Plinsko zavarivanje

Oprema za plinsko zavarivanje. Boce plina i cijevi za dovod plina treba držati dalje od plamena!

Plamen na plameniku bogat kisikom.

Plamen na plameniku bogat butanom.

Plinsko rezanje čelične cijevi.

Plinsko zavarivanje ili zavarivanje plinskim plamenom spada u

grupu zavarivanja taljenjem, gdje se osnovni materijal topi toplinom plamena, koji
nastaje izgaranjem gorivog plina (acetilen, propan, butan, vodik) s čistim kisikom ili
kisikom iz zraka. Najtopliji plamen daje izgaranje acetilena s čistim kisikom
(temperatura je 3 160 ºC), uz oslobađanje ugljikovog dioksida (CO2) i vodene
pare (H2O). Plinsko zavarivanje se izvodi s dodatnim materijalom, ali ponekad i bez
njega. To je jedan od najstarijih načina zavarivanja i najsvestranijih postupaka
zavarivanja, ali u zadnje vrijeme je sve manje zastupljen. Uglavnom se danas koristi
za zavarivanje čeličnih cijevi i cijevi od sivog lijeva, a koristi se i za popravke.
Oprema relativno nije skupa, plamen je više raspršen od električnog luka,
uzrokujući sporije hlađenje, koje vodi većim zaostalim naprezanjima i
deformacijama. Sličan postupak je plinsko rezanje, uz dodatno dovođenje čistog
kisika. Kisik-acetilen plamen ima vrlo veliku industrijsku primjenu kod tvrdog
lemljenja, toplinskog rezanja i lokanih toplinskih obrada. [1]
Oprema za plinsko zavarivanje sastoji se iz boce acetilena, boce kisika, redukcijskih
ventila, cijevi za zavarivanje, plamenika i dodatnog materijala. Zavarivanje plinskim
plamenom koristi se za zavarivanje čelika, sivog lijeva, bakra, aluminija i
njihovih legura. Postupak zavarivanja je jednostavan, oprema jeftina, ali
je brzina zavarivanja mala, dok upaljivost i eksplozivnost rada povećava opasnost
pri radu. [2]
Oprema za plinsko zavarivanjeUredi
Oprema za plinsko zavarivanje sastoji se iz boce acetilena, boce kisika, redukcijskih
ventila, cijevi za zavarivanje, plamenika i dodatnog materijala. Plinski plamen se
primjenjuje za zavarivanje, navarivanje, tvrdo lemljenje, nabrizgavanje,
ravnanje, rezanje, površinsko čišćenje i duge vrste površinske obrade materijala. Za
zavarivanje se koristi acetilen (kao gorivi plin) i kisik (kao plin koji podržava
gorenje). [3]
Boca kisikaUredi
Za zavarivanje i rezanje, kisik se isporučuje u plavim bocama pod tlakom od
150 bara. Gorivi materijali oslobađaju veću količinu topline kada sagorjevaju u
čistom kisiku, a ne na zraku. Kisik se dobiva
frakcijskom destilacijom zraka (rijeđe elektrolizom vode jer je skuplji postupak).
Osnovni princip frakcijske destilacije je da se zrak prvo pretvara u tekuće stanje
(što se postiže tlačenjem na 40 bara i pothlađivanjem na –200 ºC). Ako se tekući
zrak potom zagrije, isparit će dušik koji ključa pri –196 ºC, tako da u aparaturi za
frakcijsku destilaciju ostaje samo kisik (koji ključa pri –183 ºC).
Specifična masa kisika pri temperaturi 20 ºC i tlaku 1,013 bara je 1,43 kg/m3.
Približna količina kisika ili volumen kisika (Vkisika, m3) u boci računa se pomoću
sljedeće formule:
Vkisika = volumen boce (m3) x tlak u boci (Pa) x koeficijent stlačenja kisika pri
temperaturi 15 ºC

Koeficijent stlačenja kisika pri temperaturi 15 ºC je 1,078 10-5. Volumen boce je 0,04
m3. Tako na primjer u punoj boci ima kisika:
Vkisika = 0,04 ˑ 15 106 ˑ 1,078 10-5 = 6,468 m3.

Kada se prazni boca kisika, mora se ostaviti određena količina kisika u boci da se
izbjegne prodor zraka i vlage u bocu (minimalno očitanje na regulacijskom ventilu
– manometru je 0,5 bara). Kod rukovanja sa bocama za kisik treba paziti da su
uvijek čiste (ne smije biti nečistoća i masti oko regulacijskog ventila), a otvaranje i
zatvaranje boce mora biti pažljivo – najviše do pola okreta ventila za otvaranje i
zatvaranje boce).
Boca acetilenaUredi
Acetilen ili etin se isporučuje u bijelim bocama pod tlakom od 15 bara. Vrlo je
nestabilan i eksplozivan u smjesi sa zrakom ili kisikom. S povećavanjem tlaka
eksplozivnost acetilena raste, tako da je dovoljno 3% acetilena u smjesi sa zrakom
da dođe do eksplozije. Isto tako pri zavarivanju ili rezanju bakra (Cu) ili srebra (Ag)
dolazi do reakcije acetilena i spomenutih elemenata, te nastaju spojevi koji su
eksplozivni pri udarcima ili povišenim temperaturama. Iz navedenih razloga
potrebno je pridržavati se pravila koja vrijede za rukovanje s bocama acetilena i
kisika u proizvodnji, transportu i skladištenju. Acetilen je plin iz grupe
nezasićenih ugljikovodika, bezbojan je i
neotrovan plin karakterističnog mirisa. Otapa se u vodi u omjeru 1 : 1, a
u acetonu 1 : 25 pri atmosferskom tlaku i temperaturi 20 ºC. Rastvorljivost
acetilena u acetonu raste s porastom tlaka, a opada sa porastom temperature. U
bocu za acetilen, koja je volumena 40 litara, pri tlaku od 15 bara i temparaturi 20 ºC
stane 6 m3 acetilena. Na izlazu iz boce postavlja se regulator tlaka (manometar) koji
snižava tlak acetilena na vrijednosti ispod 1,5 bara (ako je na izlazu iz boce tlak
acetilena prelazi 1,5 bar može doći do stvaranja mjehurića plina i spajanja sa
zrakom, što može prouzročiti eksploziju plina). Približna količina plina u boci ili
volumen acetilena (Vacetilena, m3) može se odrediti pomoću sljedeće formule:
Vacetilena = 0,35 x volumen boce (m3) x rastvorljivost acetilena u acetonu pri 15 ºC x
tlak u boci (Pa) x 10-5
 Koeficijent rastvorljivost acetilena u acetonu pri 15 ºC je 23. Volumen boce je 0,04
m3. Tako je na primjer sadržaj acetilena u punoj boci:
Vacetilena = 0,35 ˑ 0,004 ˑ 23 ˑ15 ˑ 105 ˑ 10-5 = 4,8 m3

Pri pražnjenu boce brzina istjecanja acetilena, odnosno protok acetilena mora biti
manji od 1 m3/h, da ne bi došlo do isparavanja acetona iz boce i smrzavanja
redukcijskog ventila (manometra). Isto tako, boca se ne smije potpuno isprazniti,
već se mora ostaviti određena količina acetilena koja odgovara tlaku na manometu
od 1 do 1,5 bara, ovisno o vanjskoj temperaturi. Plamen acetilena i čistog kisika daje
maksimalnu temperaturu od 3160 ºC, dok plamen butana i propana s čistim
kisikom daje maksimalnu temperaturu 2830 ºC, odnosno 2850 ºC. [4]
Na Zajedničkom
poslužitelju postoje datoteke
vezane uz: Plinsko zavarivanje
i rezanje

IzvoriUredi
1. ↑ [1] "Termini i definicije kod zavarivanja", Dr.sc. Ivan Samardžić, izv. prof., Strojarski
fakultet u Slavonskom Brodu, 2012.
2. ↑ "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
3. ↑ "Zavarivanje I", izv. prof. dr. sc. Duško Pavletić, dipl. ing., Tehnički fakultet Rijeka, 2011.
4. ↑ [2] "Osnovni postupci zavarivanja", www.ram-rijeka.com, 2012.