KARIN

SLAUGHTER

GRAD
MURJAKA

Preveo s engleskoga
Miloš Đurdević

Zagreb, 2016.
Za Billie, koja je sve započela.
(Poanta je zastrašujuća...)
STUDENI 1974.
 PROLOG

Svanulo je nad Ulicom Peachtree. Sunčeve zrake usjekle su prolaz u

središtu grada, pored dizalica koje na gradilištima čekaju da zagrabe
zemlju i izvuku nebodere, hotele, kongresne centre. Mraz je prošarao
parkove. Magla struji po ulicama. Stabla polako uspravljaju kičme.
Vlažno, zrelo tijelo grada stremi u svjetlost studenoga.
Jedini zvuk bili su koraci.
Policajac Jimmy Lawson teško je koračao po pločniku, a stupanje
službenih čizama odzvanjalo je između zgrada. Znojio se. Lijevo mu je
koljeno klecalo. Trpio je strašne bolove. Svaki mišić napregnut je do
pucanja. Škrgutao je zubima. Srce mu je tuklo kao bubanj.
Prešao je Ulicu Pryor koračajući po kvadratnoj sjeni Equitablea,
nebodera obloženog crnim granitom. Koliko je ulica Jimmy prešao?
Koliko ulica mora prijeći?
Na ramenu je kao vreću brašna nosio Dona Wesleya. Baš poput
vatrogasca. Teže je nego što se čini. Jimmyja su leđa užasno boljela.
Kičma mu se svijala od napora. Drhtavom rukom čvrsto je držao
Donove noge na prsima. Muškarac je možda već umro. Bio je
nepomičan. Njegova glava lupkala je Jimmyja po leđima dok je brzo
teturao niz Edgewood, brže nego što je ikad nosio loptu po
nogometnom igralištu. Nije znao slijeva li se to Donova krv ili njegov
znoj po bedrima i kaplje mu u čizme.
Neće preživjeti. Nema šanse da čovjek ovo preživi.
Iza ugla polako se pojavio pištolj. Jimmy ga je gledao kako klizi uz
rub betonskog zida. Munje su bljesnule iz cijevi. Raven MP-25.
Spremnik sa šest metaka, prigušeni trzaj, poluautomatski. Klasično
oružje subotnjih večeri. Za dvadeset pet dolara može se kupiti na
svakom uglu u getu.
To je, naposljetku, i bila cijena života njegovog partnera. Dvadeset
pet dolara.
Jimmy je u trku pokleknuo kod First Atlanta banke. Lijevim
koljenom gotovo je zagrebao asfalt. Ipak, ostao je na nogama zbog
navale adrenalina i straha. Kroz glavu su mu poput bljeska prolazile
jasne slike: crveni rukav zgužvan iznad zlatnožutog ručnog sata, crna
rukavica stišće svijetlu dršku pištolja, plavičasta svjetlost izlazećeg
sunca na tamnom čeliku oružja. Crni predmet imao je čudnovat odsjaj,
ali pištolj je praktički blistao.
A zatim je prst povukao okidač.
Jimmy dobro zna kako funkcionira pištolj. Oružje je bilo nabijeno, a
metak u cijevi. Opruga okidača aktivirala je udarnu iglu. Udarna igla
zabila se u kapislu. Kapisla je zapalila barut. Metak je izletio iz cijevi.
Čahura je izletjela iz ležišta.
Donova glava je eksplodirala.
Jimmy se nije morao prisjetiti događaja. Nasilje kao da mu se
urezalo u mrežnicu oka, pa je ugledao slike kad bi žmirnuo. Jimmy je
gledao Dona, potom je gledao pištolj, a zatim je promatrao kako Donov
obraz poprima boju i teksturu trulog voća.
Klik-klik.
Pištolj se zaglavio. U suprotnom, Jimmy sad ne bi jurio po ulici.
Ležao bi u sporednoj uličici uz Dona, kondome i opuške, na iglama koje
ih bodu.
Ulica Gilmer. Courtland. Piedmont. Još tri ulice. Njegova koljena
neće izdržati još tri ulice.
Jimmy nikad nije zurio u cijev pištolja koji je pucao u njega. U
bljesku su eksplodirale zvijezde, a milijuni sićušnih komadića sunca
obasjali su mračnu uličicu. Odzvanjalo mu je u ušima. Oči su ga pekle
od baruta. Istodobno, nešto ga je zapljusnulo po koži, baš poput vrele
vode, a on je znao i bio svjestan toga da ga je po prsima, vratu i licu
zapljusnula krv, da su ga zasuli komadići kostiju i mesa. Na jeziku je
osjetio okus krvi. Zubima je drobio krhotinu kosti.
Krv Dona Wesleya. Kost Dona Wesleya. Postao je zaslijepljen.
Kad je Jimmy bio dječak, majka mu je znala reći da povede sestru na
bazen. Ona je bila malena. Zbog mršavih i blijedih ruku i nogu koje su
stršale iz malenog kupaćeg kostima, Jimmyju se doimala kao sitna
bogomoljka. U bazenu bi šakama zagrabio vodu i rekao da je ulovio
bubu. Iako je bila djevojčica, voljela je promatrati bube. Doplivala je do
njega, a on bi stegnuo šake i zapljusnuo je vodom po licu. Ona je
vrištala i vrištala. Katkad bi zaplakala, ali on bi ju ipak nasamario kad bi
drugi put bili u bazenu. Jimmy je pomislio da nije učinio ništa loše - pa
ona je uvijek bila lakovjerna. Nije se radilo o njegovoj okrutnosti.
Radilo se o njezinoj gluposti.
Gdje je ona sad? On se nada kako je sigurna i u krevetu. Iskreno
vjeruje da čvrsto spava. Njegova mlađa sestra također radi u policiji.
Izlaže se opasnosti. Jimmy bi možda i nju jednog dana mogao nositi po
gradu. S njezinim mlitavim tijelom na leđima teturao bi po ulici, udario
koljenom u asfalt, a slomljeni ligamenti prasnuli bi kao čembala.
Jimmy je ispred sebe ugledao blistav znak: bijelo polje i crveni križ
u sredini.
Bolnica Grady.
Htio je zaplakati. Htio se srušiti na do. Međutim, njegovo breme nije
bilo lakše. Don je postao još teži. Posljednjih dvadesetak metara je
najnaporniji put u Jimmyjevom životu.
Skupina crnaca u svjetloljubičastoj i zelenoj odjeći stajala je kod
znaka. Pripijene, zvonaste hlače, ulašteni vrhovi cipela. Gusti zalisci.
Tanki brčići. Automobili marke Cadillac parkirani na nekoliko metara
od njih. Rano ujutro ispred bolnice uvijek čekaju svodnici. Puse tanke
cigare, promatraju izlazak sunca i čekaju da pokrpaju njihove cure,
kako bi ih poslali u jutarnju vrevu grada.
Nitko nije htio pomoći dvojici okrvavljenih policajaca koji su
teturali prema ulazu. Zurili su u njih s uperenim cigarilosima u ustima.
Jimmy se naslonio na staklena vrata. Netko ih je zaboravio
zaključati, pa su se rastvorila. Poskliznuo se i naglavačke pao u
čekaonicu, baš kao da mu je netko podmetnuo nogu. Donovi kukovi
zabili su se u njegova prsa. Jimmy je osjetio kako mu rebra pritišću
srce.
Pogledao je oko sebe. Pedesetak osoba buljilo je u njega. Šutjeli su, a
telefon je zvonio negdje duboko u operacijskoj sali. Zvuk je odjekivao
iza zatvorenih vrata.
Bolnica Grady. Nakon više od deset godina borbe za građanska
prava, ništa nije ostvareno. Čekaonica je i dalje podijeljena: crnci na
jednoj, a bijelci na drugoj strani. Kao i svodnici kod prometnog znaka,
svi su zurili u Jimmyja, Dona Wesleya i potok krvi koji je tekao ispod
njih.
Jimmy je ležao na Donu. Neugodan prizor, muškarac leži na
muškarcu. Policajac na policajcu. Ipak, Jimmy je dlanom pokrio Donovo
lice. Nije pokrio otvorenu ranu na obrazu, već dio lica koji je i dalje
podsjećao na njegovog partnera.
»U redu«, mucao je Jimmy, iako je znao da ništa nije u redu. Nikad
više neće biti dobro. »U redu.« Don je zakašljao.
Jimmyju se želudac zgrčio od tog zvuka. Bio je uvjeren da je taj
čovjek mrtav. »Pozovite nekoga«, šapnuo je okupljenima, kao
djevojčica koja preklinje. »Neka nam netko pomogne.«
Don je hroptao. Htio je nešto reći. Njegov obraz bio je zguljen.
Jimmy je vidio kako se jezik pomiče između smrskane kosti i zuba.
»U redu«, tiho je cvilio Jimmy, još jednom je pogledao oko njih. Nije
bilo bolničarki ni liječnika, nitko nije pozvao pomoć. Nitko nije gledao u
njega. Nitko se nije javio na prokleti telefon.
Don je još jednom počeo hroptati. Jezik mu je skliznuo iz čeljusti.
»U redu«, ponovio je Jimmy. Suze su mu tekle niz obraze. Osjetio je
mučninu i vrtoglavicu. »Sve će biti u redu.«
Don je naglo udahnuo, kao da je iznenađen. Nekoliko sekundi
zadržao je zrak u plućima, a zatim je dugo i zlokobno izdahnuo. Taj
zvuk vibrirao je i u Jimmyjevim prsima. Zapuhnuo ga je Donov dah,
vonj duše koja napušta tijelo. Boja njegove puti kao da nije izblijedjela,
već se zgusnula poput vrča hladnog mlijeka. Njegove usne bile su
tamne, mrtvački plave boje. Bijelo neonsko svjetlo urezalo je pruge na
zelenkastim šarenicama.
Tama je prekrila Jimmyja. Stegnula mu je grlo, a zatim polako
zarinula ledene prste u njegove gradi. Otvorio je usta kako bi udahnuo,
a zatim ih je naglo zatvorio u strahu da ne proguta Donovu sablast.
Telefon je i dalje zvonio u daljini.
»Sranje«, mrmljala je starica. »Sad sigurno neću dočekati red za
doktora.«
 PRVI DAN
PONEDJELJAK
 1.

Maggie Lawson bila je u spavaćoj sobi, na katu, kad je začula zvonjavu

telefona u kuhinji. Pogledala je na sat. Zvonjava telefona rano ujutro
uvijek je loš znak. Zvukovi iz kuhinje odjeknuli su na stubištu:
škljocanje slušalice podignute s kućišta telefona, prigušeni glas njezine
majke, lupkanje telefonske žice po podu dok ona hoda prostorijom.
Na linoleumu su nastale isprekidane sive linije, a sve zbog toga što
je Delia Lawson bezbroj puta hodala amo-tamo po kuhinji slušajući
loše vijesti.
Razgovor nije trajao dugo. Delia je spustila slušalicu. Škljocaj je
glasno odjeknuo u kući. Maggie prepoznaje svaki šum koji stvara stara
kuća. Znala je gdje se nalazi i što radi njezina majka u svakoj sobi:
otvaranje i zatvaranje vrata hladnjaka, lupanje vratima ormarića,
razbijanje jaja iznad zdjele, klik upaljača kad bi pripalila cigaretu. Cijeli
život izučavala je njezina raspoloženja.
Maggie je znala što će se dogoditi. Maggie pamti da se Delia uvijek
kocka dobrim i lošim vijestima. Neko vrijeme bi šutjela, a zatim bi se
navečer, sutra - ili možda nakon jednog tjedna, Delia i Maggie
posvađale. Čim Maggie otvori usta kako bi uzvratila, majka bi otkrila
karte: dobile su opomenu za neplaćeni račun za struju, smanjili su joj
broj radnih sati u restoranu, treba popraviti mjenjač automobila, a
Maggie prepirkom samo pogoršava situaciju. Za boga miloga, hoće li
pustiti majku na miru? Propast. Kuća je pobijedila.
Maggie je spremila dasku za glačanje. Oprezno je zaobišla
naslaganu hrpu odjeće. Tog jutra ustala je u pet sati kako bi izglačala
odjeću. Ona je Sizif u kućnom ogrtaču. Svaki ukućanin ima vlastitu
odoru. Lilly u školi nosi zelenkastobijele kockaste suknje i žute jakne s
gumbima. Jimmy i Maggie nose policijske odore, tamnoplave hlače i
košulje dugih rukava. Delia nosi zelenu sintetičku haljinu na kopčanje
iz restorana. A kad se vrate kući, obuku svakodnevnu odjeću, pa Maggie
mora svaki dan spremati robu za osam, a ne četiri osobe.
Ona prigovara jedino kad to nitko ne čuje.
Začula je tiho struganje iz Lillyne sobe, kad je ova stavila iglu
gramofona na ploču. Maggie je škrgutala zubima. Tapestry. Lilly
neprestano sluša jedan te isti album.
Maggie je donedavno svako jutro pomagala Lilly da se odjene za
školu. Navečer bi listale Brides magazin i izrezivale fotografije za
vjenčanje iz snova. A kad je Lilly navršila trinaest godina, njezin se
život, kao i na albumu Carole King, pretvorio u vječno sanjarenje uvijek
drugačijih boja.
Pričekala je da Jimmy zalupa po zidu i vikne Lilly neka stiša to
sranje, a zatim se prisjetila da je njezin brat bio u noćnoj smjeni.
Maggie je pogledala kroz prozor. Jimmyjev automobil nije na kolnom
prilazu. Začudo, nije ugledala ni susjedov kombi. Razmišljala je radi li i
on u noćnoj smjeni. A zatim se prekorila zbog znatiželje - uostalom, nju
se ne tiče što radi njezin susjed.
Sad bi trebala sići u kuhinju i doručkovati. Maggie je iz kose vadila
viklere dok se spuštala stubištem. Zastala je točno na sredini. Mrtva
točka akustike. Zvuk Tapestry je nestao. Ni glasa iz kuhinje. Kad bi
Maggie ispravno izračunala, mogla je jednu minutu u tišini stajati na
stubištu. Jedino je tada u čitavom danu uživala u potpunoj samoći.
Duboko je udahnula, polako izdahnula te se spustila u prizemlje.
Stara kuća u viktorijanskom stilu nekoć se doimala plemenitaški,
ali sada se nisu zamjećivali tragovi stare slave. Fasada se raspadala.
Natrule grede virile su ispod krovišta kao šišmiši. Prozori su
podrhtavali pri najslabijem povjetarcu. Kiša bi u potocima preplavila
podrum. Svaki zakutak kuće označen je svojevrsnom crnom tetovažom
koja se širila zbog dotrajalih instalacija i traljavih popravaka.
Kuhinja je i usred zime bila vlažna. U svako godišnje doba zaudarala
je po prženoj slanini i dimu cigareta. Vonj se širio od štednjaka. Delia se
nagnula nad aparatom za kavu. Kad Maggie pomisli na majku, prisjeti
se kuhinje: istrošeni kućanski aparati blijedozelene boje, napuknuti
žućkasti linoleum na podu, crni tragovi od upaljenih cigareta što ih je
njezin otac ostavio na ultrapasom obloženoj radnoj plohi.
Delia je, kao i uvijek, ustala prije Maggie. Nitko ne zna što Delia radi
rano ujutro. Vjerojatno psuje boga zbog toga što se probudila u istoj
kući, s istim problemima. Nepisano je pravilo da ne silaziš u prizemlje
dok ne začuješ bućkanje jaja u zdjeli. Delia je uvijek pripremala obilan
doručak, a to je njezina navika iz djetinjstva u doba velike depresije,
kad je doručak često bio jedini obrok u danu.
»Lilly je ustala?« upitala je Delia, ne osvrnuvši se - znala je da je
Maggie iza nje.
 »Jest«, rekla je Maggie. Ponudila je pomoć, kao i svakog jutra.
»Mogu li nešto učiniti?«
»Ne.« Delia je nabola slaninu na vilicu. »Susjedov kolni prilaz je
prazan.«
Maggie je pogledala kroz prozor, glumatajući kako ne zna da kombi
Leeja Granta nije parkiran na svome mjestu.
»Još nam je samo potrebno da djevojke non-stop ulaze i izlaze iz te
kuće«, rekla je Delia.
Maggie se naslonila na radnu plohu. Delia se doima iscrpljeno. Čak
ni njezina kovrčava smeđa kosa nije mirovala u punđi na vrhu glave.
Svi su radili prekovremeno kako bi platili školarinu za Lilly, koja je
pohađala privatnu školu. Nitko nije htio da se vozi autobusom u geto
na drugi kraj grada. Još četiri godine trebaju otplaćivati školarinu,
udžbenike i školske odore, a zatim će Lilly maturirati. Maggie se
pribojavala da majka neće izdržati to razdoblje.
U djetinjstvu, Delia je vidjela kako se otac ustrijelio u glavu zbog
toga što je propala obiteljska tvrtka. Njezina majka prerano je umrla jer
je naporno radila na zadružnoj farmi. Dva brata umrla su od dječje
paralize. Zacijelo je smatrala kako je pronašla zlatni rudnik kad se
udala za Hanka Lawsona. Nosio je odijelo, imao dobar posao i
automobil, a kad se vratio kući s Okinawe, patio je od PTSP-a te se
otada liječi u duševnoj bolnici.
Maggie je vrlo slabo poznavala oca, premda je vidjela kako se trudi
da između odlazaka u bolnicu vodi normalan život. Kad se Lilly rodila,
u dvorištu je sastavio ljuljačku. Jednom je na rasprodaji kupio nekoliko
kanti sive boje, pa su nakon trideset šest sati neprekidnog rada sve
prostorije u kući poprimile boju nosača aviona. Vikendom je kosio
travnjak dok bi ispijao šest piva, a kosilicu bi ostavio na mjestu na
kojem je ispio posljednju limenku. Jednom, kad je sniježilo, a Maggie je
ležala bolesna od gripe, donio joj je zdjelu snijega kako bi se mogla
igrati u kupaoni.
»Maggie, za boga miloga.« Delia je kucnula vilicom po tavi. »Nemoj
stajati besposlena.«
Maggie je s radne plohe uzela tanjure i pribor za jelo te ih odnijela u
blagovaonicu. Lilly je sjedila za stolom. Maggie se začudila jer se Lilly
zadubila u udžbenik. Prošla godina baš i nije označila početak zrelosti
za trinaestogodišnju Lilly, već je više bila kao audicija za film Egzorcist.
Ipak, Maggie nije mogla dići ruke od mlađe sestre. »Jesi li dobro
spavala?«
 »Super.« Lilly je nehajno salutirala zureći u knjigu. Kosu je svezala u
konjski rep. Njezina smeđa kosa ima nijansu boje između
sivkastosmeđe Delie i tamnosmeđe Maggie.
»Super, odlično.« Maggie je stavila tanjur uz Lillyn lakat. Gurnula ju
je bokom. »Što učiš?« Još jednom ju je gurnula bokom. I još jednom.
Lilly nije reagirala, pa je počela pjevušiti početak pjesme I Feel the
Earth Move, gurkajući je bokom.
»Prestani.« Lilly se nagnula nad knjigom. Nosom je praktički
dodirnula stranicu.
Maggie je sjela za stol sučelice njoj. Pogledala je Lilly, koja je buljila
u istu točku na stranici otkad je Maggie došla.
»Pogledaj me«, rekla je Maggie.
»Učim.«
»Pogledaj me.«
»Imam test.«
»Znam da si mi opet uzela maskaru.« Lilly ju je pogledala. Oči je
iscrtala napadno kao Kleopatra. »Mala, ti si predivna. Ne treba ti
šminka«, tiho je rekla. Lilly je kolutala očima.
Maggie nije odustala. »Ne shvaćaš kakvu poruku šalješ dečkima...
našminkana u tim godinama.«
»A ti sigurno znaš.«
Maggie je stavila dlan na stol. Razmišljala je o tome kad je njezina
draga sestrica naučila kako se bacaju bodeži.
Otvorila su se i kuhinjska vrata, Delia je nosila nekoliko pladnjeva s
palačinkama, jajima, slaninom i kruhom. »Imaš dvije sekunde da se
umiješ i obrišeš to sranje s lica - prije nego što uzmem remen tvog
oca.« Lilly je izjurila iz sobe. Delia je bučno odložila pladnjeve na stol.
»Vidiš li čemu si je naučila?«
»Zbog čega sam...«
»Ne budi bezobrazna.« Delia je iz džepa na pregači izvadila kutiju
cigareta. »Imaš dvadeset dvije godine, Margaret. Zbog čega imam
dojam da u mojoj kući žive dvije tinejdžerke?«
»Dvadeset tri«, procijedila je Maggie.
Delia je upalila cigaretu i ispuhnula dim kroz stegnute čeljusti.
»Dvadeset tri«, rekla je. »Kad sam bila u tvojim godinama, bila sam
udana i imala dvoje djece.«
Maggie se suspregnula da ne odbrusi majci što je ona od toga
dobila.
Delia je s jezika uklonila mrvicu duhana. »To oslobođenje žena je za
bogate cure, a tvoja je jedina prednost lijepo lice i vitki stas. Moraš
oboje iskoristiti prije nego što ih izgubiš.«
Maggie je čvrsto stegnula usta. Zamislila je kutiju prepunu
izgubljenih lica i stasova tridesetogodišnjih žena duboko u skladištu.
»Slušaš li me?«
»Mama«, mirno je rekla Maggie. »Ja volim svoj posao.«
»Lijepo je raditi posao koji voliš.« Delia je stavila cigaretu između
usana. Duboko je udahnula i zadržala dim u plućima. Pogledala je u
strop i odmahnula glavom.
Maggie je pomislila da će se tog jutra igra odviti brže. Majka je
promiješala karte prije nego što je na stol stavila onu s lošom vijesti:
zbog čega tratiš svoj život? Završi školu za medicinske sestre. Zaposli
se u uredu. Pronađi posao na kojem ćeš upoznati muškarca koji te neće
gledati kao drolju.
Umjesto toga, Delia je rekla: »Jutros je ubijen Don Wesley.«
Maggie je stavila dlan na grudi. Srce joj je kucalo kao da kolibrića
drži u šaci.
»Ustrijeljen je u glavu. Umro je dvije sekunde nakon dolaska u
bolnicu«, rekla je Delia.
»A Jimmy...«
»Zar bih razgovarala s tobom o Donu Wesleyu da je Jimmy ranjen?«
Maggie je duboko udahnula i nakašljala se. Soba je bila puna dima i
jakih mirisa od kuhanja. Htjela je otvoriti prozor, ali otac ih je zapečatio
bojom.
»Kako?« promucala je Maggie. »Kako se to dogodilo?«
»Ja sam samo majka. Zar bi meni oni išta rekli?«
»Oni«, rekla je Maggie. Njezin stric Terry i njegovi prijatelji. Zbog
njih Delia nije bila iznenađena. Srećom, postoji prečica. Maggie je
ispružila ruku kako bi uključila radio.
»Nemoj«, rekla je Delia. »Na vijestima ćemo saznati samo ono što
već znamo.«
»Što znamo?«
»Prestani, Margaret.« Delia je otresla pepeo u šaku. »Jimmy je
dobro. To je jedino bitno. A ti budi ljubazna prema njemu kad se vrati
kući.«
»Naravno...«
Začule su kako se na kolnom prilazu zatvaraju vrata automobila.
Prozorska stakla stresla su se od udara. Poželjela je da se susjed vratio
kući s posla. A zatim je čula korake ispod nadstrešnice otvorene garaže
i na stubama. Kuhinjska vrata otvorila su se, ali ne i zatvorila.
Znala je da je došao stric Terry i prije nego što ga je ugledala. On
nikad za sobom ne zatvara dvorišna vrata. Kuhinja za njega nije prava
prostorija, već jedna od onih stvari koje su nužne ženama, a muškarci o
tome ne žele znati ništa. Poput vlažnih maramica i ljubića.
Iako je bio početak dana, Terry Lawson zaudarao je po alkoholu.
Maggie je nanjušila piće prije nego što je prišao. Klatio se na vratima
blagovaonice. Nosio je odoru policijskog narednika, ali košulja je bila
raskopčana te se vidjela bijela potkošulja. Pramenovi kose stršali su iz
ovratnika. Izgledao je kao da je spavao u automobilu s bocom viskija,
koju je držao između koljena. Zacijelo je bio u automobilu kad je na
policijskom radiju saznao za Dona Wesleya.
»Sjedni. Doimaš se mrtav umoran«, rekla je Delia.
Terry je protrljao čeljust promatrajući nećakinju i šurjakinju.
»Jimmy će ubrzo doći. Mack i Bud paze na njega.«
»On je dobro?« upitala je Maggie.
»Naravno da je dobro. Ne budi histerična.«
Maggie je suspregnula napad histerije. »Trebao si me nazvati.«
»Zbog čega?«
Maggie je bila zapanjena. Nije bitno što je Jimmy njezin brat, a Don
Wesley prijatelj. I ona je policajka. Ako policajac završi u bolnici, moraš
poći k njemu. Daješ krv. Čekaš vijesti. Tješiš obitelj. Sve je to njezin
posao. »Trebala sam biti u bolnici.«
»Zbog čega?« rekao je. »Bolničarke su nam donijele kavu. Samo bi
smetala.« Glavom je kimnuo Deliji. »Uzgred, rado bih popio kavu.«
Ona je otišla u kuhinju.
Maggie je sjela. I dalje je razmišljala o vijestima. Mrzi kad jedino od
Terryja može saznati što se dogodilo. »Kako se to sve odvijalo?«
»Dogodilo se kao i uvijek.« Terry se sručio na stolac na čelu stola.
»Upucao ga je neki crnjo.«
»Možda Strijelac?«
»Strijelac«, gunđao je. »Govoriš budalaštine.«
»Striče Terry!« Lilly je utrčala u sobu. Zagrlila ga je i poljubila u
obraz - ona se uvijek s Terryjem ponaša kao da je nekoliko godina
mlađa.
»Jimmy je dobro, ali jutros je ubijen Don Wesley«, rekla joj je
Maggie.
Terry je potapšao Lilly po ramenu. Prijekorno je pogledao Maggie.
»Ja i dečki sredit ćemo toga gada. Ne brini se,«
 »Nitko se ne brine.« Delia je donijela Terryju kavu. Stavila je šalicu
na stol i pružila mu novine. »Jesu li Cal i ostali u redu?«
»Naravno da su u redu. Svi su dobro.« Terry je otvorio novine.
Redakcija novina Atlanta Constitution očito je spavala kad je ubijen
Don Wesley. Udarna vijest je o strukturnim promjenama koje je novi
crnački gradonačelnik uveo u gradskoj vijećnici.
»Don je sada peta žrtva«, rekla je Maggie.
»Maggie«, rekla je Delia krenuvši u kuhinju. »Ne gnjavi strica.«
Pretvarala se da nije čula upozorenje. »To je Strijelac.«
Terry je odmahnuo glavom.
»Zacijelo su upali u zasjedu. Sigurno je...«
»Doručkuj«, rekao je. »Ako se želiš voziti na posao, moraš biti
spremna da pođeš kad ja krenem.«
Lilly je držala ruku na Terryjevom ramenu. »Hoće li svi biti dobro,
striče Terry?« upitala je ustrašenim djetinjim glasom.
»Ovo je ipak grad murjaka, draga. Majmuni neće preuzeti zoološki
vrt.« Potapšao ju je po stražnjici. »Hajde. Jedi.«
Lilly se nikad nije prepirala s Terryjem. Sjela je na stolac i
doručkovala.
Terry je bučno listao novine. Maggie je vidjela jedino njegovo
kratko podšišano, proćelavo tjeme. Trebaju mu naočale. Čelo mu se
naboralo dok je škiljio u rezultate utakmica.
Iz kuhinje su začuli glasan šum statike. Jimmyjev stari tranzistor. Iz
malog zvučnika čuo se nerazgovijetan glas spikera.
»... vijest da je još jedan policajac ubijen na dužnosti...« Glas je
utihnuo kad je Delia stišala tranzistor.
Maggie je znala da je majka ispravno postupila; ne trebaju slušati
vijesti jer samo potvrđuju ono što već znaju. U posljednja tri mjeseca,
četiri policajca u ophodnji ubijena su u ranim jutarnjim satima u
središtu grada, na području postaje Five Points. Bili su u parovima.
Nitko u središtu grada neće sam u ophodnju. Prvu dvojicu pronašli su u
sporednoj ulici. Morali su kleknuti te su obojica smaknuti metkom u
glavu. Drugu dvojicu pronašli su ispred ulaza za osoblje motela
Portman. Identičan postupak. Ni tada nije bilo dojava. Ni svjedoka. Ni
čahura. Ni otisaka prstiju. Ni osumnjičenih.
U policijskoj postaji, ubojicu su nazvali Strijelac iz Atlante.
»Pristavila sam svježu kavu.« Delia je sjela za stol, što nije učinila
odavno. Osvrnula se na stolcu i pogledala Terryja u oči, a to radi vrlo
rijetko. »Reci mi što se točno dogodilo, Terrance.«
 Terrance. Ime je visjelo u zraku u oblaku dima i masnoće od pržene
slanine.
Terry se teatralno premišljao hoće li odgovoriti. Uzdahnuo je i
polako sklopio novine. Uredno ih je odložio na rub stola. Nije
odgovorio na Delijino pitanje, već je ispružio prst kao da drži pištolj i
uperio ga u svoje lice. Šutjeli su, a on je povukao okidač.
»Isuse«, šapnula je Lilly. Sada ju nitko nije prekorio.
»Jimmy nije mogao ništa učiniti. Trčao je dvadeset ulica s Donom
na leđima. Došao je u bolnicu, ali bilo je prekasno«, rekao je Terry.
Maggie je razmišljala kako njezin brat s ozlijeđenim koljenom trči
po gradu. »Jimmy nije...«
»Jimmy je dobro«, rekao je Terry kao da im želi udovoljiti. »Njemu
sad ne treba jato kokoši da kvocaju oko njega.«
Zatim je otvorio novine i iznova se zadubio u čitanje.
On ustvari nije odgovorio na Delijino pitanje. Samo je ugrubo
opisao događaje, a iste detalje može se čuti i na radiju. Terry je točno
znao kako je postupio. U ratu je bio marinac. Njegova trupa
specijalizirala se za psihološko ratovanje. On je to učinio samo zbog
toga što je mogao učiniti takvo što.
Delia se nije vratila u kuhinju, već je iz džepa na pregači izvadila
cigaretu. Ruka joj je drhtala dok je kresala po upaljaču. Upalila je
cigaretu te se umirila. Ispuhnula je dim kroz nos. Bore na licu Delie
Lawson urezale su se zbog uvlačenja dima cigareta: tanke linije u
kutovima usta, upali obrazi, duboka crta između obrva. Čak je i kosa
prošarana sivkastom bojom dima koji se izvijao iz cigarete. Ima
četrdeset pet godina, a kad se osjeća sjajno, doima se kao da ima
šezdeset. Sad se doimala dvostruko starijom, kao da je već zakoračila u
grob.
Da, kao što će Don Wesley ubrzo zakoračiti u grob.
Maggie je znala da je partner njezinog brata običan vojnik koji se
nedavno vratio iz Vijetnama, nesposoban za bilo koji posao na kojem
se ne nosi pištolj. Njegova obitelj potječe iz donje Alabame. Unajmio je
stan kod Avenije Piedmont. Vozi tamnocrveni Chevelle. Ima djevojku,
američku Indijanku koja je hipi, govori o »čovjeku« i ne prigovara kad
je Don tuče, a sve zbog toga što je u džungli proživio svakojake
strahote.
A sad je sve to nebitno zbog toga što je mrtav.
Terry je tresnuo šalicu na stol. Kava se prolila po bijelom stolnjaku.
»Mogu li i ja doručkovati?«
 Delia je ustala. Uzela je njegov tanjur i natrpala ga hranom, premda
je Terry ujutro najčešće mamuran i nema teka.
Stavila je tanjur ispred njega. »Terry, molim te. Možeš li mi reći što
se dogodilo? On je moj sin. Moram saznati.«
Terry je pogledao Maggie u oči, a zatim je gledao svoju polu-praznu
šalicu.
Dopustila je sebi luksuz da glasno uzdahne, a zatim je ustala da
donese svježu kavu sa štednjaka. Čim je izašla iz sobe, Terry se
raspričao.
»Ništa se nije događalo do kraja njihove smjene. Zatim su zaprimili
šifru četrdeset četiri kod Ulice Whitehall na području postaje Five
Points. Mogućnost oružane pljačke.« Pogledao je Maggie u oči kad se
vratila u sobu, kao da pet godina ne sjedi za volanom patrolnog vozila.
»Došli su i pregledali mjesto. Prednja i stražnja vrata bila su zaključana.
Službenim kanalom dojavili su da je sve čisto. A zatim...« Slegnuo je
ramenima. »Neki tip pojavio se iza ugla. Pucao je Donu u glavu i
zbrisao. Ostalo znate. Jimmy je učinio sve što je mogao. Nije bilo
dovoljno.«
»Jadni Jimmy«, mrmljala je Lilly.
»Nitko nije jadan«, odbrusio je Terry. »Jimmy Lawson sposoban je
paziti na sebe. Jasno?«
Lilly je smjesta kimnula glavom.
»Upamti moje riječi.« Terry je prstom upro u novine. »Ovo je rat
između rasa, kratko i jasno. O njemu nećeš čitati u novinama ni slušati
na vijestima. Vidimo ga na ulicama. To sam rekao prije deset godina.
Daj im ovlasti i oni će se obrušiti na tebe kao bijesni psi. Danas pod
hitno moramo preuzeti kontrolu.«
Maggie se naslonila na dovratak. Od muke je kolutala očima. Taj
govor čula je bezbroj puta, pa bi ga mogla i recitirati s Terryjem. On
mrzi svakoga. Pripadnike manjina koji odnedavno upravljaju gradom,
kao i izdajnike koji su im pomogli da osvoje vlast. Prepušteni sami sebi,
Terry i njegovi pajdaši iskopat će tunel do Kine i sve ih pobacati u
njega.
»Tko je dojavio šifru četrdeset četiri?« Maggie je isprva bila
zatečena tim pitanjem, a zatim je shvatila da ga je ona izgovorila. »Tko
je prijavio oružanu pljačku?« upitala je.
Terry je otvorio i presavio novine ispred sebe.
Delia je ustala. Lupnula je Maggie po ramenu pošavši u kuhinju.
Lilly je buljila u kajganu koja se već zgrušala na njezinom tanjuru.
Maggie je sjela na stolac s kojeg je trenutak prije ustala majka. Natočila
je kavu, ali nije mogla piti.
Zbog dojave o oružanoj pljački, Jimmy i Don otišli su u Five Points.
Najuži centar grada. Polazište za sustav adresiranja ulica. Mjesto na
kojem je izgrađen prvi vodovod u Atlanti, mjesto na kojem je prije
Američkog građanskog rata bila četvrt s bordelima. To mjesto križanje
je pet ulica; Peachtree, Whitehall, Decatur, Marietta i Edgewood.
Križanje je i u blizini državnog sveučilišta te nedaleko od ureda
socijalne pomoći, ispred kojih svaki dan u dugom redu čekaju žene
kako bi dobile kupone. Mnoge se vraćaju i noću, kad su pogašena
svjetla na neboderima, a jedini muškarci koji se muvaju naokolo voljni
su platiti kako bi se družili s njima.
Maggie je znala kako će policija reagirati na Donovo ubojstvo.
Krenut će u racije po cijelom gradu. Svake noći zatvor će biti prepun, a
mušterije u strahu da potraže prostitutke. Loše za poslovanje. Svi se
hvale kako nikad nisu razgovarali s policijom, ali kad je poslovanje
ugroženo, odasvud će dogmizati cinkeri.
To je do sada bio najčešći scenarij. Slučaj Strijelca je drugačiji.
Nakon svakog ubojstva, mobilizirana je čitava policija da zatvori grad i
svaki put, nakon početne euforije, cinkeri bi se polako povukli, a na
ulicama se iznova poslovalo kao uvijek - svi su iščekivali novo ubojstvo
policajca.
Nije riječ o pukom fatalizmu; 1970-ih bilo je loše desetljeće za
policajce. Atlanta je pretrpjela najviše gubitaka. U protekle dvije godine
uhvatili su petoricu ubojica policajaca, ali samo jedan uveden je u
sudnicu. Ostali su doživjeli nesreće: jedan je nakon uhićenja završio u
komi, drugi se probudio u zatvorskoj ćeliji s nožem u bubregu, dok su
preostala dvojica dovedena u bolnicu Grady zbog običnih bolova u
trbuhu, a iz nje su izašli u vrećama za leševe.
Peti je iz sudnice izašao kao slobodan čovjek. Svi policajci u gradu
pijunu i zatim prepričavaju tu priču. Povrh toga, Strijelac iz Atlante ima
novu recku na remenu, pa će danas biti vrlo loš dan za sve koji se nadu
s druge strane zakona.
Terry se nakašljao. Iznova je zurio u praznu šalicu.
Maggie je natočila kavu. Spustila je aparat za kavu na stol.
Poravnala je nož i vilicu. Okrenula je šalicu ulijevo, pa udesno.
Terry je mrzovoljno gunđao. »Želiš li nešto reći, princezo?«
»Ne«, odgovorila je Maggie, a zatim nadodala: »Što je s njihovim
autom?« Jimmy i Don bili su u patrolnom vozilu. U to doba noći nitko
nije pješice u ophodnji. »Zbog čega ga je Jimmy nosio na leđima? Zbog
čega jednostavno nije...«
»Gume su bile probušene.«
Maggie se namrštila. »I četvorici drugih policajaca gume su bile
uništene?«
»Nisu.«
Razmišljala je o razvoju događaja. »Netko je dojavio oružanu
pljačku, rasjekao gume na njihovom autu i zatim pucao u Dona, ali nije
ni dirnuo Jimmyja?«
Terry je odmahnuo glavom, buljeći u novine. »Prepusti slučaj
detektivima, draga.«
»Ali...«, usprotivila se Maggie. »Strijelac je promijenio metodu
djelovanja«, rekla je. »Ili se ipak ne radi o njemu. Netko oponaša
Strijelca.«
Terry je još jednom odmahnuo glavom, ali sad je time upozoravao.
»Pripremam izlaganje o Američkom građanskom ratu«, rekla je
Lilly.
»Jesu li se razdvojili kad je Don ustrijeljen?« upitala je Maggie.
Terry je uzdahnuo. »Ne napuštaš partnera. Čak i ti trebala bi znati
to pravilo.«
»Dakle, Jimmy je bio s Donom?«
»Naravno da je bio s njim.«
»Klinci najčešće govore o djedovima i bakama, a ja...«
»Međutim, Jimmy nije ustrijeljen. Stajao je uz Dona, ih bar nedaleko
od njega«, rekla je Maggie. U tome je velika razlika. U prijašnjim
slučajevima, obojica su morali kleknuti te su pogubljeni, i to jedan
nakon drugog. »Zar je Jimmy izvadio pištolj?« upitala je.
»Isuse Kriste!« Terry je lupio šakom po stolu. »Hoćeš li konačno
umuknuti i pustiti me da pročitam novine?«
»Terry?« povikala je Delia iz kuhinje. »Odvod je opet začepljen.
Možeš li...«
»Evo me odmah.« Gledao je Maggie u oči. »Zanima me o čemu
razmišlja jedna tako čvrsta cura. Jesi li shvatila, Columbo? Zamijetila si
nešto što je promaknulo dečkima koji rade taj posao dok si se još
klatila u tatinim mudima?«
Maggie je pomislila da će bar imati opravdani razlog ako dobije
šamar. »U drugim slučajevima sa Strijelcem, obojica su bili na
koljenima. Ustrijeljeni su u glavu, smaknuti, jedan nakon drugog. Don je
ustrijeljen. A zbog čega Jimmy nije tako završio?«
 Terry se nagnuo iznad stola. Zapuhnuo ju je vonj viskija i znojnog
tijela. »Smjesta prestani sa sranjima koja se događaju između tebe i
tvog brata. Jesi li me čula?«
Maggie je osjetila kako se pod zaljuljao ispod nje. »Ne radi se o
tome«, rekla je, a svi su znali o čemu je govorila.
»O čemu se radi?« upitao je Terry. »Zbog čega neprestano
zapitkuješ?«
Htjela mu je reći da je ona policajka, da policajci rješavaju zločine
postavljajući pitanja. Međutim, samo je nastavila: »Zbog toga što nije
logično.«
»Logično«, frknuo je. »Otkad si baš ti logična?«
»Stigao je!« vrisnula je Lilly.
Svi su bili zatečeni njezinim povikom. Maggie je čula kako se
Jimmyjev automobil zaustavlja na kolnom prilazu. Prigušivač je
zahrđao. Auspuh je bučno kašljao, kao i Delia kad ujutro ustane iz
kreveta.
Maggie je htjela krenuti van, ali Terry ju je ščepao za nadlakticu i
prisilio da sjedne.
Znala je da se njemu ne može suprotstaviti. Maggie je jedino mogla
osluškivati. Isti zvuci kao i kad je Terry došao: lupanje automobilskih
vrata, koraci u natkrivenoj garaži i na stubama. Kuhinjska vrata bila su
otvorena, pa ih je Jimmy zatvorio. Zastao je nekoliko sekundi. Maggie je
znala da se majka i sin gledaju u oči. Možda je Jimmy kimnuo glavom
Deliji. Možda joj je dao policijsku kapu kako bi nečime bila zabavljena.
Kad je Jimmy ušao u blagovaonicu, Maggie je shvatila da on nema
pojma gdje je njegova kapa. Nije nosio odoru. Nosio je zelenu bolničku
pidžamu. Gornji dio bio mu je priljubljen na prsima. Lice bijelo kao
kreda. Oči crvene. Blijede usne ispod brkova. Doimao se ukleto. Maggie
se prisjetila očeva izgleda na dan kad se morao vratiti u bolnicu.
»Mack i Bud pobrinuli su se za tebe?« upitao je Terry.
Jimmy je samo kimnuo glavom. Dlanom je protrljao zatiljak. Tek se
djelomično oprao - na vratu i licu ostale su mrlje sasušene krvi. Maggie
je u zalisku zamijetila grudicu prljavštine.
Lilly je stavila dlanove na grudi. Oči su joj bile pune suza.
»Nemoj...«, rekao je Terry. Bilo je prekasno. Lilly je potrčala prema
Jimmyju i zagrlila ga oko struka. Zagnjurila je lice u njegov trbuh i
zajecala.
»U redu«, rekao je Jimmy hrapavim glasom. Tapšao je Lilly po
leđima. Poljubio je djevojčicu u tjeme. »Hajde, idi u sobu. Ne smiješ
zakasniti u školu.«
Lilly se brzo odmaknula, kao što ga je i zagrlila, a zatim je pojurila u
svoju sobu. Njezini koraci odjekivali su na golim drvenim stubama. Za
trenutak se činilo da će i Jimmy pojuriti za njom, a zatim je opustio
ramena, pognuo glavu i gledao u pod.
»Ne želim razgovarati o tome«, rekao je.
»A mi ne želimo slušati«, rekla je Delia. Stajala je iza njega. Htjela je
staviti ruku na Jimmyjevo rame, ali se u zadnji čas predomislila.
Općenito, njihova majka jedino iskazuje ljubav kad ih dotjeruje.
Prstima zagladi nabore na Lillynoj vesti. Skida vlasi s Maggine odore. A
sada je iz Jimmyjeva zaliska iščeprkala grudicu prljavštine.
Delia je zurila u grudicu na prstima, a Maggie je po izrazu njezina
lica shvatila da to nije prljavština. Delia je stisnula šaku i stavila je u
džep pregače.
»A vi, pojedite doručak prije nego što se ohladi. Ne smijemo bacati
hranu«, rekla je.
Jimmy je šepajući sjeo na svoje mjesto za stolom. Lice mu se zgrčilo
kad bi se oslonio na lijevu nogu. Maggie mu je htjela pomoći. Željela je
jurnuti prema njemu, kao i Lilly, pa zagrliti brata.
Međutim, znala je da ne smije.
»Eto.« Delia je skuhala kavu za Jimmyja. Zatim je jednom rukom
napunila njegov tanjur. Druga šaka bila je stisnuta u džepu pregače.
»Treba li nekome još nešto?«
»Ne treba«, rekao je Terry i odmahnuo rukom.
»Kajgana se ohladila«, rekla je Delia. »Pripremit ću novu.« Vratila se
u kuhinju.
Maggie je gledala brata u oči zbog toga što je znala da on neće
pogledati nju. Bijede mrlje krvi na njegovoj koži podsjetile su je na doba
kad je bio prištavi tinejdžer. Vidjela je da je Jimmy plakao. Ne sjeća se
kad je zadnji put vidjela brata kako plače. Prošlo je bar osam godina.
»Jutros si propustio Tapestry«, rekla je Jimmyju.
On je gunđao i vilicom trpao kajganu u usta.
»Odoru sam ti spremila u ormar«, dodala mu je.
Jimmy je mljackao. »Kragna je previše uštirkana.«
»Oprat ću je nakon posla. U redu?«
Trpao je kajganu u usta.
»Ostavi je u mojoj sobi.« Maggie nije shvatila zbog čega je nervozna.
Nije mogla zašutjeti. »Očistit ću je kad se vratim s posla.«
Terry je siktao kako bi ušutkao djevojku.
 Maggie ga je poslušala, ali ne zbog Terryja, već zbog Jimmyja.
Ustrašila se da će nešto pogrešno reći i pogoršati stanje svog brata. To
joj ne bi bio prvi put. Između njih stvorila se napetost koja se
pojačavala kad bi se približili jedno drugom.
Šutjela je i slušala Jimmyja kako bučno, mehanički mljacka.
Promatrala je kako se njegova čeljust steže kad bi zagrizao hranu.
Doimao se poput stroja s gradilišta koji trpa kajganu u usta, žvače i
zatim uzima još jednu turu. Njegovo lice bilo je bezizražajno, a pogled
zastakljen. Zurio je u jednu točku na zidu ispred sebe.
Znala je u što je gledao. U sivu žbuku sa smeđom patinom od dima
cigareta. U toj sobi boravi Hank Lawson u rijetkim razdobljima
životarenja sa svojom obitelji. Čim bi se vratio kući, donio bi televiziju
iz Delijine sobe i stavio uređaj na ormarić s pićima. Zatim je pušio
cigaretu za cigaretom i gledao u ekran do kraja programa, sve dok ne bi
emitirali himnu. Maggie bi katkad noću silazila u prizemlje popiti čašu
vode, te bi ugledala oca kako zuri u američku zastavu koja se vijori na
jednobojnoj pozadini.
Maggie je znala da Jimmy ne razmišlja o ocu. Možda se prisjetio
posljednje nogometne utakmice, života što ga je vodio prije nego što
mu je protivnički igrač uništio koljeno. Maggie je stajala na prepunim
tribinama. Promatrala je Jimmyja kako samouvjereno istrčava na
teren. Podigao je šaku. Publika je urlala. Skandirali su njegovo ime. On
je njihov zlatni dečko, lokalni momak koji je uspio u životu. Njegova
budućnost je zacrtana. Dobit će stipendiju za Sveučilište Georgia.
Potpisat će ugovor za profesionalni tim, a kad ga drugi put ugledaju,
Jimmy Lawson izlazit će iz noćnog kluba kao prava zvijezda, u bundi i
pratnji dviju djevojaka.
A sada sjedi za stolom u majčinoj blagovaonici, lica umrljanog
krvlju drugog muškarca.
»Evo.« Delia je stavila čisti tanjur pred Jimmyja. Stavila je i slaninu,
kao i palačinke koje je obilno prelila sirupom - baš kako on voli.
»Mama.« Jimmy je mahnuo vilicom. »Dovoljno si napravila.«
Delia je sjela i zapalila cigaretu. Maggie je jela bez teka. Kajgana se
ohladila. Masnoća na slanini se zgrušala. Maggie je gutala hranu - znala
je da mora natrpati usta kako ne bi zapitkivala.
Nije mogla shvatiti što se točno dogodilo. Čim bi taj tip pristupio
Jimmyju i Donu, osobito ako je crnac, oni bi smjesta, automatski,
izvadili pištolje. Osnove preživljavanja. Don je dugo služio u Vijetnamu
i njega ne mogu tek tako zaskočiti. A Jimmy je policajac od osamnaeste
godine.
Maggie je pogledala brata koji je sjedio s druge strane stola. Možda
se uspaničio. Možda je stajao obliven Donovom krvlju i ukočen od
straha, pa je jedino mogao pasti na tlo i pomoliti se da ostane na
životu.
Maggie se prisjetila grudice prljavštine koju je majka iščeprkala iz
Jimmyjeva zaliska. Komadić glave Dona Wesleya zacijelo je u
kuhinjskoj kanti za smeće, na razbijenim ljuskama jaja i plastičnim
pakiranjem slanine.
»Moram poći.« Terry je sklopio novine. »Naspavaj se, sinko. Nazvat
ću te ako se nešto dogodi«, rekao je Jimmyju.
Jimmy je odmahnuo glavom prije nego što je Terry završio
rečenicu. »Nema šanse. Neću spavati dok ne uhvatimo toga gada.«
»Naravno da ćemo ga uhvatiti.« Terry je namignuo Maggie, kao da s
Jimmyjem ratuje protiv čitavog svijeta.
Možda je zbog toga i upitala brata: »Što se točno dogodilo?«
Terry je snažno stegnuo Maggie za koljeno te je od bola gotovo
ostala bez daha. Kriknula je i ogrebla ga po nadlanici.
Stisnuo ju je još snažnije. »Što sam ti rekao o zadirkivanju brata?«
Bol je prostrujao kroz njezinu nogu. Usne su joj podrhtavale. Ona
neće preklinjati. Ona ne može preklinjati.
»Ionako će sve čuti u postaji«, rekao je Jimmy, i to zbog toga što je
bio nervozan, a ne zabrinut. »Hajde, Terry. Pusti je na miru.«
Terry je otpustio stisak.
»Isuse!« Maggie je protrljala koljeno. Duboko je disala i drhtala.
»Budi pristojna.« Delia je uklonila vlas s njezinog kućnog ogrtača.
»Što se dogodilo, Jimmy?«
Slegnuo je ramenima. »Don je stradao. Ispalio sam tri metka.
Strijelac je pobjegao. Potrčao sam za njim, ali nisam mogao ostaviti
Dona.« Zatim se prisjetio i rekao: »Nisam ga dobro vidio. Crnac.
Prosječne visine. Prosječne grade.«
Maggie je slušala i trljala koljeno. Tetiva je bolno pulsirala.
»Cal Vic natjerat će me da napadača podrobno opišem kako bi
nacrtali portret.« Slegnuo je ramenima. »Ne znam što će s njim učiniti.
Uličica je bila mračna. Sve se dogodilo u hipu.«
»Imaš sreće da i tebe nije ustrijelio«, rekla je Delia.
»Naravno da je pucao u mene«, iritantno je odbrusio Jimmy.
»Pištolj se zaglavio. Htio je pucati u mene, ali nije ispalio metak. Sretni
Lawson, zar ne?« Taj nadimak dobio je u srednjoj školi. »To sam ja.
Srećković.«
Vidjelo se da Terryja razgovor živcira. »Sredi se. Vidimo se u
postaji«, rekao je Jimmyju na odlasku.
»Moraš me odvesti u postaju«, panično je rekla Maggie.
»Zbog čega?«
Znao je zbog čega. Njezin auto je kod automehaničara cijeli tjedan.
»Ne smijem zakasniti na prozivku.«
»Moraš požuriti.« Terry ju je lupnuo novinama po ustima. »Ali...
bolje ti je da držiš jezik za zubima. Jesi li me čula?«
Maggie je pokupila tanjure sa stola i polako ih odnijela u kuhinju. Na
radnoj plohi ležao je Jimmyjev remen s opremom. Pištolj je bio u
koricama za oružje.
Maggie je čula razgovor u blagovaonici. Terry je prostački
komentirao nove studentice na policijskoj akademiji. Maggie je stavila
tanjure u sudoper. Pustila je vodu kako se ne bi slijepili prije nego što
ih Lilly opere.
Zatim je pogledala Jimmyjev remen s opremom.
Pažljivo je otkopčala korice oružja i izvadila revolver. Pregledala je
bubanj. Nema praznih čahura. Maggie je uperila revolver u pod i
onjušila udarnu iglu, okvir i donji dio bubnja uz cijev.
Nije nanjušila spaljeni bakar ni sumpor. Jedino je osjetila miris ulja
za podmazivanje i čelika.
Maggie je spremila revolver i zakopčala korice. Pohitala je na kat
pridržavajući se za rukohvat. Čula je Terryja i Jimmyja kako
razgovaraju o bejzbolu i raspravljaju kako će domaći tim igrati bez
Hanka Aarona. Njih dvojica uvijek mogu brbljati. Mogu razgovarati o
bilo čemu, ali uz uvjet da je tema razgovora nebitna.
Slična je bila i činjenica da Jimmy Lawson nije pucao iz svog
revolvera - bez obzira na ono što se jutros dogodilo u toj uličici.
 2.

Kate Murphy sjedila je na krevetu u hotelu Barbizon i slušala vijesti.

Kongres je odbio financiranje rata. Nixon je konačno odstupio.
Predsjednik Ford obećava opću amnestiju onima koji su pobjegli zbog
novačenja. Odbačena je optužnica protiv Nacionalne garde savezne
države Ohio. William Calley oslobođen je nakon što je odslužio manje
od četiri godine zatvorske kazne za sudjelovanje u My Lai masakru.
Kate nije marila. Srdžba je zgasnula u njoj. Jedino je bitno da je rat
okončan. Muškarci su se konačno vratili kući. Oslobođeni su i ratni
zarobljenici. To se nikad više neće dogoditi. Dečki neće pogibati u
džungli. Obitelji u domovini neće žalovati.
Pogledala je uokvirenu fotografiju pored radija. Patrickov osmijeh u
sablasnom kontrastu s izmučenim pogledom. Sunce je blistalo na rubu
njegovih vojničkih pločica. Pušku je prebacio preko ramena, a kacigu
veselo nakrivio. Otkopčana košulja. Ojačao je, a ona nikad nije
pomilovala njegove mišiće. Nikad nije poljubila ožiljak na njegovom
licu. Fotografija je crno-bijela, a u pismu koje je Kate dobila s
fotografijom, napisao je kako je zbog bijele puti pocrvenio kao kuhani
rak - to je irski ten.
Kate nije poznavala Patricka Murphyja kad je u dnevnom boravku
sa svojom obitelji na televiziji gledala prvo izvlačenje novaka za rat.
Ledeni vjetar lupao je po prozorima. Kate se zaogrnula šalom. Njezina
baka rekla je kako ju ta užasna procedura podsjeća na jednu igru kojoj
ne zna točan naziv.
»Bingo«, rekla je Kate, pomislivši da ustvari podsjeća na kratku
priču Shirley Jackson.
Umjesto loptica označenih brojkama, 366 plavih kapsula. U svima je
listić papira. Na svakom listiću ispisan je broj koji se poklapa s
mjesecom i danom u kalendarskoj godini. Zapečaćene kapsule
promiješaju se u kutiji, koju zatim isprazne u veliku staklenu posudu,
koja je tako duboka da se osoba koja izvlači mora istegnuti kako bi ih
mogla izvaditi vršcima prstiju.
Pravila su jednostavna: nakon izvlačenja kapsule, pročita se brojka
od 1 do 366, a sve zbog prijestupnih godina. Novače se svi muškarci
rođeni od 1944. do 1950. godine. Broj za novačenje određuje se
pomoću mjeseca i dana rođenja. Ako imaš manji broj, veće su šanse da
ćeš biti unovačen. U drugoj lutriji, koristi se svih dvadeset šest slova
abecede kako bi se, pomoću prezimena, odredio prioritet po datumu
rođenja.
Prvi datum koji je izvučen bio je 14. rujna. Kad su glasno pročitali
datum, iz kuhinje su začuli krik užasa. Kasnije su saznali da Mary Jane,
njihova spremačica, ima unuka koji je rođen 14. rujna.
Nakon nekoliko sati, svi dečki koje je Kate poznavala dobili su broj.
Nitko nije znao značenje brojki: kad namjeravaju pozvati skupine, gdje
će ih poslati, u kojem rodu vojske će služiti? Ako će uopće služiti... Jasno
je da su manje brojke loše, ali koja je veća brojka potpuno sigurna?
Patrick Murphy i njegova obitelj postavljali su ista pitanja u drugom
dijelu grada. Oni imaju crno-bijeli televizor, pa ne znaju da su kapsule
plave boje. Znaju da će, na kraju emisije, njihovi sinovi dobiti brojke.
Declanov broj je 98, a Patrickov 142.
Kate je sve saznala mnogo kasnije. Patricka je upoznala u travnju
1971. godine, godinu dana nakon prvog lutrijskog novačenja.
Stajala je ispred Lenox Malla i smrtno se dosađivala, čekajući u
svom automobilu vučnu službu. Akumulator se ispraznio zbog toga što
nije isključila svjetla dok je bila u kupovini. Patrick joj je napunio
akumulator. Prihvatila je ponuđenu igru, kao i on, Odmah je to
spomenuo, a njezina nervoza nije ga spriječila da joj se udvara. Ona je
bila još nervoznija, zatim je bila polaskana i obuzeta osjećajima, a
naposljetku je bilo kasno - uostalom, zbog čega ne bi prihvatila poziv
na večeru.
Patrick je njezin vršnjak, ima dvadeset jednu godinu. Njegov brat je
u vojsci. Njegov otac je odvjetnik. Studirao je strojarstvo te izabrao
traženu profesiju za koju se mnogi odlučuju, kao što je liječnik, pravnik
- ili sin političara. Patrick nije u toj skupini. On je krupan irski momak
koji je možda dobio velik i siguran broj, ali upoznao je i djevojku iz
snova.
Bili su zajedno tek petnaest mjeseci, kad je stigao poziv za vojsku.
Njegov otac nije imao veze, ali njezin poznaje utjecajne osobe. Patrick
nije htio da ga poštede novačenja. Smatrao je da to nije ispravno. Nije
pogriješio, ali oni su se vjenčah, a Kate je bila bijesna na svog glupog,
tvrdoglavog muža. Nije ga htjela ispratiti kad je otišao na obuku. Kad
su se na vratima poljubili prije odlaska, Kate ga je čvrsto zagrlila te je
rekao da će mu slomiti rebra.
Poželjela je da mu slomi sva rebra. Htjela mu je iskopati oko. Htjela
ga je francuskim ključem udariti po koljenu, a bejzbolskom palicom po
glavi. Međutim, morala ga je pustiti da ode zbog toga što je jedino to i
mogla učiniti.
Bila je zaljubljena, udana - i ostala je sama.
A zatim su izvukli brojku 14. rujna.
Kakve su bile šanse?
Kate je s roditeljima zabavljala goste, kad je začula zvono na
ulaznim vratima. Mary Jane bila je u podrumu jer je netko zatražio vina.
Kate je otvorila vrata. Umjesto novih gostiju, na trijemu su stajala
dvojica vojnika. Isprva je pomislila kako je neobično vidjeti bijelce koji
nose bijele pamučne rukavice. Bili su identično odjeveni. Obojica su
stajali mirno u vunenim odorama s dugim rukavima.
Vrijeme je bilo neuobičajeno toplo za to doba godine. Na njihovim
glatko izbrijanim gornjim usnama izbile su kapljice znoja, koje su
klizile po snažnim vratovima.
Obojica su uvježbano skinuli kape. Bili su savršeno sinkronizirani
te se gotovo nasmijala. Obratio joj se jedan od njih. »Gospođo«, rekao
joj je i nastavio dalje. Kate je čula riječi »sa žaljenjem vas
obavještavamo«, a kad se pribrala, sjedila je na kauču. Svi gosti su
otišli. U sobi su ostale poluprazne čaše i neugašeni opušci. Vojnici su
joj dali brošuru naslovljenu Socijalno osiguranje u slučaju smrti.
»Kakve riječi«, rekla je baka. »Oksimoron«, rekao je otac.
Majka je pušila cigaretu koju je netko ostavio u pepeljari.
Kate nije znala gdje je sad ta brošura. Nije ni marila. Socijalno
osiguranje u slučaju smrti nije ono što treba - njoj je potreban njezin
suprug.
Nije imala ni jedno ni drugo, pa se mora pripremiti za odlazak na
posao.
Kate je ušla u kupaonicu i skinula kućni ogrtač. Provjerila je
ukosnice u kosi, otvorila vodu i smjestila se ispod tuša.
Stresla se od hladne vode. Vodovodne cijevi kao da su u menopauzi,
što je zaista smiješno zbog toga jer stanuje u ženskom hotelu. Jedne
minute voda je ledeno hladna, a zatim je vrela. Pritisak vode varira
ovisno o broju žena koje se tuširaju na određenom katu. Nema im
pomoći ako istodobno povuku vodu iz nekoliko kotlića.
Kate se tuširala zureći kroz prozirni zastor tuša. Uobičajeni prizor:
njezin krevet i zid. Sklopila je jedno, pa drugo oko. Prizor iza
zelenkastog plastičnog zastora bio je mutan. Razmišljala je što joj se
ovdje svidjelo kad je prvi put došla. Anonimnost? Sterilnost?
Bezličnost?
Ubrzo je prvotni izgled promijenjen. Došla je njezina majka sa
bankovnom karticom i dobrim ukusom. Sada su na zidu apstraktne
slike, bijeli čupavac prekrio je odurni smeđi sag u spavaćoj sobi, a
pokrivači na krevetu prikladniji su za izlog skupe trgovine nego za
ženski hotel samaca u središtu grada.
Iskreno rečeno, Kate je više voljela prvotni izgled prostorija.
Zatvorila je vodu i brzo se obrisala. Budilica pored kreveta bila je
razigrana. Prošlo je pola sata kad je stala ispod tuša. Ne smije se
prepuštati maštarijama. To joj se dogodilo jutros kad se vraćala s
doručka u restoranu. U jednom trenutku pitala je na ulici nekog
muškarca koliko je sati, a zatim je sjedila na klupi i zurila u vedro nebo,
kao da nigdje ne treba poći.
Sanjarenje je Katein stari luksuz. Sada živi sama. Mora platiti
stanarinu. Mora kupovati hranu i odjeću. Ne može si priuštiti da satima
čita jeftine romane u mekom uvezu i ispija očev džin.
Socijalno osiguranje u slučaju smrti.
Kate je otvorila najlonsku vrećicu kemijske čistionice i poslagala
odjeću na krevet. Čula je kako se djevojke u hodniku, odlazeći na posao,
kikoću. Ona ih je nazivala curama iz prve smjene - cure iz ureda s
lijepim frizurama i odvažno kratkim suknjicama. Mlade su, zgodne, ali i
dalje brinu što će im roditelji reći, a to se vidi po tome što stanuju u
hotelu u kojem su muški posjeti strogo ograničeni na predvorje, iako
odvažno žive same u velikom gradu.
Cure iz druge smjene pojavit će se za petnaestak minuta sa starijim
djevojkama kao što je Kate, djevojkama koje imaju od dvadeset pet do
trideset godina. Sve su tajnice ili rade na šalterima. Ambiciozne cure.
Samostalne. Prpošne. Kate ih voli promatrati u dizalu jer se cijelo
vrijeme dotjeruju. Maskara nije razmazana. Ruž za usne je savršen.
Bluza je uvučena u suknju. Rub suknje ispeglan. Dok se dizalo spušta u
predvorje, one su automatski barem triput provjerile jesu li čarape
ravne.
A zatim uspravno i ponosno hodaju po predvorju, kao da ih ne brine
ništa na svijetu. Promatrajući njihov zapanjujuće dobar izgled i
grudnjake koji nekako strše, Kate bi razmišljala o brodovima što
isplovljavaju u rat.
Opet je zaboravila na vrijeme. Kate je tiho opsovala navlačeći donje
rublje. Sjela je na krevet i namjestila hulahupke. Ustala je i namjestila
elastični pojas. Još jednom je sjela kako bi obula crne čarape. Odjenula
je krute tamnoplave hlače i promeškoljila se, »Uh, ne...«, gunđala je.
Hlače su ogromne. Ustala je kako bi procijenila štetu. Zategnula je
remen, ali tkanina je visjela na kukovima poput ispuhanog balona. To
su joj namjerno učinili. Kate je naredniku zaduženom za opskrbu dala
točne mjere. Visoka je 175 centimetara, što znači da nije niska, ali
nogavice su bile preduge te su joj pokrivale nožne prste. Bijesno je
psovala kopajući po ladici kako bi izvadila ziherice, koje je naposljetku
pronašla u ormariću za lijekove.
Kate je zihericama pričvrstila nogavice ispod nožnog članka. Zatim
se sjetila cipela. Očito su napravljene za trapave i ružne muškarce, za
ravnatelje zatvora ili srednjoškolske nastavnike matematike. Peta je
preširoka. Skliznut će sa stopala, premda je čvrsto zategnula vezice.
Kate je zanemarila obuću, usredotočivši se na bitne stvari. Žuljevi
će biti najmanji problem ako hlače nisu skraćene. Nogavice je
pričvrstila pomoću ziherica, pa je rub prekrio vezice.
»Nije loše.« Zadovoljno se osmjehnula. Međutim, kad se pogledala u
zrcalo, zanijemjela je od užasa.
Izgledala je kao nova verzija kentaura: žena koja je ispod pojasa
muškarac. Prizor bi bio komičan da nije iritantan.
Kate se okrenula i odjenula krutu, tamnoplavu košulju. I ona je
prevelika. Kragna pokriva uši. Džepovi su na struku. Oznake na
rukavima spustile su se na laktove. Mahala je rukama kako bi provukla
šake kroz duge rukave. Naposljetku je uspjela provući jednu, pa drugu
ruku. Presavila je manšete te se doimalo kao da na zapešćima nosi
dvije goleme krafne.
Kate je sklopila oči. Ovog jutra neće zaplakati. To je obećala samoj
sebi. Nema plakanja do kraja smjene.
»Nasmij se«, rekla je bodro. »Nasmij se zbog toga što je smiješno.«
Zakopčala je košulju. Ruke joj nisu drhtale. Možda je ovo zaista
smiješno. Možda će nakon jednog tjedna, mjeseca ili godine, pričati
kako je prvi put odjenula ovu odoru i zaplakati, ali ne od užasa, već
zbog toga što je urnebesno smiješno.
Pronašla je metalne kvačice za pričvršćivanje opreme na remenu.
Oprema je preteška. Hlače mora pritegnuti jednim kako bi na njega
okačila drugi remen. Kate je pričvrstila metalne kvačice na kukovima.
Nije htjela razmišljati što će se dogoditi nakon nekoliko sati, kad će
nošenje odore biti poput kineskog mučenja vodom.
 »Glupo«, mrmljala je. »Nećeš obraćati pažnju zbog toga što će te
mučiti žuljevi na stopalima.«
Uzela je debeli kožni remen s opremom. Trebao bi joj pristajati.
Pritegnula je remen do posljednje rupe i provjerila jesu li metalne
kvačice učvršćene ispod remena.
Jednostavno nije htjela razmišljati o Virginiji Woolf, koja ulazi u
rijeku džepova natrpanih kamenjem kako bi bila sigurna da će se
utopiti.
Ručna baterija na kvačici. Lisice u koricama. Radioprijemnik
prikopčan na leđima. Žica mikrofona provučena ispod epolete. Lanac s
ključevima na kolutu. Pendrek provučen kroz metalnu petlju. Korice
namještene na remenu. Revolver.
Revolver.
Kate je na dlanu držala teški metalni revolver. Otvorila je i zavrtjela
bubanj pun žućkastih metaka. Polako je zatvorila bubanj i spremila
revolver. Zamastila je prste držeći oružje, pa je palac skliznuo kad je
zakopčala korice.
Čudno, ali revolver je najteži predmet na njezinim kukovima. Iz
njega je pucala samo nekoliko puta na policijskoj akademiji, a uvijek je
razmišljala kako se što brže udaljiti od pohotnog instruktora. Kate nije
bila sigurna je li ispravno očistila revolver. Drška je masna. Instruktor
joj nije pomogao. Rekao je da se protivi naoružavanju žena.
Istina, jer Kate je nakon dva tjedna provedena sa ženama iz svoje
klase dijelila njegovo mišljenje. Nekoliko novakinja bilo je ozbiljno, ali
mnoge su došle radi zabave. Više od polovice zatražit će uredske
poslove, za koje će primati jednaku plaću kao i policajci u ophodnji.
Samo su četiri žene u njezinoj skupini htjele raditi na terenu.
Kad razmisli, možda je trebala biti marljivija na nastavi
daktilografije. Ili pohađati tečaj za tajnice. Ili upisati upravnu školu. Ili
nastaviti bilo koji od brojnih poslova za koje se školovala i od njih
odustala, kad je u The Atlanta Journalu vidjela članak o policajkama
koje poučavaju za motociklističku ophodnju.
Motociklistička ophodnja.
Kate se nasmijala svojoj naivnosti. Instruktori na streljani prezirali
su obučavanje žena, a motociklistički odsjek otvoreno se suprotstavio
zamisli da žene voze motocikle. Instruktor vožnje nije im dopustio ni
da udu u garažu.
Brojke na budilici promijenile su se i vrijeme je opet prošlo
prebrzo. U hodniku je bučno jer ambiciozne cure odlaze na posao. Tihi
glasovi. Prigušen smijeh. Sum najlonki ispod uskih suknji.
Kapa je zadnja. Kate je i ranije nosila takve kape. U srednjoj školi
bile su u modi, najčešće kao šeširići što ih je nosila gospođa Kennedy.
Kate je pronašla malenu kapu s uzorkom leopardove kože, koji se
uklapao i u Dylanovu pjesmu. Nakrivila bi kapu na glavi te bi je majka
smjesta poslala natrag u sobu.
Majka bi dobila srčani udar od ove kape. Tamnoplava je i prevelika,
kao i svi dijelovi njezine odore. Široki štitnik. Na sredini je prišivena
zlatna, okrugla oznaka. Policija grada Atlante. U krugu je feniks koji se
uzdiže iz pepela. Resurgens. Uskrsnuće na latinskom.
Kate je stavila kapu na glavu. Pogledala se u zrcalu.
Ona to može.
Ona to mora.
 3.

Fox je sjedio u automobilu i pušio cigaretu. Prozori su čvrsto zatvoreni

i unutra je zadimljeno. Prisjetio se suzavca. Nije prvi put, nije ni zadnji.
Igla neće preskakati na toj ploči. Nazvani su suznim agensima, a to je
eufemizam za probadanje očiju kolcima. Potrebno je samo dvadeset
sekundi izloženosti. Plin nadražuje živce rožnice. Posljedice su bol,
suze, kašalj, kihanje i sljepoća. Vojna obuka.
Fox je stajao s muškarcima svog odreda i gledao kako na prvu
skupinu bacaju suzavac. Izloženost ih je trebala očvrsnuti, pripremiti
za ratovanje u džungli, ali učinak je bio potpuno suprotan. Odrasli
muškarci vrištali su kao djevojčice. Htjeli su izgrepsti oči. Preklinjali su
za milost.
Fox ih je gledao kako se previjaju kao crvi i pomislio da su idioti. Svi
su bili informirani. Naravno da će boljeti, ali trebaš izdržati. Nakon
trideset minuta, sve će biti u redu. To je beznačajno vrijeme. Sve se
može učiniti za trideset minuta.
A zatim je Fox bio izložen suzavcu.
Vrele suze pekle su ga u očima. Igle su probadale pluća. Uspaničio
se i srušio na tlo. Preklinjao je milost, kao i svi crvi prije njega.
Zbog toga se sramio - ne zbog plakanja i gušenja, već zbog
preklinjanja. Fox je samo jednom u životu preklinjao. Imao je dvanaest
godina te je brzo naučio da nema smisla preklinjati zbog toga što ti
nitko ne može pomoći. A nakon sedam godina, u sjebanom vojnom
logoru, previjao se s dvadesetoricom jadnika na tlu, kao bespomoćan i
jadan crv.
Treba li Fox bar malo biti ponosan na činjenicu da on nije
najglasnije preklinjao?
Jedan tip iz njegovog odreda umro je od zbog izlaganja suzavcu.
Časnik je rekao da astma nije bila dijagnosticirana, ali tko vjeruje
časnicima. Zacijelo su na vlastitim ljudima iskušavali neku novu
formulu bojnog otrova, i to prije upotrebe na bojišnici. Nije im prvi put.
Neće biti ni zadnji. Rat je samo golemi eksperiment. Iza svake bezumne
tragedije, stoji neki tip s bilježnicom.
 Fox ima svoju bilježnicu.
Pogledao je bilješke.

05.46: Izašla iz zgrade. Ni sa kim nije razgovarala.

06.00: Doručak u restoranu, za istim stolom, ista konobarica: tvrdo
kuhano jaje, tost, crna kava. Pročitala novine. Ostavila dvadeset pet
centi napojnice.
06.28: Hodala u suprotnom smjeru od zgrade, do 14. ulice i oko
kvarta.
06.39: Nepoznatog biznismena pitala koliko je sati.
06.51: Sjedila na klupi ispred zgrade i buljila u nebo.
06.58: Ustala s klupe i vratila se u zgradu.

Što sad?
Fox je otvorio pretinac. Ugledao je hulahupke što ih je sinoć
njuškao.
Njezine hulahupke.
Opseg zadatka je promijenjen. Fox je osjetio promjenu kao da stoji
na tepihu koji polako izmiču ispod njega. To se i ranije dogodilo. Fox se
posveti jednoj stvari, ali negdje u dubini mozga neprestano razmišlja o
drugačijim ishodima. Jedino je potreban udar munje. Grom će
odjeknuti u njegovoj glavi, a iz dubine mozga nešto će iskočiti u prvi
plan.
U trenutku će izabrati između više opcija.
Fox je uzeo dalekozor i osmotrio poznati prozor. Zavjese su se
razmaknule dok je promatrao. Nasmiješio se svojoj sreći. Katkad mu te
zavjese baš nedostaju, a katkad bi pogledao te bi mu se smučilo zbog
toga što nije znao kad su zavjese bile razmaknute i je li možda
propustio nešto bitno.
Međutim, danas je ugledao nju kako razmiče zavjese.
Fox je zapisao vrijeme: četiri minute kasnije, zbog toga što je znao
koliko je dizalu potrebno da se doveze na određeni kat, kratka vožnja
do prizemlja, drugim dizalom do garaže, brzim hodom do parkirališnog
mjesta - i zgoditak: nakon točno četiri minute, Fox je promatrao Kate
Murphy kako u automobilu izlazi iz podzemne garaže.
Bože, ona je prelijepa. Kad sunce obasja lice te žene, mogao bi
zaboraviti njezinu malu, prljavu tajnu.
Fox je otvorio prozor kako bi provjetrio unutrašnjost automobila.
Bilješke je odložio na sjedište.
Zatim je pošao za njom.
 4.

Zbog Terryjeve srdžbe napetost je u automobilu popustila, a Maggie se

prisjetila kako se osjećala prije nego što bi se tornado obrušio na do.
Glava ju je boljela. Osjećala je umor. Kosa joj se na zatiljku
nakostriješila.
Trebali bi razgovarati o onome što se dogodilo Donu i Jimmyju.
Dvoje policajaca u automobilu. Normalno je da raspravljaju o ubojstvu,
razgovaraju što im je činiti kako bi ubojicu priveli pravdi. Međutim,
Terry ne smatra Maggie policajkom, a Maggie je potpuno sigurna da se
stricu ne može povjeriti, pa su oboje natmureno gledali kroz prozor i
šutjeli.
Osim toga, Terry zacijelo nije razmišljao o pravdi. On ne razmišlja
što se dogodilo tog jutra. On razmišlja o ubojici murjaka koji je
pobjegao nakon ubojstva.
Prošlog siječnja, detektiv Duke Abbott ustrijeljen je u prsa dok je
sjedio u parkiranom automobilu iza motela City u blizini Avenije
Moreland. Njegov partner bio je u motelu i radio ono što se očekuje da
murjak radi u dva ujutro u hotelu - obavljao je svoju dužnost. Duke je
bio murjak bijelac. Svjedoci su vidjeli crnca kako odlazi s poprišta
zločina. Kad su jutarnje novine dostavljene na kioske, grad je bio napet
kao budilica privezana za tisuću štapića dinamita.
Tri dana nakon ubojstva, saznali su ime osumnjičenog. Edward
Spivey bio je srednje rangirani preprodavač droge i svodnik koji
posluje u blizini motela. Dva svjedoka identificirali su Spiveya kao
čovjeka koji je otišao s poprišta zločina. Jedan je rekao da je vidio
Spiveya kako baca pištolj u kanalizaciju. Drugi je rekao da je košulja
osumnjičenika bila okrvavljena.
Terry je predvodio tim koji je pronašao i pištolj i okrvavljenu
košulju. Prevrnuli su grad naglavačke, tražeći Spiveya tijekom cijeloga
tjedna. Osumnjičeni je bio mnogo lukaviji nego što su očekivali. Spivey
nije pobjegao, već se predao policiji. Obavijestio je gradske novinare da
ga dočekaju na stubama policijske postaje i vikao da nije kriv. Rekao je
da su dokazi podmetnuti, a svjedoci potkupljeni. Uzeo je skupog
odvjetnika sa sjevera i razgovarao sa svim novinarima koji su došli u
zatvor. Praktički je izazivao grad da ga pošalje na električnu stolicu.
Grad bi mu, nesumnjivo, vrlo rado ispunio želju. Međutim, Atlanta
se korjenito promijenila u razdoblju od ubojstva Dukea Abbotta do
suđenja Edwardu Spiveyu. Novoizabrani crnački gradonačelnik
ispunio je obećanje o promjeni gradske vlasti, što je bilo ili dobro ili
loše - ovisno o stajalištu. Prije te promjene, crnac optužen za ubojstvo
bijelog policajca smjesta bi završio u ćeliji osuđenika na smrt. A zatim
su izbrojeni glasovi, pa je crnačka porota oslobodila Edwarda Spiveya,
koji je izašao iz sudnice. U usporedbi s jazom koji se otvorio između
policije i javnog pravobranitelja, Grand Canyon doima se kao pukotina
na pločniku.
Ako bi Maggie trebala nagađati, rekla bi da Terry razmišlja jedino o
tome kako će se pobrinuti da ubojica Dona Wesleya nikad ne ugleda
sudnicu.
Terry je naglo skrenuo ulijevo, na parkiralište ispred policijske
postaje. Automobil se zaustavio na parkirnome mjestu. Maggie je
pratila stričeve kretnje: on je ubacio mjenjač u ler, a ona je otvorila
vrata i izašla iz automobila.
Laknulo joj je za trenutak, a zatim se suočila sa svojevrsim
bedemom mnoštva Terryja.
Iste kratke frizure. Isti gusti brkovi. Ista srdžba sjaji u njihovim
malim očima. Svi Terryjevi prijatelji zovu se Bud, Mack i Red, a pričaju
o dobrim starim vremenima, baš kao što propovjednici govore o raju.
Svi imaju nekoliko bivših žena, ljutite ljubavnice i odraslu djecu koja ne
žele razgovarati s njima. Još gore, svi su od istog soja murjaka, kao i
Terry. Uvijek su pametniji od drugih. Nikad ne slušaju nikoga izvan
svoga kruga. U koricama na nožnim zglobovima nose rezervne pištolje.
U dnu ormara čuvaju halje Ku Klux Klana.
Maggie ne pamti vrijeme kad Terryjevi prijatelji nisu bih u blizini,
ali ne zbog Terryja, već zbog Jimmyja. Bih su na svim njegovim
utakmicama. Dolazili su na treninge i savjetovali trenera. Davali su
Jimmyju novac kad je odlazio na sastanke s curama, a kad je ozlijedio
koljeno, organizirali su policijsku pratnju do bolnice.
Maggie je pomislila da će štovanje njihovog junaka završiti s
Jimmyjevom nogometnom karijerom, ali su na neki način bili sretniji s
Jimmyjem na poslu nego kad su ga gledali na igralištu. Na dan kad je
Jimmy diplomirao na Policijskoj akademiji, njegovi navijači zauzeli su
prva dva reda u publici. Oni ga vole kao sina. Poučavaju ga. Pričaju mu
priče. Savjetuju ga.
A katkad, kad se opiju, čak i Maggie je dopušteno da to sluša.
»Hej!« Jett Elliott tresnuo je šakom po krovu automobila. Od
pijanstva nije mogao stajati na nogama. »Ovome nećemo dopustiti da
se izvuče. Čujete li me?«
»Nema šanse da se izvuče.« Mack McKay stavio je ruku na Jettovo
rame kako bi ga umirio. »Za ovo ćemo se mi pobrinuti.«
Bodrili su se i pretvarali se da jedan drugog šamaraju. Maggie je
stavila torbicu na rame, ali nije mogla otići. Bedem Terryja ispriječio se
na njezinom putu, a oni su je ignorirali.
Les Leslie naslonio se na automobil. »Sef je već proslijedio
informaciju u Kaliforniju. Vremenska razlika je tri sata, ali oni će
pronaći nekoga tko ga je vidio.«
Govorio je o Edwardu Spiveyu. Nakon suđenja, tip je pobjegao na
drugi kraj kontinenta, ali nitko nije vjerovao da će ondje dugo ostati.
»Mi bismo također trebali ondje odletjeti«, rekao je Red Flemming.
»Sigurno ga nećemo samo gledati.«
Terry je zalupio vrata automobila. »Misliš li da će nam dopustiti da
ponesemo omču u avion?«
»Imam dvije u prtljažniku.« Jett je htio uzeti čuturicu.
Mack ga je odgurnuo. »Odjebi.«
Jett je gurnuo njega. »Ti odjebi.«
Maggie je iskoristila natezanje te je pošla prema ulici. Nije htjela
biti u blizini kad se nabriju do kraja.
Red je ispružio ruku i zaustavio Maggie. »Jimmy je dobro?«
Kimnula je glavom, gledajući prema ulici. »Dobro je.«
»Doći će«, rekao je Terry. »Ne želi ostati kod kuće.«
»Naravno da ne želi.« Les je Terryju dodao čuturicu. »Danas ćemo
obaviti posao.«
»Nego što.« Terry je potegnuo iz čuturice. »Taj seronja završit će
ispod zemlje. Jesam li u pravu?«
»Naravno da si u pravu.« Jett je Terryju oteo čuturicu. »Tom gadu
neće suditi. Jedini put koji će prijeći jest put do groba.«
Gunđali su i bodrili se. Maggie je htjela zaobići Reda.
»Moramo Jima poštedjeti ovoga«, mrmljao je Red. Svi su ga čuli.
Kimali su glavama. Maggie je bila nervozna i ljubomorna. Svi će bez
iznimke dati život kako bi zaštitili Jimmyja Lawsona.
»Moraš li negdje poći?« upitao je Terry.
Maggie je shvatila da se obratio njoj. Nije osjetila potrebu da se
odmah usprotivi stricu. Pošla je prema ulici, zadovoljna što nije s
njima.
Olakšanje je bilo kratkog daha. Nikad neće pobjeći od tih seronja.
Crni automobil zaustavio se na parkiralištu. Prozor je spušten. Za
volanom sjedi Bud Deacon. Uz njega sjedi Chip Bixby. Izgledao je
najgore od svih okupljenih. Upali obrazi i plavičaste usne, vjerojatno od
previše popušenih cigareta. Chip je bio najmirniji od svih Terryjevih
prijatelja, ali to ne znači ništa.
»Jimmy je dobro i namjerava doći«, rekla je Maggie prije nego što je
postavio pitanje.
»To nije u redu«, rekao je Bud. »Trebala si mu reći da ostane kod
kuće.«
Gotovo se nasmijala. »Misliš li da on mene sluša?«
»Začepi gubicu, prije nego što je ja začepim«, zaprijetio je Bud. »Zar
te ne mogu zamoliti da budeš uz svog brata?«
Maggie se ugrizla za usnicu kako bi prešutjela odgovor.
»Neće mu biti lako«, rekao je Chip ozbiljnim glasom. Duke Abbott
bio je njegov partner. Chip je bio u motelu kad je Duke ustrijeljen. I on je
sjedio iza Edwarda Spiveya kad ga je porota oslobodila krivnje.
Pridržavala su ga dvojica policajaca, a da jedan od njih nije čvrsto držao
Chipov revolver, on bi sada najvjerojatnije sjedio u ćeliji osuđenika na
smrt.
»Jimmy zna da nije sam«, rekla je Maggie.
»Nije bitno«, rekao je Chip. »Kad se ovo dogodi, ostaješ sam do
kraja života.«
Maggie nije znala što bi rekla. Oduvijek poznaje Chipa, ali njihovo
poznanstvo zacijelo nije prisno.
Čini se da je i Chip shvatio. »Idemo«, rekao je Budu.
Maggie je gledala kako se njihov automobil udaljava od parkirališta.
Ubrzala je hod. Nije htjela razmišljati o planovima koje Terry kuje sa
svojim prijateljima. Njezina je dužnost provođenje zakona - i to kao
policajka. Ipak, ona je murjak i neće cinkati druge murjake. Osim toga,
muškarci su detektivi. Maggie je u ophodnji. Ona je žena koju nitko
neće slušati, ali ako je i saslušaju, obratit će pažnju samo kad vide
članak u The Atlanta Constitutionu. Maggie je jedino mogla obavljati
svakodnevne zadatke, a sad se treba i pripremiti za posao.
Prešla je ulicu kopajući po torbici. Polovicu torbice zauzeo je veliki
radioprijemnik. Pričvrstila ga je straga za remen i provukla svijenu žicu
do mikrofona na ramenu. Maggie je provjerila dva gumba na uređaju.
Jedan za glasnoću, drugi za biranje kanala. Oba će i u snu namjestiti.
Gotovinu iz novčanika stavila je u džep hlača. U lijevi džep košulje
stavila je dvije kovanice i notes, a u desni priručnik. U stražnji džep
stavila je suzavac u spreju i tubu bezbojnog ruža. To nije obavezna
oprema, ali cura se mora zaštititi.
Pregledala je preostale predmete u torbici: knjiga u mekom uvezu,
sitniš, tamniji ruž, puder, maskara, rumenilo, olovka za oči. Predmeti
koji nisu nužni na radnom mjestu, ali mora ih nositi sa sobom kako to
ne bi upotrijebila Lilly.
Vjetar je mrsio njezinu kosu kad je zakoračila na pločnik. Nestao je
oštar bol u koljenu. Potpuno je svjesna svog koljena i neće se srušiti na
do. Nije znala kako Jimmy rješava svakodnevne neugodnosti. Naravno
da nije znala ni kako njezin brat izlazi nakraj s mnogo drugih stvari.
Dakle, ili je Jimmy slagao što se dogodilo tijekom pucnjave, ili je
prije odlaska iz bolnice pažljivo očistio revolver. S obzirom da se loše
umio, drugo objašnjenje nije bilo uvjerljivo. Zacijelo nije pucao iz
revolvera.
Što je još slagao? Zar se Strijelčev pištolj zaglavio? Maggie je vrlo
često na streljani i zna što se događa kad se pištolj zaglavi. To se
dogodilo i njoj. Vidjela je kako se događa i drugima. Redoslijed je uvijek
isti. Povučeš okidač. Ništa se ne dogodi. Još jednom povučeš okidač,
možda treći i četvrti put, a zatim shvatiš da se pištolj zaglavio. Kao da
njušiš pokvareno mlijeko ili kušaš previše ljutu hranu. Uvijek trebaš
nekoliko puta iskušati. Isprva ne vjeruješ da nešto nije u redu.
Maggie se zaustavila. Pogledala je na sat. Kad je velika kazaljka
pokazala dvanaest, uživjela se u ulogu Strijelca.
Zaokreni iza ugla. Naciljaj. Upucaj Dona Wesleya. Zastani. Naciljaj.
Povuci okidač. Ništa. Još jednom povuci okidač. Bježi.
Pet, možda šest sekundi, uz pretpostavku da Strijelac nije oklijevao
i da je bio u stanju odmah naciljati novu metu, premda se Jimmy kretao
kad je Don pao na tlo.
Maggie je hodala. Sekunda traje i dulje nego što se najčešće smatra.
Treptaj oka traje oko tristo milisekundi. Za udisaj i izdisaj potrebno je
oko pet sekundi. Prosječan strijelac u manje od dvije sekunde izvuče
svoje oružje.
Jimmy Lawson jedan je od najboljih strijelaca na odjelu. Čovjeka će
s lakoćom ubiti za pet, šest sekundi.
Maggie je zaokrenula iza ugla i gotovo naletjela na drugog policajca.
Njegova je koža boje kave i nosi preusku odoru u kojoj se doima kao
novak koji je prvi dan na poslu. Odmah je podigao ruke i time pokazao
da je nov u policiji.
»Iduća ulica lijevo. Uprava je na polovici ulice, s lijeve strane«, rekla
mu je.
Salutirao je podigavši ruku do kape. »Hvala vam, gospođo.«
Maggie je hodala po pločniku. Muškarac je pretrčao ulicu i hodao
usporedno s njom na drugoj strani. Zaboravila je da je s Policijske
akademije pristigla nova generacija diplomaca. Novaci nisu mogli
imati lošiji prvi dan na poslu. Povrh rješavanja ubojstva Dona Wesleya,
morat će gaziti preko gomile ustrašenih guštera koji će u pravilu
odustati nakon dva-tri dana.
Umjesto da skrene ulijevo na Aveniju Central, Maggie je hodala
ravno još dvije ulice. Restoran The Do Right poznat je po bljutavoj hrani
i lošoj kavi, ali zbog lokacije imaju odanu klijentelu. U restoranu su
samo dvije mušterije. Tu nitko ne jede ako ne mora, a prozivka će
započeti za četrdeset minuta.
»Jimmy je dobro?« upitala je konobarica.
»Dobro je, hvala na pitanju.«
Maggie je pošla na drugi kraj prostorije. Dvije praktički polugole
žene izvalile su se na kožnim sjedištima. Poderane čarape, minijaturne
suknjice, debela šminka i plave perike neizostavni su rekviziti
prerušenih policajki. To su žene koje rade u novom policijskom odredu
za sprječavanje prostitucije, a koliko je poznato, radi se o spašavanju
bogatih bijelih bankara od zatvorske kazne.
Gail Patterson namignula je Maggie otpuhnuvši dim cigarete.
Južnjački naglasak savršeno se uklapao u njezinu krinku. »Želiš li malo
akcije, mamice?«
Maggie se nasmijala, ponadavši se da se nije previše zajapurila.
Prvu godinu na dužnosti patrolirala je gradom sa Gail. Nadređena
policajka bila je gruba, mušičava i zacijelo najbolja nastavnica koju je
Maggie ikad imala.
»Moram poći.« Druga žena bučno je iskapila sok od naranče. Zove
se Mary Petersen. Maggie poznaje Mary samo iz viđenja. Razvedena je i
slaba na murjake. Naravno da to govore o svim ženama koje rade u
policiji - da su došle zbog toga što su slabe na murjake - pa Maggie nije
točno znala o čemu se radi.
Maryna najlonska minica šuštala je kad je ustala sa sjedišta. »Jimmy
je dobro?«
»Dobro je.«
 »U redu. Reci mu neka računa na nas.« Na odlasku je potapšala
Maggie po ramenu.
Gail joj je mahnula da sjedne. »Odmori se, mala.«
»Hvala.« Maggie je otkopčala radioprijemnik straga na remenu i
sjela. Sjedište je bilo toplo. Utonula je u meku spužvu. Odjednom je
htjela sklopiti oči. Tijelo joj se opustilo. Maggie je bila napeta od
trenutka kad je ušla u majčinu kuhinju.
Gail je skinula periku, koju je odložila na stol. »Doimaš se umorno,
kao što se i ja osjećam.«
»Priznajem«, rekla je Maggie. »Dobro izgledaš.«
Gail se nasmijala i ispuhnula dim cigarete. »Jebena lažljivica.«
Maggie je slagala. Gail je izgledala kao stara drolja, i to ne samo
zbog odjeće koju je morala nositi na tajnom zadatku. Ima četrdeset
dvije godine. Bore na licu. Njezina crna kosa sigurno nije prirodna.
Obrazi su joj obješeni, a ima i podočnjake. Duboka bora usjekla joj se na
čelu zbog toga što uvijek gleda naokolo i provjerava situaciju.
Nema ti pomoći ako se Gail ne bi svidjelo ono što je ugledala. Svi
zaziru od njezine prijeke naravi. Kad je došla u policiju, nije bilo
saveznih stipendija s kojima su žene radile na takvome mjestu. Borila
se zubima i noktima kako bi obavljala tajne zadatke.
Ona pripada staroj gardi, Terryjevoj skupini, pa se kao i svi užasava
gubitka statusa.
»Kako je zaista Jimmy?« upitala je Gail.
»Nemam pojma. Nikad ne razgovara sa mnom.« Maggie je rekla
istinu.
»Točno.« U jednoj ruci držala je cigaretu, a u drugoj vilicu kojom je
rezala palačinke. »Jesi li pozvala na spoj onog svog susjeda?«
Maggie nije došla u restoran kako bi razgovarala o neuspješnim
sastancima. »Što ste čule o ubojstvu?«
»Čula sam da ubojica neće odšetati kao Edward Spivey.«
»Osim toga.«
Gail ju je gledala u oči. Žvakala je, povukla dim cigarete i opet
žvakala. Naposljetku je upitala: »Poznaješ li Dona?«
»Baš i ne. On je Jimmyjev prijatelj.« Gail je polako izdahnula. »Ja ga
poznajem.« Maggie je šutjela.
»Ima i lijepu stranu.« Gail je gledala u daljinu. »Zbog njih se uvijek
moraš brinuti, zbog seronja koji nisu uvijek seronje.«
»Seronja je uvijek seronja.«
»Vi mladi to kažete.« Odložila je vilicu. »Draga, na ovom poslu se
promijeniš, htjela-ne htjela. Nakon dugogodišnjeg crnčenja, ne želiš
doći kući muškarcu koji legne kad mu narediš da legne.« Namignula je.
»Ti želiš biti ona koja će leći.«
Maggie je zadnjih dana jedino željela da je kuća tiha, a odjeća čista
kad se vrati doma.
»Kad su nježni, slobodno se opusti.« Gail se rastužila. »Uvijek su
snažni i mučaljivi, a jednog dana, dovraga, ne baš cijeli dan, možda
sekundu ili dvije, ako imaš sreće, pokažu svoju lijepu stranu i...«
Pucnula je prstima. »Nema te više.«
Maggie je sporo reagirala. »Poznavala, si Dona.«
Slegnula je ramenima. »Nije bio tako loš kad smo bili nasamo.«
Maggie je čeprkala po sasušenoj mrlji sirupa na stolu. Gail je
oduvijek njezin uzor. Dobra je u svom poslu. Ima muža koji je voli. Ona
je za nju ideal uspješne žene.
»Uh, mala, ne bih te htjela razočarati.«
»Nisi to učinila«, slagala je Maggie.
»Znaš da volim Nevolju.«
Maggie se nasmiješila na staru dosjetku. Nadimak njezina muža je
Nevolja.
Gail je ispuhnula dim cigarete. »Nikad ga ne viđam, a kad se vidimo,
uvijek se svađamo zbog novca, koji račun treba prvo platiti, što ćemo
učiniti s mužem moje sestre koji je propalica, do kada ćemo odgađati
dolazak njegove majke koja će biti s nama.« Malodušno je slegnula
ramenima. »Katkad je olakšanje živjeti s osobom koja od tebe želi
samo jedno.«
»To je tvoja stvar. Ne moraš mi objašnjavati.«
»Naravno da ne moram.« Iz torbice je izvadila čuturicu. Svi više
rangirani policajci sa sobom nose alkoholna pića. Maggie je promatrala
Gail kako naginje. Potegnula je još jedan gutljaj. »Isuse, mrzim kad
strada dobar čovjek. Borio se u onom jebenom ratu, vratio se kući, a
onda ga je Amerikanac ustrijelio u sporednoj ulici.«
Maggie je razmišljala za koliko će stolova tog jutra morati sjediti
dok ne dobije odgovor na postavljeno pitanje. »Što ste čule o
ubojstvu?« upitala je još jednom.
Gail je pogledala konobaricu, a zatim je rekla: »Ona njegova cura za
hopa-cupa. Kako se zove, Pocahontas? Imala je ispad u bolnici«
Maggie je jednom srela tu ženu. Bila je tamnoputa, crne kose
spletene u dugu pletenicu koja joj pada po leđima. »Kako je saznala?«
»Čula je na policijskom prijemniku. Don je držao prijemnik u svom
stanu.«
»Nisam znala da su živjeli zajedno.«
Nasmijala se. »Nije ni on.«
Maggie se također nasmijala, ali je ubrzo ušutjela zbog toga što je
bilo neprilično. Ponovila je Terryjeve riječi. »Sigurno će ga uhvatiti. Tko
god bio kriv. Pet ubijenih policajaca. Više neće moći.«
»Nekoga će uhvatiti.«
Maggie nije zatražila objašnjenje. Problematično je kako je točno
Terry pronašao odbačeni pištolj i okrvavljenu košulju, zbog kojih je
Edward Spivey i optužen za ubojstvo Dona Abbotta. A zajebano je što je
slučaj bio neoboriv i bez dokaza. Nažalost, većina porotnika živi u
getima Atlante. Prečesto su vidjeli mnoge policajce kako podmeću
dokaze te nisu povjerovali da je u tom slučaju u potpunosti poštivana
procedura.
»Svejedno.« Gail je natočila iz čuturice u šalicu s kavom.
»Obavijestili su sve zone. Svi rade prekovremeno. Nitko neće otići kući
dok ne riješimo slučaj.«
»Svi?« Maggie nije mogla ni zamisliti koliki će biti troškovi. »To
nisu učinili čak ni zbog Dukea.«
»Duke je bio drugačiji.«
»Obojica su bili policajci.«
»Ne pametuj, curo. Znaš da nije isto. Duke je bio na krivome mjestu
u krivo vrijeme. Sada je nećak Terryja Lawsona na dužnosti umalo
dobio dva metka u glavu.«
»Dva?«
»To govore u postaji.« Prstom je pokazala sljepoočnicu. »Dona su
upucali na tome mjestu.« Pomakla je prst. »A i tu.«
Maggie je znala da obje razmišljaju o istom. »Vrlo je teško pogoditi
te točke.«
»Jednom je teško. Dvaput, s te udaljenosti od mete, jeftinim
pištoljem za jednokratnu upotrebu, praktički je nemoguće.«
»Drugačije nego sa Strijelcem«, rekla je Maggie. »Četvorica su
ubijena metkom u čelo. Iz blizine. Kao na smaknuću.«
Gail ju je gledala u oči. »Misliš da je počinitelj Strijelac iz Atlante?«
»A ti ne misliš?«
»Strijelac je i dalje na slobodi. Dvaput smo prevrnuli nebo i zemlju,
a ništa nismo postigli. Ali jutrošnje ubojstvo... dečki su bili u uličici kad
je Don ustrijeljen, baš kao i one četiri žrtve.« Gail je slegnula ramenima.
»Što ja znam? Možda se radi o šašavoj slučajnosti.«
 »Naravno.« Jedna od prvih poduka što ih je Maggie dobila od Gail
jest da slučajnost ne postoji.
»Čula si za gume?« upitala je Gail.
»Isječene su.«
Gail je prevrtala upaljač u šaci te je lupnula po stolu. »Znam jednu
curu iz prijemne službe koja kaže da on nije prijavio ubojstvo.«
»Kako to misliš?«
»Jimmy nije prijavio šifru šezdeset tri.« Policajac teško ranjen. Ta
prijava je dio standardiziranog postupka kad je policajac ozlijeđen na
dužnosti. »Službenica je saznala da je Dan ozlijeđen tek kad je nazvao
jedan doktor iz Gradyja i rekao da je mrtav.«
Maggie je gledala u pod. Radioprijemnik je uz njezinu nogu. Svi
policijski službenici nose takve uređaje. Ako su na tajnom zadatku, kao
Gail, imaju ih u torbici. Policajci u ophodnji nose ih prikopčane za
remen s opremom. Nezgrapni su, debeli kao knjiga, teški kao velika
konzerva i omotani plastikom koja je po rubovima oštra kao nož. Kad
sjedneš, skineš ga sa sebe ili sjediš na rubu stolca, kako ti se i ne bi
zabio u kičmu.
»Možda nisu imali signal«, rekla je Maggie. Po cijelom gradu postoje
mjesta na kojima radioprijemnici ne hvataju signal. »Bili su na
području okruga Five Points u blizini Whitehalla. Ondje katkad puca
veza.«
Gail je izvila obrve. Ona radi na tom području. Poznaje sve mrtve
točke.
Maggie je u tom trenutku shvatila da ona nešto ne zna: na
Jimmyjevom remenu jutros nije bilo radioprijemnika. Dobro je
upamtila njegovu opremu. Ključevi, pendrek, lisice, revolver.
Ali nije bilo radioprijemnika.
»Hej, mala?« Gail je lupnula upaljačem po stolu. »Jesi li prisutna?«
Maggie je pogledala na sat. Prisjetila se ranijeg eksperimenta. Pet
sekundi. To je dugo vrijeme, a još dulje ako je Don dvaput ustrijeljen.
Jimmy je imao sedam ili osam sekundi da reagira. Ili možda ipak nije
reagirao.
Gail je još jednom lupnula po stolu. »Zar razgovaram sama sa
sobom?«
Maggie ju je pogledala. »Gdje ste sinoć radile?«
»Nismo na Fiveu, ako me to pitaš. Imala sam slobodan dan. Ovo je
za danas.« Gail je pokazala oskudnu odjeću. »Ja mamim mušterije.
Marice za odvoženje svodnika dobili smo od Druge i Treće gradske
zone. Žele iskorijeniti podvođenje.«
»Cinkeri će se sigurno pojaviti.«
»Hoće, ali kada?« Povukla je dim i ugasila cigaretu. »Samo ćemo
tratiti vrijeme, kao i novac za informacije. Dobili smo bezbroj prijava
za dva prijašnja ubojstva. Žene masovno otkucavaju muževe i dečke
kako bi pokupile pet tisuća dolara.«
Maggie je često provjeravala lažne prijave i zna da ona govori
istinu. »Zbog čega bi zatvaranje ulica bilo gubljenje vremena? Kod
Edwarda Spiveya bilo je uspješno.«
»Zaista?«
Maggie je slegnula ramenima. Terry je koristio istu taktiku i od
jednog cinkera saznao za Spiveya. Dakle, taj postupak nije beskoristan.
»Sad me dobro slušaj«, rekla je Gail. »Tražimo kurvu koja je sinoć na
Fiveu nešto vidjela, zar ne? Nadamo se da ćemo od nje saznati i neko
ime.«
Maggie je kimnula glavom.
»Dakle, ovo će se dogoditi prvog dana: naši dečki strpat će iza brave
sve svodnike koje pronađu. Ako svodnike strpaš iza brave, cure će se
cijeli dan drogirati i spavati.«
Maggie je još jednom kimnula glavom. To se dogodilo i prošli put.
»Događaji drugog dana: svodnici plate jamčevinu, pretuku cure
zbog toga što su ljenčarile, a one istrče na ulicu kako bi nadoknadile
gubitke.« Upalila je cigaretu. »Nakon toga imamo treći dan: dolaze naši
dečki i strpaju kurve iza brave.« Okretala je upaljač na stolu. »To su i
ulazna i izlazna vrata. Četvrti dan, peti dan, koliko je god potrebno, oni
će se kurčiti, dok naposljetku netko ne progovori kako bi se svi mogli
vratiti na posao.«
»Ali, to i mi želimo. Moramo s nekim razgovarati.«
»Da. Međutim, je li to najpametnija metoda?« Nagnula se nad
stolom. »Koliko je dana prošlo, pet, šest? U međuvremenu je osoba koja
je ubila Dona Wesleya rastalila oružje kojim je počinjeno ubojstvo u
bačvi kiseline i zbrisala iz grada. Ili još gore, ona želi unajmiti nekog
šminkerskog odvjetnika sa sjevera koji svakog može s lakoćom
osloboditi.«
Opet Edward Spivey. Sve što danas učine, bit će u sjeni tog čovjeka.
»Koja je brža opcija?« upitala je Maggie.
»Saznamo ime svodnika koji ima cure na mjestu ubojstva, a zatim
svodnik dogovori sastanak sa svojim curama kako bismo s njima
razgovarali. Znaš kako to ide. Kurve se ne smiju ni popisati dok im
svodnik ne dopusti. A najčešće i naplati nekom perverznjaku da ih
gleda.«
Maggie se gotovo nasmijala. »Zar je tako lako? Treba otići k
svodniku i on će nam dopustiti da razgovaramo s njegovim curama?«
»Lako je ako to učinimo mi. Ako to učine dečki, onda ćemo u gradu
imati Tet ofenzivu.« Slegnula je ramenima, kao da se taj scenarij već
odvio. »Znaš i sama da cure bolje kontroliraju situaciju.«
»Znam«, rekla je Maggie, iako je to rekla žena koju je gledala kad je
ova osumnjičeniku razbila lubanju ručnom svjetiljkom.
»Jesi li ikad prekinula tučnjavu između dvojice momaka?« upitala je
Gail.
»Naravno.« Maggie ih razdvaja barem pet puta tjedno. »Oni se neće
prestati mlatiti kao luđaci zbog toga što se tebe boje, zar ne?«
»Neće.« Katkad je za prekid tučnjave dovoljno da ugledaju njezino
patrolno vozilo. »Nakon prvih udaraca, oni žele da ih netko zaustavi
kako se ne bi teže ozlijedili. Ja sam tek opravdanje.«
»Točno«, rekla je Gail. »Dakle, zbog čega se mučiti i odugovlačiti s
našim dečkima - oni će mlatiti njihove dečke, koji će pak mlatiti naše
dečke - ako mi cure možemo razgovarati kao polurazumni ljudi?«
»Koje cure?«
»Nas dvije.« Pokazala je prostor između njih. Maggie je razmišljala
o njezinim riječima. »Kako ćemo znati da ne lažu?«
Postavila je dobro pitanje. »Jesi li šefovima rekla za ovu zamisao?«
»Jesam. Mack, Les, Terry i svi ostali pali su na pod i ljubili mi noge
jer sam genijalna.«
Maggie se nacerila na dosjetku. »Five Points. Na tom području radi
milijun cura.«
»Ne govorimo o području Five Points. Govorimo o Whitehallu. I ne
samo o Whitehallu, već i o području kod C&S banke na kojem je Don
ustrijeljen. Starije kurve operiraju na tom dijelu ulice. Najčešće šmrču
koku i puše heroin. Praktički su na izdisaju. Stoga je vrijeme
dragocjeno.«
Maggie je znala kako »starije« znači da su njezine dobi. »U redu,
treba nam ime svodnika koji radi na tom uglu. Imaš li doušnike koji će
progovoriti?«
»Naravno da imam. Međutim, odnosi na ulici su zapetljani. Možda
sam bila prestroga s dvije kurve koje su mi stale na put.« Gail je otresla
cigaretu u pepeljaru. »Znaš me, mala. Uvijek sam za sobom rušila
mostove. Znam tko ima informaciju. Možda će mi trebati pomoć da to
iščeprkam.«
Maggie su proželi trnci u stopalima. Hodala je po rubu strme litice.
»Nisam detektivka.«
»Pa što?« Gail je u njoj raspirila žar. Ona uvijek pridobije Maggie na
taj način. Maggie žudi da se dokaže Gail. »Odem van i pogledam
naokolo. Saznam ime od doušnika. A onda? Svodnik neće razgovarati
sa mnom. Znaš kakvi su ti gadovi. Oni žele razgovarati sa zgodnom i
mladom curom kojoj se sise nisu objesile.«
Maggie se stegnuo želudac. Jasno je da je Gail razmišljala o toj
opciji. »Misliš li da mogu tek tako ušetati u jazbinu nekog svodnika?
Zar on jedva čeka da razgovara sa mnom?«
»Slušaj, draga, zaboravi što sam ti govorila kad smo bile u ophodnji.
Ako sam nešto naučila na tajnim zadacima, onda znam da je katkad
dobro iskoristiti činjenicu da si žena.«
Maggie nije bila potpuno uvjerena.
»Od tebe se jedino očekuje da sjediš i promatraš.«
Maggie je znala o čemu ona govori. Reci Terryju ime i pusti dečke
da riješe problem.
Gail je ugasila cigaretu u palačinkama. »Slušaj, od tebe se traži
odgovor: ili da, ili ne. Ako kažeš da, srest ćemo se oko dva popodne u
restoranu Colonnade. Kaži ne, i tip koji je ubio Dona, a mogao je ubiti i
tvog brata, još jednom će se izvući. Zar ne?« Gail je slegnula ramenima.
»Sama odluči.«
 5.

Gomila policajaca okupila se na stubama Uprave policije. Ta četvrtasta

i ružna građevina obložena je bijelim mramorom koji se vadi u
kamenolomu Tate u sjevernoj Georgiji, a ondje sijeku i ploče za
nadgrobne spomenike. Svi muškarci su, očekivano, razgovarali o smrti.
Maggie je već s udaljenosti čula kako izgovaraju ime Dona Wesleya,
Većina ga vjerojatno nikad nije susrela. Po brojkama na njihovim
ovratnicima znala je da pripadaju raznim jedinicama, premda je imala
dojam kako svi imaju isti, mračni cilj. Ubojica je treći put pogodio u
srce policijskih snaga. Panična odlučnost koja je obilježila protekle
dvije potrage prerasla je u neskrivenu krvožednost.
Zajednički neprijatelj najefikasnije ujedinjava murjake.
Naravno, u Atlanti ima mnogo murjaka. Grad je podijeljen na sedam
policijskih zona koje obuhvaćaju i aerodrom i Perry Homes, geto koji je
toliko opasan da su za njega zaduženi posebni policijski odredi. Zone
se poklapaju s gradskim četvrtima. Zona u središtu grada, Zona 1, za
prozivke koristi prizemlje upravne zgrade. Lokacija je idealna zbog
toga što je praktična, ali nije preporučljivo stajati u blizini glavešina.
Terry i njegovi prijatelji uvijek prigovaraju kako u muškom zahodu
susreću načelnika policije. Shvatila je da se premišljaju što kod njega
više mrze: neiskustvo ili crnu boju kože.
Nakon višemjesečnih otvorenih sukoba, gradonačelnik Maynard
Jackson konačno je izgurao starog šefa policije. Načelnik Reginald
Eaves stupio je na dužnost u vrijeme suđenja Edwardu Spiveyu, pa je
loša situacija postala nepodnošljiva. Eaves nije mario. Njegov je
zadatak da razbije bjelačku kliku na vlasti jer ona oduvijek kontrolira
Upravu policije u Atlanti.
Terry Lawson naglo je postao problematičan zbog tadašnjeg
vremena.
Maggie je shvaćala stričevu srdžbu, premda nije bila na njegovoj
strani. Sustav dobrih starih pajdaša je sjajan ako si jedan od njih. Kad je
Terryjeva skupina počela raditi u policiji, crnački murjaci nisu smjeli
ući u policijsku postaju. Morali su čekati pozive u Kršćanskom
omladinskom domu u Ulici Buder. Odore su smjeli nositi jedino na
dužnosti. Većina nije imala patrolna vozila. Privodili su isključivo druge
crnce, a od bijelaca nisu smjeli uzimati izjave niti ih intervjuirati.
Naravno, sve se promijenilo, ali ljudi kao što je Terry pristaju na
promjenu samo ako se ona poklapa s njihovim interesima.
Načelnik Eaves prvo je počistio vlastito dvorište. U mjesec dana,
smijenjeno je šest pomoćnika načelnika i stotinjak nadzornika. Eaves
je osobno izabrao kadrove koji su došli na njihova mjesta. Mnogi novi
šefovi tražili su svoje ljude, ali pojavili su se problemi zbog toga što je
stara klika bila isključivo bjelačka, a nova je isključivo crnačka.
Podignute su optužnice, ali nijedan spor nije razriješen.
Eaves je zatim uveo novi sustav testiranja za formaliziranje
promaknuća. Prije njega, jedino se radilo o tome koga poznaješ, a
Eaves je htio da se jedino radi o tome što znaš. Zamisao je bila dobra,
ali crnački policajci nisu mogli proći na testu, pa je Eaves imenovao
komisiju pred kojom su usmeno odgovarali. Bijeli policajci nisu smjeli
proći na usmenom testu.
Podignute su optužnice. Nitko ne zna kakav će biti ishod.
Osim zbog boje kože, Maggie je najčešće slušala kako se na Eavesa
žale zbog boje krvi: njegova krv nije plava. Gradonačelnika je upoznao
na pravnom fakultetu. Eaves nikad nije bio pravi policajac. Nikad nije
bio u ophodnji. Načelnika su jedino viđali u upravnoj zgradi, na
vijestima, ali i kad bi se u šminkerskom Cadillacu vozio na ručak u
Commerce Club.
On najčešće komunicira pomoću dnevnih izvještaja koji se čitaju na
prozivci, a to je još jedan razlog za mržnju prema novom šefu - Eaves je
opsjednut papirologijom. Uveo je nova pravila o izgledu, obraćanju u
javnosti, korištenju prisile, ali je najvažnije kako ispuniti obrasce koji
su potrebni saveznoj vladi radi primanja novčanih sredstava.
Taj dio napose je bitan policajkama. One nose odoru samo zbog
toga što je savezna vlada stipendijama potkupila grad da ih uposle,
Ženama nije izričito naređeno da lažu o svojim dužnostima, ali
stipendije su dale određene smjernice koje Uprava policije Atlante
neće provoditi. Najvažnija smjernica su rasno miješane ophodnje.
Nijedna bjelkinja nije se htjela voziti s crnkinjom. Bijelci bi se vrlo
rado vozili s crnkinjama, ali crnkinje nisu tako glupe da s njima uđu u
auto. Nije bilo ni teorijske šanse da se crnac vozi s bijelcem.
Možda Atlanta nije bez razloga statistički najnasilniji grad u
Americi s najvećom stopom zločina. Koliko je Maggie poznato, crnački i
bjelački policajci jedino se slažu u tome da ženama nije mjesto u
policiji.
Upoznaj novog šefa. Isti je kao i stari šef.
Maggie se uspela po dvadeset jednoj stepenici upravne zgrade.
Mjedena vrata poprimila su zelenkastu patinu. Staklo je bilo masno od
dima i znoja. Duboko je udahnula svježi zrak te ušla u predvorje - kao i
stubište, bilo je prepuno ljudi. Nisu zbijali šale niti su se zafrkavali.
Težina ubojstva Dona Wesleya nadvila se nad prostorijom kao i dim
cigareta koji je zamaglio zrak.
Ni u tuzi nisu promijenili ponašanje. Nitko se nije uklonio Maggie s
puta dok se probijala kroz gužvu. Gurali su je ramenima. Pipkali po
stražnjici. Ostala je smirena i gledala ispred sebe hodajući prema
drugom dijelu prostorije.
»Hej, mala.« Chuck Hammond je niska rasta. Glava mu je u visini
njezinih grudi, a čini se da ga to usrećuje. »Jimmy je dobro?«
»Ubrzo će doći, pa se osobno uvjeri«, rekla je u hodu.
»Slušaj, ako trebaš s nekim razgovarati...«
Spasio ju je Rick Anderson. »Hej, Maggie, imaš li minutu?«
»Naravno.« Maggie je osjetila Chuckov dlan na nadlaktici, ali nije se
zaustavila. Pošla je za Rickom, koji se probijao prema drugom kraju
prostorije. Svi vole Ricka. On je zabavan, ugodne naravi i smije se svim
šalama.
Pogledao je preko ramena kako bi provjerio je li ona iza njega.
»Kako si?«
»Dobro«, rekla je. »Jimmy je super.«
»Ne pitam te za Jimmyja.«
Maggie je odjednom obuzela želja da vrisne - čak se i ne sjeća kad ju
je netko posljednji put pitao kako se ona osjeća. »Dobro sam. Hvala.«
»Gospođo.« Naklonio se i pokazao vrata označena kao ženska
svlačionica. Oboje su ignorirali prostački nacrtani ukrućeni penis ispod
znaka na vratima.
»Hvala.«
Maggie je polako otvorila vrata kako bi provjerila je li možda
nekoga omela.
Dobro je učinila zbog toga što je Charlaine Compton bila bez hlača.
Nanosila je bezbojan lak za nokte u cik-cak liniji po hulahupkama.
Ugledala je Maggie i rekla: »Tek sam ih kupila.«
»Imam rezervne.« Maggie se morala provući pored Charlaine.
Ženska svlačionica ustvari je skučena prostorija u kojoj su isprva držali
sredstva za čišćenje. Nije bilo zahodskih školjki ni umivaonika. Ako
moraju na zahod, potrebno je uspeti se stubištem i koristiti javne
zahode.
Maggie je namjestila brojčanik na lokotu i otvorila svoj ormarić.
»Chuck mi se prikačio.«
»Je li te pipkao?«
Maggie se stresla. »U zadnji čas spasio me Rick Anderson.«
»Rick je dobar momak.« Charlaine ju je gledala u oči. »Jimmy je
dobro?«
»Bijesan je. Želi uhvatiti tog tipa.« Dala je Charlaine bijelo plastično
jaje iz svog ormarića. »Don je bio dobar murjak. On to nije zaslužio.«
»Potpuno se slažem s tobom.« Charlaine je iz omota izvadila
hulahupke. »Trebala si jutros čuti moju majku kako telefonira. ›Zašto
radiš taj posao na kojem bi mogla poginuti? Zar si poludjela?‹«
Maggie je često slušala ta pitanja. Nešto joj je palo na pamet.
»Možda će nam dati da provjerimo neke informacije.«
»Možda će princeza Grace doći i oprati moj zahod.«
Maggie se prisjetila Gailina prijedloga da na tom slučaju rade
zajedno. Gail je znala raspiriti žar i izazov u Maggie. Premda se
užasnula, privukla ju je mogućnost da sudjeluje u pronalaženju Donova
ubojice. Međutim, postoji i drugi čimbenik. Maggie će morati Terryju
reći ključno ime. Naravno, Terryju neće odati samo ime. Potpisat će
smrtnu presudu tom čovjeku.
S druge strane, informacije bi mogla prenijeti Ricku Andersonu i
njegovom partneru, Jakeu Coffeeju. Oni su drugačiji policajci. Oni zaista
poštuju zakon. Zbog toga postoji novi problem. Ako Terry sazna da mu
Maggie radi iza leđa, za nju više neće biti mjesta u policiji. Terry gubi
utjecaj, ali i dalje ima veze, te bi ju mogli premjestiti u ured, ili još gore,
može završiti u noćnoj smjeni u zatvoru, a ondje će ju naposljetku
izbosti ili će dati ostavku.
»Dobro jutro, moje dame!« Wanda Clack progurala se kroz
odškrinuta vrata. Veselo se smiješila, ali čim je zatvorila vrata,
uozbiljila se. »Još jedan kurac na vratima?« upitala je. »Zaboga. Zar ti
dečki nemaju majku?«
»Kako ti je preko vikenda bilo na spoju?« upitala je Charlaine.
»Rekla sam mu da sam policajka, a on mi je uvalio račun.« Wanda je
kolutala očima. »Možda bih novom trebala reći da sam stjuardesa.«
»Pomisli će da si laka žena.«
»Upravo to želim da misli o meni. Nisam se dva mjeseca poševila.«
 Vrata su se širom otvorila.
»Hej!« vrisnula je Charlaine, držeći hlače na bokovima.
»Isuse, gospođo!« Začule su zvižduke i gotovo životinjske glasove,
pa je Wanda brzo zatvorila vrata. »Koji ti je vrag?«
Zurile su u plavušu koja je ušla u prostoriju. Bila je uspaničena.
Teško je disala - ili je to Maggie imala dojam da teško diše. Odora joj je
prevelika, kao da se zaogrnula indijskim sarijem. Novake uvijek
prepoznaš po odjeći. Odore dobiju tek nakon diplome na Policijskoj
akademiji zbog toga što mnogi odustanu prije kraja. Dečki u skladištu
ženama daju prevelike odore, a crnci dobivaju one napadno uske.
»Slušaj, plavojko.« Charlaine je zakopčala hlače. »Vrata se nikad ne
otvaraju do kraja. Nikad.«
»Uh...« Plavuša je drhtavim prstima dotaknula vrat. Vidjelo se da je
na rubu plača. Maggie se zapanjila kako se uspjela provući kroz gužvu.
Doimala se kao da će ju povjetarac otpuhati natrag.
Umjesto da upita djevojku, Charlaine se obratila Maggie: »Tko je
ova?«
Maggie je slegnula ramenima. »Vjerojatno jedna od novakinja.«
»Sranje, zaboravila sam da danas dolaze.« Charlaine je sjela kako bi
namjestila opremu na remenu. »Vidi se da ne zna šiti.«
»Možda je pomislila da će je uhapsiti ako prekroji odoru«, rekla je
Wanda.
Nasmijale su se. Nova djevojka promatrala ih je kao životinja u
kavezu.
Maggie se okrenula prema ormariću. Kopala je po torbici,
provjeravajući stvari za koje je znala da ih je ponijela. I ona je otrpjela
zadirkivanja kad je prvi put odjenula odoru. To je dio inicijacije. Ako ne
izdržiš u ženskoj svlačionici, onda nema šanse da ćeš izdržati na ulici.
Ovdje te ipak zadirkuju samo riječima. U prvom mjesecu, Maggie su
bezbroj puta u lice pljunule i udarile žene muževa što ih je privela zbog
obiteljskog nasilja. »Odakle si?« upitala je Wanda.
Nova djevojka očito nije shvatila da je pitanje postavljeno njoj.
»Da, ti«, rekla je Wanda. »Odakle si?«
»Iz Atlante.« Glas je bio milozvučan, pa se nisu iznenadile kad je
rekla: »Iz Buckheada.«
Wanda je tiho zazviždala. Rijetki su policajci koji dolaze iz
najbogatijeg gradskog kvarta. »O-la-la.«
Charlaine je lupnula Maggie po nozi kako bi joj privukla pažnju.
Ispružila je dlan, pa joj je Maggie pomogla da ustane s klupe. »Imate još
pet minuta, a zatim će se pojaviti crnkinje«, rekla im je.
Odškrinula je teška vrata te je prostoriju zapljusnuo žagor muških
glasova.
Wanda se ruku prekriženih na prsima zapovjednički obratila novoj
djevojci: »Dakle, O-la-la, što radiš u ovom sirotinjskom kvartu?«
»Samo sam...« Žena je kršila ruke. »Došla na posao.«
»Na posao.« Wanda ima oštar jezik. Zurila je u ženu, a vidjelo se da
ju strogo odmjerava. Visoka djevojka, svjetloplava kosa, savršene crte
lica. Krupne plave oči. Naglašene jagodice. Rumene usne, premda nije
nosila ruž. Možda je dvije godine starija od njih, a doima se svježije,
mlade, ženstvenije.
»Došla si zbog momaka?« upitala je Wanda. »Odmah ću ti reći da su
svi obične ništarije.«
Žena je šutjela, ali sve su pročitale u njezinim očima. Razmišljala je
što će učiniti, a prva opcija je da otvori vrata i vrišteći izjuri van.
»Hajde.« Wanda je glavom pokazala vrata. »Nećeš biti prva koja je
odustala prije prozivke.«
»Neću odustati«, promrmljala je plavuša sebi u bradu. »Nisam
došla zbog muškaraca. Došla sam zbog dužnosti i neću odustati.«
»Vidjet ćemo, O-la-la«, gunđala je Wanda.
»Da, vidjet ćete«, odlučno je rekla.
Maggie se sažalila nad curom. »Kako se zoveš?« upitala je.
»Kay...«, započela je, a zatim se predomislila. »Kate Murphy.«
»Kate Murphy?« rekla je Wanda. »Pa, i mi imamo vlastito Irsko
Proljeće..., muževno, ali i meni se sviđa!«
Maggie se nasmijala šali. Wanda je oponašala ženu iz reklame za
dezodorans.
»Nisam...« Kate je koraknula i gotovo izgubila ravnotežu. Cipele su
bile prevelike. Ziherice na hlačama su spale. Progutalo ju je more
tamnoplave vunene tkanine. »Treba mi ovaj posao«, promucala je.
Maggie je pažljivo promatrala Kate Murphy, Vidi se da je ustrašena,
ne može se poreći da je očajna, ali moraju joj odati priznanje zbog toga
što nije uzmaknula. Pogotovo zbog Wande, koja je bila nabrušena, pa je
iritirala i Maggie.
Wanda je to također zamijetila i ublažila ton. »Nemoj nositi tanke
čarape koje su ti dali. Franklin Simon ima vunene, dva para za dolar, pa
ti cipele neće spadati s nogu. Uzmi klamericu za hlače. Ziherice uvijek
spadnu, pogotovo ako potrčiš. Vjeruj mi, morat ćeš trčati i tući se, a
zbog svog stasa, zacijelo ćeš se zakačiti s nekim od majmuna koji stoje
iza vrata.«
Kate je pogledala vrata.
»Gledaj u mene.« Wandina lekcija nije završila. »Kod jednog krojača
u Ulici Carver možeš za male pare prekrojiti odoru. On je Židov, ali te
neće oderati.« Namignula je. »Nemoj buljiti u njegove rogove. Postane
živčan.«
Kate se doimala još ustrašenije.
»Što je sad, bojiš se Židova?« Wanda je opet bila nabrušena.
»Smetaju li ti?«
Kate je malodušno slegnula ramenima. »Ne... ako pokriju svoja
kopita.«
Wanda se gromko nasmijala. Lupnula je Kate po leđima krenuvši
prema vratima. »Dobra je, O-la-la. Plaćam piće, ako u petak i dalje
budeš ovdje.«
Odškrinuta je vrata i Maggie je ugledala mnoštvo muških lica kako
se nadviruju da nešto ugledaju iza vrata.
Kate je pogledala zastor koji je dijelio prostoriju. Užasnula se. »I
ovdje provode segregaciju?«
»One se presvlače u stražnjem dijelu. Ne smiju u odori doći na
posao.«
»Zašto?«
Maggie je škiljila. Nije shvatila je li njezina naivnost iskrena. »Jesi li
ikad u Buckheadu razgovarala sa crncima koji nisu morali ući na
stražnja vrata?«
»Pa, ja...«
»Policija nije dobrodošla u crnačkim četvrtima, čak i ako su njihove
boje kože.«
Kate je pogledala vrata. »Zbog čega i vi niste postavile zastor?«
Maggie je sad bila sigurna da se ona poigrava. »Zbog toga što su
one to postavile prve.« Morala ju je upozoriti. »Ozbiljno ti kažem, ako te
ondje uhvate, prebit će te. Vjeruj mi. One su opake kučke. Čak im se ni
Wanda ne suprotstavlja.«
»Oh... u redu.«
»Zahod je na katu«, rekla je Maggie. »Malen je, ima samo dvije
kabine. Ne lakiraj kosu sprejem pred zrcalom jer će ti zabiti nož u leđa.
Uzgred, ja sam Maggie.«
Kate je šutjela. Stajala je, stišćući remen na torbici kao da ga želi
ugušiti. Ili se njime objesiti.
»Imaš li svoj lokot?« upitala je Maggie.
 Kate je odmahnula glavom.
Maggie je otvorila ormarić. »Ostavi torbicu ovdje. Nakon radnog
vremena kupi lokot. Pored Sveučilišta, na Aveniji Central, nalazi se
trgovina sportske opreme. Ako dođeš u odori, besplatno ćeš dobiti
lokot. Ustvari, što češće nosi odoru. Dobit ćeš besplatnu kavu,
besplatnu hranu, besplatne namirnice.«
Kate je torbicu stavila na Maggienu. »Je li to zakonito?«
»Sve je zakonito ako te ne uhvate.« Maggie je zalupila vrata
ormarića. »Dobrodošla u policiju Atlante.«
 6.

Kate je sjedila za posljednjim stolom u stražnjem dijelu dvorane za

prozivke, između žene koja ju je mrzila i žene koja ju je malo manje
mrzila.
Maggie Lawson. Ona je Kateine visine - tamnu kosu svezak je u
punđu, a ima smeđe oči i lijepo lice, koje bi bez odore bilo još ljepše.
Naravno da se to može reći i za Kate, pa bi zacijelo trebala biti
velikodušna. Maggie joj je nevoljko pomogla. Kate je razmišljala hoće li
novčanik biti prazan kad se vrati po svoju torbicu.
Tu su još dvije žene, Clack i Compton. Obje su niske. Jedna je
zdepasta, a druga mršava kao štap. Blajhaju kratku kosu i pretjerano se
šminkaju, kao da očajnički žele dokazati kako su i one žene. Nisu se
htjele ni predstaviti. Kate je vidjela imena na srebrnim pločicama koje
su prikačile na odore.
Morala je razmišljati o osnovnoj školi kako bi se prisjetila kad ju je
ženska skupina zadnji put otvoreno prezirala. Kate je rano sazrela. Prva
je dobila obline. Prva je imala grudi. Dobila je mjesecnicu prije svih
prijateljica. Zatim je ostala bez prijateljica, a dečki su uvijek buljili u nju.
To je više-manje i sada proživljavala. Bez obzira na činjenicu da
nosi odoru koja na njoj stoji kao vreća, svi muškarci u prostoriji imali
su izgovor za osvrtanje i buljenje. Nikad u povijesti civilizacije nije
istodobno u više navrata toliko kovanica palo na pod.
Ignorirala ih je, premda je iskreno željela da netko od njih bude
njezin partner. Što je krupniji i gluplji, to bolje. Kate zna manipulirati
muškarcima. Brinule su ju žene. Ovaj posao nije bezopasan. Jutros je
ubijen policajac. Ako Lawson, Clack ili Compton budu njezine
partnerice, jasno joj je da će biti prepuštena sama sebi. A ona vulgarna
žena, koja čvrsto stoji na nogama i korača kao konj na izlasku iz staje,
bila bi u pravu. Kate neće preživjeti ni jedan tjedan.
Sklopila je ruke kako bi ih prestala kršiti. Kao i uvijek, uspaničila se
kad nije napipala vjenčani prsten. Prije dva mjeseca bila je
dvogodišnjica Patrickove smrti. Mrtav je dulje nego što ga je Kate
poznavala.
 Razmišljala je što bi Patrick rekao o njezinoj trenutnoj situaciji. Na
pitanje bi vjerojatno dobila dva odgovora. Patrick za kojeg se udala
drugačiji je od Patricka koji joj je slao pisma iz džungle. Nakon šest
tjedana na ratištu, doimao se kao drugačija, mračnija verzija momka za
kojeg se udala. Bio je opsjednut novim dečkima koji su pristizali svaki
tjedan kako bi zamijenili tipove koje su kući slali u vrećama za trupla.
Zvali su ih kraticom JND, a Kate je trebalo određeno vrijeme kako bi
shvatila značenje - nije bilo šanse da njezin muž u pismu svojoj ženi
napiše riječ »jebeni«. Kao da ona nije slušala album Richarda Pryora.
Jebeni novi dečki.
Kate nije mogla shvatiti zbog čega Patrick mrzi JND tipove. Prezirao
ih je. Bunio se protiv zamisli da oni postoje. Dolazili su svježi i
odmorni, odlučni i s fotografijama svojih djevojaka zataknutim u
postavi kacige. Nikoga nisu zanimala njihova imena. Zbog čega bi ih i
pitali, kad većina neće preživjeti prvi tjedan?
To je Kate. Zbog toga se nisu predstavile ni njoj... jebenoj novoj curi.
Namjestila je kapu na stolu, pogledavajući kolegice policajke kako
raširenih nogu i nalakćene sjede na rubu stolca. Kate se s prekriženim
nogama i rukama sklopljenim u krilu osjećala kao najčednija učenica u
školi.
Bila je jedna od osam bjelkinja u radnoj odori. Ostale bjelkinje
stajale su naslonjene na zid pored svlačionica. Pušile su cigaretu za
cigaretom, nosile uske minice i oskudne bluze, otvoreno pokazujući
grudi. Kate je isprva pomislila da su privedene ili čekaju da ih se
privede, a možda i traže mušterije, ali zatim je shvatila da su na tajnom
zadatku - premda je ovo mjesto na lošem glasu, zacijelo ne bi dopustili
prostitutkama da tu stoje i slušaju jutarnju prozivku.
Pomislila je i da prostitutke sigurno imaju pametnijeg posla.
Usredotočila se na drugi kraj prostorije, Ondje je osam policajki
crnkinja, i to su obojene cure zbog kojih su svi zabrinuti. Briga nije bila
neutemeljena. Žene su se doimale zastrašujuće. Gledale su ispred sebe
podignutih ramena i obuzete poslom. One se jasno izdvajaju u skupini i
zbog toga su postavile zastor. Ogradile su se od svijeta prije nego što
su drugi ogradili njih.
U prednjem dijelu prostorije, muškarci su jednako podijeljeni po
boji kože, ali njih je mnogo više. Vjerojatno pedesetak. Policajci su
sjedili sa detektivima u svakodnevnoj odjeći, koja je bila u modi prije
desetak godina. Svi su imali duge zaliske i guste brkove. Nisu skinuli
šešire, a cigaretu su držali između palca i kažiprsta. Užasno su
zaudarali po znoju i duhanu, a svi su bili natopljeni jeftinom vodicom
poslije brijanja.
Kate nije htjela razmišljati kako bi se osjećala u njihovom društvu.
Oni su je doslovno prepipali: grudi, stražnjicu, čak je i njezin zatiljak
dodirnuo neki neznanac. Nikad u životu nije otrpjela takve grubosti.
Kad je odjenula odoru, umjesto dobre postala je loša cura. Kao da su joj
htjeli poručiti: kad dođeš na naše područje, igraš po našim pravilima.
Jedan muškarac, koji je sjedio u blizini, htio je privući Katein
pogled. Odmah je pogledala u pod i sklopila ruke. Umirila je disanje,
suzbijajući kašalj zbog cigaretnog dima koji je ispunio prostoriju. Neće
više sanjariti o Patricku. Neće se prepustiti sjećanjima.
Ona ovo mora raditi.
U prostoriji se začuo žagor. Za govornicu je stao debeli bijelac s
velikim crvenim nosom, Kapetan Cal Vick. Jutros je razgovarao s Kate i
upozorio djevojku neka prikrije sise u grudnjaku, jer bi netko mogao
doživjeti srčani udar.
Vick je lupnuo po govornici. »U redu, mir. Svi se smirite.« Žagor je
odmah utihnuo. »Započnimo s molitvom za Dona Wesleya, neka počiva
u miru.« Svi su pognuli glave. Kate je gledala u pod.
Don Wesley. Vozila se na posao, kad je na radiju saznala za njegov
slučaj. Peti policajac koji je ubijen u protekla tri mjeseca. Spiker je
rekao da je Strijelac iz Atlante još jednom napao. Ponuđena je nagrada
od pet tisuća dolara. Poticao je slušatelje neka nazovu policiju ako
imaju bilo kakve informacije.
Kate se oznojila tijekom vožnje po ulicama u središtu grada. Htjela
se zaustaviti ispred prve telefonske govornice, nazvati obitelj i reći im
da je dobro. Zatim je shvatila da bi postupila glupo. Oni su, kao i Kate,
saznali pojedinosti i znaju da je sigurna. Spiker je rekao ime žrtve - bio
je to neoženjen i uzoran vojnik iz Vijetnama.
Ipak, Kate je vrlo teško suspregnula potrebu da nazove majku.
Natjerala se da vozi tek kad je razmislila o razgovoru. Jedini je razlog za
kontaktiranje obitelj da im kaže kako se predomislila, da ona ovo ne
može raditi i da se želi vratiti kući. Razočarat će ih. Oni neće ništa reći -
naravno da će im ipak laknuti - ali bit će razočarani, a to je na određeni
način gore od bilo kojeg »rekla sam ti«.
Stoga se Kate nije zaustavila ispred prve telefonske govornice.
Parkirala je na označenome mjestu, nedaleko od upravne zgrade
policije. Izašla je iz automobila. Hodala je niz tri ulice. Zatim se prijavila
Calu Vicku, koji je glasno komentirao jesu li to njezine sise prevelike da
bi smjela trčati ulicom.
»Amen«, rekao je Vick, što su svi za njim ponovili. »Obavit ćemo
prozivku, a zatim narednik Lawson mora održati brifing.«
Kate je pogledala Maggie - zbog toga što nije nosila prsten,
pomislila je kako je u rodu s narednikom Lawsonom.
Vick je govorio: »Prije nego započnemo, moram znati da ćete svi vi,
bedaci, dobro gledati oko sebe kad izađete van. Danas nitko ne smije
biti sam. Nitko ne smije jurcati i igrati se kauboja. Ovo sranje ćemo
zajedno razriješiti. Jeste li me čuli?«
Žene su šutjele, a muškarci su uglas povikali: »Da, gospodine.«
»Ovo neće biti repriza onoga prije šest mjeseci. Jeste li shvatili?«
»Da, gospodine«, povikali su.
Kate je pogledala naokolo. Svi su, osim nje, znali što se dogodilo
prije šest mjeseci.
Vick je započeo s prozivkom. »Anderson?«
»Ovdje«, začuo se promukli glas, a nakon njega drugi, pa treći...
Kate se meškoljila na stolcu zbog toga što joj se ručna baterija
zabila u bok. Opet se promeškoljila, pa se drška pendreka zabila u
njezino bedro. Kad je to ponovila, nekoliko glava okrenulo se prema
njoj. Njezin novi remen pucketao je i odavao kretnje.
Pogledala je Maggie, pa Clack i Compton - shvatila je da su raširile
noge kako bi ravnomjerno rasporedile težinu na remenu. Kate je
polako spustila stopala na pod i pažljivo ih razmaknula. Zajapurila se
od nelagode. Otkad je naučila sjediti, drži koljena skupljena ili sjedi
prekriženih nogu. Možda se može i drugačije. A možda te žene imaju
ono što Kate nema u sebi.
O tome ne smije razmišljati. Ako prizna da je drugačija, morat će
priznati da ne može raditi ovaj posao. Pravo rečeno, ona ne zna čime bi
se mogla baviti. Nije imala strpljenja da boravi u razredu punom djece.
Nije završila medicinsku školu. Otac je pronašao tri namještenja u
uredima, ali Kate nije mogla ostati na tim poslovima. Grozno je tipkala.
Loše je pisala. Zna donijeti kavu i zgodna je, ali mnoge će djevojke
obavljati taj posao za mnogo manju plaću, i to onu od koje odrasla
osoba ne može živjeti.
Policija mora jednako plaćati i žene i muškarce. Moraju uplaćivati
socijalno, zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Moraju te obučiti. A
možda je najvažnije da ti moraju dopustiti da radiš svoj posao. Kate je
bila vrlo marljiva na Policijskoj akademiji. Na koledžu nikad nije toliko
učila. Uvježbala je gledati ljude ravno u oči, glasnije govoriti i ne
popuštati. Naučila je da se ne ispričava kad je netko gurne u prolazu, da
se ne raspravlja u restoranu kad dobije pogrešnu narudžbu i da ne traži
oproštenje kad uljudno prigovara u kemijskoj čistionici zbog toga što
su uništili njezinu omiljenu bluzu.
»Probudi se.« Maggie je gurnula Katein lakat. Svi su izvadili notese.
Njezin je u torbici, a torbica je u Maggienom ormariću.
»Terry, hoćeš li preuzeti riječ?« rekao je Vick.
Kate je promatrala novog muškarca koji je stajao za govornicom.
Bijelac, kao i svi nadređeni. Širok vrat, malene oči i prodoran pogled.
Odmah je pomislila - to je narednik Terry Lawson.
Držao je list papira i polako čitao: »Osumnjičeni je crnac. Kovrčava
kosa, dugi zalisci i brkovi. Star između dvadeset i dvadeset pet godina.
Nema tetovaža ni madeža.« Pogledao je okupljene, kako bi se uvjerio
da ga slušaju, »Visok između 177 i 182 centimetra. Odjeven kao hipi.
Traperice i crvena košulja. Nosio je rukavice. Crne rukavice.
Upotrijebio je jeftini pištolj.« Terry je ušutio, a okupljeni su nešto
zapisivali u notese. I crnci su zapisivali. Sada su ujedinjeni.
»Chipperu?« rekao je Terry.
Chip Bixby. Kate ga poznaje s Policijske akademije. On i tip koji se
zove Bud Deacon vodili su obuku na streljani. Obojica su nosili jednake
crvene kravate, navodno samo zbog toga da ženama pokažu kako je
jedino pravilo za korištenje vatrenog oružja ne ustrijeliti muškarce koji
nose crvene kravate.
»Gospodo.« Chip je pričekao da se umire. »Strijelac je nosio pištolj
poput ovog u mojoj ruci.« Podigao je pištolj iznad glave - bio je potpuno
drugačiji od revolvera koji je Kate zadužila. »Ovo je Raven MP-25,
proizveden u Kaliforniji. Kalibar dvadeset pet s prigušivačem trzaja.
Šest metaka u spremniku i jedan u cijevi. Ovaj pištolj je obično sranje.
Uvijek se zaglavi. Kako mogu opravdati ovakav američki proizvod?«
»Nema opravdanja!« začuo se pijani glas. Jett Elliott. Kate ga je
vidjela na streljani. Sjedi u prvom redu i ljulja se na stolcu. Muškarac iza
njega pridržava ga kako ne bi pao na pod.
»U redu.« Terry je preuzeo riječ. »Ovakvim pištoljem marke Raven
ubijen je Don Wesley. Chipov ima drvom obloženu dršku. Pištolj kojim
je ustrijeljen Don ima dršku obloženu sedefom. Ako vam je ovo oružje
nepoznato, priđite i dobro ga pogledajte. Prije kraja radnog vremena
moram imati pištolj kojim je počinjeno ubojstvo. Slažete li se?«
Svi su kimali glavama.
»Imate brojna pitanja, pa ću vam objasniti što se dogodilo,
pozivajući se na Jimmyjev izvještaj. Ne želim da se šire tračevi. Nitko
neće nas otkucati novinarima«, rekao je Terry.
»Nitko neće otkucati ni Reggieju«, javio je Jett.
Svi su mrmljali s odobravanjem.
Reginald Eaves, pomislila je Kate. Na Policijskoj akademiji često se
govorkalo o otkucavanju Reggieju, pa je shvatila da govore o
dojavljivanju internih sukoba načelniku policije.
»Jett je u pravu«, rekao je Terry. »Sve što čujete od mene, ostaje u
ovoj prostoriji. Nema otkucavanja nikome.«
»Tako je«, rekao je muškarac koji je sjedio iza pijanca. U jeftinim
odijelima i s lošim frizurama bili su vrlo slični. Kate je pomislila da su
blizanci, a zatim je shvatila da su obojica proizvod istog stroja iz
radničke klase, i to onoga koji je izbacio Cala Vicka i Terryja Lawsona.
»U redu, umirite se«, rekao je Terry. Pognuo je glavu čitajući
izvještaj. »Danas, oko tri ujutro, policajac Don Wesley i policajac Jimmy
Lawson primili su dojavu o mogućoj oružanoj pljački C&S banke na
Five Pointsu, kod Ulice Whitehall. Policajac Wesley pješice je provjerio
stražnji ulaz, a policajac Lawson provjerio je prednji ulaz na isti način,
pješice.«
Kate je zamijetila da je Maggie napeta. I ona je Lawson. Prostorija je
prepuna članova te obitelji.
Terry je presavio papir. Nalaktio se na govornici kao starac koji
priča priču. »Jimmy je obavio pregled prednjeg ulaza i dojavio kako se
radi o lažnoj uzbuni. Bio je tri, možda i pet metara udaljen od Dona u
prolazu iza banke, kad se taj crnački brat odjednom pojavio iza ugla.
Crnac je zapucao. Dvaput. Don je dobio dva metka u glavu. Jimmy je
skočio u zaklon. Ispucao je tri metka, ali crnac je zbrisao. Jimmy je
morao ostati uz svog partnera.« Zašutio je. »Vaša prva dužnost je
zaštititi partnera. Točno?«
»Točno«, odjeknuo je odlučan odgovor.
Kate je vidjela da je Maggie odložila kemijsku.
»Gospodo, danas ćemo zatvoriti ovaj grad. Nitko neće raditi na
miru dok ne saznamo ime.«
Svi su vikali i odobravali njegove riječi.
Terry je lupio šakom po govornici. »Skinut ćemo te majmune sa
stabla. Razbit ćemo im glave. Uhvatit ćemo tog seronju.« Riječi je
popratio lupanjem po govornici. Neki su treskali po stolu, baš kao i on.
»Jesam li u pravu?«
U prostoriji je nastao kaos - lupali su po stolovima, nabijali nogama,
krvožedno urlikali. Kate je razmišljala je li takva atmosfera u
svlačionici na poluvremenu utakmice.
»U redu. U redu.« Vick je zamijenio Terryja za govornicom. Ušutkao
ih je mirnim tonom glasa i mašući rukama. »Jimmy je kod službenog
crtača, pa ćemo novinarima i televiziji dati portret.« Vick je govorio
glasnije kako bi nadjačao bijesno negodovanje. »Potražite na poznatim
mjestima pištolje marke Raven i provjerite je li ih netko založio ili
bacio.« Mrko je gledao ispred sebe. Svi su se osvrnuli i pogledali
mladića koji je stajao na drugom kraju prostorije. Bio je naočit, atletske
građe, s dugim zaliscima na snažnim čeljustima.
»Jesmo li nešto izostavili, Jimmy?«
Jimmy je odmahnuo glavom. Gledao je naokolo, a oko mu se
zadržalo prvo na Kate, a zatim na Maggie. Ustvari, točnije rečeno, na
Maggienom potiljku. Ona je bila jedina osoba u prostoriji koja se nije
osvrnula da pogleda Jimmyja.
Vidjelo se kako je osjetila Katein upitan pogled. Maggie je kimnula
glavom Jimmyju. »Brat.« Kimnula je glavom i muškarcu na pozornici.
»Stric.«
»Žao mi je zbog toga što se dogodilo«, tiho je rekla Kate.
Maggie je gledala ispred sebe.
»U redu.« Terry je držao dva lista šapirografiranog papira. »Imam
vaše rasporede. Bit će na oglasnoj ploči.« Skupio je papire. »Danas nas
čeka ozbiljan posao, gospodo. Cure neće ići u ophodnju s dečkima.
Osim tebe. Nove cure.« Kate je srce brže kucalo. Da, obratio se njoj. Svi
su je gledali. »Ti ideš s Jimmyjem.«
Začuli su se prostački povici i zvižduci. Kate se zajapurila. »Umirite
se«, rekao je Terry. »Na posao. Upamtite, nema junačenja.«
Kate je pogledala Maggie, iščekujući pomoć. »Što bih trebala?«
Maggie je ustala i udaljila se.
Clack i Compton ostale su s njom, ali Kate nije imala dojam da joj
žele pomoći.
»Mali Jimmy«, rekla je Clack. »Imaš sreće.«
»Nisam to tražila«, komentirala je Kate.
»Učini sebi uslugu, draga. Stavi ispod sebe ručnik ako ćeš raširiti
noge i dopustiti mu da te poševi na stražnjem sjedalu patrolnog
vozila.«
 7.

Kate je hodala iza Jimmyja Lawsona na parkiralištu, a osjećala se kao

karikatura policajca u nijemim komedijama. Vukla je stopala da joj
prevelike cipele ne bi spale dok ju pendrek lupa po bedru. Kvačice na
remenu usjekle su se u njezine bokove. Neprestano je namještala kapu
koja joj pada na čelo. Imala je dojam da je svi gledaju, iako se gomila
razilazila ne pokazujući interes za JNC ljude, kao ni za nevolje u koje će
upasti.
Jimmy je brzo koračao, ali i nekako šepesao u hodu. Razmišljala je o
njegovom mogućem ranjavanju u Vijetnamu. Zacijelo neće čuti
Jimmyjevu životnu priču. Nije joj se obratio. Šutke je glavom pokazao
vrata i krenuo. Kate je željela dobiti partnera. Trebala je bolje
razmisliti. Jimmy se doimao kao jedini momak u postaji koji nije htio
imati posla s Kate.
Zastao je kako bi razgovarao sa skupinom muškaraca. Kate je
prepoznala Jetta Elliotta, tipa koji je sjedio iza njega, kao i kapetana
Cala Vicka, Chipa Bixbyja, Buda Deacona, Terryja Lawsona i još
nekolicinu muškaraca, a svi bi oni zacijelo mogli statirati u filmovima
Sama Packinpaha. Gledali su Jimmyja s velikim poštovanjem, a to je
neobično zbog toga što su dvadesetak godina stariji od tog mladića.
Možda su takvi zbog toga što je Jimmyjev partner ustrijeljen. Ili zbog
toga što su pijanci koji se trude izgledati trijezno.
Kate nije znala kako da shvati njihovo opijanje, a morala je
razmišljati i o tome. Uostalom, sjetila se stvari što ih je ostavila u
torbici. Zatim se upitala kako će nakon radnog vremena uzeti svoju
torbicu. Maggie nije odala šifru za otvaranje ormarića.
»Idemo.« Jimmy je vrtio prsten s ključevima na srednjem prstu.
Ključevi su zveckali kad ih je uhvatio. Zveckanje se poklapalo s
njegovim šepanjem dok je hodao prema posljednjem patrolnom vozilu
na parkiralištu. Jutarnje sunce blistalo je na bijelom Plymouth Furyju.
Izblijedjela crvenkastoplava oznaka gradske policije na vratima bila je
ružičaste i svjetloplave boje.
Jimmy je otvorio prtljažnik kako bi pričvrstio sačmaricu na
rezervnom kotaču. »Pregledaj auto«, rekao je Kate.
Još na Policijskoj akademiji naučila je osnovne postupke u
ophodnji. Kate zna izvaditi stražnje sjedalo, zamijeniti gumu i otvoriti
hladnjak. Naučila je kako se toči gorivo u spremnik, a njezin otac bio je
zapanjen kad je vidio što je sve savladala.
Propisno je pregledala unutrašnjost vozila i provjerila je li
ostavljeno oružje ili osobne stvari. Bitno je znati da na stražnjem
sjedalu nema predmeta koje bi privedena osoba mogla pronaći i
upotrijebiti kao sredstvo napada. Labava mreža razdvajala je prednji
od stražnjeg dijela vozila. Nož ili naoštrena plastična vilica mogu se
vrlo lako provući kroz kvadratne otvore.
Jimmy je navukao kožne rukavice za vožnju, promatrajući Kate.
»Jesi li konačno gotova?«
Kate je koljenom uglavila stražnje sjedište. »Spremna.«
Otkvačio je prijemnik s remena i sjeo za volan. Morao je povući
nogu zbog ozlijeđenog koljena. Zatvorio je vrata i prkosno pogledao
Kate, izazivajući je da spomene ozljedu.
Kate je otkvačila prijemnik. Stavila ga je u krilo, za razliku od
Jimmyja, koji ga je držao između nogu. »Žao mi je zbog tvog partnera.«
»Zašto? Nisi ga poznavala.« Okrenuo je ključ u bravi. »Zapiši, jer ti
neću ponavljati.« Ubacio je u rikverc, ali nije pokrenuo vozilo. »Gdje ti
je notes?«
»U mom...« Zašutjela je. »U svlačionici.«
Jimmy je ubacio u ler. »Donesi to.«
Kate se još jednom zajapurila. »Nije u mom ormariću.«
»U pizdu materinu.«
Kate se stresla zbog psovke. Nije znala zašto. Pa to nije čula prvi
put.
Srećom, Jimmy nije zamijetio njezinu reakciju. Sagnuo se i otvorio
pretinac. Kate se refleksno odmaknula. Upitno je pogledao djevojku i
bacio rezervni notes u njezino krilo. »Prvo pravilo: ne zaboravi jebeni
notes.«
Otvorila je notes, ali nije imala čime pisati.
»Isuse.« Jimmy je iz džepa izvadio i dobacio joj kemijsku olovku.
Naravno, Kate nije uhvatila kemijsku. Sagnula se da je uzme s poda,
a on je krenuo u rikverc. Štitnik kape zabio se u pretinac i Kate je na
čelu osjetila bol. Vrtjelo joj se u glavi i zamaglilo pred očima. Želudac joj
se zgrčio.
Jimmy je izašao na cestu. »Zapiši«, rekao je. »Ne smijem zaboraviti
notes.«
Kate se uspravila na sjedalu. Nakrivila je kapu. Pred očima joj je
iskrilo, ali je ipak zapisala kemijskom olovkom: Ne smijem zaboraviti
notes. Premda se osjećala kao idiot, upitno ga je pogledala.
»Drugo pravilo: ti uvijek tipkaš izvještaje. Ja se ne bavim
papirologijom. Zbog toga ćeš zapisivati sve jebene detalje iz ophodnje.
Zabilježi vrijeme, je li bilo sunčano ili oblačno, možda je i padala kiša,
pa kako su ljudi izgledali, kako su govorili, jesu li seljačine ili brđani. S
juga ili zapada.« Zašutio je kako bi Kate zapisala upute. Ona je pomislila
da je zbog toga nastala tišina. Zamijetila je da neprestano zuri u njezine
grudi.
»Treće pravilo: ja sam šef u ovom vozilu. Ja ću reći kojim putom
idemo, kad ćemo se zaustaviti, gdje ćemo se zaustaviti. Ako moraš
pišati svakih deset minuta, ponesi šalicu u koju ćeš pišati. To ne
spominješ. Jasno?«
Kate je pognula glavu i zamislila se: ako bude zapisivala, riječi će
biti beznačajne.
»Treće pravilo, pod A, ja uvijek vozim, a ti nećeš ni pisnuti.« Kate
nije trebala zapisati te riječi.
»Četvrto: zamoli - naredi - natjeraj. Zamoli nekoga da nešto učini.
Ako ne posluša, naredi da to učine. Ako ipak ne učine, natjeraj ih da to
učine.«
U šaci je osjetila grč. Nije stigla sve zapisati.
»Broj pet: zaboravi pravilo broj četiri. Nije bitno. Ti nećeš ni sa kim
razgovarati. Nikoga nećeš gledati. Ostat ćeš u vozilu kad izađem van i
sjedit ćeš u vozilu kad se vratim.«
Kate je podigla glavu. To je suprotno od onog što su joj govorili na
obuci. Nikad se ne udaljavaj od partnera. Čak je i Jimmyjev stric to
rekao na prozivci.
Jimmy je shvatio o čemu je razmišljala. »Ne zanima me što su te
naučili. Drugačija su pravila za muškarce i žene. Ako si na ulici,
odgovoran sam za tebe. Ne mogu istodobno paziti i na tebe i na sebe.«
Zurila je u vrh kemijske, koju je držala na bijelom papiru notesa.
»Zar je nemoguće da mogu sama paziti na sebe?«
Nasmijao se, premda njezine riječi nisu bile smiješne. »Pogledaj
ovu rupčagu.« Mahnuo je rukom kroz prozor. »Misliš li da ćeš se snaći
izvan ovog vozila?«
Kate je razrogačila oči. Zadubljena u zapisivanje, nije ni zamijetila
da su se dovezli u drugi dio grada. Bili su usred četvrti sa socijalnim
stanovima. Na uglovima su stajali mladi crnci. Oskudno odjevene
djevojke hodale su po pločniku. Potisnula je navalu straha. Oni su jedini
bijelci u blizini.
»Četvrt Capitol«, objavio je Jimmy, kao da nije očito kako se nalaze
u kvartu u kojem su stanovi izgrađeni pomoću subvencija. »Pogledaj
iza sebe.«
Kate se osvrnula. Zlatna kupola Gradske vijećnice zasjenila je
zgrade.
»Čudno, ali nijedan prozor ne gleda na ovu stranu. Svi gledaju
prema središtu grada, jer je ondje novac. Oni ne vide prljavštinu i
smeće koje grad posere iza njih«, rekao je Jimmy.
Kate je gledala naokolo. Posvuda dvokatnice od cigle. Nema drveća
ni trave na crvenici ispred zgrada. Bosonoga djeca, koja bi trebala biti u
školi, igraju se na ulici i trčkaraju po prašini. Hladno je, ali prozori su
otvoreni. Ugledala je starce kako sjede na stubama ispred zgrade. Žene
su se nagnule kroz prozor i vikale na djecu. Smeće je razbacano
posvuda. Grafiti. Hrpe kondoma i injekcija na uličnim otvorima
kanalizacija.
I smrad. Neopisiv smrad.
Jimmy je usporio. »Jesi li onjušila vonj?«
Kate se umalo zagrcnula. Zrak je nagrizao oči i nos, prodirao u
njezine pore. Znoj, mokraća, trula hrana. Kate nije prepoznala taj vonj,
ali neće ga zaboraviti do kraja života.
»Otvori prozor«, rekao je.
Kate je nevoljko uhvatila ručicu za otvaranje prozora. Dlan je bio
mokar od znoja te nije uspjela okrenuti ručicu.
Jimmy se nagnuo i otvorio prozor. »Romeo, dolazi ovamo«, povikao
je.
Prišao im je neki crnac. Prste je uvukao ispod pojasa hlača. Nosio je
široke žute hlače zvonastoga kroja i kričavo zelenu košulju. Ispod
raskopčane košulje, Kate je vidjela dlake oko pupka. Zatim ih je gledala
i izbliza - zbog toga što je stajao tik do njezinog ramena.
»Ne zajebavaj se, Romeo«, rekao je Jimmy.
Muškarac se sagnuo i provukao glavu kroz otvoreni prozor. Kate se
priljubila uz naslon sjedala te su joj se lisice usjekle u kičmu.
»Što trebaš, stari?« upitao je Romeo Jimmyja.
»Čuo si za Dona?«
»Što sam čuo?«
»Ne zajebavaj me«, zaprijetio je Jimmy. »Reci mi što si čuo.«
 »Čuo sam da danas želite razbiti glave.«
»Želiš li biti prvi?«
Romeo je krajičkom oka pogledao Kate. Kao i Jimmy, buljio je u
njezine grudi. »Sranje, čovječe, znaš da o tome ništa ne znam. Ja sam
običan čovjek koji gleda svoja posla.«
»Ti znaš što se događa naokolo«, pomirljivo je rekao Jimmy.
»To nije netočno«, rekao je Romeo i kimnuo glavom.
»Dojavi mi ime i dat ću ti dvije propusnice.«
»Trebat će mi više. Sjebat će me ako saznaju da pomažem vama
razbijačima.«
»Što želiš?« upitao je Jimmy ledenim glasom.
»Dosjetit ću se.«
»Saznaj ime, a bolje ti je da ne odugovlačiš. Kod mene nema
neraščišćenih računa.«
»Čuo sam te, brate.« Romeo se usredotočio na Kate. Ona je zadržala
dah. Zapuhnuo ju je sladunjav vonj izgorjelih svijeća. Iscerio se i
pokazao zlatne zube. »Slatka, seksi mala.«
»Zgodna je, ha?« rekao je Jimmy, a Kate se užasnula.
»Plava kosa. Lijepa bijela koža. Ima fine i pune usne. Volio bih
osjetiti takve usne. Jesi li cuclala sladoled od čokolade, mala?«
»Ne bih rekao«, kikotao se Jimmy.
»Pokazat ću ti, mala.« Romeo se nagnuo nad nju. Kate se još više
odmaknula te je praktički sjela Jimmyju u krilo. »Hoćeš li mi napućiti ta
fina usta, curo?« Romeo je nekako pomicao rame, a ona je shvatila da
pipka šlic na hlačama. »Hajde. Otvori mi ta slatka ustašca.«
Kate se natjerala da ne pogleda dolje, da ne diše i ne vrišti.
»Nisi prepoznala miris spaljene šećerne vate?« upitao je Jimmy,
kao da Kate sjedi u učionici i ne prijeti joj opasnost od silovanja. »To je
heroin. Naspu ga u žlicu i prokuhaju upaljačem.«
Romeo je isplazio jezik. »Jebote, to si najbjelja kučka koju sam ikad
vidio.«
»Tekućinom napune injekciju i ubrizgavaju to u vene«, rekao je
Jimmy. »Je li tako, Romeo?«
Romeo ga nije slušao. Prčkao je rukom po hlačama, a Kate se nije
usuđivala pomisliti što radi. »Ne miči se još samo malo i ja ću...«
Jimmy je nagazio papučicu gasa. Romeo je izletio kroz prozor. Trzaj
je odbacio Kate na sjedištu. Koprcala se kako bi sjela i pribrala se.
Jimmy su oči zasuzile od gromoglasnog smijeha.
»Blesava kučko«, rekao je. »Jebem ti boga, trebala bi vidjeti kako
izgledaš.«
Kate se naposljetku uspravila na sjedalu. Glava ju je zaboljela od
zgrčenih šaka u krilu i čvrsto stegnutih čeljusti. »Seronjo«, prosiktala
je.
»Seronjo?« smijao se Jimmy. »Lecneš se kao časna kad kažem ›u
pizdu materinu‹, a meni kažeš da sam seronja?«
»Seronjo«, procijedila je Kate. Drhtala je stegnutih šaka. Srdžba se
rasplamsala u njoj.
»Ja sam seronja?« Jimmy je naglo zaokrenuo i zakočio. Kate se
pridržala za pretinac kako ne bi još jednom udarila glavom. »Slušaj me,
sestro... što se malo prije dogodilo? Zbog toga tebi ovdje nije mjesto.«
Gledala ga je u oči. On se nije smijao.
»Zbog čega si dopustila da onaj svodnik na taj način razgovara s
tobom? Čemu ovo služi?« Jimmy je ščepao njezinu ručnu bateriju,
njezin pendrek i revolver. »Ovo je za poziranje, djevojčice? Sviđa ti se
kako stoje na tvojim bokovima?«
»Prestani.« Kate ga je htjela odgurnuti od sebe. Težak je kao konj.
Ne uspijeva ga ni pomaknuti. Uspaničila se. »Molim te.«
»Sranje«, mrmljao je Jimmy te se odmaknuo od nje. »Bolje ti je da
otrpiš mene nego da te svodnik siluje u dupe.« S gađenjem je pogledao
Kate. »Slobodno zaplači. Izbaci to iz sebe i odvest ću te natrag u
postaju.«
Kate će sebi iskopati oči, ali neće zaplakati. »Kojeg vraga želiš od
mene?«
»Što želim?« Jimmy se okrenuo prema njoj i gurnuo ju prema
vratima. »Želim da izađeš iz mog auta, skineš tu jebenu odoru,
pronađeš muža, rodiš djecu, pečeš pite i vodiš kućanstvo kao normalna
jebena žena.«
Zabila je nokte u svoj dlan. Teško je disala. »Makni se od mene.«
Jimmy se još više primaknuo. »Kako bi bilo da te odvezem Romeu?
On će te rasporiti kao ribu. A zatim će te puniti heroinom i bacati na
ulicu, pa ćeš se naposljetku jebati i sa psom kako bi dobila novu dozu
droge.« Kate se meškoljila. Jimmy ju je uhvatio za lice. »Gledao sam kad
je eksplodirala glava mog partnera. Njegov mozak rasprsnuo mi se po
očima i zubima. Okusio sam njegovu smrt. Možeš li s tim izaći nakraj?
Možeš li svaki dan doći ovdje, a znaš kakav je okus smrti?«
Grlo ju je peklo. Praktički je ležao na njoj. Pljuvačka je prskala po
njezinom licu. Njegovi prsti usjekli su se u njezine obraze.
»Možeš li?« upitao je.
 Ona je ipak smogla hrabrosti i upitala: »Možeš li ti?«
Jimmy je odmaknuo ruku. »Nemaš pojma o čemu govoriš.«
Kate je opipala lice. I dalje je osjećala njegov stisak na obrazima.
»Što je ovo?« tiho je rekla. »Što se dogodilo?« Nije se obratila Jimmyju.
Ta pitanja postavila je sebi. »Odakle ti pravo da na taj način razgovaraš
sa mnom, da tako postupaš prema meni? Zar samo zbog toga što ne
želiš da budem ovdje?«
Jimmy je odmahnuo glavom kao da sluša najgluplju osobu na
svijetu.
Kate je otvorila vrata. Izašla je iz auta.
»Kamo si pošla?«
Kate je hodala. Smrad nije toliko nepodnošljiv. Otrpjet će ona.
Položaj kupole Gradske vijećnice pomaže joj da prati put prema Upravi
policije. Rezervne ključeve drži u magnetiziranoj kutiji iznad stražnjeg
kotača svog automobila. Odvest će se u hotel, uzeti svoje stvari i vratiti
se roditeljima kući. Komentari njezine obitelji ne mogu biti gori od
toga što je sad doživjela.
Jimmy je izašao iz auta. »Kamo si, dovraga, pošla?«
Kate je skinula kapu. Raskopčala je ovratnik. Bilo je hladno, a ona je
gorjela. Disala je kroz usta i žedno udisala prljavi zrak. Jimmy je u
pravu. Grozne žene iz svlačionice bile su u pravu. Njezina majka bila je
u pravu.
Ovo nije posao za nju.
»Hej.« Jimmy ju je uhvatio za nadlakticu. Ona se oslobodila stiska.
On ju je još jednom uhvatio i okrenuo prema sebi. »Stani malo, sve je u
redu.«
Udarila ga je šakom u prsa. Bio je iznenađen. Posrnuo je, oslonivši
se na ozlijeđenu nogu. Kate je točno znala što će učiniti. Djelovala je bez
razmišljanja: šutnula je nogu na koju se oslonio.
Jimmy se zapanjio. Tresnuo je na leđa. Ostao je bez daha i u oblaku
prašine.
»Seronjo!« Kate ga je htjela šutnuti u glavu. »Imala sam dom. Imala
sam muža. Imala sam svoj život prije ovoga, jebena životinjo.«
Pokušao je sjesti.
Gurnula ga je na tlo.
»Koji kurac...«
»Začepi.« Kate mu se unijela u lice, kao što se i on njoj unio u lice.
»Da je moj muž živ, ubio bi te. Jesi li svjestan toga? Ščepao bi te za vrat i
ugušio, jadniče.«
 Jimmy je preneraženo buljio u nju. Šutio je, nije znao što bi mogao
reći, pa je slegnuo ramenima, kao da joj želi poručiti - pa što?
Srdžba je jenjavala u njoj. Pribrala se.
Kate je zamijetila okupljene ljude. Muškarce, žene i djecu. Zacijelo
nikad nisu vidjeli takvu predstavu. Ona nikad nije sudjelovala u takvoj
predstavi. Kate nikad u životu nije nekoga udarila. Na Policijskoj
akademiji dopuštali su im da udaraju velike krpene lutke.
Pa što?
Jimmy je u pravu. Patrick ju neće spasiti. Nitko ju neće spasiti. Nije
li svrha ovog idiotskog eksperimenta dokazivanje da je Kate sposobna
zaštititi sebe?
Zbog čega je šutjela kad se Romeo nagnuo kroz prozor vozila? Zbog
čega nije Jimmyju rekla neka prestane? Zbog čega nije zamolila,
naredila i zatim ih natjerala da prestanu? Kate je naoružana do zuba.
Leda su je zaboljela kad je okačila remen s opremom: teška ručna
svjetiljka s četiri krupne baterije. Metalni pendrek zaobljenog vrha.
Revolver s pet metaka u bubnju.
Mogla je upotrijebiti oružje i zaustaviti obojicu muškaraca, a sjedila
je kao bespomoćna luda.
Jimmy je sjeo. Otresao je crvenu glinu s hlača. »Što se dogodilo
tvome mužu?«
Pogledala ga je u oči. On je masirao bedro kako bi ublažio grč. »Ne
tiče te se.«
»Bezobrazni ste, gospođo.«
»Začepi.« Okrenula se na peti i pošla prema autu. »Kamo ćeš?«
upitao je Jimmy. »Na posao.«
»To je sve?« Opet se smijao, ali sad je bio iznenađen. »Nakon svega
što se dogodilo, ti ćeš se jednostavno vratiti na posao?«
Osvrnula se. On je sjedio na tlu i masirao koljeno. »Da.«
Ispružio je ruku. »Pomogni mi.«
»Pomogni sam sebi, seronjo.«
Gomila okupljenih razmaknula se kako bi propustila Kate koja je
hodala prema vozilu.
 8.

Fox je osjetio peckanje u grlu od prekomjernog pušenja. Otpio je viski

iz boce koju je držao u pretincu. Samo jedan gutljaj da ovlaži usne, kako
je govorio njegov otac.
Mrzio je sebe zbog toga što je u zadnje vrijeme često razmišljao baš
o njemu.
Ustvari, ne radi se o ocu. Radi se o njegovoj majci. Njih dvoje bili su
nerazdvojni, yin i yang u Foxovom životu. Crno i bijelo. Tama i svjetlo.
Ona je bila dobra žena. Uvijek je opraštala. Uvijek smirivala situaciju.
Zbog tih osobina bila je žrtva, a tu činjenicu Fox nije mogao prihvatiti
ni mnogo godina nakon njezine smrti.
I dalje mu nedostaje. Dok je odrastao u popravnom domu, dok je bio
na vojnoj obuci, dok se borio u džungli, dok je disao i hodao ulicom,
svaki dan u životu ona mu nedostaje.
Možda zbog toga Fox previše pije. Previše puši. Predugo prati Kate
Murphy.
Nikad nije ubio ženu. Naravno, katkad ih je ispljuskao kad bi
pretjerale. Međutim, nikad nije ubio ženu. Fox ne zna zbog čega se
premišlja. Dokazi protiv Kate su neporecivi. Fox je ispisao bezbroj
stranica u svojoj bilježnici. Ona je lažljivica. Ona je šarlatan. Ona je uljez.
Pa, zbog čega ju nije ustrijelio?
Fox nikad ne odugovlači. Brzo i bezbolno, to je njegova metoda. On
je egzekutor, a ne ubojica.
Ovo je njegova prokušana metoda: meta se pojavi. Fox je izučava.
Slijedi. Detaljno zapisuje i objašnjava zbog čega treba - ili ne treba -
ukloniti metu. Katkad, nakon višetjednog izviđanja, shvati da metu ne
treba ukloniti. Postoje određene kvalitete i olakšavajuće okolnosti.
Naravno, katkad je jedini zaključak na temelju informacija definitivno
potvrdan. U tim slučajevima, Fox djeluje brzo. Proučio je bilješke.
Izabrao pravo mjesto i vrijeme. Puca meti u glavu. Bez petljanja. Bez
gnjavaže. Tako se eliminiraju bijesne životinje. Moraš ih brzo ubiti,
prije nego što zaraze ljude.
Za Kate Murphy ne postoje olakšavajuće okolnosti. Ona je
utjelovljenje bijesne životinje. Ona je tumor koji se mora odstraniti.
Duboko u sebi, ona je vjerojatno svjesna toga, kao i mnogi drugi poput
nje. Kad bi se Fox pojavio da obavi posao, oni su se pomirili sa
sudbinom.
Pa, zbog čega Fox ne djeluje?
Nadziranje je postalo besmisleno zbog toga što zna kad je Kate sa
svojom obitelji, kad je sama, kad je najranjivija. Treba ubiti tu ženu, kao
i druge, te se usredotočiti na nove mete.
Ipak, Fox to nije mogao.
Jedino je mogao previše piti, previše pušiti, previše se voziti
naokolo i zapisivati previše bilješki.
Proždrljivost, rekao bi Fox stariji tonom kojim bi Foxu stavio do
znanja da je govno koje se zalijepilo na potplat.
Fox se nadao da je riječ o proždrljivosti - drugi bi znakovi još više
razbjesnili starog. Pohlepa. Lijenost. Gnjev. Zavist. Oholost. Požuda.
Požuda.
Točno, jebote. On žudi za Kate Murphy. Kao i svi muškarci kad je
ugledaju. Još jedan razlog da njoj nije mjesto među gradskim
službenicima. Na ulici. U trgovini. Na bilo kojemu mjestu na kojem bi je
mogla vidjeti dobroćudna i neupućena osoba.
Nažalost, ako žude za tobom, to nije poželjna osobina. Svejedno,
Kate je zbog toga još više osuđena na propast. Kako je Fox mirne
savjesti može ostaviti da živi u svijetu u kojem će počiniti još više zla?
Već zbog tih pomisli jasno je da on neoprostivo zanemaruje stegu.
U tom času, Fox je opet razmišljao o ocu.
Stari je bio čovjek koji je držao do stege. Bar je to uvijek govorio.
Svaka bukvica koju je očitao Foxu bila je povezana sa samodisciplinom
ili ispravnim postupanjem. Nikad nije govorio koliko je teško nekoga
spriječiti da počini zlo.
Prva lekcija: ugledaj se u moje riječi, a ne u moja djela.
Stari je služio u mornarici. Izdržao je samo četiri godine. Pohađao je
koledž. Još četiri uludo potrošene godine. Oženio se, dobio sina i
zaposlio u tvornici, a nakon toga, proživio je ostatak svog jadnog
života.
Stari je tvrdio kako je učinio sve što muškarac treba učiniti. Zar je
on kriv da to nije bilo dovoljno? Stari ni u čemu nije pogriješio. Nije,
dovraga. Kriv je sustav. Krivi su strojevi. Krive su nametljive žene.
Krivi su napadni crnci. Krivi su lažljivi Zidovi. Krivi su zalizani Talijani.
Svijet se okretao naglavačke i nitko ne zna gdje je njegovo mjesto.
 Posao u tvornici nije bio dostojan starog. To je jasno rekao Foxu.
Foxovoj majci jasno je rekao i kako ni ona nije njega dostojna. On je
iznad toga. Iznad svega. Zidovi su bili tanki. Fox ih je noću mogao čuti:
stari je iskaljivao razočarenje. Majka je preklinjala za milost.
I Fox je preklinjao za milost.
Ne za sebe. Već za majku. Uostalom, i za starog, jer zbog čega su sve
lekcije koje je stari htio očitati Foxu nestale u trenutku kad su zatvorili
vrata spavaće sobe?
Druga lekcija: ne smiješ udariti curu.
Fox je imao dvanaest godina, bio je klinac, kad je prvi put shvatio
što se ustvari događa u susjednoj sobi. Bio je nemoćan.
Stegnuo bi šake. Napeo mišiće. Htio je skočiti iz kreveta i spasiti
majku. Kao Superman. Kao Spiderman. Kao svaki muškarac vrijedan
svog imena.
Treća lekcija: muškarac treba štititi slabiji spol.
Te godine stari ga je odveo zubaru. Veliki trošak, ali Foxovi zubi
doslovno su istrulili. Fox nikad nije vidio višu građevinu. Šest katova
od betona i stakla. Zastakljeni zidovi blistali su na suncu kao dijamanti.
Fox se nikad nije vozio dizalom. Stajao je iza svog starog. Ušla je
jedna žena. Dotjerala se kako bi bila zgodna, ali njezina ljepota nije bila
prirodna. Njezin parfem bio je sladunjav. Nosila je bijelu bundu. Fox je
upamtio škakljanje u nosu kad je pomislio o mekoći njezine bunde,
zbog toga što ponekad i poželiš uroniti u mekoću... Naravno, u bundu, a
ne u ženu. U redu, možda i u ženu, ali Fox je bio u dobi kad je od tih
pomisli postao nervozan.
Začulo se zvono. Vrata dizala otvorila su se i Fox je krenuo van, ali
ga je stari ščepao za ovratnik. Fox je kreketao kao žaba. Stari se
smiješio dami u bijeloj bundi. Fox je shvatio o čemu je stari razmišljao.
Nije se udvarao zbog toga što je otac bio svjestan svog položaja u
društvu, i kao da je htio reći: »Molim vas, ne zamjerite mom neukom
sinu«, a Fox je tek počeo učiti o životu.
Četvrta lekcija: dame uvijek imaju prednost.
Fox je tada sve zapisivao u bilježnicu. Nije zapisivao lekcije, već
činjenice. Prvo datum i vrijeme. Zatim broj udaraca noću. Broj isprika
danju. Kako se majka mučila da priguši krike. Kako ju je otac tjerao da
vrišti. Kako ju je Fox grlio oko struka kad bi ga zagrlila, pa je osjetio
miris deterdženta na njezinoj haljini, a katkad i luka kad je pripremala
večeru.
Fox je još jednom otpio iz boce. U grudima je osjetio poznat bijes,
koji je jedva čekao da izađe van.
Njegova majka umrla je točno jedan mjesec prije njegovog
trinaestog rođendana.
Prije smrti, katkad je bila sretna. Fox ne pamti te trenutke, iako ima
fotografsko pamćenje. Čim trepne, prisjeti se svih pojedinosti.
Jasno je vidi kako radi ono što je čini sretnom. Peče kekse. Daje
Foxu da poliže žlicu kad pravi tortu. Glača starom košulje.
Zaista se smiješila kad je starom glačala košulje.
A njemu se i suprotstavila. Fox nije shvatio kako je smogla snage.
Kao i svim nasilnicima, starom se trebala suprotstaviti samo jednom.
Podigao je ruku kako bi je kaznio, a ona ga je prodorno gledala u oči, pa
je spustio ruku. Njegovo nasilništvo bilo je okončano. Svijet se još
jednom okrenuo naglavačke. Foxova majka zaboravila je gdje je njezino
mjesto. A možda je dobro upamtila baš to. Možda je za nju svijet
konačno stajao kako treba. Život ju je ščepao za ovratnik, kao što je
stari ščepao Foxa u onom dizalu.
Molim vas, ne zamjerite mojoj neukoj ženi. Ona još uči.
Zbog čega je Fox sada razmišljao o tome? Zbog čega sjedi u
automobilu, pije i razmišlja kako je njegova majka naposljetku skupila
snage da se odupre?
Zbog Kate Murphy.
Kate je odgovor na mnoga njegova pitanja. Prečesto je promatra.
Previše razmišlja. Previše se dvoumi i neodlučan je.
Kao i njegova majka, Kate je srčana. Srušila je Jimmyja Lawsona na
do usred jebenog sirotinjskog kvarta. Fox se nasmijao kad je to učinila.
Od početka je znao da je Kate drugačija.
Nije pretpostavio da će mu se to svidjeti.
 9.

Maggie se vozila pored pizzerije Mellow Mashroom na Ulici Spring.

U trbuhu joj je krulilo, ali kad je ugledala murjake kako ondje jedu,
odlučila je poći na drugo mjesto. Uvijek može preskočiti ručak i uzeti
kavu u nekom restoranu, ili primati blesave pozive do kraja radnog
vremena, dok dečki jurcaju po gradu i razbijaju glave.
Cijelo jutro sluša najnovije i beskorisne informacije na radiju.
Angažirali su se i crnački policajci. Hitno su slali patrole po gradu, a
saznali bi jedino da tip koji je htio progovoriti ne želi govoriti, ih je dao
lažne informacije.
Druga situacija nije bila previše problematična. Maggie je kao
policajku najviše obeshrabrila činjenica da im ljudi uvijek lažu. Ne
samo kriminalci, već i obični građani, koji bi im trebali pomagati.
Lažno se predstavljaju, lažu o svome radnome mjestu. Lažu i o tome
koji automobil voze, gdje stanuju. Sve to rade bez ikakva razloga, a to je
izluđuje i zbog toga se uspaničila. To su svjedoci zbog kojih svaki dan
netko završi u zatvoru.
Svjedoci, kao i Jimmy.
Izvještaj koji je Terry pročitao jutros na prozivci obično je sranje.
Maggie se morala ugristi za jezik kako bi ušutjela. Udaljen pet metara?
Dakle, policajac Jimmy Lawson stajao je tri, odnosno pet metara od
policajca Dona Wesleya, kad je ovaj ustrijeljen u glavu?
Maggie je na bratu zamijetila tragove sasušene krvi. Jimmyja bi krv
poprskala jedino ako je stajao tri ili pet metara od Dona da je ovaj
pogođen iz ručnog bacača. Jimmy je slagao kako bi sačuvao obraz, ili je
slagao zbog toga što je htio slagati. On će se izvući zbog toga što nitko u
policiji, a napose Terry, ne želi čuti kako je njihov zlatni dečko zajebao
stvar.
Zlatni Dečko.
Sportski novinari nazvali su Jimmyja Lawsona Zlatnim Dečkom iz
Atlante. Tada je bio junior, a nogometne utakmice petkom navečer bile
su najvažniji događaj u gradu. Na početku sezone, u posebnom dodatku
gradskih novina, redovito su objavljivali priloge o novim igračima u
saveznoj državi. Jimmyjeva fotografija objavljena je na naslovnoj
stranici. Maggie je sačuvala članak. Vjerojatno ga je spremila u
spomenar u kojem čuva izreske iz novina od vremena njegove prve
utakmice.
Maggie je začula prodoran zvuk sirene. Mahnula je u prolazu Ricku
Andersonu i Jakeu Coffeeju, koji su jurili u suprotnom smjeru. Danas ih
je dvaput vidjela, a to nije neuobičajeno jer u ophodnji prolaze istim
ulicama. Sada ih je zamijetila zbog toga se danas nitko ne drži svoje
rute u ophodnji. Gotovo se ne drže ni svojih zona.
Suprotno upozorenju Cala Vicka o junačenju, svi su krenuli u
otvoreni rat protiv građana. Maggie je nakon desete vijesti prestala
brojiti pozive za crnim markama. Do kraja dana, zacijelo neće biti
nijednog crnca u Atlanti kojem nisu uzeli otiske prstiju. Gradonačelniku
je najpametnije da ne izlazi iz ureda.
»Zdravo«, mrmljala je Maggie sebi u bradu. Zakočila je i usporila
auto.
Ulicom je hodao muškarac sumnjiva izgleda. Mladi i uredni bijelac.
Njemu nije mjesto u ovoj četvrti.
Nosi dugi ogrtač, skrojen za višu osobu. Rub ogrtača padao je po
smeđim mokasinama te je zamijetila mršave nožne članke bez čarapa.
Šake je zavukao duboko u džepove. Pogrbio se. Maggie nije točno znala
zašto, ali nešto je čudno u njegovom hodu. Usporila je i polako vozila za
njim, kao da se može prikrasti tipu u policijskom vozilu teškom tonu i
pol.
Muškarac se nije osvrnuo. Nije potrčao. Nije ubrzao korak. Sake je
držao u džepovima. Možda zbog vjetra, ili jer nešto drži u šakama.
Pištolj? Ovaj klinac nema pištolj. Možda vrećicu trave ili dozu heroina.
Maggie je uključila sirenu. Nije poskočio, a ona je bila živčana zbog
toga što je bio svjestan njezine prisutnosti. Ako je znao da je ona tu,
trebao se osvrnuti.
Zaboga, nije smio nastaviti hodati.
Ubrzala je i zaustavila auto nekoliko metara ispred njega. Kad je
Maggie izašla iz vozila, tip ju je nestrpljivo gledao, kao da je potpuno
normalno hodati ulicom u kišnom ogrtaču koji je zacijelo ukrao nekom
beskućniku.
Maggie mu je stala na put. Izbliza je shvatila da ga je pogrešno
procijenila. Nije uredan. Nije bezazlen. Otkopčala je korice oružja.
Stavila je dlan na drsku revolvera. »Jeste li vidjeti da sam iza vas? Jeste
li čuli sirenu?«
 »Pomislio sam da ste...«
»Zašuti i slušaj me,« Odmah se usredotočio. Stegnuo je čeljusti i
mrgodno pogledao. »Želim da vrlo polako vrhovima prstiju izvrnete
džepove.«
Brzo je reagirao. Izvadila je revolver i napela ga.
On se bespomoćno nasmiješio. »Zaista, policajko, pogriješili ste.«
Uzbunila se začuvši njegov glas. Nije obrijan, ali po naglasku je
jasno da je imućni bijelac s istočne obale. »Ne. Vi ste pogriješili
pomislivši tko ima glavu riječ. Džepovi. Polako.«
Vrhovima prstiju izvrnuo je džepove. Na tlo je pao prljavi papirnati
rupčić. Novčić. Mrvice duhana. Ruke su mu bile prazne. Vjerojatno je
malo mladi od Maggie. Uredno podšišana kosa, kratki zalisci. Zbog
dlačica na bradi, ovalno lice doimalo se još mlade.
»Imate li isprave?« upitala je.
Odmahnuo je glavom. Gledao je u do, ali nije se doimao ustrašeno.
»Kako se zoveš?«
»Harry Angstrom.«
»Misliš li da nisam čitala Johna Updikea?« Htio je nešto reći, ali ona
ga je ušutkala kako ne bi još jednom slagao. »Zvat ćemo te Londonska
Magla, može?«
Pogledao ju je i odmah pognuo glavu. Pomislila je da promatra
svoja stopala. Ustvari, gledao je njezin revolver.
»Hoćeš li raskopčati ogrtač, Londonska Maglo?« upitala je.
»Nisam...«
»Raskopčaj ogrtač.«
»Gospođo, ne biste htjeli...«
»Smjesta raskopčaj ogrtač«, naredila je.
Polako se počeo raskopčavati. Ogrtač je iznošen, i nekako je jasno
da momak poput njega ne bi imao taj odjevni predmet u svom ormaru.
Kad je otkopčao treći gumb, ugledala je glatki bijeli trbuh.
»Stani.« Vidjela je dovoljno. »Gdje ti je odjeća?« Šutio je, zureći u
njezin revolver.
Spremila je revolver u korice. Šaku je držala na dršci. »Ti studiraš
na Tehničkom sveučilištu Georgia.« Pogledao ju je, premda nije bila
potrebna velika pronicljivost da se zamijeti kako je sveučilište s druge
strane autoputa. »Došao si radi zabave. Na dogovoreni sastanak.
Previše si pio, možda i previše pušio?«
Mirno je gledao u nju.
»Htjela je više novca? Opljačkala te?« On je i dalje šutio. »Uzela je
tvoju odjeću, a znala je da zbog srama nećeš podnijeti policijsku
prijavu.« Maggie je podigla dlan. »I evo te ovdje.«
Još jednom je pogledao revolver. Zamijetila je kako je oblizao usne.
»Znaš li da imaš sreće što te nije ubola nožem? Mogao si još gore
proći da se pojavio njezin svodnik.« On nije podigao glavu.
»Pogledaj me.« Pričekala je da ju posluša. »Živiš na otoku nazvanom
Tehničko sveučilište Georgia, u moru sirotinjskih geta. To ti nisu rekli
kad si upisao fakultet? Ne vidiš granicu između njegovanih travnjaka i
gole zemlje?«
Njegov pogled izmijenio se u trenutku. Maggie je prožeo čudnovati
drhtaj u kičmi. Shvatila je da je pogodila u živac, da je izazvala reakciju
u tom klincu i da treba vidjeti o čemu se konkretno radi.
Zurio je u nju kao da ju želi udaviti.
Ona je zurila u njega kao da ga želi ustrijeliti.
Začula se sirena koja je okončala pat-poziciju. Maggie je mahnula
patrolnom vozilu. Pomislila je da su Rick i Jake došli provjeriti treba li
joj pomoć.
Pogriješila je.
Jimmy je iskočio van čim se vozilo zaustavilo. »Treba li ti pomoć?«
»Sve je pod kontrolom.« Jimmy je hodao prema njima.
Maggie se mirno obratila Londonskoj Magli: »Znam kako izgledaš.
Znam gdje je tvoj faks. Znam gdje živiš. Ne pomišljaj da se možeš izvući
nekažnjeno.«
Htio se usprotiviti, ali ona ga je ušutkala.
»Ako te ikad, ikad više ovdje vidim, odvući ću te u zatvor u odjeći
koju sada nosiš. Jesi li me čuo?«
»Jesam.«
Jimmy je gurnuo momka u rame. »Jesam, gospođo, seronjo.«
»Jesam, gospođo.« Nasmiješio im se. »Želim vam ugodan dan,
policajci«, rekao je ledenim glasom.
Jimmy ga je snažno odgurnuo. »Gubi se, idiote.«
Momak se nije usprotivio. Udaljio se. Maggiena zla slutnja pojačala
se. Londonska Magla nije otrčao. Mirno je koračao, kao i ranije. Ruke je
držao u džepovima. Nije se osvrtao.
Najgore ponašanje pred policajcima jest nepokazivanje straha.
»Zbog čega si tog seronju pustila da ode?« upitao je Jimmy.
»Ti si se...«
»Revolver ti je napunjen i u koricama. Znala si da tog tipa treba
privesti. Zbog čega si odustala?«
 Maggie je otkočila otponac na revolveru. Zakopčala je korice oružja.
»Zar sam ga trebala privesti zbog toga što je gol ispod ogrtača?«
Pogledala je patrolno vozilo. U njemu je sjedila nova djevojka. »Još nije
odustala?«
Slegnuo je ramenima i upitno pogledao Maggie. »Ona nije loša.«
»Nije«, rekla je zbog toga što je znala kako Jimmy razmišlja. »Neću
biti s njom.«
»Moram provjeriti neke dojave.«
»Možeš ih provjeriti i s njom u autu, a sigurna sam da si to radio
cijelo jutro.«
»Ne«, rekao je. »Ne mogu.«
»Čuo si Cala i Terryja jutros. Nitko ne smije biti sam u ophodnji.«
»Ti si sama.«
»Zbog toga jer nisam bitna.« Ukazala je na očitu činjenicu. »Jimmy,
sinoć si mogao izgubiti glavu.«
»Dobro sam.« Dlanom je protrljao bedro.
»Godinama te šepanje nije toliko mučilo.« Pogledala je njegov dlan.
Htio je sakriti tamnu mrlju ispod džepa na hlačama. »Smočio si hlače?«
Sagnula se, »To je krv?«
Jimmy ju je odgurnuo. »Dovraga, Maggie. Bar jednom u životu učini
kako ti se kaže.« Mahnuo je Kate da izađe iz vozila, »Rekla sam ne.«
»Nisam znao da ta riječ postoji u tvom rječniku.«
Maggie je obuzeo bijes. Treći put danas čula je taj prijekor.
»Začepi.«
»Inače?«
Kate je došla do njih. Nije ih pogledala. »Pričekat ću u autu.«
»Njezinom autu«, naredio je Jimmy.
Maggie je pričekala da Kate zatvori vrata. »Znaš li da si seronja?«
rekla je bratu.
»Da, čuo sam.« Jimmy je protrljao čeljust. Zagladio je zaliske. Ona se
prisjetila komadića Dona Wesleya koji je majka jutros zamijetila na
njegovom licu.
»Što je bilo s tvojim radioprijemnikom?« upitala je.
»Ovdje je.« Pokazao je remen. Novi prijemnik blistao je na suncu.
»Govorim o radioprijemniku koji si nosio sinoć.«
Bijesno ju je pogledao u oči.
»Nisi dojavio da je Don ustrijeljen.«
Nevoljko je slegnuo ramenima.
»Lagao si u izvještaju. Nisi stajao nekoliko metara dalje. Bio si uz
Dona kad je ustrijeljen, i to na nekoliko centimetara, a ne metara.«
Jimmy je problijedio kao krpa.
Maggie mu se unijela u lice. »Poprskala te njegova krv. Vidjela sam
to, Jimmy.«
»Ne dramatiziraj.«
»Oblila te.«
»Pa što?«
»Skočio si u zaklon, a nisi pucao.« Maggie je znala da treba ušutjeti,
ali nije mogla. »Jutros sam pregledala tvoj revolver. Nisi ispalio ni
metka.«
»Mene si provjeravala?«
»Slagao si zbog toga što nisi mogao priznati da si zablokirao, da si
bio kukavica koja je dopustila ubojici murjaka da pobjegne.«
Čekala je da se Jimmy razbjesni. Nije se razbjesnio. Nije vikao,
prijetio prstom, niti ju je srušio na tlo. Samo je kimnuo glavom. Pa,
gotovo je kimnuo glavom.
Kretnja je bila prakrički nezamjetljiva. To je bilo njegovo priznanje
da su njezine riječi istinite.
Maggie je zanijemjela. Znati da je Jimmy zajebao potpuno je
drugačije nego vidjeti njegovo priznanje. Nije znala što bi rekla.
Jimmy je pogledao na drugu stranu autoputa. »On je i dalje mrtav.«
Glas mu je bio piskutav. »Bez obzira što se dogodilo, što jesam ili nisam
učinio, on je mrtav, a tip koji ga je ubio i dalje je na slobodi.«
Zurila je u brata. On ju je konačno pogledao u oči.
Sada je Maggie odvratila pogled.
»Moraš reagirati instinktivno«, rekao je.
»Ne moraš...« Zatim je shvatila da je ne kritizira, već savjetuje. Ipak,
ona je Lawson, kao i on. »Ne moraš mi govoriti što trebam činiti.«
»Znam, mala.« Jimmy ju je okrznuo šakom po bradi i odšepao do
svog auta.
 10.

Maggie se bezvoljno vozila po gradu. Nije se mogla usredotočiti. Cijelo

jutro opsesivno razmišlja o Jimmyju. On je lažljivac. On je loš policajac,
loš partner. Usrao se kad je zapucalo. Zbog njega je Don mrtav.
Grozničavo je smišljala svakojake užasne optužbe.
Jimmy je praktički priznao krivnju, a ona nije znala kako se
osloboditi srdžbe. Najgore je što ga je Maggie teško povrijedila. Svjesna
je da je baš to htjela učiniti, ali Maggie i Jimmy prešutno su se
dogovorili da će se samo podbadati. Smrt od tisuću posjekotina je
moto ispisan na grbu obitelji Lawson. Svojim postupkom prema
Jimmyju na ulici prekršila je to pravilo. Pretjerala je, zasjekla
preduboko.
A Kate Murphy vidjela je sve to. Nije znala što ona misli o njihovom
sukobu. Nova djevojka nije ni prozborila otkad je ušla u njezin auto.
Sjedila je i listala notes, kao da štreba za ispit. Večeras će zacijelo u
postaji svima reći da je čula kako Maggie psuje svog brata nasred ulice.
Jimmy je, pak šutio. Policajac u sukobu s policajcem: kad netko urla na
tebe, govori tiho i razumno.
Nasamario ju je.
Maggie je zaustavila auto pri semaforu. Kemijska čistionica je iza
ugla. Pogledala je na sat. Ubrzo će podne. Prije sukoba s Jimmyjem, bila
je u zahodu u jednom restoranu. »Moraš li na WC?« upitala je Kate.
»Da.«
Smjesta je odgovorila te je Maggie shvatila da već dugo trpi. »Jimmy
se nije htio zaustaviti da odeš na zahod?«
»Nisam se usudila pitati.«
Maggie se naježila začuvši njezin ustrašen glas. Pogledala ju je. Ova
nova djevojka u njoj izaziva nervozu. Njezin izgled je besprijekoran.
Držanje uzorno. Pristojno je prekrižila noge. Radioprijemnik drži u
krilu kao najveću dragocjenost.
»Možeš li izdržati do kraja smjene? Dakle, još pet i pol sata«, upitala
je Maggie.
»Naravno.«
 »Čvrsta cura.« Čim je to izrekla, Maggie se poželjela kazniti jer je
slagala. Govori kao i njezin stric Terry. Ako se ičega na ovom poslu
užasava, to nisu napori ni normalni djevojački život. Boji se da će
jednog dana pogledati u zrcalo i vidjeti svog strica Terryja.
»Žao mi je«, rekla je Maggie.
»Zbog čega?«
Nije znala što bi joj rekla. Ako nekoga šutke osuđuješ, onda i trebaš
šutjeti.
Maggie se zaustavila na parkiralištu kemijske čistionice. »Vlasnik je
jedan Talijan. Ima najuredniji, možda jedini čisti zahod u cijelom
kvarni. Najbliži je Kod Ollija. Vlasnik je stari Pollock. To je bar, a ondje
ne ulazi sama nakon pet poslijepodne. U suprotnom smjeru je jeftini
restoran. Nije najbolji, ali poslužit će u krajnjoj nuždi.« Maggie je
ubacila u ler. »Pokazat ću ti gdje je kad izađemo na cestu.«
»Hvala.« Kate je izjurila iz auta.
Maggie je promatrala kako trči prema zgradi. Nakon što je tri sata
provela na ulici, novu djevojku shvaća sve slabije. Tri sata s Jimmyjem.
Maggie je razmišljala koliko će im trebati da prohodaju. Kate je vrlo
zgodna žena. Jimmy je vrlo zgodan muškarac. Ne trebaš biti genij da
shvatiš kako će završiti njihova priča.
Maggie je uključila mikrofon na radioprijemniku. Dojavila je da su
na pauzi i rekla gdje se nalaze. Služba prijavljivanja potvrdila je dojavu,
a Maggie je ostala sjediti u autu. Razmišljala je o jutrošnjem razgovoru
s Gail. Jimmy nije prijavio pucnjavu. Služba prijavljivanja saznala je za
ubojstvo od liječnika u bolnici Grady. Čak i da se Jimmy uspaničio,
morao se u jednom trenutku pribrati i shvatiti da nešto mora poduzeti.
Nosio je Dona Wesleya na leđima do bolnice. Zbog čega nije zastao i
prijavio slučaj? Netko ga je mogao dočekati na pola puta. Čak je i za
tvrdoglavog magarca kao što je Jimmy bilo neshvatljivo da nije zatražio
pomoć.
Ukoliko ne uzmeš u obzir činjenicu da je izgubio radioprijemnik.
Maggie je otvorila vrata automobila. Još uvijek nije mogla odlučiti
što će učiniti. Na bitno pitanje - hoće li se sastati s Gail u restoranu -
nema odgovor.
Gledala je naokolo dok je hodala prema zgradi, automatski
skenirajući okoliš, kao staklo na kopirki. Pregledala je izlog kemijske
čistionice. Fasada nije zastakljena radi izgleda, već radi sigurnosti.
Ovuda prolazi u patrolnome vozilu bar dvaput dnevno i ne mora se
zaustaviti kako bi vidjela što se događa u kemijskoj čistionici.
 Začula je zvonce kad je otvorila vrata. Zapuhnuo ju je topao i vlažan
zrak.
»Policajko Lawson.« G. Salmeri, uredno potkresanih brkova, široko
se smiješio. »Vjerujem da je druga dama s vama?«
»Da.« Maggie je pogledala naokolo. Kate nije bila na vidiku.
Vjerojatno ima upalu mjehura. Mora pričekati. Ako si uvježbana,
potrebne su bar dvije minute da skineš opremu, remen, drugi remen,
pa hlače, hulahupke i gaćice - ukoliko mokraća nije procurila.
»Primite moju sućut. Policajac Wesley bio je uzoran«, uljudno je
rekao Salmeri.
»Don je bio vaša mušterija?«
»Mi imamo najbolji popust za policajce.«
»Široke ste ruke«, rekla je Maggie. Znala je da polovica policajaca
čisti odore kod Salmerija. Znala je da nikad ne plaćaju.
»Imam neke stvari policajca Wesleya.« Pritisnuo je gumb i
pokrenuo automatizirani nosač vješalica s odjećom. »Bio je ovdje
prošli tjedan.«
»Ne moram...«
»Evo.« Nosač se zaustavio. Salmeri je uzeo odjeću umotanu u
najlon. Donova odora. Dva para hlača zvonastoga kroja. Svjetloplava
košulja s velikim ovratnikom što pokriva izvezene džepove.
»Šminker.« Kate je izašla iz zahoda natežući remen kako bi ga
pričvrstila na bokovima. »Jimmyjeva odjeća?«
Maggie se nasmijala. »Jimmy nosi crnu ili tamnoplavu odjeću, a ljeti
sivu i tamnoplavu.« Pogledala je Salmerija. »Sigurni ste da je Donova?«
Salmeri je odložio odjeću na pult. Razgrnuo je najlonski omotač i
pogledao cedulju prikačenu s unutrašnje strane ovratnika. »Wesley«,
rekao je i pokazao cedulju. »Pratio je modu. Donosio nam je vrlo
zanimljive odjevne predmete.«
Maggie je pregledala odjeću na nosaču. Don nije bio jedini šminker.
»G. Salmeri, ne želim vas gnjaviti, ali kod vas dolaze mnogi. Ne samo
policajci i poslovni ljudi.«
»Točno.« Kimnuo je glavom.
»Možda ste zamijetili osobe koje zarađuju za život na
nekonvencionalan način.«
Nasmiješio se. »Ja sam Talijan, draga. Ne ustručavaj se razgovora o
svodnicima.«
I Maggie se nasmiješila. »Htjela bih vam reći da mi možete
slobodno reći ako ste nešto čuli. Proslijedit ću informaciju. Nitko ne
mora znati da sam od vas saznala. Zaštitit ću vas. Postoji i nagrada,
pa...«
Salmeri se smiješkao. Položio je dlanove na njezine šake. »Znaš,
draga, tvoj automobil viđam kroz izlog dva-tri puta dnevno. Dolaziš k
mem, lijepo se nasmiješiš i obasjaš cijelu radnju. A ipak, uvijek
pomislim: ›Zbog čega ova djevojka ne želi kod mene čistiti odjeću?‹«
Ušutkao ju je. »Vjerojatno zbog toga što smatrate da to nije u redu.«
Maggie nije htjela raspravljati. »Odjeću perem kod kuće. Znam da
nije lako. A još je gore kad znaš da nećeš biti plaćen.«
Nasmijao se i rekao: »Nije zgorega imati policajca za prijatelja.«
»Ne morate me potkupljivati, g. Salmeri. Samo radim svoj posao.«
Maggie je zamijetila da Kate pilji u nju. »Trebamo se vratiti
dužnostima. Razmislite o mojim riječima.«
»Pričekajte.« Salmeri je ispod pulta izvadio i otvorio kutiju za
cigare. U njoj je bilo mnogo malih plastičnih vrećica, poput onih u
kojima dileri raspačavaju drogu. Salmeri u njima očito čuva stvari što
ih je pronašao u džepovima svojih mušterija.
»Evo.« Dao je Maggie prozirnu vrećicu na kojoj je zapisao ime
Wesley. U njoj su bile tri kovanice i crni omot s četiri šibice u papiriću.
»Dabbler’s«, pročitala je Maggie s omota šibica. Kićena slova, kao na
starom logotipu Atlanta Beaversa. Nema broja telefona. Nema adrese.
»Jeste li čuli za ovaj bar?« upitala je Salmerija.
»Žao mi je. Nikad nisam ni čuo ni vidio šibice iz tog bara.«
»Imate li telefonski imenik da provjerim?«
Uzeo je debeli telefonski imenik s police iza pulta. »Stigao je prije
mjesec dana.«
Maggie je otvorila imenik na slovu D. Prstom je prelazila po
imenima. Nema Dabbler’sa. Morat će se raspitati naokolo zna li netko
za taj bar. Lokali se neprestano otvaraju po cijelom gradu, a adresu ćeš
doznati jedino pomoću službenog zahtjeva telefonskoj kompaniji - ili
ako slučajno sretneš osobu koja zna gdje je lokal. »Žao mi je.« Salmeri
ju je gledao u oči. »Možda su novi?«
»Možda.« Maggie je sklopila imenik. »Hvala vam.«
»Obavijestit ću vas ako nešto saznam«, rekao je. »U pravu ste.
Mušterije razgovaraju sa mnom. Mogao bih se diskretno raspitati.«
»Vrlo diskretno«, rekla mu je. »Nemojte upasti u nevolje.«
Posegnuo je ispod pulta. Maggie je znala da ondje drži sačmaricu.
»Jesam li spomenuo da sam Talijan?«
Uzela je šibice, a kovanice je ostavila. »Pozdravit ću vas kad budem
u prolazu.«
Uljudno je kimnuo glavom.
Maggie je pošla prema izlazu promatrajući šibice. Nema tragova od
zapisivanja broja telefona ili imena, Ako upita Jimmyja za taj bar, njega
će zanimati zbog čega se raspituje. Ako pošalje službeni zahtjev
telefonskoj kompaniji, uzbunit će Terryja. Poznaje jednu osobu koja
radi u telefonskoj kompaniji. Pitanje je hoće li ga kontaktirati.
»Mislila sam da si rekla kako je sve besplatno«, spomenula je Kate,
dok je i dalje prčkala po remenu te hodala iza Maggie. Neshvatljivo je
kako je mogla zaboraviti opremu.
»Katkad. Na tebi je hoćeš li to iskoristiti.« Maggie je vrtjela prsten s
ključevima na srednjem prstu. Hvatala je i ispuštala ključeve. Triput je
uhvatila ključeve i rekla: »Kvačice stoje naopako.«
Kate je ciknula i namjestila kvačice na remenu. »Hvala ti.«
»Kad ideš na zahod, u umivaoniku ostavi Kel i pendrek, ali nikad ne
ostavljaj revolver. Skini kvačice s remena. Kvačice spremi u džep.
Uvijek u isti džep. Iskopčaj mikrofon na ramenu iz prijemnika. Žicu
stavi među zube kako ne bi upala u školjku. Otpusti remen, ponesi ga sa
sobom u kabinu i objesi na vješalicu na vratima. Ako nema vješalice,
stavi ga na vodokotlić.«
»Kel?« začuđeno je upitala Kate.
»Kel-Lite. Ručna svjetiljka.« Maggie je lupnula po svjetiljci i zatim
po pendreku. »Jesi li provjerila je li revolver zakočen prije nego što si
skinula remen?«
»Zakočen?«
»Ne ponavljaj moje riječi.« Maggie je izvadila Katein revolver iz
korica. Nije bio otkočen. Pokazala ga je ženi. »Znaš ovime baratati, zar
ne?« Palcem je napela čekić na revolveru. »Moraš ga napeti ako želiš
ispaliti metak.«
»Točno«, rekla je Kate kao da je to već čula, a tek se sad prisjetila.
»Na obuci...«
»Rekli su ti da ne pucaš u dečke sa crvenim kravatama.« Šala je
starija od Maggie. Chip i Duke često je koriste. Vjerojatno je nakon
Dukeovog odlaska sada šef Bud Deacon. »Upamti: INN. Izvadi, napni,
naciljaj.«
Kate se šašavo cerekala. Maggie je tek sada shvatila opsceno
značenje tih riječi.
»Nije smiješno ako protivnik prvi zapuca u tebe.« Maggie joj je
pokazala kako se vadi, napinje i cilja revolverom. »Ustvari, radi se o
OINN-u, ali nitko ne nosi zakopčane korice oružja.«
»Tvoje su zakopčane.«
»Zbog toga što ne želim da mi revolver ispadne ako moram
potrčati.« Pokazala je Kateine korice. »Da te vidim. Ali naciljaj u tlo, a
ne u mene.«
Kate je micala usnama dok je ponavljala radnje. Njezine kretnje bile
su spore i nepovezane, kao da je robot iz serije Izgubljeni u svemiru.
Maggie je suspregnula nervozu. »Kad se večeras vratiš kući, izvadi
metke iz bubnja. Znaš kako se to radi, zar ne?« Kate je kimnula glavom.
»Provjeri je li bubanj prazan, a zatim vježbaj izvlačenje revolvera.
Istodobno ga izvuci i napni čekić palcem. Zbog toga bubanj treba biti
prazan, da ne bi nehotice opalio. Meci probijaju zidove i pod. Odlete
uvis i padnu na tlo. Najvažnije je da nikad ne držiš prst na okidaču. Drži
ga sa strane. To se zove spremnost za pucanje. Okidač dodirneš jedino
ako ćeš zapucati.«
»Instruktor nam je to pokazao.«
»Pa, ti si korak ispred mene.«
Kate se grohotom nasmijala. Htjela je spremiti oružje u korice, a
onda se sjetila da treba otpustiti čekić. »Imaš li još savjeta?«
Maggie je imala mnogo savjeta, ali nije znala treba li tratiti vrijeme
na Kate Murphy. Wanda je jutros bila u pravu.
Irsko Proljeće neće potrajati do kraja tjedna.
 11.

Fox je sjedio u baru. Ispijao je viski, a pred njim je bila poluprazna

zdjelica kikirikija. Buljio je u zamagljeno zrcalo iza boca s alkoholnim
pićima. Fox nije tašt čovjek. Promatrao je stolac pored sebe. Bar je
gotovo prazan. Otrcan bar, kao i svi otrcani barovi: polumrak, sjedala
presvučena crnim skajem, tamne pločice na podu, crni zidovi koji
upijaju prigušenu rasvjetu neonskih reklama za alkoholna pića.
Dekor tu nije bitan. Mušterije ovdje dolaze samo zbog jedne stvari.
Muškarac u poslovnom odijelu sjedio je za stolićem u kutu. Doimao
se kao utučeni menadžer srednjeg ranga. Pred njim je nedirnuta časa
viskija. Nekoliko stolova od njega sjedio je beskućnik. Zamišljeno je
zurio u zid. Pred njim je boca brije i neoprana čaša. Njegova ruka
kretala se u dva smjera: gore i dolje. Čaša do usta. Čaša na stol. Čaša do
usta. Čaša na stol. Prazna čaša bila je jedina varijacija u kretnji, pa je
drugom rukom točio piće.
Kao i njegov stari, ali stari nije skidao šešir. Time je htio reći da je
samo navratio na piće, a svi u baru znali su da tu sjedi satima.
Vrata su se otvorila. Sunčeva svjetlost prodrla je u prostoriju. Fox je
škiljio, ali nije odvratio pogled.
Još jedan tip u odijelu. Ubrzo će pauza za ručak. U baru će uskoro
biti gužva.
Novi menadžer sjeo je za šank nekoliko stolaca dalje od Foxa.
Kimnuo je glavom.
Fox nije uzvratio pozdrav.
Gurnuo je čašu prema šankeru. On je dobar u svom poslu. Shvatio je
da Fox ne želi čavrljati. Natočio mu je, stavio novu salvetu i napunio
zdjelicu kikirikijem. Nije spomenuo vrijeme, sport, kao ni druge
bedaste teme u kojima šankeri briljiraju kad čavrljaju s mušterijama.
Fox je pomislio: ako bi morao raditi ovaj posao u ovom baru,
naposljetku bi sebi zacijelo ispalio metak u glavu.
Ispod jakne nosio je pištolj. Raven MP-25. Šest metaka,
poluautomatski, drška obložena sedefom. Jeftino oružje koje svi
koriste. Jutros ga je čistio jedan sat i provjerio hoće li se još jednom
zakočiti. Vjerojatno je trebao baciti pištolj, ali on je po prirodi
sentimentalan. Imao je talismane i u ratu. Čarape za sreću. Potkošulja
za sreću. Puška za sreću.
U ratu je stekao nadimak. Fox1, kao u izreci »šašav kao...«, ali ne u
značenju Foxy2, kako su nazvali drugog guštera. Žene su ga salijetale,
on bi se zajapurio, a zatim su ga salijetale zbog potpuno drugačijeg
razloga.
Vrata su se otvorila još jednom. Fox je žmirio na sunčevoj svjetlosti.
Još jedan tip u odijelu. Sjeo je uz prvog tipa u odijelu i glavom kimnuo
Foxu.
Fox je iz kutije izvadio cigaretu. Opipao je džepove tražeći upaljač.
Šanker je stavio šibice pored Foxove čaše, obrativši se drugom tipu
u odijelu. »Što kažete na ovo vrijeme?«
Drugi tip u odijelu je odgovorio, ali Foxa vrijeme uopće nije
zanimalo.
U šaci je držao šibice. Krv mu je zakuhala kad bi pogledao te tipove,
njihove duge zaliske, široke hlače i pogrbljena ramena. Fox je cijeli
život htio biti drugačiji od oca, a ipak je pomislio da bi i stari mrzio ove
pomodne mlakonje koji zarađuju brbljanjem, umjesto da pošteno rade.
Donedavno je ovaj grad bio prepun muškaraca koji su marljivo
radili. Tvornice su imale proizvodnju dan i noć. Vlakovi su jurili po
tračnicama. Teretni kamioni vozili su na sve četiri strane svijeta. A
sada, svaki novčić koji se okretao u Atlanti dolazi bežičnim putem.
Stranci se guraju na pločnicima ispred novih, blistavih uredskih
zgrada. Ulice su zakrčili mali, jeftini automobili. Fox je katkad
promatrao nebodere i nove hotele, pitajući se koji kurac rade unutra.
Kako ovakvi tipovi u skupim odijelima zarađuju silne novce, a cijeli dan
sjede za stolom?

Zbog čega ljudi poput Foxa moraju biti njima podređeni?

Svijet se okrenuo naglavačke. Nitko više ne zna gdje je njegovo
mjesto.
Fox zna gdje je njegovo mjesto. On ima misiju i to je jedino bitno.
Njegov je zadatak da svijet dovede u red. Ako ne uspije, bit će
kolateralnih žrtava. Kad je Fox prošli put posumnjao u sve, stajao je
iznad majčina groba i gledao kako jeftini lijes od jelovine spuštaju u
zemlju.
Nikad više.
Prva zadaća: ubiti Jimmyja Lawsona.
 Dva metka u glavu, kao i onog drugog. Nakon toga, Fox će se
usredotočiti na novu metu. Ali koju metu?
Fox je pogledao šibice. Kićeni logotip podsjetio ga je na liniju
Kateina vrata kad pognute glave gleda u notes. Fox sada ne smije
razmišljati o njoj. A ipak je razmišljao.
Kate sjedi u patrolnome vozilu. Kate zapisuje u notes. Kate
dojavljuje radioprijemnikom.
Kate u njegovoj postelji.
Jasno je vidi. Kate leži na njegovim bijelim i satenskim plahtama.
Raspustila je kosu. Raširile ruke i noge, Fox ima dojam da se njezina
bijela put stopila s plahtama. Razmišljao je o njezinom mirisu.
Njezinom okusu. Njezinom tijelu.
Tko će ikad saznati? Ona će ionako umrijeti. Zar je grijeh malo
uživati prije nego što umre? Fox zna da Kate jedva čeka. Seksipilna
djevojka poput nje zacijelo je navikla na svakojake opačine u krevetu.
Fox ju treba odvesti na izolirano mjesto da nitko ne čuje gadarije koje
će izvikivati.
Dobro je da je Fox prostoriju u svom podrumu obložio izolacijom.
Još jedan znak da je plan osmišljen. Prošli vikend, Fox nije imao
pojma zbog čega je uredio tu prostoriju, ali je imao povjerenja u glas
koji je čuo u svojoj glavi. Dok je Fox postavljao zvučnu izolaciju, znao je
da glas u njegovoj glavi smišlja plan. S jedne strane, bio je svjestan da
će ubiti Kate Murphy, a s druge se premišljao hoće li se prije toga ipak
malo zabaviti.
Točno je da nikad nije ubio ženu. Možda treba drugačije postupiti.
Možda postoji mogućnost da oboje dobiju ono što zaslužuju. To je kao
da podmitiš krvnika kako bi ti glavu odrubio jednim udarcem.
Peta lekcija: uzmi u obzir sve mogućnosti.
Vrata su se opet otvorila. Još dvojica u odijelima su stajala na ulazu
u bar. Eto, sjeli su između Foxa i drugih tipova u odijelima. I oni su
razgovarali o vremenu. Drugi put u dvije minute rečeno je da su dani
hladniji. Zatim su razgovarali o utakmici s Alabamom ovog vikenda.
Fox nije slušao, premda ga je utakmica zanimala. Baš kao i gušter,
naučiš se da uvijek budeš usredotočen.
Htio je prelistati bilješke, proživjeti protekli mjesec koji je protekao
u izviđanju. Međutim, to ne može u baru. Ljudi će buljiti u njega. Čak i u
ovom baru. Fox ustvari, ne mora pregledati bilješke. Dobro je upamtio
sve detalje o ovom danu.
Četvrt Capitol. Četvrt Techwood. Četvrt Bankhead. Ulica Carver.
Avenija Piedmont. Jimmy i Kate obišli su gotovo sve rupčage u Atlanti.
Međutim, ovaj bar je rupčaga koju Kate nikad ne smije vidjeti. Fox
se uživio u ulogu Jimmyja. Znao je kako se muškarci poput njega
ponašaju. Jimmy je otjerao Kate prije jednog sata. Znao je zbog čega je
to učinio. Htio je oblizati rane. Ili da ih netko drugi umjesto njega
obliže.
Na određeni način, Fox je zadovoljan. Nije htio da Jimmy bude s
Kate kad kucne njegov čas. Ona ne mora vidjeti Foxa kako to radi.
Bar dok on ne bude spreman da joj pokaže.
 12.

Maggie je vozila patrolno vozilo blizu parka Ponce de Leon, zureći kroz
vjetrobran. Grad se počeo zaključavati. Na ulici nema cura. Svodnici
vjerojatno čame u pritvoru ili ih premlaćuju iza zatvora. Pomislila je
kako je Londonska Magla najveće uzbuđenje koje će imati ovog dana.
Do sada su upozorile pješaka da nepropisno prelazi ulicu i prekinule
tučnjavu zbog sendviča.
Kate se meškoljila na sjedištu pored nje. Nezgrapno se pomicala
kako bi sjedila što udobnije. Maggie bi joj mogla reći neka se ne trudi.
Nema prečaca. Moraš se priviknuti na bol.
Maggie je ponudila savjet, premda je znala da joj neće pomoći.
»Večeras ćeš biti prepuna modrica. Kao da te neki tip istukao. Na
bokovima, bedrima, leđima. Zbog opreme. Ne žali se ako te netko može
čuti.«
»Naravno da neću.«
Maggie je škiljila. »Želim ti pomoći.«
»Zaboga, nadam se da si svjesna koliko sam ti zahvalna.«
Maggie je ignorirala taj važni ton iz bogataške četvrti. Što je
očekivala? Vjerojatno da će Kate Murphy pasti na koljena i zahvaliti joj.
Prisjetila se prve ophodnje s Gail Patterson. Maggie je znala da treba
prekrojiti odora prije dolaska na posao. Međutim, kao i novoj Kate,
kapa je bila prevelika, a goleme cipele spadale su s nogu. Maggie se
dosađivala ili je bila ustrašena, a zahvaljujući Gailinom oštrom jeziku,
bila je ustrašena i kad se dosađivala.
»Imaš li pitanja?« upitala je curu.
Kate je razmišljala. »Što se dogodilo prije šest mjeseci?« Maggie je
znala o čemu razmišlja, a ipak je upitala: »Molim?«
»Kapetan Vick rekao je na prozivci da nećemo imati reprizu od
prije šest mjeseci.«
»Suđenje Edwardu Spiveyu.«
»Aha, čovjek koji je oslobođen optužbe za ubojstvo onog policajca.«
Maggie se ugrizla za jezik. Razmišljala je o Kateinim riječima kako
bi dokučila što je htjela reći. Nitko od njoj poznatih ne govori o
Edwardu Spiveyu kao nevinom čovjeku. Bez obzira na odluku porote,
svi su znali da je kriv.
»Mogao je završiti na električnoj stolici. Što se dogodilo s njim?«
rekla je Kate.
»Živi u Kaliforniji.« Maggie se prisilila da otpusti stisak na volanu.
»Još nešto? Neko drugo pitanje?«
Kate je shvatila da se ne treba zadržavati na toj temi. Uzela je notes.
»Kome predajem bilješke?«
»Otipkaj ih i predaj tajniku voditelja smjene najkasnije četrdeset
osam sati nakon završetka radnog vremena, a može i ranije ako se
dogodilo nešto bitno.« Maggie nije upitala kako joj je jutros bilo s
Jimmyjem. »I, zar se dogodilo nešto bitno?«
Kate je listala bilješke. »Bili smo u Capitolu. Bili smo u Techwoodu.
Bili smo u Bankheadu. Razgovarali smo s pijanim gospodinom u Ulici
Carver. Posjetili smo anonimnu ženu u stanu na Aveniji Piedmont.«
»Ondje stanuje Don. Stanovao je.«
»Oh. Pa, zanimalo ju je ima li Jimmy ključeve automobila parkiranog
ispred zgrade.«
»Super.« Maggie je skrenula lijevo na Monroe Drive. »Jeste li išta
saznali?«
»Sjedila sam u autu, a rekla bih da Jimmy baš nije imao sreće.«
Sklopila je notes. »Pala sam na ispitu daktilografije u srednjoj školi.«
»Mnoge i ne bi bile ovdje da smo prošle na tom ispitu.«
Šutjele su. Stišale su zvuk na radioprijemnicima, pa je jedino šum
statike ometao strujanje vjetra koji je prodirao kroz otvorene prozore.
»Indigo-papir dobit ćeš u dostavi. Na katu su dvije pisaće mašine
na kojima tipkamo izvještaje, ali uvijek je red, a crnkinje imaju
prednost«, rekla je Maggie.
»Zašto?«
»Pitaj crnkinje.« Maggie se nalaktila na prozoru automobila. Nije
znala zbog čega razgovara s tom ženom - pa njezine riječi bit će
beznačajne nakon jednog tjedna. A ipak, Maggie je rekla Kate:
»Jednostavnije je otići u gradsku knjižnicu. Ondje možeš unajmiti
pisaći stroj za deset centi po satu. Ugodnije je u knjižnici u središtu
grada. I dalje živiš u Buckheadu?«
Kate se premišljala. »U Barbizon hotelu kod Ulice Peachtree.«
Maggie je bila ljubomorna. Irsko Proljeće je prava samostalna cura.
»Ne stanuješ s roditeljima?«
Odmahnula je glavom.
 »Kako se tvoja majka osjeća zbog toga što si policajka?«
»Zabrinuta je.«
Maggie se nasmijala uljudnoj izjavi. »Nikad ti neće oprostiti. Ne
nadaj se njezinom oprostu.«
Kate je gledala kroz prozor. Bile su u četvrti hipija. Kuće u svim
duginim bojama.
»Čime se bavi tvoj otac?« upitala je Maggie.
»On je vrtlar.«
Konačno je shvatila. Kate je odrasla u Buckheadu, ali i ona mora
raditi kao i druge cure. »Zaposlen je na onim velikim imanjima?«
»Da. Stanujemo iznad automehaničarske radionice.«
»Kao Sabrina.« Maggie je obožavala taj film. »Što si radila prije ovog
posla?«
»Uredske poslove. Mrzila sam ih.«
»Zbog čega radiš u policiji?«
»Zbog toga što sam glupa?« Kate je sada počela zapitkivati. »Što je s
tobom? Zbog čega radiš u policiji?«
»U inat svojoj obitelji.« Pomislila je da bi joj mogla ispričati cijelu
priču. »Charlaine radi u policiji zbog toga što je njezin muž pijanac, a
mora hraniti troje djece.« Maggie se zaustavila ispred semafora.
»Wanda radi u policiji zbog toga što je u novinama vidjela članak o
ženama u motociklističkom odredu.«
»Wanda Clack«, rekla je Kate, kao da je tek sad saznala njezino ime.
»Vidjela sam taj članak.«
»Sve novine pisale su o tome«, rekla je Maggie. »Wanda je htjela
voziti Harleya, Rekli su joj: ›Naravno, gospođice. Potpiši na dnu
stranice.‹ «
»Stekla sam dojam da instruktori vožnje na motociklu ne obučavaju
žene.«
»Stekla si ispravan dojam«, rekla je Maggie. »Dobiva trice i kučine,
kao i sve ostale. Motocikl je vidjela jedino kad je neki kreten skočio na
njega i htio pobjeći.«
»Što su trice i kučine?«
»Besmislene dojave. Dođeš i vidiš dva idiota koji se tuku zbog neke
bedastoće.«
»Recimo, zbog sendviča«, rekla je Kate. Dakle, ona ipak pažljivo
sluša.
Skrenule su desno kod Ansley Malla na Piedmontu. Maggie je
mahnula dvojici policajaca koji su sjedili u patrolnom vozilu i jeli kasnu
užinu. Na stražnje sjedalo utrpali su bar petoricu odraslih muškaraca.
Krupni tipovi morali su sjediti postrance.
»Kamo smo pošle?« upitala je Kate.
»U restoran Colonnade.« Gail je rekla Maggie neka dođe ondje ako
želi provjeriti jednu dojavu. U to doba dana, Maggie je bila spremna
provjeriti bilo što kako bi se osjećala kao policajka, a ne kao dadilja.
»Colonnade?« rekla je Kate. »Je li to restoran u koji majke vode svoje
gay sinove na Dan zahvalnosti?«
Maggie nije imala pojma o čemu ona govori. »Ne bih rekla da gayevi
smiju doći. Ondje jedu mnogi policajci.«
Kate se konačno nasmiješila.
»Svejedno, mi nećemo jesti. Imam sastanak.«
»S prijateljem?«
»S policajkom na tajnom zadatku. Ona želi saznati ime jednog
svodnika s kojim ćemo razgovarati.« Maggie je ubrzala kako bi pretekla
smiješno inozemno vozilo. »Područje na kojem je Don ubijen, Five
Points, glavna je ruta za kurve. Možda je neka od njih nešto zamijetila.
Ako je zamijetila, onda moramo dobiti dopuštenje njezina svodnika da
razgovaramo s njom. Bez njega neće htjeti tratiti vrijeme na nas.«
»Dakle, moramo razgovarati sa svodnikom prije nego što
razgovaramo sa prostitutkom koja radi za njega.« Kate je polako
kimnula glavom. »Zar ne bismo trebale pronaći oružje kojim je
počinjen zločin? Raven MP-25?«
»Dečki će potražiti pištolj.« Maggie nije rekla u kakvu bi nevolju
upale ako bi se umiješale u posao muškarcima koji se bave tim dijelom
slučaja.
»Policajka na tajnom zadatku. Ona je detektivka?« upitala je Kate.
Maggie je dojadilo zapitkivanje. »Detektivi su isključivo muškarci.«
Kate je zamijetila ton glasa. Gledala je kroz prozor i držala jezik za
zubima.
Umjesto sastajališta hipija, oko njih su sada bili bordeli. Piedmont
je prepun salona za masažu, trgovina potrepštinama za konzumaciju
hašiša i trgovina oružjem. Maggie je strepila radi predstojećeg susreta
Kate i Gail. Kate zapravo nije ni napadna ni umišljena. Jednostavno je
ostavljala taj dojam. Dovraga, ona tako izgleda. Nema izgrižene nokte.
Njezina kosa je sjajna i bujna. Bogataški naglasak zacijelo je stekla u
školi koju pohađaju sva bogataška djeca u njezinom kvartu. A ipak, uz
Kate Murphy, Gail će zvučati kao prava seljanka.
S druge strane, možda se Maggie brine bez razloga. Gail se voli
smijati, ali ne smiješ zaboraviti da bi se u hipu mogla namrgoditi.
»Pazi, s Gail ne smiješ pametovati. Ne postavljaj glupa pitanja.
Ustvari, ništa ne pitaj. Ne želiš vidjeti kad se ona razbjesni.«
»Kao i crnkinje?«
»O tome ti govorim.«
»O čemu?« Maggie je zurila u nju.
»U redu.« Kate je nervozno izdahnula. »Gail je policajka koju ćemo
susresti na tajnom zadatku?«
»Policajke na tajnom zadatku bave se seksualnim prijestupima.
Glume prostitutke.« Maggie je skrenula na Cheshire Bridge. Nakon
salona za masažu, ugledale su striptiz-barove i zalagaonice sa
separeima za voajere. »Gail hvata bogataše koji dolaze iz Buckheada u
potrazi za nastranostima.«
»Zvuči uzbudljivo.«
»Bolje od trica i kučina.«
»Nesumnjivo.«
Maggie je usporila kako bi skrenula na parkiralište restorana
Colonnade. Pored njega je hotel koji iznajmljuje sobe na pola sata. Gail
je stajala ispred recepcije i pušila cigaretu. Plava perika na njezinoj
glavi bila je nakrivljena.
Maggie je upalila i ugasila farove.
Gail je povukla dim cigarete i krenula prema njima. Hodala je na
tankim i visokim potpeticama. Maskara joj se umrljala. Pojela je ruž na
usnama. Maggie je htjela da izgleda ljepše i profinjenije, a gledala je
osobu koju život nije štedio.
Gail se sagnula i nalaktila na njezin otvoreni prozor. Zapuhnuo ili je
vonj viskija i cigareta. »Isuse Kriste, mamice.« Gledala je u Kate. »Kako
si preživjela prozivku pored svih onih momaka?«
Kate je tupo gledala tu ženu. Maggie je shvatila da u sebi ponavlja
Gailine riječi, kako bi zbog južnjačkog naglaska shvatila što je rekla.
»Eto, super. Čini se da jednostavno imam sreće«, rekla je.
Srećom, Gail nije zamijetila sarkazam. »Sranje. Da ja izgledam kao
ti, udala bih se za Keitha Richardsa i svaku godinu rađala djecu.«
Namignula je Maggie i zatim se obratila Kate: »Skini kapu, draga. Želim
vidjeti jesi li prava plavuša.«
Kate je napela ramena.
»Kako želiš, lutkice. Nisam ti baš rekla da skineš gaće.« Gail se
obratila Maggie. »Znam jednu curu koja kaže da možda ima
informacije... ako joj platimo zaostalu stanarinu.« Glavom je pokazala
hotel. »Ondje se kurva. Bit će gotova za pet minuta.«
»Super.« Maggie je suspregnula dah. Gail nije bila pripita. Bila je
pijana kao čep. Jezik joj se zaplitao. Morala se nasloniti na auto kako ne
bi pala na do.
Ipak, alkohol nikad nije otupio Gailinu percepciju. Pogledala je
Maggie u oči. »Što je s vas dvije?«
Maggie je odmahnula glavom. »Pretpostavljaš li što će nam reći ta
cura?« S kurvama je uvijek bolje unaprijed znati odgovor, i prije nego
postaviš pitanje.
»Imam neke zamisli, a okladila bih se na novu curu da nazivaju Sir
Sheja.«
Kate se nasmijala.
Maggie i Gail su je pogledale.
»Oprostite«, rekla je Kate. »Smiješno je. Circa?«
Maggie je morala suspregnuti smijeh. Kate je očito pogrešno ćula
ime. Ili još gore, pomislila je kako je Gail pijana ili glupa, pa ne zna što je
rekla.
Maggie je odlučila zafrkavati Kate. »To bi trebala znati, Murphy.
Crnački svodnici koriste imena iz grčke mitologije, a bjelački imena
rimskih bogova.«
»Nisi valjda ozbiljna?« Kate je gotovo prasnula u smijeh. »Dovraga,
naravno da je ozbiljna.« Gail je pucnula prstima. »Zašto nisi zapisala,
curo?«
Kate je uzela notes. Zapisivala je i odmahivala glavom.
»Isuse Kriste. Cura nije ništa naučila. Jesi li uopće pohađala nastavu
na Akademiji?« upitala je Gail. Otvorila je vrata kako bi Maggie izašla
van. Nije htjela stišati glas. »O čemu ona, jebote, govori?«
Maggie je jedva susprezala smijeh. Mahnula je Gail neka pođe za
njom. »Jesam li i ja bila tako lakovjerna?«
»Ti si rođena s policijskom značkom. Nemoj to zaboraviti.« Gail je
stavila ruku na Maggieno rame kako bi je umirila. »Slušaj, ova kurva s
kojom ćemo razgovarati i nije baš pouzdana.«
»A koja je od njih pouzdana?«
Gail se nakašljala. Pluća su joj škripila. »Problem je u tome da me
ona jebeno mrzi. Ne krivim je. U zadnje vrijeme nisam bila pažljiva
prema njoj.«
Maggie je razmišljala govori li Gail u prenesenom smislu ili
doslovno. »Zbog čega?«
»Zbog toga što cijeli dan samo puši kurac i ubrizgava speed.«
 »Speed?« Maggie se nije svidio zvuk te riječi. Narkići na speedu
mogu biti vrlo opasni. »Danas je na speedu?«
»Sredit ćemo je.« Gail je kopala po torbici, zacijelo tražeći cigarete.
»Samo kažem da trebamo malo pronjuškati.«
Maggie se prisjetila kako Gail njuška. Najčešće koristi pendrek.
»Sranje, nemam cigareta.« Gail je pogledala Maggie. »Krajnje je
vrijeme da počneš pušiti.«
»Pušenje zbog tebe zvuči glamurozno.«
»Iako te baš ne volim, zbog ovoga ću ti dati cigaretu.« Gail je ščepala
Maggie za nadlakticu, pa je ova umalo izgubila ravnotežu. »Znaš, čak i
ako saznamo ime te drolje, morat ćemo razgovarati sa crnkinjama
kako bismo dobile dopuštenje da radimo u Coon Townu.«
Maggie je zanemarila činjenicu da je sve vrlo brzo natovareno njoj
na leđa. »Donijet ću ti cigarete.«
»Bravo, mala. Idemo mojim autom. Ionako ne smiješ voziti u
patrolnome vozilu po CT-u.«
Bila je u pravu. CT je kratica koju svi upotrebljavaju za Colored
Town. U toj četvrti bijeli policajci nisu dobrodošli. Čak i crnci ondje
nerado provjeravaju dojave kad padne mrak.
»Ako je lutkica u blizini, naučit će dobru lekciju«, rekla je Gail.
Maggie nije htjela ni pomisliti o kakvoj lekciji Gail govori. »Jesi li
čula za bar koji se zove Dabbler’s?«
Gail je bila preneražena. »Kako si, dovraga, saznala za Dabbler’s?«
»Ja sam policajka. Sve znam.«
Gail je odmahnula glavom - prepoznala je taj odgovor. »Znaš li gdje
se nalazi?«
»Ne znam, dovraga, gdje je taj bar. A tebi je bolje da ga ne tražiš, jesi
li čula?« Glavom je pokazala Kate. »Pogotovo s ovom ovdje lutkicom.
Živu će je pojesti.«
»Don ga nije spomenuo?«
»Naravno da nije. Koji je tebi kurac?« Zgadila joj se ta pomisao.
»Gubimo vrijeme. Kupit ću cigarete u restoranu, a zatim ću pokucati na
vrata.«
Maggie je pošla za njom, ali Gail je mahnula neka ostane.
»Čuvaj mi leđa.«
Maggie se naslonila na auto. Promatrala je Gail kako hoda prema
restoranu Colonnade. Možda je Don šibice oduzeo nekom
osumnjičeniku. To je logično, s obzirom na Gailinu reakciju pri
spominjanju bara. Murjaci uvijek uzimaju stvari od osumnjičenika.
Maggie još nije bila na poprištu zločina na kojem nadležni detektiv za
ubojstva nije kopao po novčaniku žrtve tražeći gotovinu.
Nju najviše brine što Gail pije. Uvijek je pripita, ali sada je drugačije.
Na poslu nikad nije bila trapava. Možda je njezina veza sa Donom
Wesleyem ipak bila ozbiljnija.
Kate je otvorila i zalupila vrata. U ruci je i dalje držala notes. »Ona je
divna.«
Maggie je šutjela.
»Možda će mi dopustiti da joj platim piće.«
Maggie je zanemarila i te riječi. Promatrala je Gail u restoranu, a
ova je lupala po automatu za cigarete.
»Mogu li te nešto ozbiljno upitati?« rekla je Kate. »Pa, ni to nije
nemoguće.«
Kate nije reagirala na primjedbu. »Saznale ste za tog Circa. Zbog
čega trebate gnjaviti prostitutku?«
Maggie se ugrizla za usnicu. Ne sjeća se kad je zadnji put gnjavila
prostitutku. »Zbog toga što svi lažu. Moraš gomili ljudi postaviti isto
pitanje, pa ako dobiješ identičan odgovor - ili ako većina kaže isti
odgovor - onda je zacijelo najbliži istini koju ćeš saznati. Pošto sam
raspoložena da s tobom podijelim svoju mudrost, moraš biti pažljiva s
Gail.«
»Zbog njezine naravi?«
»Zbog toga jer ono što vidiš nije njezino pravo lice.« Maggie se
osvrnula kako bi provjerila sluša li Kate. »Ono što su ti rekli na
Policijskoj akademiji, što si naučila iz knjiga... sve je to ovdje nebitno.
Policijskom poslu učiš se promatrajući druge policajce. Gail me naučila
svemu što znam o ulici.«
»Primjerice?« Kate je držala kemijsku i notes.
Maggie je razmišljala, a zatim se sjetila: »Uvijek postoje iznimke, ali
više-manje stvari ovako stoje: bijelci najčešće ubijaju bijelce. Crnci
ubijaju crnce. Crnci siluju crnkinje, bijelci siluju bjelkinje.«
»Dakle?« rekla je Kate.
»Dakle, ne boj se odlaska na zloglasna mjesta. Vjerojatno ti u tvom
kvartu prijeti veća opasnost.«
»Utješne riječi.«
»Super, ha?« I Maggie umije biti sarkastična. »Mogla bi proći mnogo
gore nego da ti Gail Patterson čuva leđa.«
»Zacijelo si u pravu.«
Maggie je izgubila volju za razgovorom. Ima pametnijeg posla nego
da umišljenu Katu Murphy spusti na zemlju.
Gail je krenula parkiralištem prema hotelu. Lupkala je kutijom
cigareta po dlanu. Nije uspjela hodati ravno. Maggie je pomislila da je
možda u restoranu popila još jedno piće s nogu.
»A što je sa Strijelcem?« upitala je Kate. »O čemu govoriš?«
»O čovjeku koji je sinoć ubio Dona Wesleya«, rekla je Kate. »Tvoj
brat kaže da je crnac, zar ne? Pretpostavljam da je Don Wesley bijelac.«
Maggie je stala ispred vozila. Gail je došla do hotela. »Rekla sam ti
da postoje iznimke.«
Vidjelo se da Kate nije zadovoljna odgovorom. Ipak, zatvorila je
notes i pridružila se Maggie. Obje su se naslonile na haubu vozila. Kate
je trebala nekoliko trenutaka da se opusti. Kapa joj gotovo klizi po
nosu, a i nije mogla istodobno namjestiti pendrek i ručnu svjetiljku.
Maggie je gledala naokolo kako bi spriječila mogućnost da Gail
upadne u zasjedu. Hotel je kompleks od četiri dvokatnice s četiri sobe
na svakom katu. Parkiralište dijeli s restoranom. Zgrade su derutne.
Nekoliko razbijenih prozora i nekoliko prozora oblijepljenih najlonom.
S fasade se ljušti boja. Građevine su depresivnog izgleda, kao i kuća
Lawsonovih.
Gail je zapalila cigaretu kad je prošla pored prve zgrade. Zaustavila
se i pogledala drugu zgradu, druga vrata u prizemlju. Bila je udaljena
pedesetak metara, ali Maggie je imala jasan pregled nad situacijom.
Gail je podigla ruku. Vrata su se otvorila prije nego što je pokucala. Pred
njom je stajao iznenađen muškarac u odijelu. Oboje su šutjeli, a onda je
muškarac pojurio prema parkiralištu.
»Jimmy mi je rekao da trebaš potrčati za osobom koja bježi«, rekla
je Kate.
»On ne bježi od nas. On bježi kući svojoj ženi.« Maggie je držala na
oku Gail, koja je promatrala muškarca. Bila je nervozna, a zatim se
prenula - začuo se prodoran krik.
Maggie je s revolverom u ruci potrčala prema hotelu, premda nije
znala što se događa. U trku je shvatila situaciju. Neko u sobi vrišti kao
furija. Ugledala je kurvu razjapljenih usta. Bila je gola do pojasa i
drogirana, s trakom vezanom oko nadlaktice. Vrištala je i srušila Gail
na tlo. Mlatarala je rukama i tukla šakama Gail po licu.
»Stani!« povikala je Maggie, trčeći prema ženi.
Kurva nije poslušala. Gailino lice bilo je okrvavljeno. Nije se opirala.
Maggie je preskočila rupu na asfaltu. Bila je udaljena tridesetak
metara. »Prestani, dovraga!«
 Kurva je podigla glavu. Imala je male grudi. Užasnula se shvativši da
je Maggie drži na nišanu. A Maggie se prenerazila zbog toga što je
zamijetila da Kate Murphy trči s njom. Podigla je ruke i čvrsti držala
uperen revolver.
»Pokrij je!« rekla je Maggie i usmjerila Kate udesno. »Ne smije nam
pobjeći.«
Naravno da je potrčala. Kurva je procijenila situaciju i potrčala
desno od Maggie, pomislivši da je Kate neće sustići. Ne trebaš biti genij
da bi to zaključio. Kate je spala jedna cipela. Rub hlača se otpustio.
Rukav košulje razmotao se i lepršao iza nje.
A ipak, Kate je jurila za ženom golih grudi, koja je trčala prema
uličici između hotela i restorana.
Gail je ustala i potrčala za njima. »Slijepa ulica«, mrmljala je. Krv joj
je tekla po licu, a trčala je svom snagom, pa je Maggie s mukom
održavala korak. »Ubit ću jebenu drolju.«
Obje su utrčale u uličicu, a kurva je opet vrištala. Kate je trčala za
njom. Obje su bile usredotočene na vlastite probleme. Kate je kapa
skliznula na nos. Vjerojatno je vidjela samo metar ispred sebe. Nisu
zamijetile da je na kraju uličice betonski zid.
»Stani!« upozorila je Maggie. »Murphy, stani!«
»Za boga miloga«, procijedila je Gail kroz zube. »Zar ona ne zna da u
trku treba držati laktove uz tijelo?«
»Ondje je zid!« povikala je Maggie. »Kate! Ondje je...«
Prekasno. I kurva i Kate ugledale su zid, ali se nisu mogle zaustaviti.
Zabile su se u beton. Kate je zakratko komično zateturala, a zatim je
pala na leđa.
Gail je posegnula u torbicu, ali nije izvadila pištolj ni lisice, već
radioprijemnik. Maggie je reagirala bez razmišljanja.
»Blesava kučka!« Gail je plastičnom napravom tresnula kurvu po
licu. Krv je šiknula po zidu. Kurva se srušila na tlo.
»Misliš da mene možeš pobijediti?« Gail je šutnula ženu u trbuh. »I
pobjeći od policajke?« Opet ju je šutnula. »Jebena droljo!«
Kate je ležala na tlu. Od straha se nije mogla ni pomaknuti. Podigla
je ruke kao da očekuje batine.
Gail je obuzeo bijes, pa ju nije ni zamijetila. Cipelarila je kurvu. »Zar
si blesava? Jesi?«
»Gail«, rekla je Maggie kako bi je umirila.
»Sranje.« Gail je obrisala usta. Obraz i vrat bili su joj okrvavljeni, a
nos razbijen. Mahnito je gledala ispred sebe zbog navale adrenalina,
srdžbe i bola. Sve to nakupilo se u njoj. »Zar mi je izbila zub?«
Okrvavljena lica pogledala je Maggie.
Maggie nije znala što bi rekla. Jedino je vidjela krv. »Nije.«
»Uh, hvala bogu.« Zamijetila je Kate na tlu i pomogla joj da ustane.
»Dobra si, Ovco. Obje ste se zabile u betonski zid.« Pogledala je zid.
»Beton. Koji kurac? Nema veze.«
Kate je šutjela i teško disala.
»Jesi li dobro?« Gail je otresla prašinu s Kateine odore. »Jesi li
dobro, Ovco?«
Kate se zbunila kad je Gail otresla njezinu odjeću.
»Pogledaj ju«, rekla je Gail Maggie. »Kao da je istrčala kilometar i
pol, a ganjala je drogiranu kurvu po uličici.« Gail je kašljala. »Dat ću ti
savjet, draga: drži laktove uz tijelo kad trčiš. Shvaćaš?«
Kate je bijesno kimnula glavom.
»Shvaćaš?« opet je rekla Gail. »U trku izgledaš kao jebena ovca.«
»U redu.« Kate je stegnula šaku na grudima. Bila je ustrašena.
»Ti.« Gail je vrhom cipele gurkala kurvu. Maggie nije shvatila kako
je mogla trčati na visokim potpeticama. Remenje na obući urezalo se u
Gailinu kožu, a stopala su joj bila okrvavljena. Nije marila te je
stopalom pritisnula kurvino rame. »Slušam te, kučko. Ne tjeraj me da te
opet udarim.«
»Ja ću...«, rekla je Maggie.
Gail je podigla ruku kako bi ju zaustavila. »Reci mi ime, mala. Kako
se zove?«
Kurva se odmaknula i priljubila uza zid. Rukama je pokrila gole
grudi. Doimala se jadno. Prorijeđena i prljava izblajhana kosa. Blijeda i
nezdrava put. Mršava kao štap, upalih rebara.
»Reci mi ime«, nastavila je Gail. Gledala je isti prizor kao i Maggie,
ali bijes se rasplamsao u njoj te se nije umirila. »Kako se zove, draga?
Reci mi.«
»Violet.«
»Znam kako se ti zoveš, glupačo. Zaboravila si da smo razgovarale?
Moram saznati ime svodnika koji drži cure na Whitehallu. Moram ga
nešto pitati.«
Violet je odmahnula glavom. Nije se usudila pogledati gore.
»Hoćeš li da te šutnem u bubrege?« Gail je vrhom cipele gurkala
curu u leđa. »Želiš li dva tjedna pišati krv?«
Cura je šutjela. Gail je zamahnula nogom.
»Čekaj!« povikala je Kate. Ispružila je ruke. Bila je uspaničena.
»Pričekaj, možeš li?«
»Što da pričekam?« upitala je Gail. Kate je šutjela.
»Znaš li uopće što radimo?« Gail je zakoračila prema Kate, koja se
priljubila uza zid. »Don Wesley je mrtav, gospođo. Netko ga je ubio,
ustrijelio na ulici kao jebenog psa, a zatim je htio ubiti njezinog brata.«
Palcem je pokazala Maggie. »Ova drolja, za koju se toliko brineš, štiti
ubojicu policajca. Ubojicu policajca, koji je sada na slobodi i opet ubija
naše dečke.« Lupnula je dlanom Kate po glavi. »Jesi li nakon tri jebene
minute na poslu sposobna razmišljati kao policajka?«
Htjela je opet lupnuti djevojku, ali Maggie ju je uhvatila za ruku.
To je sve što je trebalo učiniti. Kao i sve nasilnike, Gail je netko
trebao zaustaviti.
Udaljila se od Kate. Crne suze razmazale su njezinu maskaru. Čvrsto
je stegnula čeljusti, pa se Maggie prisjetila Jimmyja koji je tog jutra
žvakao hranu.
»U redu, draga. Sve je u redu«, rekla je Gail.
Maggie je otpustila stisak.
Gail je nervozno hodala po uličici. Vidjelo se da grozničavo
razmišlja. Kimala je glavom. Kad bi prestala kimati, odmahivala je
lijevo-desno.
Zatim se umirila.
Gail je stavila ruku na Maggieno rame. Izula je jednu, pa drugu
sandalu visokih potpetica. Osvrnula se. Zatim se s obje noge visoko
odrazila i skočila na kurvinu potkoljenicu.
Lomljenje kosti odjeknulo je u uličici.
»Jebote!« Violet je obje ruke stavila na potkoljenicu. Zaljuljala se od
bola. »Oh, Bože! Oh, Isuse! Oh, jebote!«
Maggie je otupjela od užasa. Nije osjetila ni kucanje srca u grudima.
Kate se pepeljasta lica naslonila na zid.
Gail je kleknula. Milovala je kurvu po leđima, kao da ona nije skrivila
njezinu muku i jad. Obratila joj se majčinskim glasom. »Reci mi ime,
draga. Reci mi ime i otići ćemo.«
Violet je drhtala od bola. »Koje ime?«
»Ne poigravaj se, Vi.«
»Nisam...«
Gail je dlanom snažno pritisnula kurvinu slomljenu potkoljenicu.
Violet je urlikala kao životinja na samrti. Gail nije popustila. Ustvari,
pritiskala je još snažnije. Maggie je vidjela udubinu u mesu. U mislima
je vidjela i kako se rubovi slomljene kosti taru kao vilice u ladici. Zatim
je morala širom otvoriti usta i duboko disati kako ne bi povratila.
Vrištanje nije prestalo.
Maggie je duboko disala. Pokušala se sjetiti pjesme s radija.
Tapestry. Lilly visokim glasom pjeva o Jacku Smackwateru i kako se
osjeća prirodno, kao žena. Bilo što, samo kako bi izdržala vrištanje.
Gail je polako ublažila pritisak. Ona je strpljiva. Pričekala je da
vrištanje utihne. Opet je milovala kurvu po leđima. Nježno joj se
obratila: »Slušaš li me?« Ispružila je ruku prema slomljenoj
potkoljenici, nekoliko centimetara od kože. »Slušaš li?«
»Da!« viknula je Violet. »Slušam!«
Gail je položila dlan na njezin bok. »Neke kurve rade na Fiveu rano
ujutro, zar ne? Starije cure su na Whitehallu?« Violet se premišljala a
zatim je rekla: »Točno.«
»Tko im je šef?« Kurva je šutjela.
»Misliš li da te želim ozlijediti?« upitala je Gail. »Ubit će me. Ubit će
me, jebote.«
»Draga, sada sam ja tvoja najveća briga.« Posegnula je rukom i
zaustavila se iznad rane. Violetina koža bila je ljubičasta i prepuna
modrica od mušterija i od igle. Ona je ozljeđivala sebe iz dosade ili
inata.
Gail je stavila dlan na njezinu potkoljenicu. »Hoćeš li još?«
»She«, šapnula je cura. »Molim?«
»Sir She.«
Kate se naglo pribrala.
»A gdje je sjedište tog Sir Shea?«
»Huff Road«, rekla je kurva. »West Side.«
»Dobra curica.« Gail je ustala. Obrisala je dlanove na svojoj bluzi.
»Trebam li ti nekog pozvati?«
»Ne.«
»Kako želiš.« Gail je pošla niz uličicu. Bila je bosa. Ostavljala je
krvave tragove, a zatim se pobrinula za posjekotine na tabanima.
Posegnula je u torbicu i izvadila cigaretu.
Maggie je teturala, trudeći se da se konačno pribere. Hodala je
polako, kako ne bi bila uz Gail. Kate je pošla za njima. Olabavljena i
preduga nogavica šuštala je pri svakom koraku.
»Što je bilo ovo?« šapnula je Kate, a gutala je riječi gore od Gail.
»Što?«
»Zaboravi.«
»Pretukla je curu. Ona...«
 »Zaboravi.« Maggie je pričvrstila mikrofon na ramenu i namjestila
remen s opremom. Potisnula je pomisao o mlazu krvi kad je Gail
radioprijemnikom udarila curu po glavi. Zatim i pomisao o bolnom
urliku, kao i o crnim i crvenim plikovima na kurvinoj ruci, pri mjestima
na kojima se igla slomila te izazvala infekciju.
Kate je prva došla do vozila. Nije sjela u vozilo, već je bacila kapu na
haubu. Naslonila se dlanovima na metal. Pognula je glavu.
»Ako ćeš povraćati, idi u restoran«, rekla je Maggie.
»Neću povraćati«, rekla je Kate, a zatim je povratila. Iz usta je
izbacila tanki mlaz žuči. Maggie je promatrala kako se tekućina cijedi
po haubi, pored hladnjaka automobila i kaplje po asfaltu.
»Idi u restoran.«
»Neću...« Kate je opet povratila. Zacijelo je slabo doručkovala.
Želudac joj se grčio kao mački koja bljuje lopticu od dlaka.
Maggie je pošla prema cipeli koja je na tri metra od vozila Kate
spala s noge. Sagnula se i uzela cipelu. Pogledala je prema restoranu.
Gail je telefonirala na javnoj telefonskoj govornici. Prostorija je bila
prazna.
Kate se zadnji put izbljuvala. Pogledala je uvis. Duboko je udahnula.
Naposljetku je nadlanicom obrisala usta. »Koliko je sati?«
Maggie nije htjela očitati bukvicu. Policajci bi uvijek trebali nositi
sat. »Tek su prošla dva sata.«
Kate je prasnula u smijeh, a buka je zaparala Maggiene uši. »Na
ovom sam poslu samo šest sati?« Kate se smijala. »Zar samo šest
sati?«
»Glavu gore.« Maggie je stavila njezinu cipelu pored kape. »Još
samo dva i pol sata.«
Kate se uhvatila za trbuh, ali nije povratila. Okrenula se i sjela na
haubu. Kosa joj je bila umrljana bljuvotinom. Tanka crvena linija bila joj
je na čelu, pri mjestu pokrivenom rubom kape. Ista linija bila je i na
njezinom nosu, zacijelo od udarca u zid.
»Znaš li da ćeš morati oprati moj auto, zar ne?«
»Bilo bi nepristojno to ne učiniti.«
»To je od speeda«, rekla je Maggie. »Drolja. Sigurno je ubrizgala
dozu kad je Gail pokucala na vrata. Od droge su napeti i odmah pojure.«
»Divno.« Kate je stegnula čeljusti. »Mogla bih zaspati. Ozbiljno
kažem. Oči mi se sklapaju.«
»Pao ti je adrenalin.« Maggie je imala dojam da poučava učenike.
»Sjajno se osjećaš kad ga osjetiš. Brže dišeš. Brže trčiš. A zatim ti se
zamuti u glavi. Vid je sužen. Zaboraviš pogledati naokolo, ne vidiš što je
ispred tebe.«
»Moja kapa...« Kate nije mogla dovršiti rečenicu. Uzela je cipelu.
Nije morala odvezati vezice kako bi je nazula.
Maggie je pogledala prema restoranu. Gail je dovršila telefonski
razgovor. Sjedila je za šankom. »Pusti neka te oprema udara.«
»Molim?«
»Tvoj remen.« Zbog toga je Kate i raširila ruke. »Ne možeš spriječiti
opremu da te udara. Pusti je.«
Kate se uhvatila za glavu. »Naravno. Potpuno logično.«
»Nije uvijek ovako strašno.«
»Uh, dobro. Zabrinula sam se.«
»Gail je bila bliska s Donom.« Maggie je prešutjela pojedinosti.
Murjaku nećeš reći ono što ne želiš da drugi murjaci saznaju.
»Poštivala ga je. Svi smo ga poštivali.«
Kate se držala za glavu. »Kako to da mi je istodobno i vruće i
hladno?«
»Od šoka.«
»Šok. Da. Naravno.« Konačno je podigla glavu. Boja joj se vratila u
lice. Njezine usne bile su blijede i plavičaste.
»Hoćeš li piće?« upitala je Maggie.
»Hoću dvadeset pića.«
Maggie se premišljala hoće li poći u restoran ili u trgovinu, kad je
začula sirenu patrolnog automobila. Ugledala je bijelu mrlju patrolnog
vozila Atlante kako juri po cesti. Zatim još jednu. I još jednu.
»Kamo su pošli?« mrmljala je Maggie.
Začule su otegnut, prigušen zvuk, kao kad se pritisne gumb
telefona.
»Hitan poziv«, rekla je Kate.
Maggie je već namjestila brojčanik prijemnika na hitne pozive.
Začula je šum statike. Zatim je muškarac vikao i tražio pomoć.
»Tko je to?« šapnula je Kate.
Maggie je pojačala zvuk. Glas muškarca bio je zbog statike
nerazgovijetan. Prijemnik ne radi. Nije mogla uhvatiti signal.
»Deset...« Statika. »Dvanaesta i...« Opet statika i mrmljanje.
»Lawson. Ponavljam.,,« Statika.
»Čini mi se da je rekao Lawson«, rekla je Kate.
Maggie je otrčala prema cesti. Bijesno je okretala brojčanik na
prijemniku kako bi bolje čula. Projurilo je još jedno patrolno vozilo.
Istrčala je na cestu kako bi ga zaustavila.
»Sranje, sranje, sranje«, psovala je, držeći prijemnik visoko iznad
glave. Udaljila se kako bi pronašla bolje mjesto.
Uspjela ga je pronaći.
»Dispečer?« panično je vikao Terry. »Dispečer? Sva vozila.
Ponavljam, sva vozila. Jimmy je ustrijeljen.«
 13.

Maggie je jurila kroz hitnu službu bolnice Grady. Morala je odguravati

ljude s puta. Tu je bar dvjesto policajaca, a kao da su svi htjeli spriječiti
Maggie da vidi svog brata. Grozila se vlastite želje da s njom bude stric
Terry. On bi joj jednom kretnjom ruke oslobodio put i pomeo ove
seronje.
»Maggie?« Rick Anderson uhvatio ju je za nadlakticu. »On je dobro.«
»Gdje...«
»Ovuda.« Rick ju je držao za ruku i poveo kroz gomilu. Dlan mu je
vlažan i ljepljiv. Kao i jutros, svi su se micali s puta. Kimali su glavama.
Buljili su u Maggie. Rick se u hodu osvrtao kako bi se uvjerio da je ona
dobro. Maggie je znala da je ljubazan, ali zbog njegove smirene
odlučnosti bila je na rubu živaca.
Naposljetku su došli do hodnika na drugom kraju prostorije. Rick je
otvorio vrata. Bolničko krilo bilo je zatvoreno nakon izlijevanja
kemikalija. Svjetla su pogašena. Na vratima iza kojih se dogodila
nesreća i dalje je žuta traka.
Rick ju je vodio po hodniku. »Smjestili su ga dolje jer je mirnije.«
»Što se dogodilo?«
»Metak ga je pogodio u nadlakticu. Prošao je kroz meso. Ništa
strašno. Liječnik kaže da će biti dobro.«
Maggie je izvukla šaku iz Rickova stiska. Obgrlila se kao da joj je
hladno. »Gdje se to dogodilo?«
»Ulica Ashby, CT.«
Ona poznaje taj dio grada. Dvije ulice dalje od adrese Sir Sheja, one
koju su saznale od Violet. »Je li bio sam? Ondje ne smiješ otići sam.«
»Jimmy je odrastao momak«, rekao je Rick. »Razgovarao je s jednim
doušnikom. Neka baba je poludjela. Pomislila je da će Jimmy privesti
njezinog sina. Zbog toga ga je ustrijelila.«
Zaustavili su se ispred pulta za medicinske sestre. Dvije žene s
bijelim kapicama sjedile su za stolom. Jedna od njih zamijetila je odore
i rekla: »On je u posljednjoj sobi desno.«
»Hvala. Poći ću sama«, rekla je Maggie Ricku.
 On se premišljao hoće li je pustiti ili ne. Srećom, Rick je uljudan i
neće se zadržati ako bi trebao otići. Prošao je pored pulta za
medicinske sestre i zatim kroz vrata koja su vodila prema odjelu hitne
službe.
Maggie je polako hodala hodnikom. Odjednom joj se nije žurilo da
vidi brata. Promatrala je svjetlost što je dolazila iz njegove sobe.
Zapuhnuo ju je miris kemikalija. Zanemarila je znakove o biološkoj
opasnosti i prljave kante. Koračala je po ljepljivom podu.
Maggie se neočekivano prisjetila prvog posjeta ocu u duševnoj
bolnici. Imala je deset ili jedanaest godina. Bila je prestravljena. Noge
su joj klecale. Srce je tuklo tako snažno kao da će ostati bez krvi. Hank
je bio na izoliranom odjelu. Ljudi su urlali iz petnih žila. Maggie je imala
dojam da je u cirkuskoj kući smijeha. Vrata svih prostorija pored kojih
je prošla bila su širom otvorena, a u njima je vidjela nove užase:
uplakani muškarac privezan za krevet, drugi sjedi u izmetu na
kolicima, treći stoji na sredini sobe - raskopčao je ogrtač i uzbudio se, a
imao je izopačen pogled.
Maggie se cijelo vrijeme bojala se da će doći do pomutnje i da će
ostati zaključana iza vrata s rešetkom.
Naslonila se na zid kako bi se umirila. Sad se ne smije prepustiti
osjećajima. Nije u duševnoj bolnici. Neće je zaključati. Jimmy je dobro.
Ustrijeljen je, ali na njega je pucala ustrašena starica, a ne hladnokrvni
atentator.
Maggie se potrudila doimati smireno kad je ušla u Jimmyjevu sobu.
On je sjedio na krevetu. Nije nosio košulju, a vjerojatno ni drugu odjeću
zbog toga što je zgrabio plahtu kad je ugledao sestru.
»Jimmy«, promucala je. Ugledala je veliki zavoj na njegovoj lijevoj
nadlaktici. Rick je rekao da je metak prošao kroz meso. Dakle, kost nije
oštećena. Kirurški zahvat nije potreban. A ipak, Maggie se srce
stegnulo u grudima.
»Isuse.« Jimmy se lecnuo pridigavši se na krevetu. Neozlijeđenom
rukom čvrsto je držao plahtu na struku. »Jesi li nazvala mamu?«
Maggie je odmahnula glavom. Shvatila je da je sve zaboravila. »Reći
ću stricu Terryju da je nazove«, rekla je. »Što se dogodilo?« Maggie je
morala provjeriti. Čula je previše laži. »Reci mi istinu.«
On je tupo gledao u nju. Jimmy nije baš bistar. On je snažan i
mučaljiv kad je dobro raspoložen, ali Maggie je uvijek znala o čemu
razmišlja. Jimmy je htio da svi znaju je li bijesan, nervozan, ili mu je
dobro, a to su zapravo bile sve njegove emocije.
 Sada nije imala pojma kako se osjeća njezin brat.
»Što se dogodilo?« upitala je.
Jimmy je konačno progovorio. »Saznao sam da u Ashbyju ilegalno
prodaju oružje. Pomislio sam da Donov ubojica nije bacio pištolj.
Novac je novac, zar ne? Ako nam se posreći, pronaći ćemo pištolj, a
možda i otiske na njemu, pa ako imamo otiske...« Slegnuo je ramenima.
Lice mu se zgrčilo od bola kad je pomaknuo ruku. »Isuse, boli me.«
»Što se dogodilo?«
»Zar ćeš neprestano postavljati isto pitanje?« Smatrala je da je
odgovor jasan.
Zijevnuo je. »Možda sam bio previše agresivan prema doušniku.
Njegova majka je stara, ona ništa ne vidi. Znao sam da je u susjednoj
sobi. Nisam znao da u korzetu krije top.«
»Izvadila je kalibar tristo sedamdeset pet, a ti si samo okrznut?«
»Kalibar četrdeset četiri«, rekao je. »Tko ti je rekao da sam
okrznut? Umalo mi je otkinuo ruku.«
Maggie nije shvatila zbog čega se iznenadila kad je Rick slagao.
»Trebao si imati pojačanje.«
Jimmy se počešao po glavi. Zatim i po licu. Zbog analgetika uvijek
dobije svrbež. Vidi se da lijek koji su mu dali djeluje. Doimao se
pospano. Oči su mu se sklapale.
»Idem nazvati mamu. Terry joj nikad ne govori istinu.«
»Ostani.«
Maggie je strpljivo čekala. »Što je, Jimmy? Moram nazvati mamu.«
Jimmy se polako pribrao. Češkao se po vratu i po glavi. Htjela je
poći, ali on ju je zaustavio pitanjem: »Sjećaš li se kad smo bili mali, a
mama me tjerala da te vodim na bazen?«
Maggie nije očekivala te riječi. Dobro se sjeća kako je voljela s
Jimmyjem odlaziti na bazen. Lilly se još nije rodila. Maggie je bila
njegova sestrica. Uživala je pod njegovim budnim okom.
»Nekad si voljela kukce. Sjećaš li se toga?« rekao je.
Kimnula je glavom. Jimmy ih je volio, pa ih je stoga voljela i Maggie.
»Sjećaš li se kako sam ti govorio da sam ulovio kukca, a kad bi
prišla da ga pogledaš, pošpricao bih te vodom?«
Ona se prva nasmijala. »Da, baš sam bila blesava. Mnogo se toga i
nije promijenilo, zar ne?«
On se nije smijao. »Nisam te smio strašiti. Žao mi je.«
Maggie je zurila u njega. Razmišljala je jesu li mu možda dali
preveliku dozu tableta. Ovo nije njezin brat. »Jesi li dobro, Jimmy?«
 »Trebao sam te štititi, Maggie.« Slegnula je ramenima. »To je bila
obična voda.«
»Tada nije.«
Nije ga trebala upitati o kojem vremenu govori. Maggie je pogledala
plahte na krevetu. Bile su zgužvane. Poravnala ih je i zategnula.
»Sedam godina«, rekao je.
»Osam«, rekla je. »Prije osam godina.«
»Nisi ti bila kriva.«
Maggie je zategnula plahtu i podvukla ju ispod tankog madraca.
»Trebala bih se vratiti na posao.«
»Maggie...«
Bila je na vratima. »Odmori se, Jimmy. Nisi pri sebi.«
 14.

Kate je promatrala kako Maggie Lawson izlazi iz sobe svog brata. Nije
krenula prema izlazu, već je prešla hodnikom. Kate se iznenadila
ugledavši je kako ulazi u ženski zahod. Pomislila je da je Maggie za
nogu privezala vrećicu kako ne bi morala izlaziti iz auta. Kate bi joj
trebala reći neka se strpi još neko vrijeme. Zahod je prljav kao na
benzinskoj stanici.
Možda želi biti nasamo. Kate je Jimmyja upoznala prije nekoliko
sati, a kad su primile dojavu, uspaničila se kao i Maggie. Kateini razlozi
ipak su drugačiji. Sjetila se Patricka. Oni su praktički vršnjaci. Obojica
stoički prihvaćaju dužnost. A dok ju netko ne razuvjeri, Kate će biti
sigurna da su zbog toga obojica ustrijeljeni.
Htjela je pogledati na sat, a onda se prisjetila da ga je izgubila
negdje između patrolnog vozila i hotela iza restorana Colonnade. Kate
je stavila ruku na leđa. Mišići su sada neupitno čvrsti kao beton.
Pokušala je izbrojiti ozljede, ali je ubrzo odustala. Ne može to učiniti.
Jutros je ispravno ocijenila da će joj se metalne kvačice zariti u bok, ali
zbog žuljeva nije obratila pažnju na bol. I modrica na bokovima. I kvrge
na čelu. Naravno da je to beznačajno u usporedbi s neprestanim
probadanjem koje osjeća u leđnoj moždini. Konačno je shvatila zbog
čega svi stoje raširenih nogu. Zbog opreme na remenu, što je kao da
nosiš utege. Stoga, da Kate nije raširila noge, pala bi ili bi se prevrnula.
Ako se prije toga ne bi srušila od smrada. Vonj na odjelu hitne
službe u bolnici Grady podsjetio ju je na zgrade koje je tog jutra vidjela.
Kate nije shvaćala kako ljudi mogu živjeti na taj način. Pomislila je da
ćeš se na sve priviknuti - naravno, ako nemaš drugog izbora. Kao i
većina stanovnika Atlante, uvijek je sa zahvalnošću razmišljala o
Gradyju. Bilo joj je drago da postoji bolnica za siromašne i istodobno je
čvrsto vjerovala da nju nikad neće liječiti u toj bolnici.
Javna ustanova zacijelo bi profitirala od imućnijih pacijenata.
Stoljetna prljavština slijepila se po napuklim pločicama na podu. Strop
je prljave tamnosmeđe boje, a na nekim mjestima se urušio. Vrata
zapečaćena trakom koja upozorava na opasnost po život. U svim
kutovima hrpe razbijene opreme. Rasvjeta je jadna. Od treperenja
neonskog svjetla zaboljela ju je glava.
A možda je glava boli zbog toga što se zabila u betonski zid.
»Kaitlin?«
Refleksno se osvrnula, ne pomislivši kako je praktički nemoguće da
netko iz njezinog starog života bude u bolnici Grady. Liječnik koji joj se
obratio je visok, crna kosa prekrila mu je ovratnik, a ima prodorne
zelene oči i najdulje trepavice koje je vidjela na odraslom muškarcu.
»Čudno je susresti i tebe ovdje, Drugi Korače.« Duboki, njoj
nepoznati grleni glas. Zatim je pročitala ime ušiveno na bijeloj
laboratorijskoj kuti. »Vršak?«
Oboje su se nasmijali nadimcima. Kad je Philip van Zandt zadnji put
preklinjao Kate da mu se malo prepusti, bio je tridesetak centimetara
niži i golobrad. Sada je izgledao kao Burt Reynolds.
A Kate je izgledala grozno.
Pogledala se u zahodskom zrcalu. Raščupana je. Ima modrice. Od
medicinske sestre posudila je škare te je skratila preduge nogavice. Ne
želi ni pomisliti o zadahu iz usta.
Philip je očito sve zamijetio, a ipak je rekao: »Sjajno izgledaš.«
Kate se gromko nasmijala i morala je dlanom pokriti usta.
»Ozbiljno ti kažem«, rekao je. »Ta odora... modrica na čelu...
bljuvotina u tvojoj kosti...«
Sada se iskreno nasmijala.
»Mogu li?« Philip je s njezinog rukava skinuo grančicu i Komadić
betona. »Čuo sam da si policajka. Nisam mogao povjerovati.«
»Nisi ni trebao.« Kate je zagladila kosu. »Ne znam koliko ću
izdržati.«
»Ti nikad u životu nisi odustala.«
»Mnogo se toga promijenilo u deset godina.«
»Devet«, rekao je Philip te se uozbiljio. Odmjerio ju je pogledom.
Gledala ga je u oči. Jasno je da mu se sviđa.
»Što je?« ipak je upitala Kate.
Odmahnuo je glavom. »Kako to da si sada još ljepša nego prije?«
Kate nije odgovorila jer se na drugom kraju hodnika skupina
policajaca gromko nasmijala. Lecnula se, ali oni su predaleko i nisu
mogli čuti što je rekao Philip. Bar se ponadala da nisu čuli. Bili su joj
poznati.
Philip je shvatio da joj je neugodno. »Idemo na mirnije mjesto.«
Nježno ju je uhvatio ispod ruke i poveo pored pulta za medicinske
sestre. Kate su shrvali osjećaji. Nakon pola dana na radnome mjestu,
zaboravila je kako se muškarac ophodi prema ženi.
A Philip van Zandt sada je pravi muškarac. Nije više plahi
petnaestogodišnjak koji je pomislio kako je dobio glavni zgoditak kad
su se igrali kod Janice Saddler. On je visok, snažan i samouvjeren. Htjela
je zagrliti njegova široka ramena.
Premda Kate nikad ne bi otvoreno zavodila oženjenog muškarca.
Znala je kako je Philip živio nakon odlaska iz Atlante, kao što je
znala sve tračeve o svima s kojima su se družili njezini roditelji.
Kate je samo slušala o čemu se razgovaralo na večerama i
domjencima. Philip je sa šesnaest godina poslan u internat. Bio je
najbolji student na koledžu. Medicinu je studirao na sjeveru. Stažirao je
za ortopeda. Prije šest mjeseci vratio se u Atlantu i živi u vrtnoj kući
svojih roditelja. Oženjen je, a njegova žena je na postdiplomskom
studiju u inozemstvu. Oboje žele imati obitelj. Philip će naposljetku
raditi u očevoj klinici.
A ipak, pravila uljudnog ophođenja nalagala su da Kate poštuje
proceduru. »Kad si se vratio?«
»Prije šest mjeseci.« Philip se zaustavio ispred spremišta. »Kako su
tvoju roditelji?«
»Dobro. Jesi li oženjen?«
»S Martom. Ona je ove godine na postdiplomskom u inozemstvu.«
»Djeca?«
Nasmiješio se, zacijelo zbog toga što i on često odlazi na večere i
domjenke. »Čuo sam za tvog muža.«
Grlo joj se stegnulo. Kate flertuje. Patrick je mrtav, a Kate flertuje.
»Imao je sreće da bude s tobom, makar nije dugo trajalo«, rekao je
Philip.
I dalje ju je držao ispod ruke. Kate se polako odmaknula od njega.
»Trebala bih...«, rekla je. Philip je upitao: »Jesi li došla zbog...«
Oboje su zašutjeli. Jimmy je cijelo jutro Kate upadao u riječ, ali je
ipak Philipu dala znak neka govori prvi.
»Razmišljao sam jesi li došla radi onog policajca koji je ustrijeljen.
James Lawson?«
»Jimmy«, rekla je. »Jutros sam s njim bila u smjeni.«
Philip je izvio obrve. »Kako je bilo?«
Kate nije znala zbog čega ona mora kružiti oko klana Lawson. »Nije
bilo loše. Još učim.«
Philip je bio sumnjičav, no istina je da se Kate suprotstavila
Jimmyju, i on se nakon toga smekšao.
»Pa.« Philip se prepredeno osmjehnuo. »Rekao bih da je on kao i
drugi koje si upoznala.«
Kate je odmahnula glavom. Nije shvatila zbog čega se smješka.
»Tvoja majka još uvijek vodi galeriju, zar ne?«
Pomislila je da govori u njoj nerazumljivim šiframa. »Previše si
suptilan za mene.«
Philip je s njom ušao u prostoriju. Tiho je govorio. »Ovdje sam
punih osamnaest sati.« Nije morala nagađati što želi reći. »Primio sam
Jimmyja Lawsona kad je jutros donio svog partnera.«
Kate je naslutila da bi mogla čuti čitavu priču. »I?«
Philip je bio nervozan. Ona je u njemu na trenutak vidjela
nesigurnoga dječaka kojega je upoznala prije mnogo godina. »Ništa
posebno. Obradio sam njegove ozljede.«
»To nije sve.« Kate ga je veselo lupnula po ramenu. »Hajde, Vršak,
da čujem.«
Odmahnuo je glavom. »Nije bitno.«
»Reci mi bar nešto.« Šaptala je uzbuđeno glumatajući intonaciju
kojom je Philip govorio kad su bili sami u kupaonici Janice Saddler.
»Samo malo? Molim te?«
Philip se iskreno nasmijao. »Ne znam, Drugi Korače. Ne želim te
traumatizirati.«
Kate je sada potpuno sigurna da ju ništa neće traumatizirati.
»Jutros je ispred mene masturbirao svodnik, a popodne sam ganjala
golu prostitutku.«
»Potpuno golu?«
Prijekorno ga je pogledala.
»U redu.« Philip se uspravio. Opet je pravi liječnik. »Sigurna si?«
Kimnula je glavom.
»Wesleya se više nije moglo spasiti kad je položen na stol.« Philip je
zašutio. Prijašnja bezbrižnost je nestala. »Ipak, on je mladi policajac.
Operirali su ga pola sata i tek onda odustali. Okupilo se čitavo osoblje.
Lawson je ležao na drugom krevetu. Bio je ranjen, ali nije nam dopustio
da ga pregledamo. Htio je da se prvo pobrinemo za Wesleya. A kad je
rečeno da je Wesley...« Philip je opet zašutio. »Lawson je pao u
depresiju te sam mu morao dati sedative.«
Kate se ugrizla za usnicu. Jimmy je čvrst momak i nije mogla
shvatiti da je pao u duboku depresiju.
»Ja sam ortoped, pa su mi dali Lawsona.«
 Kate se prisjetila da Jimmy šepa. »Što mu je?«
»Prvo ću ti opisati ranu na Wesleyevoj glavi. Ubojica je stajao tri
metra od njega. Metak ga je pogodio točno ovdje.« Philip je stavio prst
iznad uha. »Putanja metka vodila je ovim smjerom.« Prešao je prstom
preko lica. »Dakle, metak je išao prema dolje, pa bismo mogli
pretpostaviti da je pištolj bio uperen naniže, što znači...«
»Da je osoba koja je pucala viša od njega.«
»Točno«, rekao je Philip.
Kate se ohrabrila. Cijeli je dan uvijek u krivu, pa se sjajno osjećala
kad je konačno bila u pravu.
Philip je visok metar i devedeset. »Vrlo je visok. Jesi li rekao
policiji? Jutros na prozivci to nisu spomenuli.«
»Oni baš ne vjeruju medicini«, rekao je Philip. »Hoću reći, ili je
dvometraš dvaput pucao vašem g. Wesleyu u glavu, ili postoji drugo,
jednostavnije objašnjenje.«
Kate se nije mogla dosjetiti o čemu se radi. »Koje?«
»Wesley je bio četveronoške na tlu kad je ustrijeljen.«
Kate se želudac zgrčio od te pomisli. Bilo je to kao u filmu Kum. A
zatim se prisjetila. »Jimmy to nije rekao drugima.« Nije zapisivala na
brifingu, ali znala je bitne pojedinosti. »Jimmy je stajao ispred zgrade.
Došao je iza zgrade. Ondje je bio Don. Jimmy nije spomenuo da je
klečao. Strijelac se pojavio iza ugla i zapucao. Bio je udaljen tri metra,
kao što si i ti rekao. Don je pogođen. Jimmy je skočio u zaklon. Ispalio je
tri metka. Zlikovcu se pištolj zaglavio, pa je pobjegao. Zatim je Jimmy
nosio Dona do ove bolnice.«
»To si čula od Lawsona?«
»Da, dobro sam upamtila.«
Philip je mahnuo glavom te su izašli iz sobe. »Pođi sa mnom.«
Pošla je za njim kroz vrata iza pulta za medicinske sestre. Jimmy je
odvojen od drugih pacijenata. Kate je mislila kako je drugi dio bolnice
prljav, ali glavna prostorija za prijem tek je pravi svinjac. Na podu leže
beskućnici. Kante prepune smeća. Na nosilima leže crnci tako
pepeljastih lica te se doimaju kao da su bijelci.
Philip je zamijetio njezino užasavanje. »Ne bi ni pretpostavila
koliko se stažista ovdje prijavljuje svake godine. Ubodi nožem.
Prostrijelne rane. Samoubojstva. Ubojstva. Najveća predstava na
svijetu.«
Kate je šutjela i razmišljala je li opet pogrešno shvatila njegovu
neobičnu dosjetku.
 »Stigli smo.« Philip je stajao ispred panoa. Pregledavao je fascikle
na stolu i uzeo jednu rendgensku snimku. »Ovo sam ti htio pokazati.«
Stavio je snimku na pano. Ugledala je ime James Henry Lawson
urezano na crnu podlogu. Ispod imena je datum rođenja i riječi lijeva
bedrena kost. Kost je izgledala kao iz dječje igre Operacija.
»Vidiš li?« upitao je Philip.
Kate je slijedila njegov prst te je ugledala crne točkice na kosti.
Dvadesetak točkica, od kojih su neke bile praktički neprimjetne, a neke
veličine kovanice.
»Većinu ozljeda čine površinske, ali neke su dublje. Dao sam mu
antibiotike jer bi mogao dobiti infekciju. Nisam pronašao sve djeliće«,
objasnio je Philip.
»Djeliće čega?«
»Kosti, mahom. Zuba. Dlaka.«
Kate nije shvatila. »Dlaka s njegove noge?«
»Nisu to Lawsonove dlake«, tiho je rekao Philip. »Wesleyeve. U
Jimmyjevom trbuhu i prsima pronašao sam krhotine njegove lubanje.«
Kate je zurila u rendgensku snimku kako bi shvatila o čemu govori.
Nije znala kako su djelići Dona Wesleya završili u Jimmyjevoj nozi i
abdomenu. »Što ne vidim?«
»Wesley je držao glavu u Lawsonovom krilu kad je metak ispaljen.«
»Sagnuo se?«
Philip je bio zbunjen kao i ona. »Nikad nisi gledala Duboko grlo?«
»Naravno da nisam.« Ipak ju je uspio šokirati. »Jesi li poludio?«
Čudnovato je napućio usta. »Ali znaš o čemu se radi?«
Kate je s mukom izdržala njegov pogled. Zajapurila se, a to je možda
bio najbolji odgovor na njegovo pitanje.
»Dakle, zbog toga je njegova glava bila u njegovom krilu«, rekao je
Philip.
»Pa to je film. Pravi ljudi to ne rade«, šapnula je. »Pogotovo dva
muškarca.«
»Oh, draga moja.« Vidjelo se da Philip jedva suspreže smijeh. »Što
misliš da muškarci rade?«
Kate nikad nije o tome razmišljala, a sada je morala. »Zaista?«
»Zaista.« Philip je isključio svjetlo na rendgenskom uređaju. »Rekao
sam ti da nisu bitno drugačiji od momaka koje si viđala u maminoj
galeriji,«
Kate jednostavno nije mogla spojiti te dvije stvari. Gay muškarci iz
galerije su prpošni, domišljati i šarmantni. Jimmyju je kompliment reći
da je neotesan. »Neshvatljivo. Jimmy je cijelo jutro buljio u moje grudi.«
»On je gay. Nije mrtvac.«
Kate je prihvatila kompliment ponajprije zbog toga što se nije
dosjetila odgovora.
»Dobro je da Wesleyu usta nisu bila puna kad se to dogodilo«, rekao
je.
»Philipe«, ukorila ga je. S tim se ne smije zafrkavati. »To bi Jimmyja
koštalo karijere.«
»Moglo bi ga koštati i glave.« Nije preuveličavao. Oboje su znali što
rade homoseksualcima. »Ne brini, Neću reći nikome.«
»Ni ja.« Kate je pomislila da njoj nitko neće povjerovati. Ni ona još
uvijek nije mogla povjerovati.
»Murphy!« Maggie je stajala na drugom kraju hodnika i mahala
rukama kao da razvija polaroidnu snimku. »Dođi! Idemo!«
»Oprosti, moram...«, rekla je Kate Philipu.
»Vrati se na posao.« Nasmiješio se i pokazao savršene zube.
»Sretan sam zbog tebe, Kaitlin. To je pravi posao za tebe.«
Kate ni sada nije znala što bi rekla. Čak i doviđenja bilo bi
neumjesno nakon razgovora koji su vodili. Jedino se mogla udaljiti od
njega. Kate je osjetila kako gleda za njom. I dalje je bila zapanjena što joj
zbog toga nije čak ni drago.
»Tko je taj?« upitala je Maggie.
Kate je htjela promijeniti temu razgovora. Zna li Maggie za svog
brata? Ranije je vikala na Jimmyja, a to baš i nije znak bliskosti. Maggie
se nije doimala kao osoba bez predrasuda. Za svakoga je imala
poseban pretinac. Crnkinje. Talijan iz kemijske čistionice. Poljak,
vlasnik bara. Irsko Proljeće.
»Išli smo zajedno u osnovnu školu«, rekla je Kate.
»Zgodan je. Židov?« upitala je Maggie.
Kate je glumatala naivku. »Rekla bih da jest. Oženjen.«
»Šteta«, rekla je Maggie, a Kate nije shvatila o čemu je konkretno
govorila.
Zapravo, bila je previše umorna da razmisli. Šutke je hodala iza
Maggie prema vratima. Nakon toga trebaju proći kroz čekaonicu. Ljudi
su zbijeni jedan uz drugog, pa su neki pacijenti morali sjediti na podu.
Kad bi Kate pomislila da se privikla na smrad, zapuhnuo bi je novi.
Bebe su bile bez odjeće. Pelene umrljane. Očajni ljudi zurili su u nju.
Gledala je ravno ispred sebe i razmišljala da hoda po Marsu.
Sjetila se Pattickovih pisama s početka vojne obuke. Nije mu teško
pala vojna stega, već navike drugih vojnika. Crnci, Latino-amerikanci,
američki Indijanci, pa i nekoliko Azijaca. Patrick je odrastao u kvartu s
ljudima kao što je on, kao što je Kate. Išao je u njihove restorane. Išao je
u njihove crkve. Molio se njihovom Bogu. Nikad nije upoznao osobu
koja nije glasala za Kennedyja i Nixona te bila smatrana svinjom. Drugi
vojnici bili su mu strani kao i Vijetnama.
Kate je razmišljala što je Patrick mislio o pismima koja je ona
poslala njemu. Potrudila se da piše o kupnji, obiteljskim zgodama i
tračevima što ih je načula u njihovim barovima. Nije spomenula
užasnu samoću i strah koji su je prožimao od časa kad je otišao. Kate je
razmišljala hoće li ikad smoći snage da mu kaže istinu. Može li Patricku
napisati iskreno i užasno pismo o tome što je radila tog dana?
Sirotinjski kvart. Grubosti koje sluša od drugih. Nesigurnost koja ju
guši. Kad je Gail Patterson prijemnikom udarila Violet po glavi, Kateina
prva reakcija nije bila gađenje, već krvožednost.
I ona je htjela udariti Violet.
Htjela ju je pretući. Cipelariti. Htjela ju je kazniti jer je morala trčati
za njom. Kako se prestravila kad je vidjela Maggie s uperenim
revolverom. Oštri, konstantni bolovi od udaraca opreme okačene na
remen. Slijepa panika jer je vidjela jedino rub svoje kape. Užasavanje,
ne zbog toga što se zabila u zid, već u prljavu i žgoljavu kurvu, a na
njezinim bedrima vidjela je i mrlje od zadnje mušterije.
Nagon da je povrijedi brzo se povukao kao što se i pojavio, ali
sjećanje nije izblijedjelo.
»Jesi li dobro?« upitala je Maggie.
»Super«, odbrusila je Kate, jer na ovom poslu mora biti životinja
koja ne smije pokazati slabost. »Je li Jimmy ozlijeđen u pucnjavi?«
Maggie ju je začuđeno pogledala.
»On šepa.«
»Sportska ozljeda. Slomio je koljeno u srednjoj školi.« Otvorila je
vrata. »Šepanje je vjerojatno uočljivije zbog toga što je nosio Dona.«
Umirila je Kate. »Ubrzo će se oporaviti.«
Svježi zrak zapljusnuo je Kate. Pogledala je naviše. Sunce je tonulo
kao kamen.
»Gdje si parkirala auto?« upitala je Maggie. »Molim?«
»Tvoj auto«, rekla je Maggie. »Gdje si parkirala?« Kate je morala
razmisliti kako bi se prisjetila. »Na parkiralištu kod Centrala.«
»Odvest ću te i ostaviti patrolno vozilo na službenom parkiralištu.«
»Molim?«
 Maggie se zaustavila. »Odvest ću te do tvog auta. Smjena je završila.
Vrijeme je da pođemo kući.«
Kate je s nevjericom zurila u nju.
A zatim se rasplakala.
 15.

Kate sjedi na kauču. Martini je ispred nje, na stoliću. Ona je u dnevnom

boravku svojih roditelja. Nosi haljinu s uzorkom, ušitcima i perlicama,
onu koju je na dan vjenčanja dobila od majke. Upravo se istuširala.
Vlažna kosa pada joj po ramenima. Svjetla su prigušena. Stopala
namače u lavoru tople i slane vode. Na čelu drži vrećicu leda. Električni
oblog stavila je na leđa, ispod gaćica. Žica visi između njezinih nogu
kao rep. Popila je šest aspirina i valium te je omamljena. Svaki put kad
Kate padne na pamet da će preživjeti, prisjeti se kakav je njezin život te
se upita je li vrijedan truda. Sutra se neće vratiti. Jednostavno nije u
stanju. Pa zbog čega je onda Mary Jane dala da prepravi odore? Zbog
čega je Kate tražila očev pisaći stroj i dva sata tipkala dnevni izvještaj?
Činjenica jest kako je zamolila majčinu kućnu pomoćnicu da očisti i
prepravi njezinu odjeću, i to je najbolji dokaz zbog čega Kate ne bi
trebala zadržati radno mjesto. Ona nije Sabrina koja živi s ocem iznad
garaže bogataša. Odrasla je u velikoj kući opremljenoj skupim
namještajem. Katein otac je ugledni psihijatar. Njezina majka vlasnica
je ugledne galerije. Njezina baka bila je profesorica kemije u
Nizozemskoj.
Kate je zaštićena kao što je bio i Patrick. Uvijek se družila s ljudima
kao što je i ona. Odlazila je u njihove restorane. Ima li policija uopće
svoj klub? Kate nije znala, a iskreno, nije ni marila. Ona ne pripada tim
ljudima - oni psuju i uvijek prigovaraju. Dovoljno je reći da su to »oni
ljudi«.
Ali, kome ona pripada? Njezine prijateljice su udane i odgajaju
djecu. Njihovi životi su zanimljivi, ali samo drugim udanim ženama s
djecom. Dvije neudane djevojke s kojima se Kate družila nakon koledža
žive u New Yorku, na užas svojih majki.
Philip van Zandt studirao je na Columbiji. Kate se pitala jesu U se
njezine prijateljice susrele s njim dok je studirao medicinu. Zacijelo bi
poslale pismeni poziv. To se uvijek radi kad sretneš nekog iz starog
društva. Organiziraš domjenak. Pozoveš na piće. Želiš da se ugodno
osjeća. Međutim, ako je muškarac naočit kao dr. Van Zandt, učinit ćeš i
ono što će još više užasnuti tvoju majku.
Kate je zabacila glavu na naslon kauča. Vrećicu leda stavila je na oči.
Prisjetila se Philipova šarmantnog osmijeha i snažnih, širokih ramena.
Doimao se prokleto samouvjereno. Kate se ne sjeća kad ju je neki
muškarac promatrao kao Philip. Dovraga, ne sjeća se kad je zadnji put
vodila ljubav s muškarcem. Posljednju noć s Patrickom htjela je
potpuno zaboraviti. Dovezla se iz Atlante te su se susreli u jeftinom
hotelu pored vojarne. Kate je bila očajna i bijesna. Patrick je bio pijan.
Bili su trapavi i zlobni, jedva su se međusobno otrpjeli, a poslije toga
nisu se mogli pogledati u oči.
Nakon njegove smrti, Kate je samo dvaput bila na sastanku. Prvi je
okončan rukovanjem, drugi čednim poljupcem, a nakon toga sve
neženje koji su poznavali Kateine prijateljice govorkali su kako se na
Kate ne isplati trošiti novac i nisu je pozivali na sastanke.
Ona je sigurna da sastanak sa Philipom van Zandtom ne bi završio
rukovanjem. Kate su od te pomisli zadrhtale noge.
»Draga?« Svjetlo se upalilo.
»Oma?« Kate je žmirkala kako bi se priviknula na svjetlo. Pekla ju je
savjest, kao da je baka mogla pročitati njezine pohotne misli. Premda je
Oma ne bi osuđivala. Ona je Nizozemka, vrlo rijetko se uzrujava. »Je li
sve u redu? Mislila sam da si vani s mamom i tatom.«
»Pukim slučajem, svi smo istodobno dobili glavobolju.« Baka je
elegantno ušetala u sobu. Prosijedu svijetlu kosu skupila je u punđu.
Svijetla šminka isticala je njezine plave oči. Nosila je haljinu kakvu i
Kate ima u svom ormaru, premda je taj stil bolje pristajao baki u
šezdeset petoj, nego samoj Kate.
Oma je sjela na stolicu pored kauča. »Hoćeš li mi ispričati kako ti je
bilo prvi dan na poslu?«
»Ne znam hoćeš li mi povjerovati.«
»Slušam te.«
Kate je odložila vrećicu leda. Oma nije komentirala modricu na čelu.
Mirno je ispila Katein martini. »Kaitlin, jesi li tu?«
Kate je suspregnula jezu kad je začula majčin glas. Nije htjela biti
kod kuće kad se oni vrate s večere.
Liesbeth se namrštila. »Skupi koljena, draga. Naziru ti se gaćice.«
Kate se prisilila da ne posluša majku.
»Rekla bih da djevojka treba što češće raširiti noge«, rekla je Oma.
Liesbeth je zanemarila primjedbu. Sjela je na kauč uz Kate. Kao i
Oma, odjevena je za izlazak. Nosi svjetloplavu suknju i laganu bluzu iste
boje, širokih rukava nabranih oko nježnih zapešća.
Kate se uvijek osjećala manje vrijednom uz svoju majku. Pomislila
je da se Liesbeth tako osjećala uz Omu. One su poput ruskih babuški,
samo što nisu debeljuškaste lutkice, već identične plavuše, koje u
umanjenom mjerilu nastavljaju nizozemsko žensko rodoslovlje.
Liesbeth je pristojno prekrižila noge, kako bi ova slijedila njezin
primjer. Iz kutije na stolu uzela je cigaretu. »Zbog čega je upaljeno
svjetlo u podrumu?«
»Mary Jane prepravlja moje odore.«
»Ona ima slobodnu večer.«
»Platit ću joj.«
»Pa, onda bi trebalo biti u redu.« Liesbethin nizozemski naglasak
uvijek je napadan kad je ironična. »Zbog čega bi žena stara sedamdeset
tri godine bila u krevetu u razumno vrijeme.«
»U pravu si. Oprosti.« Kate je odmahnula glavom kad joj je majka
ponudila cigaretu. Nakon Patrickove smrti gotovo je uništila grlo
cigaretama. Od pomisli na pušenje bila je nervozna. »Ispričat ću joj se.«
»I platiti.« Liesbeth je pripalila cigaretu. Ispuhnula je dim i
pogledala Kate u oči. »Plakala si.«
Nije postavila pitanje, pa Kate nije ni odgovorila.
»Imaš li to modricu na čelu? Žuljeve na stopalima? Ne želim ni
pomisliti zbog čega si stavila električni oblog.«
Kate nije znala čime bi započela. Sirotinjski kvart. Prostitutka.
Duboko grlo - muči je pomisao da je njezina kozmopolitski nastrojena
baka vidjela taj film. Prisjetila se Jimmyjeva maltretiranja tog jutra,
kako je Maggie rekla da u odori ne moraš ništa plaćati, a zatim nije
htjela iskoristiti svoju odoru. Tu je i Gail Patterson, da i ne spominje
pretučenu prostitutku. Kate zna trčati. Ispružila je ruke samo zbog toga
što je pridržavala opremu koja ju je na remenu udarala u trku.
»Jesi li vidjela ovcu u trku?« upitala je baku.
Oma se nasmijala. »Jesam li vidjela ovcu u trku?« I ona govori s
naglaskom, ali zacijelo zbog toga što je popila nekoliko martinija.
»Poznavala sam jednu Flamanku koja je imala ovce.«
Kate se osmjehnula. Omine šale najčešće započinju jednom
Flamankom. Ona je prava Amsterdamka i prezire dio Belgije u kojem
govore nizozemski.
»Ne želimo slušati o tvojim Flamankama.« Liesbeth je odložila
cigaretu u pepeljaru. Prišla je kućnom šanku. »Vidjeli smo popodnevno
izdanje Journala. Jesi li upoznala policajca koji je ubijen?«
 »Nisam.«
»Laknulo mi je.« Liesbeth je hvataljkama stavila led u šejker za
martini. »Nadam se da su se sada namjerili na osobu koja je
odgovorna. Novine pišu o Edwardu Spiveyu. Suđenje mu je uništilo
život. Morao je odseliti na drugi kraj zemlje.«
»Pravda uvijek pobjeđuje.« Oma se obratila Kate. »Nije li tako,
draga?«
Kate je kimnula glavom, premda nije bila uvjerena. Shvatila je da svi
u policijskim odorama misle da je Edward Spivey krivac, ali ljudi koje
Kate poznaje mahom smatraju da mu je policija smjestila zločin. »Gdje
je tata?«
»U stakleniku.« Liesbeth je natočila votku u šejker. »Brinu ga
orhideje. Nešto nije u redu s grijalicom.«
Ustvari, Kate nije slagala Maggie Lawson. Njezin otac je strastveni
vrtlar.
»Kakve su kolege na poslu? Jesi li stekla prijateljice?« upitala je
Oma.
Kate bi se nasmijala da je imala snage. »Sjajne su, baš kao na prvoj
konferenciji o ženskim pravima u Seneca Fallsu... bez organizacije i
kolegijalnosti.«
Oma se namrštila. »Žao mi je, draga. Jesu li bile zlobne?«
Kate se osjećala kao da je u osnovnoj školi - tuži se baki i plače zbog
okrutnih djevojčica u školskom autobusu. Premda Maggie, Gail i ostali
zapravo i nisu okrutni prema Kate.
»Svi su vrlo grubi. Baš kao da hodaju u oklopu«, rekla je.
»Rekla bih da moraju«, primijetila je Liesbeth.
»Ne, ona nije to htjela reći.« Oma je sklopila ruke u krilu. »Žene koje
imaju određene ovlasti katkad su mnogo strože od muškaraca.
Pogotovo prema drugim ženama. Moraju se distancirati od slabosti
svog spola. Zar ne?«
Kate je pogledala majku. Ona se uvijek protivi Ominim gledištima.
Mectutim, sada se Liesbeth nije usprotivila. Držala je šejker s obje
ruke i pripremala martini. Led je zveckao u metalnoj posudi. Njezin
rukav se otpustio. Kate je ugledala tetovažu na lijevoj podlaktici. Slovo
A i pet brojki.
»Kaniš li kazniti led?« upitala je Oma.
Liesbeth je umirila pokrete šejkerom. Stavila je dvije čaše na stolić i
natočila piće. »Kaitlin, zar si pojela masline?«
»Naravno da ih je pojela. Ona obožava masline.« Oma je dala čašu
da Kate natoči piće. »Rekla sam Margot Kleinman kako je moja unuka
policajka. Mogla sam joj reći da si astronaut.« Podigla je čašu da se
kucne s Kate. »Divno je što želiš pomoći drugima, draga.«
Kate je nevoljko podigla čašu. Pogledala je baku u oči i iskapila piće.
»Izvrsno«, rekla je Oma, a govorila je o martiniju. »Bitno je da se
posvetiš nečemu u životu. Tada i u danima kad si nesretna na poslu
znaš zbog čega to radiš«, rekla je Kate.
Liesbeth je sjela na kauč. Pomilovala je Kate po kosi i stavila ruku
na njezino rame. »Drago mi je da nosiš bisernu ogrlicu.«
Kate je zurila u cigaretu koja se dimila u pepeljari. Imala je šest ili
sedam godina kad je prvi put zamijetila majčinu tetovažu. Sjedila je u
kadi, a majka joj je prala uši. »Što je to?« upitala je Kate. »Ništa, schatje.
Miruj.«
»Draga?« upitala je Oma. »Jesi li umorna? Hoćeš li da odemo?«
»Ne.« Kate je pomilovala majčinu ruku. »Molim vas, ostanite.«
»Hoćeš li nam pričati kako si provela dan?« Oma je bila znatiželjna.
»Je li bilo užasno?«
Kate se osmjehnula baki. Oma nosi haljine dugih rukava, pa se
tetovaža na lijevoj podlaktici i ne vidi. Isto slovo, drugačije brojke. Kao i
Liesbeth, bila je u Auschwitzu, a onda su nacisti saznali da je Oma
profesorica te su je poslali u Mauthausen, takozvani »radni« logor, u
kojem su intelektualci rintali do smrti.
»Odsutna si. Imala si neugodnosti na poslu?« rekla je Liesbeth.
Kate je držala majku za ruku. »Ništa se nije dogodilo«, slagala je. A
zatim je pomislila, ako već laže, neka laže do kraja. »Posao nije strašan.
Žuljeve sam dobila i kad sam plesala cijelu noć. Što se tiče ovoga«,
pokazala je modricu na čelu, »to imam zbog toga što sam očito
smetnula s uma da pažljivo hodam kad nosim službenu kapu.«
Oma se nasmiješila. »Rekla bih da je najgore što moraš ustati prije
deset sati. Meni je to nezamislivo.«
»Moeder, ti uvijek ustaneš prije mene.« Liesbeth je laknulo više
nego Omi. Povukla je još jedan dim i ugasila cigaretu. »Znam jer uvijek
popiješ polovicu kave.«
»Kava je izvrsna. Ne mogu si pomoći.«
Kate nije znala jesu li se njezini mišići opustili od valiuma ili
električnog obloga. Sada se u ovoj prostoriji osjeća lagodnije.
Razmišljala je što će reći. »Rekla bih da me najviše živcira što nisam
shvatila da znam sve o stvarima koje su u realnom svijetu potpuno
beznačajne.«
 Ni majka ni baka nisu komentirale njezine riječi.
»Nikad se nisam osjećala tako glupo.« Kate je bila svjesna da je to
breme koje je morala nositi cijeli dan. S njom su razgovarali kao da je
idiot zbog toga što je najčešće i bila idiot. »Ne znam razgovarati s
nepoznatim osobama. Ne znam kako zastupati vlastito mišljenje. Očito
ne znam ni trčati. Morali su mi objasniti kako se koristi zahod.«
Obje su bile zbunjene.
Kate se nije mogla dosjetiti kako da bude šaljiva, pa je odlučila da
im ne objašnjava. »To su samo praktični problemi kojima se nisam
morala baviti. Nikad nisam osjetila da se potpuno ne uklapam.« Kate je
ispila martini kako ne bi motala zamijetiti poglede koje su razmijenile
njezina majka i baka. »Mogle biste se barem pretvarati da ste
iznenađene mojom pričom.«
One su se još jednom pogledale.
»Naravno da ćeš naučiti«, tješila ju je Oma. »Taj posao... dobro je
pomagati drugima, zar ne? Biti uz njih?«
Kate je kimnula glavom, iako se nije mogla sjetiti ni jedne sitnice
koju je učinila tog dana, a kojom je nekom pomogla - pa, najmanje sebi.
»U pravu si. Jasno je da si u pravu.«
»Sjećam se jednog ljubaznog kapetana policije koji je s nama
razgovarao kad je eksplodirala bomba u hramu.« Odložila je piće. »Svi
smo se zabrinuli, naravno. Ovdje smo s policijom razgovarali jedino
kad smo pitali gdje je neka ulica. Bio je vrlo ozbiljan. Začudo, i jedan od
nas. Kad je to bilo? Pedeset šeste?«
»Pedeset osme.« Kate je imala osam godina kad je hram u Ulici
Peachtree razorila bomba. Živjeli su u blizini te su čuli eksploziju
dinamita.
»Budale su pomislile da ćemo ondje biti u nedjelju«, rekla je
Liesbeth. »A možda nisu bili glupi. Nisu ih uhvatili.«
Oma je uvijek optimistična. »Hoću reći da nam je policija zaista
pomogla. Zbog njih smo se osjećali sigurno.« Ljupko se nasmiješila, a
Kate se raznježila. »A sada ćeš ti zaštititi druge, Kaitlin. To je tvoj veliki
dar svijetu.«
Kate je znala za jednu prostitutku s Cheshire Bridge Roada koja bi
se sigurno usprotivila, ali se ipak ljubazno nasmiješila baki.
»Sada ti je lakše, zar ne?« upitala je Liesbeth.
Govorila je o Patricku. Kate je razmišljala kako je danas ipak provela
vrijeme kvalitetnije nego da je cijeli dan ležala u krevetu i plakala nad
onim što se nikad neće promijeniti. S njom sjede dvije divne žene, koje
su imale snage da izađu nakraj s neizrecivim tragedijama iz prošlosti.
A o tragedijama se nikada ne govori. Ni njezina majka ni baka nikad
nisu govorile što su proživjele u ratu. Nisu htjele tugovati zbog
gubitaka. Kate je znala činjenice, ali ne i pojedinosti. Oma je izgubila
majku i oca, brata, svog supruga i sina, baš kao i Liesbeth. Bila je
tinejdžerka kad su je otpremili u logor. Obje su mislile da je druga
mrtva, a susrele su se tek nakon oslobođenja zahvaljujući Crvenom
križu.
A sada sjede i tješe Kate, kao da su njezini bolovi i modrice na egu
bitni.
»Da. U pravi ste. Dobro je baviti se nečim«, rekla je Kate majci.
»Nečim korisnim.« Oma je podigla čašu da nazdravi. »Ponosna sam
na tebe, draga. To što radiš nije uobičajeno, naravno, ali nikad ne
zaboravi da se tvoja obitelj ponosi tobom. Usrećila si nas.«
»Točno«, rekla je Liesbeth. »Premda bismo bile jednako sretne da si
zadržala posao tajnice.«
»Hoe kom je erbij3«, mrmljala je Oma. »Bila je grozna tajnica.«
»Nije bila loša.«
»Ze is te slim voor dat soort werk4.«
»Moeder5.«
Dvije žene razgovarale su na materinjem jeziku. Kate ih nije slušala.
Nije razumjela ni polovicu njihovih riječi. Kao i većini Amerikanaca,
njoj je nizozemski zvučao kao bolest grla, a ne kao konkretan jezik.
Kate se sagnula kako bi obrisala stopala. Leda su je zaboljela. Pred
očima joj se zamutilo. Bila je shrvana umorom i nije mogla ustati. Na
satu iznad kamina vidjela je da otkucava jedanaest. Nema snage da se
odveze kući. Kate bi mogla ostati i prespavati u svojoj sobi. Mary Jane
će prepraviti odoru. Upotrijebit će majčinu šminku. Ako ima sreće,
Maggie će otključati ormarić, pa će Kate uzeti svoju torbicu.
Svoju torbicu. Pravo je čudo da je Kate večeras vozila auto. Prije
nekoliko godina, Patrick je stavio magnetsku kutijicu s ključem ispod
branika, a u suprotnom bi sada sjedila na parkiralištu kod Avenije
Central. Kate mora dobiti lokot sa šifrom. Platit će ga, zbog toga što i
treba platiti. Lokote vjerojatno imaju u trgovini teniskog kluba. Posudit
će očev dok ne bude imala vremena da kupi svoj.
Kate se iznenadila kad je shvatila da će se sutra vratiti na posao.
Ona neće odustati nakon prvog dana. Kako je do toga došlo?
To zacijelo nije njezina odluka. Njezina baka nikad ne odustaje.
Njezina majka uvijek dovršava ono što je započela. Njihova krv teče u
Kateinim žilama. U usporedbi s onom što su one proživjele, policija
Atlante je lagana šetnja.
Ona to može.
Ona to mora.
U tom času, Mary Jane ušla je u sobu. U naručju je nosila uredno
složenu Kateinu odoru. »Očistila sam mrlju, a vjerojatno ćeš zamijetiti i
da sam zašila potrgani rukav.«
»Oprosti što sam...«, rekla je Kate i zatim ušutjela.
Iza Mary Jane stajao je Philip van Zandt. Nosio je tamnosivo
elegantno odijelo i svjetlocrvenu košulju. Ispod raskopčanog ovratnika
nazirale su se malje na prsima. Hlače su mu bile skrojene po mjeri.
Nogavice su lepršale na potkoljenicama.
»Još jednom, dobra večer, gospođo Herschel. Gospođo De Vries.«
Razmetao se. Bakino prezime izgovorio je kao da vozi bicikl pored
amsterdamskog kanala Herengrachta. »Bojim se da sam uplašio Mary
Jane kad sam pokucao na podrumska vrata.«
Kate je točno znala zbog čega je pokucao na ta vrata. Svi su njezini
prijatelji znali da se u četrnaestoj godini uselila u podrum zbog toga što
njezini roditelji nisu mogli otrpjeti Kateine bučne zabave. Osim toga,
njezin auto je na kolnom prilazu, a sva svjetla u kući bila su upaljena.
»U redu.« Mary Jane nije plahe naravi. Odložila je odore na ormarić.
»Napustit ću vas.«
»Oprosti što sam te zadržala«, rekla je Kate.
Mary Jane odmahnula je rukom, ali Kate je bilo vrlo neugodno dok
je promatrala staricu kako sporo hoda prema podrumskom stubištu.
Philip se naklonio kućnoj pomoćnici kad je prošla pored njega.
»Moje dame, ispričavam se što sam nenajavljen došao kasno navečer,
ali moja majka bila je večeras u klubu, a čini se da je zabunom uzela vaš
ruž na usne.«
Na dlanu je držao ruž na usne koji se može kupiti u svakoj trgovini.
Sve tri žene to su shvatile. I Philip je shvatio. A ipak je glumatao kao da
je izvršio pravo viteško djelo.
Oma obožava male predstave. »Da, to je moje. Hvala ti, Philipe.
Lijepo je od tebe da si mi vratio ruž.«
Liesbeth je malo tvrdi orah. »Zaboravila sam upitati tvoju majku
kako je tvoja žena. Mislim da studira u Izraelu?« Obratila se Kate.
»Philip je oženjen.«
»Da, znam«, rekla je Kate, kao što je znala da ne smije ustati zbog
toga što bi je žica električnog obloga cimnula natrag na kauč.
 »Izrael«, čeznutljivo je rekla Oma. »Philipe, jesi li vidio marke dr.
Herschela, one tiskane za Hapoel igre?«
Njegov osmijeh govorio je kako ga je već i ta pomisao oduševila.
»Nisam imao zadovoljstvo.«
»Mogu li?« Oma je ispružila ruku. Philip joj je pomogao da ustane.
Kad se okrenuo, Kate je izvukla električni oblog ispod haljine. Zvuk je
bio grozan, kao da je žicu provukla kroz kopču na remenu.
Philip se osvrnuo. Pogledao je električni oblog na kauču. Pogledao
je Kate.
Kate je gledala u pod.
»Donijet ću marke. Liesbeth, idi po led iz kuhinje«, rekla je Oma.
Kate je prvi put stala na majčinu stranu. »Kasno je, Oma. A Philip
zacijelo ujutro mora na posao.«
On je raširio ruke. »Imam slobodan dan.«
»Zaista?« upitala je. Pa, zbog čega je došao? Bezazleno koketiranje
je prihvatljivo, ali sada je pretjerao. »Mogao bi iskoristiti slobodno
vrijeme i napisati pismo ženi.«
»Napisao sam joj dva pisma. Rekao sam da sam te danas sreo.«
»Susreli ste se?« sumnjičavo je upitala Liesbeth. »Kada?«
»U bolnici«, rekla je Kate, a zatim je i slagala zbog toga što nije
htjela majci ispričati da je još jedan policajac ustrijeljen. »Philip me
informirao o jednom slučaju.«
Philip je namignuo Kate. »Vaša kći je prava detektivka.«
»Ona je vrlo inteligentna.« Liesbeth je držala novu cigaretu. Philip
se sagnuo da joj pripali. »Ja ću džin-tonik, Kaitlin. S više leđa.«
»Lieverd?« viknula je Oma iz hodnika. »Možeš li mi, molim te,
pomoći u radnoj sobi?«
Liesbeth je ugasila cigaretu u pepeljari. »Otac će te obići prije
odlaska u krevet.«
»Hvala«, rekla je Kate, premda su obje znale da otac sad već spava.
»Philip se neće dugo zadržati.«
»Naravno.«
»Laku noć, gospođo Herschel.« Philip se naklonio kad je otišla, kao
što se naklonio i Mary Jane. »Divna žena«, rekao je Kate.
»Ne smiješ je zbunjivati«, upozorila ga je.
»Čini mi se da je ta taktika bila uspješna s njezinom kćeri.«
»Ne, nije.« Kate je uzela posudu za led te je pošla u kuhinju. Gurnula
je krilo vrata. Naslonila se na radnu plohu. Ruke joj drhte, ali ne zbog
Philipa. Iscrpljena je. Kasno je. A on je oženjen.
 »Trebao bih pogledati tu modricu.« Philip je stajao iza nje, a
kuhinjska vrata njihala su se iza njega. On zaista zna ostaviti dojam.
»Kako se to dogodilo?«
Sada je rekla istinu. »Natrčala sam na zid.«
Nije se nasmijao. »Jesi li se onesvijestila?«
»Nisam.«
»Vidjela zvijezde?«
Kate je prekrižila ruke na prsima. »Što želiš reći?«
»Ja sam liječnik. Ovo je pregled. Jesi li vidjela zvijezde?«
»Da«, rekla je nevoljko.
»Jesi li bila ošamućena?«
Kimnula je glavom.
»Jesi li osjetila mučninu?«
Još jednom je kimnula glavom.
»Jesi li povratila?«
»Malo.«
»Sjedni na radnu plohu.«
»Philipe...«
»Možda si imala potres mozga.« Uhvatio ju je oko pojasa i podigao.
»Leđa su ti vrela.«
Električni oblog. »Tu sam pohranila nervozu.«
Philip se nasmijao. Držao ju je oko struka. »Jesi li nešto uzela?«
»Aspirin i valium.«
»Uzimaš li druge lijekove?«
»Ne.«
»Antibaby pilule?«
Grozila se svoje zajapurenosti. »Da. Ali ne zbog...«
Stavio je prst ispred njezina lica. »Prati.« Pratila je kretnje prsta
lijevo i desno. »Pregledat ću ti oči.« Raširio je njezine očne kapke.
»Pogledaj gore.« Poslušala ga je. »A sada dolje.« Još jednom je
poslušala. »Reci mi ako osjetiš bol.« Opipao je njezino lice i vrat.
»Otvori usta.« Otvorila je usta. »Raširi noge.«
»Zašto?«
»Kako bih opipao tvoja bedra.«
Ostala je bez daha zbog toga što je bespogovorno slušala naredbe, a
on je učinio točno kako je i rekao.
Kate je bila nepomična, nije skupila koljena, niti ga je ošamarila. »Ti
si oženjen, sada si u kući mog oca, a ruku si zavukao ispod moje
haljine.«
 »Nisam do kraja.« Nježno je milovao bedro. Trnci su je proželi od
njegova dodira.
Kate se oznojila. »Prestani, Philipe.«
Umirio je ruku, ali ju nije izvukao ispod haljine. Dlan je stavio na
bedro. Njezina koža je vrela. Gledao je njezine usnice. »Još uvijek imaš
okus po jagodama?«
»To je bilo zbog sjajila«, mucala je Kate.
»Bilo je predivno.« Opet je milovao njezina bedra. Prožela ju je
drhtavica.
»Bila si prva djevojka koju sam poljubio, a koja nije moja
rođakinja.«
Kate ga je lupnula po ramenu. »Zbog čega uvijek zbijaš šale?«
»Zbog toga što je zabavno. Oženjen sam, sada sam u kući tvog oca, a
ruku sam zavukao ispod tvoje haljine.«
Da se nije radilo o Kateinom ocu i Kateinoj haljini, možda bi se
nasmijala. »Rekla sam ti da prestaneš.«
»Zaista želiš da prestanem?«
Kate nije znala što želi. »A tvoja žena?«
»Moja žena će rađati djecu, a ti si za jebanje.«
Nije očekivala taj odgovor. »Ružno se izražavaš.«
»Vjeruj mi, jedno je mnogo zabavnije od drugog.«
»Zbog čega bih ti vjerovala?«
»Ne bi trebala.« Philip je zavukao ruku još dublje i dodirnuo ju.
Kate je duboko disala. Osjetila ga je kroz tanke pamučne gaćice. On
je točno znao što radi. Topila se pod njegovim dodirom, jedino što je
osjećala su njegove odlučne kretnje između svojih nogu.
»Dobro?« Gledao je njezine oči dok ju je milovao. »Osjećaš li?«
Kate je kimnula glavom. Bože, osjeća ga. »Dobro?«
Uhvatila ga je za ramena. Opipala njegove mišiće. Htjela ga je
poljubiti. On joj nije dopustio. Htjela ga je priviti uz sebe. Opirao se. Još
je uvijek gledao njezine oči i pratio reakcije dok ju je milovao.
»Hej, tvoj nemir je dolje još vreliji.«
»Ušuti«, dahtala je Kate. Drhturila je. Uzbudila ju je njegova blizina.
Philip je poljubio njezin vrat. Kate je poželjela da je izljubi po
čitavom tijelu. Njegove usne su meke. Njegovo lice je grubo.
Posegnula je za njegovim remenom, ali on je zaustavio njezinu
ruku. Htjela je svući gaćice. On ju je spriječio.
»Philipe...«
»Pssst.« Njegov duboki glas prožeo je njezino tijelo. Na rubu je.
»Hoćeš li mi učiniti uslugu, Kaitlin?«
Kimnula je glavom jer je bila zadihana i nije mogla progovoriti.
»Pokucaj na moja vrata«, šapnuo je. »Hoćeš li pokucati na moja
vrata?«
Odmahnula je glavom. Izludio ju je.
»Kao u pjesmi. Triput pokucaj. Može?«
»Zbog čega?«
»Da te pojebem.«
Polako je pomaknuo ruku. Kate se strašno uzbudila. Bila je na rubu.
Njegova usta su na njezinom uhu. Njegov jezik. Njegovi zubi. Drhturila
je dok ju je milovao. Nije znala što joj radi. Preplavila ju je požuda.
»Kad budeš spremna. Ali, nemoj odugovlačiti, u redu?«
Kate je šutjela. Još samo malo. Podrhtavala je.
Povukao je ruku. »U redu?«
»Da«, šapnula je i preklinjala. »Da.«
Philip je polako izvukao ruku ispod haljine. Pomilovao ju je vlažnim
prstima i nježno poljubio u čelo.
Kate je otvorila oči. »Što smo...«
»Pssst.« Palcem je milovao njezine usnice. Nanjušila je svoj miris na
njemu. »Ubrzo, u redu?«
Triput je kucnuo po radnoj plohi, a zatim se okrenuo i otišao.
 16.

Fox sjedi ispred televizora. Pijan je i bijesan. Toliko je bijesan da čak ne

može ni promatrati Kate, čime kažnjava samoga sebe. Uostalom,
zaslužio je kaznu. Pogriješio je. To bi se dogodilo Foxu starijem... sjediš
u baru s gomilom pedera, a neka žena obavlja tvoj posao. Ili barem
pokušava obaviti tvoj posao. Jimmy Lawson pukom srećom nije
završio ispod zemlje. Fox je slušao policijski radio. Starica je pucala iz
Magnuma kalibra četrdeset četiri. Jimmyja je metak pogodio u
nadlakticu, a trebao je u glavu.
Fox neće okriviti nikoga drugoga. Ovo nije kao prvi put, kad je Fox
ušao u uličicu i zatekao Dona Wesleya kako kleči i puši Jimmyju
Lawsonu. Svaki bi muškarac bio preneražen ugledavši taj prizor. Ali
pištolj se zaglavio. Lawson se sakrio iza kontejnera, pa je Fox morao
pobjeći - dobar vojnik zna kad se treba povući.
Danas nije bilo isto. Fox je potpuno pogriješio. Jimmy nije pošao u
bar potražiti nekog pedera koji će mu lizati rane. Tražio je čovjeka koji
je ubio njegovog partnera pedera.
To je kap koja je prelila čašu. Fox neće razmišljati o planu,
razrađivati opcije, bacati u kantu za smeće fotografije Kate Murphy
kako bi bio pripravan.
Ostvarit će svoj plan.
Prvi dio: Jimmyja ne smije jednostavno ubiti. Mora ga iskoristiti -
naime, Fox mora sebi dokazati da drži konce u vlastitim rukama.
Drugi dio: žrtvovat će pješaka da uzme kraljicu.
Fox je odložio piće. To je bitan dio. Mora razbistriti glavu. Ne smije
dokono sjediti i čekati da munja osvijetli skrivene primisli. Fox zna sve
opcije. Mora smisliti najbolji način da od prvog i drugog dijela sklopi
izvedbeni plan.
Čim prije, tim bolje. Fox je u ratu naučio da se čovjek pametnije
ponaša kad shvati kako je označen. Zamjećuje što se događa oko njega.
Oprezan je. Izbjegava rutinu.
Fox voli rutinu. Njemu je rutina potrebna. Rutina mu je uvijek
pomagala, bez obzira koju on metu odabrao.
 Petak prošlog tjedna. Srijeda prošlog tjedna. Ponedjeljak prošlog
tjedna.
Prisjećao se ranijih dana. Drugog petka, druge srijede, drugog
ponedjeljka.
Isti obrazac i tjedan ranije.
Kate redovito posjećuje roditelje. Fox je pomislio da je ona zbog
toga dobra djevojka, ukoliko prljavi Zidovi uopće mogu biti dobri.
Uvijek se dotjera za posjet. Nikad ne nosi hlače. Navečer često prenoći
kod njih, pa je stoga situacija složenija, ali Fox ima dodatne opcije.
Svi koji poznaju Foxa znaju da on voli opcije, kao što voli i rutinu.
Prva opcija: žbunje ispred Kateine spavaće sobe u podrumu. Krevet
za jednu osobu, zacijelo iz njezina djetinjstva. Plakati na zidu (The
Beatles, koje bi joj i mogao oprostiti; Paul Newman, njega neće
oprostiti). Meke ružičaste plahte. Zidovi iste boje. Tamnoljubičasti
pokrivač kojim prekriva krevet kad je hladno. Vrata kupaone uvijek su
pritvorena. Noću je stolna lampa upaljena, pa je Fox promatra kako
diše u snu. Disanje je mjerio pomoću velike kazaljke na svom satu. Ako
ima sreće, ona će ustati noću, pa će na prigušenom svjetlu ugledati
Kateinu spavaćicu. Bijela pamučna tkanina. Gotovo prozirna. Kad je
pun mjesec, Fox ispod tanke tkanine vidi tamu na njezinom skrovitom
dijelu tijela.
Druga opcija: ostava pored kuhinje. Svjetlo je najčešće upaljeno te
Foxu omogućava da stoji na vratima i gleda u kuhinju. Kate nakon
večere uvijek odnese tanjure u sudoper. Katkad stoji ispred sudopera i
promatra mlaz vode. A katkad sjedi za kuhinjskim stolom i razgovara s
bakom.
Baka. Fox je isprva pomislio da je to njezina majka, a da je majka
starija sestra. Naposljetku je morao pokucati na vrata i glumatati da
provodi anketu za telefonsku kompaniju kako bi saznao tko su one.
Majka ga je pozvala da ude. Baka im se ubrzo pridružila. Poslužile su
kavu i kekse, a Fox je upitao smije li otići u zahod - dobio je erekciju
dok se sjedio sa ženama koje su izgledale kao Kate.
Treća opcija: srušeno stablo na travnjaku ispred kuće. Fox je baš te
večeri sjedio iza njega i promatrao Kate kako hoda prema ulaznim
vratima. Ima kretnje poput mačke. »Gipka«, to je prava riječ. Seksi da
poludiš. Nosila je visoke potpetice koje su isticale njezine listove, pa bi
slabić odmah zavukao raku u hlače kako bi se olakšao.
Fox se udaljio zbog toga što je danas sjebao mnogo toga i ne vjeruje
da bi se mogao kontrolirati.
 Kazna broj jedan: neće je promatrati kako se svlači prije spavanja.
Kazna broj dva: neće je promatrati kako se ogrće ljubičastim
pokrivačem u krevetu.
Kazna broj tri: neće se olakšati u hlače dok promatra njezino
ujednačeno disanje.
16.38: Razgovarala s liječnikom hitne službe u bolnici. (P)
17.18: Plakala u automobilu ispred policijske stanice. (P)
19.01: Navukla zastore u hotelu. (P)

Pritisak.
Nije mu prvi put da se muči zbog Zidova. Kad je Fox imao devet
godina, jedna židovska obitelj kupila je kuću u susjedstvu. Feldmanovi
su se doselili jednog vikenda, a naredni vikend svi su na travnjak ispred
kuće postavili znak Prodaje se. Prodane su dvije kuće, a zatim se sve
pročulo i nitko nije mogao dobiti poštenu cijenu za svoju kuću.
Stari je rekao Foxu da je to već vidio. Doseli se jedan Židov,
vrijednost nekretnine naglo padne, a zatim drugi Zidovi nahrupe kao
lešinari.
Šesta lekcija: nikad ne vjeruj Židovu.
Kao i mnoga predviđanja staroga, ni ovo se nije obistinilo. Svi su
morali otplaćivati kredit. Zidovi nisu nahrupili. Ostali su samo
Feldmanovi i neprijateljstvo koje je ključalo u ulici.
A ipak, Fox je Zidove oduvijek smatrao lešinarima - i to ne u
prenesenom značenju, već doslovno. Tamnoputi su, imaju crnu kosu,
tamne oči i kukaste nosove. Feldmanova žena je debeljuškasta i
prepredena, a djeca se uvijek razbježe kad izađe iz kuće da uzme poštu
- svi znaju da bi te Židov mogao ureći.
Najstarija kći bila je drugačija. I Rebecca Feldman je tamnoputa, ali
nije debeljuškasta. Ona je imala obline. Njezine usne bile su savršene.
Nosila je uske suknje koje su isticale bokove, kao i veste. Svi muškarci u
ulici jedva su čekali jesen, kad je Rebecca Feldman nosila pripijene
veste. Namjerno ih je nosila. Svi su to znali. Izazivala ih je. Poigravala se
s njima. A oni nisu mogli baš ništa učiniti jer nju štiti zakon.
Sedma lekcija: sve su Židovke promiskuitetne drolje.
Fox je prvi put doživio erekciju kad je ugledao Rebeccu Feldman u
pripijenoj vesti. Nije shvatio što mu se događa. Odjurio je kući u svoju
sobu, sakrio se ispod pokrivača. Znojio se kao manijak zbog toga što je
pomislio da ga je Židovka urekla.
A onda se olakšao. Nakon toga, razmišljao je jedino kako to želi
raditi njoj. Svući tu vestu. Skinuti suknju. Fox nije shvaćao što bi nakon
toga trebao učiniti, ali nagonski je znao da Židovka mora platiti za ono
što mu je učinila. Fox je izgubio kontrolu. U trenucima kad je trčao u
svoju sobu i skrivao se ispod pokrivača, pritisak je nadvladao.
A sada se ista stvar ponavlja. Međutim, sada je Kate Židovka.
DRUGI DAN
UTORAK
 17.

Kate se probijala kroz gomilu muškaraca u dvorani za prozivke drugi

put u dva dana. Zanemarila je buljenje. Prekrižila je ruke na prsima
kako bi se zaštitila od pipkanja. Nažalost, nije mogla začepiti uši.
»Beeee!« blejali su. »Beeeeee!«
Jučer je dobila nekoliko nadimaka - na primjer, Irsko Proljeće i
Porculanska Lutkica, pa nije shvatila zbog čega se ovo zadržalo. Netko
je salutirao Kate. »Zdravo, janješce.« Bijesno ga je pogledala. »Beeee!«
Konačno, vrata. Kate je pripazila da ih ne otvori širom. Iz lonca u
vatru. Wanda Clack sjedila je na klupi i namještala opremu na remenu.
Ugledala je Kate i zablejala: »Beeee!«
Kate se usiljeno smješkala i podigla ruke u znak predaje. Nije znala
do kada će izdržati. Osjećala se užasno.
»Gle ti njezinu odoru. Sad ću razmisliti prije nego što pomislim da
si muško«, rekla je Wanda.
»Hvala lijepo.« Kate je zagladila košulju koja se ipak doimala kao
bluza. Rekla je Mary Jane neka joj bude komotna.
»Bila si kod onog Židova?« nasmijala se Wanda. »Nije te nabio na
rogove?«
Kate je znala da je bolje prešutjeti istinu o sebi. Ne treba joj još
jedna etiketa.
Vrata su se otvorila. Maggie je ušla u prostoriju. Izvila je obrve, kao
da se čudi što je Kate ovdje.
Kate je netko lupnuo po nozi.
»Ispruži kopito, Ovco.« Wanda je pružila ruku. Kate nije znala što
treba učiniti, pa joj je pomogla da ustane. Wanda je stenjala dok je
ustajala. Oprema na njezinom remenu je škripila. »Pa, moram ti reći,
nakon onog jučer, nitko od nas nije vjerovao da ćeš se vratiti na
posao.«
»Iznenađenje!« veselo je rekla Kate.
»Kako ti kažeš.« Wanda je namignula i zatim se oprezno provukla
kroz vrata.
Kate se nasmiješila Maggie, koja je prčkala po lokotu na svom
ormariću. »Dobro jutro.«
Maggie je povukla ruku i otvorila lokot. »Kako si sinoć došla kući?«
»Rezervni ključ.«
»Magnetska kutijica ispod branika?«
»Kako si znala?«
Dobacila je Kate njezinu torbicu. »To najčešće čujem od opljačkanih
kad me izvještavaju o krađi automobila.«
Kate je držala torbicu na grudima. Treba li otići? Hoće li biti toliko
jednostavno? Treba U se uistinu okrenuti i otići?
»Imaš li lokot ili opet želiš upotrijebiti moj?« upitala je Maggie.
Kate je danas bar jednom postupila ispravno. Pokazala je lokot koji
je uzela s putnog kovčega vlastitog oca.
Maggie je s negodovanjem promatrala lokot. Ipak je otvorila treći
ormarić od svog ormarića. Broj osam, pored zastora koji su postavile
obojene cure.
»Hvala.« Kate ustvari ništa ne treba iz njezine torbice, ali ju je ipak
otvorila kad je pošla prema svom ormariću. Sve je tu - šminka, žvakaća
guma, nekoliko tampona, sitniš koji neće ostaviti da zvecka na dnu
torbice. Otvorila je novčanik. Pregledala je pregradu za novčanice, ali
nije izbrojila novac. Između novčanica je fotografija s njezinog
vjenčanja.
Patrick je nosio tamnoplavo odijelo i kravatu. Uredno je počešljan.
Kate je nosila bijelu haljinu do koljena i pregačicu koja je lepršala na
njezinim bokovima. Upamtila je kako je njezina biserna ogrlica
zapinjala na naborima dubokog dekoltea.
Oženio ih je sudac na sudu, a ne svećenik u katedrali Krista Kralja.
Patrickovi roditelji zbog toga nisu prisustvovali vjenčanju. Kate je
oduvijek smatrala da je agnostik, kao i njezini roditelji, ali to im nije
omogućilo da budu članovi ladanjskog kluba nežidova. U djetinjstvu je
odlazila u hram zbog toga što je htjela usrećiti baku. Bar micvu je
posjećivala radi druženja i kolača. Katkad bi poštivala šabat, Božić joj je
draži od Hanuke, ali ni pod koju cijenu ne bi katoličkim vjenčanjem
okaljala uspomenu na ono što se dogodilo njezinoj obitelji.
»Sve je unutra?« upitala je Maggie. Kate ju je pogledala. »Nisam ti
uzela novac.«
»Nisam ni pomislila da ćeš uzeti.« Kate je zatvorila novčanik i
spremila ga u torbicu.
»I danas si sa mnom.« Maggie je držala ruku na revolveru. »Imaš li
nešto protiv?«
 »Oduševljena sam.«
Sumnjičavo ju je pogledala. »Ponesi novac ako namjeravaš ručati.
Smiješ uzeti ruž za usne, ali nipošto tamne nijanse. Imaš li notes i
kemijsku?«
Kate je lupnula po džepu na prsima.
»Jesi li predala izvještaj?«
»Čim sam došla.«
»Uzmi priručnik. Danas ćemo preskočiti prozivku.« Zalupila je vrata
ormarića. »Vidimo se za pet minuta na stražnjem stubištu.«
Kate je shvatila da nije poželjno raspitivati se o pojedinostima. »Da,
gospođo.«
Maggie se provukla kroz vrata. Nitko nije ušao. Kate je prvi put
sama u svlačionici. Zavirila je iza zastora, pitajući se što je ondje.
Ugledala je ormariće. Hrpa crnačkih časopisa na klupi. Stolić sa
staklenom vazom u kutu. Samo jedan cvijet je u vazi, neven, ali doima
se svježe.
Nervozno je poskočila kad je začula lupanje na vratima. Nije znala
što bi bilo gore - da je ovdje zateknu obojene cure ili da zakasni na
dogovor s Maggie na stubištu.
Uzela je novac iz novčanika, a u džep je stavila tamni ruž za usne.
Što će joj Maggie učiniti, uhapsiti je?
Kate je vratila ruž u torbicu.
Odmah je shvatila zbog čega se lokot za prtljagu nije svidio Maggie.
Jedva ga je provukla kroz otvor na vratima ormarića, koja je morala i
snažno pogurati kako bi ih zatvorila. Maleni ključić mogao bi ispasti iz
džepa. Kate je bila sigurna da će osjetiti ako joj slučajno ispadne.
Bokovi su joj tamnoplavi od modrica što ih je jučer dobila zbog
lupkanja ručne svjetiljke i pendreka okačenih na remenu. Nije mogla
povjerovati da je sinoć uspjela zaspati.
Naravno da je bila zaprepaštena mnogim stvarima koje su se
dogodile te noći, a najviše zbog onih tridesetak fantastičnih sekundi,
koliko joj je i trebalo da dovrši ono što je započeo Philip van Zandt.
Muškarac ju je prvi put milovao tamo dolje. Patrick je rekao da je
nastrano to učiniti s nogu u predsoblju.
»Dragi Patrick«, pisala mu je pismo u mislima. »Hvala ti na
posljednjem pismu. Imala sam mnogo posla, jučer ujutro upoznala sam
osebujnog svodnika. Promatrala sam kako muče jednu kurvu. Pomogla
sam prekinuti tučnjavu zbog sendviča. Dopustila sam jednom znancu da
me dira u majčinoj kuhinji. Nadam se da je tebi bolje...«
 Vrata su se otvorila. Kate se uspaničila. Došle su crnkinje. Četiri
cure. Zurile su u nju. Pognula je glavu i odmah pošla van. Nisu joj
olakšale izlaz. Zbile su se i morala se progurati između njih.
»Oprostite... oprostite...«, ispričavala se Kate. One su gore od
muškaraca. Kapa joj se nakrivila. Udarale su je po ramenima kao da
prolazi kroz praonicu automobila. Podmetnule su joj nogu da se
spotakne. Jedva je uspjela izaći van.
»Beee!« viknuo joj je debeli policajac u lice.
Kate je potrošila zalihu dobre volje za taj dan. Nema pojma gdje je
stražnje stubište, pa je pomislila da »stražnje« označava drugi dio
prostorije. Zamijetila je znak za izlaz iznad vrata. Kate je pošla prema
njima. Neometano je hodala. Gotovo svi sjedili su i čekali prozivku. Nije
znala kako to funkcionira. Ako se Kate nije prijavila kod dežurnog,
znači li to da onda formalno nije na radnome mjestu?
»Gdje si do sada?« Maggie je stajala ispred širokog mramornog
stubišta. Nije čekala odgovor. »Dođi.«
Morala je poći za njom. Kate se usredotočila na stopala dok se
uspinjala. Cipele joj i dalje spadaju s nogu, premda je obula dva para
očevih čarapa. Kapa joj pada na oči. Kad je podigne, ona opet spuzne.
»Smiješ skinuti kapu«, rekla je Maggie. Maggie nije skinula kapu, pa
ni Kate nije skinula kapu. »Kako je tvoj brat?«
»Podigni glavu.«
»Molim?« Kate je podigla glavu. Još jedan korak i zabila bi se u dvije
visoke crnkinje. Stajale su na vrhu stubišta. Nosile su jednake odore i
jednake afrofrizure. Na pločicama je pročitala njihova imena: Delroy i
Watson.
»Fakat je bijela kao ovca«, rekla je Delroy.
»Aha«, kimnula je glavom Watsonica. »Valjda je nakon onog jučer
naučila da treba gledati kamo ide.« Ispružila je ruku i trknula Kate kapu
s glave.
Maggie je uhvatila Kate za nadlakticu kako se ne bi sagnula da
podigne kapu.
»Slušaj, Ovco.« Delroy je priprijetila prstom. »Gledaš lijevo, gledaš
desno, gledaš gore, gledaš dolje.«
»Gledaš naokolo i okreneš se oko sebe«, rekla je Watsonica.
Obje su pljesnule rukama.
»I to ti je sva mudrost.«
Obje su se smijale, ali Watsonica je gledala Kate u oči. »Ne
zafrkavamo se, Bijela Ovco. Moraš cijelo vrijeme vidjeti sve oko sebe.
Jedino ćeš tako ostati živa. Kužiš me?«
»Kužim te«, mrmljala je Kate, kao da je najbjelja Židovka koja je na
izlazu iz Buckheada pogrešno skrenula.
»Ona mene kuži«, rekla je Delroy partnerici. »Jesi li čula?«
Watsonica je oponašala Katein naglasak. »Kužim te, draga.«
Delroy je oponašala Thurstona Howella, lik bogataša iz televizijske
serije. »Najljepše hvala, draga. Hoćemo li se skužiti kasnije kad odemo
u klub na koktel?«
»Nemamo vremena za grupiranje.« Maggie je glavom pokazala
zatvorena vrata. Pričekala je da Delroy i Watsonica podu prve. Zatim je
kimnula glavom Kate neka podigne kapu s poda.
Kate je poslušala i veselo rekla: »Jutros svi kimaju glavom.«
Maggie je ušla u prostoriju koja se zaista i koristi kao spremište.
Kemijske olovke, fascikli, spajalice i notesi bili su na policama.
Maggie je glavom pokazala Kate da zatvori vrata. Kao i uvijek, Kate
je poslušala. Morala je pretpostaviti da postoji razlog zbog čega Maggie
šuti o susretu s ovim ženama. Zastor u svlačionici nije jedina stvar koja
crnkinje razdvaja od bjelkinja.
»Razgovarat ćemo ispred Ovce?« upitala je Delroy.
»Ona će šutjeti«, rekla je Maggie, a Kate je to shvatila kao
kompliment. »Treba mi usluga.«
Delroy je napućila usta. »Slušam te.«
»Moram razgovarati s jednim svodnikom. Zove se Sir She.«
»Sir She«, rekla je Delroy. »Ženskasti svodnik koji radi na CT-u?«
»Poznaješ li ga?«
»Čula sam za njega«, rekla je Delroy. »Obradile smo neke njegove
cure. Pretukao ih je kao mačke zbog toga što mu nisu dale zarađeni
novac.«
»Nosi one bijele čizme sa pozlaćenim vrhovima. Jednu curu je tako
gadno cipelario da sada ne može normalno pišati«, rekla je Watsonica.
»Gdje stanuje?« upitala je Maggie.
»Unajmljuje sobe u pansionu na Huffu.«
Maggie je opet kimnula glavom. »Dobro. Ondje smo jučer ulovile
svjedokinju.« Kate je zamijetila da Maggie ne želi reći kako su tu
informaciju dobili od Violet. »Još nešto?«
»Pansion vodi jedna luda Portugalka. Stara je kao Biblija, ali njoj se
ne bih zamjerila«, rekla je Delroy. Obratila se partnerici. »Koji je kućni
broj, osam-petnaest?«
»Osam-devetnaest.« Watsonica se namrštila. »Prokleta babuskara,
njoj se paukovi gnijezde u kosi.«
»Portugalka? Što bjelkinja radi u CT-u?« upitala je Maggie.
»A tvoja bi bijela sirotinja dopustila jebenoj strankinji da živi u
njihovom dvorištu?«
Delroy je opet oponašala otmjeno izražavanje. »Stanovala je pored
trgovačkog centra, ali buka je nepodnošljiva!«
»Sad je bolje«, rekla je Kate. Zaista je pogodila naglasak.
Maggie je ispružila ruku i odgurnula Kate, kako ne bi sudjelovala u
razgovoru. »Jesu li ondje naoružani?«
»Sir She nije naoružan. Trebate pripaziti na guzatog tipa koji radi za
njega. Debeo je kao kit. Lud kao puška. Ustvari, kako sam čula, obojica
su živčani. Ipak, debeli je jebeno lud i opasan, ako me shvaćaš.«
Delroy je odmjerila Kate pogledom. »Bjelkinje mu idu na živce. Ne
može ih smisliti. Ozbiljno ti govorim, Ovco.«
I Watsonica je promatrala Kate. »Najviše ih voli parati nožem.
Uvijek nosi nož skakavac. Potegne ga dok trepneš okom, a onda shvatiš
da ti je oderao pola lica.«
Kate se potrudila da suzbije drhtanje.
»Ali ne nosi pištolj?« upitala je Maggie.
Watsonica je slegnula ramenima. »Rekla sam ti da braću nismo
susrele. Novi su u gradu, ovdje su možda pet ili šest mjeseci.«
»Nije baš vrijeme za darove dobrodošlice, kužiš?« rekla je Delroy.
»Prepričavam ti sranja koja sam čula o njemu«, rekla je Watsonica.
»Sranja su pouzdana, iako su sranja«, rekla je Delroy.
»U redu.« Maggie je prekrižila ruke na prsima i čekala.
Watsonica je gledala Delroy. Delroy je gledala Watsonicu.
»Sir She ima stare drolje kod Whitehalla«, rekla je Watsonica.
»Ondje je ustrijeljen Don Wesley«, rekla je Delroy.
»Ondje je i Lawsoničin brat mogao poginuti«, rekla je Watsonica
partnerici. »Ona sigurno traži curu koja je nešto vidjela, možda želi
razgovarati s njom.«
»Cura drži jezik za zubima ako nema dopuštenje od svodnika.«
Obje su gledale jedna drugu i šutjele. Naposljetku, Delroy je kimnula
glavom, kao i Watsonica.
Delroy se obratila Maggie: »Pričekaj do pauze za ručak. Pobrinut
ćemo se da nakon toga imaš siguran ulaz u CT. Ravno do Huffa i natrag.
To je sve što ti možemo obećati.«
»Dogovoreno.« Maggie joj nije zahvalila. »Što tražite od mene?«
Vidjelo se da je Watsonica pripremljena. »Crna djevojčica silovana
je preksinoć u središtu grada. Cijelu noć. Ima trinaest godina. Završila
je na hitnoj u Gradyju, morali su šivati. Sumnjamo na jednog od vaših.«
»Imam sestru njezinih godina.« Maggie je gurnula Kate u rame -
trebala bi zapisivati. »Imate li opis?«
Watsonica je odgovorila: »Imamo nešto bolje. Zove se Lewis
Windhall Treći. Star dvadeset jednu godinu. Studira na Tehničkom
sveučilištu Georgia. Došao je iz Berwyna, u Marylandu, a od mojih ljudi
saznala sam da je bio prijavljen zbog napastovanja jedne
četrnaestogodišnjakinje. Njegov tatica zataškao je stvar.«
Kate je pogledala Maggie, koja je otvorila usta. Prvi put vidi da je
zatečena.
»Bio je bez odjeće?« upitala je Maggie.
»Zbog čega pitaš?«
Maggie je šutjela.
Watsonica je izvadila debeli smeđi novčanik iz stražnjega džepa i to
dala Maggie. »Seronja je sigurno bio drogiran kao svinja. Odjeća mu je
bila na podu, a on je zgrabio kišni ogrtač njezinog djeda i zbrisao.«
Maggie je pronašla vozačku dozvolu. Gledala je fotografiju. »Sranje.«
Kate je povirila preko njezina ramena. Mlađi muškarac, vjerojatno
student, ovalno lice i kovrčava plava kosa.
»Znala sam da s njim nešto nije u redu«, rekla je Maggie ženama.
»Zaustavila sam tog seronju jučer ujutro, ali nisam ga mogla privesti.«
»Pa, sad možeš.«
Maggie je pregledala novčanik. Fotografija starijeg para, vjerojatno
njegovi roditelji. Promatrala je studentsku iskaznicu Tehničkog
sveučilišta Georgia.
»Tata od male uzeo je novac«, rekla je Watsonica.
»Neće joj kupiti nevinost, ali će platiti analgetike«, rekla je Delroy.
»Ne tražim novac.« Maggie je u džep stavila studentsku iskaznicu i
vozačku dozvolu. Vratila je novčanik. »Tu su dvije kreditne kartice.«
»On nije lopov«, usprotivila se Delroy. Maggie je odložila novčanik
na policu. »Pokupit ćemo tog tipa. Hoće li djevojčica svjedočiti?«
Žene su se nasmijale njezinim riječima.
»Što želiš od mene, Del? Ne mogu ga tek tako privesti«, rekla je
Maggie.
»Smisli nešto«, naredila je Delroy. Kate je zamijetila prijetnju u
njezinom glasu. »Da si razgovarala s tom djevojčicom u bolnici i
objašnjavala joj zbog čega ne smije smočiti pipku dok ne izvade šavove,
sad bi bila na ulici i izvlačila tog pedofilskog kurvinog sina s nastave.«
 »U redu«, rekla je Maggie. »Ali, jasno je da njegov otac ima dobre
veze. Ako ga privedem, izaći će za manje od dvadeset četiri sata.«
Watsonica je opet pogledala Delroy. Kate je pomislila da su
telepatski povezane.
»Dovedi ga u naš dio grada. Mi ćemo ga preuzeti«, rekla je Delroy.
»Dobro.« Maggie nije marila što će mu učiniti. »Razgovarat ću sa
svojim dečkima, a pojedinosti ću vam ostaviti u ormariću.«
»Učini to.« Delroy se obratila Kate. »A ti, Ovčice, drugi put gledaj
kamo ideš.«
Sastanak je završio. Nisu čavrljale, nisu se raspitivale za zdravlje
roditelja. Maggie je kimnula glavom Kate da otvori vrata. Izašle su iz
spremišta, ali Maggie nije krenula natrag prema stubištu, već niz
hodnik.
Kate je umalo natrčala na nju kad se zaustavila.
Maggie se okrenula i povikala: »Del, znaš li za bar koji se zove
Dabbler’s?«
Obje žene prasnule su u smijeh. »Dabbler’s? Mala, ti si šašava«, rekla
je Delroy.
Silazile su po stubištu i smijale se.
»Hoćemo li poći da vidimo Circu?« upitala je Kate.
Maggie nije reagirala na šalu. »Zar nisi čula što su rekle? Nakon
pauze za ručak. Imamo bar četiri sata dok nam ne osiguraju put.«
»Osigurati put...«
Maggie je hodala hodnikom. Kate je morala poći za njom. Stavila je
ruku na dršku revolvera, kao i Maggie. Nastojala je držati korak, ali
samo je vukla noge u tim prevelikim cipelama.
»Spremi notes.« Maggie je opet bila nervozna.
Kate je škljocnula kemijskom olovkom, sklopila notes i stavila to u
džep na prsima.
»Nemoj spomenuti onog tipa u izvještaju.«
»Zašto?«
»Zbog toga što nemamo uhidbeni nalog ni bilo koji dokaz.«
»Tebi to nije problematično?«
»Tebi nije problematično da odrastao muškarac siluje
trinaestogodišnjakinju i zatim prođe nekažnjeno?«
Kate nije znala što bi rekla. To nije filozofsko pitanje za večerom.
Jedan muškarac, koji je silovao jednu curicu, još je na slobodi.
»Navikni se da notes držiš u stražnjem džepu. Ljeti se spirala užari,
pa ćeš imati opekline na prsima«, rekla je Maggie.
 Kate nije rekla da i Maggie drži notes u džepu na prsima. Pokušala
je razvedriti situaciju. »Misliš li da ću na ljeto biti ovdje?«
Maggie je šutjela.
»Dabbler’s. To je naziv s kutije šibica, zar ne?« I sada je šutjela.
Kate je pomislila da bi mogla postaviti sva pitanja koja su joj pala
na pamet. »Gdje si upoznala one dvije žene?«
»U večernjoj školi.«
»Na koledžu?« Kate je shvatila da je neumjesna. »Hoću reći...«
»Sve mi javile smo se na oglas sa stražnje stranice stripa na kojoj ti
nacrtaš kornjaču.«
»Nisam to htjela reći.«
Maggie ni sada nije reagirala. Došle su do drugog stubišta. Stube su
mramorne, veće od prijašnjih. Maggie je grabila po dvije.
Kate se držala za rukovat i pratila Maggie. Ne smije glumatati
trapavo štene još jedan dan. »Stani. Molim te«, rekla je Maggie i
pričekala pri dnu stubišta. Pogledala je na sat.
»Jesam li nešto pogriješila?« Kate je znala da je postavila glupo
pitanje. »Hoću reći, vidi se da u svemu griješim, ali jesam li učinila
nešto konkretno zbog čega se ljutiš na mene?«
Maggie je šutjela.
»Radi li se o nadimku Ovca?« Kate je shvatila da vjerojatno nije
samo ona bila ponižena tim događajem. »Oprosti. Trebala sam pustiti
da me oprema udara. Drugi put ću znati što mi je činiti.«
»Nadimak.« Maggie je pogledala Kateina stopala. »Koji je tvoj broj
cipela?«
»Trideset osam«, slagala je Kate, a zatim se sjetila da nije u skupoj
trgovini. »Hoću reći, četrdeset.«
»Uzet ćeš Jimmyjeve stare cipele. Bolje će ti pristajati od ovih.«
Glavom je pokazala vrata. Ta kretnja postala je refleksna. »Svratit ćemo
do moje kuće. Ne smiješ ući.«
»Tvoje kuće?«
»Moje kuće, u kojoj živimo moj brat i ja«, rekla je, kao da je Kate
malo dijete. »Svratit ćemo do moje kuće da uzmeš cipele koje ti neće
spadati s nogu, a zatim idemo u jedan restoran na Aveniji Moreland.
Ondje se za pola sata trebamo naći s Jimmyjem. S njim ćemo do ručka
pregledavati dosjee. A zatim idemo s Gail u CT... ako meni eventualno
zatreba pomoć, a ti ne znaš kako se vežu cipele.«
Kate nije znala koje bi pitanje prvo postavila. »Dosjee?«
Kate je gledala za Maggie, koja je hodala po praznom predvorju i
prema staklenim vratima. Imala je dvije mogućnosti: poći za Maggie ili
joj skočiti na leđa i izudarati šakama.
Kate se na nekoliko trenutaka prepustila maštanju skrivenom iza
zastora broj dva. Predivna maštarija. Međutim, suprotno Philipovu
shvaćanju svrhe njezina života, Kate je bila svjesna da jednog dana želi
imati djecu.
Pošla je za Maggie i izašla van.
 18.

Kate nikad nije bila u kvartu Cabbage Town, a shvatila je da ga ne treba

brkati s pogrdnom kraticom CT za Colored Town. Jugoistočni dio grada
doslovno je s druge stane željezničke pruge, Nikome ne bi preporučila
taj kvart prepun napuštenih kuća i derutnih tvornica. Pretpostavila je
da su odgovorni uobičajeni krivci: naftna kriza, visoka nezaposlenost i
najgori slom na burzi nakon velike depresije. Socijalne službe su
paralizirane. Kontejneri prepuni smeća. Ceste prošarane rupama. U
tom dijelu grada zacijelo živi obitelj Lawson. Stanovnici Southsidea bili
su prepušteni sebi.
Kate je kroz spušteni prozor promatrala veliku halu od crvene cigle
s prastarim dimnjacima koji su stršali u nebo. Natpis na fasadi je
izblijedio. Razaznala je riječ »National« te se upitala je li to tvornica
olovaka u kojoj je radio Leo Frank. Prije šezdeset godina, židovski
industrijalac nepravedno je osuđen za ubojstvo jedne djevojke. Rulja je
za linč otela Franka iz zatvora i objesila ga na stablu. Na fotografijama
se vidi njegov istegnuti vrat. Frankova odjeća prodana je kao suvenir.
Među ruljom su bili i bivši guverner, umirovljeni sudac jednog
prizivnog suda te nekoliko policajaca. Nikad im nije suđeno za
ubojstvo, a zacijelo su bili zadovoljni ishodom: oko tri tisuće Židova
odselilo se iz ove savezne države.
Kate je kao dijete slušala o Franku. To je bila jedna od poučnih
»kako su nas htjeli pobiti i kako smo preživjeli« priča koje su
prepričavali u hramu. Kate se nije mogla točno sjetiti, ali zacijelo je i
Philip van Zandt slušao te priče. S njim je bila u istom razredu sve dok
se nije odselio. Do one dječje igre, nije ga ni primijetila. Bio je jedan od
trapavih i prištavih dječaka koji su stajali sa strane.
Mogao bi i dalje stajati sa strane zbog toga što se Kate ipak nije
pomutila pamet. Mora pretpostaviti da je sinoć podlegla nekom
kratkotrajnom ludilu. Bila je iscrpljena. Nesigurna u sebe. Bespomoćna.
Kate je kći psihijatra. Proučila je Freuda. Ono što je dopustila da se
dogodi u kuhinji najtočnije je opisati riječju adolescentski. Ona je zrela
žena. Udovica. Philip je oženjen. Imat će djecu. Jasno i glasno rekao je
da Kate ima samo jednu svrhu.
Što se Kate tiče, neka Philip van Zandt pokuca na svoja jebena vrata.
Vozile su se po nadvožnjaku iznad autoputa I-20. Kate je
promatrala promet ispod njih. Najviše je žena. U to doba dana, one ili
se voze u trgovinu ih se vraćaju kući nakon što su djecu odvezle u
školu.
Maggie joj se obratila prvi put nakon što su izišle iz zgrade.
»Autoputevi koji spajaju istok i zapad označeni su parnim brojevima, a
oni koji spajaju sjever i jug neparnim.«
Kate nije imala pojma o čemu ona govori, a ipak je kimnula glavom.
»Ceste u saveznim državama označene su s tri brojke. Prva brojka
je parna ako označava obilaznicu, a neparna je za odvojak. Ako je brojka
djeljiva s pet, označava glavnu prometnicu.«
»Vrlo zanimljivo.«
»Trebaš znati te stvari, Kate. Što bi učinila ako ganjaš
osumnjičenog, a on bježi po autoputu?«
Kate je čeznutljivo gledala kroz prozor. Prebrzo se voze i ne bi
mogla iskočiti iz automobila.
»Jesi li naučila radij ske šifre?«
Kate je glasno uzdahnula. »Šifra dvadeset četiri: poremećena
osoba. Šifra dvadeset osam: pijana osoba. Šifra trideset: vožnja u
pijanom stanju. Šifra četrdeset devet: silovanje. Pedeset: pucnjava.
Pedeset jedan: napad hladnim oružjem. Šezdeset tri...«
»Dobro.« Maggie je skrenula s autoputa. Kate je zamijetila drugačije
kuće. Bile su otmjenije, ili su barem nekada davno bile takve. Nekoliko
kuća u viktorijanskom stilu, neke u engleskom baroknom stilu, a
najviše je kuća u američkom stilu širokih ulica.
»Kako se zove ovaj dio grada?« upitala je Kate.
»Grant Park.«
Kate je već bila ovdje kad je s razredom pošla u zoološki vrt Atlante,
a to je jedan od najdepresivnijih doživljaja u njezinom životu. Životinje
su živjele u izmetu. Usamljeni gorila sjedio je u betonskom kavezu i
cijeli dan gledao sapunice.
Kad je pogledala kroz prozor, Kate je shvatila da se tu živi loše.
Snijet iz Cabbage Towna proširila se na Grant Park. Prozori zakovani
daskama. Zapuštena dvorišta. Automobili bez kotača.
»Baš kao Buckhead, zar ne?« rekla je Maggie.
Kate je šutjela jer nije htjela biti sarkastična.
Vozile su se sporije. Maggie je prešla na suprotnu traku i zaustavila
se ispred raskošne kuće u viktorijanskom stilu. Kate se nasmiješila.
Stara kuća podsjeća na kućicu za lutke koju je dobila od oca.
Svjetloplava fasada. Svježe oličeni bijeli obrub i prozori uokvireni
crnom bojom. Vitice i kupole istaknute tamnoplavom bojom. Trijem
okružuje kuću, a ljupki balkon nalazi se iznad natkrivenog ulaza.
»Prekrasna je.«
»Da«, rekla je Maggie. »Nažalost, stanujem u straćari pored nje.«
Otvorila je vrata. »Ostani u autu.«
Kate je bilo drago što nije morala poći s njom. Gledala je kako
Maggie hoda prema susjednoj kući. Viktorijanska kuća je solidno
građena - bio je to najveći kompliment koji joj je pao na pamet. Sve
ostalo je zapušteno. Visoki toranj stršao je kao izraslina.
Prozori su prekriveni najlonom. Boja se ljuštila s drvene građe.
Urušeni kameni vodoskok. Na završetku kolnog prilaza bila je ružna
metalna nadstrešnica otvorene garaže, zacijelo skinuta s prikolice.
Kate je čula kako se otvaraju i zatvaraju mrežasta vrata. Iz ljepše
kuće izašao je vitki muškarac. Kate je pretpostavila da je njezin vršnjak.
Nosio je traku na glavi i bijele tenisice. Zaustavio se ispred stubišta i
razgibao. Vjerojatno će trčati. Kate često vida trkače u parkovima. Nije
razaznala što nosi na lancu oko vrata. Pogledavao je kuću Lawsonovih
preko ramena. Kate nije shvatila je li nervozan ili nekoga traži.
»Hej, seronjo!« povikao je Jimmy. Naravno, pomislila je da se
obraća susjedu. Šepao je po trijemu. Ranjenu ruku držao je uz bok.
»Gledaj svoja jebena posla!«
Susjed je glumatao kako ga nije čuo. Potrčao je niz kolni prilaz. Ruke
je savio u laktovima, a Kate je naučila da je to najbolje držanje za
trčanje.
»Murphy!« povikao je Jimmy Kate. »Pomogni Ricku.«
Kate nije znala tko je Rick, ali je izašla iz auta. Delroy i Watsonica ne
bi bile zadovoljne. Kate se usredotočila na zbivanje ispred sebe, pa se
nije sjetila pogledati iza sebe. U ulici je parkirano još jedno patrolno
vozilo. Muškarac u odori otvorio je stražnja vrata. Visok, gusti brkovi,
kosa crna kao i njegove kožne rukavice. U vozilu je vidjela bar pet kutija
s dosjeima.
»Rick Anderson«, rekao je policajac Kate, a ona je shvatila da je on,
osim Maggie, jedini policajac koji se predstavio. Još više se iznenadila
kad se rukovao s njom.
»Kate Murphy. Drago mi je, g. Anderson.«
Njemu je bilo neugodno. »Svi me zovu Rick.«
 »Uzmi kutije.« Maggie im se prikrala s leđa. Bila je bijesna. »To
ćemo obaviti ovdje.«
Kate nije postavila konkretna pitanja jer je znala da neće dobiti
odgovor. Uzela je jednu kutiju. Maggie je uzela dvije, a Rick preostale,
kao i dvije vreće s natpisom DOKAZI.
»Danas lijepo izgledaš, Maggie«, rekao je Rick. »To je sve?« upitala
je Maggie. »Sve što sam pronašao.«
»Mislila sam da ćemo ovo obaviti u restoranu«, rekla je Maggie
Jimmyju.
»Ovdje smo. Zbog čega bismo otišli negdje drugdje?«
Maggie je već bila na trijemu. Zaustavila se ispred ulaznih vraća.
Kate je zamijetila da pogledom prati susjeda koji je trčao ulicom.
»U što gledaš?« dreknuo je Jimmy.
»U svog brata idiota.« Maggie je ušla u kuću.
Kate nije ni pokušala shvatiti njihov razgovor. Oprezno se uspela po
stubama. Ne smije nagaziti trulu dasku i propasti. Rick nije mario.
Grabio je po dvije stube i zastao ispred vrata kako bi propustio Kate.
Dim cigareta kuljao je iz kuće, kao da ih ruka duha iz boce poziva
neka udu. Kate je gledala svoje cipele dok se privikavala na hod. Oči su
joj zasuzile. Grlo je peklo. Glavu je podignula zbog toga što je danas
ispunila kvotu natrčavanja za predmetima i ljudima.
Riječ »depresivno« pala je Kate na pamet kad je pogledala interijer.
Posvuda siva boja, od zidova i stropa do obruba. Derutni drveni pod.
Gole žarulje. Namještaj kao iz sapunice o nižoj klasi All in the Family.
Kauč sa žutim i narančastim cvjetnim uzorkom. Ružne fotelje. Stolić
progoren cigaretama.
»Dovraga, gospođo.« Jimmy je stajao u predvorju. Buljio je u
Kateine grudi. »Jesi li i jučer bila tako sisata?«
Kate je podignula kutiju. Zajapurila se, ali svi su pogrešno shvatili
njezinu reakciju. Čim je pogledala Jimmyja, sjetila se rendgenske
snimke koju joj je pokazao Philip.
»Ovamo.« Maggie je sjedila za stolom u blagovaonici. Soba se
doimala kao grobnica, premda je imala velike staklene prozore.
»Svjetlo je za kurac, a prozori su zapečaćeni bojom«, rekla je, iako su
svi vidjeli o čemu se radi.
Kate je pokušala razvedriti situaciju. »Vaš florealni uzorak je
divan.« Svi su zurili u nju. Razmislila je o svojim riječima i shvatila da je
dobila što je tražila. »Tapete.« Glavom je pokazala papirne tapete na
zidovima.
 »Moj tata ih je oslikao«, rekao je Jimmy.
»Kako je i red.« Kate je osjetila njihove prodorne poglede. »Ušutjet
ću.«
»To želim čuti od žene.« Jimmy je šepao oko stola. Nosio je crne
hlače i bijelu raskopčanu košulju. Zavrnuo je rukave. Okovratnik je
kraći od onih pomodnih. Kate nikad nije vidjela gaya koji nije dotjeran.
Upitala se je li Philip bio iskren. Jasno je da uživa kad je šokirana.
Međutim, zbog čega bi izrekao takvu laž?
»Sjedni.« Maggie je pokazala stolicu nasuprot njoj. Otvoreni dosje
našao se pred Kate, a na stolu su bih i veliki žuti notes te kemijska
olovka.
Kate je zamijetila da je Maggie objesila remen na naslon stolice.
Skinula je remen i objesila ga na naslon svoje stolice. Osjećaj
rasterećenja bio je predivan, ali tu pomisao će zadržati za sebe.
»Nemoj isključiti mikrofon«, mrmljala je Maggie, sagnuta nad
dosjeom.
Kate je sjela te stavila prijemnik u krilo, a i Rick i Maggie utišali su
zvuk na prijemnicima. Kate se već priviknula na neprestano pucketanje
statike.
Rick je skinuo rukavice. »Maggie ima Ballarda i Johnsona. Ti uzmi
Keena i Portera.«
Kate je uzela dosjee koje joj je Maggie dala, premda nije imala
pojma što bi trebala učiniti.
»Zapiši sve što ti se učini neobično«, rekao je Jimmy. »Odlično.«
Kate nije shvatila što treba raditi, ali je znala da treba potvrditi njegove
riječi.
Maggie joj je već dala veliki notes. Kate je iz džepa izvadila kemijsku
olovku. Pomislila je da bi mogla črčkati po papiru dok ju netko ne upita
zbog čega, dovraga, ne radi ono što bi trebala raditi.
»Podijelit ćemo materijale s djevojkama.« Rick je dodao dosjee
Jimmyju. »K&P popis dokaza. Raspored dužnosti. Pozivi dispečera.«
Pokupio je preostale dosjee. »Kod mene je B&J.«
»Dobro bi mi došao BJ«6, kikotao se Jimmy.
»Začepi, Jimmy«, zarežala je Maggie na brata.
Kate se opet zajapurila. Nije znala što joj je činiti, pa je otvorila
dosje. Želudac joj se zgrčio kad je vidjela fotografiju: krupna snimka u
boji koja prikazuje mrtvog čovjeka. Pretpostavila je da je mrtav.
Otvorenih očiju. Sijeda kosa razdijeljena na čelu. U sredini gotovo
savršeno okrugla rupa.
 Jimmy ju je gurkao po ramenu. »Nikad nisi vidjela mrtvaca?«
»Naravno da je vidjela.« Maggie je pobjesnila. »Isuse.«
»Smiri se, mala.« Jimmy se zavalio u stolici. »Što te spopalo?«
»Ovo smo trebali obaviti u restoranu.«
»Pa što?« Ljuljao se na stolici i bacio kemijsku na sestru.
Kate je uzela drugu fotografiju. Još jedan muškarac. Još jedna rupa
od metka. Fotografije koje su im pokazali na Akademiji bile su crno-
bijele. Neke su fotokopirane. Ne mogu se ni usporediti sa snimkama u
boji koje je držala u rukama.
»To je Porter?« upitala je Maggie Kate.
Kate je pogledala stražnji dio fotografije. Porter, Marcus Paul.
Poznato ime, ali ne sjeća se o kome je riječ. A ipak je rekla Maggie: »Da.
Porter.«
»Kad je ubijen?«
Kate je morala razmisliti o pitanju kako bi odgovorila na njega. Ona
je čitala policijske izvještaje, a loše fotokopije nisu bitne. Listala je
fotografije i pronašla izvještaj. »Dvanaestog rujna.« Dva dana prije
godišnjice Patrickove smrti. Sada se prisjetila. Dvojica policajaca
ustrijeljena su 12. rujna iza jedne trgovine.
Kate je pročitala imena na kutijama: Mark Porter. Greg Keen. Alex
Ballard. Leonard Johnson. Sjetila se da je o njima čitala u novinama.
Pregledavaju dosjee mrtvih policajaca.
Maggie je škljocnula kemijskom olovkom. Zapisivala je kad je
govorila: »Ballard i Johnson ubijeni su... kad je to bilo? Prije tri tjedna?«
Kate je uzela kemijsku te kao i Maggie zapisala imena žrtava ili
datume njihove smrti. Pronašla je izvještaj mrtvozornika. »Obojica su
umrli od metka ispaljenog u glavu.«
»Prvo uzmi izvještaj o događaju.« Maggie je povukla okomitu crtu,
pa je i Kate povukla okomitu crtu. »Zločin se rješava kad se pronađu
veze... kako je žrtva povezana s ubojicom?«
Kate je na vrhu prvog stupca napisala Porter, a na vrhu drugog
stupca Keen.
»Slučajnosti ne postoje.« Maggie je lupkala po stolu kako bi
naglasila te riječi. »Zapisi ako se nešto ne uklapa. Nije bitno ako se
doima blesavo. Reci nam.«
»Da«, dodao je Jimmy. »Ne brini se ako je bezvezarija.«
Kate je zurila u Jimmyja. On sjedi uz nju i ona osjeća vrelinu njegova
tijela. Ne shvaća tog čovjeka. Bez obzira na tajnu koju krije, Jimmy je
jučer ustrijeljen. Dvadeset četiri sata prije toga, čovjeka koji mu je
vjerojatno bio ljubavnik ustrijelili su pred njegovim očima. Isti ubojica
htio je ubiti i Jimmyja. Kako može ovdje sjediti i zbijati šale?
»Imaš li pivo?« upitao je Rick.
Jimmy je ustao. Naslonio se na Kateinu stolicu, a zatim na zid, te
odšepao u drugu prostoriju. Sat pored vrata pokazivao je devet.
To sve Kate se ni najmanje ne tiče.
Pregledala je osobne dosjee. Osnovni podaci: datum zapošljavanja,
prijašnje iskustvo, bračno stanje. Nema izjava svjedoka, ali je zapazila
kratke bilješke o razgovorima s članovima obitelji i prijateljima.
»S njim treba uvijek iznova.« Maggie je govorila o Jimmyju. Bila je
rezignirana. »Bez obzira što si učinila jučer, bez obzira na dokazivanje,
on će sutradan opet po starom.«
»Kao da je izgubio pamćenje«, rekao je Rick. Obje su ga pogledale.
»Kao kad primiš udarac u glavu.« Rick je ustao. »Idem da vidim
kako je Jimmy.«
Kate je pričekala da ode. »Možeš li, molim te, reći što radimo
ovdje?«
»Nismo trebale raditi na ovome mjestu.«
Jasno, Kate nije odmah shvatila njezine riječi. Maggie je bilo
neugodno zbog toga što su u njezinoj kući. Imala je pravo. Kate nije
htjela pogoršati situaciju ispraznim komplimentima, te je upitala: »Što
tražimo u ovim dosjeima?«
Maggie se zavalila u stolici. Lupkala je kemijskom po stolu i gledala
Kate u oči. »Mislim da je Strijelac iz Atlante osoba koja je ubila Dona
Wesleya i pucala na Jimmyja.« Prestala je lupkati kemijskom. »Jimmy je
sinoć dijelio moje stajalište, a danas misli da sam blesava.«
Kate je grozničavo razmišljala kako bi shvatila njezin komentar.
»Strijelac je ubio te ljude? Portera, Keena, Ballarda i Johnsona?«
»M. O. je identičan,« Maggie je ušutjela. »M. O. je...«
»Modus operandi. Da, znam. Svi su ubijeni na isti način.«
»Točno. Dakle, moramo proučiti pojedinosti svih slučajeva. Zatim
ćemo ih usporediti s onim što se dogodilo Jimmyju i Donu. Odnosno, s
verzijom koju smo čuli od Jimmyja.«
Kate se silno trudila da se ništa na njezinom licu ne zamijeti. Ona je
mnogo bolje od Maggie znala što se dogodilo u toj uličici. »Pa, Don je
ustrijeljen dvaput, točno? A ostale žrtve ustrijeljene su samo jedanput.«
»Točno«, rekla je Maggie. »Ipak, mnoge se činjenice ne poklapaju. Ni
Porter ni Keen nikad nisu bili partneri s Johnsonom i Ballardom. Radili
su na istom području, ali se nisu družili. Detektivi pametniji od nas
pročešljali su ove dosjee i nisu pronašli ništa što bi povezivalo bilo
koju žrtvu.«
»Zbog čega mora postojati veza?«
»Zbog toga...« Smišljala je objašnjenje. »Recimo da su sve žrtve
vijetnamski veterani.«
»Moja dvojica bili su veterani.«
»Moja dvojica nisu. Ali da su bili, onda možda pripadaju nekoj
veteranskoj skupini. Ili su se upoznali u bolnici za veterane. Ili su
zajedno bili u vojsci.« Maggie je slegnula ramenima. »Ako saznamo
kako su se upoznali, onda postoji mogućnost da imaju zajedničkog
znanca.«
»Govoriš li o ubojici?« Kate je konačno shvatila. Sad zna zbog čega
se Maggie raspituje o baru u kojem je Don Wesley uzeo one šibice. »Ili
ako odlaze na isto mjesto, recimo... neki bar, onda postoji veza.«
»Točno. Ako u taj bar s kutije šibica dolaze policajci, za njega bi
znale i druge osobe.«
»Prvi put si rekla da sam u pravu.« Kate nije htjela da joj Maggie
pokvari raspoloženje. »Hoćeš li nazvati telefonsku kompaniju i saznati
adresu?«
»Nije baš tako lako. Ne postoji broj na centrali koji ćeš nazvati. A
Salmerijev poslovni telefonski imenik je od prošlog mjeseca, kao i moj.
Ako je taj bar bio otvoren kad su i drugi ubijeni, onda bi telefonski broj
bio u imeniku.«
Kate je kimnula glavom. »Logično. Dakle, pregledat ćemo ove
dosjee kako bismo pronašli vezu između ova četiri ubojstva i ubojstva
Dona Wesleya?«
»Točno«, rekla je Maggie. »Katkad je teško zamijetiti vezu između
dva slučaja. Ako imaš treći slučaj, šanse su veće. Moramo dokazati da
se treći slučaj uklapa.«
»A to ćemo učiniti ako pronađemo ono što je svima zajedničko.«
»Točno. Čitaš?«
»Naravno da čitam.«
»Pitam te za knjige. Priče.«
»Da.«
Lupnula je po dosjeu ispred sebe. »Shvati ga kao triler. Michael
Crichton. Helen Machines. Svejedno. To je priča, a mi trebamo pronaći
rješenje prije drugih.«
Kate je draža Jacqueline Susann, ali je shvatila o čemu govori. »U
redu.«
 »Dobro.« Lekcija je završena. Maggie se zadubila u dosje.
Kate je opet uzela izvještaj o događaju. Osoba koja je tipkala
izvještaj koristila je isključivo policijske šifre. Srećom, Kate se ranije
nije hvalisala. Upamtila je sve policijske signale i šifre iz udžbenika.
Okrenula je novi list i zapisala kronologiju događaja.
Oko 3.15 ujutro, 12. rujna: 10-79 (anonimna dojava) dispečeru zbog
20 (provala) u šoping centar Friedman’s. Pozivatelj je rekao da je
zamijećen maskirani muškarac koji polugom provaljuje vrata. Dispečer
je potvrdio da nije bilo signala 10 (uključen alarm). Policajci Greg Keen
i Mark Porter 10-4 (primili na znanje). Policajci 10-23 (dolazak na
mjesto zločina) u 3.35 te 50 (izašli su iz vozila) da provjere zgradu. U
3.55 dojavili su 4 (ništa nisu zamijetili) i prijavili 29 (pauza za obrok).
Pauza je 10-4. U 4.45 dispečer je zatražio 10-20 (lokaciju). Policajci su
očito i dalje 10-7 (izvan službe) te je pretpostavljeno da su bili 29 (na
obroku). Dispečer je nazvao u 5.00, 5.05 i 5.10. Zabilježena je
mogućnost 10-92 (radioprijemnik ne funkcionira). Naposljetku, u 5.15,
policajci Pendleton i Carson poslani su da provjere Keena i Portera na
lokacijama koje su zadnji put zabilježene. Odmah je dojavljeno 63
(ustrijeljeni policajci).
Kate je pregledala bilješke. Okrenula je novi list i zapisala
Friedman’s Department Store. Dvaput je podcrtala te riječi. Trgovina se
nalazi u Ulici Decatur. Jimmy Lawson i Don Wesley bili su u uličici blizu
Whitehalla, a ona vodi prema jugu, odnosno jugozapadu od Five
Pointsa.
Veza.
Zatim je pregledala izvještaje autopsije. Kate je zapisivala, ali nije
znala hoće li bilješke koristiti ikome osim njoj. Izvještaj je zbrkan. Ona
nije liječnica. Crteži ništa ne objašnjavaju. Mrtvozornikov rukopis je
nečitak.
Podudarnosti: prljavština na koljenima hlača obojice muškaraca.
Obojica su ustrijeljeni iz blizine i posred čela. Obojica su jedan sat prije
smrti jeli hamburgere.
Nepodudarnosti: srednji prst na desnoj ruci Marka Portera rastrgan
je do kosti. Greg Keen imao je krv u lijevom uhu, a Porter nije. Pete na
cipelama Marka Portera izlizane su pod neobičnim kutom. Vezica na
lijevoj cipeli je odvezana. Prednji zubi slomljeni su nakon smrti, kao da
je pao na lice i udario u kaldrmu.
Kate je čitala izjave članova obitelji, mahom anegdote o mrtvom
čovjeku i priče o hvatanju zločinaca. Pravo rečeno, to su obične lovačke
priče, i u kontekstu onoga što je Kate jučer vidjela, ona bi ih zapravo
trebala uzeti zdravo za gotovo. Keen je bio lovac. Porter je mrzio
prirodu. Obojica su bili u Vijetnamu na početku rata. Keen u mornarici.
Porter u kopnenoj vojsci. Bezlične karijere. Nisu bili pod istragom. Nisu
očekivali promaknuće.
Snuždila se shvativši da se čitav njihov život svodi na nekoliko
šturih bilješki.
Kate je opet gledala fotografije. Sada je bila spremna. Znala je što se
dogodilo. Ubojica je stajao dvadesetak centimetara od mete. Žrtve su
klečale.
Kate je razmislila. Prisiljen si da klečiš. Gledaš pištolj uperen u
vlastitu glavu. Vidiš kako prst povlači okidač. Gledaš eksploziju metka
koji izlazi iz cijevi. Nije mogla ni pretpostaviti taj užas.
Obojica su bili oženjeni, a Keen nije živio sa suprugom. U izvještaju
autopsije spomenuto je vjenčano prstenje. Njihove žene izjavile su da
su bili dobri muževi, časni ljudi. Tko je otišao njihovim kućama i
pokucao na njihova vrata?
Kate je poznavala tu situaciju. Čim ih je ugledala, znala je zbog čega
su došli. Sve ostalo je glumatanje. Izgovoriš tek: »Da, kako vam mogu
pomoći?« Baš kao da ništa ne slutiš i kao da ti se srce nije stegnulo u
grudima.
»Što je?« upitala je Maggie.
Kate je odmahnula glavom. Pretvarala se da proučava fotografije.
Samo su prve izazvale mučninu. Krupne snimke potiljaka. Svaki metak
napravio je savršeni otvor na njihovome čelu. Izlazne rane bile su
potpuno drugačije. Razmrvljene lubanje. Krhotine bijele kosti, oštre
kao zubi, u okrvavljenoj masi u kojoj se vidio mozak i tkivo. Te su
snimke bile praktički nestvarne. Kate je promatrala muškarčevu
lubanju, a ipak je bila uvjerena da je snimka lažirana.
Možda je zbog toga zamijetila ogrebotinu na vratu Marka Portera.
Kate je podignula fotografiju kako bi je bolje pogledala. Je li to
ogrebotina noktom?
Kate je jednom prilikom, obuzeta strašću, ogrebla Patricka po
vratu. Sutradan je rekao da je to smiješno, ali ona se prestravila.
Zar je Marku Porteru vrat ogrebla njegova žena, ili je radio ono što
je Don Wesley radio Jimmyju kad je ubijen?
Kate je refleksno odmahnula glavom. Podudarnost je prevelika.
Jasno je da je Strijelac prijavio provalu iza Friedman’sa. Namamio je
Portera i Keena. Koliko je Kate poznato, u priručniku ne piše da trebaš
popušiti kurac partneru nakon dojave da je sve u redu.
U fasciklu je pronašla skicu poprišta zločina. Kate je promatrala
crtež. Mrtvozornik bi nešto mogao i naučiti od crtača. Linije su
pravilne, a predmeti jasno iscrtani. Sve što se nalazilo u krugu
promjera petnaestak metara od trupala na crtežu je označeno brojkom.
U kutu je legenda. Kate je pregledala pronađene predmete: opušci
cigareta, krhotine stakla, igle, komadi folije, svijena žlica, ključevi
patrolnog vozila parkiranog na ulici, komadić slomljenog nokta.
Kate je nešto palo na pamet. Zajapurila se, pa je dlanovima pokrila
lice kako ju Maggie ne bi vidjela. Ako su Keen i Porter imali oralni seks,
a rezultat snošaja nije na poprištu, gdje bi mogao biti?
Uzela je izvještaj autopsije. Kate je presavila papir kako Maggie ne
bi vidjela da se usredotočila na retke na kojima je pisalo genitalije. Za
obojicu je zabilježeno »bez posebnih obilježja«.
Pogledala je ulomak o sadržaju želuca. Obojica su djelomično
probavili hamburgere i pomfrit, a mrtvozornik je zapisao da su ih
konzumirali jedan sat prije smrti. To je bilo sve. Kate nije znala što je
trebalo spomenuti. Može li se to vidjeti u nečijem želucu?
»Samo malo«, rekla je Kate. »Što je?«
»Jesu li tvoji tipovi imali nešto u želucu?«
Maggie je kimnula glavom. »Hamburgere i pomfrit.«
»Moji su prijavili pauzu za obrok otprilike u vrijeme kad
pretpostavljamo da su ubijeni, ali mrtvozornik kaže da su večerali
barem jedan sat prije smrti.« Pokazala je Maggie izvještaje.
»Hamburgeri i pomfrit.«
»U to doba noći, hamburgere mogu dobiti jedino u Zlatnoj dami. To
je striptiz-klub u blizini Ulice Peachtree. Dečki u noćnoj smjeni hrane
se ondje.«
»Veza.« Kate je zapisala Zlatna dama na svom popisu. »Dakle, zbog
čega su prijavili pauzu za obrok... ako su već jeli?«
»Zbog čega bi uopće prijavili pauzu za obrok?« Maggie joj je
objasnila: »Noćna smjena naplaćuje se dvostruko. Ne prekidaš smjenu
zbog obroka. Nitko ne provjerava jer šefovi spavaju.« Glavom je
pokazala Kateine bilješke. »Još nešto?«
»Jesu li tvoji namamljeni na mjesto zločina?«
»Jesu. Zabilježena je anonimna dojava o provali. Alarm se nije
uključio.«
»Kao i kod mene. Jesu li tvoju prijavili šifrom 20-9?«
»Zadnji kontakt s dispečerom je dojava da je sve u redu i da
prijavljuju pauzu za obrok.«
Kate se nakostriješila. »Morali su kleknuti?«
»Da.«
»Obojica su ustrijeljeni u čelo?«
»S udaljenosti od dvadesetak centimetara, odozgo - tip je stajao
nad njima i ciljao prema dolje.«
»To piše i kod mene.«
»Kalibar dvadeset pet?«
»Kalibar dvadeset pet«, rekla je Kate. »Jesi li zamijetila nešto
neuobičajeno na crtežu mjesta zločina?«
Maggie je prelistala notes. »Opušci, pribor za drogiranje, potrgane
ženske gaćice.« Pogledala ju je i slegnula ramenima, »Sve što ćeš i sada
pronaći na ulicama Atlante.«
»A ključevi od vozila?«
Maggie je prelistala notes. »Ballard ili je imao u lijevom prednjem
džepu od hlača.«
»Na mom crtežu ključevi su pet metara od trupla Marka Portera.
Možda ih je držao u ruci dok je hodao prema vozilu?« rekla je Kate.
»Prsten privjeska trebaš staviti na srednji prst.« Maggie je izvadila
ključeve i pokazala Kate. »Onda ti neće ispasti iz ruke.«
»Njihovo patrolno vozilo bila je iza ugla, udaljeno dvadesetak
metara.« Kate je slegnula ramenima. »Ključeve uvijek izvadim kad se
približim autu, ali to nije bitno.«
»Reci mi što vidiš.« Maggie je ispred Kate stavila dvije fotografije.
Ballard i Johnson leže potrbuške u uličici, a kao i Kateinim žrtvama,
potiljak im je raznesen. Noge neobično iskrivljene. Ruke raširene.
Oprema s remena razbacana naokolo. Prijemnici na remenu poprskani
krvlju.
»Što ne vidim?« upitala je Kate.
»Pogledaj pažljivije.«
Kate se nagnula nad snimke. Proučavala je trupla kao što proučavaš
zabavne crteže na kojima trebaš zamijetiti razlike. Gledala je jednu, pa
drugu sliku. Lijeva cipela. Lijeva cipela. Desna cipela. Desna cipela. Sve
je provjerila i zadržala se na prijemniku. »Aha.«
»A tvoji tipovi?«
Kate je pronašla fotografije s Keenom i Porterom. Drugi kut, ali
otprilike iste slike: dva muškarca leže potrbuške na tlu s rupama na
potiljku. Zamijetila je detalj na koji je Maggie upozorila. »I kod mojih je
mikrofon na ramenu iskopčan.«
 »To nije slučajno.«
»Ne«, rekla je Kate. Kontakt čvrsto prianja u kontakt. Zacijelo je
napravljen kako žica ne bi pri dodiru pala s ramena.
Kate je zurila u fotografije dok ju oči nisu zapekle. Nešto drugo joj
smeta. Ne zna točno o čemu se radi.
»Pogledaj kako su im ruke raširene.« Maggie je pokazala fotografije.
Sve žrtve raširile su ruke pod istim kutom. »Kod privođenja ih natjeraš
da prepletu prste i stave šake na tjeme.«
»Točno.« Kate je znala o čemu ona govori. Njihove ruke raširile su
se kad je metak probio lubanju. »Zar misliš kako ih je Strijelac prisilio
da prijave pauzu za obrok, a zatim je isključio njihove mikrofone?«
»Oni nisu iskopčali mikrofone.«
»Ali prijava pauze za obrok je 20-9. Njima je pištolj bio uperen u
glavu. Zbog čega su prijavili 20-9, a ne 60-3, policajcu treba pomoć?
Strijelac ne bi znao o čemu govore.« Kate je odgovorila na vlastito
pitanje. »Dakle, Strijelac zna policijske šifre.«
Obje su razmišljale o toj mogućnosti. Strijelac zna policijske šifre.
Poznaje njihovu proceduru. Poznaje njihove navike.
»Jimmy?« povikala je Maggie. Nije se odazvao. »Jimmy?« ustala je
od stola. »Gdje je on, dovraga?«
Kate je pošla za Maggie kroz vlažnu kuhinju i izašla van, u
natkrivenu garažu. Jimmy i Rick sjedili su u hladu, na metalnim vrtnim
stolicama. Terry Lawson i Bud Deacon sjedili su na haubi smeđeg
automobila. Za volanom je sjedio Jett Elliott, očigledno onesviješten.
Chip Bixby naslonio se na poslagane daske. Uz njega je bio Cal Vick. Svi
su držali limenke piva, pa i Jett. Posvuda su bile i prazne limenke. Kate
se nije iznenadila što su prijatelji. Oni su ista vrsta budala, a ubrzo će to
i dokazati.
Terry ih je pogledao, a zamijetile su da su ga prekinule u razgovoru.
»Dakle, što je bilo zatim? Kennedy je ustrijeljen, a između nas i
njegovog brata, jebenog komunjare, stoji Arapin s malokalibarskim
pištoljem.«
»Dobro je što je znao kako ga upotrijebiti.« Chip je nagnuo limenku.
Kate je zamijetila da su zglobovi na njegovim šakama oguljeni.
Suspregnula je mučninu, ali ne zbog mogućeg nasilja. Još na streljani,
Chip je legao na Kate poučavajući je kako se drži oružje. Svi vreli tuševi
na svijetu nisu mogli to isprati s njezina tijela.
»Bez uvrede, draga.« Terry se obratio Kate. Na nadlanici je držao
hladnu limenku. Zglobovi šaka bili su mu okrvavljeni. »Znam da su tvoji
ljudi uzdigli one gadove, Kennedyjeve, na pijedestal kao papu.«
»Ja nisam Irkinja. Ja sam Nizozemka«, frknula je Kate.
»Naravno da jesi.« Cal Vick se prostački smijao, a zatim je zakašljao.
»Polako.« Chip ga je lupnuo po leđima.
Terry je nastavio sa svojim pričom. »Samo hoću reći da ljudi ne
uzimaju ovlasti. Ti im daješ ovlast. Pogledaj što se ovdje dogodilo.
Gradonačelnik Hartsfleld prodao je dušu za aerodrom i stadion. A onda
je došao Massel, jebeni prijavi Židov - i nabio nam marta-u u guzicu.«
»Moving African Rapidly Through Atlanta«,7 mrmljao je Chip.
Terry je s odobravanjem otpio iz limenke. »Sada imamo onog crnog
divljaka u skupom odijelu, koji sjedi za stolom, a po nama pucaju na
ulici.« Obratio se Kate. »Nisi bila s nama prije šest mjeseci, draga. Ne
znaš kako je bilo.«
»Jebeni Spivey«, mrmljao je Chip.
Edward Spivey. Kate je čula to ime.
Bud je podigao limenku i nazdravio. »Dukeu Abbottu. Najboljem
jebenom detektivu kojeg je ova policija ikad imala. Prema njemu nisu
bili fer.«
»Duke Abbott«, rekli su uglas.
Terry se nagnuo i pokucao po vjetrobranu. »Jette? Probudi se, jadni
seronjo.«
Jett se meškoljio, ali bio je previše pijan te je samo nakrivio glavu
na drugu stranu.
»Pusti ga da spava.« Vick je srkao pivo s ruba limenke. »Pazite,
dečki, nazvali su me iz Kalifornije. Spivey i dalje živi ondje. Pronašla su
ga dvojica detektiva. Sinoć je bio u crkvi. Vidjelo ga je dvadeset ljudi.«
»Povjerovao si im?« upitao je Bud.
Vick je slegnuo ramenima. »Nije mogao odletjeti u zoru iz Atlante i
doputovati u Kaliforniju prije nego što su detektivi pokucali na njegova
vrata.«
»Jesu li detektivi crnci ili bijelci?« upitao je Chip.
Vick je još jednom slegnuo ramenima. »Govorili su kao bijelci, ali
nikad ne znaš s tipovima iz Hollywooda.«
»Pederi i čudaci«, mrmljao je Bud.
»Pazite, Spivey nije bitan.« Terry je lupnuo Buda po leđima. »Ovog
ćemo srediti. Živom ćemo mu oderati kožu.«
»Nego što«, rekao je Vick, premda nije mario što polovica njegovih
detektiva pije u natkrivenoj garaži i ne traga za ubojicom policajaca.
»Pa, uhvatit ćemo ga«, rekao je Bud. »A onda? Oslobodit će ga neki
odvjetnik? I onda će narednog dana opet ustrijeliti policajca. I još
jednog.«
»Takva su vremena, dečki«, rekao je Vick. »Ta sranja ne bismo
morali gutati da su dobri dečki i dalje na vrhu.«
»Tako je«, rekao je Chip. »Pokazat ćemo mi njima.«
»Dovest ćemo ovaj grad u red«, rekao je Terry.
Kate se trudila doimati smireno. Razmišljala je o ovome: možda je
Leo Frank slušao sličan razgovor prije nego što ga je rulja za linč
odvukla i objesila na stablu.
»Sranje.« Bud je zataknuo ruku za pojas. »Kad sam došao ovdje, sve
crnčuge u Atlanti pognule bi glave kad sam prolazio. A sada se šepire
naokolo kao da su oni gazde.«
»Oni jesu jebene gazde.« Terry je bacio praznu limenku u susjedno
dvorište. »A što tebe muči, mala?«
Maggie je prekrižila ruke na prsima. »Moram razgovarati s
Jimmyjem.«
»O čemu?«
»O...«
»Ni o čemu«, upao joj je Terry u riječ. »Nisam ti dozvolio da
propustiš prozivku kako bi cijelo jutro s prijateljicom sjedila u kući.«
»Ja bih sjedio s njom«, dobacio je Bud. Chip se podrignuo. Svi su se
srdačno nasmijali, osim Ricka Andersona. Pogledao je Kate u znak
isprike. Zatim je iskapio pivo.
Jimmy je bacio praznu limenku. »Nizozemka.« Gledao je Kate. »To
je Holandija, zar ne?«
»Nizozemska.« Terry je rekao prije Kate. »Bio sam stacioniran u
Amsterdamu 1945. godine. Njihove cure izgledaju kao i ona. Visoke,
plavuše, jebeno sisate. Kad vide odoru, ne moraš ni pucnuti prstima.
One te pitaju: ›Hoćemo li?‹« Slegnuo je ramenima, promatrajući Kate.
»Bez uvrede, lutko.«
»Nisam se uvrijedila«, rekla je, kao da nije upravo za njezinu majku i
baku rekao da su drolje.
»Koliko je trebalo da se vaši dečki predaju kad su nacisti počeli
bombardirati? Pet dana?« upitao je Terry.
Kate se ugrizla za jezik.
»Neki nizozemski mornari bili su na Pacifiku.« Chip je zgnječio
praznu limenku i bacio je u dvorište. »Ludi kao kurac. U jednom tjednu
potopili su više brodova od čitavih savezničkih snaga. Britanci su rekli
da su neotesani, ali tko ih jebe.«
 »Nizozemski brod spasio je mog brata na Pacifiku«, rekao je Terry.
»Šteta što ga nisu vratili kući.« Naslonio se na haubu kao da se prisjeća.
»Moja šihta u Amsterdamu nije završila dobro. Svi su se radovali
završetku rata. Švabe su bombama rasturili grad. Ne znam kakve su
bombe koristili. Jebeno precizne. Prođeš pored zgrade i pogledaš kroz
prozor, a unutra nema ničega. Nema podova. Nema zidova. Nema ni
greda. Izvana cigle, a iznutra prazna ljuštura.«
»To nije bilo zbog bombardiranja.« Kate je zamijetila da je živčana,
ali nije mogla ušutjeti. »Nacisti su držali grad pod opsadom.
Ljudi su umirali od gladi. To je bila najteža zima u povijesti. Zgrade
su rastavili zbog ogrjeva.«
Terry je odmahivao glavom dok je govorila. »Bio sam ondje, draga.
Bombardirali su ih do besvijesti. Pola grada je razoreno.«
»Nazvana je Hongerwinter«, rekla je Kate, naglašavajući svaki slog.
»Više od dvadeset tisuća stanovnika umrlo je od gladi.«
»Čitala sam o tome.« Maggie je nervozno pogledala Kate. »Audrey
Hepburn govorila je o tome u intervjuu. Bila je ondje te zime.«
»Audrey Hepburn je Engleskinja, glupačo.« Terry je uzeo još jedno
pivo. »Ako želiš govoriti o umiranju od gladi, trebala si vidjeti one
logore.«
Bud je mrmljao, ali Kate nije htjela čuti njegov komentar.
»Vidjele su im se kosti ispod kože«, rekao je Terry. »Upale oči. Bez
zuba. Bez kose. Smežurane kite. Sise su im visjele kao vreće pijeska.«
Otvorio je limenku i bacio prsten u dvorište. »Preklinjali su nas za
hranu, ali njih nisi mogao nahraniti. Imali su one, kako-se-to-zove, kad
ti doktor zabije igle u zapešće?«
»Intravenozne kanile.« Kate je glas podrhtavao. Noge su joj klecale.
Drhtala je čitavim tijelom.
»Da, intravenozne kanile.« Terry je zurio u limenku piva. »Ja i jedan
moj kompa... vidjeli smo jednu babu... dočepala se komada kruha ili
neke hrane. Htjeli smo ju spriječiti, ali dvije sekunde nakon što je
progutala zalogaj, srušila se na tlo. Počela se grčiti. Pjena joj je izbila na
usta. Upišala se. Doktor je rekao da joj je želudac eksplodirao.«
»Isuse«, mrmljao je Rick. »A ja sam mislio da je u Vijetnamu bilo
gadno.«
Bud je pljunuo na do. »Guadalcanal je bio gadan. Vijetnam je lagana
šetnja za mlakonje.«
»Tako je.« Chip je podigao limenku piva. »Uvijek ću uzeti žutog
umjesto Japanca.«
 Rick je ustao. Pošao je u kuću. Vrata su se zatvorila za njim.
Nekoliko trenutka svi su šutjeli. Kate je zurila u napukli beton. Od
suza joj je mutilo pred očima. Vidjela je baku kako se na tlu drži za
želudac. Terry je brutalan, ali njegove riječi usjekle su joj se u pamćenje.
Kate mora otići kako bi se pribrala.
»Moramo se vratiti na posao«, rekla je Maggie.
»Posao«, rekao je Terry. »Ovdje ste došle poslovno, čvrsta curo?«
Obratio se Maggie. Lice mu se smračilo. U njegovu glasu osjetila se
prijetnja. »Pregledavale ste one slučajeve sa Strijelcem?« Iscerio se,
zamijetivši da se Maggie iznenadila. »Znam tvoje namjere, draga.
Dodvorila si se Ricku kako bi dobila te dosjee. Ova Nizozemka pokazala
je sise kako bi odvratila pažnju tvom bratu.«
Kate je okusila krv na jeziku. Nju neće izbaciti iz takta. Neće mu
dopustiti.
»Misliš li da ćeš nešto zamijetiti, a promaknulo je dvadesetorici
detektiva?«
»Bolje vidiš kad si trijezan.« Maggie se sagnula kako ju ne bi
pogodila poluprazna limenka koju je bacio prema njezinoj glavi. »Nešto
smo pronašle.«
»Ma daj«, zadirkivao je Terry. »Hajde, čvrsta curo. Što su to
pronašle dvije genijalke?«
Maggie se premišljala. »Njihovi prijemnici bili su iskopčani.«
Jimmy ju je pogledao. »Molim?«
»Sva četvorica. Njihovi prijemnici bili su iskopčani.«
Vidjelo se da Terry nije znao za tu informaciju, a ipak je upitao: »Pa
što?«
»U oba slučaja, zadnji poziv patrole bio je prijava pauze za obrok. A
zatim su njihovi prijemnici iskopčani... vjerojatno zbog toga da ne bi
mogli nazvati«, objasnila je Maggie.
»Prijavili su šifru 20-9? U noćnoj smjeni?« upitao je Jimmy.
Terry je pogledao na sat. »Potratile ste tri sata radnog vremena, a
to ste saznale? Iskopčali su prijemnike i zatim su žderali?« On, Bud i
Chip nasmijali su se. »Vjerojatno su išli srati. Jesam li u pravu?«
Začudo, Jimmy se nije sprdao. »Nije razgovarao s nama. Tip koji je
pucao. Šutio je. Zatim je povukao okidač«, rekao je Maggie.
»I rasporio gume«, rekao je Terry. »Drugima gume nisu bile
rasporene. Jesam li u pravu, Columbo?«
Kate je gledala kako se Maggie smanjuje pod njihovim prodornim
pogledima. U kući je bila samouvjerena. I Kate je bila sigurna u sebe.
Bile su korisne. Htjele su nešto učiniti.
»Hajde, idi dijeliti kazne za pogrešno parkiranje, draga.« Terry je
uzeo pivo. »Mi ćemo još dva-tri dana harati po gradu i neki će se
seronja pojaviti, pa nas preklinjati da ga uhapsimo.«
»Neka se požuri.« Bud je razgibavao otečenu šaku. »Ispitivanje je
naporno.«
Dobrodušno su se kikotali.
Maggie je gledala u tlo. Čvrsto je stegnula čeljusti. Htjela je još nešto
reći, ali nije mogla.
»Vukli su ga«, neočekivano je rekla Kate. Svi su je pogledali. »Vukli
su Marka Portera.« Htjela je pogledati bilješke kako bi se prisjetila
pojedinosti. Konačno je shvatila što ju je mučilo. »Pete Porterovih
cipela bile su izlizane, a ne donovi. Na vratu je imao ogrebotinu,
vjerojatno kad su ga vukli. Nokat na srednjem prstu desne ruke bio je
slomljen. Ključeve auta pronašli su pet metara od njegova trupla.«
Svi su zurili u nju.
Maggie je nastavila njezinu priču. »Porter je htio pobjeći. Zgrabili su
ga za ovratnik i zbog toga je imao ogrebotinu na vratu. Porter je pao, a
Strijelac je vjerojatno pao na njega. U ruci je držao ključeve. Pri padu je
slomio nokat. Krenuo je prema automobilu, ali Strijelac ga je zaustavio.
Možda je Porter onesviješten ili ošamućen. Strijelac ga je odvukao do
Keena, natjerao da klekne i obojici pucao u glavu.« Odgovorila je na
Terryjevo pitanje. »Strijelac se prilagođava. Razrezao je gume zbog
toga što je u prethodnom slučaju netko mogao pobjeći.«
Jimmy se zavalio na stolici. Češkao se po bradi i razmišljao.
»Daj dosjee dvjema curama i one odmah zamijete slomljeni nokat«,
mrmljao je Terry.
Sada su se drugačije smijali, kao da im je laknulo.
Maggie je branila svoje tumačenje. »U sva tri slučaja, poslani su na
teren zbog anonimne dojave o provali.«
Terry je odmahnuo glavom. »Znaš li koliko smo takvih poziva
primili ovaj mjesec?«
»Tri«, rekla je Maggie. »Jutros sam provjerila kod dispečera. U to
doba dana i u tom dijelu grada, prošli mjesec primili su tri lažne
dojave.«
Jimmy je morao objasniti svoju izjavu. »Nije razgovarao s nama,
Maggie. Pojavio se iza ugla i zapucao. Bio je tako brz da sam ga jedva
zamijetio.«
Maggie je zurila u brata, kao da ga preklinje neka bude razuman.
»Previše je slučajnosti. Možda Strijelac nije očekivao vas dvojicu kad se
pojavio iza ugla. Možda vas je htio zateći, a vi ste iznenadili njega.«
Jimmy je zurio u limenku piva. Strijelac je bio zatečen. Očekivao je
dvojicu policajaca na nogama, a ugledao ih je na tlu, in flagrante delicto.
Čim ih je spazio, ubojičini planovi raspršili su se u hipu.
Ništa od toga Kate nije smjela reći okupljenima. Zvuk trube začuo
se s ulice.
»Što ta blesava pička radi ovdje?« zarežao je Terry.
»Idi u auto. Odmah dolazim za tobom«, rekla je Maggie Kate.
Kate nije ništa pitala. Hodala je ispod nadstrešnice. Sunce ju je
zaslijepilo. Gledala je u tlo. Htjela je razbistriti vid, htjela je odagnati
užasne slike koje je opet vidjela u mislima. Njezina baka previja se od
bola. Njezina majka preklinje za komadić kruha. Terry Lawson gleda ih
s limenkom piva u ruci.
Kate se srce stegnulo u grudima. Nije mogla progutati slinu. Suze su
joj zamutile vid. Mora se pribrati. Ne smije svaki dan doživjeti slom
živaca. Mora očvrsnuti. Njezina obitelj računa na nju. Oni žele da bude
snažna.
Kate se prisilila da podigne glavu.
Želudac joj se zgrčio.
Za volanom sportskog automobila sjedila je Gail Patterson.
Cerekala se Kate kroz otvoreni prozor. »Upadaj, Ovco.«
 19.

Maggie je, kako bi izbjegla natkrivenu garažu, s opremom u naručju

izašla na prednja vrata. Stube su škripale pod teretom. Brzo je hodala
jer nije htjela da Terry upita kamo su pošle. Gail bi trebala loviti
mušterije kurvi. Maggie i Kate trebale bi dijeliti prometne kazne. Sve
tri bit će do grla u govnima ako njezin stric sazna da su pošle u Colored
Town kako bi sa svodnikom razgovarale o njegovim curama.
Ugledala je Leeja Granta, koji je trčao po pločniku. Nosio je trenirku
zlatne boje sa zelenim prugama na nogavicama. U džepu gornjeg dijela
trenirke držao je plastičnu kutijicu slušnog aparata. On je u ovom
kvartu Boo Radley, lik iz romana Ubiti pticu rugalicu; malo stariji,
povučen i čudan. Kad je Maggie bila mala, nazvali su ga Deaf Lee, a
otuda i nadimak Deathly,8 smatrajući da je to bezazleno jer ih ionako
ne može čuti kako s njim zbijaju šale.
Lee je mahnuo, a Maggie se pretvarala da ga ne zamjećuje. Ne smije
provocirati Terryja. On očito traži povod za tučnjavu.
»Hej, mamice.« Gail je otvorila vrata automobila. Ima modrice od
jučerašnjeg sukoba s kurvom, a ipak se veselo cereka.
Odjevena je kao i svaki dan. Zadigla je žutu suknju kako bi između
nogu držala pljosku. Nosila je žute gležnjače od lamea s visokim
potpeticama i svjetloplavi šešir. Ispucana crna kosa strši ispod šešira
kao da je od slame.
Gail je rekla: »Deathly očijuka s tobom, mala.« Obratila se Kate.
»Maggien tajni dečko, gluh kao top. Je li tako, Deathly?« viknula je.
Maggie se rumenila od stida. Gail možeš jedino ignorirati. Odložila
je opremu na pod automobila.
»Drž’ te se, cure!« Gail je turirala motor.
Maggie je u zadnji čas uskočila u auto. Gume su škripile i dimile se
kad su pojurile niz ulicu. Gail je veselo vikala. Pojačala je radio - bili su
The Rolling Stones - i na opušku pripalila novu cigaretu.
»Drži.« Maggie je Kate dala njezin remen s opremom, stare
Jimmyjeve cipele i njegovu kapu. »Oprosti zbog smrada.«
Kate je polako stavila stvari na sjedište pored sebe. Bila je blijeda,
na rubu plača. Vidjelo se da ju je Terry povrijedio. Ili možda Bud
Deacon, kad je zavukao ruku u hlače. Ili smrad Jetta Elliotta, koji se
ispovraćao. Ili Cal Vick, koji uvijek ženama bulji u grudi. Ili Chip Bixby,
koji je pohotno pogledavao Kate, kao da ju želi odvući u šumu i silovati.
Maggie sada nije mogla razmišljati o tuđim brigama. Mora zaliječiti
svoje rane. Njezina obitelj ju je osramotila. Užasavala se svoje kuće.
Prestravila se. Terry bi mogao preuzeti tragove koje su ona i Kate
pronašle i razriješiti slučaj Strijelca.
To je trebala obaviti s Jimmyjem. Sinoć joj je obećao. Trebali su
uzeti sve dosjee o Strijelcu i zajedno ih proučiti. Zajedno raditi. Nakon
onoga što je Jimmy rekao u bolnici, izrijekom se ispričao, pa je Maggie
pomislila da će biti drugačije. Jimmy se po prvi put htio prema njoj
ophoditi kao prema kolegici policajki i odrasloj osobi.
A kad se jutros probudio, opet je bio isti seronja, pa je Maggie
shvatila da je bila u teškoj zabludi.
Gail je veselo vikala kad je u punoj brzini ušla u zavoj. Maggie se
držala za sjedište. Mercury Cyclone je skup automobil za policajku. Ona
poznaje Gail, pa ga je zacijelo ukrala nekom svodniku. Nesreća je u
ovome: njezin suprug nabrijao je motor i montirao razglas, a stoga su
prozori podrhtavali od glasne muzike. Sjedišta su presvučena bijelom
kožom. Upravljačka ploča obrubljena je crvenom tkaninom
zalijepljenom s unutrašnje strane krova. Na retrovizoru su okačene
dvije igraće kocke. Točnije rečeno, na zrcala. Umjesto jednog, s
unutrašnje strane vjetrobrana montirano je šest zrcala, pa je vozač
imao potpuni pregled nad stražnjim dijelom vozila.
Gail je otpila iz pljoske. Veselo se smješkala. Ona je za Maggie
tipična policajka. Bez obzira što se događa, ona se doima kao da to nije
bitno. To je jedini i pravi Gailin talent: ustrajnost. Svaki dan ustane i
suoči se sa svijetom, bez obzira koliko je udaraca i poraza jučer
pretrpjela.
Ona je Maggien uzor. Maggie želi sebe kontrolirati, baš kao i Gail.
Nažalost, u obitelji Lawson samo muškarci mogu izbrisati ono što žele.
A Maggie sve drži u sebi. Vidi se da je i Kate poput nje. Ona i dalje gleda
kroz prozor. Rukom je pokrila oči, premda nije izložena suncu.
»Sranje.« Gail je stišala radio. »Zbog čega ste vas dvije natmurene?«
Maggie je šutjela prisjećajući se događaja. Pet policajaca je ubijeno.
Njezin brat je ustrijeljen. Njezin stric odlučio je da ju istjera iz policije.
»Bože, kakva šteta.« Gail je otpila viski i bacila pljosku na
upravljačku ploču. »Obje morate pronaći muškarca koji je vrijedan da
obrijete noge.« Veselo je gurnula Maggie u rame. »Hajde, mala. Nije
tako loše kad se svučeš.«
Maggie je razmišljala: Jimmy ju je udario po ustima, Terry je
mahniti sadist. Jett Elliott je odvratni pijanac. Cal Vick je nesposoban.
Bud Deacon i Chip Bixby praktički su nacisti. Čak je i Rick Anderson
dreknuo na nju kad se vratila u kuću.
Gail je rekla: »Znaš da je stari Deathly zgodan kad ga bolje pogledaš.
Živahan je, iako baš i nije naočit.«
»Gail, molim te.« Nema šanse da bude s Leejem, čak i ako bi Maggie
to htjela. Njihove obitelji preziru jedna drugu. Lawsonovi preziru
Grantove jer smatraju da Grantovi misle kako su bolji od svih ostalih, a
Grantovi ih preziru jer znaju da su uistinu bolji. To baš nije situacija
Capuletijevih i Montaguijevih, već je više poput zavade između dvije
zadrte, seoske obitelji, Hatfield i McCoy.
»Imam nešto za tebe.« Gail je sa štitnika za sunce uzela kazetu.
»Ova im je sjajna. Nevoljin brat snimio ju je u Los Angelesu prije
nekoliko tjedana.«
Maggie je kolutala očima. Nevolja i njegov brat dodatno zarađuju
ilegalno snimajući koncerte. Snimka je uvijek loša. Nevolja je pijanac.
Njegov brat je narkoman. Na snimkama se čuju njihovi pijani i
drogirani glasovi kako pjevaju s glazbenicima.
Gail je Kate, koja je sjedila iza nje, potapšala po nozi. »Ovu sam
izabrala upravo za tebe, Tužna Ovco.«
Maggie nije trebala pogledati Kate, koja je gledala kroz prozor.
Klicanje publike odjeknulo je u automobilu. Nevoljin brat mrmljao je da
mora pišati. Gail se grohotom smijala i lupala po volanu. Pojačala je
zvuk. Nitko se neće protiviti. Sada su u Cabbage Townu. Kvart je
godinama zapušten. Ciglane se doimaju praznima, a Maggie se tako i
osjeća.
»Idemo!« Gail je lupala po upravljačkoj ploči u ritmu muzike. Nije
znala prve stihove, pa je urlala napjev: »Jadna, jadna sam i nesretna!«
Gurkala je Maggie: »Jadna, jadna sam i nesretna!«
Maggie se morala nasmiješiti.
»Jadna, jadna sam i nesretna!« derala se Gail.
Maggie je odmahnula glavom, ali je ipak prstima lupkala u ritmu.
Prepustila se Gailinom dobrom raspoloženju. Možda je to pravi način:
slušaš glupavu pjesmu o samosažaljenju i prestaneš sažalijevati samu
sebe. Druga je mogućnost propiti se ili postati bijesna kučka koju će svi
izbjegavati.
 Vidjelo se da Kate nije s njima. Zgrbila se uz prozor i rukama pokrila
lice.
Kad su začule napjev, Kate je zaplakala.
»Isuse.« Gail je utišala muziku. Gledala je Kate u retrovizoru.
I Maggie je gledala Kate u retrovizoru. Kate je jecala. Nije samo
plakala. Baš je ridala.
»Je li to i ranije učinila?« upitala je Gail.
»Nije«, rekla je Maggie, premda nije govorila istinu. Kate je plakala i
jučer, nakon završetka radnog vremena. Ipak, to se nije moglo
usporediti s njezinim nekontroliranim ridanjem.
Gail je rekla: »Sirota mala. Nije joj lako. Što se dogodilo? Jett je
zbijao blesave šale o Ircima?«
»Jett se onesvijestio.«
»Nešto se dogodilo. Možda je Terry opet psihotično lupetao o
crnčugama što će zavladati svijetom?«
»Nismo stigle na početak.« Maggie je grozničavo razmišljala.
»Kennedyjevi. Gradonačelnik. Edward Spivey. Rat.«
»To je to.« Gail je usporila. Uspela se na razbijeni pločnik i
zaustavila auto ispred stare tvornice tekstila. »Njezin muž poginuo je u
Vijetnamu.«
»Molim?« Maggie je bila iznenađena. »Bila je udana?«
»Nisi pročitala njezin osobni dosje?« Gail je otvorila vrata
automobila. »Poginuo je u Bang Phuck Miju... Zapravo, ne znam kako se
zove taj pakao.« Spustila je vozačevo sjedalo i smjestila se uz Kate.
»Dođi, draga.«
Kate joj je pala u zagrljaj. »Ovaj... oprostite.«
»U redu je, mamice.« Gail ju je mazila po kosi. Noge je podigla na
prednje spušteno sjedalo. »Oni jebeni gadovi polovicu su rata proveli u
kupleraju, a drugu polovicu u klinici za spolne bolesti.«
Kate nije znala zbog čega se opet rasplakala.
Gail je kolutala očima prema Maggie i čvršće zagrlila Kate. »U redu
je, mila. Isplači se.« Pucnula je prstima Maggie i pokazala da želi piće.
Pljoska je bila poluprazna. Maggie je odvrnula čep i dodala joj
pljosku.
Gail je gucnula i ponudila Kate. »Dobro će ti doći.«
Kate nije trebalo nagovarati. Ispila je dobar gutljaj.
»Ne budi pohlepna.« Gail joj je otela pljosku. Pomogla je Kate da se
uspravi na sjedištu. Zatim je iskapila viski. »Jesi li se isplakala, maco?«
Kate je obrisala suze. Ruke su joj drhtale, ali više nije plakala.
»Oprostite«, mucala je. »Nisam htjela. Ne znam što me obuzelo.«
Gail je rekla: »Svima nam se to dogodi.« Namignula je Maggie, želeći
joj reći da se to njima nikad nije dogodilo, pogotovo u javnosti.
»Oprostite«, rekla je Kate. Zategnula je košulju i namjestila
mikrofon. »Užasno izgledam.«
Gail je slegnula ramenima i rekla: »Ne smiješ pokazati onim
gadovima da su te povrijedili. Ako te vide kako plačeš, gotova si. Nikad
te neće ozbiljno shvatiti.«
Kate je kimnula glavom, premda se vidjelo da ne shvaća njezine
riječi. Najteže bitke ne vode se na ulici. Odvijaju se u policijskoj stanici.
Čim policajka iskorači naprijed, policajac ima dojam da je izguran.
Tipovi uživaju kad pokažeš slabost.
»Sranje, vas dvije nemate pojma što su prave nevolje.« Gail je bacila
praznu pljosku na upravljačku ploču. »Prvi tjedan na poslu, kad sam
ujutro otvorila ormarić, ugledala bih hrpu govana.« S gađenjem je
iskrivila usta. »Terry, Mack, Red, Les, Cal, Chip, Bud... svi su se natjecali
u gadostima. Svršavali su u moju torbicu. Pišali u moje cipele. Srali u
prtljažnik mog auta. A kad sam ostavila jedan okrvavljeni tampon u
autu tvog strica Terryja, proglašena sam šašavom kučkom.«
Maggie to nikad nije čula. Pogledala je Kate, koja je bila jednako
zbunjena.
»Pričaj mi o smradu«, rekla je Gail. »Usred jebenog kolovoza. Vruće
kao u paklu. Imao je sreće da mi je menstruacija bila pri kraju.«
To su čekale.
Maggie i Kate prasnule su u smijeh. Maggie se nije mogla
kontrolirati. Čvrsto se držala za sjedalo kako bi se umirila. Trbuh joj se
grčio. Grlo ju je zaboljelo. U mislima je namještala sliku - lice njezinog
strica Terryja kad je ušao u patrolno vozilo i ugledao dar koji je dobio
od Gail. Poželjela je da je povratio vreli mlaz viskija. Poželjela je da se
uvijek zagrcne kad se prisjeti toga.
Gail je nadlanicom obrisala usta. »Da, nakon toga više se nisu
zajebavali sa mnom.«
Maggie se rasplakala od smijeha. Kate je rukama pokrila lice, a sada
se i tresla od smijeha.
»U redu, cure.« Gail je izašla iz auta. »Dosta zafrkancije. Moramo
krenuti na put.«
Kate je pogledala Maggie te su opet prasnule u smijeh.
Gail je uzdahnula i sjela za volan. »Dosta je. Smirite se.«
Maggie je duboko udahnula. Trbuh ju je zabolio od smijeha.
Obrisala je oči. Odmahnula glavom.
Gail je skinula kapu i odložila ju na upravljačku ploču. Upalila je
cigaretu. Vratila se na kolnik u širokom luku.
Maggie je konačno suspregnula kikotanje. Ne smije pogledati Kate.
Obrisala je oči. Smjestila se na sjedalu i gledala kroz prozor.
Vozile su se po jednoličnom i depresivnom krajoliku. Napuštene
tvornice i oronule kuće, prazne tvorničke hale. Gail je vozila prema
West Endu. Jimmy je jučer bio u CT-u. Maggie je pretpostavila da nije
tražio dopuštenje i zbog toga je zacijelo ustrijeljen. Razmišljala je što je
točno pitao doušnika. Maggie je imala dojam da određene pojedinosti
o ubojstvu Dona Wesleya neće saznati nitko osim Jimmyja.
Gail je rekla: »Imate li novih informacija o tim seronjama?«
Maggie je odmahnula glavom. Jutros je prije prozivke informirala
Gail: postoje nepoznati svodnik i transvestit te njegov pomoćnik
psihopat, koji voli rezuckati bjelkinje.
»Slušaj me, Ovco.« Gail se obratila Kateinom odrazu u zrcalima.
»Znaš li zbog čega su crnkinje pune sebe?«
Kate je pitanje bilo neumjesno. »Nisam razmišljala o tome.«
Gail je rekla: »Crnci. Zbog njih. Čuješ ih u hodnicima, na ulici, u
restoranu. Kad ugledaju crnkinju, makar bila ružna kao lopov, svi
dobacuju: ›Hej, ljepotice. Povest ću te na večera. Povest ću te na kavu.‹
Govore kako su lijepe, uvijek se udvaraju. Shvaćaš li o čemu ti pričam?«
Kate je bila zbunjena. Crnci koje je ona vidjela najčešće su grabljali
lišće i upravljali dizalom.
Gail je rekla: »Crnkinje se vrlo lako isključe. Ta sranja slušaju cijeli
život. A kad to bjelkinja čuje, ona pomisli: ›Oh, bože moj, on zaista misli
da sam lijepa!‹«
Kate je pozorno slušala. Gail je sjajno oponašala njezin naglasak
više klase.
Gail je rekla: »Svodnici imaju taj stil. Izbacuju komplimente kao da
im je to posao. Zapravo, to i jest njihov posao - obrlatiti žene.«
»Hoćeš reći da su svi svodnici crnci?« Kate je zvučala važno, pa joj
je Maggie upala u riječ.
»Nisu svi crnci svodnici, ali svi svodnici su crnci«, polako je rekla.
Kate je izvila obrve.
»Vas dvije, ne glupirajte se, ovo nije zajebancija.« Gail se osvrnula i
zatim pretekla kamion. »Objasni joj kako ih obrlate«, rekla je Maggie.
Gail je Maggie jednom davno očitala depresivnu bukvicu. Ponadala
se da će i Kate pažljivo slušati. »Svodnici se dočepaju cura koje imaju
dvanaest ili trinaest godina. Pobjegle su od kuće, ovisnice su ili kod
kuće imaju neku gadariju. Svodnici ih zavedu. Glumataju da su
zaljubljeni u njih. Drogiraju ih. Ubrzo ih drže u šaci. A zatim ih stave na
ulicu, i kako se kaže - obrlate ih.« Maggie je slegnula ramenima zbog
toga što je baš tako jednostavno. »Djevojke se dnevno ševe s dvadeset
ili trideset muškaraca. Svodnici ubiru novac.«
Gail je rekla: »A kad cure ostare, navrše dvadeset, odnosno
dvadeset pet godina, svodnik ih proda drugom svodniku... ili ih zakolje
i baci u jarak.«
»Violet je u tim godinama«, rekla je Kate.
Gail nije zasmetalo to zapažanje. Kimnula je glavom. »Vidjet ćeš,
mamice, jednog dana primiš šifru 10-24, a u tebe zuri mrtva Violet.«
Gail je izvadila cigaretu iz kutije. »Znaš li koji je naš cilj?«
»Maggie mi je sve sjajno objasnila.«
Maggie nije reagirala na zadirkivanje - to je i zaslužila. »Razgovarat
ćemo sa Sir Shejom i vidjeti hoće li nam dopustiti da razgovaramo s
njegovim curama«, rekla je Kate. »On vodi žene stare kao Violet,
vjerojatno zbog toga što je nov u gradu. Don Wesley ubijen je na
području Five Pointsa, a ondje rade njegove vještice.«
»Whitehall«, rekla je Kate. Dobro je proučila dosjee o Strijelcu.
»Svodnici su međusobno podijelili Five«, rekla je Maggie kako bi
Kate shvatila. »To područje shvati kao trgovački centar za seks.«
Gail se nasmijala. »Ta ti je dobra.«
Maggie je rekla: »Želiš crnkinje? Odeš na Mariettu. Na Decaturu su
Azijatkinje. Miješana roba je na Ulici Peachtree. Najbolja ponuda je
sjeverno od Edgewooda i kod Woodruff parka. Ondje je tvoja Peta
Avenija Saks. Krupna lova. Svodnici se uvijek bore za tu ulicu. Ondje
rade mlade bjelkinje. Imaju dobre mušterije, biznismene, odvjetnike,
liječnike. Nastrani ide ravno u Whitehall. A to mjesto shvati kao
katalošku prodaju. Starije djevojke. Svodnici ne mare za njih. Nastrani
vole tući žene i traže popust, jer ne mare kako izgledaju ni koliko imaju
godina.«
Gail je rekla: »Zbog toga želimo razgovarati s njima. Život tih cura
ovisi o tome hoće li skužiti tko će ih ozlijediti, a s kim će biti sigurne.
One svakoga promatraju, sve vide. Dala bih lijevu sisu da je jedna od
njih nešto vidjela, ili ima stalnu mušteriju za koju zna da ne trpi
murjake.«
Maggie je rekla: »Po gradu je mnogo čudaka koji promatraju
policajce. Katkad ih vidiš u policijskoj stanici. Dolaze bez konkretnog
povoda. Pojave se na mjestu zločina. Imaju policijske radioprijemnike.«
Maggie je osjetila kako napetost u njoj popušta tijekom razgovora.
Nakon što je pročitala dosjee o Strijelcu, zabrinula se da bi ubojica
mogao biti policajac. Kad je bolje razmislila, logičnije je da traže nekog
nadobudnog čudaka. »Takva bi osoba poznavala šifre i rutinu.«
Kate je rekla: »A možda je izbačen s Policijske akademije ili nije
izdržao u ophodnjama?«
Gail je morala dobaciti. »Želiš se ispovjediti, Ovco?«
Kate se nije nasmijala. »Jimmy je rekao da je crnac ubio Dona. Zar
ne biste zamijetile crnca civila koji se zadržava u policijskoj postaji?
Hoću reći, ako nije u postaji zbog toga što je svodnik.«
Gail je iskrivila lice. »Ovisi o postaji. Načelnik policije raspoređuje
figure na šahovskoj ploči. To se dogodilo Budu Deaconu. Prebačen je u
crnačku postaju. Rekao im je neka se jebu. Otpustili su ga, a on ih je
tužio. Sudac ga je vratio na radno mjesto do početka sudskog procesa.«
»Trebali su poslati Jetta Elliotta«, rekla je Maggie. »On ionako
najčešće ne zna gdje se nalazi.«
»Hej«, upozorila je Gail. Svi su znali da Jett pije zbog bolesnog
djeteta. »I Mack McKay podigao je tužbu. Tvrdi da je stavljen na niži
položaj zbog toga što se žalio na neprijateljsko ozračje na radnome
mjestu. Dođi sa sisama na posao, Mack. Vidjet ćeš što je pravo
neprijateljsko ozračje.«
Maggie se nasmijala njezinoj usporedbi. »Chip Bixby napustio je
radno mjesto kad su njegovoj jedinici dodijelili ženu, ali zbog toga nije
otpušten.«
»Chipper i nije tako loš«, rekla je Gail Kate. »Kad sam bila vrlo
mlada i neiskusna policajka, u jednoj pljački banke zaglavila sam iza
pulta. Pomislila sam da ću poginuti. Molila sam se Bogu. A odjednom, iz
vedra neba, eto Chipa Bixbyja s pištoljima. Iskrala sam se kroz stražnja
vrata, a Chip je pucao po njima. Blesan je ovdje i pogođen.« Lupnula je
po ključnoj kosti. »Primio je metak namijenjen meni, a što sam mogla
učiniti? Ako starog Chipa napiješ, pokazat će ti ožiljak.«
»To moram zabilježiti«, rekla je Kate, premda je bilo jasno da
razmišlja o nečem drugom. »A muškarci? Gdje oni odlaze zbog seksa?«
Gail je pogledala Maggie. »O tome razgovaramo, sestro. Odlaze na
Five Points.«
»Mislila sam na seks s drugim muškarcima.«
»Vidi ti našu malu.« Gail je bila ponosna što Kate uopće zna da
takve stvari postoje. »Pederi odlaze u park Piedmont. Ne moraju platiti.
Gadovi imaju sreće.«
»Piedmont?« uvrijeđeno je rekla Kate. Njezin stan je u blizini.
»Razgovaraj s Jimmyjem«, rekla je Gail. »On s dečkima nakon
radnog vremena uvijek obilazi tetkice.«
»Obilazi tetkice?« Kate je opet ponavljala kao papiga sve što bi čula.
»Zaboga, što znači ›obilaziti tetkice’?«
»Odlaze u park i tuku gayeve«, objasnila je Maggie.
Kate je i dalje bila zapanjena, »Jimmy odlazi u park i tuče
homoseksualce?«
»Zbog čega ne bi?« Gail je otresla pepeo kroz prozor. »Svi to rade.
Bud, Mack, Terry, Vick. Žele se ispuhati. Koga briga ako grupi pedera
razbiju glave? Oni ne bi smjeli raditi te gadarije.« Povukla je dim.
»Glavu gore, cure. Iz otmjenog kvarta došle smo u crnačku džunglu.«
Maggie je pogledala kroz prozor. Crnačka lica buljila su u nju. Meki
su bili radoznali, a drugi zbunjeni. Svi su bili neprijateljski nastrojeni.
Ušle su u Colored Town.
Nije ni primijetila da su u tom dijelu grada. Maggie nije vidjela da
oko njih nisu derutne građevine, već neobojene straćare i barake. Gail
je jednom davno rekla Maggie da kamen dijeli crnce od bijelaca. Crnci
žive u kućama sagrađenim na zemlji. Bijelci žive u kućama sagrađenim
na kamenim temeljima.
Maggie je shvatila njezine riječi tek kad je vidjela o čemu se radi.
Colored Town širio se po West Sideu, a ondje je posljednje industrijsko
područje u Atlanti koje i dalje funkcionira. Crni dim sukljao je iz
čeličana i tvornica. Kožare izbacuju trulo meso i kemikalije u rijeku
Peachtree. Goleme elektrane pored glavne ceste neprestano bruje.
To nije socijalna četvrt. Nema socijalnih zgrada, lokalne uprave ni
redovitih policijskih ophodnji. Stanovnici CT-a nisu željeli ili nisu
tražili vladinu potporu. Prepušteni su sami sebi. Improvizirali su
priručnim materijalima. Goli zidovi od lezonita na mokroj glini
Georgije. Razbijeni prozori začepljeni novinama. Primitivna
kanalizacija i poljski zahodi u ogoljenim dvorištima. Čak i usred zime,
vrata su otvorena kako bi se straćare prozračile.
Kate je kašljala. Smrad nije snažan, ali je nakon nekog vremena
neizdrživ. Maggie je prve godine na poslu iskašljavala sluz u svim
bojama. Deliju su zgrozile njezine priče. Maggie je uvijek bila
prehlađena ili je imala gripu. Liječnik je rekao da neće dugo živjeti ako
ostane na tom poslu.
Gail je iskrivila vrat kako bi promotrila kuće. Vozile su se po ulici u
kojoj sobe iznajmljuju svakoga tjedna. »Imaš li adresu?« upitala je.
Kate se zakašljala i rekla: »Huff Road, osam-devetnaest.«
»Sranje«, gunđala je Gail. »Ovo je Huff, ali nigdje nema brojeva na
kućama.«
Stanodavci u getu nisu bili jedini koji nisu stavili brojeve na kuće.
Taj problem harao je po čitavom gradu. Kad bi primila dojavu, Maggie
najčešće nije imala pojma je li došla na točnu adresu dok ne bi začula
krik.
»Ondje.« Kate je pokazala jednu kući. »Sigurno je ondje.«
Pokazala je najljepšu kuću u kvartu. Čisti prozori. Pometeno
zemljano dvorište. Na betonskim ciglama, od kojih su improvizirane
stube trijema, bio je utisnut natpis: vlasništvo vodovoda atlante.
Kao i na svim kućama, neobojena drvena fasada je blijedo smeđe
boje. Izdvajala se zbog ulaznih vrata. Donji dio bio je crvene, gornji dio
zelene boje, a ovalni prozor istaknut je žutom.
»Gdje vidiš broj?« upitala je Gail.
»Vrata«, rekla je Kate. »To su boje portugalske zastave.«
Maggie je rekla: »Obojene cure rekle su da je gazdarica iz
Portugala.«
»Pa, o-la-la.« Gail se zaustavila i parkirala iza starog kamiona bez
kotača. »Portugal. Gdje je to, dovraga?«
Kate se usredotočila na obuvanje Jimmyjevih cipela. Možda je ipak
nešto naučila.
Gail je rekla: »Ovaj dio CT-a je predgrađe kvarta, Blandtown. Putom
smo prošli kroz Lightning i Teachwood.« Pokazala je orijentacijske
točke. »U onom smjeru je Perry Homes, a ubrzo ćete se uvjeriti da je to
prava rupčaga. Što se tiče vlakova: ondje je Tilford, ranžirni kolodvor, a
Inman je između Mariette i Trga Perry. Čujete buku sa željezničkog
čvora Howell Rail Wye. Onuda prilaze svi vlakovi. Nasuprot tvornici
traktora. Smrad je od mesne industrije. Zbog nje postaneš
vegetarijanac. Jednom sam ondje u lešini krave pronašla mrtvu drolju.
Bolesno sranje. Trebala sam sačuvati fotografiju. Slušate li me?«
Kate je kimnula glavom. »Naravno. Hvala ti.«
Maggie je izašla iz auta. Čula je zvuk vlakova koji u daljini prilaze
ranžirnome kolodvoru Howell. Prigušeno zviždanje vlakova zvučna je
kulisa u tom dijelu grada. Teretni vlakovi prolaze dan i noć kroz
željezničko čvorište. Ako mirno stojiš, osjetit ćeš vibracije lokomotiva
ispod potplata.
Portugalkina kuća bila je na sredini ulice. S druge strane ceste je
napušteno skladište. Crvena fasada tipična je za ovaj grad - sagradili su
je robovi koji su nakon sezone branja pamuka proizvodili cigle od gline.
Razbijeni prozori. Ispod razbijenih cigli vidjela se crna ljepenka. Lokve
vode na tlu. Maggie je refleksno pogledala u nebo da provjeri hoće li
kišiti. Na jednom prozoru, pri vrhu kata, zamijetila je ruku.
»Ne, mamice, slušaj me«, rekla je Gail. Sjedila je u autu i dispečeru
dojavljivala lokaciju. Poznavala je službenicu, pa se razgovor oduljio.
Maggie se prisilila da ne promatra skladište. Na katu je zacijelo
neko dijete. Možda skitnica koji traži sklonište. Iz džepa na hlačama
izvadila je metalne kvačice i zataknula ih na remen. Pričvršćivala je
remen s opremom, kad je Kate izašla iz auta. U jednoj ruci držala je
sličan remen, a Jimmyjevu policijsku kapu u drugoj.
Kate je rekla: »Dobra vijest je da cipele pristaju, na tome ti najljepše
zahvaljujem. A loša vijest...«
Maggie je Kate dala metalne kvačice, koje je ova ostavila na stolu u
blagovaonici. »Uvijek ih drži...«
»U istom džepu. Hvala.« Kate je namjestila kvačice. Danas je vještije
namjestila i remen. Već iz drugog pokušaja.
Maggie se nikad nije raspitivala o nečijem privatnom životu,
međutim, pomislila je da joj Kate treba objasniti zbog čega je
nekontrolirano ridala. »Kad je poginuo tvoj muž?«
»Prije dvije godine.« Namjestila je pendrek na bedru.
Radioprijemnik je pričvrstila straga na remenu. »Nisam znala da su
pojedinosti navedene u mom osobnom dosjeu.«
»Oni provjeravaju jesu li uposlenici komunisti.« Maggie nije rekla
Kate da bilo tko može pročitati tvoj dosje. »Ništa posebno.«
»Da, naravno.« Kate je namjestila ovratnik. Htjela je promijeniti
temu razgovora. »Razmišljala sam kako imam pravo na jedno veliko
poniženje u danu. Jesam li ispunila normu za utorak?«
»Imala si svoje razloge.«
»Ma daj, Lawsonice. Bolje je da me smatraš idiotom nego da me
sažalijevaš.«
Maggie se osmjehnula. Divila se njezinom elanu. »I dalje mislim da
si idiot.«
»Naravno da misliš.« Onjušila je Jimmyjevu kapu i zgrčila lice.
»Danas nećemo nositi kape.« Maggie je bacila kapu u auto, a zatim i
Kate. »Provjeri revolver.«
Kate je otkopčala korice i vrlo vješto izvukla revolver. Otvorila je i
zatvorila bubanj.
 Gail je stala uz njih na pločniku. Držala je cigaretu u ustima. »Ona
zna kako se upotrebljava?«
»Nadam se da nećemo saznati.«
Kate je spremila revolver. Zadovoljno se cerekala. »Jutros sam
vježbala.«
»Rekla bih da si mi draža u patetičnom izdanju.« Gail je stavila ruku
u torbicu i povukla uzicu reklamne vrećice u kojoj je držala revolver.
Drška njezina revolvera obložena je sedefom. Cijev nije obrađena po
propisu. Metke je dodatno napunila barutom, a taj prekršaj počinili su
gotovo svi policajci.
Gail se obratila Kate: »Otvori oči i zatvori usta. Jasno?«
»Da, gospođo.«
Gail ju je gledala u oči. Nije shvatila kad Kate pametuje, a kad govori
razborito.
»Jebe mi se«, rekla je Gail. Krenula je zemljanom stazom prema
kući.
Maggie je lupnula po kopči na koricama, pokazujući Kate da ih treba
zakopčati. Nije pričekala da provjeri je li poslušala. Ako Kate ostane na
ovom poslu - a čini se da je previše tvrdoglava ili glupa, pa namjerava
ostati - onda treba naučiti da se sama brine za sebe.
Visoke potpetice Gailinih čizama kuckale su po stubama od
betonskih cigli. Trijem je skučen i neudoban. Daske su crvene boje, kao
i donji dio vrata, pa je imala neugodan dojam da stoji u krvi. Maggie je
zavirila kroz uski prozor na ulaznim vratima. Ugledala je stubište koje
je vodilo na kat i ništa drugo.
»Ono se zove Metuzalem.« Gail je glavom pokazala urešenu metalnu
kutijicu prikucanu na desnom dovratku. Vrh je bio nakošen prema
ulazu. Gail je pucnula jezikom i prostački namignula Kate. »Koriste je
Zidovi.«
»Oh, vrlo zanimljivo.« Kate je dodirnula kutijicu.
»Policija!« Gail je snažno udarala po vratima i zatresla prozorčić.
Kate je rekla: »Jednom sam to otvorila. Unutra je papir sa čudnim
škrabotinama.« Gail je lupala po vratima. »Otvorite!«
Začule su korake u kući. Na prozorčiću su ugledale pramenove
prosijede kose. Maggie je pomislila da gledaju nečije tjeme.
»Nevjerojatno.« Gail je nogom udarala po vratima. »Otvorite jer ću
razbiti ova prokleta vrata!«
Četiri brave bile su otključane i lanac skinut prije nego što su se
otvorila škripava vrata. Starica koja je stajala pred njima izgledala je
kao udovica iz viktorijanskog doba. Sve je na njoj crno, od visokog
čipkastog ovratnika raširenog oko vrata do crne haljine dugih rukava,
koja je prekrivala vrhove crnih cipela. Bila je niska rasta, pa nije mogla
pogledati kroz prozorčić. Zbog madeža na lijevoj jagodici doimala se
razroko. Duga i prosijeda kosa bila je skupljena u punđi na tjemenu.
Maggie se prisjetila što su rekle Delroy i Watsonica. Shvatila je zbog
čega su spomenule gnijezdo paukova u njezinoj kosi.
»Otvori vrata, bako«, rekla je Gail.
»Što želite?« Ima dubok glas i izražen naglasak. Zvučala je kao
Ricardo Montalbán, i to ne u ženskoj verziji, već prava osoba iz reklama
za automobile. »Zauzeta sam.«
»I mi smo.« Gail je lupnula po policijskoj znački na Maggienim
prsima. »Moramo razgovarati sa Sir Shejom.«
Starica je visoko izvila obrve. Prepredeno se osmjehnula, a Maggie
je bila sumnjičava. Otvorila je vrata i pustila ih u kuću.
Gail je bacila opušak u dvorište i ušla. Pogledala je naokolo, kao i
Maggie. Stubište u središnjem hodniku, koji je dijelio kuću. Na lijevoj
strani salon, a na desnoj blagovaonica. Kuhinja je u stražnjem dijelu
kuće. Maggie je pregledala sve prostorije. Uvijek moraš biti na oprezu
kad ulaziš u zatvorenu prostoriju. Provjeri prozore i vrata. Uvijek
moraš vidjeti gdje prisutni drže ruke. Gail kaže da policajke još nešto
provjeravaju: odmjere uređenje i čistoću kako bi ocijenile
vjerodostojnost svjedoka ili počinitelja zločina.
Po zadnjoj točki, Portugalka je bila besprijekorna. Frizura je užasna,
ali kuća je čista. Suđe uredno poslagano na polici pored sudopera.
Staza u hodniku ravna kao strijela. Podovi čisti kao zrcalo. Nigdje ni
tračka paučine. Maggie je pomislila da je namještaj dopremljen iz
domovine starice. U predsoblju šarena, otmjena stolica i mala sofa s
cvjetnim uzorkom te izvijenim, izrezbarenim naslonom. Tabletići na
svakom komadu namještaja. Na stoliću, masivni crni servis za čaj. I stol
u blagovaonici namješten je u istom stilu.
»Bisalhães«, tiho je rekla Kate.
Gail je, srećom, prečula njezin pozdrav. »Tko je u kući?«
Starica je mahnula prema stubištu. »Trenutno imam tri stanara.
Jedan je na poslu. A drugi...« Odmahnula je glavom. »Paskudnyak i
freser. Oni smatraju da vodim shandhoiz.«
Gail se namrštila začuvši strane riječi. »O čemu govori?«
»Svodnik i njegov tjelohranitelj«, nagađala je Maggie. Nije znala ni
riječ portugalskog, ali nije bilo teško shvatiti staričine riječi. »Jesu li na
katu?«
»Unajmili su dvije sobe. Jedna je njihov ured.« Opet je odmahnula
glavom. »Meshugeneh,9 obojica.«
»Zaista su meshugeneh?« zabrinula se Kate.
Starica nije odgovorila, već je povikala: »Anthony!«
Začulo se lupanje na katu, pa teško koračanje po podu. Trunke
prašine padale su sa stropa. Luster se njihao.
»Što je, babo?« Na vrhu stubišta stajao je golemi crnac. Preko metar
devedeset, težak barem sto pedeset kilograma. Malena glava u odnosu
na masivno tijelo, kao karikatura snjegovića - ako je snjegović psihopat
s nožem. Pogledao je Maggie i Kate, a zatim Gail i Portugalku.
Gail je tekla: »Zaboga, Buco. Tebe su skinuli s kuke u mesnici?«
Nije se nasmijao. »Koji kurac hoće ove drolje?«
Gail se pridržala za rukohvat i uspela po stubištu. »Moram
razgovarati s tvojim šefom.«
»Jebi se.«
»Uvijek kad mogu. Vidiš li odore?«
»Vidim staru iznurenu drolju i dvije kostimirane kučke.«
»Da, dobro.« Gail se nije usprotivila. Zastala je nekoliko stepenica
od grmalja. »Mi nećemo otići, Debeli Alberte, pa se slobodno odvuci
natrag svojim smetlarima.«
Metal je bljesnuo, nož je škljocnuo, a Anthony je držao oštricu na
Gailinom grlu. »Hoćeš li to ponoviti, droljo?«
Gail je nervozno uzdahnula. »Znam da ne možeš vidjeti svoju kitu,
Krmče, a sigurna sam da ga ne želiš izgubiti.«
Pogledao je naniže. Gail je uperila revolver u njegove prepone.
Napela je čekić na revolveru. »Vidiš li kako mi ruka podrhtava? Jedva
čeka da povuče okidač.«
»To nije nužno, policajko.« Drugi muškarac stajao je na vrhu
stubišta. Maggie ga nije vidjela, ali je znala da nije iz ovog kraja. Po
naglasku, vjerojatno je sa sjevera. Rekao je: »Anthony, propusti ove
žene. Otići će kad saznamo što žele od nas.«
Anthony je uzmaknuo. Nije ostavio mnogo prostora. Gail se morala
provući pored njega. Maggie je uvukla trbuh, a ipak se očešala o njega
kad je ušla u hodnik. Morala je povući Kate za ruku kako bi pošla za
njom.
Sir She stajao je ispred otvorenih vrata. Visok, mršav, koža boje
riječne vode i visoka afrofrizura koja je stršala na glavi. Sal
crvenkastozlatne boje nosio je oko vrata. Svilena ljubičasta košulja
prošarana mu je bijelim biserima. Crne hlače su s uzorkom riblje kosti.
Pripijene su uz tijelo, te su isticale prepone.
Maggie je pomislila da izgleda kao crnački glumac J. J. Walker, a ne
kao ženskasti svodnik. Njegovo držanje nije bilo elegantno. Nije se
podbočio i nije našminkan. Međutim, crnkinje su točno opisale njegove
čizme. Izgledaju opako. Trokutasti vrhovi zlatne boje. Oštri rubovi.
Mrlje krvi na bijeloj koži.
Svodnik je zurio u Kate. Iscerio se kao krokodil. »Bože moj, bože
moj, ti si najblistavije biće koje sam ikad vidio. Tvoja je put bijela kao
najfiniji porculan. Mogao bih dlanovima obuhvatiti taj delikatni struk.«
Zaludu upozorenja. Kate nije mogla odoljeti laskanju. »Hvala.«
Gail je kolutala očima prema Maggie. »Ti si Sir She?«
Osmijeh je nestao s lica. »Sir Chic. Chic«, ljutito je rekao.
Maggie je znala da će se Kate nasmijati.
»Zar vi seljačine ne znate engleski?«
Gail je rekla: »Govorka se da si ženskasti peder.«
Stavio je obje šake na prepone. »Mogu ti odmah dokazati da
griješiš.«
»Ne trebaš, jedan žgoljavi crnjo već se izgubio u mojoj pici. Vraški
me boli kad kihnem.« Gail je ušla u sobu. »Sranje, ovdje je kao u
staretinarnici.«
Maggie je pogledala i shvatila o čemu ona govori. U usporedbi s
prizemljem, svodnikova soba je pravi svinjac. Posvuda naslagane
kutije. Smeće nagomilano u kutovima. Iz potrganih navlaka na
namještaju viri vata. Dvije drvene stolice razbijenih naslona bile su
jedna uz drugu, pa je Maggie pomislila da na njima sjedi Anthony. Blizu
prozora je njegova poluprazna čaša hladnog čaja. Bejzbolska palica
naslonjena je na zid.
Maggie je posvuda oko sebe zamijetila opasnost. U vještim rukama,
palica je smrtonosna kao i revolver... ili slomljene letvice naslona. Čaša
s čajem potencijalno je oružje. Tko zna što je skriveno ispod poderanih
navlaka i spremljeno u kutijama.
Maggie je pogledala kroz prozor. Na drugoj strani ulice je
napušteno skladište. Ranije nije zamijetila ruku u rukavici. Cigla oko
prozora je razbijena kad je iščupan okvir od granita. Zamijetila je i crnu
ljepenku koja leprša na vjetru s ulične strane.
Pogledala je sobu. Prava je opasnost na pet metara od nje.
Anthony je gunđao kad se naslonio na dovratak. Promatrao je Gail.
Stegnute čeljusti, stegnute šake. Maggie je imala dojam da on neće
odustati tek tako. Crnkinje su je upozorile da je grmalj luđak, ali Maggie
je osobno upoznala luđaka zahvaljujući svom ocu, te je smatrala da
drugi nemaju pojma o čemu govore.
Po njezinom mišljenju, Anthony je hladnokrvni luđak koji će ih
izrezati dok trepneš okom.
»U redu, moje dame.« Chic je sjeo na kauč. Izravnao je nogavice.
»Zar ćete tu stajati i zijevati naokolo, ili ćete mi reći zbog čega ste
došle?«
»Pa, dobro.« Gail je sjela na stolicu sučelice njemu. Otvorenu
torbicu držala je u krilu.
Kako bi stajala na nogama, Maggie je prepustila drugu stolicu Kate.
Povukla se u kut sobe. Prozor je s njezine desne strane. Chic je ravno
ispred nje, u sredini prostorije. Gail i Kate sjede dijagonalno od njegova
mjesta na kauču. Anthony stoji pred vratima. Maggie ga nije pogledala.
Osjećala je njegovu prisutnost. Iz njega izbija agresija.
Maggie je tiho otkopčala korice revolvera. Znala je da Gail u hipu
vadi revolver iz torbice, ali njezin kalibar nije dovoljno razoran da sruši
Anthonyja.
»Dakle.« Gail nikad ne okoliša u razgovoru. »Whitehall. Ondje imaš
svoje cure.«
»Zaista?« Chic je zašutio i onda nadodao: »Ne bih rekao da itko ima
svoje cure. Vaši jurišnici strpali su iza rešetaka praktički sve cure s
ulica ovoga grada.«
»Ubijen je policajac«, rekla je Gail. »Trebao bi nam pomoći.«
»Misliš li da se meni živo jebe za mrtvog krmka?« odbrusio je Chic.
Gail je stavila šake na koljena. »Slušaj, crnjo. Nemam vremena da se
zajebavam s tobom.«
Kate je sjedila ukočeno, kao da je progutala metlu.
Chic se usredotočio na nju. »Što me gledaš, pičko?« Govorio je
uličarskim žargonom. »Hoćeš li odgovoriti?«
Kate je šutjela.
Chic ne može ustrašiti Gail, pa je htio isprovocirati Kate. »Došla si u
moju kuću i buljiš u mene kao da sam kukac pod povećalom. Koji je tebi
kurac, droljo? U mene ćeš buljiti?«
Gail je šutjela, kao i Maggie, Ako Kate nije u stanju da se oslobodi iz
stupice, one joj neće pomoći. Mora naučiti.
»Onda?« upitao je Chic. »Reci nešto, droljo. Trebam li te ja natjerati
da progovoriš?«
Anthony se meškoljio pred vratima. Parket je škripio pod njegovim
težinom.
»Tvoj šal«, promucala je Kate.
Chic je bio zatečen, kao i svi ostali. Dodirnuo je šal. »Što je s njim?«
»Zanima me...« Kate je glas podrhtavao. »Zanima me je li Chanel.«
Chic je zurio u nju. Kao da je prošla cijela vječnost kad je rekao: »Pa,
naravno.«
Kate je progutala slinu. Glas joj je podrhtavao, ali sada se
kontrolirala. »Vrlo je elegantan. I ja sam ga htjela kupiti.«
Promotrio ju je. »S obzirom na taj ten, trebala bi izbjegavati crvene
nijanse. Ti si zimski tip, zar ne?«
»Jesenski, ali oduvijek sam znala da sam negdje između.«
Maggie je od muke htjela tući glavom po zidu. Pukla bi od smijeha
da joj je netko prošli tjedan rekao kako će stajati u getu i slušati
svodnika sa sjevera koji raspravlja o teoriji boja i stilu odijevanja
Suzanne Caygill.
»Isuse«, mrmljala je Gail. »Hoćemo li se posvetiti poslu?«
Chic je izvio obrvu. »Kakvom poslu?«
»Kladim se da je jedna od tvojih cura nešto vidjela one noći kad je
ubijen policajac.«
Chic se zavalio na kauču. »Oh, znam da je bar jedna od njih nešto
vidjela.«
I Gail se opustila koliko je mogla na razbijenoj stolici. Glumatala je
da to nije bitno, premda su svi znali da je bitno. »Što je vidjela?«
On ni sada nije odmah odgovorio. Zagladio je hlače. Popravio čvor
na šalu. Chic je sada u prednosti i želi uživati u svakom trenutku.
Gail je pogledala na sat. Pogledala je Maggie. Opet je pogledala na
sat.
Chic je naposljetku zaključio: »Rekao bih da čovjeku koji raspolaže
dragocjenom informacijom treba nešto ponuditi.«
»U redu.« Gail je bila nervozna, ali Maggie je znala da ona najviše
voli pregovaranje. »Što želiš?«
Chic se usredotočio na Kate. Opet je koketirao s njom. »Što bih
trebao zatražiti, jesenska curo?«
Kate je na terenu manje od dva dana, ali jasno je da je bila vrlo
oprezna. »Prepustit ćemo ti područje sjeverno od Edgewooda.«
Gail je glumatala zaprepaštenje. »Mogla bi mu dati i ključeve od
jebenoga grada.«
Chic je nasjeo na njezinu varku. »Nije loše. Sjeverno od
Edgewooda.« Pogledao je Anthonyja. »Što kažeš, brate?«
 »Meni je to super.« Anthony je kimao glavom.
»Morat ćeš nabaviti bolje cure«, rekla je Gail, kao da nju zanima
njegov posao. »S onim krezubim i starim droljama nećeš imati
promet.«
»Nabavit ću ih.«
»Drugo«, rekla mu je Gail. »Drži ih pored parka, a ne u parku. Ako
pođeš dalje, rasparat će ti trbuh i najvjerojatnije ćeš stradati od
policije.« Nagnula se prema njemu. »Dosta je sranja, Chic. Bolje ti je da
nam daš pouzdanu informaciju, koju ćemo i provjeriti.«
Chic je prstima lupkao po koljenu. Razmišljao je i zatim donio
odluku. Zavukao je ruku u rupu na naslonu kauča. Maggie i Gail izvukle
su revolvere.
Chic je rekao: »Dragi bože, drolje, zar mi ne vjerujete?« Pričekao je
da spuste oružja. Shvatio je da to ne žele. Polako je zavukao ruku ispod
navlake, kao u usporenom filmu.
Maggie isprva nije prepoznala predmet koji je držao u ruci. Bilo je
to kao kad rješavaš križaljku. Predmet vidiš u mislima, ali ne sjećaš se
riječi koja se točno uklapa u kvadratiće.
A onda je shvatila: Jimmyjev radioprijemnik.
Chic je držao plastični uređaj kao trofej. »Hoćete li provjeriti ovo?«
Maggie je stavila revolver u korice. Naslonila se na zid.
»U redu.« Gail nije uzela prijemnik. Spustila je revolver, ali ga nije
spremila u torbicu, već ga je držala u krilu. »Reci mi kako si ga
nabavio.«
»Pronašla ga je jedna moja cura u uličici u kojoj je ubijen murjak.
Whitehall, C&S banka.«
»Ležao je ondje, u uličici?« Gail nije povjerovala. »Gdje je ta cura?«
»Sakrio sam je. Usrala se od straha kad je vidjela ono.« Chic je
pogledao Kate, pa Maggie, a zatim i Gail. »I vi biste se usrale od straha.«
»Što je vidjela?« upitala je Gail.
»Ne što, već koga. A tip kojeg je moja cura vidjela svojim očima
nema nikakve veze s bratom o kojem vaši trube u vijestima.« Chic se
nacerio. »Pazi, od mene si saznala pouzdane informacije. Rekao bih da
trebamo razgovarati o ponudi.«
Gail je uperila nabijeni revolver u lice svodnika. »Gdje je ona?«
»I meni želiš smjestiti kao Edwardu Spiveyu? Podmetnut ćeš neko
sranje u moju sobu i podići optužnicu?«
»Mogla bih.«
Chic je zurio u cijev revolvera. »Dobro me slušaj, droljo. Ili makni taj
pištolj, ili će tvoja osušena stara pička odletjeti kroz prozor.«
Anthony je zakoračio prema njima.
I Maggie je zakoračila.
Izvadila je revolver. Drška je bila topla.
A zatim su se u hipu dogodile dvije stvari.
Kate se srušila na pod.
Chickova glava je eksplodirala.
Odnosno, Maggie je pomislila kako je baš to vidjela. U jednom
trenutku gledala je desnu stranu Chicove glave - oko, jagodicu, čeljust -
a u narednom je ona nestala u oblaku krvi.
Netko je vrištao. Prozor je eksplodirao. Ali možda je Maggie tek
sada čula pucanj iz puške koji joj je odjekivao u ušima, a bio je ispaljen s
udaljenosti.
Jedan pucanj. U glavu.
Maggie je pala na pod. Kate je također ležala na podu, sklopljenih
očiju. Bila je nepomična. Po obrazu joj je curio mlaz krvi. Posvuda
krhotine stakla. Maggie nije ništa držala u ruci.
Njezin revolver je nestao.
Gailina stolica bila je razbijena u komadiće. Zatim, kao da je začula
još jedan pucanj iz puške. Anthony je skočio na nju. Pomislio je da je
Gail pucala. Prikucao ju je na pod. U ruci je držao nož skakavac. Gail je s
obje ruke ščepala njegovo zapešće. Ruke su joj drhtale, a nož se
spuštao. Oštrica je nekoliko centimetara od njezinog oka.
»Ne!« Maggie je posegnula za Kateinim revolverom. Revolver je bio
u čvrsto zakopčanim koricama.
Gail je užasno kriknula. Maggie je bespomoćno gledala kako se
oštrica zabija u Gailino oko.
Kopča je konačno popustila. Otkopčala je korice. Anthony je
kleknuo.
To je bila posljednja kretnja u njegovom životu.
Maggie mu je uperila revolver u glavu i povukla okidač.
Izgubila je kontrolu. Znala je da povlači okidač, ali nije čula
pucnjeve. Nije vidjela Anrhonyja kako pada na leđa, ali je zbog
podrhtavanja poda shvatila da je pao. Cijev se dimila, ali ona nije
nanjušila kordit.
Čula je škljocanje.
Klik-klik-klik.
Baš kao škljocanje zubala.
Revolver je prazan, ali Maggie je i dalje povlačila okidač. Ispustila je
oružje. Začula je prigušen zvuk kad je revolver pao na pod. Kao da je u
daljini čula sirenu... isprva je zvuk daleko i ne razaznaje ga, a zatim on
postaje glasan i para srce.
»Isuse... oh, Isuse...«, vikala je Gail. Grudi su joj se nadimale dok je s
mukom udisala zrak. Nož je i dalje bio zabijen u njezino oko. Drška je
titrala kao nosač šatora.
»Gail?« Maggie je dopuzala do nje. »Gail?«
»Što...« Gail je podigla ruku prema oku.
»Nemoj!« Maggie ju je ščepala za ruku. Ovo se ne događa. Ovo je
vježba. Ovo nije stvarno. Maggie zapravo nije ubila čovjeka. Ona ne
gleda nož koji strši iz oka Gail Patterson.
Što sad? Što sad?
Maggie je drugom rukom ščepala mikrofon. »Dispečer, ovdje peta
jedinica. Šezdeset tri dvaput, moja lokacija. Ponavljam, šezdeset tri
dvaput - hitno - a ja sam deset-dvadeset.«
Dispečer se odmah javio. »Deset-četiri. Pomoć pristiže.«
Maggie je ispustila mikrofon. Pogledala je naokolo. Pokolj je
nestvaran. Krv posvuda. Krhotine kosti i čahure na kauču. Komadići
Chicovih zuba zabijeni u zid.
Ovo se nije moglo dogoditi. Ovi ljudi nisu mrtvi. Gail je dobro. Kate
je dobro. Maggie nije ubila čovjeka. Nije uperila revolver u njegovu
glavu i ispalila sve metke u njegovu lubanju.
»Maggie«, šapnula je Gail. »Je li gadno?«
»Nije.«
»Zaista?«
Maggie se prisilila da gleda u nož koji strši na Gailinom licu.
Oblivena je Anthonyjevom krvlju. Iz oka joj curi bistra tekućina i teče
po blijedom obrazu.
To se dogodilo. Sve se dogodilo.
»Nije strašno«, slagala je Maggie. Oštrica je duga dvadesetak
centimetara. Trećina je probila Gailino oko, a druga trećina zarivena joj
je u mozak.
»Oma?« viknula je Kate. Osvijestila se. Opipala glavu. Vrh ušne
školjke je okrvavljen zbog toga što je okrznut metkom.
»Kate.« Maggie je smogla snage kako bi joj izdala naređenje. »Kate,
ustani. Smjesta.«
Brzo je ustala. Uspaničila se. Pogledala je Sir Chica. Pogledala je
Anthonyja. Pogledala je Gail. Otvorila je usta i tiho zacvilila. Maggie je
rekla: »Nije strašno kao što izgleda.«
 Kate je zurila u nož. Znala je da je loše. Pravo je čudo da je šutjela.
»Jebote«, šapnula je Gail. I ona se uspaničila. Mišići na vratu
nabreknuli su joj od napora jer se trudila da ne miče glavu. »Loše je.
Znam da je loše.«
»Bit će sve...« Maggie je zašutjela. Neće joj biti dobro. Ništa ovdje
nije dobro.
»Nemoj«, rekla je Gail promuklim glasom. »Ne smiješ plakati,
Lawsonice.«
»Neću«, slagala je Maggie. »Neću zaplakati.«
»Obje nećete to učiniti. Inače ću iščupati ovaj nož i izbosti vas. Jeste
li me čule?«
»U redu.« Kate nije imala pojma o čemu govori. Zjenice su joj
raširene, kao da je drogirana.
Maggie za čvrsto držala Gail za ruku. Prisilila se da ne zaplače. Mora
održati obećanje. Bolničari, policajci koji dolaze, svi koji stižu u
pomoć... ne smiju je vidjeti uplakanu. Moraju biti čvrste cure. Moraju
biti jače od svih drugih.
Maggie je pogledala u strop. Duboko je udahnula i polako izdahnula.
Nije se mogla usredotočiti. Ne želi vidjeti ni Gail ni Kate. Ne želi vidjeti
dva mrtvaca, koji su već i zaudarali po zgrušanoj krvi.
Pogledala je kroz razbijeni prozor u napušteno skladište na drugoj
strani ulice.
Nije vidjela crnu ljepenku kako leprša na vjetru.
 20.

Fox je prošao pored nabrijanog Mercuryja odlazeći s mjesta zločina.

Uzeo je Kateinu kapu sa stražnjeg sjedala i ostavio kapu Jimmyja
Lawsona. Cvijeće.
Znao je da Kateina kosa miriše kao cvijeće. Ne kao parfem, već kao
prave biljke koje rastu iz zemlje.
Fox se prepustio maštanju o milovanju njezine kože. Ugristi je.
Položiti na tlo. Polako kidati latice njezinog cvijeta. Ogrepsti se na
njezinom trnju.
Nakon ubojstva uvijek to proživljava - nije zadovoljan, već žudi za
još.
Dužnik je Kate Murphy. Ona ga je ovdje dovela, premda je Fox cijelo
vrijeme prisluškivao. Policijske frekvencije neprestano bruje nakon
ubojstva Dona Wesleya. Nitko nije mario kad je Fox ubijao dilere i
ulični ološ. Ukokaj dva murjaka i imat ćeš njihovu punu pozornost, čak i
ako se radi o murjacima koji su zaslužili smrt.
A ipak, Fox se zasitio iznenađenja.
Zasitio se ispravljanja grešaka iz prošlosti.
Fox je bila na pola puta do kuće kad se odlučio vratiti u uličicu u
kojoj je Jimmyja i Dona Wesleya zatekao na djelu. Traljavo je napustio
mjesto ubojstva, a Fox nije traljav.
Osma lekcija: uvijek slijedi plan.
Ovo se dogodilo: uperiš im pištolj u glavu. Narediš da nazovu
dispečera i odjave se. Isključiš radioprijemnike kako ne bi pozvali
pomoć. Narediš da kleknu. Narediš da prepletu prste i stave ruke na
tjeme. Povučeš okidač.
Pop.
Pop.
Dva muškarca. Dva trupla. Još dva imena na popisu.
A zatim moraš pregledati poprište, kako bi provjerio jesi li za
sobom ostavio išta što bi dobri dečki mogli pronaći.
Kad se Fox vratio u uličicu, sperma i krv osušile su se na tlu.
Pregledao je svaki centimetar, a metodu je uvježbao kad su tražili
nagazne mine. Fox je hodao naokolo, ali ništa nije pronašao, osim
smeća koje leži u svakoj gradskoj ulici.
Sada je morao priznati da je netko bio ondje prije njega. Očigledno
svodnik. U ruci je držao policijski radioprijemnik. Prijemnik Jimmyja
Lawsona. Svaka bi drolja iskoristila takav ulog za cjenkanje. Pičke
jedino zanima pušenje kurca i kako da opljačkaju nekog siromaha.
Svodnik nije bio gnjavaža. On je svjedok.
Srećom, Fox je ponio pušku.
Metak je okrznuo Kate po uhu jer mu je Fox to naredio. Okusio je
krv u ušima kad se to dogodilo. Kateinu krv.
Fox je oblizao usnice suhe od vjetra. Njemu ne treba vjetar,
potrebna mu je munja. Plan se ne odvija kako je zamislio. Glas u
njegovom potiljku ne razgovara s prednjim dijelom glave. A njegove
prepone urlaju da im je dosta čekanja. Fox je strpljiv, ali on nije svetac.
Sutra se sve mora uklopiti, jer će u suprotnom nastati kaos.
Čuo je policijsku sirenu kako se približava ulicom. Došli su brže
nego što je Fox očekivao. Nema izbora, mora se sakriti u pokrajnju
uličicu. U ovom dijelu grada, Foxa ne brinu svjedoci. On je bijelac s
policijskom kapom u ruci i snajperom na ramenu. Ne, gospon
policajac... gospodine, ništa nisam vidio.
Patrolno vozilo projurilo je ispred uličice. Fox je automobil
parkirao iza susjednih kuća. Znao je kamo treba poći. Fox uvijek zna
gdje je izlaz.
Ipak se nasmiješio. Tlo je drhtalo pod njegovim nogama. Vlakovi
tutnje kroz ranžirni kolodvor Howell.
Vlakovi.
Munja je konačno bljesnula u Foxovoj glavi. Plan je iz potiljka jurio
prema čelu. Sada je vidio sve detalje plana, kao da ga drži na dlanu i
proučava iz svih kutova. Složen je, ali genijalan.
Kao i sve što se dogodilo tog tjedna, na početku priče je Jimmy
Lawson.
 21.

»Dat ćeš otkaz.« Terry je vozio jednom rukom, a u drugoj je držao

cigaretu. »Ne zajebavam se, gospođice. Sutra. Tvoja ostavka na
Vickovom stolu, i to prije prozivke.«
Maggie je šutjela. Sklopila je oči. Čvrsto je stegnula čeljusti i osjetila
plombe.
»Jebena Pattersonica«, mrmljao je Terry. »Što si uopće radila s tom
šašavom pičkom? Ti nisi jebena detektivka. Nijedna od vas nije
detektivka.«
Okus krvi pomiješao se s okusom metala. S unutrašnje strane
obraza ima posjeklinu. Ne sjeća se kad se to dogodilo. Kutnjaci su
poput noža rasjekli tkivo. Nož.
»Slušaš li me?« Terry ju je ošamario. »Otvori oči, jebote.« Maggie je
otvorila oči. Gledala je ispred sebe. Farovi su rezali tamu.
»Jebote, ne mogu vjerovati«, grdio ju je Terry. Ona ga nije slušala.
Maggie su zabranili da ostane u bolnici. Nevolja ju je zamolio da
ostane. Maggie je rekla da će ostati. Terry ju je ščepao za ovratnik i
odvukao van ispred čitavog policijskog odreda.
Gail neće ni znati da je bila u bolnici. I dalje je na kirurškom odjelu.
Oslijepila je na jedno oko. To su rekli liječnici. Rekli su da je možda i
mozak oštećen, ali što oni znaju? Gail je zbijala šale i prije nego što su
joj dali morfij. Bolničari su se smijali. Dali su joj cigaretu, a ona se
zafrkavala kako će ispuhan dim kroz oko.
Maggie se smiješila. Još kad su se vozile zajedno, uvijek su zbijale
šale. Gail je pričala o pljačkama, pa kako je pljačkaš banke skočio na
pult, udario glavom i onesvijestio se. Zatim o jednom idiotu koji je htio
opljačkati trgovinu alkoholnih pića, a metkom je raznio svoju šaku.
Vozeći se s Gail, Maggie nije samo učila policijski posao. Naučila je kako
vladati situacijom. Prvi put u životu, imala je moć. Ljudi moraju stati
kad im naredi. Moraju je slušati. Ne smiju se prepirati s njom, upadati u
riječ ni proturječiti. Ako se usprotive, Maggie bi u izvještaju o
privođenju zapisala svaku riječ koju su izgovorili, kako bi kasnije
izvijestila javnog tužitelja.
 A Gail bi rekla: »Samo pričaj, seronjo. Imamo dovoljno kemijskih
olovaka.«
Sve to sada je prošlost. Gail više neće biti policajka. Bez jednog oka
neće proći provjeru fizičke spremnosti. Neće patrolirati ni mlatiti
zlikovce. Anthony nožem nije samo iskopao oko. Potkopao je i njezinu
moć.
Stoga se Maggie i nije kajala zbog svojih postupaka. Ubila je čovjeka.
Oduzela je jedan život.
Oko za oko.
»Hej, blesačo!« Terry je pucnuo prstima pred njezinim licem.
»Nešto sam te pitao.«
Maggie nije marila za njegova pitanja. Sve odgovore dala je na
mjestu zločina. Calu Vicku rekla je sve čega se prisjetila, premda se nije
uzdala u svoje pamćenje. Događaji u kući Portugalke za Maggie su
davni i nestvarni, te je jedva uvjerila sebe da je zaista bila ondje. Kao da
sluša priče kad je bila dijete, Maggie se ne sjeća konkretnih događaja.
Sjeća se priča, zbog toga što ih je često slušala. Kad je s tri godine
otvorila sve Jimmyjeve božićne poklone. Kad je s pet godina imala
posjekotinu na bedru od hrđavog čavla.
Maggie je stavila dlan na bedro. Ožiljak poznaje kao i svoje lice u
zrcalu. Čula je priču o ozljedi, ali potpuno je zaboravila bol, paniku i
strah kad se ozlijedila.
Terry je naglo zaokrenuo, pa se Maggie morala pridržati za sjedalo
kako ne bi pala. Jurio je po kolnom prilazu i naglo zakočio ispod
nadstrešnice. »Gdje je tvoj brat?«
Maggie je otvorila vrata. Nije znala gdje je Jimmy. Njegov auto nije u
ovoj ulici. Očekivala ga je u kući Portugalke. Srce je brže kucalo ako bi
neko ušao u sobu. Kad je shvatila da Jimmy nije došao, oblio bi je
hladni val razočarenja.
Maggie se uspela stubama i ušla u kuhinju. Delia je stajala okrenutih
leđa. Tu je bila i pepeljara prepuna cigareta popuštenih do filtera.
Maggie je stavila remen s opremom na radnu plohu. »Mama.«
Delia se nije okrenula. »Sutra ćeš dati otkaz.«
Maggie se iznenadila, a zatim se zbog toga osjećala glupo.
»Ozbiljno ti govorim, Maggie.« Delia se okrenula. Oči su joj crvene.
Doima se kao da ima sto godina. »Radit ćeš sa mnom u restoranu.
Zaposlit ćeš se u uredu. Radit ćeš u usranoj vučnoj službi. Ne zanima
me. Nećeš se vratiti na taj posao.«
Terry je rekao: »O tome sam i ja govorio.« On nije krupan muškarac,
ali njegova prisutnost kao da je ispunila čitavu kuhinju. »Gdje je
Jimmy?«
»Nije s tobom?« Delia je povikala prema katu. »Jimmy?« Pričekala
je, a zatim povikala još glasnije. »Jimmy!«
»Zaključao se u svoju sobu!« viknula je Lilly.
»Zaključao se u sobu?« gunđao je Terry. »Koji je vrag njega
spopao?«
»Kako bih ja mogla, dovraga, znati?« usprotivila se Delia. »Moja
djeca uopće ne mare za mene.«
Terry je pošao na kat. Obuzela ga je zlovolja. »Ozbiljno ti kažem,
Margaret«, zaprijetila je Delia, »Nećeš se više igrati policajaca i
lopova.«
Maggie je šutjela, jer nije mogla opustiti stegnute čeljusti.
»Ustrijelila si čovjeka. Počinila ubojstvo.« Maggie je zaustavila dah.
»Odjeća ti je zakrvavljena, kao i lice. Gail je ranjena. Ona je tvoja
prijateljica. Znam da je tvoja prijateljica. Pogledaj što se njoj dogodilo.
Bit će invalid do kraja života.« Glas joj je podrhtavao. »Njezin život,
Margaret. Okončan.«
Maggie se prisilila da ne odvrati pogled.
»Što će biti s njom?« Delia je odgovorila na pitanje. »Ostat će bez
posla. Neće se moći zaposliti. Muž će ju ostaviti. Koji bi muškarac htio
biti s takvom ženom? Njegovati je do kraja života?«
Maggie je progutala slinu.
»To se vrlo lako moglo dogoditi i tebi. Jesi li razmišljala o tome? Da
bih se ja morala o tebi brinuti do svoje smrti? A onda? O tebi bi se
brinuo tvoj brat Jimmy? Ili Lilly, neka joj bog pomogne?« Pridržala se za
radnu plohu. »Hoćeš li tu samo stajati i buljiti kao idiot?«
Maggie se uspjela pribrati. »Meni se nije ništa dogodilo.«
»Pogledaj što si učinila!« Delia je pobjesnila. »Sada si ubojica. Zar to
želiš biti? Ubojica? Imati krvave ruke?« Ščepala je Maggie za rame.
»Odgovori mi!«
Maggie je pogledala majčinu ruku, njezine prste žućkaste od
nikotina. »Jedino mi je žao da ga nisam ranije ubila«, rekla je majci.
Delia je zateturala. Kao da je gledala nepoznatu osobu. Maggie je
otvorila ladicu ispod sudopera i uzela papirnatu vrećicu s uredno
poslagane hrpe. »Što radiš?«
»Pospremit ću nered koji su napravili Terry i Jimmy.« U rukama je
čvrsto držala vrećicu. »Zar želiš da to radim, majko? Da ostanem ovdje
do kraja života i čistim za drugima?«
 Maggie je izašla van na ledeni noćni zrak. Nije upalila svjetlo u
natkrivenoj garaži. Kad je otac prošli put izašao iz bolnice, instalirao je
rasvjetu. Žarulja je najčešće treperila kao kugla sa zrcalima u
diskoklubu. Slaba svjetlost dopirala je iz kuhinje. Maggie je htjela ostati
u sjeni.
Prije sedam sati, Terry joj je bacio limenku piva u glavu. Maggie je
sada podigla limenku. Topla tekućina iscurila joj je po ruci. Stavila je
limenku u vrećicu. Pokupila je i drugu i treću. Nije htjela brojiti, ali kad
je došla u dvorište, pokupila je petnaest limenki.
Maggie nije vidjela kamo je stala. Ugazila je jednu limenku.
Potplatom je zgnječila aluminijski lim. Odgurnula je to drugom nogom,
čučnula i nastavila skupljanje.
Šesnaest. Sedamnaest. Osamnaest.
Vrećica je prepuna. Maggie se nije vratila u kuhinju. Hodala je po
dvorištu.
Ugledala je kombi Leeja Granta na kolnom prilazu. Raspoznala je
pruge zlatne, žute i plave boje, kao i logo telefonske kompanije
Southern Bell. Maggie je opipala haubu. Motor je hladan.
Uspela se na dvije stepenice ispred stražnjeg ulaza i pokucala na
vrata, a zatim je i pozvonila, zbog toga što Lee slabo čuje. U proteklih
osam godina razmijenili su svega nekoliko riječi. Nervozan je kad je
Jimmy u blizini, Terryja se užasava, a to znači da je pametniji nego što
drugi misle.
Lee je otvorio vrata. Razrogačio je oči. Zamijetio je krv na njezinoj
odori.
»Ne brini«, rekla mu je samouvjereno - zaboravila je da on gleda
usne kad sluša njihove riječi. »Nije moja.«
»Jesi li dobro?« Nije mogao izgovoriti r.
Maggie je pogledala prema svojoj kući da provjeri ako je netko
ispred nje. »Postoji li u telefonskoj kompaniji središte u kojem su
telefonski brojevi i adrese tvrtki?«
Lee mudro nije upitao je li pogledala poslovne stranice u
telefonskom imeniku. »Odjel za financije.«
»Treba mi adresa bara koji se zove Dabbler’s.« Polako je izgovorila
naziv, sričući svako slovo. »Možeš li je saznati?«
»Mogu.«
Maggie je prvi put nakon nekoliko dana laknulo. »Jesi li dobro?«
upitao je.
Maggie se prisjetila kako joj je prije osam godina postavio isto
pitanje. Ležala je na kauču, u kuhinji njegove majke. Zrak je bio vruć i
ljepljiv. Njegova majka loše kuha. Ona je medicinska sestra i radi u
noćnoj smjeni. Jeli su isključivo smrznute obroke i brzu hranu, a taj
luksuz nitko drugi u ulici nije si mogao priuštiti.
Maggie je upitala: »Hoćeš li adresu ostaviti u mom poštanskom
sandučiću? Nitko ne uzima poštu... osim mene.«
»Znam.« Lee je shvatio što joj je rekao. Pogledao je prema ulici.
Maggie je zamijetila slušni aparat iznad njegova uha. Kad trči, nosi
stari aparat, vjerojatno zbog toga što je novi skuplji. Prisjetila se kako
su se Jimmy i Lee potukli prije petnaest godina. Jimmy je razbio Leejev
slušni aparat. Leejev otac je došao k njima i pokazao Deliji slušni
aparat. I on je radio u telefonskoj kompaniji. Nosio je električarski
pojas. Začudo, imao je zakrvavljene oči, iako nije pio. Delia je tri
mjeseca morala raditi prekovremeno kako bi kupila novi slušni aparat.
Jimmyju je zabranila izlaske, ali je ovaj ipak s Terryjem vikendom
izlazio van.
»Oprosti«, rekla je Maggie, ali Lee nije gledao u nju, pa nije znala je li
čuo njezine riječi.
»Maggie!« urlao je Terry.
Poskočila je, začuvši njegov glas. I Lee ga je čuo. Odmah je zatvorio
vrata. Maggie je skočila sa stepenica i pretrčala dvorište. »Maggie!«
»Što je, Terry? Što hoćeš?«
Terry je stajao na vratima. Bio je bijesan. Frktao je kao razjareni bik.
Raširene nozdrve. Otvorena usta.
Maggie se zaustavila. Na svojoj je koži naučila da je Terry
nepodnošljiv kad viče, ali kad šuti, onda je mnogo, mnogo gore.
»Ulazi u kuću. Smjesta«, procijedio je, stisnuvši zube.
Maggie se uspela stubištem. Pridržavala se za rasklimani rukohvat.
Noge su joj klecale. Kad se Terry prošli put ovako razbjesnio, pretukao
ju je kao mačku.
Kuhinja je sada u polumraku. Delia je stajala na sredini prostorije. U
drhtavim rukama držala je list papira. Njihala se. Maggie se prisjetila
noža zabijenog u Gailino oko i kako je drška podrhtavala kad se Gail
trudila da ne trepće.
Delia je zurila u tekst ispisan na listu iz notesa. Drhtala je čitavim
tijelom. »Nije istina. Reci mi da nije istina.«
Maggie je vidjela plavu tintu na prozirnom bijelom papiru.
Jimmyjev rukopis. Uzela je list iz majčinih ruku. Prvi redak bio je
nerazumljiv, kao da je napisan na stranom jeziku.
 Ja sam Strijelac iz Atlante.
Maggie su proželi ledeni trnci.
Ubio sam one dečke zbog toga što sam, kao i oni, odvratni peder, a
nisam htio da se to sazna.
Maggie se pridržala za radnu plohu kako ne bi pala na pod.
Ne tražite me jer ću opet ubiti. Maggie...
Maggie je dvaput pročitala svoje ime. Ne sjeća se da je ikad vidjela
svoje ime ispisano rukom brata.
Maggie, oprosti što se nikad nisam ispričao. Trebao sam ti reći da ti
nisi ništa skrivila.
Promatrala je potpis. Na dnu je napisao puno ime - James Lawson.
Jedino je razabrala slova J i L. Maggie je znala da je to potpis njezinog
brata. Ona uvijek tipka njegove izvještaje. Svako jutro prije prozivke,
promatra Jimmyja kako se potpisuje na izvještaju.
»Ovo nitko ne smije saznati«, rekao je Terry.
Njegove riječi sledile su se u zraku. Maggie je imala dojam da će ih
uhvatiti ako ispruži ruku.
»Ali dečki. Oni će...« rekla je Delia.
»Ozbiljno govorim«, upao joj je Terry u riječ. »Nitko ne smije
saznati.«
Maggie je odmahnula glavom. »To je priznanje. Moramo...«
Terry ju je ščepao za vrat. Podigao je Maggie s poda. Ona je grebla
njegove prste.
»Rekao sam da za ovo nitko neće saznati.«
Maggie je mlatarala nogama. Pluća će joj eksplodirati.
»Ako se za ovo sazna...« Još čvršće je stezao njezin vrat. »Ako dečki
saznaju da su se vozili s pederom...«
»Terry«, preklinjala je Delia. »Terry, Maggie je poplavila. Pusti ju.
Molim te. Molim te.«
Terry je otpustio stisak.
Maggie je pala na pod. Teško je disala. Grlo ju je boljelo.
Delia je rekla: »Ovo nije istina. Moj sin nije peder. Netko ga je
prisilio da to napiše.«
»Sereš«, odbrusio je Terry. »Stavi mi pištolj na čelo, ali nikad neću
reći da sam peder. Morat ćeš me ubiti.«
Delia nije mogla ušutjeti. »Jimmy svaki vikend provodi s drugom
curom. Ne može ih otjerati od sebe.«
Maggie se s mukom nakašljala. Podigla je pismo s poda. »Gdje ste
ovo pronašli?« Pogledala je Deliju, a zatim Terryja.
 »Terry je to pronašao na njegovom krevetu«, rekla je Delia.
Maggie je prešla nekoliko stuba kad je shvatila da može hodati.
Automatski je krenula po hodniku. Prošla je pored Delijine sobe, Lillyne
sobe koja je uvijek zatvorena, svoje sobe - i zatim je stajala na vratima
Jimmyjeve sobe.
Terry je provalio vrata. Dovratak je razbijen. Iverje strši kao bodeži.
Maggie je opipala oštre rubove. Bijela crta ostala joj je na koži.
Jimmyjeva soba oličena je sivom bojom, kao i sve prostorije u kući.
Pod snažnim svjetlom žarulje na stropu, prostorija se doima kao
poprište zločina. On ima veliki krevet, koji mu je Delia kupila za
šesnaesti rođendan. Noćni ormarić uzeli su s pločnika, kad je jedna
obitelj u ulici deložirana. Njegov higijenski pribor. Ugledala je njegovu
britvu, njegov češalj i četku. Uredno poslagani losioni poslije brijanja.
Jimmy je jedino kod toga volio raznovrsnost. Pierre Cardin. English
Leather. Brut. Prince Matchabelli. Maggie mu je za Božić poklanjala
novu marku.
Stala je ispred Jimmyjeva ormara. Bez vrata, samo zastor koji bi
razgrnuo. Njegove odore na lijevoj strani, gdje bi ih uvijek okačila.
Hlače na sredini, zatim košulje, a na desnoj strani jakne. Jimmyjev
ormar vrlo je uredan. Odjeća je složena po boji. Tamnoplava. Crna. Siva.
Bijela.
Maggie je pogledala pismo koje je držala u ruci.
Ja sam Strijelac iz Atlante.
Začula je Terryja iza sebe. Duboko je disao, vjerojatno zbog
uspinjanja po stubištu. Upitala je: »Gdje je Jimmy bio popodne? Kad
smo otišle?«
Terry je šutio.
Maggie je pretraživala džepove na Jimmyjevoj odjeći.
Ubio sam one dečke zbog toga sto sam, kao i oni, odvratni peder...
Delia je upitala: »Što tražiš?«
Maggie je pretraživala džepove. Ništa. Nema šibica. Nema novih
priznanja. Ona pere i pegla Jimmyjevu odjeću. Uvijek pronalazi
telefonske brojeve zapisane na ubrusima i komadićima papira.
Jesu li to telefonski brojevi muškaraca?
Delia je rekla: »Prestani, Maggie. Znaš kako Jimmy ne voli da mu
kopaš po stvarima.«
Maggie nije mogla stati. U što bi trebala povjerovati? Možda da ju je
brat danas pratio do Portugalkine kuće? Pa da je za dlaku promašio
Kate i ustrijelio svodnika? A ostali muškarci, Keen i Porter, Ballard i
Johnson? Zar bi trebala povjerovati da je njezin brat ubijao te
muškarce, a zatim je ujutro za doručkom sjedio sa svojim obitelji, točio
kavu i jeo slaninu s jajima?
A Don Wesley... Don je Jimmyjev prijatelj. Bili su partneri.
Maggie se osvrnula. Terry i Delia stajali su iza nje. Mora izgovoriti
te riječi, jer će joj glava eksplodirati. »To je besmisleno. Zbog čega bi to
učinio?«
»Zbog toga jer je peder«, rekao je Terry. »Znaš li čitati, jebote?
Pohađala si koledž. Cijelo vrijeme je pred tobom, a tebi je glava u
oblacima i ništa nisi vidjela.«
»Ni ti nisi vidio.«
Od Terryjeva snažnog šamara Maggie se srušila na pod. Opipala je
ranu na obrazu.
»Jebeni kaos«, mrmljao je Terry, hodajući po sobi. Prostorija je
mala. Nakon tri koraka morao se okrenuti. »Što je on mislio, jebote?«
Šutjele su, jer nisu znale što bi rekle. U tišini se čulo jedino poznato
grebanje gramofonske igle po ploči. Tapestry. Lilly je pojačala zvuk. Nije
htjela slušati njihov razgovor.
Terry je rekao: »Za ovo se ne smije saznati. Čujete li me? Nitko ne
smije saznati.«
Maggie je gledala kako korača po sobi. Više ga je razbjesnila
činjenica da je Jimmy gay nego što je ubojica.
»Možda bi Bud i Cal mogli...«, rekla je Delia.
»Ne«, ušutkao ju je Terry. »Nitko ne smije saznati, Dee. Točka. Mi
ćemo s ovim sami izaći nakraj.«
»Što ćeš učiniti?« prestravila se Delia. »Terry, molim te. Reci mi što
ćeš učiniti.«
On je hodao po sobi. Razmišljao je kako bi pronašao rješenje.
Naposljetku je donio odluku. »Pronaći ću ga i ubiti vlastitim rukama.
To ću učiniti.«
»Terry!« vrisnula je Delia. »Za boga miloga...«
»Prokletstvo!« Terry je svom snagom udario šakom u zid te je
razbio žbuku.
Šutjeli su. Svirala je pjesma s albuma Tapestry. »So Far Away«
Terry je buljio u svoju šaku. Imao je modrice s posla, a sada je
raskrvario i zglobove na prstima. Otvarao je i zatvarao šaku.
Rekao je: »Moram ga ubiti, Dee. On je Lawson. Ja sam za njega
odgovoran.«
»Terry.« Delia je automatski ponavljala njegovo ime. »Nemoj, Terry.
Ne smiješ.«
»Želiš suđenje? Zar to želiš?« rekao je s gađenjem. »Pa da se tvoj
pederski sin izjada pred svima u sudnici? I da govori kako je pušio
kurac policajcima koje je ubio?«
Delia je problijedjela.
»Reci to Calu Vicku i on će ga ubiti. Kao i Jett, Mack, Red... svi oni.
Ustrijelit će ga i nitko ih neće okriviti.«
»Ovo ne može biti istina«, rekla je Delia. »Nešto nije u redu. Pamet
mu se pomutila kad je to napisao.«
»Misliš li da će porota uvažiti pozivanje na privremeno ludilo?«
Terry je razgibavao šaku. »Želiš se kockati, riskirati da ga možda ipak
neće poslati ravno na električnu stolicu?«
Delia se držala za kvaku na vratima kako se ne bi srušila na pod.
»Želiš li otići u zatvor i gledati kako tvog sina privezuju za
električnu stolicu?« Terry je obrisao okrvavljenu šaku na Jimmyjevim
plahtama. »Stave im pelene zbog toga što se useru u gaće. Ako im se tip
ne sviđa, možda neće namočiti spužvu, pa neka se, kad uključe struju,
tip zapali i živ izgori.« Terry je ščepao Deliju za nadlakticu. »Zar mu to
želiš, Dee? Želiš gledati kako gori?«
»Oh, Bože, Terry. Molim te, ne govori mi o tome. Molim te! Ne
čujem te.«
»Moraš me saslušati.« Pogledao je Maggie. »I ti moraš čuti, čvrsta
curo. On je možda prljavi peder, ali je tvoj brat.«
Maggie je šutjela. Nije mogla podnijeti situaciju. Grlo je peče. Glava
užasno boli. Ovo je ludilo. Nije mogla povjerovati, ništa nije istinito.
Jimmy nije gay, a potpuno je sigurna da nije ubojica.
»Mama.« Maggie je mora uvjeriti. Uzela je Deliju za ruku. »On to nije
učinio. Nema šanse...«
»Ne!« Delia je naglo povukla ruku, kao da se opekla. »Ne razgovaraj
sa mnom! Ušuti! Nisi smjela raditi u policiji! Jimmy nije mogao
podnijeti stres!«
S mržnjom je gledala Maggie u oči.
»Ti si za sve kriva, Margaret«, vikala je Delia. »Da si se udala, onda
bi se i Jimmy oženio.« Kao da joj je laknulo. Obratila se Terryju: »O
tome se radi. Nije mogao pronaći djevojku i oženiti se. Nije nas mogao
ostaviti zbog toga što se morao brinuti za nas.«
Terry je rekao: »Ja se dobro brinem za vas.«
»Znam da se brineš.« Delia je stavila dlan na njegova prsa. Panika je
jenjavala kad je shvatila koga treba okriviti. »Znam da si dobar prema
nama. Ali Jimmy... on je mladić. Pod velikim je stresom. Nije znao što je
radio. Sigurna sam da se radi o tome, Terry. Sigurna sam da će nam
objasniti.«
Terry je stavio dlan na Delijinu ruku. Kad ju je pogledao u oči,
Maggie se želudac zgrčio. »Ja ću ovo riješiti, Dee.«
Maggie je zurila u Jimmyjevu poruku. Njegovo priznanje. Njegova
isprika.
Oprosti što ti se nikad nisam ispričao.
O čemu je govorio? On se jučer u bolnici ispričao Maggie. Uvijek će
pamtiti taj trenutak. Jimmy se nikad prije nije ispričao. Je li mu žao
zbog nečeg drugog? Je li još nešto učinio, a Maggie još uvijek nije
saznala?
Nije ubojstvo. Možda vjeruje da je njezin veliki i snažni brat
homoseksualac, ali ne vjeruje da je hladnokrvno ubio petoricu
muškaraca.
»Moraš ovo zaustaviti«, rekla je Maggie Terryju. »Jimmy je znao
zbog čega je napisao ovo pismo.«
»Napisao ga je zbog toga što želi da ga spriječimo. Možda ti je to
palo na pamet?«
Maggie je šutjela. Toga se nije dosjetila. Gledala je zadnja dva retka.
Isprika mimo jučerašnje isprike.
Je li moguće da se prevarila u svom bratu? Osam godina je dugo
vrijeme. Jimmy kojeg je Maggie poznavala sada je odrastao čovjek.
Odlazi na njoj nepoznata mjesta. Ima prijatelje koje ona nije upoznala.
Katkad je cijelu noć vani, a ujutro ga nitko ne pita gdje je bio.
Terry je rekao: »Bit će žrtva. Strijelac će ga ubiti. Iscenirat ću
ubojstvo, isključiti njegov jebeni radioprijemnik, slomit ću mu nokat
ako bude potrebno. Sahranit će ga kao policajca. Pokopati na groblju s
počasnom stražom.« Obratio se Deliji. »Primat ćeš njegovu mirovinu.
On će se i dalje brinuti za tebe. To Jimmy želi. Znao je što radi kad je
ostavio poruku na krevetu... A sve kako bismo je pronašli.«
Maggie nije povjerovala Terryju. Htjela je uvjeriti Deliju. »Mama, u
pravu si. Ovo pismo moramo pokazati drugima. Ovo nije naš Jimmy. S
njim nešto nije u redu.«
Papir je naglo istrgnut iz Maggienih ruku.
Delia je potrgala Jimmyjevo priznanje.
 22.

Fox je ležao iza srušenog debla i promatrao veliku kuću na kraju

zavojitog kolnog prilaza. U kuhinji je upaljeno svjetlo. Katein auto
parkiran je ispred garaže. Imao je potpuni pregled nad trijemom.
Zemlja na kojoj je ležao bila je hladna. Osjećao je kako hladnoća prodire
u njegova bedra, steže ga za muda. Fox se meškoljio. Pritisak je sve jači.
Pritisak koji je izazvala Kate.
Kad bi barem imao noćni vizir. Infracrvenim detektorom okoliš je
obasjan zelenim svjetlom - ti vidiš neprijatelja, a neprijatelj ne vidi u
mraku. U ratu, Fox je infracrvenim ciljnikom vrebao plijen. Neprijatelj
je bio lukav, ali nisu imali tehnologiju. Katkad bi Fox satima slijedio
čovjeka u mračnoj džungli. Pod zelenim svjetlom vidio je svaki njegov
pokret. Fox bi promatrao metu kako zastaje, gleda naokolo, stoji i jede,
piša uz drvo, a ovaj nije imao pojma da ga Fox promatra.
Fox je i sada vrebao, ali mora otići nakon nekoliko minuta. U mraku
nije mogao pogledati na sat, a po položaju mjeseca na nebu procijenio
je da je jedan dan završen i počinje drugi.
Mora se odmoriti. Mora provjeriti je li Jimmy i dalje ondje gdje ga je
ostavio. A zatim mora još jednom proučiti plan.
Večeras će Kate leći u krevet bez njega.
TREĆI DAN
SRIJEDA
 23.

Kate je sjedila na stubištu, ispred kuće svojih roditelja. Prigušeno

svjetlo automobila u prolazu obasjalo je krošnje. Vrhovi borova doticali
su mjesec na polovici njegova puta. Udisala je svjež, hladan zrak. Htjela
je osjetiti sve. Htjela se uvjeriti da je i dalje živa.
Kate nije mogla zaspati. Legla je u krevet, a zatim je shvatila da je
odjevena i da hoda po podzemnoj garaži. Dva sata besciljno se vozila
po gradu. Pokušala se vratiti u svoj stan, a zatim je shvatila da se dva,
tri, odnosno četiri puta provezla pored hotela, te se naposljetku
odvezla u Buckhead.
Kate se jedino zaustavila na benzinskoj stanici na Ponce de Leonu,
ali ne zbog goriva, već zbog toga što se morala iskupiti na neki način.
Telefonski broj obitelji Lawson pronašla je u imeniku. Kate je
ubacila kovanicu u telefonski aparat u javnoj govornici. Okrenula je
prve tri brojke, a zatim joj se ruka ukočila dok je u mislima automatski
izgovarala riječi:
Oprosti mi što ti nisam pomogla.
Oprosti mi što je zbog mene Gail ranjena.
Oprosti mi jer si morala ubiti čovjeka.
Oprosti mi... Oprosti mi... Oprosti mi, molim te.
Kate je iznenadila potreba da se ispriča. Traženje oprosta nije joj
mrsko, ali nikad nije osjetila užasnu krivnju zbog nepredviđenih
događaja.
Da je Kate pomogla, Gail možda sad ne bi bila u bolnici.
Da je Kate pomogla, Maggie možda ne bi bila prisiljena počiniti
ubojstvo.
Kate je u tom trenutku shvatila da je prvi put u životu nekom zaista
bila potrebna. Pomagala je prijateljima u selidbi, S prijateljima je ličila
kuće. Bila je poželjna pratilja parovima. Plaćala je runde pića u klubu.
Njezina obitelj je voli. Prijatelji uživaju u njezinom društvu. Patrick ju je
obožavao. U ovoj ili onoj situaciji, njoj su svi bili potrebni, ali nikome
od njih Kate nije bila zaista potrebna.
Ta spoznaja glasno je odjeknula u njezinoj glavi. Kate je zurila u
grafite išarane iznad telefonskog aparata. Htjela bi imati vremenski
stroj, ali ne zbog Patricka. Htjela se vratiti u kuću Portugalke i
pomaknuti glavu djelić sekunde prije nego što je proletio metak.
Kate je samo to htjela promijeniti.
Nije požalila zbog odlaska u kuću Portugalke. Nije se htjela vratiti u
prošli ponedjeljak i izbrisati odijevanje odore ili odlazak na posao. Nije
se htjela vratiti dalje u prošlost i natjerati samu sebe da ne pročita
novinski članak o policajkama u motociklističkoj jedinici, zaustaviti se
da ode u grad i ispuni molbu za posao u policiji, spriječiti se da ode
prvog dana u Policijsku akademiju s bilježnicom u koju je prepisala
lekcije iz udžbenika.
Ne, Kate ništa ne bi promijenila. Jedino je žalila zbog toga što nije
pomogla kolegicama policajkama.
Ovo je htjela reći Maggie Lawson: Oprosti mi jer ti nisam pomogla da
ubijes tog čovjeka. Oprosti mi jer od Chica nismo saznali informacije prije
nego što je ubijen. Oprosti mi jer nisam spriječila Gailino ranjavanje.
Oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi molim te.
Kate je naposljetku stavila slušalicu na aparat i nije okrenula čitav
broj. Zveckanje kovanice koja je padala u prorez podsjetilo ju je na
fliper.
Trebala je postupiti bolje. Trebala je biti bolja. Gail je otišla u onu
kući samo zbog toga što je Maggie trebalo pojačanje, a nije se mogla
pouzdati u Kate. Bila je u pravu kad Kate nije povjerila svoj život. Točno
je sve što su govorili o JND ljudima. Porculanska lutkica. Ovca.
Beskorisna princeza iz Buckheada, koja će se srušiti na pod čim
zagusti.
Kate je bila svjesna da nije razborita. Nije glumatala da je mrtva. Na
pod je pala zbog pucnja. Udarila je glavom i imala lakši potres mozga.
Kate ustvari nije mogla izabrati i nije ih prevarila. To nije bio ispit
hrabrosti. Ništa nije odlučila. Nije vidjela kako Chic umire. Nije vidjela
Anthonyja kad je napao Gail. Nije vidjela Maggie kad ga je zaustavila. Ne
sjeća se da je metak okrznuo njezino uho. Ne sjeća se da je pala. Kate je
u jednom trenutku slušala kako Gail prijeti Sir Chicu, a u narednom je
gledala naokolo po sobi, pomislivši da se nalazi u završnici filma Psi od
slame.
Prva je Kateina pomisao bila da je boli. Boli je glava. Uho je boli. Boli
je noga od pada. Izgubila je revolver. Zakopčala je korice oružja ispred
kuće - Maggie je to naredila. Pažljivo je slušala sva upozorenja o
svodniku. Pregovarala je s Chicom, natjerala ga da kaže kako ima
informacije o ubojstvu. Ili da barem ima jednu cum koja nešto zna. Ili je
nešto vidjela.
A zbog čega?
Sada ne mogu pronaći tu curu. Chic je podatak o njezinom
boravištu odnio sa sobom u grob. Maggie je doslovno mecima raznijela
Anthonyju glavu. Na vratu je jedino stršala oštra bijela kost, poput
peraje velike bijele psine.
Ni zbog čega.
Prošao je drugi auto. Kate je zamijetila žar cigarete. Netko hoda
ulicom ispred kuće. Prožela ju je jeza. Zatim se osjećala glupo - zbog
čega bi, zaboga, ikoga zanimalo zašto ona sjedi na trijemu svojih
roditelja?
A ipak, imala je dojam da ju netko promatra. Zapravo, Kate je u
zadnje vrijeme često imala taj dojam... kao da netko prati svaki njezin
korak. Kad je sama u svom stanu ili u roditeljskoj kući, nije mogla
odagnati neugodan osjećaj da je svaki njezin korak praćen.
Možda je to dio njezina posla. Paranoja je zacijelo normalan i zdrav
osjećaj za policajca. A ona je laka meta na stubama trijema.
Kate je ustala. Poravnala je suknju. Dodirnula je mezuzu na
dovratku roditeljske kuće.
Metuzalem, kako je Gail rekla, a zatim je namignula Kate - očito je
pročitala Katein osobni dosje i znala kako je Patrick poginuo, kao što je
znala i koja je kućica označena u rubrici »religija«.
Kate je šaptala riječi što ili je naučila od Ome. »Neka me Bog štiti
kad ulazim i izlazim, sada i zauvijek.«
Vrata nisu zaključana. U Buckheadu nitko ne zaključava ulazna
vrata. Ovdje ne znaju ni gdje se nalaze sva vrata. U neosvijetljenom
dnevnom boravku treperi žar kamina. U kuhinji je upaljeno svjetlo.
Kate je začula bakin smijeh i očev nerazgovijetan, dubok glas.
»Tata?« rekla je, ali riječ je Kate zapela u grlu. Ne zna zbog čega je
ovdje došla. Kate bi se u djetinjstvu u krevetu priljubila uz Omu i brojila
pravilne otkucaje njezina srca. Nakon Patrickove smrti, Kate je više od
mjesec dana spavala s njom.
Sada je prestara da spava s bakom. Postala je otpornija.
Njoj je sada potrebna žestica.
»Draga!« Oma se ozarila kad je Kate ušla u kuhinju. Kartala je s
Katein im ocem. Jacob Herschel ima dva doktorata i završen studij
medicine, ali od Ome uvijek gubi na kartama, pa je Liesbeth inzistirala
da igraju za sitniš.
 Jacob je skinuo naočale i pažljivo pogledao Kate. U djetinjstvu je
ljeto provodio u južnoj Georgiji. Ima blag i otegnut južnjački naglasak,
koji Kate uvijek podsjeti na Gregoryja Pecka u filmu Ubiti pticu rugalicu.
Upitao je: »Dakle, je li sve u redu?«
Kate ga je zagrlila i poljubila u tjeme. »Ne mogu spavati«, rekla mu
je istinu. »Vozila sam se naokolo i zamijetila upaljeno svjetlo.«
»Baš divno.« Oma je natočila sherry u svoju čašu. »Imaš sjajnu
haljinu. Nešto novo?«
»Ne. Odnosno, da.« Kate je sjela za stol. Izabrala je prvi odjevni
predmet koji je pronašla u ormaru, haljinu sa žutim, plavim i
tamnocrvenim prugama, koja je zbog predubokog dekoltea prikladna
jedino za noćni klub.
»Krasna je.« Oma je opipala tkaninu. Pomilovala je Kate po
nadlaktici i uzela ju za ruku. Obratila se Jacobu: »Sad ćeš sve izgubiti na
kartama.«
Jacob je stavio naočale. »To sam i očekivao.«
Kate je promatrala oca koji je miješao karte. Doima se staro, ali
samo zbog toga što je za Kate on i dalje mladić koji ju je bacao u zrak i
hvatao u padu. Pomislila je da je i otac zacijelo iznenađen njezinim
izgledom. Ona je sigurno za njega i dalje djevojčica koju je nosio u
naručju.
Što bi Jacob rekao da je znao što je Kate doživjela prva dva dana na
poslu? Ništa, ako bi Kate odlučivala. Ne smije reći ocu da je danas
umalo poginula, da je doslovno bila na centimetar od smrti. I manje.
Manje od centimetra. Jedan milimetar, rekao je bolničar.
Kate nije htjela otići u bolnicu. Pomislili su da je hrabra, ali ona se
ustvari prestravila. Jacob Herschel navraća u bolnicu Grady kad obilazi
pacijente koje liječi besplatno. S obzirom na sadašnju sreću, sigurna je
da bi ju doveli na odjel hitne službe u trenutku kad bi njezin otac došao
u vizitu.
On ne bi vikao na nju i ne bi se razbjesnio. Samo bi savjetovao da
ode s tog posla i pronađe drugi, prikladniji za nju. Njezin otac je vrlo
promišljen. On zna da ženama s kojima je blizak ne treba naređivati.
Nikad ne postavlja ultimatume i ne prijeti. On savjetuje. Objašnjava što
bi on učinio da je na njihovome mjestu. Neprimjetno im nameće svoje
mišljenje.
Metoda je sjajna, premda se preskače činjenica da i njemu bliske
žene pažljivo promatraju ponašanje drugih. Oma uvijek pohvali
njegove zamisli, a zatim promijeni temu razgovora. Liesbeth kaže da je
on potpuno u pravu, a zatim učini po svome.
A Kate, ona laže.
»Pa.« Jacob je miješao karte. »Kako si ozlijedila uho?«
Kate je opipala maleni flaster kojim su bolničari omotali njezino
uho. »Ogulila sam kožu jer moram nositi onu glupu policijsku kapu.«
Oma se namrštila. »Prvo žuljevi, a sada flaster. Trebali su te
upozoriti na opasnosti.«
»Da, trebali su.« Jacob je gledao Kate u oči dok je dijelio karte. Karte
su padale na mramornu površinu stola.
Kate je razmišljala zna li otac što se dogodilo. Na dnevnim vijestima
radija javili su da je Gail ranjena, a Kare i Maggie bile su neimenovane
policajke nazočne na mjestu zločina. Na večernjim televizijskim
vijestima nisu spomenuli njihov spol. U deset navečer, spiker na radiju
rekao je za Maggie da je nepoznati policajac koji je spasio život
iskusnom detektivu i svom partneru.
»Dakle, dame.« Jacob je dijelio karte. »Čuo sam da je sinoć Philip
van Zandt bio u posjetu u ovoj kući.«
Kate je uzela karte sa stola. Nije znala koju igru igraju, ali bila je
sigurna da je od oca dobila jako loše karte.
»Znaš li koji su mu nadimak nadjenuli u bolnici?« Jacob je Kate
podijelio karte. »Dr. Van Bez Šlica.«
Oma se gromko nasmijala. »Baš krasno! Sviđa mi se.«
Kate se zajapurila. Ševa bez šlica. Vulgarni naziv Erice Jong za
neobavezan i usputan seks. Kate nije znala je li gore što je otac u
razgovoru aludirao na riječ »jebanje«, ili što je čitao Strah od letenja.
Jacob je rekao: »Nikad ti ne govorim što trebaš učiniti, Kaitlin, ali
savjetovao bih ti izbjegavaš takve muškarce.« Kate je gledala u karte.
Oma je Kate dala nekoliko novčića. »Evo, draga. Igra nije zabavna
ako ne riskiraš.«
Jacob je rekao: »Tvoje su dvosmislenosti najčešće elegantnije.«
»Oh, moj engleski, Jacobe. Nemam pojma o čemu govoriš.« Oma je
ime izgovorila s tvrdim nizozemskim naglaskom. Dala je Kate svoju
čašu sherryja. »Uzmi moje piće, draga.«
Kate je iskapila piće kao kauboj u vesternu.
Oma je ustala. »Meni je dr. Van Zandt vrlo šarmantan, mnogo
šarmantniji od njegovog dosadnog oca. Nisam imala prilike da mu
pokažem tvoju zbirku poštanskih maraka, Jacobe.«
Katein otac usredotočio se na karte. »Pretpostavljam da
pokazivanja zbirke maraka nije dvosmislica, Judith?«
 »Oh, Bože. Da sam nekoliko godina mlada.« Otišla je u ostavu i
donijela bocu viskija, »Mladići su uvijek željni poduka.«
Kate je grozničavo razmišljala kako bi promijenila temu razgovora.
»Oma, je li Audrey Hepburn rođena u Bruxellesu?«
»Mislim da je rođena u Elsenu.« Oma je natočila viski u čašu za
sherry. Sebi je uzela drugi čašu. »Fina flamanska djevojka.«
Kate se nasmiješila slušajući poznate riječi. Zatim je ispila viski
gotovo do dna.
Jacob je bacio kartu na stol. »Oduvijek sam volio Flamance.«
»Pih.« Oma je uzela njegovu kartu i stavila svoju. »Seljaci.«
Jacob se namrštio. Raspoređivao je karte u ruci. On je na gubitku
već nakon dvije minute.
Kate je iskapila piće. Njezin je otac u ratu radio u državnoj službi.
Nakon oslobođenja, poslan je u Amsterdam kako bi preživjelima pružio
psihijatrijsku pomoć. Ondje je upoznao Liesbeth, a Kate ne zna što je
točno radio. U obitelji se priča kako su se zaljubili na tržnici cvijeća. Je li
Liesbeth bila pacijentica? Je li nju slučajno susreo na ulici?
Kate je razmišljala o Terryjevim riječima u natkrivenoj garaži, o
ženama koje su se nudile vojnicima.
»Eto.« Oma je natočila Kate piće i dolila sebi. »Rekla bih da
Flamanci nisu tako loši. Uzgajaju ovce i žene se s rodbinom.«
Kate se nasmijala. Bila je pripita, a morala je i dalje piti. Možda i
zbog toga što je policajka. Nakon jednog tjedna, bit će mrtva pijana za
volanom patrolnog vozila.
Jacob je rekao: »Radio sam s jednim psihijatrom Flamancem...
genijalac.« Bacio je kartu. Kate je shvatila da ne sudjeluje u igri. »Zvao
se Walthere Deliege.«
Oma se teatralno namrštila. »Dat is Waals, geen Vlaams10.«
»Oh, ispričavam se. Gospodin je bio Valonac, a ne Flamanac.
Oprostite neukom Amerikancu.« Jacob je namignuo Kate, a zatim se
namrštio - Oma je uzela njegovu kartu sa stola.
»Kako to...« Kate je zašutjela. Nije htjela ništa reći, ali sada mora
dovršiti rečenicu. »Kako to da su grozni ljudi dobri?«
Oboje su je pogledali.
»Ona žena s kojom radim...« Kate je opet ušutjela. Radi li ona s Gail?
Hoće li opet raditi s njom? »Ona žena?« rekla je Oma.
»Ona žena«, rekla je Kate, a zatim je treći put zašutjela, jer se
premišljala treba li dovršiti rečenicu. Kao i prije, nije mogla prestati.
»Ona je vulgarna, rasist, inati se, kritizira, nasilna je i zlobna.« Kate nije
zapekla savjest kad je to izrekla, zbog toga što je bila sigurna da bi za
Gail to bili komplimenti. »Nikad nisam upoznala osobu poput nje, ona
je...«
Opet je zašutjela. Kate se upitala zbog čega govori sve to. Ona dobro
podnosi piće. Možda je njezin obrambeni mehanizam popustio pod
navalom stresa, šoka i analgetika u tom danu.
Pogledala ih je. Oma i Jacob pažljivo su slušali.
Oma je rekla: »Ta žena je...?«
»Ona je grozna«, rekla je Kate. »A istodobno je jedna od najboljih
osoba koju sam upoznala u životu.« Kate se začudila jer je rekla istinu.
»Danas sam se uzrujala, a ona je bila dobra prema meni, Nije bitno
zbog čega sam se uzrujala. Ali, ona je bila uz mene i bila je vrlo
ljubazna.« Kate je shvatila da guta riječi, kao i pijana Gail. »Međutim,
istina je da ona nije dobra. Uvijek je osorna, zlobna i brutalna, a kad
razmislim o njezinim riječima, shvatim da me ipak poučila. I to ne bilo
čemu, već korisnim i praktičnim stvarima. Ono što moram znati kako
bih radila svoj posao. Kako bih bolje pazila na sebe.« Kate je uzela čašu.
»Pa sam pomislila: ›Kako to da mi pomaže, a istodobno je grozna?
Kako to da je ta opaka žena sada moja prijateljica?‹«
Jacob i Oma su šutjeli.
Kate je iskapila piće. Ispričat će čitavu priču.
Rekla je: »Zatim, postoji jedan grozan čovjek. On nije ›neotesan‹. On
je pravi seronja.« Pogledala je oca u znak isprike. Nemoguće je
drugačije opisati Terryja Lawsona i njegove prijatelje. Za Kate, oni su
potpuno jednaki. »Kako bilo, taj seronja, i on je užasan, kao i ta žena, ali
je mnogo gori jer je uvijek bijesan. On je seksist, rasist, odvratan je i
sirov, jedan od onih ljudi za koje znaš da bi svaki čas mogli počiniti
nasilje.«
Jacob je odložio karte na stol.
Oma je sebi natočila piće.
»Nasilan prema meni?« upitala se Kate. »Ne, ne bih rekla. Ipak,
osjećam se ugroženom. Kao kad je u blizini bijesan pas, koji je privezan,
a svjestan si ovoga: ako ga puste s lanca...« Opet je zašutjela. »Imam
dojam da je taj seronja od čovjeka tako bijesan da, ostanem li s njim
nasamo, trebam biti pripravna obraniti samu sebe.«
Kate ni sada nije govorila samo o Terryju. Čitavo društvo u njoj je
izazivalo jezu. Kad su pili, bilo je još gore, a ipak... Gail je rekla kako joj
je Chip Bixby jednom spasio život. Kako je to moguće? Taj čovjek je
odvratni ženomrzac, a riskirao je život kako bi spasio Gail.
 To je svijet u kojem Kate sada živi. Stara pravila više ne vrijede.
Osobu ne ocjenjuješ po izgledu, naglasku, profesiji njihova oca. Možda
je Jett Elliott pravi gospodin. Možda je Bud Deacon bogobojazan. A Cal
Vick nije odvratni razvratnik. Možda je Kate pogriješila jer je slušala
njihove riječi, a nije gledala što rade.
Pokušala je objasniti nedoumicu. »Imam ovakav dojam: budem li
ugrožena od nekog drugog, nekog pljačkaša, luđaka ili ubojice, te
seronje će biti uz mene i zaštititi me. Imam dojam da i ja trebam zaštiti
njih. Koliko sam već sposobna da nekog zaštitim.« Oma je začepila
bocu viskija.
Kate je rekla: »Dakle, slušala sam danas jednog vrlo nasilnog
seronju, a on je klevetao predsjednika Kennedyja i rekao da je atentat
na Bobbyja blagoslov. Klevetao je gradonačelnika, crnce, žene, mene.«
Nasmijala se. Terry je nesumnjivo oklevetao Kate. »A ipak, i on je bio u
ratu, tata. Sudjelovao je u oslobađanju logora. Oslobodio je ljude iz
ropstva, spasio ih od smrti. Pomogao im je kad je bilo najteže. Kad je
čovječanstvu bilo najteže. Morala sam pretpostaviti da on, kao
policajac, u jednom času, vjerojatno često, na svom poslu pomaže
ljudima. On sigurno pomaže, zar ne?«
Oma je zurila u svoju čašu. Šutjela je.
Kate je odmahnula glavom. Nije mogla zaustaviti bujicu riječi koja
je navirala. »Kako mogu biti tako grozni, a ipak čine dobra djela?«
Šutjeli su. Tamni oblak tišine nadvio se nad stolom. Jacob je
naposljetku rekao: »To je jedna od velikih tajni u životu.«
»Fraze.« Kate se zavalila na stolcu. Zbog čega je pomislila da će
shvatiti? Ni ona ne shvaća. Umorna je, pijana i trebala bi se vratiti u
svoj stan, jer bi se mogla osramotiti.
Kate se pribrala. Ustala je.
»Poznavala sam jednu Flamanku«, rekla je Oma.
Kate se refleksno osmjehnula, a srce joj se stegnulo kad je sjela na
stolicu, »Je li čuvala ovce i udala se za rođaka?«
»Nije.« Oma je zurila u žućkastu tekućinu u svojoj čaši. »Ona je iz
Antwerpena. U moju je školu došla na kraju, kako vi kažete, šestog
razreda.«
Kate je pozorno slušala. Njezina baka vrlo rijetko govori o svom
životu prije Atlante.
»Zvala se Gilberte Soetaers, a to bi bilo vrlo šaljivo da si naučila
nizozemski.« Tužno se nasmiješila Kate. »Gilberte se odmah uklopila.
Cure su je zavoljele na prvi pogled. A kako ne bi? Imala je divnu odjeću,
vrlo pomodnu. Smeđu, sjajnu kosu, poput konjske grive. Nama je bila
egzotična. Ili barem meni. Njezin otac imao je plantažu kaučuka u
Kongu. Moj otac bio je sveučilišni profesor. Ona je bila povlaštena. Ja
nisam. Ona je kalvinist, a ja sam Židovka. Bila sam poput tebe, Kaitlin.
Sazrela sam prije drugih cura. One su me izbjegavale. A kad je došla
Gilberte, bile su mnogo gore. Pa i moja najbolja prijateljica s kojom sam
pila čaj. Zadirkivale su me zbog odjeće, frizure, stasa, mojih
sveučilišnih...« Slegnula je ramenima kao da je to logično, a i bilo je
logično, jer su sve cure na svijetu više-manje iste.
Oma je rekla: »Iznenadit ćeš se kad ti kažem da se planet i dalje
okretao oko svoje osi, bez obzira na moje nedaće. Maturirala sam.
Upisala fakultet. Udala se za divnog čovjeka. S njim sam imala
prekrasnu djecu. Radila sam kao profesorica. A onda je izbio rat.
Preselili su nas u Jodenbuurt. Nismo smjeli otići, ali...« Zagladila je
kosu. »Nacisti su bili vrlo glupi. Smatrali su da plavuše nikad nisu
Židovke.« Pogledala je Jacoba, a Kate je imala dojam da je otac čuo tu
priču. »Napuštala sam geto kako bih nabavila hranu za tvog opa i
moeder. Voor oom...« Pogledala je Jacoba.
»Ujak«, rekao je Jacob.
»Da. I za tvog ujaka, koji je uspio pobjeći, a živio je s jednim parom u
Frieslandu, dobrim ljudima koji su ga udomili. Krasni ljudi. Pomogli su
koliko su mogli.« Oma je zurila u čašu. Kate je znala da je taj dječak
umro u ratu.
»Dakle«, rekla je Oma. »Jednog dana tražila sam hranu kod
Nieuwmarktbuurta. Vrlo opasno područje za mene. Trg je služio kao
sabiralište, pa su me mogli otpraviti zbog toga što nisam nosila žutu
jodenster.« Nasmiješila se Kate, premda je u njezinim očima bila tuga.
»Bila sam u trgovini i razmišljala mogu li strpati komadić sira u džep
kad trgovac pogleda na drugu stranu. Osvrnula sam se i ugledala nju.«
Oma je začuđeno izvila obrvu. »Gilberte Soetaers, cura koja me
godinama mučila. Još gore, bila je u društvu s nacistom.«
Kate je stavila ruku na grlo.
»Gilberte me prepoznala. Shvatila sam po njezinom pogledu. Mi
smo žene, a ipak smo one djevojčice koje se mrze.« Oma je zašutjela.
»›Friedrich‹, rekla je Gilberte. Uspaničila sam se. Ona nije s neki
nacistom. On je Nijemac. Gledala sam u pod. Htjela sam otići, ali on je
stao ispred mene. Gilberte mu je rekla: ›S njom sam išla u školu.‹ A ja
drhtim kao list. Nisam mogla povjerovati. Nestat ću. Moja obitelj nikad
neće saznati što se dogodilo sa mnom. Moja Liesbeth je strašno
smršavila. Jedva ustaje iz kreveta. Umrijet će bez mene.«
Oma je čvrsto stegnula Kateinu ruku. »Gilberte je ovako stegnuta
moju ruku, a ja sam pomislila: ›Neće me pustiti! Prijavit će me!’ A ona
mi je vrlo ljubazno rekla: ›Oh, kako sam sretna što te vidim, mijn
zoeteke. ‹« Oma se naslonila na stolcu, držeći Kate za ruku. »Mijn
zoeteke. Moj šećeru, slatkice. To je flamanska fraza; rekla sam ti da se
izražavaju kićeno.«
Kate je kimnula glavom. Htjela je da Oma dovrši priču.
»Nisam znala kako to shvatiti, kad me tako nazvala.« Oma je bila
zbunjena. »A onda je Gilberte Soetaers, ta užasna zvijer zbog koje sam
godinama patila, rekla nacistu: ›Dragi, moraš mojoj prijateljici dati
bonove za hranu. Pogledaj kako je mršava. ‹« Oma je i sada bila
začuđena. »A on mi je dao hrpu bonova. Previše. Dogovorile smo se da
se nađemo na piću. Poljubili smo se u obraz, nas troje. A zatim sam
otišla.«
Oma je slegnula ramenima. Ona je ispričala svoju priču.
Kate je htjela čuti što se zatim dogodilo. »Dobila si bonove za hranu
od nacista?«
»Zahvaljujući Gilberte Soetaers, imali smo kruha, sira i mlijeka. Bila
je to mitzvah. Bonovi su potrajali tri tjedna.«
Kate je razmišljala kako su nakon ta tri tjedna otpravljeni u logor.
»Je li nacist znao da si Židovka?«
»Naravno da je Gilberte znala, ali nije mu mogla reći nakon toga. On
bi je ubio. Ili još gore, poslao u logor.« Iskapila je viski. »Dakle, grozne
osobe ipak mogu činiti dobra djela.«
Kate je odmahnula glavom. »Ne shvaćam. To je jedan primjer, a ne
objašnjenje.«
»Točno.« Oma je ustala. »Ne postoji objašnjenje, Kaitlin. Zlikovci
mogu činiti dobra djela. Dobri ljudi mogu počiniti zločine. Zbog čega se
to događa? Zbog toga što je utorak.« Pogledala je na sat. »Ach. Srijeda.
Trebala sam biti u krevetu. Laku noć, dragi moji.«
Stavila je ruku na Kateino rame kad je pošla prema vratima. Kate ju
je htjela zaustaviti, ali Oma je šutke otišla.
»Pa.« Jacob je pokupio karte sa stola.
Kate je osjetila kako joj srce kuca u grudima. Upitala je oca: »Jesi li
čuo tu priču?«
»Jesam.«
»Nećeš ništa reći?«
»O tvom pitanju?« Slegnuo je ramenima. »Ljudi su gadovi. A katkad
i nisu takvi.«
»Imaš dva doktorata, a meni govoriš isprazne fraze.«
Posložio je karte. »Ta policajka s kojom bi bila... izgubila je vid na
jedno oko. Imala je vrašku sreću.« Dotaknuo je svoje uho. »Baš kao i ti.«
Kate nije gledala u oca.
»Nemaš mi ništa za reći? Čak ni ispraznu frazu?«
»Nisam htjela da se brineš zbog mene.«
»Brinem se zbog toga što mi ne govoriš istinu.« Kate je zurila u
bocu viskija.
Otac je uredno odložio špil karata na sredinu stola. Skinuo je
naočale. Kad je Kate bila mala, naučila je igrati remi upravo od njega.
Uvijek je pobjeđivao, dok se Kate nije dosjetila da se njegove karte
odražavaju na naočalama. Nije mu odala trik. Očito, ni Oma mu nije
rekla za to. Ona obožava pobjeđivati. A za Jacoba je mislila kako voli
njima prepuštati pobjedu.
Kate je upitala: »Trebam li ti reći istinu, tata?«
»Trebala bi sebi reći istinu. Ja sada nisam bitan. Odrasla si žena. Ne
mogu te poslati u tvoju sobu.«
Kate je rijetko tražila savjet, ali sada joj je bio potreban. »Što bi htio
da učinim?«
Nalaktio se na stol i nasmiješio Kate. »Znaš li da tebe volim najviše
na svijetu?«
Kimnula je glavom. Svjesna je da uvijek može računati na ljubav
svoje obitelji.
»Ne postoji samo jedan grad.« Naslonio se na stolcu. »To si vidjela
svojim očima u ova dva dana.«
Kate je pomislila da odgovara na njezino pitanje. »Hoćeš reći da su
ljudi kao i gradovi?«
»Hoću reći da je tvoj život potpuno drugačiji od života drugih
osoba... djevojaka s kojima si išla u školu, kolega na poslu, ljudi kojima
pomažeš, ljudi koje privodiš. Svi oni žive u drugačijoj Atlanti. A ipak
stanuju u istom gradu. Svi smatraju da grad pripada njima, da bi se
grad trebao poklapati s njihovim viđenjem grada. Štoviše, smatraju da
ga trebaju braniti i zaštititi.« Smješkao se, svjestan da govori priprosto,
ali Kate ga treba saslušati. »Taj nasilni seronja, rekao bih kako on
smatra da Atlanta pripada nasilnim seronjama. Ta grozna žena...
možda ona smatra da pripada groznim ženama. Siguran sam da su
nepokolebljivi u svom uvjerenju. Međutim, koja je Atlanta ona prava
Atlanta? Ona naša? Ona koju je Patrick poznavao? Pripada li sada
crncima? Je li ikad nekome pripadala?«
»Tata, oprosti, ali ne shvaćam te.«
»Iako volontiram u Gradyju, nikad neću vidjeti Atlantu koju ti viđaš.
Nikad neću upoznati ljude koje ti poznaješ. Nikad neću vidjeti mjesta
na koja ti odlaziš.«
Kate je konačno shvatila. Njezin otac govori o onome o čemu je ona
razmišljala kad je prvi put ušla u policijsku postaju. »Sada ne živim u
svom izdvojenom svijetu.«
»Točno«, rekao je, a ona je u njegovom glasu zamijetila nepoznatu
tugu. »Nikad neću shvatiti ljude kao što ćeš ih ti shvatiti... ako ostaneš
na tom poslu.«
»Ako?« upitala je Kate.
»Znaš da se moj djed borio za Konfederaciju?« Kate je kimnula
glavom.
»A s ocem sam bio na prosvjedu za dr. Kinga.« Još jednom je
kimnula glavom.
»Sjećam se kad smo se nakon prosvjeda vratili kući. Pili smo. Kakav
napredak! Nazdravljali smo. Tapšali se po leđima. Ovdje smo se
družili.« Govorio je o ovoj kući, vili u ulici s drvoredom, privatnim
vozačima, kućnim pomoćnicama i vrtlarima. »Jesmo li znali kako se dr.
King osjećao kad se vratio svojoj kući, na drugom kraju grada? Jesmo li
znali kakav je njegov život u ovom gradu, njegovoj Atlanti, koja je
također i naša Atlanta?«
»Pomogli ste drugima«, rekla je Kate. Oca je oduvijek vidjela kao
čovjeka iz naroda. »Iscjeljuješ njihove duše.«
»Razgovaram s bogatašima koji strahuju da će ostati bez novca.
Dajem valium domaćicama kojima više pomaže volontiranje u lokalnoj
crkvi.«
Kate se nisu svidjeli njegovi primjeri. »Spasio si mamu i Omu.
Doveo si ih ovdje.«
»Ne, Kaitlin. Kad sam bio u Amsterdamu, prvi put sam se
osvjedočio što je stvarni rat...« Zašutio je i nakašljao se. »Tvoja je majka
spasila mene. Vjeruj mi, nije bilo obrnuto.«
Kate se hvatala za slamke. »Besplatno liječiš pacijente u Gradyju.«
»Kad primim pacijenta u Gradyju, on je opran, nakljukan tabletama
i privezan.« Jacob se tužno osmjehnuo. »Kakav je njegov život bio prije
dva-tri sata? Imam jedino njegov bolnički karton, a katkad i policijski
izvještaj. Nisam bio u njegovoj kući. Nemam pojma kako on ustvari
živi. Ne zanima me policajac koji ga je doveo u bolnicu. Onaj koji mu je
oduzeo britvu kad je htio rasjeći zapešća i srušio ga na do. Onaj koji ga
je spriječio da naudi sebi i drugima.«
»Ja baš nisam bila tako smjela, tata. Prvog dana natrčala sam na zid.
Danas sam se onesvijestila.«
Trgnuo se, a premda je pretpostavila da on okvirno zna što se
dogodilo, bila mu je zahvalna jer nije htio saznati pojedinosti. »Hoću
reći da ti gledaš te ljude kako ih ja nikad neću gledati. Više ne dijelimo
isto iskustvo. Ne mogu te savjetovati zbog toga što ne znam kamo si
pošla.«
Kate se prisjetila smrada truleži u socijalnom kvartu. Svodnika koji
se oblizivao dok je pohotno gledao u nju. Vlasnika kemijske čistionice
koji ju je pustio u svoj zahod. Dvojice mrtvaca kako leže u sobi na katu,
u pansionu jedne gospođe iz Portugala.
Rekla je ocu: »Nije baš sve toliko ludo.«
»Zaista?«
Kate je šutjela zbog toga što nije mogla shvatiti sve to. Posao je
bezdušan i užasan, ali na nekoj čudnoj razini je izazovan i, potpuno
neočekivano, zabavan.
Odlučila se za banalnost. »Uvijek ću biti tvoja kći.«
»Znam, draga.« Nježno ju je pomilovao po obrazu. »Tvoja majka se
brine da ćeš se na tom poslu potpuno promijeniti. Ja se brinem da se
nećeš promijeniti, bit ćeš onakva kakva zaista jesi.«
Kate se začudila zbog čega ju njegova iskrenost nije povrijedila.
»Zar je to tako strašno?«
»Ne znam, Katie. Osobe koje su na radnom mjestu izložene velikom
stresu, najčešće se podijele u sebi. Jednim dijelom bit ćeš ona djevojka
koju poznajemo. A drugi dio bit će nama nepoznata žena koja je
proživjela strahote.«
Kate se snuždila. »Misliš, kao Oma? Ili kao mama?«
»Pametna moja. Iznio sam svoje teze.« Savjetovanje je završeno.
»Otac ne zamjećuje mane na svojoj kćeri«, veselo je rekao. »Freud?«
»Herschel.«
»Taj tip«, zafrkavala se Kate. »Čula sam da je sjajan.« Nasmiješio se.
Skinuo je naočale i protrljao oči. »Laku noć, tata.« Kate je na odlasku
poljubila oca.
Izašla je na prednja vrata. U prolazu je prstima okrznula mezuzu.
Raspustila je kosu dok je silazila po stubama i hodala po kolnom
prilazu. Parkirala je na okretištu kod garaže. Kate se naslonila na svoj
auto te izula lijevu i desnu cipelu. Zatim je svukla hulahupke i bacila ih
u auto.
Nije ušla u auto, već je hodala po kolnom prilazu. Dobila je žuljeve
na žuljevima. Pete su joj oguljene.
Kate je na kraju kolnog prilaza pošla ulijevo. Na ulici nije bilo
prometa. Nije zamijetila žar cigarete. Sablasne oči stranca ne prate
svaki njezin korak. Pogledala je mjesec, koji je slabašno sjao na nebu.
Dobro poznaje put i ne mora se posebno orijentirati. Ova ulica
oblikovala je prvih dvadeset pet godina Kateina života. Njezina
najbolja prijateljica živjela je dvije kuće niže, sve dok nije odselila u
New York. Njezina osnovna škola udaljena je šest ulica, a srednja
sedam i pol. Hram je udaljen četiri ulice. Trgovački centar je na deset
minuta vožnje. Ovdje je naučila voziti bicikl. Ovdje bi izašla iz školskog
autobusa. Ovdje se ljubila s Patrickom u autu prije nego što ga je odvela
da upozna njezinu obitelj.
Mesar, pekar, svjećar... svi su u krugu od kilometra i pol prema točki
na kojoj stoji.
Atlanta njezinog oca.
Više nije Kateina.
Prošla je pored kuće Janice Saddler. Njezini roditelji su umrli.
Automobilska nesreća. Janice i njezin brat prodali su kuću mladom
odvjetniku i njegovoj ženi.
Kleinemanovi. Baumgartenovi. Pruettsovi.
Njihova djeca su odrasla, a roditelji i dalje žive u otmjenim starim
kućama, kao i mnoge generacije prije njih. Kate se igrala na njihovim
ljuljačkama, plivala u njihovim bazenima, očijukala s njihovim
sinovima, prikradala se po njihovim dvorištima.
Još jednom je skrenula ulijevo. Kolni prilaz nije asfaltiran. Bosa je
koračala po šljunku. Gotovo ništa nije osjećala, a to je zacijelo najbolji
opis njezinog trenutnog stanja u životu. Kad je bol nepodnošljiva, Kate
to jednostavno potisne.
Svjetlo na trijemu je ugašeno. Svi prozori u mraku. Kate je u prolazu
dodirnula crni Cadillac Fleetwood. Prošla je pored kuhinje, dnevnog
boravka, bazena, teniskog igrališta.
Kućica u vrtu sagrađena je za sluge, ali ta vremenu su prošla
zahvaljujući građanskim pravima, usisivačima, strojevima za pranje
rublja, sušilicama i drugim modernim napravama kojima se veliko
imanje održava bez velikog osoblja. Sportski automobil parkiran je
ispred jednokatnice. Krov je spušten. Kate je opipala meku kožu na
vozačevom sjedalu.
 Svjetlo na trijemu je upaljeno. Iza zastora izvire prigušena svjetlost.
Začula je muziku u sobi. Kate se naslonila na auto, kao i ispred
roditeljske kuće. Sada je svukla gaćice.
Bacila ih je u auto. Uspela se stubama.
Triput je pokucala na vrata Philipa van Zandta.
 24.

Kate su noge klecale dok je hodala u podzemnoj garaži hotela Barbizon.

Svaki atom njezina tijela vibrira na drugačijoj frekvenciji. Usnice su
otekle od Philipovih poljubaca. Grudi omekšale od njegovih usta. Kad
sklopi oči, opet osjeća kako njegov jezik klizi po njezinom tijelu.
Čezne da se vrati u Philipov topli krevet, da mu se prepusti i još
jednom uživa u njegovom milovanju, ali Kate je u mislima znala da
mora biti razumna. Ne smije se ujutro probuditi pored njega. Ne smije
mu pripremati doručak, kuhati kavu i pitati ga što će raditi tog dana.
Ne smije upasti u rutinu kućanice. Osjećala se kao preljubnica.
Čudno je da se potpuno prepustila Philipu, a ne osjeća se kao da je
iznevjerila Patricka. Njih dvojica su u svemu drugačiji. Philipovi
poljupci su strastveniji. On poznaje svaki djelić ženskog tijela. Nije
žurio. Uživao je u svakom trenutku s njom. Na vrhuncu je izveo
nevjerojatnu kretnju kukovima... fantastično, kao žlica koja uranja u
med. Nije bilo ubrzavanja i naglog zaustavljanja, pa bi Kate nakon toga
pošla u kupaonu da sama dovrši započeto.
Kate je znala da s mužem nikad nije doživjela orgazam. I to ne onaj
što bi ga sama izazvala. Ne radi se o trajanju, već o finesama. S
Patrickom bi bila na rubu, bilo je lijepo, ali nije bilo zadnje kretnje koja
bi je gurnula preko ruba. Kate je znala kako bi se to promijenilo da su
imali više vremena. Vremena za istraživanje. Vremena za sazrijevanje,
međusobno povjerenje i uvažavanje.
Ostali su na tome da je Patrickovo zadovoljstvo najvažnije, a Kate
nije imala ništa protiv. Dobro se osjećala sa svojim mužem. Njezino
tijelo reagiralo je na njega. Osjetila bi trnce, srce je brže kucalo, tijelo se
napelo u iščekivanju. Kate je uvijek smatrala da je njezina krivica što
nije mogla ići do kraja. Ne zbog Freuda, već zbog toga što je previše
voljela Patricka, pa je stoga ona kriva.
Kate Patrick nije trebao za te stvari. Dovoljno joj je bilo da leži uz
njega. Osjeća njegov snažan zagrljaj. Sluša njegovo disanje, gleda u
njegove oči... to je bilo više nego dovoljno. Bili su iskreno zaljubljeni, a
njegova sreća više je zadovoljavala Kate od svega što je doživjela u
krevetu.
A Kate je bila potpuno sigurna da to nikad neće osjećati prema
Philipu van Zandtu. Nikad neće glačati njegove košulje. Nikad neće
pažljivo i uredno složiti njegove rupčiće. Nikad neće zagnjuriti lice u
jastuk kako bi udahnula njegov miomiris.
Njezin otac griješi. Kate se nije podijelila na dvije osobe. Ona se
raspala na tri dijela.
Pritisnula je gumb dizala. Kate bi se najčešće uspela stubištem do
prizemlja, ali previše je umorna. Sada je pola šest ujutro. U glavi joj zuji.
Tijelo vibrira od Philipovih dodira. Mora se istuširati. Mora odspavati.
A zatim odjenuti odoru i otići na posao.
Vrata dizala otvorila su se i Kate je pogledala klupicu presvučenu
crvenim plišem. Znala je da ne smije sjesti. Pritisnula je gumb za
prizemlje i pomislila kako je čudno da će nakon jučerašnjih događaja
ipak otići na posao. Mora se dokazati. Mora pomoći Maggie. Gail
Patterson mora saznati da njezino ranjavanje nije uzaludno.
Kate je iznova razmišljala o Freudu; prokletstvo psihijatrove kćeri. I
lobotomirani psihijatar Kate bi dijagnosticirao mazohističke sklonosti.
A možda bi rekao da se radi o zavisti na penisu. Zbog čega bi žena
htjela raditi muški posao? Htjela je očevu pažnju.
Htjela je kazniti majku zbog toga što ocu daje ono što ona ne može.
Ona je luda. Histerična. Njezini hormoni nisu uravnoteženi.
Kako to da su, ne znajući jedni za drugog, policajci u Atlanti i stari
austrijski psihijatar došli do identičnog zaključka?
Trebali bi razgovarati sa dr. Philipom van Zandtom. On zagovara
empirijske metode Mastersa i Johnsona za izučavanje seksualnosti.
Naglo se uozbiljila.
Maggie Lawson stajala je pred njom. Vidjelo se da je plakala.
Posjekotina ispod oka. Modrice na vratu. Šutjela je, a doimala se tako
očajnom da je Kate mogla gotovo opipati njezinu depresiju.
»Što se dogodilo?« upitala je Kate.
»Jimmy je otišao«, rekla je kao da već dugo u sebi zadržava te riječi.
»Nestao je.«
»Nestao je?« Kate je izašla iz dizala. G. Schueneman, noćni čuvar,
prijekorno ju je pogledao. Upitala se otkad je Maggie čeka. Zabrinula se
jer može na njoj vidjeti što je nekoliko trenutaka ranije proživjela. A
sada se zabrinula i zbog Jimmyja.
Kate je dodala: »Reci mi što se dogodilo.«
Maggie je duboko udahnula i rekla: »Sinoć sam se vratila kući,
Jimmy nije bio u svojoj sobi. Njegov auto nije bio ispred kuće. Nije bio u
postaji. Nije na dužnosti. Nitko od njegovih prijatelja ne zna gdje se
nalazi. Donova djevojka nije ga čula od ponedjeljka. Nije u baru u koji
najčešće zalazi. Ne možemo ga pronaći. Posvuda samo tražili.«
Kate se s mukom usredotočila. Maggie je govorila kao da izgovara
napamet naučen tekst. »Tražili?«
»Terry. I ja. Razdvojili smo se.« Nije mogla pogledati Kate u oči. »I
drugi dečki ga traže. Terry je izdao tjeralicu za njim. To je...«
»Neka odmah dojave«, rekla je Kate. »Je li Jimmy i ranije nestao?«
»Nikad.«
»Nije nazvao ni ostavio poruku?«
»Ne.« Pogledala je pored Kate. »Ništa nije ostavio.«
Kate pokušava shvatiti situaciju. U mislima i dalje spava u
Philipovom krevetu. »Jeste li sigurni da nije otišao s nekim?«
Maggie je odmahnula glavom. »Ne, nije.«
Kate se upitala govori li istinu. Ako Jimmy Lawson ima dečka,
njegova bi obitelj posljednja saznala za tu vezu.
A možda postoji drugi razlog.
Kate se konačno pribrala. »Strijelac.«
Maggie ju je pogledala u oči. Bila je ustrašena. Zbog toga se i
zabrinula. Ne zbog bratova bijega, već zbog mogućnosti da ga je netko
ubio, a oni još uvijek nisu pronašli njegovo tijelo.
Kate je rekla: »Pronaći ćemo ga, u redu? Sigurna sam da je dobro.«
Primila je Maggie ispod ruke i povela ju prema dizalima, iza pulta.
»Moram se presvući, može? Skuhat ću ti kavu i možemo popričati.«
»Nemamo o čemu pričati.« Maggie je ušla s njom u dizalo. »Moramo
pronaći Strijelca. Moramo ga zaustaviti.«
Pronaći Strijelca, a ne njezinog brata. Ona nije pri sebi.
Vrata su se zatvorila. Kate je gledala Maggien lik u zrcalu. Užasno
izgleda. Kosa joj se raščupana. Nije našminkala usta. Odora je čista, ali
izgužvana, kao da ju je izvukla s dna ormara.
Maggie je rekla: »Bila sam u Zlatnoj dami. To je...«
»Striptiz-klub u kojem su prethodne četiri žrtve naručile zadnji
obrok.« Začule su zvonce. Kate je izašla iz dizala. »Što su rekli?«
»Nisu vidjeli Jimmyja.«
Sada razgovaraju o Jimmyju. Maggie ne zna koga želi pronaći. »Jesi
li se raspitala o žrtvama?« Kate se osvrnula, a Maggie je šutjela i stajala
u hodniku. Pridržavala se za štukaturu na zidu. »Maggie?«
»Što je?«
 »Druge žrtve. Ballard, Johnson, Keen i Porter. Jesi li se u striptiz-
klub u raspitala o njima?«
»Jesam.« Maggie se odgurnula od zida, baš kao automobil igračka.
Pokrenula bi se tek kad bi joj Kate postavila pitanje. »Upravitelj kluba
vodi evidenciju kako bi šef znao tko navraća. Sve četiri žrtve navratile
su u noći kad su ubijene. Svi policajci naručili su isti obrok: hamburger
i pomfrit. To je jedina ponuda na jelovniku.«
»To se poklapa s onim što je mrtvozornik pronašao u njihovim
želucima.« Kate je otključala stan. »Upravitelj kluba je siguran da
Jimmy i Don nisu navratili one noći kad je Don ubijen?«
Maggie je opet stajala i slušala. Vidjelo se da je obuzeta svojim
mislima. Gledala je naokolo. U slabo osvijetljenom hodniku modrice na
vratu bile su crne.
Kate je otvorila vrata. »Uđi.«
Maggie nije ušla. Zurila je u namještaj. Kate je bila u njezinoj kući i
shvaća tu reakciju.
Nije mogla razumjeti zbog čega je nanjušila miris cigareta. Nitko ne
puši u Kateinom stanu.
Maggie je upitala: »Trebam li se izuti?«
»Ne, ne trebaš.« Kate je ignorirala miris, vjerojatno dolazi iz
susjednog stana. »Raskomoti se«, rekla je kolegici.
Maggie je bila sumnjičava. »Otkad ovdje stanuješ?«
»Oko godinu dana.« Ponudila joj je fotelju ispred prozora. »Sjedni.«
Maggie je stajala. »Tvoj otac plaća stanarinu?«
Kate je izgovorila prvu laž koja joj je pala na pamet. »Moj muž je
imao policu osiguranja.« Pogledala je Patrickovu fotografiju na noćnom
ormariću. A zatim je pogledala još pažljivije.
Patrickove vojničke pločice su nestale.
Kad je sinoć izašla van, bile su ondje. Kate se dobro sjeća da je
pogledala pločice prije nego što je zatvorila vrata. Sagnula se i
pogledala iza noćnog ormarića. Ormarić stoji uza zid i ne vidi ništa.
Htjela je potražiti ispod kreveta, ali Maggie ionako smatra da je Kate
glupača. Što bi tek pomislila kad bi je vidjela kako u haljini puže po
podu. I to bez gaćica.
Maggie je upitala: »Nešto nije u redu?«
»Sve je u redu.« Kate je protrljala nadlaktice kako bi se ugrijala.
Zastori su razmaknuti. Kate je potpuno sigurna da je sinoć navukla
zastore. Prožela ju je jeza koju je osjetila na trijemu svojih roditelja:
poznat i neugodan osjećaj da ju netko promatra.
 »Kate?«
»Dobro sam.«
»Jesi li sigurna?«
»Naravno da sam sigurna.« Kate je brzo promijenila temu
razgovora. »Razmišljala sam: ako je Strijelac nešto učinio Jimmyju, do
sada bi već saznali. Rekla si da su njegovi postupci uvijek isti. Ubije ih
kad su na dužnosti. Prisili ih da dojave kako su na pauzi za obrok i
zatim isključe prijemnike. Zna da će ih naposljetku netko tražiti. Zbog
procedure, jasno je i kamo će prvo poći - na zadnji deset-dvadeset koji
su dojavili dispečeru.«
»Kod Sir Chica bilo je drugačije.«
»Jesi li sigurna da je Strijelac ubio Sir Chica?«
»A zbog čega je ubijen?«
Kate će se dosjetiti mnogih razloga, a činjenica je da je bio svodnik.
Ipak je prihvatila Maggieno objašnjenje. »Mi zacijelo nismo jedini koji
smo shvatili da su Chicove cure vidjele nešto. Očito je netko prije nas
bio u kući Portugalke. Ili nakon toga, pa je imao dovoljno vremena da se
smjesti na drugoj strani ulice. Dakle, možda nas slijedi.« Kate je odmah
odbacila tu verziju događaja. Nije htjela razmišljati kako ju netko prati.
»Svejedno, Strijelac je sigurno promatrao Chica kad smo bile u njegovoj
sobi. Sjećaš se što se dogodilo? Chic je u ruci držao radioprijemnik. Gail
mu je gurnula revolver pod nos. Chic je htio progovoriti. Znaš da je htio.
I Strijelac je to znao. Prijemnik je dokaz da postoji svjedok. Chic nam je
samo trebao reći što je cura vidjela.«
»Jimmyjev radioprijemnik.« Vidjelo se da je Maggie zaboravila na
njega.
»Znaš, kad razmislim, Chicova izjava je neobična.« Kate se
potrudila da točno citira svodnika. »›Tip kojeg je moja cura vidjela
nema nikakve veze s bratom u vijestima.‹«
Maggie nije komentirala. Problijedjela je. Graške znoja izbile su na
njezinom čelu.
Kate je otvorila prozor. U sobu je prodro hladan zrak. »Chic je
sigurno govorio o policijskom portretu izrađenom po Jimmyjevim
uputama. Prikazan je na svim vijestima. Tiskan na prvoj stranici
večernjih izdanja novina. Ne znam sleng, naravno, ali rekla bih da je
brat crnac. Dakle, tko je taj tip? Je li bijelac?«
Maggie se pridržala za ormarić. Bila je potresena. »Ovisi o kome
govoriš.«
Kate je htjela da dovrše razgovor. »Rekla si mi kako je Gail zaključila
da bijelci ubijaju bijelce, a crnci crnce, dakle...«
Maggie je šutjela.
»Čega se sjećaš od jučerašnjih događaja? Hoću reći, nakon što sam
se onesvijestila.«
Maggie je slegnula ramenima. »Svega.«
»Baš svega? Recimo, kako su prisutni točno izgledali?« Kate je
prekrižila ruke na prsima. Uz otvoreni prozor sada je zaista hladno.
»Znaš, razmišljala sam. Ovako: da me ubiješ, ne bih mogla opisati
Portugalku. S njom smo razgovarale nekoliko minuta. Bile smo u
njezinoj kući. Eto, ako me upitaš, ne bih je mogla točno opisati.«
Maggie je slegnula ramenima. »I?«
»Da sam je ugledala noću, kad se s pištoljem u ruci pojavila iza ugla,
nema šanse da bih mogla opisati njezino lice. Dakle, možda Jimmy...«
»Govoriš o sebi, Kate. Na ovom si poslu dvije sekunde. Ne znaš
promatrati oko sebe. Natrčala si na zid od cigli, za boga miloga.«
Kate je razmišljala o njezinim riječima. Ne o tome što je Maggie
rekla, jer je rekla istinu, već kako ih je izgovorila. Nije bila nervozna kao
uvijek. Branila se. Ona se znoji, iako je u sobi hladno.
»U pravu si«, rekla je Kate. »Trebala bih skuhati kavu da se
razbudim.« Uzela je aparat za kavu i pošla u kupaonicu. Odvrnula je
slavinu. Htjela je potisnuti dojam da je previdjela nešto bitno.
Povikala je kako bi je Maggie čula dok teče voda. »Jimmy je u
posljednjih nekoliko dana proživio nekoliko traumatičnih situacija.
Vidio je kako je Don ubijen. Ustrijeljen je u nadlakticu. Sigurno se
uzrujao zbog onoga što se dogodilo tebi. Možda želi neko vrijeme biti
nasamo? Ono, kako bi razbistrio misli?«
Isprva nije čula odgovor. Kate je htjela ponoviti pitanje, a Maggie je
rekla: »Jimmy to nikad ne radi.«
Natočila je vodu u aparat za kavu i vratila se u sobu. »Postoji li
nepoznata osoba s kojom se viđa?«
Maggie je gledala Kate u oči. »Nepoznata osoba?«
Kate se usredotočila na aparat za kavu. »Nemam brata, ali sve moje
prijateljice koje imaju braću kažu da su oni vrlo tajnoviti, pogotovo kad
je riječ o ljubavnom životu.«
»Je li te udario u patrolnom vozilu?«
»Jimmy?« Nije očekivala to pitanje. Kate nije znala što bi
odgovorila. »Rekla bih da je počeo hodati s novom curom. Zar me zbog
toga Terry dodijelio njemu?«
»Ali... očijukao je s tobom?«
 »Da.« Kate je uključila aparat za kavu. »Naravno. I ja sam očijukala s
njim. On je vrlo šarmantan kad se malo potrudi.«
Maggie je tupo zurila u nju. Malo prije nije mogla pogledati Kate u
oči, a sada ne može odvojiti pogled od nje.
Kate je rekla: »Hoćemo li se posvetiti slučaju? Nastavimo gdje smo
jučer stale. Tražile smo informacije pomoću kojih ćemo pronaći
Strijelca. Potražimo ih i danas.«
Maggie je polako kimnula glavom. »Ne možemo pronaći Jimmyja,
ali ako pronađemo Strijelca, sigurno ćemo saznati što je s Jimmyjem.«
Kate je laknulo, jer je konačno logično govorila. »Muči li te nešto
drugo?«
»Što bi me mučilo?« Maggie se opet branila. »Je li tebi
problematično kako sam postupila prema Anthonyju?«
»Ni u kom slučaju. Pucala si u samoobrani. Spasila si nas. Sve nas.«
Kate je morala ušutjeti kako bi kontrolirala osjećaje koji su je
preplavili. Opet stoji u telefonskoj govornici na benzinskoj stanici,
shrvana potrebom da se ispriča. »U svakom slučaju, žao mi je.
Iznevjerila sam tebe. Iznevjerila sam Gail. Trebala sam biti opreznija.
Trebala sam ti pomoći kad je nastao kaos.«
Maggie je zurila u aparat za kavu. »Trebala sam pregledati zgradu
na drugoj strani ulice.«
»Pregledala si zgradu«, rekla je Kate. »Zamijetila sam kako je
promatraš kad smo ušle u Chicovu sobu. I Gail i ti osmotrile ste sve, pa
i zgradu.«
Vidjelo se da joj Maggie nije povjerovala.
»Prvog dana rekla si da se policijski posao uči promatranjem
drugih policajaca. Promatrala sam tebe i Gail. Obje ste sve provjerile.«
Jasno je da ne može uvjeriti Maggie, koja se uspjela pribrati tek kad
je istrgnula končić sa svoje odore. »Sef nam je rekao da uzmemo dva
slobodna dana.«
»I?« Kate je stajala uz Maggie kad im je Cal Vick to rekao. »Nećemo
odustati. Uvjerena sam da bi Gail danas došla na prozivku, samo ako bi
je otpustili iz bolnice.«
Maggie se osmjehnula, a zatim se uozbiljila.
»U redu.« Kava je skuhana. Kate je natočila kavu u dvije šalice i
rekla: »Trebamo otkriti tko je Strijelac, zar ne? Predlažem da se
vratimo i razgovaramo s Portugalkom.«
»Zašto?«
»Pretpostavimo da je Strijelac vjerovao kako je Chic svjedok, ali
netko drugi u toj kući zacijelo zna čitavu priču.« Maggie ništa nije
shvatila.
»Jesi li imala dojam da je Portugalka zabadalo i da svima voli
zaviriti u lonac?«
»Sad ćemo se povoditi za dojmom?« Maggie je odmahnula glavom.
»Jamčim ti da su svi aktivni policijski časnici već razgovarali s tom
ženom, zacijelo i pod prisegom. To je ustaljeni postupak kad imamo
veliko sranje. Papirima na kojima su zapisane njezine izjave mogao bi
se oblijepiti ovaj hotel.«
Kate je stavila posudu s kavom na ploču. »Jučer si rekla da ljudi
lažu.«
»Točno.«
»Možda je Portugalka jučer slagala policiji.« Smišljala je priču.
»Možda se radi o ovom: Chicovoj curi dogodilo se nešto loše. Vidjela je
ubojstvo policajca. Ustrašila se. Što misliš... kamo je prvo pošla?« Kate
je odgovorila na svoje pitanje. »Otišla je šefu, probudila ga i dala mu
onaj radioprijemnik. A tko je u to doba noći curi otvorio vrata? Tko je
otključao četiri brave i skinuo lanac?«
»U redu.« Maggie je naposljetku popustila. »Nije baš uvjerljivo, ali
nemamo ništa drugo.«
»Daj mi minutu da se operem i presvučem.« Kate je uzela čisto
rublje. Osjetila je krivnju kad je otvorila ormar da uzme odoru. Prečka
se svinula pod težinom njezinih haljina. Donji dio ormara ispunile su
kutije s cipelama u dva reda.
Kate je uzela šalicu kave i pošla u kupaonicu. Cijevi su šištale kad je
otvorila vodu ispod tuša. Nastojala je ne smočiti kosu. Tuširanje ju nije
opustilo. Donji dio tijela izgleda joj kao da je pretučena. Nije htjela
razmišljati kako je Philip nježno ljubio njezine modrice.
Kate ne vjeruje da Maggie ima nekoga tko bi ljubio modrice na
njezinom vratu. Jutros je na svoj oklop navukla još jedan oklop. Samo
zbog toga što je njezin brat nestao? Kate je bila potpuno sigurna da to
nije sve. Je li Maggie posumnjala da je Jimmy gay? Možda ga zbog toga
traži? A Maggie nije jedina koja traži Jimmyja. I Terry ga traži. Sve
policijske snage u Atlanti su uzbunjene. Danas će svi policajci biti na
terenu, tražit će Jimmyja ili loviti Strijelca.
Šteta što Kate nije zločinka.
Izašla je ispod tuša i brzo se obrisala. Šminku je samo popravila. S
malo sreće, tekući puder će prikriti tamne podočnjake. Kate je
zaboravila hulahupke, ali nije vjerovala da će itko zamijetiti. Odjenula
se i osluhnula. Upitala se je li Maggie zaspala. Ponadala se da je tako.
Kate je jučer smatrala kako je Maggie Lawson jedna od najpametnijih
žena što ih je upoznala. A sada je jedva u stanju izvuči očite zaključke.
Kate je otvorila vrata kupaonice. Maggie se nije pomaknula s
mjesta. Modrice na vratu su još tamnije. Kate je bila sigurna da se oko
posjekotine na obrazu pojavila druga modrica.
Kate je rekla: »Trebale bismo pogledati jučerašnje bilješke.« Upala
je Maggie u riječ kako bi objasnila: »Bilješke o slučajevima sa
Strijelcem.«
»One su kod Terryja.«
Kate nije postavila pitanje, jer je znala da Maggie neće odgovoriti.
»A onaj bar?«
»Koji bar?«
»Dabbler’s. Onaj s kutije šibica u hlačama Dona Wesleya.«
Vidjelo se da je Maggie potpuno zaboravila na taj bar. A zatim je
rekla: »Moj prvi susjed radi u telefonskoj kompaniji. Sinoć sam
razgovarala s njim.« Maggie je gledala gdje da odloži šalicu. »Rekao je
da će adresu ostaviti u mom poštanskom sandučiću. Trebale bismo
prvo poći ondje, prije nego što ju netko pronađe.«
Kate je razmišljala za koga je Maggie pretpostavila da bi mogao
opljačkati njezin poštanski sandučić. »Sad je šest sati. Portugalka će
biti bolje raspoložena za razgovor ako ne banemo rano ujutro. Šalicu
odloži bilo gdje.«
Maggie je odložila šalicu na aparat za kavu. »I to će biti slijepa ulica.
Gail je rekla da murjaci ne zalaze ondje.«
»Moj otac uvijek kaže ovo: ako ne znaš što ti je činiti, idi dalje dok
ne shvatiš o čemu se radi.« Kate je obula Jimmyjeve cipele. S kvake na
ormaru uzela je remen s opremom. Metalne kvačice držala je u kutiji na
nakit. Zamijetila je stari ručni sat i stavila ga na zapešće. »Trebamo li
se javiti Deiroyici i Watsonici?«
»Radi čega?«
Kate je okačila kvačice na remen. »Radi dozvole za odlazak u taj dio
grada.«
»Jučer sam pet puta pucala čovjeku u glavu. Ne bih rekla da će se
netko zajebavati s nama.«
Kate je zurila u nju. O čemu se zaista radi? Peče li Maggie savjest
zbog toga što je ubila Anthonyja? Jesu li modrice na njezinom vratu
trag da je htjela ušutkati demone?
»Dobro sam«, rekla je Maggie.
 »Nisam ništa pitala.«
»Ti si otvorena knjiga.«
»Znaš za izreku o prosuđivanju knjige.« Kate je pregledala džepove:
ruž, novac, priručnik, notes, kemijske olovke. Provukla je pendrek kroz
petlju na remenu. Uključila mikrofon u radioprijemnik. »Tvoj susjed
doima se ljubazno.«
»On je gluh.«
Lisice. Ključevi. Ručna svjetiljka. Grč u leđima. »Gail je slijepa na
jedno oko. Zbog toga ti nije manje draga.«
»Njegova majka je medicinska sestra. Obavljala je pobačaje.«
Kate ju je pogledala.
»Još dok su bili protuzakoniti«, polako je rekla Maggie. »Cure su u
svako doba dana i noći ulazile ili izlazile iz njihove kuće. Zbog toga je ta
građevina najljepša u ulici. Dobro je zarađivala. Jesi li spremna da
pođemo?«
Kate je krenula prema vratima, a zatim se okrenula i otvorila gornju
ladicu ormarića. Jučer je dobila novi revolver zbog toga što je prvi
poslužio kao dokaz. Kate je stavila oružje u korice i zakopčala ih. »Sad
sam spremna.«
Maggie se konačno ironično osmjehnula, kao i prije. »Provjeri je li
zakočen, Murphy. Umalo si sebi raznijela stopalo.«
 25.

Fox je cijelo vrijeme razmišljao o Kate. Vidi je kad sklopi oči. Nijanse
njezine plave kose. Svilenkaste pramenove na dugom vratu. Jagodice
kao da su joj izrezbarene od slonovače. Oči kao najbistriji ocean.
Laži.
Svjetlo, a trebala bi biti tama. Uzela je irsko prezime, a ona je
Židovka. Svijetu pokazuje jedno lice, a pravi identitet krije iza maske
normalnosti. U tome je problem... prijetvornici se provuku ispod
radara, pa je prekasno kad shvatiš tko su ustvari oni.
Židovi. Talijani. Pičke. Žuti. Crnje. Indijanci.
Stari je bio u pravu. Svijet se okrenuo naglavačke. Ljudi ne znaju
gdje im je mjesto. Fox sada obavlja svoju dužnost, a ipak mora
razmišljati kakav bi njegov život bio da je mogao zaista pomoći
starome.
I ubiti zalizanog Talijana prije nego što je zatvorio tvornicu. Ugušiti
plinom židovsku drolju prije nego što ga je zajebala, pa nije primio
socijalnu pomoć.
Ustrijeliti nitkova žute kože prije nego što mu ukrao radno mjesto.
Poštedjeti majku muke sa starim.
Nije njegov bijes naudio drugima, već njegova bol.
Kad su tvornicu zatvorili, stari je svake večeri sjedio u kuhinji i
govorio o ljudima koji su ga sjebali. Prljavi Zidovi. Crnje. Pičke. Seronje
kojima ovdje nije mjesto. Stari je opet čitao Bibliju. Vjerovao je u nju
kao istinski obraćenik. Nakon što je godinama ismijavao Foxovu majku
zbog pobožnosti, u njemu se probudio vjernik.
Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje;
ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova.
Fox je sjedio za stolom kad je stari pronašao citat. Prstom je upirao
u stranicu i gromko rekao: »Aha.« Djela apostolska, 17:26. Bog je
starome odredio cilj, koji se od Adama prenosi s koljena na koljeno.
Njemu je ukradeno dodijeljeno vrijeme. Njegove međe su prekrojene.
A tko su lopovi koji su starome ukrali njegovo vrijeme pod suncem?
Prljavi Zidovi. Crnje. Zalizani Talijani. Pičke. Rušili su se kao pločice
domina i razorili njegov svijet.
Zatim su uzeli i posljednju žrtvu: Foxovu majku.
Sjedili su za kuhinjskim stolom kad se vratila iz liječničke
ordinacije. Biblija je bila sklopljena. Stari je pio viski iz boce i čekao
povod da ih istuče. Fox mu neće dati povod. Baš se vratio iz škole. Jeo
je obrok koji mu majka uvijek priprema: krišku kruha bez kore i
komadić sira. Trebao bi dobiti keks, ali Fox se nije usudio upitati gdje
da ga uzme.
Majka je sjela za stol. Njezina je stolica manja od njihovih. Naslon je
polomljen. Uvijek sjedi na rubu stolice. Iako je čitav život umirivala
situaciju, nije uljepšala vijesti. Trbuh je boli zbog toga što ima rak.
Tumor je veličine grejpa.
Rekli su da ima još tri mjeseca. Četiri, ako pripazi na sebe.
Stari je zaplakao. To je prvi od ukupno dva puta kad je Fox vidio
kako se stari slomio.
Fox nije plakao. U mislima je vidio grejp. Usporedio ga je s drugim
sličnim stvarima. Lopta za bejzbol. Lopta za softball. Očeva šaka.
Fox je imao dojam da nije puka slučajnost što njegova majka u
trbuhu ima tumor veličine šake staroga. Stari je nju najčešće udarao u
trbuh. Fox je zamišljao kako šaka nabija organ koji je naposljetku bio
istog oblika i veličine. Majčin želudac vidio je kao šaku. Htio je da se
prsti rašire. Preklinjao je Boga neka otpusti tumor i oslobodi majku
boli.

Njoj je sada jedino morfij mogao pomoći. Možda se nešto moglo

učiniti prije dvije godine, kad je liječnicima prvi put rekla za
probadanja, ili prošle godine, kad je krvarila. A sad je prekasno.
Fox nije mogao okriviti liječnike zbog toga što joj nisu povjerovali.
Lagala im je cijelo vrijeme. Slomljena zapešća. Napukli nožni članci.
Posjekotine, modrice i paničan pogled kad su joj rekli da bi ranu
trebalo šivati. Nitko ne može slučajno, dvaput zaredom, zalupiti vrata
automobila i ozlijediti nogu. Nitko ne može imati opekline trećeg
stupnja na dlanu jer se slučajno očešao o ploču na štednjaku.
Koncentrični krugovi usjekli su se u meso ako te netko držao kako bi ti
očitao bukvicu.
Ako netko laže cijelo vrijeme, kako ćeš znati kad govori istinu? Fox
je znao istinu - i to kad je majka pokleknula od bola pored sudopera. Pa
drhtanje ruku. Bolni krikovi kad je bila u kupaonici. Liječnicima je
govorila da nešto nije u redu, a oni su joj govorili da se mora odmoriti.
 Fox se mora odmoriti. Prošlo je bezbroj godina, a od pomisli na
njezinu patnju i sada mu zastaje dah.
Naslonio se na podrumska vrata. Sklopio je oči i osluhnuo. Zvučna
izolacija je dobra. Morao je prisloniti uho na vrata kako bi čuo zveket
lanaca. Jimmy Lawson i dalje plače. Cmizdri od trenutka kad ga je Fox
odveo. Nije preklinjao milost. Preklinjao je da ga ubije. Kao i svi drugi,
Jimmy je znao što je zaslužio. Dva metka u glavu, kao i stari.
Odnosno, kako je stari pokušao.
Seronja nikad u životu nije ništa učinio kako treba.
Konačno je uspio nakon pogreba. Fox je gledao kako kovčeg s
njegovom majkom spuštaju u zemlju. Dan je bio ledeno hladan.
Fox se smrzavao. Nitko mu nije rekao da uzme kaput. Stajao je u
ljetnom odijelu pored hrpe zemlje koju su iskopali, s okusom mokre
gline u ustima, a vjetar ga je sjekao kao mač.
Stari je plakao. Fox ga je drugi put vidio uplakanog. Krupne suze
klizile su po njegovom licu. Fox je gledao kako kaplju po njegovim
cipelama.
Deveta lekcija: muškarac uvijek lašti svoje cipele.
Stari je šutio dok su se vozili kući. Nitko ih nije dočekao. Foxova
majka nije imala prijatelje. Bivši kolege s posla od starog bili su zauzeti.
Iz crkve su dobili složenac. Susjed je donio mlijeko. Pastorova žena
donijela je kolač, ali pastor nije došao. Samo hladna, prazna kuća, pa je
Fox tek tada shvatio kako je bila ispunjena majčinom prisutnošću.
Njezinom srećom. Njezinim bolom. Njezinim strahom. Njezinom
ljubavlju.
Stari je otišao u kuhinju. Sjeo je za stol. Otvorio ladicu kuhinjskog
ormara. Uzeo pištolj. Stavio cijev na sljepoočnicu. Povukao okidač.
Fox je stajao i gledao ga. Gledao je staroga u oči, i to kad je ovaj
povukao okidač. Njegov pogled poletio je ustranu. Bilo je gotovo
smiješno, kao da je istodobno gledao i kroz prozor i u Foxa. Pištolj je
pao na pod. Stari nije odmah pao. Ukočeno je sjedio na stolici, kao i
svake večeri otkad ga Fox pamti.
Kalibar dvadeset dva. Metak nije probio lubanju. Zujao je po mozgu
kao komarac. S jedne na drugu stranu. Naprijed i natrag. Nije krvario. Iz
rupice iznad uha staromu je tekao tanki mlaz krvi. Otvorio je usta. Iz
grla se začulo graktanje.
Fox je gledao kolač koji je donijela pastorova žena. Tamne rubove
kore. Njegova majka nikad ne bi donijela kolač sa zagorjelom korom.
Stari je još jednom graknuo.
 Fox je otkinuo komadić kore i stavio ga u usta. Okus maslaca
ispunio ga je, kao i gorčina zagorjele kore. Zagrabio je punu šaku
kolača. Fox je oblizao višnjin sok sa šake i prišao ocu. Pomislio je kako
je njegova šaka crvenija nego rana od metka na glavi staroga, a nesklad
je uklonjen kad je Fox podigao pištolj s poda, stavio cijev na očevu
glavu i drugi put povukao okidač.
Deseta lekcija: muškarac uvijek dovrši ono što je započeo.
Najvažnija lekcija. Jedina lekcija koja je bitna.
Fox sada mora nešto dovršiti. Ne zbog toga što se žuri, već zato jer
nema smisla odugovlačiti. Jimmy Lawson i dalje je plakao. On će plakati
još jedan sat ili još jednu godinu.
Fox nije ubojica. On je egzekutor. Ne uživa u Jimmyjevoj patnji.
Barem ne uživa previše.
Fox se udaljio od podrumskih vrata. Provjerio je bravu. Nije se
okrenuo ni vratio u kuću. Nema kamo poći. Pritisak.
I kad ne razmišlja o Kate, čezne za njom. Fox se držao za ukrućeni
kurac. Mora biti s Kate. Nasamo. Ne može ju više promatrati s
udaljenosti. Mora ju imati... u vlastitoj kući, u krevetu, u podrumu.
Fox će je držati dok pritisak ne popusti. Shvatio je da je odluku
donio odavno, vjerojatno kad ju je ugledao prvi put. I tada je, istodobno,
grozničavo smišljao dva plana. Jebati je. Ubiti je. Opet jebati.
Zašto ne?
Nitko neće saznati što se dogodilo između njih. Stari je odavno u
grobu, sahranjen uz druge siromahe. Nikad neće čuti kako je njegov sin
jebao Židovku. Nikad neće saznati kako je Kate dominirala nad
njegovim sinom.
Ali... Fox će to znati.
Rukama je pokrio oči. Sram ga je preplavio kao suzavac. Šiljci su
proboli rožnice. Staklo u plućima. Guši ga spoznaja da je zaljubljen u
nju.
Ljubav.
Nema smisla poricati. Munja u glavi nije osvijetlila plan. Kate ga je
urekla židovskim čaranjem. Prljava drolja ga je zaskočila - mislio je da
lovi i uhodi nju, a ustvari je Kate već ulovila njega.
Fox mora preuzeti kontrolu. Kate će se pokoriti njegovoj volji.
Možda će se slomiti. Vidjet ćemo. Fox je mora imati nasamo. To je
najvažnije. Ona se mora usredotočiti na njega. On će je proučavati.
Saznat će njezine slabosti, zapisati reakcije u bilježnicu i shvatiti kako
je najbolje postupati s njom.
 On nije kao stari, koji je napao Foxovu majku. Kate nije nedužna.
Ona je lažljivica. Ona je prijetvornica. Namamila je Foxa da se zaljubi u
nju, kao i Rebecca Feldman. Kao i svaka pička, koju je Fox zavolio
nakon svoje majke.
Fox je kimao glavom. Sad je shvatio što se dogodilo. Munja ga nije
iznevjerila. Sve je to dio plana. Njegov mozak tjednima kuje taj plan.
Lanci su pričvršćeni na zid. Zvučna izolacija postavljena. Fox nije
izgubio kontrolu. On cijelo vrijeme drži konce u svojim rukama.
Radi se o tome da sve bude na svome mjestu.
Plan je ovakav: dovršiti posao. Započeti novi s Kate.
Fox je iz džepa izvadio vojničke pločice što ih je uzeo iz njezinog
stana. Opipao je dobro poznate, metalne diskove.
Murphy.
Patrick R.
Broj socijalnog osiguranja, iako nikad više neće plaćati porez. Krvna
grupa, a krv je prolio u nekoj bezbožnoj džungli. Vjera, premda jebeš
papu koji nije spriječio rat. Fox je stavio lančić oko vrata. Pločice je
sakrio ispod košulje. Na grudima je osjetio hladni metal.
Upitao se hoće li i Kateine usnice biti hladne.
 26.

Maggie se izgubila vozeći prema CT-u. Bezbroj pura vozila je od svoje

kuće do West Sidea, ali mozak joj nije radio, instinkt ju je iznevjerio, pa
nisu pronašle Portugalkinu kuću, već su zaglavile u središtu grada, u
jutarnjoj prometnoj gužvi.
Kate je šutjela, iako je možda zamijetila sve to. Maggie je bilo drago
da ona šuti. Ne shvaća Kateinu transformaciju. Malo prije bila je Ovca, a
sad se čini da će biti vraški dobra policajka. Maggie je to naslutila još
jučer, kad su pregledavale dosjee o Strijelcu. Jutros je Kate mnogo brže
od Maggie povezivala činjenice i zaključivala. Kate iz dana u dan sve
više napreduje na radnome mjestu.
A Maggie je iz trenutka u trenutak lošija.
Užasnula se da će ju Kate nekako zavarati, te će joj reći istinu o
Jimmyju. Premda Maggie ne zna istinu. Je li njezin brat gay? Je li
ubojica? Hoće li povjerovati u jedno i odbaciti drugo? Jesu li to ipak
okrutne izmišljotine?
Glava će joj eksplodirati od pitanja bez odgovora.
Maggie sada pokazuje sve blesave znakove koje i ona zamjećuje kad
se suočava s osumnjičenima. Ruke joj drhte. Znoji se. Ne može
pogledati Kate u oči. Trebali bi izvući Maggie iz auta i to pokazati na
nastavi u Policijskoj akademiji. Ona je udžbenički primjer krivca.
A užasno je, užasno umorna.
Sinoć je Maggie otišla iz majčine kuće s odlukom da se nikad neće
vratiti. Nije se spakirala. Iz njezine sobe ništa joj nije potrebno. Uzela je
remen s opremom iz kuhinje i izašla van. Dojavila je patrolnom vozilu
da je pokupe na uglu. Rekla im je neka je odvezu u postaju. Istuširala se
u praznoj muškoj svlačionici i odjenula čistu odoru, koju drži u svom
ormariću.
Svi Maggieni postupci doimaju se kao posljedica čvrste odluke,
premda je znala da se mora vratiti kući. Nema drugo boravište. Njezin
auto je kod mehaničara. Na svom računu nema ni prebijene pare.
Nema otmjeni stan s bijelim čupavcem na podu i ormarom prepunim
odjeće.
 Terry raspolaže novcem. Isprva to nije bila loša zamisao. Delia ne
može otvoriti račun u banci bez supotpisa muža, a Hank bi sve
potrošio kad bi ga pustili iz bolnice. Delia Terryju daje ček od svoje
plaće, i to otkad su umalo ostali bez kuće. Maggie mu daje ček od svoje
plaće, i to otkad se zaposlila u policiji. Ako su jedna ili druga rastrošne,
Terry im odmah nametne štednju.
Usvojeni su mnogi federalni zakoni koji bi ženama trebali jamčiti
financijsku neovisnost, ali se u Atlanti, u Georgiji, ne provode. Uvijek
postoji neka rupa u zakonu ili neka kvaka zbog koje je neovisnost
nedostižna. Maggie u banci ne može otvoriti račun koji bi Terryju bio
nedostupan. Ne može dobiti kredit za auto bez Terryjeva supotpisa. Ne
može dobiti kreditnu karticu ni unajmiti stan bez Terryjeva pristanka.
Podaci o najbližem muškom srodniku.
To mora upisati u svim formularima. Maggie je mjesecima
provjeravala oglase za iznajmljivanje stanove u novinama. Svi su tražili
jamstvo muške osobe. Pa i sumnjivi stanodavci. Nije se usudila pitati
Terryja, a Jimmy ju je odbio zbog toga što se ne želi zamjeriti Terryju.
Jimmy.
Maggie je sinoć obišla njegove prijatelje, lupala na vrata njihovih
stanova, budila njihove obitelji, a cijelo vrijeme znala je da Jimmy nije
ondje. Pošla je u bar u koji on svraća na piće nakon radnog vremena.
Nazvala je sve njegove bivše djevojke kojih se mogla prisjetiti.
Pregledala je stražnje sjedalo njegovog patrolnog vozila. Provalila u
njegov ormarić u stanici. Bila na streljani. Otišla ne srednjoškolsko
nogometno igralište. Pretražila svlačionicu, ured trenera, podrum u
kojem se klinci kriju i ljubakaju. Probudila sve upravitelje motela pored
autoputa. Baterijom je pretražila park Piedmont. Farovima je
osvijetlila podvožnjake i skrivene uličice - znala je da ondje gay
muškarci traže društvo. Bila je u pornokinima i restoranima koji rade
cijelu noć.
Očaj je bujao nakon svakog narednog parkirališta i ustrašenog,
usamljenog muškarca koji je bježao od policijskog vozila. Maggie mora
pronaći brata prije Terryja. Nije znala želi li spasiti njegov život.
Začudo, važnije je pronaći ga. Njezin je cilj da dobije nekakvo
objašnjenje. Jimmy mora pogledati Maggie u oči i reći zašto je napisao
ono pismo.
Pismo.
Upamtila je svaku riječ. Delia je potrgala list papira, ali Maggie je
zapisala Jimmyjevo priznanje u notes čim je izašla iz kuće. Proučila je
svaku rečenicu. Zanemarila je fraze. Tražila je skriveno značenje. Nešto
je skriveno u tim riječima.
Zbog čega je to napisao?
Ako je Jimmy zaista gay, kao i Don Wesley i drugi muškarci, zbog
čega ih je ubio? Svi su bili dobro naoružani. Poput Rusije i Sjedinjenih
Američkih Država i njihova dogovora da neće upotrijebiti nuklearno
naoružanje zbog toga što je uzajamno uništenje neizbježno.
A ako Jimmy nije gay, zbog čega je priznao ubojstva? Koji je njegov
motiv? Možda je Kate ispravno shvatila Jimmyjevo duševno stanje.
Vidio je kako je Don pred njim ubijen. Nije mogao partneru spasiti
život. Neka luđakinja ustrijelila ga je u nadlakticu. Zar je Jimmy poput
vojnika izmučenih ratovanjem, koji polude kad se vrate u stvarni
svijet? Je li pismo poziv kojim traži pomoć?
Ako se radi o tome, Jimmy je shvatio kako će natjerati Terryja da
mu skrati muke. Pored crnaca i liberala, on najviše mrzi
homoseksualce.
»Kurvin sin!« Maggie je šakom udarila po volanu.
Vozile su Trećom ulicom, nekoliko ulica od Georgia Tech tunela, a
Londonska Magla bezbrižno je šetao pločnikom. I dalje je nosio starčev
ogrtač, a sada je zamijetila nogavice sivih vunenih hlača iznad blistavo
crnih mokasina.
Maggie je naglo skrenula, a motor se zaustavio.
Kate se pridržala za upravljačku ploču. »Što radiš...«
»On.« Maggie je izašla iz auta. »To je silovatelj koji je napao onu
djevojčicu.«
I Kate je izašla iz auta. »Sigurna si?«
»Ukrao je ogrtač njezinom djedu.« Maggie je izvukla pendrek.
Glasno je govorila kako bi je Londonska Magla čuo, ali on se, kao ni
prekjučer, nije zaustavio. »Silovao je trinaestogodišnju djevojčicu.
Ukrao je ogrtač njezinom djedu.« Potrčala je kako bi ga sustigla. »Zove
se Lewis Windall Conroy III. Iz Berwyna, u Marylandu.«
Zaustavio se. Stegnuo je šake u džepovima. Nije se osvrnuo. Maggie
je bila iza njega. Lupkala je pendrekom po dlanu. »Na koljena.« Nije
reagirao.
Maggie nije bila raspoložena ponoviti naredbu. Zamahnula je
metalnom palicom i udarila ga po nogama. Conroy se srušio na do kao
vreća. »Maggie!« užasnula se Kate.
»Ustani«, naredila mu je. »Ustani jer ću te ozlijediti kao što si ti
ozlijedio onu djevojčicu.«
 Conroy je jedva uspio stati četveronoške. Od udarca je ostao bez
daha. Iz otvorenih usta curila mu je slina.
»Rekla sam ti da ustaneš!« Maggie ga je snažno udarila po trtici, te
se začuo zveket metala.
Conroy je vrisnuo. Pao je potrbuške. Ležao je na pločniku.
Maggie je čvrsto držala pendrek. »Misliš li da će te tatica sada
izvući, Lewise?« Htjela ga je opet udariti, čuti kako kost puca, a on urla
od bola. »Ustani«, rekla je. »Ustani, pedofilski seronjo.«
Pokušao je ustati, ali nije imao snage. Opet je pao potrbuške na
pločnik.
»Podigni ga«, rekla je Maggie Kate.
Kate je bila ustrašena kad je uhvatila Conroya ispod ruke. Nije
dovoljno snažna, a on se opirao. »Molim vas...«, preklinjao je. »Osloni se
na noge«, rekla je Kate.
»Molim vas, gospođo.« Kao i svi drugi, osjetio je Kateinu slabost.
»Molim vas, pomognite mi. Nisam ništa učinio.«
»Ušuti.« Kate ga je ispustila i on je pao na pločnik. Obratila se
Maggie: »Što ćeš učiniti s njim?«
Nije očekivala to pitanje. Nije donijela odluku.
»Molim vas«, cvilio je Conroy. »Riječ je o nesporazumu.«
Kate je rekla; »Dojavi curama.«
Maggie je znala da ovo ne smije dojaviti dispečeru. Pogledala je
naokolo. U blizini je telefonska govornica. »Imaš li ga pod kontrolom?«
»Sve će biti u redu ako je shvatio da obje znamo čemu služi
pendrek.« Kate je izvila obrvu, priznavši da laže. Potpuno se izvještila.
Kad se to dogodilo?
Kate je upitala; »Trebaju li ti kovanice?«
»Imam ih.« Maggie je zataknula pendrek za remen i pošla prema
telefonskoj govornici. Od bijesa nije mogla otpustiti šake. Lewis
Windall Conroy III. On može ući u bilo koju zgradu u ovom gradu i
unajmiti deset stanova. Može kupiti auto koji poželi. Može zadovoljiti
svaki jebeni hir.
Ipak, ne može se izvući nekažnjen nakon silovanja djevojčice.
Telefonska govornica zaudarala je na mokraću. Vlažna bljuvotina
bila je na podu. Maggie je ramenom pridržavala vrata. Nazvala je
stanicu i zatražila spajanje telefonske linije s radijskom frekvencijom.
Javila se Delroy i rekla svoju šifru. Maggie se nije predstavila, niti je
gubila vrijeme na objašnjavanje. »Ugao Treće i Cypress.«
»Daj mi petnaest.« Delroy je prekinula vezu.
 Maggie je sklopila slušalicu. Vrata su se zatvorila iza nje. Vidjela je
Kate kako stoji iznad Conroya. Izvadila je pendrek i držala ga ispred
sebe kao petardu.
Trinaestogodišnjakinja.
Lilly je njezina vršnjakinja. Zgodna je, pa i seksepilna kad se previše
našminka, ali ona je djevojčica koja se prije nekoliko mjeseci igrala sa
lutkama.
Maggie je pogledala šake. Polako je raširila prste. Htjela je biti
smirena kad dođe do njih. Želi biti sigurna da nije izgubila kontrolu kao
Terry ili hladnokrvni ubojica Jimmy, međutim, kad je došla do Conroya,
jedino je htjela izvaditi revolver, strpati ga u njegova usta i ispucati sve
metke, kao kad je pucala na Anthonyja.
»Kad će doći?« upitala je Kate.
»Neće odmah. Ustani.« Sčepala je Conroya za ovratnik. Shvatio je da
se ne smije opirati. Ustao je i posrnuo. »Ovuda.« Maggie ga je šutnula u
dupe. »Kreni.«
Kate je stajala uz Maggie. I dalje je ispred sebe držala pendrek.
Maggie ga je gurnula naniže kako bi mogla bolje zamahnuti.
Conroy je hodao polako. Pognuo je glavu. Razmišljao je kako će se
izvući. »Gospođe, molim vas. Razgovarajmo. Riječ je o nesporazumu.«
»Onu djevojčicu trebali su šivati kad si završio s njom. Jesi li znao?«
»O tome se radi?« Odjednom kao da mu je laknulo. »Za boga miloga,
platit ću bolničke troškove. Moj otac poslat će ček.«
»Nećeš se tek tako izvući.«
»Jeste li razgovarale s njezinom obitelji? Siguran sam da će uzeti
novac. Vjerujte mi, znala je što radi.«
»Je li te nasamarila?« Maggie se želudac zgrčio od izgovora koji je
prečesto slušala.
Nije mi rekla koliko ima godina. Odrasla je za svoje godine. Ona se
meni nabacivala. Nije htjela prestati. Što sam trebao učiniti?
Čitav svijet drži muškarce odgovornima, osim kad se radi o
njihovom kurcu.
Maggie je izvadila pendrek. »Požuri.«
Krišom je gledao naokolo. Sada gleda kako će pobjeći.
Maggie ga je pendrekom gurnula u leđa. »Pokušaj pobjeći, seronjo.
Daj mi izgovor.«
»Znam kako se zovete.«
»I mi znamo kako se ti zoveš.« Maggie je ignorirala Katein paničan
pogled. »Bit će veselo vidjeti te na naslovnici novina, i to uz fotografiju
curice koju si teško ozlijedio.«
»Zbog čega je to vaša briga?« rekao je. »Ona je samo jebena mala
crnkinja.«
»A ti si razmaženi mali seronja, koji će se nagoditi kako bi izbjegao
trogodišnju zatvorsku kaznu.«
Došli su do telefonske govornice.
»Ulazi.« Maggie ga je gurnula. Oklijevao je. Na podu je bljuvotina. Ne
želi uprljati mokasine. »Izuj se.«
»Molim?«
Udarila je pendrekom po govornici. »Cipele. Smjesta.«
Izuo se. U mokasinama je držao kovanice. Nije nosio čarape.
Njegove vunene hlače Maggie zacijelo ne bi mogla kupiti ni svojom
tjednom zaradom. Muka joj je od bogataša koji lagodno prolaze u
životu.
Obratila se Conroyu: »Skini ogrtač. Nije tvoj.« Sada se nije
usprotivio. Skinuo je ogrtač. Kate ga je uhvatila prije nego što je pao na
do.
Maggie je rekla: »Svuci se.«
»Molim?«
Zamahnula je pendrekom. Smjesta je raskopčao košulju. Gumbi su
otpadali Raskopčao je hlače i rasporak. Zataknuo je palce za rub gaća.
»Ne«, rekla je Maggie. Nije to rekla zbog toga jer ga ne želi
ponižavati, već zato jer ga ne želi pogledati. »Ulazi u govornicu.«
Oprezno je stao u bljuvotinu. Ponadala se da je hladna. Ponadala se
da pod stopalima osjeća gnjecave komadiće. »Što želite?« rekao je
Conroy.
Maggie je zatvorila vrata govornice. Morala se uspeti na prste kako
bi dosegnula bravu na krovu govornice. Povukla je zaslon.
Conroy je gurnuo vrata. Ne može ih otvoriti. »Pustite me van.«
Uspaničio se. Ramenom je gurao vrata. »Pustite me van! Jebote!«
Kate je složila djedov ogrtač. Odložila ga je pored telefonske
govornice. »Hoće li mu vratiti odjeću?«
»Ne tiče nas se.« Zataknula je pendrek za remen. »Još nešto, Kate?
Želiš me nešto zamoliti, upitati, gnjaviti?«
Kate je odmahnula glavom.
Maggie se udaljila. Lupkala je prstima po ručnoj svjetiljci. Glava je
užasno boli. Muti joj se pred očima. Znoji se i drhturi.
Čula je Kateine korake iza sebe. Hoda za njom. Distancirala se od
Maggie, a to je živcira, ponižava - i to je očekivala od Kate.
 Kad je Maggie u prvom tjednu patrolirala s Gail, znala je da treba
držati jezik za zubima. Zapisivala je. Slušala naređenja. Nije zapitkivala.
Nije objašnjavala svoje stajalište. Nije zbijala šale nakon svojih
postupaka, kako bi se prva nasmijala svom neiskustvu.
Maggie je iz džepa izvadila ključeve. Šaka se zgrčila. Ne može staviti
kolut na srednji prst.
Povući okidač. Držati volan. Lupati po vratima. Držati ručnu
svjetiljku. Zamahnuti pendrekom. Kršiti ruke i moliti se Bogu da je
njezin brat živ. Možda i da je mrtav. Možda i da ga Terry nije pronašao.
Pa da brata ne vidi nikad više.
Maggie je stala ispred patrolnog vozila. U prsima je osjetila bol.
Pomislila je da ima srčani udar.
Kate je stajala iza nje. Šutjela je, a ona je jasno i glasno čula pitanje:
»Jesi li dobro?«
»Jesi doblo?«
Maggie joj je dobacila ključeve. »Ti vozi.«
 27.

Maggie je cijelim putom do Portugalkine kuće škrgutala zubima. Kate

vozi kao starica. Uvijek zakoči kad se približi drugo vozilo. Nikad ne
pretječe. Žmigavac uključi šezdesetak metara prije skretanja. Obje ruke
pravilno drži na volanu, kako je i naučila u autoškoli.
No, nije mogla zavarati Maggie. Ona dobro poznaje osobe kao što su
Kate Murphy. Žene poput nje smatraju da za njih pravila ne vrijede. Ne
vide znakove za zaustavljanje. Prebrzo voze. Jure u kabrioletima
spuštenog krova sa svilenim šalom oko glave kako ne bi pokvarile
frizuru.
Zaboga, policajko, zar sam zaista prebrzo vozila?
Patrolno vozilo polako se zaustavilo ispred Portugalkine kuće. Sve
je na prvi pogled isto kao i jučer. Jedino kroz razbijeni prozor na katu
leprša prozirni zastor. Nitko ga nije zakovao daskama.
Kate je prva izašla iz auta. Prva je krenula pločnikom i došla na
trijem.
Maggie je njoj prepustila vodstvo. Neka netko drugi preuzme
inicijativu. S obzirom na Kateinu sreću, kad se otvore vrata, ugledat će
Jimmyja. Ispružit će ruke i sve priznati. Cal Vick unaprijedit će Kate na
licu mjesta. Bit će jedina detektivka u policiji. Naklonit će se na
svečanosti, a iz dupeta će joj se raširiti duga.
Kate je bojažljivo pokucala na vrata.
Maggie je rekla: »Moraš kucati snažnije.«
»Imala sam dojam da želiš ovo prepustiti meni.«
Maggie je šutjela. Kad pomisli da više nije zlovoljna, Kate nešto
kaže, a ona se suspreže kako ju ne bi udarila.
Kate je još jednom pokucala, kao klinac koji prodaje pretplate za
magazine.
Maggie je upitala: »Gdje si naučila portugalski? Jesi li živjela u
Europi?« Vjerojatno je ondje bila sa svojim mrtvim mužem, koji je
izgledao kao Robert Redford.
»Molim?« Kate je bila zbunjena, a zatim se nasmiješila od uha do
uha. »Nije govorila portugalski. To je jidiš. Naučila sam nekoliko riječi
od bake s očeve strane. Ona potječe iz istočne Europe. Shande oon a
charpe, zbog njihova vjenčanja izbio je veliki skandal.«
Maggie je bila pošteđena pitanja o čemu to ona govori, jer su se
vrata otvorila.
Sada nisu začule škripanje zaslona i zveket lanca. Portugalka je
stajala pred vratima. U ruci je držala svijeću. U kući je mračno, svjetla
nisu upaljena. Odjevena je u istu crnu odjeću kao i jučer, ali rukav je pri
ramenu potrgan. Prosijeda kosa raspuštena je na leđima. Maggie nije
znala zbog čega. Nije oprala kosu.
Kate je šutjela. Dodirnula je kutijicu na dovratku i ušla u kuću.
Maggie je instinktivno reagirala. Prostorije su prepune sjena. Svi
zastori su navučeni. I zrcalo iznad kamina prekriveno je crnim
platnom. Htjela je upaliti svjetlo. Ne zna tko je u toj kući.
Žena je pošla prema kuhinji. Svijeća je treperila na propuhu. Tiho je
koračala. Bila je bosa.
Kate je pošla za njom. Maggie je uhvati za rukav.
»Pssst«, upozorila je Kate.
Maggie je htjela još jednom ščepati njezin rukav, ali ona se udaljila u
hodniku. Maggie je morala poći za njima. To je samo zato što je Kate
prepustila vodstvo... razgovor u kojem nitko ne smije reći ništa.
Barem u kuhinji nije mračno kao u čitavoj kući. Na prozorima nema
zastora. Sunce obasjava prostoriju. Na radnoj plohi svakojaka hrana.
Maggie je prvi put vidjela polovicu pripremljenih jela.
Portugalka je odložila svijeću na prozor iznad sudopera. Glavom je
pokazala kuhinjski stol. Kate je sjela, pa je i Maggie sjela. Žena im je
okrenula leđa dok je stavljala hranu na tanjure.
Maggie je glasno uzdahnula kako bi im dala do znanja da nije
zadovoljna. Na taj način neće dobiti informacije kojima bi brže
pronašle Jimmyja. Odmah je znala da je to glupa zamisao.
Starica je stavila hranu na tanjure. Okrenula se. Sunce je obasjalo
njezino lice.
Maggie je iznenađeno viknula.
Dlačice na licu žene. Nije čudo da je zvučala kao Ricardo Montalban.
Portugalka je muškarac. Upitao je: »Želite li čaj s ledom?«
»Da, hvala.« Kate nije bila iznenađena. Uzela je tanjure. Stavila ih je
na stol. Prijekorno je pogledala Maggie, kao majka koja kori nepristojno
dijete. »Čini mi se da se jučer nismo predstavile. Ja sam policajka
Murphy, ovo je policajka Lawson.«
»Eduardo Rosa.« Podbočio se, pažljivo gledajući Kate. »Murphy.
Rekao bih da si se udala za shagetza.« 11
»Jesam.«
»Pametna cura. Židovski muževi nikad ne zatvaraju usta.«
Kate se gromko nasmijala šali, koja je očito interna.
Eduardo je iz ledenice izvadio vrč hladnog čaja. Iz hladnjaka je uzeo
posudu s ledom. U ormariću je pronašao dvije čaše.
Maggie je opčinjeno gledala u njega. Kako joj je to jučer
promaknulo? Visoki ovratnik sakrio je Adamovu jabučicu. Dugi rukavi
prekrili su maljave ruke. Haljina do poda sakrila je velika stopala.
Najjasniji signal trebale su biti njegove šake. On ima goleme šake.
Maggie je rekla: »Ti si ženskasti svodnik.«
»Pih.« Ispraznio je led iz posude. »Svi svodnici su schvartzes.«12
Kate se prigušeno kikotala.
»Moj pokojni muž, Gerald...« Eduardo je na stol stavio dvije čaše
čaja s ledom. »On je vodio posao.« Pokazao je stolicu na kojoj je sjedila
Maggie. »Umro je na njoj prije tri mjeseca. Srčani udar. Zajedno smo
bili dvadeset godina.«
Kate je upitala: »Chic je bio vaš sin?«
»Zvao se Lionel. Živio je u Detroitu sa svojom majkom, Lydijom.
Uvijek sam preferirao tamnopute.« Za stolom su bile još dvije stolice,
ali Eduardo se pridržao za radnu plohu i sjeo na pod. »Lionel je bio
svodnik u Detroitu, ali je upao u nevolje. Uvijek je upadao u nevolje;
alav hashalom.«13 Eduardo je zašutio, a zatim je rekao: »Lydia je
zatražila moju pomoć. Nakon Geraldove smrti, pomislili smo da ćemo
poslovati ovdje.«
Maggie se morala nalaktiti kako ne bi razjapila usta od čuđenja.
»Jesi li jučer u izjavi svjedoka rekao svoje pravo ime? Prisegnuo si.«
»Rekao sam Geraldovo ime. Nisu mi naredili da prisegnem na
Bibliju.« Eduardo je pogledao Kate. »Znam da ste došle zbog
informacija. Možete li mi pomoći da dobijem svog sina?«
Kate se iznenadila. »Niste ga sahranili?«
»Mrtvozornik ne želi predati tijelo. Imamo sve papire. Lydia je sada
kod njega. Kažu da pričekamo još jedan tjedan.«
Konačno se i Maggie mogla uključiti u razgovor. »Moraju obaviti
autopsiju. To je bitan dio istrage. Ako pomoću metka pronađu oružje iz
kojeg je ispaljen, mogli bismo saznati tko je ubojica. Svi dokazi moraju
se predočiti na suđenju.«
»Ne želim da dodatno mrcvare tijelo mog sina«, odlučno je rekao
Eduardo. »Moram ga dostojno pokopati.«
 Maggie je rekla: »Žao mi je, ali takav je zakon. Želiš li da uhvatimo
čovjeka koji je ubio tvog sina?«
»Mlada damo, znam da je Lionelovo poslovanje vrlo riskantno. Bih
li se radovao ako uhvatite njegovog ubojicu? Naravno. Ali morate
shvatiti da mi trebate dati njegovo tijelo kako bismo ga njegova majka i
ja sahranili.«
Kate je upitala: »Jeste li razgovarali s vašim rabinom?«
Pokazao je svoju haljinu. »Zar ti izgledam kao član židovske
općine?«
»Maggie? Poznaješ li nekoga?«
»U uredu mrtvozornika?« Maggie se sjetila jedne djevojke iz
večernje škole koja tamo radi tako tajnica. »Mogla bih nazvati, ali ne
mogu obećati ništa.«
Eduardo je sklopio ruke u krilu. Gledao je u pod. Maggie je pomislila
da se možda moli, ali nije znala kako se Zidovi mole i rade li oni to
uopće.
Naposljetku ih je pogledao. »Ako obećate da ćete učiniti sve što
možete, odgovorit ću na vaša pitanja.«
»U redu«, rekla je Kate, kao da je očekivala njegovu reakciju.
Eduardo je rekao: »Djevojka koja je bila ondje one noći kad je ubijen
policajac zove se Delilah. Ne znam njezino pravo ime. Možda voli Toma
Jonesa. Njega vole svi. Ne znam kako se preziva. Imala je petnaestak
godina kad ju je Gerald zatekao kako puši kurac u pornokinu na
Ponceu.«
Kate se naslonila na stolicu.
»Naporno je radio. Po tome je bio poznat. Puritanski radni etos.«
Mlako je slegnuo ramenima. »Delilah nije dugo izdržala, nije bila
vrijedna problema koje je stvarala. Gerald je tu djevojku otpisao kao
gubitak kako bi je mogao otjerati. Kad je Lionel došao u grad, krenuo je
od nule. Volio sam svog sina, ali bio je arumloyfer.14 Sve je morao uzeti.
Rekao sam da možda poznajem jednu očajnu djevojku koja će
bespogovorno slušati. Pronašao ju je kako radi na Amtrak kolodvoru, u
ulici Peachtree.«
»U Buckheadu?« začudila se Kate. To je njezin kvart.
Maggie je rekla: »Radi li Delilah i dalje na Whitehallu?«
»Nemam pojma gdje radi. Bila je ovdje u noći kad je počinjeno
ubojstvo. Dobila je batine od Lionela. Trebala je raditi cijelu noć. Dala
mu je policijski radioprijemnik. Lionel me pozvao da ga pogledam.
Odmah sam shvatio što ima.«
 Maggie je rekla: »Ulog za pregovaranje.«
»Htjeli smo pričekati da povećaju nagradu. Pet tisuća dolara.«
Otpuhnuo je s gađenjem. »Kad su uhvatili zadnjeg tipa, nagrada se
popela na dvadeset tisuća.«
Kate je prekrižila ruke na prsima. Rasplinule su se dobre manire.
Maggie je upitala: »Što je Delilah vidjela? Pretpostavljam kako niste
namjeravali da ona ode u policijsku stanicu, ispriča svoju priču i uzme
novac.«
Eduardo je upitao: »Vi ćete nazvati? Obećavate li?«
»Rekla sam da ću nazvati.«
»Uzdam se u vas.«
Maggie je rekla: »Shvaćaš li da je osoba koja je ubila Lionela
najvjerojatnije čovjek koji je ubio policajca?«
Stavio je ruku na grudi. Glas mu je podrhtavao: »Shvaćam, ali vi
morate razumjeti da želim sina pokopati u zemlju kojoj pripada.«
Maggie je bila svjesna da su oboje očajni. »Obećavam da ću učiniti
sve kako bi dobio njegovo tijelo.«
Eduardo je kimnuo glavom. »Ubojica je bijelac, a ne crnac, kao na
policijskom portretu.«
Maggie se srce stegnulo u grudima.
»Visok. Snažan. Široka ramena. Nosio je crne hlače, crvenu košulju i
crne rukavice. Nije zamijetila njegove cipele.«
Maggie se ugrizla za usnicu koja je podrhtavala. Jimmy nosi crne
rukavice.
Eduardo je rekao: »Ima tamnu, kratko podšišanu kosu. Potkresane
brkove. Duge zaliske. Delilah je rekla da se doima normalno, jedino ima
zaliske.«
Maggie se prisilila da mirno govori. »Opis je detaljan. Koliko je bila
udaljena?«
»Stajala je na početku uličice. Sve je vidjela. Tip se pojavio iza ugla.
U ruci je držao običan pištolj. Raven MP-25.«
Marka pištolja nije otkrivena javnosti. »Je li potpuno sigurna? MP-
25?«
»Delilah se razumije u oružje. Njezin otac pljačkao je trgovine
alkoholnih pića.«
»I ona je vidjela sve to?« Maggie je glumatala nevjericu. »Bila je
dovoljno blizu da prepozna pištolj, vidi lice Strijelca i upamti njegovu
odjeću, a nakon svega - i dalje je bila živa?«
»Koliko poznajem Delilu, sakrila se ispod kartonske kutije i
ubrizgavala heroin.«
»Bila je drogirana?« U Maggie se probudio tračak nade. »Ne bih
rekla da je vjerodostojan svjedok.«
»Vjerodostojna je kad joj gurnu nož u pičku.« Eduardo se pridržao
za radnu plohu. Dok je ustajao s poda, glasno je stenjao, a zglobovi su
mu škripili. »Rekao sam vam što smo saznali od nje. Anthony je radio
na njoj. Delilah mu je rekla sve. Vjerujte mi na njec.«
Maggie je znoj curio po leđima. U kuhinji je vruće. Povratit će ako
ubrzo ne izađu van.
Kate je upitala: »Što su radila dva policajca kad se Strijelac pojavio
iza ugla?«
Eduardo se naslonio na sudoper. »Nije rekla. A ja sam vam rekao,
moje dame, sve što sam saznao. Neka vas pokosi HaShem15 ako ne
ispunite svoj dio pogodbe.«
»Hoćemo«, rekla je Kate. »Obećavam.«
Maggie je ustala. Mora izaći iz ove kuće. »Žao mi je zbog vašeg
gubitka.«
Kate je rekla: »Neka vas nebo utješi.«
Maggie se prisilila da ne izjuri van. Grlo joj se stegnulo. Podigla je
ovratnik. Opipala je modrice na vratu. Naglo je otvorila vrata i disala
punim plućima.
Kate je stavila ruku na njezino rame. »Jesi li dobro?«
Maggie je otresla ruku i sišla niz stube. Zakopčala je ovratnik. Kate
je rekla da nikom ne vjeruje. Zbog čega vjeruju Eduardu? Možda je dao
lažan opis. Možda je lagao o djevojci koja je bila svjedok. Djevojka je
možda lagala svima.
Ali kako se dočepala Jimmyjeva radioprijemnika?
Kate je rekla: »Pa, rekla bih da je bilo zanimljivo, ali nisam sigurna
hoće li nam pomoći.«
Maggie je obrisala znoj s potiljka. Želudac joj se zgrčio. Bila je
napeta i iscrpljena.
Kate je rekla: »Već smo razmotrile mogućnost da bi Strijelac mogao
biti bijelac. A taj opis... visok, sportske grade, dugi zalisci. Kako se tebi
čini?«
Maggie je osjetila gorčinu žuči u ustima.
»Baš kao svi policajci u ovom gradu. Uključivši Jimmyja i tvog strica
Terryja. Svi nose crne vozačke rukavice. Prečesto gledaju filmove sa
Steveom McQueenom.« Dala je Maggie ključeve patrolnog vozila. »Bolje
da ti voziš do Dabbler’sa. Nikad nisam bila u tom dijelu grada.« Otvorila
je vrata. »Moram Gail odati priznanje: točno je opisala ove ljude. Nisam
mogla povjerovati da onako govori o toj sirotici. Znam da je
prostitutka, ali ipak... Kao da se cjenkao za komad mesa.« Zašutjela je.
»On? Ona? Zaboga, koji je spol?«
Maggie je obišla auto i sjela za volan. Htjela je staviti ključ u bravu,
ali svi ključevi ispali su joj iz ruke. Tapkala je po podu tražeći ih.
Kate je brbljala. »Žensko, rekla bili. Trebale bismo nagraditi njezin
trud. To bih htjela da sam na njegovom mjestu. Njezinom mjestu.
Nisam mogla povjerovati kad je otvorila vrata i kad sam ugledala
bradu. Eduardo Rosa. Zbog toga ima dubok glas. Jučer sam pomislila da
će čavrljati o mekim kožnim navlakama za automobile.« Kate se
smijala svojim dosjetkama. »Mislim da bismo trebale provjeriti njezin
identitet... kako se opet ne bismo iznenadile. Zaboga. Ne bih htjela biti
arogantna, ali od Židova se jednostavno očekuje više.«
»Prokletstvo«, mrmljala je Maggie. Napipala je ključeve, ali ih nije
mogla dohvatiti.
»Znam. Ne smijem biti nezahvalna. Ona sjedi tijekom shivaha.
Ustvari, to je lijep obred. Postoje mnoga pravila. Ne smiješ se brijati ili
šminkati. Potrgala je odjeću... to se naziva kriah, a označava tugu i
srdžbu zbog smrti. Sjedila je na podu zbog toga što moraš biti bliže
zemlji. A tijelo se mora pokopati u roku od dvadeset četiri sata. Zbog
toga je bila uzrujana. Žalovanje traje sedam dana. Shivah znači sedam.«
»Imam ih.« Maggie je lupila glavom u volan. Naglo se trgnula od
bola. Modrica pulsira u svom ritmu.
Kate je konačno ušutjela. »Maggie, izbrbljala sam sve besmislice
koje su mi pale na pamet, pa bih ti bila zahvalna ako bi nešto rekla.«
Maggie se držala rutine. »Ja bih prijavila Eduarda Rosu i provjerila
ima li policijski dosje.«
Kate je promotrila Maggie. »Cijelo jutro imam dojam da si
prešutjela nešto bitno.«
»Zaboga, zaista?« rugala se Maggie. »Na primjer, da sam Židovka?
Udovica? A moj otac najbogatiji vrtlar u povijesti svijeta?«
»Da, to su sjajni primjeri za ono o čemu ti govorim.« Maggie je
ugurala ključ u bravu i upalila motor. »Boli te grlo?«
»Jedino kad moram odgovarati na glupa pitanja.«
 28.

Kate je buljila u radioprijemnik u svom krilu. Svaki drugi poziv

dispečeru je dojava kako je zamijećen Jimmyjev auto, ili nova
informacija o Strijelcu, Točno je rekla da je danas praznik za zločince.
Wanda Clack dojavila je zapljenu manje količine droge, jedna crnkinja
izvijestila je kako je pronađen ukradeni kratkovalni radioprijemnik, ali
to su jedini zločini koji su riješeni tog dana.
Nalaktila se. Sjedila je u patrolnom vozilu ispred Dabbler’sa, a
Maggie je bila u telefonskoj govornici pored zgrade. Nije imala pojma u
kojem su dijelu grada, jesu li uopće na gradskom području. Preblago je
reći da je bar bezličan. Kate je pomislila da se ne žele isticati. Ovdje ćeš
doći samo ako znaš o čemu se radi - ako ne znaš, vjerojatno ga nećeš ni
primijetiti. Fasada od opeke oličena je crnom bojom. Zatamnjeni uski
prozori kroz koje se ništa nije vidjelo. Nema neonskog natpisa koji bi
zamijetila s ulice. Na vratima nema čak ni naziva.
Bar je prepoznatljiv po svojim mušterijama. Dobro odjeveni
muškarci u odijelima izlazili su iz skupih automobila i prolazili kroz
pokretna vrata. Kosa im prekriva ovratnik. Dugi zalisci na snažnim
čeljustima. Svi su brkati i doimaju se kao svi muškarci homoseksualci
što ih je Kate vidjela.
Patrolno vozilo parkirano ispred bara nije utjecalo na promet.
Deset minuta nakon što je Maggie izašla iz auta, parkiralište je bilo
zakrčeno. Automobili su okružili Kate. Neki muškarci osmjehnuli su se
dok su išli prema zgradi.
Dakle, policajac nije neuobičajen gost u Dabbler’su. Kate nije bila
iznenađena. U ovaj dio grada ne dolazi se slučajno. Trebaš točno znati
kamo si pošao. Mogu pretpostaviti da je Don Wesley ovdje bio bar
jednom. Je li i Jimmy navraćao? Je li sada unutra i liječi rane? Sigurno je
ranjen, a njegove rane nisu samo od krhotina lubanje koje su se zabile u
njegovo bedro ih od metka koji je probio njegovu nadlakticu. Bez
obzira na njegovo kavalirsko glumatanje jučer ujutro kod kuće, Kate je
znala da je Jimmyja Lawsona potresla smrt njegova ljubavnika.
Ili njegova sestra. Maggie je jučer ubila čovjeka. Zna li Jimmy da je
netko gušio njegovu sestru? Modrice su potamnjele. Kate je raspoznala
otiske prstiju koji su stegnuli Maggien vrat. Pomislila je da je Terry
napadač. Jimmy je možda napuhani seronja, ali nemoguće je da je gušio
vlastitu sestru.
S druge strane, Kate je nezamislivo da bi Maggie mogla izgubiti
kontrolu, a točno je tako postupila prema Lewisu Conroyu. Kate ne
može poreći da to nikad nije vidjela. Gail je napala prostitutku. Slomila
je toj ženi nogu, mučila je. Maggie nije sadistički mučila Conroya, ali
podudarnosti su jezive.
Je li to Kate priželjkivala? Postoji li neka četvrta osoba, skrivena u
njezinoj psihi, a pokazat će se poput nasilnog sadista?
Kao i sve ostalo u ovom nemogućem poslu, situacija nikad nije
crno-bijela. A možda je s Lewisom Conroyem bila točno takva. Bitno je
da je on bijelac, a njegova žrtva crna djevojčica. Njegova krivnja je
neupitna. Conroy je praktički priznao zločin. Nije se pokajao čak ni kad
je na tlu stenjao bez daha. Nije se ispričao. Ustvari, bio je arogantan,
kao da se prepirao s konobarom zbog prevelikog računa. A za ljude kao
što je Conroy znaš da će uvijek pobijediti u toj svađi.
Nije čudo da svi mrze ljude iz Kateina dijela grada. I ona ih je sada
zamrzila. Povlaštenost. Držanje. Je li zbog toga nešto zamjerila Maggie?
Bila je bijesna kad su ostavile Conroya. Kate je pomislila kako joj treba
malo vremena da se pribere, A Maggie je to vrijeme iskoristila kako bi
svoju srdžbu usmjerila na Kate.
Na radiju su dojavljivali kako je Strijelac još jednom viđen. Kate je
stišala radio. Zurila je u bijelu plastičnu ciglu u svom krilu. Nikad neće
zaboraviti kako izgleda taj predmet, makar živjela milijun godina. Gail
ga je upotrijebila kao oružje. Sir Chic ga je koristio kao ulog u
pregovorima. Jimmy ga je ostavio na poprištu Donova ubojstva.
Kate je shvatila zbog čega je Jimmy ostavio radioprijemnik u uličici.
Ne možeš sjesti ako ti je zakačen za remen, a kamoli svući hlače kad ga
držiš na remenu. Sigurno je odložio uređaj pored sebe, kao i svi drugi.
Iskopčao ga je da se ne bi slučajno uključio. A kad je Don ustrijeljen,
radioprijemnik je bio zadnja Jimmyjeva briga.
Maggie je obavila pozive. Hodala je po parkiralištu između
automobila. Pognula je glavu. Držala je notes u ruci. Ušla je u auto.
Naslonila se na vrata. Šutjela je promatrajući zgradu.
I Kate je promatrala zgradu. Postavljala je pitanja. Čavrljala o
besmislicama. A sada će šutjeti.
Šutnja Maggie očito nije bila neugodna. Promatrala je muškarce koji
su ulazili u zgradu. Parkiralište je zakrčeno, a tek je jedanaest sati
prijepodne. Na parkiralištu pored ulice nijedno mjesto nije slobodno.
Naposljetku je rekla: »Moja veza u uredu mrtvozornika vidjet će što
može učiniti. Ona je samo tajnica. Ne znam hoće li njoj udovoljiti.«
Kate se ugrizla za usnicu kako ne bi odgovorila.
»Zatražila sam dosjee Eduarda Rose. Rick je rekao da će nam to
ostaviti u bolnici. Mogle bismo posjetiti Gail.«
Kate se jedva suzdržavala. Kimnula je glavom.
Maggie je polako ispuhala zrak kroza zube. »To je gay bar, zar ne?«
Kate se premišljala. »Da.«
Maggie je otvorila vrata. »Spremna?«
Kate je izašla van. Prikopčala je radioprijemnik na remen.
Jimmyjevu smrdljivu kapu stavila je na glavu.
Maggie je, kao i ona, šutjela dok su hodale između automobila. Kapu
je također navukla na glavu. Ruke je držala uz bokove. Ukočila je
ramena. Kate je razmišljala kako bi je slab udarac mogao srušiti na do.
Ponadala se da to neće nikad vidjeti.
Kad su ušle u bar, svi su ih pogledali. Neki su začuđeno mrmljali, ali
muškarce u baru i nisu uzrujale dvije policajke koje su ušle.
Nisu ugledale Jimmyja Lawsona.
Maggie je pošla prema šanku. Kate je i sada išla iza nje.
Interijer je mračan, kao što su pretpostavljale kad su bar
promatrale izvana. Muškarci sjede jedan uz drugog za stolovima.
Zbijeni su u uskim separeima. Iz zvučnika se čuje prigušeno pjevanje
Linde Ronstadt. Pjesma se uklapala u atmosferu bara - »When Will I Be
Loved«.
Kate nije znala što je očekivala. Pohotne poglede, prljave stražnje
sobe. Muškarci su se doimali kao parovi koji su prije ručka svratih na
piće. Držali su se za ruke. Stavili ruke na naslone stolica. Kradom se
pogledavali. Opuštena i normalna atmosfera. Osim činjenice da su svi
gosti istog spola, ugođaj je Kate podsjetio na klubove u koje je zalazila.
U Dabbler’su drže do lijepih manira. Dva muškarca prepustila su im
svoja mjesta za šankom. Maggie se nije zahvalila. Sjela je za šank. Kapu
je stavila ispred sebe. Vidjelo se da želi piće, no Kate se ipak iznenadila
kad je naručila bourbon bez vode.
Upitala je Kate: »Hoćeš li i ti?«
»Naravno.« Kate je stavila kapu na šank.
Maggie je gledala u zrcalo iza polica s pićima. Provjeravala je
prostoriju, pogledala sva lica i zamijetila sve kretnje.
 »Kuća časti.« Šanker je pred njih stavio dvije čaše. Vrlo je naočit,
vjerojatno nije stariji od osamnaest godina. Dugi zalisci i gusti brkovi,
kao i svi ostali. »Mogu li vam pomoći, cure?«
Maggie je iz džepa na košulji izvadila fotografiju. »Jesi li vidio ovog
čovjeka?«
Nasmiješio se. Ima pravilne, bijele zube. »Da, to je Jimmy. On je vaš
prijatelj?«
Maggie je preokrenula fotografiju. »Kad si ga zadnji put vidio?«
Sanker je škiljio. »Zar je u nevolji?«
»Ovisi o tome kad si ga zadnji put vidio.«
»Preksinoć?« Razmišljao je. »Tada su bile karmine za Dona.
Ponedjeljak navečer, zar ne?«
Maggie je uzela čašu. Iskapila je piće.
Kate je upitala: »Nakon toga nisi vidio Jimmyja?«
»Nisam. On vrlo rijetko navraća tijekom dana.«
»Stalni gost?«
»Pa, da. Svi vole Jimmyja.« Sanker je glavom kimnuo mušteriji da će
odmah doći k njemu. »Još nešto?«
Maggie je upitala: »Jesi li zamijetio neku sumnjivu osobu koja ovdje
zalazi?«
»Osim dvije zgodne policajke?« Obratio se Kate: »Imaš prekrasnu
kosu, lutko. Boja je fantastična.«
»Hvala.« Kate je zabacila kosu. Nije si mogla pomoći. »Nisi
zamijetio nikoga tko se ne uklapa? Osobu koja se ističe?«
»Draga, svi muškarci koji udu ovdje uklope se čim prođu kroz ona
vrata. O tome se i radi.« Natočio je Maggie piće. »Oprosti...« Zašutio je.
»Znaš što? Jučer je ovdje bio jedan tip od kojeg sam se naježio.«
Maggie je upitala: »Kako je izgledao?«
»Kao i ja.« Nasmijao se. »Ali starije.« Kate je shvatila da neće
saznati ništa. Kad imaš osamnaest godina, tridesetogodišnjak je
starac. »Je li nešto rekao?«
»Ne, nije. On je od onih snažnih, mučaljivih tipova. Ne škrtari na
napojnicama. Pije Southern Comfort. Uvijek pogleda kad netko ude.
Imao sam dojam da nekog čeka ili traži. Naravno, ovdje uvijek netko
nekoga čeka.«
»Je li murjak?«
»Nije nosio odoru. Izgledao je kao murjak. Ili vojnik. Tu često
navraćaju i veterani. Rekao bih da mahom nisu gay. Jednostavno su
naviknuti na muško društvo. Žele se osjećati kao da su s dečkima u
vojsci. Čudno, zar ne?«
Kate je kimnula glavom, kao da shvaća o čemu govori.
Opet je natočio Maggie piće. »Slušaj, srce, obje ste dobrodošle da tu
sjedite i pijete što god želite, ali nemojte zapitkivati mušterije. Nećete
saznati ništa povrh ovoga što sam vam rekao, a iznenadit ćete se
koliko murjaka na visokim položajima prolazi kroz naša vrata. Kužite li
što vam predlažem?«
»Da.« Kate je nakon jučerašnjeg debakla odustala od slenga.
»Hvala.«
Namignuo je i zatim otišao.
Maggie je iskapila piće. Kate je gucnula bourbon i umalo se
zagrcnula. Sigurno im nije natočio kvalitetno piće.
»Idemo.« Maggie je uzela kapu. Krenula je prema vratima.
Kate je odlučila da neće žuriti. Uzela je fotografiju sa šanka. Da, to je
baš dobra Jimmyjeva slika. Naslonio se na auto. Uska košulja na
snažnim prsima. Samouvjereno je isturio čeljust. Smiješio se, a Kate se
ponadala da je Maggie snimila fotografiju kad je osmijeh koji je
zabilježio fotoaparat namijenjen njegovoj sestri.
Dok se probijala kroz gužvu u baru, kapu je stavila ispod ruke. Nije
se morala gurati. Muškarci su se pristojno odmaknuli i kimali glavama.
Netko je otvorio vrata.
Pregledala je parkiralište, tražeći Maggie. Nije bila u patrolnom
vozilu. Nije hodala između automobila. Kate se osvrnula. Telefonske
govornice su prazne. Htjela se vratiti u bar, kad je začula stenjanje.
Maggie se nalazila pored zgrade. Bila je četveronoške na tlu i
povraćala.
Kate je bez razmišljanja krenula prema njoj - htjela je staviti ruku na
njezina leđa, pomoći joj da ukloni kosu. Ali ona je sada druga Kate, ili
možda četvrta, pa je stajala i pričekala da mučnina prođe.
To je potrajalo dulje nego što je očekivala. Kate su zaboljele noge.
Sjela je na pločnik. Promatrala je praznu parcelu zatrpanu smećem.
Netko je ostavio kolica iz samoposluge, a bila su puna mokrog kartona.
Kondomi, igle, aluminijska folija, žlice. Poznato smeće za koje je sada
znala da se nalazi po cijelom gradu, osim u njezinom kvartu.
Maggie je konačno izbljuvala svu tečnost iz želuca. Nadlanicom je
obrisala usta.
Kate je pogledala svoju kapu. Jimmyjevo ime napisano je s
unutrašnje strane. Ne zna gdje je njezina kapa. Cipele je pronašla ispod
stražnjeg sjedala Gailina auta, ali kapa je nestala.
 Maggie je klečala. Zadihala se.
Kate je rekla: »Sinoć sam htjela staviti mirišljavu vrećicu u kapu.
Držim ih je ladici s rubljem. Mirišu po ružama.« Maggie je pogledala
parcelu.
Kate je stavila kapu na koljeno. Zagladila je nogavice. »Moj otac je
psihijatar.«
»Dovraga«, mrmljala je Maggie. »Sad mi je jasno.«
Kate se osmjehnula zbog toga što bi joj i trebalo biti jasno. »On
plaća moju stanarinu. Nisam iskoristila policu osiguranja. Nikad nisam
tražila muževljevo socijalno i mirovinsko - smatrala sam da bi to
značilo kako je zaista mrtav.«
Maggie ju je pogledala.
»Sinoć sam bila s oženjenim muškarcem. On želi da večeras opet
dođem, ali nisam se odlučila. Trebam li otići? Vjerojatno ne bih
trebala.«
»Zbog čega mi to govoriš?«
»Ne znam«, priznala je Kate. »Bila si ljuta na mene. Pomislila sam
da se ljutiš zbog toga što si znala da lažem. A sada nisam potpuno
sigurna.«
»Ovo je nekakav dogovor? Pokaži mu svoju, a ja ću tebi pokazati
moju?«
Kate je slegnula ramenima. Ne zna o čemu se radi.
»Jimmy je gay«, skrušeno je rekla Maggie. »Nije slagao u vezi s time.
Cijelu noć sam se opirala, ali ne vjerujem da je u vezi s bilo čime
slagao.«
Kate je shvatila da ne treba tražiti objašnjenje.
»Kad ti netko laže na ulici, sve drugo je nebitno. Ne može im se
vjerovati.« Maggie se nekoliko puta nakašljala - kao da je htjela pljunuti.
»Dakle, ako je govorio istinu o nečem tako užasnom...« Zašutjela je.
Sagnula se i pljunula na do. »Oprosti.«
Kate nije shvatila zbog čega pljuvanje manje dolikuje ženama od
bljuvanja, ali to je točno. »Želiš li da se vratim u bar i donesem ti čašu
vode?«
»Svi oni muškarci unutra...« Odmahnula je glavom. »Doimaju se
normalno.«
»Oni jesu normalni.«
Maggie ju je opet pogledala.
»Nikad nisi razmišljala što tvoj brat radi s ženama. Zbog čega bi
razmišljala što možda radi s muškarcima?«
 »Tebi je sve vrlo jednostavno. Ti odlučiš kako stvari stoje i ideš
dalje kao da to nije bitno.«
»Ne mogu samo sjediti i sažalijevati sebe. Dvije godine sam to
radila i nisam postigla ništa.«
»Kate, ti cijelo vrijeme cmizdriš.«
Nasmijala se jer to nije shvaćala kao cmizdrenje. Suze koje je prolila
tijekom posljednja dva dana potpuno su drugačije od suza koje je
isplakala zbog Patricka. »Moraš to izbaciti iz sebe. Ne možeš cijelo
vrijeme potiskivati u sebi.«
»Lako je reći kad možeš birati.«
»Ti možeš odabrati.« Kate joj je dala Jimmyjevu fotografiju.
»Odabrati da voliš svog brata, bez obzira što se dogodilo.«
Maggie je presavila fotografiju u ruci. Stavila ju je u džep na
hlačama. »Jimmy je priznao da je Strijelac. On je ubio one ljude.«
Riječi su odjeknule u Kateinoj glavi. Odbijale su se kao špekule u
drvenom labirintu, kotrljale i tražile izlaz.
Maggie je rekla: »Mart Porter, Greg Keen, Alex Ballard, Leonard
Johnson, Don Wesley. Jimmy ih je pobio.«
Kate je konačno progovorila. »To nije moguće.«
»Napisao je to.« Maggie je iz džepa izvadila notes. »Prepisala sam
njegovo priznanje.«
»Gdje je original?«
»Nije bitno.«
Kate je uzela notes. »Naravno da je bitno. Što se dogodilo s
originalom?«
»Moja majka ga je potrgala, u redu? Hoćeš li pročitati što je
napisao?«
Kate je bila zbunjena, nije se mogla pribrati. Pogledala je pismo i
pročitala ga. Morala je dvaput pročitati zapis kako bi shvatila tekst.
Ja sam Strijelac iz Atlante. Ubio sam one dečke zbog toga što sam, kao
i oni, odvratni peder, a nisam htio da se to sazna. Ne tražite me jer ču opet
ubiti. Maggie, oprosti što se nikad nisam ispričao. Trebao sam ti reči da ti
nisi ništa skrivila.
Kate je bila zapanjena i nije mogla reagirati. »Jimmy ovo nije
napisao.«
»Napisao je. Svojim rukopisom. Potpisao se.«
»Nije istina.«
»Znam što želiš reći. I ja sam sinoć o tome razmišljala.« Maggie je
pokazala bar. »On je gay, Kate. Zbog čega bi rekao istinu da je gay i
slagao da je ubojica?«
Kate je htjela nešto reći, ali je šutjela.
»Pitaj mog strica Terryja, prvo je gore od drugog. Ovo je ustvari
Jimmyjeva oproštajna poruka prije samoubojstva. Reci mi zbog čega
bilo koja njegova riječ nije točna.«
»Zato jer...« Kate se nije mogla usredotočiti. »Zato.«
»Eduardov opis. To je Jimmy. Sjeti se Strijelca: on zna policijske
šifre. Poznaje policijsku rutinu i proceduru. Don nije očekivao da će
Jimmy izvaditi pištolj. Nitko ne bi očekivao. Pogledaj gdje se nalazimo.
Ovo je gay bar u kojem su bile karmine za Dona. Karmine nećeš
organizirati za nepoznatu osobu. Don je bio gay. Obojica su gayevi, a
Jimmy je puknuo i...«
»Maggie, prestani. Iscrpljena si jer nisi spavala cijelu noć.
Zaključuješ naprečac, previdjela si činjenice.«
»Znam sve činjenice.«
»Onda ih provjerimo još jednom.« Kate je ponovila što su saznale.
»Delilah je rekla da je Strijelac nosio traperice i crvenu košulju. Zar
tvrdiš da se Jimmy presvukao kako bi ubio Dona, a onda je opet
odjenuo odoru i nosio ga na leđima do bolnice?«
Maggie je odmahnula glavom. »Ne znam. Ne znam što bih mislila.«
»Ima li Jimmy crvenu košulju? Rekla si da on isključivo nosi crnu,
sivu i tamnoplavu odjeću.«
»Kurva je možda slagala. Ili Eduardo.«
»Onda je izrekla iste laži kao i Jimmy. Rekao je da je Strijelac nosio
crvenu košulju i traperice.«
Maggie i dalje nije mogla povjerovati. »Jimmy je lagao o Strijelcu.
Rekao je da je crnac.«
»Strijelac je nosio crne rukavice. Zbog toga je Jimmy i rekao da je
crnac. Vjerojatno je ugledao pištolj i ruku koja ga drži, a onda je
pobjegao u zaklon. Nakon spisa koje smo jučer zajedno pregledale,
rekla bih da je razumljivo kako su neke pojedinosti izostavljene.«
Maggie je odmahivala glavom. Oči su joj bile pune suza.
»Jednostavno moraš to prihvatiti. Obje moramo to prihvatiti.«
»Neću ništa prihvatiti.« Kate je naposljetku shvatila da sada Maggie
mora reći istinu. Ili barem dio istine. »Jimmy je ranjen one noći kad je
Don ubijen.«
Maggie ju je upitno pogledala. »Rekla sam ti da je ozlijedio koljeno.«
»Ne govorim o tome. Krhotine metka koji je ubio Dona zabile su se
u Jimmyjevo bedro.« Kate je dobro razmislila o svojim riječima. Maggie
ne mora saznati pojedinosti. »Razgovarala sam s liječnikom u Gradyju,
onim koji je primio Jimmyja.«
»Jimmy nije spomenuo krhotine.«
Kate je grozničavo razmišljala. »Znaš kakav je Jimmy. On neće
priznati da je ozlijeđen, jer je previše čvrst.«
Maggie je bila očajna i nije mogla biti razborita. »O čemu govoriš?«
»Jimmy nije mogao imati krhotine u bedru ako je držao pištolj.
Dakle, on je stajao uz Dona kad se to dogodilo.«
Maggie je protrljala vrat. »Njegovo lice i prsa bili su obliveni krvlju.
Sjećam se kako sam pomislila da je morao biti u blizini Dona kad je
ustrijeljen.«
»Točno«, rekla je Kate. »Stajao je uz Dona kad se to dogodilo.«
Maggie je ustala. »Vidjela si svježu krv na Jimmyjevim hlačama. Bila
si ondje. Ja sam bila na ulici s Conroyem. Vas dvoje došli ste u
patrolnom vozilu. Ugledala sam krv, upitala ga o čemu se radi, a on je
bio vrlo čudan.« Ščepala je Kate za ruku. »Oh, Kate... jesi li sigurna? Zar
je liječnik zaista to rekao?«
»Razgovaraj s njim osobno.« Kate je bila sigurna da će Philip vrlo
lako smisliti prozirnu laž. »Ondje ćemo poći baš sad.«
Maggie nije slušala. Razmišljala je o svim pojedinostima. »Ne
razumijem. Zbog čega bi rekao da je ubio one ljude?«
»Zbog stresa?« Kate je bila na tankom ledu. To je područje u kojem
je njezin otac stručnjak. »Možda ga je mučila savjest zbog toga što nije
mogao spasiti Dona?«
Maggie je uvidjela još jednu rupu u priznanju. »Dakle, svi oni dečki
bili su gayevi? Keen, Porter, Johnson, Ballard?«
»Čula si šankera«, rekla je Kate. »Policija je prepuna gayeva.«
»Pa ti dečki imali su žene. Imali su ljubavnice.«
Kate se nije mogla upustiti u raspravu. Sada se jedino brinula zbog
Jimmyja. Zašto je napisao te riječi? Koji bi mogao biti njegov motiv?
Još jednom je pročitala pismo. Odvratni peder. To bi netko drugi
rekao za tebe, a ti sam za sebe to nikad ne bi rekao.
Maggie je izrekla ono o čemu su obje razmišljale. »Sve je to potpuno
besmisleno.«
»Uvijek postoji objašnjenje. Moramo ga dokučiti.«
»Razmišljala sam cijelu noć. Nema objašnjenja.« Maggie je s tla
uzela kamen. Bacila ga je u korov.
Kate je glasno čitala Jimmyjev tekst. »›Oprosti što se nikad nisam
ispričao. Trebao sam ti reći da ti nisi ništa skrivila. ‹«
 Maggie je bacila još jedan kamen. Htjela je pogoditi kolica iz
samoposluge.
Kate je u sebi čitala retke.
Oprosti što se nikad nisam ispričao. Trebao sam ti reći da ti nisi ništa
skrivila.
Upitala je: »Što nije tvoja krivnja?«
Maggie je bacila još jedan kamen do kolica. Šutjela je, tražeći novi
kamen.
Kate je gledala u pismo. Već ga je naučila napamet. Promatrala je
rukom ispisane riječi. Maggien rukopis je ljepši od njezinog. Kemijska
je ostavila duboki trag na papiru. Napipala je izbočine na poleđini
stranice.
Maggie je rekla: »Prije osam godina, Jimmy je imao prijatelja koji se
zvao Michael.«
Kate je gledala u notes.
»Bio je zgodan. Svi Jimmyjevi prijatelji su zgodni.« Maggie se naglo
nasmijala, jer je konačno shvatila zbog čega su naočiti. »Michael bi
često prespavao kod nas. Imala sam petnaest godina. Zaljubila sam se
u njega. Neprestano sam razmišljala o njemu.« Stegnula je kamen u
šaci. »Jedne noći... spavala sam, a kad sam se probudila, Michael je
ležao na meni.« Slegnula je ramenima. »Ništa nisam znala o tim
stvarima. Nisam imala pojma što mi radi, ali užasno me boljelo, a on
nije htio stati. Jimmy je zacijelo čuo moj krik, jer se u narednom
trenutku pojavio u mojoj sobi. Pretukao je Michaela.«
Pogledala je Kate. »Pojavila se moja majka, zatim i stric Terry. Tada
sam prvi put shvatila da on katkad provodi noći kod nas. Moja sestra
imala je pet godina. Nije se probudila, ali sada zna što se dogodilo.
Terry joj je rekao.« Bacila je kamen i pogodila metalna kolica. »On mi
uvijek visi nad glavom. Svi me neprestano nadziru. I to mi nabijaju na
nos kad se posvađamo.«
Kate je gotovo pregrizla usnice. Nije znala što bi rekla. Sad je barem
shvatila zašto se razbjesnila kad je Lewis Conroy silovao tinejdžerku.
Maggie je rekla: »Znaš, dok je Jimmy tukao Michaela, neprestano je
urlao: ›Kako si mi to mogao učiniti?‹ Kao da je on bio povrijeđen. A bio
je povrijeđen. Prvi put sam ga vidjela razjarenog. Slinio je. Bio je
uplakan. Nos mu je curio. Nakon toga, mjesecima nije razgovarao sa
mnom, a kad smo naposljetku počeli razgovarati, sve je bilo drugačije.«
Šutnula je kamen na tlu. »Bila sam uvjerena da sam ja kriva. Zbog
posljedica. Zbog toga što sam osramotila obitelj. A sada bih rekla da se
Jimmy uzrujao jer ga je Michael prevario.« Još jednom se nasmijala.
»Bio je ljubomoran na mene. Ili na ono što se dogodilo između mene i
Michaela.«
Njezine riječi odjeknule su u Kateinoj glavi. Zbog posljedica.
Kakvih posljedica? Bila je kod medicinske sestre u susjedstvu?
Maggie je uzela notes i pogledala Jimmyjevo priznanje. »Čudno je da
se Jimmy ispričao jučer, kad smo bili u bolnici. Rekao mi je da mu je žao
zbog onoga što se dogodilo. Ispričao se prvi put u životu. A znala sam
da je govorio o onoj noći s Michaelom, zbog toga što je rekao ›prije
sedam godina‹, pa sam ja rekla osam, što je on potvrdio.« Slegnula je
ramenima. »Dakle, zbog čega je rekao da se nikad nije ispričao?«
»Nije se ispričao zbog onoga što se konkretno dogodilo.«
»Bio je omamljen od analgetika. Možda je zaboravio da se ispričao.«
Sklopila je notes. »A to ipak nije objašnjenje zbog čega je ovo napisao.
Ni gdje je sada.«
»Možda je s osobom koju ne poznaješ.«
Maggie je reagirala na Kateine riječi. »Neznanac.«
»Vjerojatno je s prijateljem, Maggie. S nekim tko zna što se dogodilo
Donu i može ga utješiti«, rekla je Kate. »Pogledaj pismo u tom
kontekstu. Priznanje da je gay znači da ga nikom drugom nećeš
pokazati. A rečenica da će nauditi drugima ako ga budete tražili... on
nikome nije naudio. Želi vas odgurnuti od sebe.«
»Terry ga traži«, ustrašeno je rekla Maggie. »Ubit će ga na licu
mjesta. To mi je rekao.«
»Ako ti ne možeš pronaći Jimmyja, neće ga pronaći ni Terry.«
Maggie je opet bila očajna. »Ne znam što mi je činiti.«
»Moramo dovršiti posao koji smo započele. Posvetiti se slučaju.
Ovo je velika prekretnica. Strijelac je svjesno izabrao Dona i Jimmyja
kao svoje mete. Ako je povod mržnja prema gay muškarcima, onda
imamo vezu.«
»A što ako Jimmy zna tko je Strijelac? Ako je bio s njim i zna da taj
tip ubija ljude, a ne može ga prijaviti?«
Njezino objašnjenje bilo je uvjerljivo, pa ipak tapkaju na mjestu. »Ili
ćemo sjediti i raspravljati o teorijama urote, ili ćemo provjeriti
konkretne činjenice.«
Maggie je rekla: »Možda je Jimmy sad na njegovom tragu. Tako je
bilo i jučer - kad ga je ona žena ustrijelila. Možda je Jimmy nešto
saznao, a ovo pismo je napisao kako bi bio siguran da mu nećemo stati
na put.«
 Kate ni sada nije mogla osporiti njezino tumačenje. »Ne shvaćam
kako ćemo mu stati na put ako i dalje radimo na slučaju.«
»Govoriš o dosjeima«, rekla je Maggie. »Oni su kod Terryja.«
»Ali naša pamet nije kod njega. Tek ćeš sada vidjeti da imam sjajno
pamćenje.« Kate se točno sjećala svih pitanja o kojima je razmišljala
dok je jučer čitala dosjee o Strijelcu. »Izvještaji autopsije dostupni su
svima. Zar bi liječnik cenzurirao dokumente ako je pronašao dokaz
kojim bi zaključio da su žrtve gay osobe?«
»Nemam pojma.«
»A tvoja prijateljica u uredu mrtvozornika?«
»Ona samo tipka izvještaje. Njoj ništa ne govore.« Maggie je
protrljala oči. »Mark Porter bio je u sretnom braku. Greg Keen nije živio
sa svojom suprugom. Ne poznajem Ballarda ni Johnsona. U dosjeima
piše da su bili oženjeni. Obojica su imali dvoje djece. Gail bi mogla znati
nešto više. Ona zna sve o svima.«
»Onda pođimo u bolnicu.« Kate je ustala. Ispružila je ruku kako bi
Maggie pomogla da ustane. »Od Gail ćeš čuti tračeve. Poznajem
liječnika koji bi mogao odgovoriti na naše drugo pitanje o autopsiji.«
Maggie je sama ustala. »Ali što ako griješimo, a Jimmy je nestao
zbog nečeg drugog?«
Kate je ponovila svoj savjet. »Nećemo stati dok ne shvatimo što se
dogodilo.«
 29.

Fox je podignuo ovratnik dok je hodao po ranžirnom kolodvoru. Danas

se nije obrijao. Zaudarao je po alkoholu. Odjenuo je staru maskirnu
odoru.
Ovdje nema nikoga, kompa, samo još jedna propalica koja traži suho
mjesto da prespava.
Kad je jutros otvorio vrata, očekivao je da će na naslovnici novina
ugledati masnim slovima otisnut naslov članka o policajcu koji je
priznao najpodlije zločine. A vidio je članak o gradonačelnikovom
novom integracijskom planu. Fox ima savršen vid. Pregledao je novine,
pročitao prve retke i tiho zatvorio vrata.
Neočekivan razvoj događaja.
Foxov plan uvjetovan je objavljivanjem priznanja. Mora svanuti dan
za obračun. Moraju krenuti u potragu za Jimmyjem Lawsonom. Njega
mora uhvatiti junački murjak. A zatim ga mora obraditi junačka
policija. Taj će zadatak povjeriti jednom, možda dvojici odabranih.
Ljudima od povjerenja. Smirenim ljudima čeličnih živaca. Jimmy ne
smije ispričati svoju verziju. Policija ne smije biti osramoćena. Posrnuli
policajac jedan je od njih. Zar bi dopustili da svi saznaju kako je
bratstvo prigrlilo ubojicu i nastranu osobu?
Ne, gospodine. Dobri ljudi koji upravljaju ovim gradom to neće
dopustiti nikad.
Fox je iz iskustva znao da je sram snažan motiv. Zbog toga se
Jimmy vrlo brzo slomio. Čim je Fox uperio pištolj u Jimmyjevu glavu,
Jimmy je već sjedio za stolom u blagovaonici Lawsonovih s kemijskom
u ruci.
A zatim su počeli problemi. Jimmyjeve suze smočile su papir.
Jimmy je potom kemijskom potrgao papir. Fox ga je natjerao da
započne iznova. Jimmy bi uvijek zajebao, pa mu je naposljetku Fox
diktirao svaku riječ.
A onda je Jimmy zamolio da napiše još nešto.
Tko bi rekao da je tom tipu uopće stalo do njegove sestre?
Fox je bio jedinac, kao i njegovi roditelji. Nije imao rođake s kojima
bi se igrao. Jedini ujak za kojeg je ikad znao bio je Uncle Sam. Fox nikad
nije razmišljao kako bi bilo da je imao brata ili sestru.
Još jedna usta koja bi stari morao hraniti. Još jedno dupe koje bi
tukao. Još jedna ruka po kojoj bi gazio. Još jedne noge koje bi slomio.
Nije se radilo samo o Foxovoj majci. Zbog čega bi uvijek tukao ženu,
ako se može iživljavati na odraslome dječaku?
Fox nije upitao Jimmyja zbog čega se ispričao svojoj sestri. Imali su
vremena, ali ne smiju odugovlačiti. Ako je Jimmy napisao nekakvu
šifru, Fox se zbog toga neće zabrinuti. Nitko neće slušati Maggie
Lawson. Fox je prije nekoliko godina razmišljao o njoj kao meti, a zatim
je shvatio da nije vrijedna truda. Žena poput nje ionako je osuđena na
propast. Maggie je teško osramotila svoju obitelj, pa ni njezina majka
nije mogla hodati ulicom uspravne glave.
Fox nije računao na stid Terryja Lawsona. Jimmy je njegova krv.
Fox je trebao znati da će stari vojnik kao što je Terry htjeti osobno
ubiti svog nećaka.
Neočekivan razvoj događaja, ali Fox će to dobro iskoristiti. Tako
postupa pravi muškarac. Drugi su obuzeti problemima. Fox traži
rješenje.
A ipak, Fox je nervozan. Hoće li Kate odigrati svoju ulogu? Hoće li je
Fox namamiti u svoju jazbinu?
Osjetio je kako mu netko dašće za vratom. Čuo je nevidljive korake
koji ga prate u stopu. Vidio je titranje lišća. Možda je to od vjetra, a
možda je to čovjek s nožem koji će u tišini zaklati Foxa i zatim se skriti
u džungli, vrebajući na drugog bijelca koji će naići.
Fox je to već vidio.
Zvali su ga Mick.
Naočit kao filmski glumac, ali nije se ustručavao zaprljati ruke.
Prilagodljiv. Lukav. Naučio je trikove. Obavljao je dužnost. A zatim je
krenuo u pogrešnom smjeru, zanemario jasne znakove i skončao vrata
prerezanog do kosti.
Fox nije krenuo za ubojicom. Gledao je njegove kretnje sa
strahopoštovanjem. Mick je bio tri, možda pet metara od Foxa, kad je
kucnuo njegov čas. Foxa je hipnotizirao ples ubojice. Gipko šuljanje po
džungli. Elegantan zamah mačetom. Vješto namještanje glave, kako ga
ne bi zaslijepio mlaz krvi koja je šiknula iz arterije.
Umjetnik.
I Fox će danas biti umjetnik. Ples je isplanirao u mislima. Još samo
treba Kate dovesti na plesni podij.
Fox je hodao po ranžirnom kolodvoru, a u glavi je začuo glazbu.
 30.

Kate je ignorirala ironičan pogled medicinske sestre kad je upitala gdje

je ured dr. Van Zandta. Sada ne može potisnuti dojam da je prava
drolja.
Pogledala je na sat i krenula hodnikom. Kate ima deset minuta za
razgovor s Philipom. Gail je negdje u nepoznatom dijelu bolnice zbog
toga što na njoj obavljaju nekakve pretrage. Medicinska sestra rekla je
da će to potrajati barem pola sata. Kate ne mora cijelo vrijeme provesti
s Philipom. Deset minuta više je nego dovoljno kako bi od njega dobila
sve odgovore.
Zacijelo samo trate vrijeme. Gail Patterson ne čuva informacije
kojima će razriješiti slučaj. Ona je iskusna i pametna policajka -
vjerojatno je sve shvatila, kao i one. A Kate nije bila sigurna je li Maggie
dorasla zadatku. Vidjela je da je Maggie razabrala situaciju, ali se
zapanjila zbog toga što je ta žena u jednom trenutku povjerovala kako
je njezin brat ubojica.
U vezi s pitanjima koja je imala za Philipa, pa što ako su svi ubijeni
bili homoseksualci? Kako bi Kate i Maggie mogle iskoristiti tu
informaciju? Time ništa neće postići. Nemaju s kime razgovarati. Ne
mogu ispitati pripadnike gay zajednice jer nemaju pojma tko su oni.
Kate je povremeno čitala alternativna glasila. Mogle bi poći u te
redakcije. Mogle bi još jednom razgovarati sa šankerom u Dabbler’su.
A mogle bi do besvijesti jurcati naokolo kao muhe bez glave.
Vrata Philipova ureda bila su zatvorena. Kate je začula njegov
duboki glas. Vjerojatno telefonira. Razgovara s drugom ženom. Zacijelo
sa svojom suprugom. Kate se premišljala hoće li pokucati, a kad su
pored nje prošle dvije medicinske sestre i podrugljivo se osmjehnule,
snažno je pokucala te su se vrata zatresla.
»Da?« rekao je on.
Kate je otvorila vrata. Philip je sjedio za metalnim stolom.
Telefonsku slušalicu držao je na uhu. Dvije stolice s kožnatim sjedalima
bile su ispred njega. Duž lijevog zida bio je elegantni kožnati kauč.
Nosio je tamnoplavo odijelo koje ističe boju njegovih očiju i
raskopčanu žutu košulju, ispod koje se vide malje na prsima.
Kate se htjela okrenuti i izaći van.
»Draga.« Poklopio je slušalicu i ustao. »Veliko je zadovoljstvo
vidjeti te.«
»Došla sam poslovno.« Zatvorila je vrata. »Moramo razgovarati o
spermi.«
»Vrlo rado ću te uslužiti.«
Kate je tiho opsovala sebe zbog idiotskih riječi. »Slučaj je ozbiljan.«
»Naravno da je ozbiljan. Shvatio sam.« Ponudio joj je mjesto na
kauču. Kate je sjela na stolicu s kožnatim sjedalom.
Rekao je: »Mogu li te upitati jesi li dobro? Jutros si praktički
pobjegla od mene.«
»Dobro sam, dr. Van Bez Šlica. Hvala na pitanju.«
Nasmijao se, kao da ga je nadimak razveselio više nego Omu. Sjeo je
za stol. »A sada se uozbiljimo. Što vas zanima, policajko Murphy?«
»Bi li liječnik slagao u izvještaju autopsije?« Njegova je pozornost
bila gotovo uvredljiva. »Rekao bih da ovisi o nalazu.«
»Ako je muškarac homoseksualna osoba, bi li postojali tragovi na
tijelu?«
»Najkraći je odgovor - da.« Zavalio se na stolici. »A u vezi s tvojim
prvim pitanjem, tragovi bi se mogli pronaći na mjestima na kojima i
očekuješ te tragove. Ako je progutana jedan do dva sata prije smrti,
pronaći će se u želucu. Sperma je bogata masnoćama i bjelančevinama
koje se probavljaju dugo. Ne bi bilo zgorega da upamtiš kako je
kalorijska vrijednost otprilike ista kao i jedna limenka bezalkoholnog
pića.«
Kate je spriječila sebe da postavi glupo pitanje zašto bi to trebala
upamtiti. »Recimo da je mrtvozornik pronašao tragove o kojima
govoriš ili dokaz u želucu. Hoće li ih zabilježiti u izvještaju autopsije? Ili
bi to najčešće izostavio?«
»Ja ih ne bih spomenuo ako su nebitni za slučaj. Ali, s druge strane,
ja sam vrlo diskretan. Da nazovem mrtvozornika i upitam ga?«
»Poznaješ mrtvozornika?«
»Jednog od njih... Artie Benowitz?« Zamijetio je Kateino čuđenje.
»Da, taj tikvan. Najlošiji student u svojoj generaciji. Nazvat ću ga.«
Podigao je slušalicu. »Candy, molim te, možeš li nazvati dr.
Benowitza?«
Namignuo je Kate.
Ona je pogledala na sat. Zar je prošlo samo pet minuta? Kate je
pogledala naokolo. Philip je mogao udobno ležati na velikom kauču.
Stolice su duboke i tetive su ju zaboljele od naprezanja što sjedi na
rubu sjedišta.
Philip je uzeo slušalicu. »Znaš li njihova imena?«
Kate je izvadila notes. Pronašla je imena ubijenih policajaca.
»Ubijeni su u parovima, pa su zapisani dva po dva.«
»Ne čujem te. Možeš li, molim te, sjesti u moje krilo?«
Kate je tresnula notes ispred njega.
Šutke je pročitao imena. »To su policajci koji su smaknuti.«
»Da.«
Podigao je prst i počeo telefonirati. »Halo, Artie? Da, ovdje Van Bez
Šlica.« Namignuo je Kate. Ona ga je htjela ošamariti.
»Imam neka imena za tebe. Zanima me jesu li bili faygelehs.«
Pročitao je imena iz notesa. Istodobno je posegnuo u džep sakoa. Kate
je zamijetila crnu svilu u njegovoj šaci.
Nagnula se iznad stola, ali on je čvrsto držao njezine gaćice.
»Philipe«, rekla je Kate drhtavim glasom.
Odmaknuo je slušalicu od usta. »Jutros sam ih pronašao u svom
autu. Znaš li čije su?«
»Vrati mi ih.«
»Nećeš ih uzeti. Nosio sam ih na glavi kad sam se vozio na posao.«
Kate je ispružila ruku. »Smjesta.«
»Ali, svila je divna.« Ugurao je gaćice u hlače. »Obožavam ih staviti
na... Da.« Prislonio je slušalicu. »Ovdje sam, Artie. To je sjajno. Ni
najmanjeg traga. Što kažeš?« Odmaknuo je slušalicu i rekao Kate:
»Artie se osmjelio. Don Wesley je pozitivan. Četvorica nisu. Još nešto?«
Kate je uzela kemijsku i napisala: Lionel Rosa. »Ovaj čovjek ubijen je
jučer. Majka želi preuzeti njegovo tijelo. Ona već sjedi tijekom shivaha.«
Philip se naslonio na stolici. Ozbiljnim glasom prenio je informaciju
Benowitzu. Nisu zbijali šale na kraju razgovora. Odmah je poklopio
slušalicu. »Tijelo g. Rose bit će predano popodne.«
»Hvala.« Kate je laknulo. Danas je ipak učinila dobro djelo. »Hoćeš li
mi konačno vratiti moje gaćice?«
»Draga, bio bih presretan ako bi došla po njih.«
Kate je kršila ruke što ih je držala u krilu. »Molim te, uozbilji se.
Vidjela sam te ozbiljnog i znam da možeš biti ozbiljan«
»Ipak, neprestano razmišljam kako zavlačiš ruku u moje hlače. Ne
mogu se koncentrirati.« Odustala je. »Što želiš?«
»Zbog čega misliš da nešto želim?«
 Kate su zamorila pitanja koja je on uvijek postavljao kad bi ga nešto
upitala.
»Slušaj me, Kaitlin.« Philip je ustao od stola i sjeo na stolicu pored
nje. »Mogu li te držati za ruku? Zaista te trebam držati za ruku.«
Nevoljko mu je dopustila da je drži na ruku.
Pogledao ju je u oči. »Želim te od trenutka kad sam te ugledao u
podrumu Janice Saddler. Ti si najljepša djevojka koju sam vidio u
životu. Sjećanje na tvoje poljupce bilo je sa mnom u Jeruzalemu.
Preklinjao sam roditelje neka mi dopuste da se vratim. Naša imena
zapisao sam na poleđini svojih bilježnica: gđica Kaitlin Herschel. Ljubio
sam svoju ruku razmišljajući o tebi.«
Kate se nasmijala - to je čak i za Philipa bilo smiješno. »Pa, zbog
čega me nisi potražio kad si se vratio u Ameriku? Tada nisam bila
udana.«
Nježno je držao njezine ruke. »Zbog toga što je moja dužnost da
oženim Židovku, i to onu koja će odgajati moju djecu u našoj vjeri, kako
bi i ona odgajala svoju djecu u svojoj vjeri - i tako dalje, dok naš narod
ne bude opet sjedinjen.«
Kate je izvukla ruke iz njegova stiska. »A gdje sam ja u toj shemi?«
»Ti si moja šiksa, zbog koje me ne peče savjest.«
»Ja sam Židovka, kao što si i ti Židov.«
»Da, ali ljepše mirišeš.« Onjušio je njezin vrat.
Kate ga je odgurnula. »Na poslu sam. Moram otići za...« Pogledala je
na sat i pomislila da možda ne pokazuje točno vrijeme. Gail je i dalje na
pretragama. Kate cijeli tjedan laže ne trepnuvši okom, a sada se nije
mogla dosjetiti ni jednog izgovora. »Imam samo petnaest minuta.«
»Pa, ljubi me četrnaest minuta. Imat ćeš dovoljno vremena da se
vratiš na vrijeme.«
»Zbog čega imam dojam da je ovo tvoja rutina?«
Philip je otkopčao rukave na manšeti. Pokazao je Kate digitalni sat.
Pritisnuo je gumbe, a štoperica je označila četrnaest minuta.
»Philipe.«
Uključio je štopericu. Rekla je: »Moram poći.«
»Ali ne odlaziš.«
Kate je zabacila glavu na naslon stolice. Nije ustala.
»Znaš li da imaš savršena usta?« Gledao je njezine usnice. »Sada
govorim o boji. Jesu li kao ruže? Tulipani? Izluđuju me kad ih gledam.«
Nasmiješila se, ali ne zbog njegovog udvaranja. On je s njom
razgovarao kao svodnik, premda ju ne želi nasamariti. Uzbudio ju je.
 »Ovdje.« Philip je njezinu ruku stavio na prsa. »Osjećaš li kako mi
kuca srce? Shvaćaš li što mi radiš?«
Njegovo srce kucalo je brzo. Osjetila je otkucaje ispod njegove
košulje. Koža je vrela. Pomilovala ga je po licu. Opipala tvrde dlačice na
obrazima. Ima meke usne.
Kate ga je poljubila zbog toga što je htjela. Uhvatila ga za potiljak.
Privukla k sebi. Samo zbog toga što je htjela.
Philipa nije trebalo nagovarati. Uvježbanom kretnjom raskopčao je
njezine remene. Kate se nije pitala kad je to uvježbao. Usredotočila se
na njegova usta, njegove ruke. On je kleknuo ispred Kate. Skinuo
njezinu košulju. Otkopčao njezin grudnjak. Ona se zavalila na stolici.
Oslonila stopalo na njegov stol. Zabacila glavu kad je svukao njezine
gaćice.
A on je zatim usporio.
Polako je lizao njezine grudi, klizio jezikom po trbuhu i krenuo
naniže. Nježno ju je milovao između nogu. Kate je mrsila njegovu gustu
kosu. On ju je gledao, pratio njezino disanje i njezine reakcije kako bi
polako raspirio njezino uživanje.
»Philipe...« Pomislila je na njegov prokleti sat. »Hajde. Molim te.«
Dopustio joj je da ga privuče k sebi. Kate ga je ugrizla za usnicu.
Sisala je njegov jezik. Htjela mu je drkati, ali on joj nije dopustio. Ne želi
nagliti. Polako ju je lizao, sve dok se nije napalila. Kad je konačno
polako ušao u nju, Kate je od zadovoljstva cvokotala.
Polako ga je izvukao. Priljubila se uz njega. Žudi za njim. Kad ga je
ugurao, vrisnula je od zadovoljstva.
»Kaitlin.« Osjetila je njegov vreli dah na uhu. Izludjet će od tog
sporog ritma. »Sviđa li ti se kako te jebem?«
Kate je zarila nokte u njegovu kožu.
»Želiš li da usporim?«
»Ne.« Umrijet će. »Molim te.«
»Jesi li sigurna?«
»Philipe.« Nije mogla izdržati. »Zaveži i izjebi me.«
 31.

Maggie je stajala ispred Gailine bolničke sobe i slušala dojave na

radioprijemniku. Razgovor ju je umirio. Nitko ne traži njezinog brata. U
centru grada opljačkali su banku. Ubijena su dva bankovna službenika i
zaštitar. Sva dostupna vozila poslana su u potragu za pljačkašem.
Maggie bi trebalo laknuti kad je čula da ne traže Jimmyja. A ona se
gadila samoj sebi. Zbog čega je povjerovala njegovom pismu? Što s
njom nije u redu?
Kad su bili mali, Jimmy je uvijek zavaravao Maggie. Glumatao je da
ne zna gdje su njezine cipele. Sakrio je njezine knjige ili je slegnuo
ramenima kad bi upitala gdje je ključ njezinih koturaljki, iako je bio u
njegovom džepu. Na bazenu ju je glupavo nasamario kad je štrcnuo
vodu po njezinom licu. Maggie je uvijek reagirala kao i sinoć: potisnula
bi frustraciju i vjerovala Jimmyju - ne zbog toga što je lakovjerna, već
zato jer nije htjela priznati da bi brat njoj htio slagati.
Jučer je bio jedan od najgorih dana u Maggienom životu. Terry i
njegovi prijatelji su je posramili. Ubila je čovjeka. Gail je ranjena. Terry
ju je pretukao. Kad je pročitala Jimmyjevo priznanje, Maggie se osjećala
kao Kate kad je naletjela na betonski zid. Bila je šokirana. Nije mogla
jasno razmišljati. Nije mogla jasno gledati. Njezin mozak nije poimao
realnost.
To je jedino objašnjenje zbog čega su riječi ožalošćenog
transseksualca i gay šankera naposljetku uvjerile sumnjičavu Maggie.
Cijelu noć opirala se i nije mogla prihvatiti riječi koje je Jimmy zapisao.
Grozničavo je razmišljala. Za svako da, postojalo je ali...
Primjerice... ali on nije morao to učiniti, ali on je imao mnogo
djevojaka, ali on je uvijek pouzdan i iskren do kraja.
Prije dva dana, Maggie je objasnila Kate kad su bile ispred
restorana Colonnade: ljudi uvijek lažu, međutim, ako mnogi ljudi
ispričaju istu priču, onda moraš uzeti u obzir da možda govore istinu.
Razgovarati s onim šankerom, čuti kako njezinog brata naziva Jim,
promatrati njegov osmijeh kad je vidio Jimmyjevu fotografiju... to
dokazuje jednu stvar. Ako Jimmy govori istinu o jednoj stvari, onda je
logično da govori istinu i o drugoj stvari.
Maggie je u tren oka otpisala Jimmyja. U hipu je odbacila svog brata,
kao i Terry.
Maggie je bar imala drugačije razloge. Terryja je shrvala činjenica
da je Jimmy gay. Pomisao da je ubojica nije bila važna. Maggie je imala
suprotno stajalište. Sada je uklonjena najgora mogućnost, ali ovo drugo
je preteško breme. Maggie će s tim kasnije izaći nakraj, kad se Jimmy
vrati kući i kad uhvate pravog Strijelca.
Sada moraju krenuti dalje. Kate je bila u pravu. Jedino im je
preostalo da rade na slučaju dok ga ne riješe. Maggie je iscrpljena, ali
neće ni pomisliti na počinak dok ne bude sigurna da je njezin brat
dobro.
Začula je smijeh u Gailinoj sobi. U posjet su došli Bud Deacon, Mack
McKay i Chip Bixby. S Gailinim mužem, Nevoljom, razgovaraju o
američkom nogometu. Muškarci se zafrkavaju kao da su prijatelji.
Maggie im ne može zamjeriti na licemjerju. Tako se ponašaju policajci.
Bez obzira tko si i koliko te svi mrze, ako završiš u bolnici, zajamčen je
posjet svih policajaca u gradu. Jednako su postupili kad je Jimmy jučer
bio u bolnici.
Ipak, ako ga Terry pronađe, jednako će postupiti na Jimmyjevoj
sahrani.
On nije htio slušati Maggie. Terryja je nazvala iz govornice ispred
odjela hitne službe. Stricu je rekla da je potpuno sigurna da Jimmy nije
Strijelac. Terry je tražio dokaz, a ona je mucala kao idiot. Koji je njezin
dokaz, osim nekakvog dojma i informacija iz druge ruke što ih je dobila
od Ovce? To su puki tračevi. Terry ne vjeruje liječnicima. Izuzev otisaka
prstiju i krvne grupe, za njega je forenzika obična budalaština. Ne
zanimaju ga finese. On želi hladne, provjerene činjenice. Maggie je
naposljetku bila prisiljena zamoliti ga neka joj vjeruje.
Terry se smijao kad je poklopio slušalicu.
Oglasio se Maggien radioprijemnik. »Peta jedinica, dispečer. Koja je
vaša deset-dvadeset?«
Pritisnula je gumb mikrofona na ramenu. »Dispečer, peta jedinica.
Ja sam u bolnici Grady.«
»Deset-četiri, peta jedinice. Od vas se traži deset-devetnaest.«
»Deset-četiri.« Maggie je otpustila gumb na mikrofonu. Žele da se
vrati natrag. Nije htjela razmišljati što će se dogoditi kad dođe u
postaju. Terry ju ne može prisiliti da podnese otkaz, ali pronaći će
razlog da je otpuste.
 Pogledala je na sat. Kate kasni dvije minute. Praktički je preklinjala
Maggie da se susretnu ovdje točno u dvanaest i trideset. Možda je ipak
pronašla koristan trag.
»Što radiš ovdje, curo?« Mack je pijan, kao i uvijek. Morala je
uzmaknuti kako ne bi podlegla njegovom utjecaju. »Trebala bi biti vani
i tražiti svog brata.«
Maggie se pobunila. »Ako Jimmy želi da ga pronađu, netko će da
pronaći.«
»Vidi ti ovu čvrstu curu«, rekao je Chip. On je mnogo zgodniji od
Buda i Macka, premda je njegov izgled nebitan. Oni su Terryjevi
vršnjaci, a doimaju se kao starci. Puno piju, kasno liježu i rano ustaju.
Kad su počeli raditi u policiji, jedino su na taj način mogli obavljati svoj
posao. Vremena su se promijenila, a oni se nisu htjeli prilagoditi.
Bud je upitao: »Jesi li saznala zbog čega je Mark slomio nokat?«
Mack se cerekao svojoj šali, kao da je smrt Marka Portera nebitna.
»Da, jesam«, rekla je Maggie kako bi ga ušutkala. »Ustvari, imamo
mnogo tragova. Murphy i ja cijelo jutro radimo na slučaju. Pronašle
smo svjedoka.«
»Opa«, rekao je Bud. Jasno je da joj nije povjerovao. »Ova curica je
pronašla svjedoka. Što kažeš, Chipperu?«
»Vjerojatno ćemo o tome čitati u novinama«, narugao se Chip.
»Idemo odavde. Nećemo cijeli dan čekati onu šašavu, staru pičku.«
»Ne, nećemo.« Mick je iz džepa na jakni izvadio rukavice. Bile su od
crne kože, kao i Terryjeve ili Jimmyjeve. Svi nose slične rukavice.
»Detektivko Sisata.« Chip je na odlasku posprdno salutirao Maggie.
Maggie je opipala svoj pendrek. Nije mogla rasplamsati prijašnji
bijes. Zbog čega uopće razgovara s njima? Koliko će grešaka danas
počiniti? Sada je lagala Budu, Mačku i Chipu, a oni će zacijelo radijem
sve dojaviti Terryju čim udu u svoja vozila. Koliko vremena ima dok
Terry ne pronađe Maggie i upita što, dovraga, ona radi? Samo joj još to
treba na početku drugog dijela radnog dana - da ju ponižavaju ispred
Kate Murphy.
»Hej, mamice!« povikala je Gail s drugog kraja hodnika. Sjedila je u
invalidskim kolicima koja je gurala medicinska sestra. Veliki zavoj na
glavi pokrivao je Gailino ozlijeđeno oko. Bolnička halja visoko je
zadignuta na njezinim koljenima. »Otkad si ovdje?«
»Nisam dugo.« Maggie se stidjela zbog toga što je bila na rubu
plača. Gail se pridigla na kolicima i nešto rekla. Doima se kao da se
ništa nije dogodilo.
 »Jebote, otkud ti te modrice?«
Maggie je odmahnula glavom. Nije mogla odgovoriti. U tome je
problem kad se rasplačeš: ako jednom popustiš, ne možeš se
kontrolirati.
Gail se obratila medicinskoj sestri. »Hvala, lutko, mogu sama.«
Uhvatila je kotače invalidskih kolica i odvezla se u sobu. »Nevoljo!«
Nevolja je ležao na krevetu i čitao magazin o automobilima. »Hej,
Maggie. Kako si, mala?«
»Utrpali su me u neki prokleti stroj tamo dolje. Nisam smjela
zapaliti cigaretu četrdeset pet minuta.«
Ustao je iz kreveta i dao Gail njezinu torbicu. »Što kažu?«
»Kenjaju, uvijek iste kenjaže.« Nakrivila je glavu kako bi pogledala u
torbicu. »Jesi li popušio moje cigarete, seronjo?«
»Bilo mi je dosadno.«
Gail ga je prijekorno pogledala zdravim okom.
»U prizemlju je automat.« Nevolja je šmugnuo iz sobe.
»Popizdit ću zbog njega.« Gail se dovezla do prozora. »Neće mi dati
mira. Namješta mi jastuke. Puni vrč hladnom vodom. Znaš da ne pijem
vodu. Koji je njemu kurac?«
Maggie je znala da ona ne očekuje odgovor.
»Ovo je glupo.« Gail je govorila o zavoju. »Ne smijem pogledati dolje
jer bi mi mogla ispasti očna jabučica.« Nasmijala se kad je zamijetila
Maggieno lice. »Stanje, curo, prošla sam ja i gore stvari. Pričaj mi o
zadatku. Nitko mi ništa neće reći.«
Maggie se pribrala. Ona kod Gail nije u posjetu iz samilosti. »Što
znaš o Alexu Ballardu i Leonardu Johnsonu?«
»Vrlo malo. Oni su bili dobri policajci. Međusobno su se mrzili kao
pas i mačka. Uvijek su se svađali.«
Maggie to nije mogla pročitati u njihovim dosjeima. »Zbog čega?«
»Tko će ga znati.« Gail se usredotočila na invalidska kolica. »Šefovi
su ih stavili zajedno zbog toga što su obojica oženjeni s crnkinjama.
Mislili su da će ih to povezati. Tipične šefovske pizdarije.«
Maggie je pomislila da je njihov brak s crnkinjama ipak veza. »A
Greg Keen i Mark Porter? Jesu li njihove žene pripadnice manjina?«
»Nije mi poznato. Keen je bio ženskar, ali to je sastavni dio posla.«
Gail je pokazala dosje na ormariću pored kreveta. »Donio ga je Rick
Anderson - to je za tebe. Dvaput je rekao da je morao ostaviti Jakea
Coffeeja i odjuriti u centar kako bi ga uzeo. Rekla bih da od tebe očekuje
zahvalu izvan radnog vremena.«
 »Ostavit ću mu poruku na vjetrobranu.« Maggie je uzela spis.
Policijski dosje Eduarda Rose. Šest gusto tipkanih stranica s obje
strane.
»Ovdje je cijelo jutro kao na kolodvoru.« Gail je zakočila kolica.
Okrenula se bočno kako bi vidjela Maggie. »Rick je bio ovdje, pa Cal
Vick. Les Leslie donio mi je viski. Red Flemming popio je pola boce.
Tvoj stric Terry iskapio je bocu. Dvije crnkinje donijele su mi čokoladu.
Delroy i Watsonica. Poznaješ ih?«
Maggie je podigla glavu. Delroy i Watsonica. Po Gailinom pogledu,
shvatila je da su se izbrbljale kako su zatekle Lewisa Conroya golog u
telefonskoj govornici.
Gail je upitala: »Je li bilo dobro?«
»Kad sam ga privodila, bilo je dobro«, rekla je Maggie. »Nakon
toga...« Slegnula je ramenima. Svjesna je da je Conroy to zaslužio.
Zaslužio je, bez obzira što su mu Delroy i Watsonica učinile. A ipak,
Maggie je pekla savjest. Ne zbog Conroya, već zbog sebe. Izgubila je
kontrolu. Ona nikad nije izgubila kontrolu.
Gail je rekla: »Uvijek se osjećam dobro kad sam u akciji.«
»Osjećaš li se nakon toga loše?«
»Svaki jebeni put.«
Maggie nije mogla izdržati Gailin ispitivački pogled. Pognula je
glavu i čitala dosje. Mladost Eduarda Rose je tipična za mnoge zločince.
Krađe po samoposlugama. Oružana pljačka trgovine alkoholnim
pićima. Nekoliko godina zatvora. Na papiru, čini se da je sredio svoj
život. Nema podataka o zadnjih dvadeset godina.
Vjerojatno zbog toga što je Gerald vodio kriminalne aktivnosti
svoje obitelji.
»Eduardo.« Gail je sricala ime. »Tko je taj tip?«
»Svodnik transvestit.« Maggie je zatvorila dosje. »Odnosno, majka
svodnika. Otac. Muž?« Govorila je kao Kate. »Sjećaš li se one
Portugalke?«
Gail je prijekorno gledala Maggie. Naravno da se sjeća Portugalke.
»Ona je ustvari muškarac. Jutros smo bile kod nje. Nije se obrijala.«
»Jebote bog!« Gail se gromko smijala i tresla nogom. »Jebo-te!«
Kolica su se ljuljala od njezina smijeha. Gledala je u strop kako se ne bi
prevrnula. »Oh, Isuse.«
Maggie se smiješila, ali ne zbog toga što je komično, već zato što joj
je drago da se Gail i dalje može smijati.
»Sranje.« Gail je obrisala zdravo oko. »Sranje, čovječe. Ova ti je
dobra. Upišala sam se u gaće. Zaista, upišala sam se«, rekla je Maggie.
»Hoćeš li da pozovem medicinsku sestru?«
»Ne, neka se Nevolja bavi tim stvarima. On to voli.« Gail je naslijepo
pipala po svojoj torbici. »Ne mogu povjerovati da nitko od onih blesana
nije jučer zamijetio takvo što. Čitava postaja bila je u toj kući. Jesu li
uzeli njezinu izjavu?«
»Rekla je drugo ime.« Maggie nije htjela pričati o Geraldu i Sir Chicu.
Njoj je za danas dovoljno smijeha. »Jesi li znala da je Murphy Židovka?«
»Naravno. Rekla mi je Wanda Clack. Pročitala je njezin osobni
dosje.«
Naravno da je pročitala. »I to bogata.«
»Zajebavaš me.« Gail nije izgubila smisao za humor. »Po čemu si
pogodila - otmjeni naglasak ili automobil?«
Maggie se nije usudila raspitivati o njezinom automobilu. »Slagala
je u vezi s mnogim stvarima.«
»Oh, zaboga«, imitirala je Gail. »Kaži mi, mak: objasnila si modrice
jer si pala niz stubište?«
Maggie je šutjela.
Gail je podigla torbicu kako bi pogledala u nju. »Dođi ovamo. Uzmi
onu stolicu.«
Maggie je sjela ispred nje. »Misliš li da će biti dobra policajka?«
»Murphy?« Gail je otvorila kutiju s puderom. »Još nisam prokužila
tu curu. Priđi bliže.«
Maggie se primaknula.
Gail je spužvicom nanijela puder na Maggien obraz. Bila je pažljiva,
ali Maggie je od bola zgrčila nožne prste. »Murphy će sama plivati ili
potonuti. Ne možemo joj pomoći. Ona je britka kao nož, ali je previše
glupa i ne shvaća kad se treba bojati.«
»Boji se Terryja.«
»Sranje, on nju neće ozlijediti. Nije mu rod.«
Maggie se nasmijala, jer je zacijelo rekla istinu.
»Uozbilji se. Ovo je težak posao. Dobro te mlatnuo.«
Maggie je sklopila oči dok je Gail pudrala njezinu jagodicu. Ne pamti
kad se zadnji put netko brinuo o njoj. Delia nije bila nježna prema
svojoj djeci. Maggie je nekoliko puta oboljela od prehlade i gripe, a
majka ju je poslala u sobu kako ne bi zarazila ukućane.
Čak i na dan kad se Maggie vratila kući iz susjedstva, Delia joj je
rekla neka ode u svoju sobu i ne izlazi van. Jedina osoba koja se brinula
o njoj bio je Deathly. Stajao je pored kauča u kuhinji svoje majke. Iz
njegovih ušiju stršale su žice, a slušni aparat pričvrstio je na prsa. Prvi
put je bila pored njega. Maggie nikad nije vidjela takvu dobrotu u
nečijim očima.
»Gotovo je, Miss Amerike.« Gail je dovršila šminkanje. »Nije tvoja
boja, ali dala sam sve od sebe.«
Maggie je uzela kutiju s puderom kako bi se pogledala u ogledalcu.
Gail ima tamniju put. Podloga je za nijansu tamnija. A ipak, prekrila je
modrice. »Hvala.«
»Slušaj, mala.« Gail je stavila kutiju s puderom u torbicu. »Ono što
se jučer dogodilo... Teška sranja se događaju. Tako stoje stvari.«
Maggie je znala da je ona u pravu, ali duboko u sebi usprotivila se.
»Ubila si onog debelog majmuna. To je bilo dobro. Ranjena sam. To
nije dobro.« Slegnula je ramenima. »Takav je naš posao. To radiš pet
godina. Radit ćeš još petnaest godina.« Stegnula je naslon stolice. »U
tvojim žilama teče led, kao i u mojim, mala. Nikome na zemaljskoj kugli
sada ne vjerujem kao tebi.«
»I ja to osjećam.«
»Dobro.« Gail je kimnula glavom. »To smo riješile. A sada mi pričaj
o tjeralici koju su izdali za Jimmyjem.«
Maggie je razmišljala o Jimmyjevom priznanju i o onome što su
saznale u Dabbler’su. Možda ipak nema puno povjerenje u Gail.
»Jednostavno je nestao.«
»Jimmy to ne bi učinio.«
Pokušala je objasniti kao Kate. »Don je ubijen pred njim. Jimmy je
jučer ranjen. U dva dana, on je dvaput za dlaku izbjegao smrt. Mislim da
je morao otići kako bi se pribrao.«
»Jimmy Lawson, tvoj brat?« Gail je bila vrlo skeptična. »On se neće
duriti u samoći. Sranje, muškarac se jedino duri ispred žene kako bi ga
vidjela. Zbog čega bi se inače durio?«
»On je drugačiji. Ne duri se. Mislim da se zaista uplašio.«
»A nije ti rekao kamo je otišao? Nije rekao Terryju, Budu, Chipu...
nije rekao nikome?« Gail je odmahnula glavom. »Ne, mala. Neće ići.«
»Ostavio je poruku.« Maggie nije pokazala što je prepisala u svom
notesu. »Rekao je da želi biti sam.«
»Je li rekao zašto?«
»Nije.« Maggie ju je gledala u oči. Umirila je disanje. Nije se
meškoljila ni namještala na stolici.
Gail ju je odmah prozrela. »Lažeš mi.«
Maggie se ugrizla za usnicu. Ne smije reći Gail, čak i ako bi htjela.
Objašnjenje je komplicirano. Maggie ne može još jednom proživljavati
ono što se dogodilo. I ne može odati Jimmyjevu tajnu. Gail bi proširila
trač. Povrh toga, Maggie je iz iskustva znala ovo: iako Gail voli kaotične
situacije, ona nemilosrdno osuđuje druge kad prijeđu određenu
granicu.
Maggie je naposljetku rekla: »Cijelu noć tražila sam Jimmyja. On ne
želi da ga pronađu.« Grozničavo je smišljala drugu laž. »U poruci je
napisao da ga ne tražimo.«
»Što je još napisao?«
»Ništa više: ›Odlazim. Ne tražite me.‹ Znaš Jimmyja. Taj neće
napisati čitav roman.«
»Je li šefu podnio ostavku?«
»Nije.«
»Je li tražio neplaćeni dopust?«
»Nije.«
»Je li mami rekao da odlazi?«
»Nije.«
Gail nije popuštala. »U redu je, lutkice. I ja tebi katkad lažem.«
»Nisam ti...« Maggie je ušutjela. Ne može više smišljati laži.
»Želiš razriješiti taj slučaj«, rekla je Gail. »Pretpostavljaš li da si
Strijelcu ušla u trag?«
»Ništa ne pretpostavljam.«
»Sranje.« Gail je i dalje mislila da joj laže. »Pitala si me nešto o
policajcima koji su ubijeni. Zbog čega me nisi pitala nešto o Donu?«
Maggie je rekla prvo što joj je palo na pamet. »Pričaj mi o njemu.«
Slegnula je ramenima, kao da ona nije postavila pitanje. »On ima
svoje demone.«
»Na primjer?«
»Rat.« Gail se nalaktila na naslon stolice. »Sjebao je dečke. Prijavili
su se, misleći da će se boriti za Boga i domovinu, a vratili su se sa
spoznajom da je sve to obično sranje... Gomila starih generala igra se
ratovanja zbog toga što im se kurac ne diže.«
»Čula sam da je Don tukao svoju djevojku.«
»Pocahontas«, narugala se Gail. »Pazi, to uopće nije bitno. Svi
vojnici koji su se vratili drugačije su gledali na svijet. Najčešće su
zaboravili, nastavili živjeti kao prije, zasnovali obitelj. A neki to nisu
mogli. Pogledaj svog strica Terryja. Ona sranja koja je vidio u Europi...
ne zavaravaj se da to nije cijelo vrijeme u njemu. Jett je mogao ostati
bez ruke na Midwayu. Mack je zarobljen na Filipinima. Chip i Red
prolupali su na Guadalcanalu. Nitko nema pojma što je Rick proživio u
Vijetnamu. Hoću reći, i oni su to držali u sebi, ali svatko na svoj način.
Tako stoje stvari.«
»Pocahontas«, rekla je Maggie. Jedina riječ koju je čula. Instinktivno
je znala da ima trag. Djevojka Dona Wesleya je Indijanka. Alex Ballard i
Leonard Johnson oženili su crnkinje. Jimmy nije imao djevojku, ali
možda je imao dečka. Upitala je Gail: »Sjećaš li se žene Marka Portera
na pogrebu?«
»Da, sjećam se.«
»Ona je bjelkinja, zar ne?«
»Bijela kao snijeg. Niska, punašna, izgleda kao komičarka Totie
Fields. Napušena kao avion. Vidjela sam je kako puši džoint iza
kapelice.« Gail je shvatila o čemu Maggie razmišlja. »Znam da je i žena
Grega Keena bjelkinja. Čula bih da je crnkinja. Što ćeš iz toga zaključiti,
mala?«
»Čudno je da su trojica od njih imali žene koje nisu bjelkinje.«
»Jimmyja i Dona moraš izbaciti iz te sheme. Oni ne rade u noćnoj
smjeni. Zamjenjivali su Ricka Andersona i Jakea Coffeeja.« Gail je
protrljala čeljust. »Koliko mi je poznato, Rick nema curu, premda mu
moram priznati da se trudi. Jake ima šašavu hipi-djevojku. Vrlo je
zgodna. Čini mi se da je nekakva aktivistica ljevičarka. Aktivna je u
nekoj skupini koja želi organizirati sindikat u jednom velikom
trgovačkom centru.«
»Jimmy i Don nisu bili mete.« Maggie je to morala reći glasno. Nije
shvatila zbog čega joj je laknulo. Ako je njezin brat označen kao meta,
ona želi da je odabran zbog toga što je policajac, a ne gay.
Gail je nestrpljivo frknula. »Dakle, slijepi put broj deset-tisuća-pun-
kurac.« Kopala je po torbici. »Sranje. Gdje je Nevolja s mojim
pljugama?«
Maggie je odmahnula glavom. I dalje je razmišljala. Rick je jedan od
dobrih momaka. To svi govore o njemu. Pomaže ženama. Učinit će
uslugu kad god uzmogne. Ne smeta mu što radi s njima. I Jake Coffee je
poput njega.
Dakle, ipak postoji veza između četvorice muškaraca... šestorice,
ako ubrojiš i Dona i Jimmyja.
Svi su nekonvencionalni, ne uklapaju se u sustav.
»Jesam li vas omela?« Kate je stajala na vratima. I sada je blistala, a
izgledala je kao i jutros, kad su se otvorila vrata dizala. »Ispričavam se
na kašnjenju. Razgovor se nepredviđeno oduljio.«
 Gail se kikotala. »Hej, mamice, možeš li i mene preporučiti za taj
razgovor?«
Kate se zacrvenjela. »Gail, drago mi je da si budna i živahna. Oprosti
mi što...«
Gail je pucnula jezikom.
Kate se nasmiješila, ali se i dalje crvenjela. »Mogu li poći u tvoju
kupaonicu?«
»Ne ustručavaj se, draga. Rekla bih da se trebaš malo srediti.« Gail
se kikotala kad je Kate zatvorila vrata kupaonice. »Vidi, vidi, vidi. Ova
elegantna kučka mogla bi naposljetku biti prava policajka.«
Maggie nije obratila pažnju na Kate. »Gail, razgovarale smo o
žrtvama. Svi su bili buntovnici.«
»Što si rekla?« Gail je razmišljala o Kate.
»Ballard i Johnson oženili su crnkinje. Što su u policijskoj stanici
mislili o tome?«
»Hajde pogodi. Stavili su jebenu omču u Ballardov ormarić.«
»A Jakeova djevojka? Što je s njom?«
»Sranje. Bjelkinja, kao i nas dvije, ali ona je nekakva komunjara, želi
organizirati njihov sindikat.«
»A Rick je praktički hipi. On je jedini meni poznati murjak koji
smatra da žene trebaju raditi u policiji.«
Gail se nalaktila. Sada se zadubila u misli. »Porter je glasao za
demokratskog reformista McGoverna koji je htio povući vojsku iz
Vijetnama. Imao je njegovu naljepnicu na svom autu.«
»Kao i Jake Coffee.« Maggie se sjećala kako su ga zadirkivali u
postaji. Cal Vick mu je oduzeo mjesto na parkiralištu.
Otvorila su se vrata kupaonice. Kate je očito prisluškivala. »Greg
Keen vozi Toyotu. Pročitala sam u njegovom dosjeu.«
»U pravu je«, rekla je Maggie. Mali, inozemni automobil, izgubljen u
moru Fordova i Buicka s produljenim haubama i nabrijanim
karoserijama.
Kate je rekla: »Keen je na ruci tetovirao simbol mira. Vidjela sam u
izvještaju autopsije.«
Maggie je dodala: »Nisi mi to rekla.«
»Ispričavam se. Tetovaža je na njegovoj nadlaktici. Nitko ju nije
mogao vidjeti.«
Maggie se sinoć istuširala u muškoj svlačionici. Nema zastora,
samo potporanj u sredini prostorije i tuševi naokolo.
Svi bi zamijetili tetovažu.
 Gail je rekla: »Znaš, razmišljala sam o metku koji je ubio Sir Chica.
Ispaljen je s druge strane ulice. Strijelac je sigurno pucao iz puške.
Kolika je udaljenost... pedesetak metara?«
»Najmanje.« Maggie nije uzela u obzir da je potrebna velika vještina
kako bi se točno pogodila meta s te udaljenosti.
Gail je rekla: »Jednom sam se igrala puškom. Moraš znati kako se to
radi. Uračunati smjer u kojem puše vjetar. Predvidjeti kretanje mete.
To nije sačmarica, pa da jednostavno povučeš okidač i razneseš
idiota.«
Kate je izrekla ono o čemu su razmišljale. »Vjerojatno je policajac ili
vojnik.« To se uklapa u opis koji su dobile od šankera u Dabbler’su.
Gail im je rekla: »Postoji samo jedna streljana prilagođena za puške.
Ona blizu ženskog zatvora. U vlasništvu je grada, a streljanu koriste i
civili.« Gail se namrštila. Jasno je da nije zadovoljna zaključkom koji se
nameće. »Sranje, o tome smo razgovarale u autu. Strijelac je vjerojatno
bivši vojnik, neka budala koja se mota oko murjaka. Uvijek ih viđaš
naokolo. Propali su na Akademiji, pa se muvaju oko murjaka, oponašaju
žargon, prisluškuju priče. Znate kakvi smo mi. Plati nam dva piva i
razbrbljat ćemo se.«
Kate je rekla: »Na taj je način mogao naučiti šifre i proceduru.«
Maggie je razmišljala kako je Jimmy vrlo često odlazio na streljanu.
On je među najboljim strijelcima u policiji. Opet je razmatrala prijašnje
objašnjenje. Je li Jimmy nekoga upoznao? Je li na streljani bio muškarac
koji sjajno gađa iz puške?
Je li taj muškarac Jimmyju bio nešto više od znanca koji je vrstan
strijelac?
Kate je rekla: »Sjećam se da na streljani mete postavljaju na zid.
Radi se o nekakvom sustavu bodovanja.«
»Jett je zadužen za to. On vodi streljanu.« Maggie je znala da je sve
što je rekla tom tipu odmah dojavljeno Terryju. Upitala je Gail: »Možeš
li ga nazvati?«
»Ne vjeruj tom seronji. Idi na streljanu i osobno provjeri. Murphy je
u pravu. Mete su na zidu, jasne kao dan. Ispod njih su ispisana imena.«
Obratila se Maggie: »Saznat ćeš tko je najbolji strijelac, a onda imaš
solidno pokriće za osumnjičenog.«
Kate je upitala: »Maggie, jesi li slušala radio? Trebamo se vratiti u
stanicu. Nagrada je povećana. Dispečer je zakrčen pozivima.«
»Ti se vrati.« Maggie je ustala. »Može te odvesti netko iz prizemlja.«
»Neću te napustiti.« Kate se podbočila. Doimala se kao policajka,
sve dok nije rekla: »Ne budi šašava.«
Gail je rekla: »Pođite obje. Mislite li da će vas otpisati ako otkrijete
tko je Strijelac? Čak se ni Terry neće usuditi zajebavati vas.« Uhvatila je
Maggie za nadlakticu. »Dobro me slušaj, draga. Moraš sve raditi po
propisima. Ne smiješ ovaj slučaj prepustiti svom stricu ni onim drugim
blesanima. Mora biti neoboriv na sudu.«
Maggie je gledala Gail u oči. Na vrh jezika joj je priznanje kako je
Terry podmetnuo dokaze protiv Edwarda Spiveya. Pištolj pronađen u
kanalizaciji. Okrvavljena košulja. Dva cinkera koji su jednu ruku držali
na Bibliji, a u drugoj ekspres-kartu za izlazak iz zatvora. Nitko nije
povjerovao Terryju da je imao takvu sreću. A najzajebanija je činjenica
da je optužnica protiv Spiveya bila neoboriva bez lažnih dokaza.
Njegov odvjetnik iskoristio je pištolj i košulju kako bi na suđenju
obrnuo slučaj. Mahao je tim dokazima ispred porote, a optužnica se
rasplinula.
»U redu«, rekla je Maggie. Prešutno je potvrdila sve što je ostalo
neizrečeno. »Ako nešto pronađem na streljani, poštivat ćemo zakon.
Dojavit ću Ricku i Jakeu. Direktno ćemo obavijestiti načelnika.«
»Dobra cura.«
Katein radioprijemnik glasno je krčao. Nije ga utišala, već je pokrila
uši.
Maggie je isključila svoj radioprijemnik. Obratila se Kate:
»Jednostavno utišaj...«
»Ne«, rekla je Gail Kate. »Pojačaj. Pojačaj radioprijemnik.« Kate je
pojačala. Začuo se glasan, otegnut zvuk, kao da netko pritišće tipku na
telefonskom aparatu.
Maggie je rekla: »Prebaci na...«
Kate je već namjestila radioprijemnik na službeni kanal za hitne
pozive.
»Deset-devedeset-devet.« Začule su Terryjev smireni glas. Nije bio
uspaničen kao jučer. Bio je nepokolebljiv i potišten. »Deset-devedeset-
devet, pucnjava na ranžirnom kolodvoru Howell. Potvrđeno
zamjećivanje Strijelca.«
»Ranžirni kolodvor Howell«, rekla je Gail. »To je željeznička pruga u
blizini CT-a.«
Maggie se usredotočila na Terryjev glas. Previše je smiren. Ni
tračka straha. Bez uzbuđenja. »Pronašao je Jimmyja.«
 32.

Maggie je jurila gradom u patrolnom vozilu. Uključila je signalna svjetla

i sirenu - nitko nije mario, kao i uvijek. Automobili su zastali na sredini
ceste. Nisu se sklonili s puta, već su ubrzali. Maggie nije usporila zbog
njih. Nije htjela usporiti ni stati ispred prometnog znaka za
zaustavljanje, crvenog svjetla na semaforu, pješačkog prijelaza.
Pritisnula je papučicu gasa do kraja.
»Maggie...« Kate je vikala kako bi nadglasala sirenu. »Maggie,
uspori.«
Maggie je prešla u suprotni smjer kako bi pretekla kamion.
Automobil je jurio prema njima. Izbjegla je sudar u zadnji čas.
»Maggie...«
»Poznajem svog strica, Kate.« Maggie je zaboljelo grlo od vikanja.
Dlanovi su joj oznojeni i klize po volanu. »Poznajem njegov glas. Rekao
je da će Jimmy imati službeni pogreb. To je njegov cilj.«
»Neće smjeti uključiti druge osobe.«
»To je njegov pravi cilj.« Maggie je obrisala dlanove o hlače. »Rekao
je da će inscenirati ubojstvo, kao da je Strijelac počinitelj. Sahraniti
Jimmyja kao junaka. Točno to će se dogoditi.«
»Autobus!« vrisnula je Kate. »Ispred nas je autobus!« Maggie je
naglo zakočila, zaokrenula ulijevo i bočno se zabila u autobus. Katein
prozor je eksplodirao. Vozilo se zaustavilo. »Kate?«
Pokrila je glavu rukama, zasuta kišom krhotina stakla. »Kate?«
Polako je spustila ruke. Maggie je tada shvatila da nju nije rasjeklo
razbijeno staklo i da one neće umrijeti.
Maggie je pritisnula papučicu gasa. Gume patrolnog vozila su
zaškripale, vozilo je naglo krenulo te su jurile po cesti.
Kate je otresla krhotine stakla iz kose. Uklonila ih je iz krila. Ni sada
nije odustala. »Sve sam čula... tvoj razgovor s Gail i kako su sve žrtve na
neki način bile nekonvencionalne.«
Maggie je opet prešla u suprotni smjer. Traka je bila prazna.
Pretekla je šest vozila i zatim se vratila u desnu traku.
Kate je rekla: »A što ako je Terry Strijelac?«
 Maggie ju je pogledala i zatim se usredotočila na cestu.
»U natkrivenoj garaži održao je govor o tome kako liberali i
manjine uništavaju svijet.«
»Taj ćeš govor čuti praktički u svim policijskim postajama u
gradu.«
»Terry je bio u vojsci, zar ne?«
»Marinac.« Ispred njih je Ulica Peachtree. Maggie je držala stopalo
na gasu kad su uletjele u raskršće.
»Sranje.« Kate se pridržala za upravljačku ploču. Kotači su poletjeli
u zrak.
Patrolno vozilo doskočilo je na cestu, Maggie je glavom udarila u
krov. Čvrsto je držala volan kako bi zadržala smjer vožnje.
Kate je pričekala da Maggie uspostavi kontrolu nad vozilom. »Ako
je Terry Strijelac, mogao bi ubiti Jimmyja. To se uklapa u njegov plan.
Ubij Jimmyja i okrivi ga za ubojstva.«
Maggie je pretekla automobil, pa još jedan.
»Mogao je prisiliti Jimmyja da napiše ono pismo. Isprika je na
završetku. Možda je to šifra.« Kate je morala vikati. »Možda ti je Jimmy
htio poslati poruku.«
Maggie o tome nije mogla razmišljati. Nije važno je li Kate u pravu,
jedino je bitno spriječiti Terryja da ubije Jimmyja.
Približavale su se ranžirnom kolodvoru Howell. Umjesto tvornica,
uz cestu su parcele obrasle u korov. Na ulici automobili bez kotača i
motora. Kotačima patrolnog vozila drobile su krhotine stakla.
Maggie je začula vlakove u daljini. Kloparanje kotača koji jure po
tračnicama. Usporila je kako ne bi prošla pored ulaza. Vrata
napuštenog ranžirnog kolodvora u pravilu su zaključana, ali danas je
ulaz širom otvoren. Maggie je vozila po šljunčanom putu. Stotinjak
metara ispred njih, s obje strane slijepog puta, dvije su uredske zgrade.
Goleme građevine od pet katova.
Željezničko čvorište udaljeno je dvjestotinjak metara, a Maggie je
na podu patrolnog vozila osjetila snažne vibracije. Vozilo je
podrhtavalo dok su se približavale. Volan se tresao. Vlakovi koji tutnje
stvaraju udarne valove koji se šire ispod zemlje.
Ranžirni kolodvor Howell bio je glavno čvorište prije spajanja
kolodvora Tilford i Inman, udaljenih osamsto metara niz prugu.
Poslovanje se također preselilo niz prugu. Sada je ranžirni kolodvor
samo raskrižje koje vodi prema većim kolodvorima, U uredima nema
radnika. Parkirališta su zarasla u korov. Svaki policajac iz njezine
gradske zone bar jednom mjesečno navraća ovdje. Velike građevine i
udaljenost od središta grada pospješuju zločinačke aktivnosti.
Preprodaja narkotika. Nasilnici. Mrtve skitnice. Ukradena roba
uskladištena u praznim uredima. Djevojke odvuku unutra, a tutnjava
vlakova prigušuje njihove krikove.
Planiranje ubojstava.
Maggie je zaustavila vozilo. Dalje ne mogu. Ovdje je bar dvadeset
policajaca. Njihova su patrolna vozila raštrkana uz šljunčani put kao
mikado štapići. Na kraju dugog puta stajao je Terry, okružen skupinom
muškaraca. Organizira svoj tim. Vojnici planiraju napad, pogrbljeni
između uredskih zgrada.
»Ostani ovdje«, rekla je Maggie.
Maggie je izašla iz auta i otrčala prije nego što se Kate usprotivila.
Mack McKay protrčao je sa sačmaricom u rukama. Red Flemming trčao
je za njim s puškom u ruci. Često je promatrala taktičke vježbe te je
znala što se događa. Ograđivali su područje kako osumnjičeni ne bi
pobjegao. Iznad njih lebdio je helikopter. Bud Deacon uzeo je pancirke
iz prtljažnika. Jett Elliott doimao se trijezan i pribran dok je metke
trpao u džep.
Kate je trčala. Zadihala se, ali nije stala. Savila je ruke u laktovima.
Oprema ju je udarala po bokovima i bedrima, kao i Maggie. Gledala je
lijevo i desno. Maggie je također gledala naokolo. Usporila je nekoliko
metara od Terryja, a sve kako bi ga čula.
»Ondje.« Terry je pokazao zgradu s lijeve strane. »Pucnji su došli s
trećeg kata. Strijelac je i dalje unutra. Pokrivamo stražnju i bočnu
stranu. Moj tim kontrolirat će prednju stranu. Ako netko ugleda
Jimmyja, neka ga ubije.« Terry je dlanom udario po haubi. »Idemo!
Kreni!«
Desetak muškaraca pohitalo je prema zgradi. Nema vrata koja bi
trebalo razvaliti. Kad su ušli, rasporedili su se u dvije skupine kako bi
pregledali zgradu od podruma do krova. Trojica su stajala ispred
zgrade s uperenim oružjem u slučaju da čovjek istrči van. S njima je i
vrlo napeti Rick Anderson. Letimično ih je pogledao.
Terry je vikao u mikrofon: »Neka dispečer zaustavi ove proklete
vlakove.«
»Terry«, rekla je Maggie.
Osvrnuo se. »Koji kurac radiš ovdje?«
Maggie je u ruci držala revolver. "Ne sjeća se kad ga je izvadila iz
korica. Morala je vikati zbog tutnjave vlakova. »Neću ti dopustiti da ga
ubiješ.«
Terry se nije ustrašio revolvera. »Dopustila si svom bratu pederu
da pobjegne, a u mene si uperila revolver?«
Čuli su ga. Ricku Andersonu umalo je ispala sačmarica iz ruku.
Terry je rekao: »Jake Coffee je mrtav. Ustrijeljen, kao i svi drugi.«
Maggie je pogledala Ricka. Po izrazu na njegovom licu, shvatila je da
Terry govori istinu. Bio je vidno potresen. Nikad na njemu nije
zamijetila takvu bol. »Što se dogodilo?«
Rick je odmahnuo glavom.
»Reci joj«, naredio je Terry.
Rick se nakašljao. Nije mogao gledati Maggie u oči. »Otišao sam u
središte grada da ti donesem onaj policijski dosje. Jake je bio sam u
ophodnji.« Nije izrekao optužbu, ali ona je poput mača bila uperena u
nju. »Chip je na radiju čuo Jakea kako kaže da je sve u redu u vezi s
dojavom o sumnjivoj osobi. Zatim je prijavio dvadeset-devet, šifru koju
si vidjela u dosjeima o Strijelcu. Chip je došao ovdje provjeriti i...«
Rick nije gledao u tlo. Maggie je vidjela u što je sada gledao - truplo
je bilo ispred zgrade, na drugoj strani puta. Sunce je obasjavalo jezivi
prizor. Jake Coffee ležao je potrbuške, raširenih ruku i nogu. Glava mu
je okrenuta prema cesti. Na sredini čela savršeno crna rupa. Hlače su
svučene.
»Ne.« Bila je to njezina jedina riječ.
Terry je iskoristio njezinu nepažnju. Oteo je Maggie revolver iz
ruke.
Prije nego što je reagirala, udario ju je šakom u lice.
Maggie je pala na tlo. Nije mogla disati. Udarila je glavom u šljunak.
Iščašila je čeljust. Okus krvi bio je u ustima.
Terry je dobacio revolver Ricku. Nadvio se nad Maggie. Podigao je
šaku.
»Stoj!« Kate je zamahnula pendrekom. Metalnom palicom mlatnula
je Terryja po glavi. Ošamutila ga je za trenutak. Odjednom je zgrabio
Kate za košulju i podigao djevojku s tla. Zamahnuo je šakom.
A zatim je, bez vidljivog razloga, otpustio šaku. Maggie je vidjela
kako se Kateine cipele polako spuštaju na šljunak. Ni prašina se nije
podigla.
Terry je pao na koljena. Podigao je ruku prema Kate. Maggie je
pomislila da gleda prizor iz nekog filma: tip kleči pred djevojkom i
prosi je.
Ali, Terry nije ništa rekao. Pogledao je svoj trbuh. Velika mrlja krvi
širila se na bijeloj košulji.
Zaglušena tutnjavom vlakova, Maggie nije čula pucnje. Vidjela ih je.
Šljunak je poskakivao pored njezinih stopala. Rupe su prošarale haubu
vozila. Trojica muškaraca ispred zgrade uzvratila su vatru. Nisu mogli
odrediti lokaciju napadača. Pucali su naslijepo. Rick je iz sačmarice
pucao u zrak. Maggie se mora udaljiti prije nego što zrna polete k tlu.
Potrčala je prema revolveru. Metak se zabio u do ispred nje. Maggie
je krenula prema vratima, ali zaustavio ju je drugi metak. Uspaničila se.
Nema revolver. Ne vidi zaklon. Kate je čučala s rukama na glavi.
Muškarci su vikali. Začula je pucanje policajaca u zgradi s lijeve strane.
Kaos se povećavao sa svakim ispaljenim metkom.
»Kate!« povikala je Maggie, trčeći prema zgradi s lijeve strane.
Znala je da će Kate potrčati za njom. Maggie je preskočila truplo
Jakea Coffeeja. Nije se zaustavila kad su utrčale u zgradu. Projurila je
kroz prvi prolaz koji je zamijetila. Manja prostorija, očito je bila ured.
Prevrnuti ormarići za spise. Papiri posvuda po podu.
Maggie se sagnula dok je trčala kroz prostoriju, a Kate je bila iza nje.
Protrčala je kroz drugi prolaz. Bile su u središtu uredske zgrade.
Prostorija je golema kao hangar. Strop viši od sedam metara. Suprotni
zid udaljen dvadesetak metara. Prostorija je dvostruko šira. Posvuda
hrđavi metalni nogari. Na sredini poda stotine stolova poslaganih jedni
na druge, u dva i tri reda. Uza zidove razbijene stolice i metalne police
za knjige.
Maggie je povukla Kate iza prevrnutog stola. Priljubile su leđa uz
ploču. Šutjele su dvadesetak sekundi. Bile su zadihane. Maggie je srce
snažno kucalo u grudima. U glavi joj je zvonilo. Njezina čeljust je gotovo
razbijena od Terryjeva udarca šakom.
Pogledala je prema dolje. Kate je drži za ruku. Njezin radioprijemnik
je uključen. Pucnjava ispred zgrade odjekivala je iz mikrofona.
Muškarci viču i traže pojačanje od dispečera. Pilot helikoptera urla da
je pogođen. Maggie je pružila ruku iza Kateinih leđa i isključila
radioprijemnik.
»Jake Coffee je mrtav«, mrmljala je Kate. »Mrtav. Terry je mrtav.
Anthony je mrtav. Chic je mrtav.«
»Ovo nije Jimmy«, rekla je Maggie. Nikad u životu nije bila toliko
sigurna. »Nije on.«
Kate je kimnula glavom. »Znam.«
Maggie je čvrsto stegnula njezinu ruku. Ne čuje se tutnjava vlakova.
Utihnula je buka propelera helikoptera. Ispred zgrade i dalje su
ispaljivali metke.
One se ne mogu ovdje kriti - muškarcima ispred zgrade potrebna je
njihova pomoć. Maggie je pogledala naokolo, očajnički tražeći izlaz. Na
zidovima su golemi prozori. Sunčeva svjetlost blistala je na parketima.
Okna su razbijena. Kroz uske metalne okvire na prozorima ne mogu se
provući. U slučaju da Strijelac odluči pucati na dvije policajke koje su se
zaklonile iza prevrnutog stola, obje bi bile lake mete na čistini. Njihov
položaj usred golemog i otvorenog prostora praktički je lošiji nego
vani, na cesti.
»Ovuda.« Kate je pokazala drugi dio prostorije.
Maggie je u stražnjem desnom kutu ugledala naslagane stolove.
Pored njih bila su vrata. Metalna. Bez prozorčića. Hrđave crvene šarke.
Maggie nije bila duboko u unutrašnjosti zgrade. Nije znala što je iza
vrata i čeka li ih ondje netko.
Kate se trgnula kao mačka. Čučnula je još niže s rukom na glavi.
»Jesi li čula?« Ubrzano je disala. »Nešto sam čula. Iz drugog ureda. U
prednjem dijelu prostorije.«
Maggie je posegnula za revolverom, ali korice su bile prazne. Morat
će još jednom uzeti Katein revolver. Jučer je zadužila jedan novi. Drška
je masna od ulja za čišćenje. Iz revolvera nije pucano. Je li udarna igla
ispravna? Je li ciljnik provjeren? Hoće li se oružje zaglaviti?
Saznat će na najteži način.
Maggie je čvrsto držala revolver. Napela je čekić. Srce joj je luđački
lupalo, te je ispod jezika osjetila otkucaje. Mora krenuti dalje. Brzo se
osvrnula i provirila iznad stola. Provjerila je prednji ulaz u prostoriju.
Nema nikoga.
A možda griješi.
U dovratku je vidjela sjenu. Jasno se ocrtavala na sunčevoj
svjetlosti, koja je prodirala kroz prozore prednjeg ureda. Je li to sjena
ormarića za spise? Stolice? Još jedan prevrnuti stol? Maggie je zurila u
sjenu te joj se vid zamutio. Žmirkala je kako bi jasnije vidjela.
Sjena se pokrenula.
Netko je iza dovratka. Priljubio se uza zid. Zatim je nestao. Njegova
sjena pojavila se na suprotnom zidu kad se ramenom naslonio na
dovratak. Nešto drži u ruci. Nešto dugo i tanko, a izgleda kao oružje.
Maggie je ustala i posrnula jer su joj koljena klecala. Osjećala je
lupanje srca u vratu i u glavi. Nagonski je znala da mora potražiti
zaklon, ali sada valja nadjačati emocije.
Brzo i tiho prešla je prostoriju. Ako je Strijelac iza dovratka, njezina
je jedina prednost što će biti s njegove lijeve strane, a ne ispred njega.
Šutke je preklinjala Kate da ne podiže glavu, kao što se nijemo molila
nekome bogu neka ih metak ne pogodi u glavu.
Maggie je zakoračila i začula škripanje parketa.
Zaustavila se. Kako je to mogla čuti?
Vlakovi ne voze. Pod nije vibrirao. Netko je zaustavio promet
vlakova. Tišina nakon tutnjave vlakova bila je zaglušna. Pucanj.
Maggie je čučnula, ali hitac je ispaljen ispred zgrade. Nakon dvije
sekunde, hitac je i uzvraćen.
Maggie se uspravila. Potražila je sjenu iza dovratka. On je nestao. A
možda puca na nekoga ispred zgrade.
Kate je glasno uzdahnula iza nje.
Maggie se osvrnula. Chip Bixby stajao je na metar od. Kate. U ruci je
držao veliki kaubojski revolver - bubanj sa šest metaka - kojim će sa
dvadesetak metara čovjeku raznijeti glavu. Revolver je uperio u pod.
Maggie je uperila revolver u njegova prsa.
Chip je zurio u nju sve dok nije spustila revolver. Podignuo je Kate s
poda i gurnuo prema stražnjem izlazu. Mahnuo je Maggie neka pode za
njima. Poslušala je. Možda Chip zna gdje je izlaz. Možda će se odšuljati u
prednji dio zgrade i zaskočiti Strijelca. A mogli bi se uspeti stubištem
na kat i pomoći muškarcima ispred zgrade. Maggie je i sada čula
nasumično uspaljene hice. Rick je ispred zgrade. Njegov partner je
ubijen. Maggie neće preuzeti odgovornost za njegovu smrt.
Hodala je unatraške prema Chipu. Kate je nestala iza stražnjih
vrata. Chip je stajao pred njima, a veliki revolver uperio je prema
drugom izlazu iz prostorije. Pogledavao je prema razbijenim
prozorima i ulazu. Znoj je oblio njegovo lice. Košulja mu je slijepljena
na prsima. Mahnuo joj je neka požuri.
Maggie je htjela potrčati prema izlazu, ali se prisilila da bude
smirena. Revolver je uperila ispred sebe. Pokrivala je taj dio prostora.
Usredotočila se na dovratak blizu kojega je prošao Chip. Bila je manje
od dva metra od izlaza kad je ugledala sjenu.
Sada sjena nije bila puka sjena. Iza ugla pojavila se cijev pištolja.
Maggie je i s udaljenosti vidjela nišan na vrhu cijevi.
Pištolj je držala ruka u crnoj rukavici.
Chip ju je ščepao za ovratnik i povukao unutra. Maggie se zabila u
zid. Bili su na stubištu montiranom uz stražnji dio zgrade. Izlaz u
slučaju nužde. Izvanjska vrata nisu bila samo zaključana. Na njima je i
lanac s lokotom. Snažno je povukla. Lanac je zveketao. Svjetlost je
prodrla kroz procjep. Preuzak je da se provuku kroz njega.
»Maggie«, šapnula je Kate. Uspela se na polovicu stubišta. Stajala je
na odmorištu. U ruci je nisko držala pendrek i uperila ga kako joj je
Maggie pokazala. »Ovuda.«
Chip je ispalio metak iz velikog revolvera. Pucanj je snažno
odjeknuo. Sagnuo se kako bi se zaklonio iza vrata. »Kreni!«
Preplavljena strahom, Maggie je jurnula po stubištu. Čula je kako se
metak zabio u metalna vrata. Strijelac im je za petama. Pozlilo joj je.
Potisnula je navalu panike, urlajući u sebi neka uspori, razmisli, bude
razborita. Stubište je od livenog betona. Svako drugo odmorište na
otvorenim katovima je osvijetljeno, pa su odmorišta potencijalne
grobnice i stupice iz kojih za njih nema izlaza.
»Kate!« povikala je Maggie. Kate je bezglavo jurila. Nije zastajkivala.
Opet su začule pucanj iz velikog revolvera, koji je odjeknuo kao
kanonada, a zatim pucanj iz pištolja manjeg kalibra. Dva zvuka. Dva
pištolja.
Maggie se uspela na sljedeći kat i zastala. Osluhnula je nešto,
naprežući se zbog toga što je krv šumjela u njezinim ušima. Kate i dalje
juri kat iznad nje. Začula je teške korake na donjem katu. Jedna osoba?
Dvije? Tri? Jeka je zaglušna. Duboko disanje. Šuljanje. Je li to Chip? Je li
to Strijelac? Je li tajanstvena sjena iza dovratka?
Čučnula je s uperenim revolverom. Umalo je povukla okidač, kad se
Chip pojavio uza ugla. Mahnuo je neka krene dalje. Maggie nije
oklijevala. Jurnula je po stubištu. Pucanj iz revolvera odjeknuo je u
njezinim ušima. Pored njezine glave otkrhnut je beton. Još jedan
pucanj. Zrak je treperio, a stubište kao da se raspadalo pod njezinim
stopalima.
Maggie je pognuta pretrčala stubište. Zastala je na odmorištu i
priljubila se uza zid. Kate je usporila. Umorila se. Maggie nije osjećala
umor. Srce joj je brzo kucalo. Želudac je bio zgrčen. Nije mogla umiriti
disanje. Ostala bi bez daha da nije usporila.
Sklopila je oči za trenutak. Usredotočila se kako bi ravnomjerno
disala.
Jake Coffee.
Maggie je u mislima vidjela njegovo lice. Rupa od metka zuri u nju.
Rickovo očajanje kad je rekao što se dogodilo.
Obavijestit će Jakeovu djevojku. Njegov mladi brat, majka i otac,
čitava obitelj, saznat će što ga je zadesilo. Smaknut je na ulici. Svučenih
hlača.
 Maggie je otvorila oči.
Zbog čega su Jakeove hlače bile svučene?
Pucanj iz velikog revolvera. Manji kalibar uzvraća vatru. Blizu su.
Preblizu.
Maggie je jurnula po stubištu. Još jednom je zastala i osluhnula. Čula
je tihe korake iznad sebe. Zbog čega se Kate uspinje stubištem? Je li
uspaničena, ili joj je Chip rekao neka pode na krov? Njih je troje protiv
jednog i imaju dva revolvera. Zbog čega se uspinju stubištem, kad bi na
bilo kojem katu mogli zauzeti dobar taktički položaj? Chip je predvodio
interventni tim u kojem je dao otkaz. Na Policijskoj akademiji
poučavao je taktičku podršku. Mnogo je bolje od svih zajedno upućen u
proceduru.
Maggie je otvorila usta.
Chip poznaje njihove navike. Zna sve šifre.
Bio je u džunglama Guadalcanala kao pripadnik specijalnih jedinica
kopnene vojske.
I kad diše, on razmatra taktičke prednosti i slabosti.
On nije pri sebi nakon što je Edward Spivey oslobođen. Svi su znali
da je Chip ševio prostitutku kad je njegov partner ubijen. Krivnja je
preteško breme, ali zbog Spiveyeva oslobađanja praktički je doživio
slom živaca. Zadnjih mjeseci, Chip je nenajavljen dolazio k njima,
izvlačio Jimmyja iz kreveta, katkad pozivao Terryja kako bi razgovarali
o dobrim starim vremenima kad je služio sa Dukeom Abbottom.
Svi policajci vole brbljati, ali Chipove priče su poput popisa
dužnosti. Dosadan je zbog svoje navike da nabraja pojedinosti. Navodi
koje su korake on i Duke poduzeli da izoliraju napadača. Mogućnosti
koje su razmatrali kad su birali oružje. Chip je govorio o privedenima
kao da su lovina. Pomahnitali muž koji je uzeo svoju ženu za taoca.
Pljačkaš banke koji se skrio na stražnjem sjedalu Cadillaca. Tinejdžer,
omamljen teškim drogama, koji je mesarskom sjekiricom ganjao svoju
majku.
Svi su ludi, tvrdio je Chip. Ali to je u redu. I on je lud.
Lud kao puška.
Odjeknuo je pucanj iz velikog revolvera, kao i uvijek kad bi Maggie
zastala - ili kad je u prizemlju pokušala razbiti lanac na zaključanim
vanjskim vratima.
Chip je prvi došao na mjesto zločina. Od njega su saznali sve
informacije o tome što se dogodilo Jakeu Coffeeju. On je rekao Terryju
da je Strijelac u drugoj zgradi, da su hici ispaljeni s trećeg kata. Za to
vrijeme, Chip je zauzeo položaj na drugom mjestu.
Nema drugog objašnjenja za njegovo nenadano pojavljivanje u
prizemlju. Maggie i Kate ušle su na prednja vrata. Izlaz je zakračunat,
prozori preuski za bijeg. Sjena koju su vidjele u dovratku vjerojatno je
neki policajac koji je htio pomoći. Zacijelo je ubijen na licu mjesta
hicem iz velikog revolvera, kao što je pucanj iz puške zaustavio Terryja.
Maggie je u mislima sve jasno vidjela: Chip se naginje kroz prozor na
prvom katu i nišani Terryja dolje na cesti.
Zbog čega je ustrijelio Terryja? Maggie nije trebala dugo razmišljati.
U svim Chipovim pričama, on je taj koji uvijek puca. Nije mogao
dopustiti Terryju da ubije plijen. Obojica su istog kova, ali samo jedan
može imati glavnu riječ.
Pucanj iz velikog revolvera.
Maggie sada nije jurnula. Čvrsto je držala revolver s obje ruke i
ciljala naniže.
Chip je namamio Jakea Coffeeja na ranžirni kolodvor, a sada tjera
Kate i Maggie na krov.
Pucanj iz velikog revolvera. Zatim iz revolvera manjeg kalibra. A
možda nije revolver. Možda je običan pištolj kalibra dvadeset pet.
Maggie je čula Kateine korake. Pogledala je prema gore. Snažna
svjetlost. Kate je na zadnjem katu. Maggie se polako uspela po
stubama. Sunčeva svjetlost. Vrata od krova. Ne može se vratiti. Jedina
mogućnost je da pođe gore.
Pretrčala je stubište. Maggie nije glupa, shvatila je da Chip ne želi
nju na krovu. Bit će kolateralna žrtva. On se ustremio na Kate.
Uostalom, kao i sve žrtve, Kate se uklapa u profil. Njoj ni u kom slučaju
nije mjesto u policiji. Ona je žena. Ona je samostalna. Ona je Židovka.
Maggie mora imati taktičku prednost ako želi spasiti i nju i sebe.
Stubište je kobna stupica. Mora zaskočiti Chipa kad se pojavi pri
vratima na krovu. Zaslijepit će ga sunčeva svjetlost. Njezin revolver
dovršit će posao.
Pogledala je prema gore. Gotovo ga može dotaknuti. Plavo nebo.
Bijeli asfalt na krovnoj terasi. Jurnula je prema otvorenim vratima na
vrhu stubišta.
A zatim je podlaktica stegnula Maggie oko vrata i snažno ju povukla
natrag. Vrela cijev velikog revolvera bila je na njezinoj sljepoočnici.
»Baci revolver«, rekao je Chip.
Maggie je oklijevala.
»Smjesta.«
Bacila je revolver kroz otvorena vrata.
 33.

Kate je stajala na bijelom asfaltu krovne terase. Disala je duboko.

Zaslijepljena je sunčevom svjetlošću. Morala je na trenutak pokriti lice
kako bi se pribrala. Vrata su iza nje. Ranžirni kolodvor s lijeve strane.
Jimmy leži na tlu ispred nje.
Ugledao je Kate i razrogačio oči od straha.
Ona je potrčala k njemu. Jimmyjeva zapešća i nožni članci čvrsto su
svezani. Ljepljiva traka omotana oko glave pokrila je njegova usta. Nije
znala gdje će započeti. Tanko uže usjeklo se u njegovu kožu. Čvorovi su
crveni od njegove krvi. Kate je pokušala odvezati spone.
A onda je začula buku iza sebe.
Kate se osvrnula. I dalje nije jasno vidjela. Ugledala je kako oružje
leti po zraku. Revolver, kao i njen, koji nosi u koricama. Jimmy je
stenjao. Izvijao ramena. Gledao je revolver. Kate je gledala Maggie.
Chip Bixby drži je s leđa oko vrata. U njegovoj ruci je veliki revolver.
Kate nikad nije vidjela takvo oružje. Cijev duga tridesetak centimetara.
Prst drži na štitniku okidača, kao što ih je poučavao na streljani.
»Ti«, rekla je Kate. Jasno je vidjela sve. Indicije koje su je navele da
posumnja kako je Terry Lawson Strijelac vrlo je lako povezati s ovim
odvratnim crvom.
Chip je rekao Kate: »Hvala što si ovdje dotrčala, draga. Nisam te
morao odvući na krov.«
Kate je gledala revolver na tlu. Leži na osam metara do nje.
»Pokušaj«, izazivao je Chip. »Hoćeš li uzeti revolver prije nego što
povučem okidač?«
Kate je stavila ruku na grudi. Morala je izgovoriti riječi kako bi
povjerovala da su istinite. »Ti si Strijelac.«
»Pametna mala.«
»Kate«, rekla je Maggie, »Uzmi revolver.«
Kate se pokrenula zbog toga što uvijek sluša Maggiena naređenja. I
zastala kad je Chip stavio prst na okidač.
Rekao je: »Zaista želiš iskušati svoju sreću?«
Kate je osjetila podrhtavanje na grudima. Shvatila je da joj se ruka
trese.
Rekao je: »Odmakni se.«
Kate je stajala. Konačno je shvatila da se sve ovo uklapa u Chipov
plan. Kate je rekao neka otrči na krov što brže može. Jimmy je, očito,
već bio ovdje. A sada drži revolver na Maggienoj sljepoočnici. Nije
slučajno da svi stoje na ovoj krovnoj terasi, na ovom ranžirnom
kolodvoru. Chip je htio da budu točno na ovome mjestu.
Maggie je rekla: »Nemoj to učiniti.« Ukočeno je stajala uz Chipa.
Prste je zarila u njegovu podlakticu. »Misliš li da ubijanjem policajaca
odaješ počast uspomeni na Dukea?«
»Oni nisu bili policajci«, siktao je Chip. »Bili su štetočine. Ljubitelji
crnja, hipiji, prljavi Židovi, zalizani Talijani, jebene tetkice.« Zurio je u
Kate, pa je shvatila da je ona prljava Židovka koju je spomenuo.
»Ja samo radim svoj posao«, rekla mu je.
»Sereš, damo. Nemaš ti pojma kakav je to posao.«
Njegovo gađenje duboko je potreslo Kate.
Chip je rekao: »To se dogodilo mom starom. Dopustiš jednome da
dođe, za njim pristižu drugi i ubrzo oni imaju glavnu riječ, a čitav tvoj
jebeni svijet obrnuo se naglavačke.« Pritisnuo je cijev revolvera na
Maggienu sljepoočnicu. »Ja samo želim sve vratiti na svoje mjesto.«
Kate je postavila jedino pitanje koje je bitno. »Kako će se ovo
završiti?«
»Zar te ne zanima kako je sve započelo?« Iskesio je sitne, smeđe
zube. »Razmisli, mala. Kad je za tebe sve ovo započelo?«
Kate nije trebala razmisliti. Svoju je ulogu dobila već prvog dana na
streljani. Chip Bixby priljubio se uz Kate da bi joj pokazao kako se drži
oružje. Smučilo joj se, ali je morala otrpjeti zbog toga što je učila kako
se puca. Početna nelagoda nije nestala. Slijedila ju je do roditeljske
kuće. Slijedila ju je i po gradu. A odnedavno je početni nemir, koji je
osjetila prije šest tjedana, prerastao u pravu paranoju.
Zar cigarete i čovjek ispred kuće njezinih roditelja. Vonj cigareta u
njezinoj hotelskoj sobi. Nestanak Patrickovih vojničkih pločica.
Rekla je: »Ti si me slijedio.«
»Promatrao sam te.«
Kate je pozlilo kad je shvatila razliku.
Promatranje označava pomnost. Kad promatraš, zamjećuješ
kretnje, bilježiš i najbeznačajnije detalje. Kate se prisjetila kako je Chip
drži za kukove na streljani. Njegov kiselkasti dah. Smrad njegove
odjeće, koja zaudara po nikotinu. Odvratna spoznaja da će zbog
erekcije u njegovim hlačama nakon toga masturbirati, maštajući o
Kate.
Zbog toga ju je promatrao? Raspirivao je maštu? Ne.
Ovo što se događa na krovu nije maštarija. Chip je isplanirao
njezinu otmicu.
»Nećeš uspjeti.« Kate se trudila da suzbije podrhtavanje u glasu.
»Oni ljudi dolje na cesti, naposljetku će doći ovdje. Kako ćeš objasniti
tri trupla?«
»Reći ću im istinu. Trčao sam za vama, a ipak sam stigao prekasno.
Jimmy je ubio Maggie. Zatim je tebe onesvijestio, a ja sam mu ispalio
metak u glavu.« Chip se smješkao. »Ne brini, draga. Za tebe sam već
pripremio lijepu, sigurnu sobicu. Pitaj Jimmyja. Viči iz petnih žila, ali
nitko te neće čuti.«
»Prije bih umrla nego tebi dopustila da me diraš.«
»Vidjet ćemo kako ćeš se ponašati nakon tjedan dana, Kaitlin.«
Cerekao se, izgovorivši njezino ime. »Zar to nije ime kojim ti se mama
obraća?«
Kate je ostala bez daha.
»Odjeni onu bijelu spavaćicu. Zaogrni se onim ljubičastim
pokrivačem.«
Kate je rukom pokrila usta. Ona nosi bijelu spavaćicu kad spava kod
roditelja. Ljubičasti pokrivač nalazi se na njezinom krevetu. Na drugom
kraju sobe je prozor. Noću je uvijek odškrinut. Zar je Chip stajao iza
prozora i promatrao je kako spava?
Kate se srce stegnulo kad se prisjetila toga.
Je li Chip bio ondje one noći kad je dovršila ono što je Philip
započeo? Kate se nije pokrila zbog toga što je htjela uživati na noćnom
povjetarcu. Bila je ranjiva. Potpuno nezaštićena.
»Oh, Bože«, šapnula je Kate. »Što si vidio?«
»Misliš da ne znam kako izgleda prljava Židovka kad raširi noge?«
Pozlilo joj je.
»Poznajem te, Kaitlin. Znam sve o tebi. A ono što nisam znao, čuo
sam od Ome.«
Kate se stegnuo želudac. Oma. Kako zna njezino ime?
Začula je povike s ceste. Policijske sirene u daljini.
Chip je također začuo povike i sirene. Povukao je ruku kojom je
držao Maggie oko vrata. »Klekni.«
Maggie nije poslušala, pa ju je gurnuo na tlo. Revolver je držao
nekoliko centimetara od njezine glave.
 »Nemoj«, preklinjala je Kate. Ovo nije moguće. Ne može gledati
kako ubija Maggie. »Molim te. Razgovarajmo o ovome.«
»Razgovor je završen.« Chip je iskopčao Maggien radioprijemnik.
»Znaš što ti je činiti, Lawsonice.«
Jimmy se izvijao na krovu. Maggie je pogledala brata. Stegnula je
čeljusti. Kate je vidjela taj izraz na njezinom licu. Pomirila se sa
sudbinom. Ona je poražena. Preplela je prste.
»Nemoj, Maggie.« Kate ne smije dopustiti da se to dogodi. Revolver
leži na krovu, pet metara od nje. Zakoračila je prema njemu.
Četiri i pol metra.
Chip je rekao: »Stavi ruke na tjeme.«
»Maggie.« Kate je opet zakoračila. Četiri metra.
»Ne odugovlači, Lawsonice.« Maggie je stavila ruke na tjeme.
»Nemoj«, preklinjala je Kate. Nešto sigurno može učiniti. Kate je
zakoračila još jednom.
Tri i pol metra.
Još jedan korak... tri metra.
Dva metra.
Kate je brojila automatski. Uvijek broji kad je ustrašena. Broj munja
prije udara groma. Broj otkucaja njezinog srca kad je Patrickov avion
nestao na nebu.
Broj metaka ispaljenih na stubištu dok je trčala prema krovu.
Kate je upitala Maggie: »Koliko je metaka u njegovom revolveru?«
Maggie je šutjela, ali Kate je shvatila o čemu razmišlja. Ovo je tijek
događaja - Chip je ovako postupao s Ballardom i Johnsonom, Keenom i
Porterom.
Kate je rekla: »Čula sam šest hitaca, i to onih koji su bili glasniji.
Izbrojila sam ih.«
Maggie je zapanjeno pogledala Kate. »Koliko?« upitala je Kate.
»Šest.«
Kate se bacila na revolver. Kretnja nije bila elegantna. Pala je na
rame i ščepala pištolj. Prekasno.
Chip je povukao okidač.
Klik-klik.
Kate je bila u pravu. Njegov veliki revolver je prazan, a njezin mali
revolver uperen je u njegova prsa. »Baci ga«, rekla je.
Chip je zurio u nju. Ispustio je revolver iz ruke. Kate je pogledom
pratila oružje koje je palo na do. »Kate!« viknula je Maggie.
Opet je počinila blesavu pogrešku, istu onu koju ponavlja cijeli
tjedan. Gleda u pogrešnom smjeru. Chip je iz ruke ispustio revolver, a
drugom je rukom izvadio pištolj koji je držao zataknut za pojasom.
Kate je taj pištolj vidjela na prvoj prozivci. Chip ga je držao iznad
glave, kako bi ga svi vidjeli. Raven MP-25. Šest metaka u spremniku,
jedan u cijevi.
»Ostao ti je jedan metak«, rekla je Kate. »Ako nije čaroban, ubit ćeš
samo jednu osobu.«
»Jesi li sigurna da si točno izbrojila, Kaitlin?« Chip je bio smiren,
kao da razgovaraju o vremenu. »Okladit ćeš se u svoj život?«
»Pucat ću ti u glavu.«
»Ja sam te naučio kako se upotrebljava ta stvarčica, draga. Ti ne
možeš pogoditi ni autobus iz strojnice.«
»Hoćeš li se okladiti u svoj život?« Kate se trudila suzbiti strah.
Dlanovi su joj mokri od znoja. Nije napela čekić. Je li Maggie napela
revolver? Zar bi neotkočen revolver bacila na krov?
Chip je rekao: »Hoćeš li spustiti revolver jer bi se mogla ozlijediti?«
»Hoćeš li me poljubiti u dupe?«
Chip je zagrizao mamac. Kate sada kontrolira situaciju. »Žudim da
tvojim dupetom otkad sam te prvi put ugledao.«
Gledala ga je u oči i polako podigla palac na revolveru.« Rekla bih da
si me već držao za dupe.«
»Jesam, jebote, jesam.«
Napipala je osigurač - metalnu kvačicu ispod čekića revolvera.
»Sviđa ti se?«
»Misliš da nisam shvatio što si radila?« Chip je pogriješio, baš kao i
Kate. Nije se usredotočio na opasnost. »Priljubila si dupence uz moj
kurac i urekla me kao prava prljava Židovka.«
»Upamtila sam taj dan.« Kate je napipala tri utora na čekiću
revolvera. »Rekao si da uvijek pobjeđuje onaj koji ima više metaka.«
»Oh, draga, i sada ću pobijediti.«
»Ne, nećeš.« Kate je povukla okidač. Čekić je bio napet. Aktivirala je
udarnu iglu. Ispalila metak. Pogodila je Chipa u rame. On je također
ispalio metak. Maggie je pala na do.
Kate je u hipu pomislila da je Maggie pogođena, ali metak se zabio u
asfalt, nekoliko centimetara od njezine noge. Kate je začula poznati
zvuk.
Klik-klik.
Chip je uperio pištolj u Maggienu glavu, ali Kate je bila u pravu.
Spremnik je prazan.
 Ispustio je pištolj. Raskopčao košulju. S ramena se cijedila krv. Rupa
je crna, kao i rupe na glavi njegovih žrtava, kao i rupa od metka na
krovu. A to je mogla biti i rupa na Maggienoj glavi. Mlaz svjetlo-crvene
krvi klizio je po njegovim prsima i natapao pojas na hlačama. Prosijede
malje na prsima. Crvena lisica tetovirana mu je iznad srca.
Oko njegovoga vrata su Patrickove vojničke pločice.
Kate se uspravila. Čvrsto je držala revolver, i to s obje ruke. Nije se
znojila. Koža joj je hladna. Sada se nije bojala, niti je paničarila.
Jednostavno je sigurna da drži revolver kojim će ubiti tog čovjeka.
»Skini ih.«
»Dođi i uzmi ih.« Chip je palcem vukao metalni lančić. Namignuo je,
»Trebaš se pripaziti, draga. Kad tvoj domar vidi policijsku značku, bilo
tko može ući u zgradu.«
»Vrati ih«, mirno je rekla Kate. Ništa ne osjeća, kao što ni Patrick
ništa ne osjeća... kao što ni Chip Bixby neće ništa osjećati. »Smjesta ih
skini.«
»Ti si povjerovala da si sposobna raditi ovaj posao?«
»Rekla sam ti da ih skineš.«
»Čak ni tvoja mama ne želi da nosiš policijsku značku.«
»Zaveži«, naredila je Kate.
»To mi je Liesbeth rekla. Ona i tvoja baka. Prošli tjedan sam
razgovarao s njima.«
On laže. On sigurno laže.
»Vidio sam židovske tetovaže na njihovim podlakticama. Nikad ne
bih pomislio, zar ne? Dvije pičke plavuše. Hitlera nisu prevarile.«
Smješkao se. »Šteta što nije dovršio posao.«
»Začepi prljavu gubicu.«
»Hoćeš li dovršiti posao, Kaitlin?« Sada se nacerio. »Imaju lijep
kauč u dnevnom boravku. Kako se naziva ta boja, tirkizna?«
Kate se ukipila. Prestala je disati. Srce joj ne kuca. Prst se ukočio na
okidaču. Vidjela je Chipa na tirkiznom kauču. Zavalio se raširenih nogu,
kao da je on gazda u toj kući. Oma i Liesbeth ponudile su ga cigaretama
i pićem, a zbog čega? Zbog toga što nisu mogle ni pretpostaviti da ih je
zavaralo čudovište koje su pustile u svoj dom.
»Pucaj«, rekla je Maggie. »Ubij ga.«
Kate je htjela pucati. Napregnuta se iz petnih žila, žudjela je da
povuče okidač.
Ali nije mogla... ne zbog toga što nije u stanju, već zato jer Chip
Bixby to očekuje od nje. Kate je i sada čula glasove s ceste. Čuli su
pucnjeve na krovu. Zacijelo se uspinju stubištem, provjeravaju svaki
kat i dolaze na krov.
I Chip ih je začuo, a donio je odluku da ga neće uhvatiti živoga.
Kate je stavila prst na štitnik okidača. Obratila se Maggie: »Stavi mu
lisice.« Maggie nije reagirala, pa je Kate dobacila svoje lisice. »Privest
ćemo ga. Nas dvije. Uhapsit ćemo ovog seronju i strpati ga iza
rešetaka.«
Maggie opet nije reagirala.
»Idemo«, rekla je Kate. »Ti i ja, Lawsonice, a ne dečki. Nas dvije,
čvrste cure, stavit ćemo lisice velikom Chipu Bixbyju, utrpati ga u naše
patrolno vozilo i odvesti u postaju.«
Maggie se konačno pribrala. Oprezno je uzela lisice. »Ja ću ga
privesti.«
»Drugačije ne može ni biti.«
Maggie je otvorila lisice. Kimala je glavom i glasno razmišljala.
»Uzet ću otiske njegovih prstiju. Fotografirati ga za dosjee. Baciti u
ćeliju.«
»Mogu li biti s tobom?«
»Kad ga bacim u ćeliju?« Maggie se smiješila. »Naravno. Zajedno
ćemo ga baciti u ćeliju, a vidjet će nas svi zlikovci.«
»Ne.« Chip je uzmaknuo. Zakoračio je unatrag. »Ne, jebote.«
»Stoj.« Kate je držala prst na okidaču.
Chip je koračao natraške. »Neće me privesti dvije jebene pičke.«
»Stani«, viknula je Kate. Koračala je prema njemu, a on je uzmicao.
»Pucat ću.«
Chip nije stao. Koračao je natraške i naposljetku došao do ruba
krova. Zakoračio je preko ruba. Za trenutak je lebdio u zraku.
Nestao je.
Maggie i Kate nisu odmah reagirale. Zatim su pojurile do ruba
krova. Prizor na tlu jezivo je podsjećao na prizor koji su ugledale kad su
došle ovdje. Međutim, sada ne gledaju Terryja Lawsona okruženog
skupinom policajaca, već Chipa Bixbyja u kojeg je upereno desetak
dugih i kratkih cijevi.
Oružje im nije bilo potrebno. Chip je očito mrtav. Raskrečenih
udova. Raspuknute lubanje. U lokvi krvi.
»Gore!« povikao je jedan policajac. Rick Anderson. Ciljao je
sačmaricom.
Kate se zavrtjelo u glavi. Pala je na koljena jer bi se, kao i Chip,
mogla strovaliti s krova. Revolver je pao pored nje. »Oh, Bože.«
 Maggie je jurnula prema Jimmyju.
»Oh, Bože«, govorila je Kate. Što se dogodilo? Trebala ga je
ustrijeliti. Trebala mu je pucati u glavu prije nego što je skočio s krova.
Kate se nasmijala. Zar zaista razmišlja kako je trebala ubiti Chipa
Bixbyja prije nego što je počinio samoubojstvo? Čula je očev glas u
glavi: nemoj plakati nad prolivenim mlijekom.
Njezin otac.
Njezina Oma i majka.
Kate je nekontrolirano drhtala.
Chip Bixby bio je u njihovoj kući. Sjedio u njihovom dnevnom
boravku, razgovarao s Liesbeth i Omom. Isplanirao Kateinu otmicu,
želio je odvesti daleko od njezinih roditelja. Pripremio sobu za nju.
Prostoriju u kojoj će urlati, a nitko ju neće čuti. Kate ne bi bilo spasa.
Njezina obitelj do kraja života ne bi saznala što se dogodilo s njom.
Baš kao Omin otac i majka, njezin brat i sin.
U jednom času su tu, a u drugom su iščeznuli.
»Kate!« povikala je Maggie. »Kate! Pomogni mi!«
Maggie je zubima trgala ljepljivu traku na Jimmyjevoj glavi.
Kate mora zaboraviti. To mora potisnuti duboko u svojoj psihi,
kako je ne bi povrijedilo. Chip je mrtav. Kate nije njegova žrtva. Nije
ničija žrtva. Ona je policajka. Ima revolver kojim je zaustavila
osumnjičenika. Zaključila je slučaj s partnericom. Kate je uspjela riješiti
zločin koji je opsjedao grad i prije nego što je odlučila da će nositi
policijsku odoru.
Njezina odora. Koliko je puta Chip gledao kako ona svlači odoru?
Kate je odmahnula glavom kako bi zaboravila užasnu pomisao.
Uspravila se. Obrisala dlanove o hlače. Krenula prema Maggie i
Jimmyju kako bi im pomogla.
Maggie je odlijepila traku. Jimmy je kriknuo kad ju je otrgnula s
njegove glave. Maggie je zagrlila brata. Oboje su plakali. Oboje su
šutjeli.
A zatim je Jimmy rekao: »Oprosti mi.«
»U redu je«, umirivala ga je Maggie. Potapšala ga je po leđima i
poljubila ga u obraz. »Sve će biti u redu.«
Kate je pogledala ustranu. Suze su joj navrle na oči. Ona ne zna zbog
koga plače. Zbog sobe? Patricka? Maggie i Jimmyja? Svojih roditelja?
Njezine Ome? Možda je Kate jednostavno laknulo. To je laž koju će
prihvatiti. Nije ustrašena. Ne osjeća se progonjeno, niti je narušena
njezina privatnost.
 Jednostavno joj je laknulo.
»U redu je«, rekla je Maggie bratu. »Sada si siguran.«
»Svi znaju«, jecao je Jimmy. Prepustio se sudbini koja ga čeka, kao i
njegova sestra prije nekoliko minuta. »Ubij me, Maggie. Baci me s
krova prije nego što me oni bace.«
I Maggie je plakala. »Neću im dopustiti da te povrijede. Morat će se
obračunati sa mnom.«
»Sad je prekasno«, rekao je shrvan očajanjem. »Oprosti. Oprosti
mi.«
Čuli su glasove na stubištu. Kate je čula i teške korake na betonskim
stepenicama.
»Ubij me«, preklinjao je Jimmy. »Daj mi revolver da se ubijem.«
»Ne.« Maggie ga neće napustiti. »Jimmy, nije me briga. To je
beznačajno. Jedino je bitno da si dobro.«
»Nisam dobro.«
»Jesi, dobro si.« Čvrsto ga je zagrlila. »Prebrodit ćemo ovo.
Hoćemo.«
Jimmy je šutio. Gledao je preko Maggiena ramena u vrata, čekao
neizbježnu presudu. Čuli su povike na stubištu dok su ljudi provjeravali
katove. Svi policajci koji su bili na cesti penju se na krov. Svi policajci
zacijelo su čuli što je Terry Lawson rekao Maggie o svom nećaku.
Dopustila si svom bratu pederu da pobjegne.
Kate je rekla: »Chip je lagao.«
Oboje su je pogledali.
Slegnula je ramenima. »Priznao je.«
Maggie je upitala: »O čemu govoriš?«
Kate im je strpljivo objasnila. »Chip je priznao da je lagao o Jimmyju
i zatim je skočio s krova.« Zatim je rekla samouvjereno, kao prava
bogatašica: »Zaboga, vas dvoje stajali ste ovdje cijelo vrijeme. Zar niste
čuli što je rekao?«
ČETVRTI DAN
ČETVRTAK
 34.

Maggie je sjedila ispred Terryjeve bolesničke sobe. On će preživjeti.

Maggie se nije mogla pomiriti s tom činjenicom. Cijeli jučerašnji
dan i noć vjerovala je da neće preživjeti. Liječnici su rekli da će kritično
stanje potrajati dvadeset četiri sata - to vrijeme je prošlo, a Terry je i
dalje živ.
Nitko ne zna kako će dalje živjeti. Metak je pogodio Terryja u kičmu.
Pojavila se velika oteklina. Dio metka ostao je unutra. Krhotine nije
moguće ukloniti. Nisu znali hoće li nakon operacije moći hodati. Ništa
ne osjeća ispod pojasa. Jedino znaju da može disati bez aparata.
Dakle, može i govoriti.
Međutim, Maggie nije razgovarala sa stricem. Sjedila je ispred
njegove sobe i gledala u vrata. Posjeti Terryju su ograničeni. Ali njega
ne obilaze mnogi policajci.
Delia i Lilly plakale su cijelo vrijeme. Načelnik je došao i otišao
nakon pet minuta. Cal Vick zadržao se dulje, a onda ga je iz sobe
izbacila medicinska sestra. Gail se dovezla na invalidskim kolicima da
popričaju, a kad je saznala da ne smije pušiti zbog boce s kisikom,
vratila se u svoju sobu. Ni traga od Macka McKaya, Reda Flemminga,
Lesa Leslieja i Jetta Elliotta. Bud Deacon morao je izvijestiti Terryja o
Chipu. Razgovarali su gotovo jedan sat. Bud na odlasku nije htio
pogledati Maggie.
Jimmy je jutros razgovarao s Terryjem. Maggie nije znala o čemu su
razgovarali. Gnjavila je brata da joj kaže pojedinosti. Naravno da ga je
gnjavila. Maggie uvijek gnjavi. Međutim, sada Jimmy nije reagirao kao
što uvijek reagira, odnosno nije vikao na nju. Samo je odmahnuo
glavom i rekao da je sve u redu.
Je li sve u redu? Maggie je bila u prizemlju. Čula je govorkanja u
čekaonici. Zamijetila je kako neki policajci pogledavaju Jimmyja. Njih
troje potvrdili su Kateinu verziju o Chipovom priznanju, ali policajci su
po naravi sumnjičavi. Pomislila je da Red, Mack, Les i Jett zbog toga
nisu ni došli. Obožavali su Jimmyja. Kakve su onda oni osobe... ako se
pokaže da je Jimmy gay? Kakva je osoba Terry Lawson, ako je njegov
nećak homoseksualac?
Maggie je trebalo laknuti što su ti ljudi nestali iz njezinog života, a
ipak je bila bijesna zbog toga što su iznevjerili njezinog brata. Oni su ga
poučavali. Bolje su se ophodili s njim nego sa vlastitim sinovima. Nikad
im neće oprostiti što su mu okrenuli leđa zbog nečega što se njih uopće
ne tiče.
Međutim, Jimmyja izdaja nije uzrujala. Događaji na krovu nedaleko
od željezničkog čvorišta promijenili su mnogo toga, ali Jimmy Lawson
ipak nije tip koji će otvoriti svoje srce.
A ona druga stvar... pa, ni Maggie nije cura koja će otvoriti svoje
srce.
S druge strane, Kate se korjenito promijenila. Ona više nije naivna
pripravnica koja je prvog dana širom otvorila vrata svlačionice. U
njezinim žilama teče neka vrsta čelika. Čak i kad je pregledala stotine
stranica u bilježnici koju su pronašli u autu Chipa Bixbyja, njezin je
jedini komentar bio da je »Hebrejka« umjesnija riječ od »prljave
Židovke«.
Tko zna o čemu je Kate zaista razmišljala kad je vidjela popis koji je
Chip pripremio za nju? Kako je shvatila bilješke o nadziranju u kojima
je zapisano sve što je radila, i to od trenutka kad je upoznala Chipa na
streljani? Ili njegova buncanja o prljavim Zidovima, crnjama i žutima
koji uništavaju svijet, dok se dobri ljudi, poput Chipa Bixbyja, bore kako
bi ispravili nepravde?
Zna li itko tko je zapravo Kate Murphy?
Ona je jebeno uvjerljiva lažljivica. Odnosno, ona zamagljuje istinu,
kako bi rekla sama Kate. Svoje je umijeće barem upotrijebila u dobre
svrhe. Laži koje je Kate napisala u svom izvještaju su nevjerojatne.
Čudno je da nijedno uljepšavanje nije išlo njoj u prilog.
Policajka Lawson kleknula je na tlo i odvukla Bixbyju pažnju, pa sam
iskoristila mogućnost da se primaknem revolveru. Dakle, da ga ona nije
omela, ne bih mogla djelovati.
Bixby. Maggie je gotovo poželjela da je bila nazočna kad su vijest
priopćili Terryju. Htjela je vidjeti njegovo lice. Ne jedan, već dva
muškarca uspjeli su zavarati lukavog Terryja koji je uvijek na oprezu.
Bila je svjesna kako je to dokaz da je Terry naposljetku obična budala.
Neprestano se žali i prigovara zbog prljavih Židova, pički, crnja,
liberala, feministica i svih drugih koji uništavaju njegov savršeni, mali
svijet. Što je mislio da će se dogoditi ako netko kao što je Chip odluči
njegove riječi provesti u djelo?
 »Gospođice Lawson?« Iz Terryjeve sobe izašla je medicinska sestra.
Pridržala je vrata. »Želi vas vidjeti.«
Maggie nije znala hoće li se nasmijati ili pretražiti ženu koja se
zacijelo drogira.
»Nemojte se dugo zadržati.« Medicinska sestra bila je ozbiljna. Vidi
se da je umorna i tužna zbog toga što njeguje Terryja. »Mora se
odmarati.«
Maggie je stavila ruke na koljena. Ustala je sa stolice. Njegovi udarci
još uvijek bole. Na obrazu ima crnu modricu. Žućkastoplave modrice
na vratu. Čeljust je iščašena od Terryjeva udarca šakom u glavu.
U polumračnoj sobi jedina rasvjeta je treperenje elektronske
opreme. Maggie se u bolnicama uvijek osjeća ugodno. Godinama
posjećuje oca u duševnoj bolnici, pa je doživljava kao drugi dom.
Terry je ležao potrbuške na podešenom krevetu kako bi rasteretio
kičmu. Gledao je u pod. Ruke i noge imobilizirane su dugim trakama.
Druga traka omotana je na njegovoj glavi. Bolnička halja otvorena na
leđima. Maggie je vidjela njegove lopatice. Tridesetak centimetara
ispod njih je veliki zavoj koji pokriva ranu od metka. Ostatak tijela
pokriven je plahtom.
Netko je naslikao plavo nebo i bijele oblačiće na pločicama u koje je
zurio. Na rukohvatu kreveta pričvršćeno je malo zrcalo. U zrcalu je
vidjela Terryjeve oči i nos, premda nije znala vidi li on u zrcalu tko je u
sobi.
»Priđi bliže«, rekao je.
Maggie nije odmah shvatila što je rekao. Njegova glava pritisnuta je
okvirom otvora na krevetu. Jedva je govorio. »Bliže.«
Prišla je bliže. Gledao je u zrcalo. Može ju vidjeti. »Gdje je Jimmy?«
»Vratio se na posao.«
Terry je raširio svoje nosnice. »Mora dati ostavku.«
Maggie je šutjela.
»Njemu ondje nije mjesto.«
»Govoriš kao Chip Bixby.«
Terry se zajapurio. Iskolačio je oči. Maggie ga ne mora pogledati
kako bi shvatila da se zbog nje razbjesnio. Osjeća to u sebi. Osjeća to
svakim udahom. Svakim otkucajem srca. Neporecivo je povezana s
Terryjem, kao što je povezana i sa zvukovima u svojoj kući: lupkanjem
telefonskih žica, treskom vratima kuhinjskog ormarića, razbijanjem
jaja na rubu zdjele.
Maggie je sjela na pod. Prekrižila je noge i sagnula se kako bi je
Terry vidio licem u lice, a ne kao odraz u zrcalu.
»Želim ti nešto reći«, kazala je.
On je zurio u pod.
»Pogriješio si. Zanima li te u čemu si pogriješio?« Terry je stegnuo
čeljusti.
Maggie je ponovila njegovu omiljenu izreku: »›Ljudi ne uzimaju
ovlasti. Netko ih mora ovlastiti. ‹« Nije pričekala odgovor, već mu je
dala malo vremena da shvati njezine riječi. »Pogriješio si, Terry. Uzela
sam ovlast. I Kate Murphy je uzela ovlast.«
Nije gledao u nju. Nije gledao u zrcalo.
»Cijelu noć sjedim ispred tvoje sobe i razmišljam. Zanima li te što
sam zaključila?« Maggie nije pričekala. »Ne mislim da si okorjeli rasist.
Ili seksist. Ili antisemit. Ili homofob. Ili neki drugi seronja tog tipa.
Mislim da se bojiš.«
Terry nije gledao u nju.
»Prestravljen si.« Sjetila se što je Chip rekao na krovu. »Čitav tvoj
svijet obrnuo se naglavačke. Za tebe nema mjesta.«
Terry je šutio, ali Maggie je znala da su ga njezine riječi duboko
pogodile.
Rekla je: »Chip nije ubio one policajce zbog toga što ih mrzi. Ubio ih
je zato jer nije mogao podnijeti činjenicu da oni mijenjaju svijet. Ti si ga
uvjerio u to kad si podmetnuo dokaze Spiveyu. To je bila kap koja je
prelila čašu. loga si svjestan. I ja sam svjesna. Spivey je oslobođen, a
nakon dva mjeseca, Chip je počeo ubijati ljude koje si ti označio kao
krivce.«
Terry je čvrsto stegnuo čeljusti te je Maggie vidjela kako se kost
ocrtava ispod kože.
Rekla je i ovo: »Tužna je činjenica da je Spivey zbog tebe oslobođen.
Slučaj je bio neoboriv, ali ti ipak nisi bio zadovoljan. Nisi mogao
prepustiti sucu i poroti da donesu presudu na temelju dokaza.« Maggie
je zašutjela kako bi razmislio o njezinim riječima. »Chip je paranoik.
Samac. Njegov svijet se urušio. To nije mogao podnijeti. Baš kao ni ti.«
Terry je drhtao od srdžbe. Po njegovoj koži izbile su pjege. Znoj je
kapao po podu ispod njega.
»To sam ti htjela reći. Ti si kriv. Svijet se nije samo promijenio. On
se i ne obazire na tebe.« Maggie se osmjehnula. »Atlanta je i dalje grad
murjaka, Terry. A ti više nisi murjak koji upravlja ovim gradom.«
Naposljetku je progovorio. »Jebena pičko.«
Maggie se smiješila. Ona uživa u ovoj situaciji. Mogla bi tu sjediti
cijeli dan i izgovoriti svaku riječ koja joj je zbog njega zapela u grlu, a
Terry ne može baš ništa učiniti.
Rekao je: »Zar misliš da će se išta promijeniti?«
»Mislim da će se čitav svijet promijeniti. Za mene. Za Kate. Za crnce.
Za smeđe, žute, zelene. Za tebe. Pogotovo za tebe.«
Terry je sada gledao u nju. »Ti si nitko i ništa. Jesi li svjesna toga? Ti
si ono prljavo na mojim usranim gaćama.«
Maggie je vidjela kako je stegnuo šaku. Odmah je reagirala. Svaki
put kad se on razbjesni, ona osjeti gušenje u prsima, a srce joj brže
kuca.
»Gubi se odavde«, rekao je Terry.
»Ti mi nećeš govoriti kad ću otići.« Maggie je bila sagnuta i gledala
ga u oči. »Ti više ne zapovijedaš. Jesi li me čuo?«
»Kad ustanem iz ovog kreveta...«
»Osjećaš li ovo?« Maggie ga je uhvatila za potiljak.
Terry je zadržao dah. »Što radiš?«
Maggie je opipala njegov vrat. Koža je hladna i suha. »Znam da
osjećaš moj dodir. Ali ništa ne osjećaš ispod pojasa, zar ne?«
»Ma...« Nije mogao izgovoriti njezino ime. Znoj je kapao po podu,
curio po oslikanim pločicama.
»Rekli su ti da je metak ostao u kičmi?« Držala ga je za vrat. »Jedan
centimetar dijeli te od pišanja i sranja u vrećicu do kraja života.«
»Nemoj...«
Pomaknula je ruku dva centimetra. Dotaknula točku između
kralježaka na potiljku. Dodir je bio blag, ali ona je znala da ga Terry
osjeća kao udar maljem. »Reci mi da ti je žao.«
»M-molim?« mucao je.
»Reci mi da ti je žao«, šapnula mu je na uho. Nada se da osjeća
kapljice sline iz njezinih usta. Nada se da mu srce brže kuca od straha,
da su mu živci napeti, da ga je prožela strava jer je prikucan na krevet, a
netko iza njega radi sve što poželi.
Maggie je zarila prste između lopatica. Opipala kičmu. Rez je
dvadesetak centimetara niže. Ona će vrlo lako uvući prste u ranu i
gurnuti metak.
»Stani«, preklinjao je Terry. »Molim te.«
»Smjesta mi reci da ti je žao, ili ću te udariti šakom u leđa, pa će ti
metak izletjeti na nos.«
»Žao mi je!« vrištao je. »Žao mi je!«
»Sigurno?«
 »Da.« Plakao je. »Molim te, prestani. Žao mi je. Molim te.«
Maggie je podigla ruku. Polako je ustala s poda. Obrisala tur na
hlačama. Došla do vrata. Uhvatila kvaku.
Medicinska sestra bila je u hodniku. Vidjelo se da je čula buku. »Je li
mu dobro?«
»Dobro mu je.«
»Donijet ću njegove analgetike.«
Maggie ju je zaustavila. »Rekao mi je da ih ne želi.«
»Sigurni ste? Učinilo mi se da je vikao.«
»On uvijek viče«, rekla je Maggie. »Izbacuje to iz sebe. Trebali biste
ga vidjeti kod zubara. Dere se kao jarac. Zbog njega se zubari uvijek
rasplaču.«
Medicinska sestra ima dovoljno iskustva s Terryjem te je
povjerovala u njezinu priču. »Pa, ako baš inzistira.«
»Vjerujte mi. Odavno sam naučila da se s mojim stricem ne
raspravlja.« Maggie se nasmiješila ženi. »On je čvrst momak.«
 OSMI DAN
PONEDJELJAK
 EPILOG

Kate se dovezla u svom automobilu na parkiralište ispred policijske

postaje. Skinula je maramu omotanu oko glave. Sunčane naočale
stavila je u torbicu. Razmišljala je hoće li podići krov kabrioleta - nitko
neće ukrasti automobil na policijskom parkiralištu. Čak ni crveni Ford
Mustang.
Uzela je remen sa sjedala. Metalne kopče drži u džepu košulje.
Namjestila ih je na donjem remenu i okačila ih na remen s opremom.
Na leđima je pričvrstila radioprijemnik. Pregledala je džepove: žvakaća
guma, ruž na usne, notes, priručnik, kemijske olovke. Pregledala je
remen s opremom: ručna svjetiljka prikačena. Lisice u koricama.
Mikrofon provučen ispod epolete. Utikač u radioprijemniku. Ključevi
na kolutu. Pendrek provučen kroz metalnu omču. Korice revolvera
namještene na remenu. Njezin revolver zakopčan u koricama.
Njezin revolver.
Kate je ovakvim revolverom ustrijelila čovjeka. Ciljala je u prsa, a
pogodila ga je u rame. Međutim, kako bi u njezinom kvartu rekli,
točnost se jedino računa kod poreza i bacanja potkovica.
Premda u njezinom kvartu nikad neće saznati što se dogodilo na
onoj krovnoj terasi. Čak i ako bi htjela reći istinu, Kate nije mogla
objasniti kako se zaista osjećala. Htjela je ubiti Chipa Bixbyja. I to ne
prvim metkom kojim ga je pogodila... tada je jednostavno bila očajna i
morala ga je zaustaviti. Nije ga morala samo spriječiti da ubije Maggie,
već ga i ušutkati da ne izrekne užasne stvari koje je govorio.
Kateina bijela spavaćica? Njezin ljubičasti pokrivač? Njezina Oma?
Kate ga je odlučila ubiti u času kad je vidjela Patrickove vojničke
pločice. Preplavljena srdžbom, nije ga samo htjela ubiti. Htjela je
ispucati sve metke u njegova prsa. A zatim je htjela uliti vrelo ulje u
rupe na njegovom tijelu i plesati po lokvi njegove vruće krvi.
Ništa nije osjećala. Bila je u stanju učiniti sve.
Ukazala se i peta Kate. Ova Kate voli tamu. Njezin prst je na
okidaču. Spremna je zapucati. A zatim je druga Kate stupila na scenu.
Nije bila sigurna koja Kate. Kći? Udovica? Policajka? Drolja?
 Za nju, to je prava Kate. Jedina bitna Kate jest ona koja je stupila na
scenu na onom krovu. Prst je odmaknula od okidača. Dobacila je
Maggie lisice. Prava Kate je dobra osoba i neće počiniti zlo.
Zbog čega se to dogodilo? Zbog toga što je Kate izabrala.
Odmaknula se od ruba ponora. Ona nije osvetnica. Ona nije Chip
Bixby. Njezin je posao da provodi zakon, a Kate je točno to učinila. Ne
samo to. Zaštitila je Maggie. Spasila je Jimmyja. Spasila je sebe.
Naravno, u žaru borbe pomokrila se u hlače, ali zahvaljujući Philipu,
Kate je slučajno u džepu imala rezervne gaćice.
Zaključala je auto, što je glupo jer je krov spušten, ali to je navika
koju želi steći. Kate se namrštila kad je stavila policijsku kapu na glavu.
Postava je zaudarala na znojnu glavu Jimmyja Lawsona, iako je u kapu
svake večeri stavljala mirišljave vrećice. Barem je soda bikarbona
neutralizirala smrad njegovih cipela.
Male pobjede.
Kate je hodala pločnikom. Zrak je svjež. Sunce je izašlo. Pendrek
lupka po njezinom bedru. Korice su se usjekle u kožu.
Razmišljala je hoće li se na tome mjestu koža zadebljati. Mogla bi
porazgovarati s liječnikom.
»Murphy.« Jimmy Lawson hodao je iza nje.
Kate je usporila kako bi je sustigao. Upitala je: »Kako si proveo
vikend?«
»Kao i uvijek.«
Kate ga je pogledala. Jimmy se nikad nije doimao kao zabavan
momak.
Možda se želi promijeniti. Jimmy je drugačiji nego prije tjedan dana,
i to ne samo zbog ožiljaka na zapešćima. Utihnuo je bijes koji je kuhao
u njemu. Kate je razmišljala kad je promjena započela. Nitko ne zna što
je Jimmy proživio tijekom osamnaest sati kao Chipov zarobljenik.
Jimmy je rekao kako se jedino sjeća šumova u kuhinji. A zatim ga je
Chip udarao te se osvijestio na krovu uredske zgrade na ranžirnom
kolodvoru.
Pismo se nije spomenulo.
Kate je bila zadovoljna. Bez obzira što se zaista dogodilo, ona se
jedino nada da Jimmy više nije isti, bijesni čovjek. Maggie ga treba.
Policija ga treba, premda nije sigurna hoće li Jimmy zadržati radno
mjesto. Kate zna da su fantastično obavili zadatak, a ipak, tračevi se
šire policijskom postajom. Mislila je da su cure u srednjoj školi zle. Kate
je sinoć rekla Omi ovo: nijedna skupina nije toliko podložna tračevima
kao lokalna policija.
To je jedina pojedinost koju je rekla Omi. Novine su objavile
Kateinu fotografiju. Prepustila je novinaru da izvijesti njezinu obitelj, a
zahvaljujući načelniku policije, novinar nije znao mnogo. Istina o Chipu
Bixbyju i njegovom bolesnom dnevniku ležat će u policijskom skladištu
narednih sto godina. Odnosno, dok Kate ne dobije promaknuće.
Sigurna je da je detektivima dopušten pristup skladištu s dokazima.
Jimmy je rekao: »Mogu li te nešto upitati?«
»Vrlo rado ću odgovoriti.«
»Meci na stubištu. Zbog čega si brojala?«
Kate je uzdahnula. »Stolovi rezervirani za četiri ili više osoba. U
svlačionici je dopušteno samo šest predmeta. Najmanje dva pića za
šankom.« Slegnula je ramenima. »Cijeli život brojim.«
»Isuse Kriste«, mrmljao je. »Jesi li pomislila da je i Maggie mogla
ispaliti hice?«
»Naravno.« Nasmiješila se. »To sam pomislila čim sam se vratila
kući. Gotovo sam dobila srčani udar.«
»Zafrkavaš me?«
»Nažalost, ne zafrkavam se.« Kate je zbog stresa stajala ispod
vrućeg tuša sve dok iz bojlera nije potekla hladna voda. »Uopće mi nije
palo na pamet da je Maggie mogla pucati.«
»Dragi Bože, spasile su me dvije komičarke«, veselo je zadirkivao
Jimmy. Zastao je kod stuba ispred policijske postaje. »Dame imaju
prednost.«
»Zaboga, hvala ti, mladiću.« Kate se prva uspela po stubama. Kao i
uvijek, policajci su se okupili na ulazu u zgradu. Kao i uvijek, nisu je
propustili da prođe.
Kate se osvrnula. Umalo se zabila u Jimmyja.
Rekla je: »Pa, vidimo se večeras.«
Jimmy je zbunjeno otvorio usta, a Kate ga je ušutkala poljupcem.
Nije to običan poljubac. Kate je izvela čitavu predstavu. Milovala ga
po vratu. Noktima grebuckala po glavi. Doslovno mu je pala kapa s
glave.
Kate je gledala kako Jimmy uzima kapu s tla kad je prošla kroz
umrljana staklena vrata.
Probijanje kroz gužvu nije bilo neugodno kao prvog dana. Kate je
mnogo naučila u jednom tjednu. Recimo, zna da je to dvorana za
prozivku.
Ignorirala je penis nacrtan na vratima ženske svlačionice. Kate je
odškrinula vrata i ušla.
Maggie je bila sama. Stajala je ispred ormarića. »Uranila si.«
»To mi neće prijeći u naviku.«
»Znam.«
Kate se smiješila dok je otključavala ormarić. Refleksno je
provjerila što ima u džepovima. Zaboravila je ponijeti novac. Opet.
Patrickova fotografija na svome mjestu u novčaniku. Kate je
pomilovala njegovo lijepo lice. Cal Vick htio joj je vratiti Patrickove
vojničke pločice, ali Kate je uljudno odbila. Morat će unajmiti novi stan.
Kate se ne može vratiti u Barbizon, a premda je otac rekao da može
stanovati s njima, prestara je da živi u podrumu roditeljske kuće.
Osim toga, kad je ugledala tragove ispred prozora spavaće sobe,
shvatila je da mora stanovati na bolje čuvanome mjestu. Pozli joj kad
god se sjeti uhođenja Chipa Bixbyja.
Dakle, neće razmišljati o tome.
Kate je zatvorila novčanik. »Čula sam da je sutra pogreb Jakea
Coffeeja.«
»Gail želi da je dovezem. Trebaš li prijevoz?«
Kate se prisjetila zadnjeg pogreba na kojem je bila - Patrickove
posmrtne ostatke dovezli su avionom u Atlantu s drugog kraja svijeta.
Birokrati su sve zajebali. Žestoka oluja obrušila se na Adamu. Čekali su
da ostatke njezinog muža dopreme kući deset dana. Kate je na pogrebu
bila omamljena tabletama, te se ne sjeća trenutka kad su kovčeg
spustili u grob.
Maggie je upitala: »Jesi li dobro?«
»Savršeno«, slagala je Kate. »Naći ćemo se kod Gail, kako ne bi
morala voziti u Buckhead.«
»Buckhead«, gunđala je Maggie. »Slušaj, trebam ti reći ovo: Gail
razmišlja da otvori ured privatne istražiteljice.«
Kate je rukom pokrila usta.
Maggie je znala što želi reći. »Nije sve zajebancija, Kate.«
»Kiklop istražitelji?«
»Prestani.« Maggie je zavukla glavu u ormarić. Glas joj je bio
prigušen. »Nevolju uvijek drži na oku.«
»Uh, ta je dobra.«
»Dobro jutro, moje dame!« Wanda Clack provukla se u svlačionicu.
Uozbiljila se. »Opet su nacrtali kurac na vratima? Ma daj!«
Kate je dodala: »Rekla bih da se zbog sjenčanja doima realistično.«
»Klanjam se vašem stručnom mišljenju, gospođo Lawson.«
 »Molim?« rekla je Maggie.
»Nisi znala da tvoja partnerica hoda s tvojim bratom?« Wanda je
sjela na klupu. »Šlatali su se ispred policijske stanice. Svi policajci su ih
gledali.«
Maggie je pogledala Kate.
Kate je slegnula ramenima.
»Ne mogu povjerovati da je opet ponedjeljak. Još jedan jebeni
tjedan.« Wanda se nagnula i otvorila ormarić. Ručku svjetiljku, lisice i
prijemnik smjestila je na remen. »U subotu sam upoznala baš super
komada. Izgleda kao Al Pacino, premda je niži. Odveo me na ples i
večeru, a kad je saznao da sam policajka, pobjegao je kroz prozor
zahoda. Uvalio mi je račun!« Gromko se nasmijala. »Rekla bih da sam
imala sreće što iza kotlića nije bio skriven pištolj.«
Maggie se smiješila, kao što se smiješi kad je zaista sretna. »Uvijek
možeš izlaziti s policajcima.«
»Njih prepuštam mladim i glupim curama. Točno, Murphy?«
»Apsolutno.«
Vrata su se širom otvorila. Ustrašena djevojka upala je u prostoriju.
Rukama je pokrila grudi. Kapa joj je pala na oči. Njezina odora bila je tri
broja prevelika.
»Dragi Bože.« Za njom je ušla Charlaine Compton. Zatvorila je vrata
s obje ruke. »Gdje ti je jebena pamet? Ovdje je mogla biti naga žena.«
Nova djevojka otvorila je usta. Vidjelo se da želi pobjeći van,
Vjerojatno bi pobjegla da iza nje nije stajala Charlaine.
Wanda je rekla: »Pogledaj je, prestravila se.«
»Kao srna zaslijepljena farovima.« Charlaine je glumatala tugu.
»Sirotica neće izdržati ni tjedan dana.«
Kate je pažljivo promatrala novu djevojku, Tamna kosa i čvrsto
tijelo. Zgodna, premda je paralizirana strahom.
Wanda je upitala: »Kako se zoveš, draga?«
»B-b-beth Dawson.«
Wanda je rekla: »Podsjeća me na onu curu iz televizijske serije
Laugh-In. Kako se zove?«
»Lily Tomlin?« rekla je Charlaine. »Judy Crane?«
»Ruth Buzzi.« Wanda je pljesnula rukama. »Zvat ću te Buzzi.«
Charlaine je pogledala na sat. »Moram nazvati sestru i provjeriti da
malog nije strpala u prtljažnik, te da ga je odvezla u školu.«
»Trebamo izaći prije nego što se pojave crnkinje.« Wanda je lupnula
Kate po nozi, Kate joj je pomogla da ustane. Wanda nije izašla van, već
je uhvatila Dawsonicu za ramena. »Slušaj me, Buzzi. Prijateljski savjet:
kloni se Jimmyja Lawsona. On je dečko ove tu Murphy.« Prodrmala je
curu kao vreću s rubljem. »Vjeruj mi. Ne zajebavaj se s Murphy.
Ustrijelila je čovjeka da bi ga gledala kako plače.«
Wanda je odškrinula vrata i iskrala se u dvoranu za prozivke.
Maggie je rekla Kate: »Vick mi je rekao da smo partnerice. Slažeš li
se?«
»Zaboga, presretna sam.« Kate se morala zafrkavati. Zaista je bila
presretna.
A ipak, Maggie je odmahnula glavom kad se provukla kroz
odškrinuta vrata.
Kate je zatvorila torbicu. Još jednom je opipala džepove. Zalupila je
vrata ormarića.
Dawsonica je poskočila. Stajala je u kutu. Rukama je pokrila grudi.
Zbog prevelike kape, Kate nije mogla vidjeti koje su boje njezine oči.
Kate je rekla: »Makni ruke s grudiju.«
Dawsonica je spustila ruke. Torbica joj je pala na pod. Sagnula se da
uzme torbicu i glavom udarila u kvaku na vratima.
Kate je suspregnula osmijeh. »Imaš li lokot?« Djevojka od straha
nije mogla progovoriti. »Lokot sa šifrom?«
Dawsonica je odmahnula glavom. Stavila je kapu na glavu, a ona joj
je pala na oči. Nakrivila je kapu.
Kate je otvorila ormarić. »Danas koristi moj ormarić. Sutra ćeš
dobiti svoj ormarić. Na Aveniji Central, u blizini Sveučilišta, postoji
trgovina sportske opreme. Ako dođeš u odori, dobit ćeš lokot
besplatno.«
Dawsonica je bila nepomična.
Kate je uzela njezinu torbicu i bacila je u svoj ormarić. »Ne smiješ
širom otvoriti vrata da dečki ne bi gledali unutra. Ne nosi tanke čarape
koje si dobila. Kod Franklina Simona imaju vunene, dva para za dolar, a
meni su draže one od kašmira, kod Davison’sa. Svejedno, kupi deblje
čarape da ti cipele ne spadaju s nogu. Nabavi klamericu za hlače.
Ukosnice su beskorisne. Vjeruj mi. Naposljetku, izgledat ćeš kao
strašilo u filmu Čarobnjak iz Oza. Kad smo kod gledanja, uvijek
promatraj sve naokolo. Gore, dolje, lijevo, desno, sprijeda, straga,
postrance. Smiješ skinuti kapu.«
Dawsonica je skinula kapu.
»Vidiš li ovaj zastor?«
Dawsonica je pogledala zastor.
 »Ondje se presvlače crnkinje. Svlačionica je njihova na deset minuta
prije prozivke. To je pravilo. Ne žele nas zateći ovdje, a mi ih ne želimo
razbjesniti. Shvaćaš?«
Dawsonica je gledala naokolo. Grozničavo razmišlja kako bi
upamtila sve što je saznala.
Kate nije usporila, već je ubrzala. »Neće te uhapsiti ako prepraviš
odoru. U Četrnaestoj je krojač koji će ti je srediti. On je Židov, ali nije
nerazuman. Što još? Aha... zahod je na katu. Malen, samo dvije kabine,
Ne sprejaj kosu pred zrcalom, jer bi te netko mogao ubiti. Ozbiljno ti
govorim. Svi smo naoružani. Usput, ja sam Kate.«
Kate je ispružila ruku.
Dawsonica se kolebala, a zatim se bojažljivo rukovala s Kate.
»Dobro nam došla u policiju Atlante.«
 ZAHVALE

Molim vas, imajte na umu da Atlanta nije samo grad - sva iskustva su
jedinstvena. Ovaj roman prožet je pojedinostima iz stvarnog života, a
ipak je književno djelo (dakle, izmišljala sam).
Za povijest Atlante u sedamdesetima, htjela bih zahvaliti Janice
Blumberg, Doni Robertson, Vickye Prattes i divnom, naočitom dr,
Chipu Pendletonu. Zahvaljujem Ineke Lenting, mojoj prevoditeljici s
nizozemskog, na pomoći oko nizozemskog jezika (na tom jeziku jedino
znam psovke koje sam čula od Marjolein). Iannis Goerlandt i Leen van
der Broucke odgovorili su na sva moja pitanja o Flandriji (iskreno se
ispričavam flandrijskim čitateljima koje obožavam, vi ste najbolji,
najveseliji narod koji sam upoznala. Uvijek ću pamtiti vrijeme koje sam
provela s vama). Od Melisse Van der Wagt čula sam kako se izgovaraju
riječi na nizozemskom (ne, Melissa, ne izgovaraju se kao i engleske
riječi). Nanda Brouwer odvela me u Joods Historisch Museum u
Amsterdamu, a ondje je Mirjam Knotter strpljivo odgovarala na moja
pitanja. Posebno zahvaljujem Lindi Andriesse iz Hollandsche
Schouwburga na ljubaznosti i želji da sa mnom podijeli svoja iskustva.
Barbara Reuten, hvala ti što si omogućila te susrete. Svima koje zanima
povijest Nizozemske u ratu, preporučila bih da posjete i pomognu tim
ključnim organizacijama. Ustvari, svima bih preporučila da posjete
Nizozemsku kad god uzmognu (a osobito Flandriju!).
Neizmjerno se ispričavam na slobodnom opisu ranžirnog
kolodvora Howell. Nadalje, trebam reći da je Warren Zevon snimljen
1975. godine, a objavljen je u svibnju 1976.
David i Ellen Conford bili su moji židovski informatori o svemu
vezanom uz jidiš. Ako čitatelj smatra da sam pogriješila: a glick hot dich
getrofen! Laurent Bouzereau: hvala ti na tvom adresaru. Susan Rebessa
White: hvala ti na savjetu o restoranu Colonnade. Kitty: hvala ti zbog
toga što si potvrdila da odrasle žene u Buckheadu i dalje kažu
»zaboga«. Kat: ti znaš na čemu zahvaljujem, mamice. Gillian: radila sam
na ovoj knjizi kad si smišljala sjajne viceve o slatkim krumpirima.
Charlaine i Lee: da, to ste vas dvoje. Mo Hayder: ispričavam se što je u
ovoj knjizi vrlo malo osoba skončalo užasnom smrću. Drugi put.
 Mojim urednicama, Jennifer Hershey i Kate Elton (najboljim
prijateljicama): hvala vam na marljivosti i strpljenju. Pisanje romana je
kao hod po užetu, zahvalna sam što ste vas dvije bile moja zaštitna
mreža. Zahvaljujem ljudima iz izdavačke kuće Random House u
Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji: Gini Centrello,
Libby McGuire, Susan Sandon, Georgini Hawtrey-Woore, Jenny Geras i
Markusu Dohleu. Victoria Sanders, hvala ti što si podnosila moja
sranja. Diane Dickensheid, hvala ti što si slušala Victoriju kako podnosi
moja sranja. Angela Cheng Caplan, ti si zvijezda. Bit će još sranja.
Naposljetku, zahvaljujem najvažnijim osobama u mom životu: tata,
hvala ti jer si mi donosio juhu i kukuruzni kruh i govorio mi da se
počešljam, dok sam se ja mučila s pisanjem ovog romana. D. A. - ne
znam što sam uradila da te zaslužim, a sigurna sam da ni ti ne znaš.
 O AUTORU

Karin Slaughter (1971.) po mnogima je danas najbolja američka

autorica trilera, poznata i po svom društvenom angažmanu. Prodaja
njezinih knjiga dosegla je vrtoglavih 35 milijuna primjeraka a
prevedene su na 36 jezika.
Njezini romani iz serijala o detektivu državnog istražnog ureda
Willu Trentu, koji zločine istražuje na nekonvencionalan način i s
radnjom smještenom u Atlanti, južnjačkoj metropoli s rekordnom
stopom zločina u SAD-u, u više navrata našli su se na samom vrhu New
York Timeseove ljestvice najprodavanijih knjiga.
Čitatelje i kritičare oduševila je već prvim romanom Triptih
(Triptych, 2006.), za koji su filmska prava 2012. prodana uglednoj
švedskoj producentskoj kući Yellow Bird koja stoji iza filmskih
adaptacija Larssonove trilogije Millennium i Nesbøovih Lovaca, na
glave, a za svoj idući roman Krhotine (Fractured, 2008.) dobila je
nagradu Crimezone za nabolji triler. U ukupno devet godina otkad se
dodjeljuje ova nagrada, Karin Slaughter jedina je strana autorica koja je
bila nagrađena čak četiri puta. U Znanju su, iz serijala o Willu Trentu,
dosad objavljeni naslovi Triptih, Krhotine, Postanak, Slomljena, Duboki
pad, Rane i Sakriveno. Grad murjaka njezin je prvi samostalni roman
objavljen u Znanju.
[←1] lisac, op. prev.

[←2] seksi, op. prev.

[←3] Kako se uzme, op. ur.

[←4] Ona je previše pametna za tu vrstu posla, op. ur.

[←5] Majko, op. ur

[←6] BJ - blow job, oralno zadovoljenje muškarca. (Prev.)

[←7] Pogrdno iskrivljavanje naziva »Metropolitan Atlanta Rapid

Transit Authority«, prometnog sustava za brzi prijevoza putnika na
području grada Atlante. Prev.

[←8] Deaf - gluh; Deathly - smrtonosan, stravičan. Prev.

[←9] Meshugeneh - ludi, šašavi na jidišu. Prev.

[←10] To je valonski, ne flamanski

[←11] Shagetz na jidišu označava nežidova koji voli nežidovske hobije,

ima tetovaže, igra nogomet i pije, te je nepoželjan zet židovskim
majkama. - op. prev.

[←12] Schwartze, na jidišu crnac. - op. prev.

[←13] Počivao u miru, na hebrejskom. - op. prev.

[←14] Arumloyfer, zgubidan na jidišu. - op. prev.

[←15] HaShem, Bog na jigtišu. - op. prev.