora i bilježenje vrijednosti
- zbrajanje rezultata
Na temelju materijala, oblikovanja, uporabe, scenarija zbrinjavanja pronaći odgovarajuće
bodove i izračunati konačnu vrijednost Ekoindikator bodova za proizvod.
5. Korak
- interpretacija rezultata
- uspoređivanje improviziranih zaključaka i rezultata
- provjera utjecaja pretpostavki i nesigurnosti
- provjera da li je postignuta prava svrha računanja [1]

Treba napomenuti da postoji čitav niz dobrih eko indikator metoda kao npr. Swiss ecopoint
(SEP) ili Environmental Priority System (EPS) (Volvo, Federacija švedske industrije i Švedski
institut za okoliš), no Ekoindikator metoda je prikladnija za uporabu kod analize suvremenih
proizvoda (posebice EEproizvoda, automobila i sl.). Na slici 3.2 grafički je prikazana metoda
Ekoindikator 99.

Slika 3.2 Grafički prikaz Eko-indikator metode [1]

Tudek Ivan 11
Seminarski rad Ekološki dizajn

3.4 PROGRAMSKI PAKET SimaPro

SimaPro je proizvod tvrtke PR Consultants i predstavlja najkorišteniji LCA softver, s

korisnicima u industriji i konzultantskim i istraživačkim institutima u više od 80 zemalja svijeta.
Nudi standardizaciju, kao i krajnju fleksibilnost. Ima jedinstvene značajke kao što su
programirano modeliranje i interaktivna analiza rezultata. SimaPro pruža profesionalan, "all
in one" alat za upravljanje životnim ciklusom. Namijenjen je prvenstveno za veće sustave, a
služi za prikupljanje, analizu i praćenje utjecaja na okoliš proizvoda i usluga. SimaPro može
rasti s povećanjem važnosti LCA u nekoj organizaciji. [4]

Tudek Ivan 12
Seminarski rad Ekološki dizajn

4 ANALIZA FENA NA VRUĆI ZRAK

Za potrebe analize utjecaja na okoliš i procjene životnog ciklusa rastavljeno je sušilo za

kosu nepoznatog proizvođača (slika 4.1). Budući da nije moguće utvrditi naziv proizvođača i
model zbog starosti uređaja nije poznata snaga uređaja. Podatak o snazi ćemo, radi
pojednostavljenja, uzeti sa sličnog proizvoda drugog proizvođača čiji su podatci poznati.
Riječ je proizvođaču Solac i modelu Spacy snage 1200 W.

Proizvod je rastavljen na dijelove te su dijelovi sortirani prema materijalu izrade, a zatim je

određena masa svake grupe materijala zasebno. Sve pripadajuće mase i materijali izrade
99
nalaze se u tablici 4.1. Fen na vrući zrak je analiziran pomoću Eko-indikator metode te je
opisan njegov životni ciklus kao i utjecaj proizvoda na okoliš.

Slika 4.1 Fen na vrući zrak

Tudek Ivan 13
Seminarski rad Ekološki dizajn

Tablica 4.1 Mase i materijali izrade

4.1 POSTUPAK RASTAVLJANJA PROIZVODA

Za rastavljanje proizvoda bila su dovoljna samo dva odvijača, kliješta i čekić. Prilikom
rastavljanja proizvoda uglavnom su svi dijelovi uspješno rastavljeni osim ventilatora koji je
bio čvrstim spojem učvršćen na elektormotor.
Rastavljeni dijelovi nisu popisani jer za ovakav proizvod ne postoje rezervni dijelovi koji bi bili
dostupni u nekom katalogu, pa nam nije dostupan podatak o točnom nazivu pojedinih
dijelova.
Na sljedećim fotografijama (slika 4.2-4.5) prikazani su pojedini dijelovi i sklopovi rastavljenog
fena na vrući zrak.

Slika 4.2 Dijelovi kućišta

Tudek Ivan 14
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.3 i 4.4 Ventilator i elektromotor

Slika 4.5 i 4.6 Zaštitna mrežica na ulazu zraka i kartonski dijelovi iz unutrašnjosti

Slika 4.7 Grijač, vijci, opruge i komadići plastike i gume

Tudek Ivan 15
Seminarski rad Ekološki dizajn

4.2 ŽIVOTNI CIKLUS PROIZVODA

Životni vijek ovoga proizvoda bio je 10 godina. Procijenjeno je da je fen bio korišten 2,5 sati
mjesečno. Prema navedenom prosječna mjesečna potrošnja struje iznosi 3 kWh .
Iz toga slijedi da je na rad fena na topli zrak u 10 godina potrošeno ukupno 360 kWh
električne energije.

Nakon završene eksploatacije, rastavljanja, slikanja i vaganja komponenti proizvod je nije

bilo moguće ponovno sastaviti jer je potrgan sklop elektromotor/ventilator. Uređaj je bio na
samom kraju životnog vijeka jer nije dobro obavljao svoju funkciju, tj. bio je istrošen.
Komponente su razvrstane prema dostupnim odjeljcima za odlaganje otpada i na taj način
zbrinute.

4.3 ANALIZA POMOĆU Eko-indikator99 metode

Prilikom kreiranja životnog ciklusa proizvoda korišteni su podatci o materijalima iz tablice 4.1,
pretpostavka o potrošnji struje kroz 10 godina eksploatacije te transport gotovih proizvoda.
Analiza (slika 4.6) je provedena pomoću programskog paketa SimaPro 8.3.0 [7]. Zbog
ograničenja studentske verzije programa prilikom analize izostavljeni su materijali i procesi
koji imaju neznatan utjecaj na konačno rješenje.

Slika 4.8 Stablo životnog ciklusa s pripadajućim bodovima

Tudek Ivan 16
Seminarski rad Ekološki dizajn

Prema dobivenim rezultatima vidljivo je kako najveći utjecaj na ekosustav ima električna
energija potrošena u 10 godina rada uređaja i bakar koji je korišten za izradu žica. Električna
energija ima najveći utjecaj u sve tri kategorije: utjecaj na okoliš, ljudsko zdravlje i
eksploataciju resursa. Bakar ima najveći utjecaj na ljudsko zdravlje i kvalitetu ekosustava, ali
ne u tako velikoj mjeri kao električna energija (slika 4.7).

Slika 4.9 Struktura utjecaja proizvoda i procesa u tri osnovne kategorije

Slika 4.10 Struktura utjecaja proizvoda i procesa na važne kategorije ekosustava

Tudek Ivan 17
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.11 Utjecaj materijala i procesa na zdravlje čovjeka

Slika 4.12 Utjecaj materijala i procesa na kvalitetu ekosustava

Tudek Ivan 18
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.13 Utjecaj materijala i procesa na resurse

Slika 4.14 Utjecaj materijala i procesa na klimatske promjene

Tudek Ivan 19
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.15 Udio materijala i procesa u ukupnoj ekotoksičnosti proizvoda

4.4 NORMALIZACIJA REZULTATA

Kako bi se postigao bolji prikaz rezultata utjecaja proizvoda na okoliš potrebno je

provesti normalizaciju. Ovom metodom provodimo organiziranje podataka za svaki pojedini
materijal ili proces kako bi bilo moguće odrediti koji materijal ili tehnološki proces vezan za
proizvod ima najveći ukupni utjecaj na ekosustav. Nakon provedene normalizacije pojedini
utjecaji postaju međusobno usporedivi iako se nalaze u različitim kategorijama.

Slika 4.16 Normalizirani rezultati strukture utjecaja proizvoda i procesa u tri osnovne
kategorije

Tudek Ivan 20
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.17 Normalizirani rezultati strukture utjecaja proizvoda i procesa na važne kategorije
ekosustava

4.5 BODOVANJE REZULTATA

Primjenom težinskih faktora na prethodno normalizirane rezultate nastaju dijagrami

utjecaja na okoliš izraženi u bodovima. Jedan bod (1 Pt) odgovara tisućitom dijelu godišnjeg
utjecaja na okoliš koji ostvari jedan prosječni stanovnik.

Slika 4.18 Bodovani rezultati strukture utjecaja proizvoda i procesa u tri osnovne kategorije

Tudek Ivan 21
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.19 Bodovani rezultati strukture utjecaja proizvoda i procesa na važne kategorije
ekosustava

Slika 4.20 Bodovani rezultati utjecaja materijala i procesa na zdravlje čovjeka

Tudek Ivan 22
Seminarski rad Ekološki dizajn

Slika 4.21 Bodovani rezultati utjecaja materijala i procesa na kvalitetu ekosustava

Slika 4.22 Bodovani rezultati utjecaja materijala i procesa na resurse

Tudek Ivan 23
Seminarski rad Ekološki dizajn

5 ZAKLJUČAK

Analizom pomoću Eko-indikator99 metode utvrđeno je kako u životnom ciklusu proizvoda

(sušilo za kosu) na okoliš najviše utječe potrošnja električne energije i udio bakrenih dijelova.
Štetni utjecaj električne energije na okoliš mogao bi biti smanjen jedino smanjenjem
potrošnje električne energije. To smanjenje bi se moglo postići jedino na način da se smanji
vrijeme korištenja, npr. povećanjem snage elektromotora. Međutim, upitno je koliko bismo
uspjeli smanjiti vrijeme korištenja takvom modifikacijom jer smo ograničeni zakonom
očuvanja energije, tj. i dalje nam je potrebna ista količina energije za sušenje. Također,
smanjenjem dimenzija plastičnih dijelova ili udjela bakra (skraćenje kabla kojim se dovodi
električna energija do elektromotora) ne bismo puno pozitivno utjecali na okoliš jer je udio
bodova za masu plastike jako mali i narušili bismo funkcionalnost proizvoda.

Proizvod je dobro konstruiran za svoju namjenu, nema uočljivih nedostataka, izolacija je

dobro izvedena te se toplinska energija ne gubi nekontrolirano u okolinu. Jedina mana je
rastavljanje spoja elektromotora i ventilatora koji je tokom rastavljanja uništen.

Na kraju životnog vijeka poželjno bi bilo cjeloviti proizvod predati u reciklažno dvorište ili
nakon rastavljanja razvrstati i odložiti određene dijelove u za to predviđene spremnike.

Tudek Ivan 24
Seminarski rad Ekološki dizajn

6 LITERATURA

[1] Kljajin, Milan; Opalić, Milan; Pintarić, Antun: Recikliranje električnih i elektroničkih
proizvoda; sveučilišni udžbenik; Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski
Brod 2006.

[2] Filetin, Tomislav; Šercer, Mladen; Žmak, Irena: Recikliranje materijala, 2013., str .
82; pristupljeno: 21. ožujka 2017.
URL: https://www.fsb.unizg.hr/usb_frontend/files/1446212664-0-rm1-uvod13.pdf

[3] Pristupljeno: 21. ožujka 2017.

URL: https://agroekonomija.wordpress.com/2013/03/07/ciljevi-odrzive-poljoprivrede-
goal-of-sustainable-agriculture/

[4] Simapro; pristupljeno 09.05.2017.

http://www.simapro.co.uk/aboutsimapro.html

[5] SimaPro 8.3.0 programski paket

[6] Glumpak, Ivica: Diplomski rad, Utjecaj sustava za upravljanje okolišem na životni
ciklus proizvoda, 2009.; pristupljeno 21. ožujka 2017.
URL: http://repozitorij.fsb.hr/576/

Tudek Ivan 25