BILJESKA O PISCU

Sofokle je zivio punih devedeset godina,skoro citav V vijek p.n.e.(496-406 p.n.e.).Napisao je sto
dvadeset tri tragedije,od kojih je do nas stiglo samo sedam.Bio je najuspjesniji atinski
tragicar:dvije trecine njegovih dijela nagradjeno je prvom nagradom,a za ostale je dobijao uvijek
drugu.Biografske skice o njemu slazu se da je bio omiljen medju sugradjanima,iz ugledne
porodice,lijep,patriota i pobozan.Obavljao je vise drzavnih funkcija u Atini,a jednom je bio strateg
zajedno sa Periklom.Poslije smrti slavljen je kao heroj pod imenom Deksion jer je prilikom
ustanovljenja kulta Asklepijevog u Atini primio kip bogau svoju kucu prije nego sto je prenijet u
hram.Biografi kazu da je napisao raspravu "O horu",koja nije sacuvana.U njoj je najvjerovatnije
objasnio zasto mu je bilo potrebno, za nas zagonetno,povecanje broja horista sa dvanaest na
petnaest.Izgleda da je prvi uveo obicaj pisanja samostalnih tragedija umjesto organskih trilogija u
kojima se drame nadovezuju jedna na drugu i cine cjelinu.Pisac je uvijek bio I reditelj I kompozitor
I glumac;kazu da je Sofokle zbog slabog glasa prvi od pisaca prestao da glumi.

ANTIGONA
Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u
Homerovim epovima;mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.Poslije
Edipovog odlaska iz Tebe,njegovi sinovi,blizanci Polinik i Eteokle,izabrani su za tebanske
vladare.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine
smjenjivati.Medjutim,Eteokle,koji je prvi stupio na vlast,odbio je da bratu ustupi presto kad je
godina istekla.Uz pomoc svog tasta Adrasta,Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu..Opsjeli su
grad,ali ih sreca nije posluzila.Vidjevsi da njegova vojska gubitku, a da bi sprijecio dalje
krvoprolice,Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.U
tom dvoboju su,medjutim,obojica poginuli.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I
uspio da odbije napadace.Teba je odbranjena,Kreont je postao novi vladar.On nije dozvolio da se
pokopaju mrtvi napadaci-dakle,ni Polinik,Antigonin brat.
Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen,Kreont slijedi atinski zakon koji ne
dozvoljava pokop neprijatelja drzave,zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz
njih.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni,makar I
simbolicno,kako to I Antigona cini,pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.Mrtvi pripadaju
podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju,a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu
mrtvih,sahrana je neophodna.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada,carstva
mrtvih,nego luta unaokolo kao avet.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema
onima koji nisu izvrsili svoju obavezu,pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko
sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.Tu obavezu mora da izvrsi porodica
preminulog.
Tu pocinje "Antigona".

Antigona je ,sahranivsi mrtvog brata,izvrsila svoju duznost,ali je istovremeno prekrsila Kreontovu

zapovijest I zato biva kaznjena.Kreont je,stiteci interese drzave,povrijedio interese porodice.Na
kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju,a Kreontu ostaje
jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.
Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije,mora se kao pogresno odbaciti
misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi,a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u
pravu.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon,a Antigona na
religiozni obicaj,na obicajno pravo.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom,to je vec dovoljna
osnova za gradnju dramskog sukoba;ovaj se,medjutim,zaostrava do tragickog licnim
motivacijama strana koje su se u njemu nasle.
Svoju zagonetnost I privlacnost ,kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je
postavila,"Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti,u kojoj je moguce da I
Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.
O DRAMI
Drama se dijeli na : tragediju , komediju i dramu u uzem smislu.
Osnovni elementi drame su :
1- radnja je sazeta i intenzivno tece kroz ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i rasplet.
Odigrava se na sceni, te gledaoci dozivljavaju sudbine dramskih junaka;
2- junak se ne slika svestrano, vec se otkriva samo jedna, dominantna crta njegovog karaktera;
3- remarke ili didaskalije (epski elementi u drami) su opisi i objasnjenja na pocetku cinova ili kratki
dijelovi teksta u zagradama;
4- cin je dio drame, bez prekida od jednog dizanja pa do narednog spustanja zavjese. Cinovi se
dijele na pojave- trajanje radnje od ulaska jedne licnosti na pozornicu, pa do njenog izlaska sa
pozornice;
5- replika je pojedinacni govor svakog lika;
6- dijalog je razgovor izmedu dva lika;
7- monolog je produzena replika, kad jedno lice duze govori na pozornici o onome sto misli ili
osjeca.
Nauka koja izucava vezu drame i pozorista je teatrologija.
TRAGEDIJA- najstarija vrsta drame, nastala u 5-om vijeku p.n.e. u Grckoj. Junak drame dolazi u
sukob sa sredinom i strada, iako je jaka licnost i iznad obicnih je ljudi. Stil tragedije je uzvisen,
patetican, a jezik biran i bogat poetskim slikama.
TRAGICNI JUNAK- pojedinac u sukobu sa ustaljenim normama i nametnutim poretkom sa kojima
se ne moze pomiriti.
TRAGICKA KRIVICA- junak je od pocetka svjestan svoje krivice i sluti do cega ona dovodi, a kad
nacini iskorak i izrazi neslaganje i prkos dolazi do tragedije.
OMPOZICIJA DRAME "ANTIGONA"
PROLOG- uvodni govor, na sceni su Antigina i Ismena, njena sestra, koje razgovaraju o naredbi
kralja Kreonta, koji je zabranio da sahrane brata Polinika
PRVA EPISODIJA- Kreont govori o svojoj odluci, dolazi strazar i donosi vijest o pepelu posutom
po Polinikovom tijelu; hor pjeva o covjeku i njegovim mocima, te snazi da opstane u prirodi;
DRUGA EPISODIJA- strazar dovodi Antigonu, pa ona sa Kreontom vodi dijalog, dovode i Ismenu,
koja zeli da podijeli krivicu sa sestrom, ali to Antigona odbija;
TRECA EPISODIJA- nastupa hor, Kreont razgovara sa sinom Hemonom, koji ga odvraca od
kazne;
CETVRTA EPISODIJA- Antigona se oprasta od zivota, svjetlosti, odlazi u vijecni mrak i zali sto ni
zena ni majka nije bila;
PETA EPISODIJA- dijalog Kreonta i Tiresija, proroka koji mu savjetuje da odustane od kazne;
Kreont osjeca savjest, te naraduje da se Antigona oslobodi, ali odlucio je kasno;
EKSODA- glasnik javlja da se Antigona objesila, a i da se Hemon nasavsi je probada macem, a
onda se i njegova majka, Kreontova zena, kraljica, srusena tugom, ubija.
HOR pjeva 'ulaznu pjesmu' koja se dijeli na strofe i antistrofe (okret na drugu stranu). Episodije su
danasnji cinovi. Pjesme hora kroz dramu su 'stajace pjesme'.Eksoda je na kraju, a zatim ide
'izlazna pjesma'.
KROZ LEGENDU
Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost. Znala je da se suocava sa smrcu, tamom
podzemlja, a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. Odlucila je, iako svjesna krivice
koju ce ispastati, da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu.
Sinoc dok me magla vodila u praproslost, njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike ovako:
"O gresko moja, zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri, da mu tijelo
raznesu ptice? O sudbino, zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima
sjemena, da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki, vise svjetla ne vidjela, vise zore ne
docekala. Da je Sfinga moje patnje znala, pitanja bi o meni postavljala. Hemone, tebi zena nisam
bila; tebi, nerodeno dijete, majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon postovala, probala
sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati, ljudska rijec me kazni. A sad primite i mene,
novog stanovnika podzemlja." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju, olicenje njeznosti
i pozrtvovanosti. Izdigla se iznad svih, jer: "Necu stradati,a plemenita da me ne zadesi smrt." U
zivotu treba imati cilj,nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti,
jer kada sebe cijelog ulozimo i damo, tek tada mozemo biti cijeli. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se
u svaki stih, postala sam bogatija za jedno saznanje. Mislim da sam, ponekad, Antigona. Mozda
smo svi mi. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu
uciniti. Kada istinski volim, posvetim se u potpunosti bez rezerve. Bez sumnje da bih mogla biti
povrijedena i porazena, jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Tada saznajem da , inace, nisam ni
svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. I tada nastojim da se uspravim, visoko poletim i
prkosno kazem:"Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodena." Dok talasi udaraju, treba ostati
nerazrusiv greben, dici se iznad vremena, kao Antigona. Kao mi.

Sofoklo
Antigona
Blješke o piscu:
Čitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost
javnog života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac
cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo
sedam njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode pozorišta
širom svijeta.

Lica:
Antigona - kćer Edipova
Izmena - kćer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Tema:
Sukob zakona i individualnog svaćanja života

Mjesto radnje:
Teba

Sadržaj:
Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com
I čin
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata
Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne
smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog
Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi
ostvariti svoj cilj.

II čin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da će mu biti
vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako
uznemiren priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak
zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda
da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću.

III čin
Dolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je
otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu
zašto je to učinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih
ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje
priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi
Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena na smrt, ali je
Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi
Antigonu kao zaručnicu svog sina. No on to odbija.

IV čin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov narod
ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon
uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava da će
Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim
ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu.
Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u
kulu svog doma.

V čin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i
ponosna zbog svog čina govori o svijim roditeljima i braći kojima će se
uskoro pridružiti.
VI čin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili
njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije
pokopati i da će zbbog toga nna njegovu obitelj doći strašna nesreća.
Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na
njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa
svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati
njenog brata, ali u najvećoj tajnosti.

VII čin
Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika
te čuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik
ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika,
pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se
ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena
odgovoriti on nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne
ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u
smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu
priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeći svoju smrt
proklinje svoj život i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova:
Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće. Jaka,
samouvjerena i ponosna zbog svog čina učinila se poput nedodirljive
božice. Zračila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala
kod svog nauma i ostvarila ga.