Professional Documents
Culture Documents
Ugovor o Nasljeđivanju
Ugovor o Nasljeđivanju
Pravni fakultet
I ciklus studije –Nasljedno pravo
UGOVOR O NASLJEĐIVANJU
Seminarski rad
1
SADRŽAJ
UVOD
1. Nasljednopravni ugovori .................................................................................................... 1
2. Ugovor o nasljeđivanju ...................................................................................................... 2
2. 1. Pojam i pravna priroda ................................................................................................... 2
2. 2. Modaliteti ugovora o nasljeđivanju ................................................................................ 3
2. 3. Zaključenje ugovora o nasljeđivanju .............................................................................. 5
2. 4. Sadržina ugovora o nasljeđivanju .................................................................................. 7
2. 5.Vezanost zavještaoca ugovorom o nasljeđivanju ............................................................ 8
3. Ugovor o nasljeđivanju prema ZoN FBiH ....................................................................... 10
3. 1. Pravne karakteristike ugovora o nasljeđivanju prema ZoN FBiH ............................... 11
3. 2. Prestanak ugovora o nasljeđivanju ............................................................................... 14
4. Kombiniranje bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju .............................................. 15
5. Primjeri iz sudske prakse..................................................................................................16
ZAKLJUČAK.......................................................................................................................20
LITERATURA
2
UVOD
Zadatak ovog seminarskog rada je uvođenje u osnove novog instituta Zakona o nasljeđivanju
FBiH- ugovora o nasljeđivanju. S obzirom da je izmjenama i dopunama ovaj institut u skorije
vrijeme uveden, sudska praksa nije imala dovoljno vremena da iskristališe rješenja koja će
sadržajno pratiti jedno drugo. Upravo zato se u prvim poglavljima pravi osvrt na samu prirodu
i pojam ugovora o nasljeđivanju. Potom ispitujući modalitete, sadržinu i način zaključenja
ugovora o nasljeđivanju, predstavljena su opšta pravila vezana za ovaj institut. Prva poglavlja
su rađena po uzoru na njemačko pravo, u kojem ovaj institut postoji već duže vrijeme. Tako
da je u prvim poglavljima riječ o tome kakav ugovor o nasljeđivanju treba biti u razvijenim
pravnim sistemima. Prateća poglavlja obrađuju ugovor o nasljeđivanju po federalnom
zakonodavstvu. Komparacija koja je napravljena ukazuje na to koja se opšta pravila
primjenjuju u našem Zakonu o nasljeđivanju, i koje su to razlike između domaćeg i europskog
zakonodavstva po pitanju ovog instituta. Na kraju rada uvršteno je i poglavlje koje pravi
relaciju između bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju s obzirom da su ova dva ugovora
veoma kompatibilna, i da se njihove prednosti često zanemaruju. Posljednje poglavlje sadrži
primjere iz sudske prakse kao neizostavan dodatak koji potkrepljuje teoretski dio.
3
1. Nasljednopravni ugovori
Nasljednopravne ugovore nije prihvatalo rimsko pravo niti prava koja baštine tradiciju
rimskog prava zbog ograničenosti slobode testiranja (pravni poslovi mortis causae) i
ograničenja raspolaganja pravnim poslovima za života (inter vivos). Te tradicije su prihvatale
jedino testament kao pravni osnov pozivanja na nasljeđe.1 Međutim, na prostorima Bosne i
Hercegovine ovaj ugovor je ipak bio u primjeni još davne 1855. godine kroz odredbe
Austrijskog građanskog zakonika (dalje: AGZ).2 Primjenjivao se na austrijske državljane koji
su živjeli u Bosni i Hercegovini, a od decembra 1878. godine se počeo primjenjivati u Bosni i
Hercegovini ukoliko nije bilo domaćih zakona ili se oni nisu mogli primjenjivati na nove
prilike. Mogli su ga zaključiti u pismenoj formi samo supružnici u pogledu cijele i dijela
zaostavštine uz obavezno poštivanje pravila nužnog nasljeđivanja.3
• ugovor o odricanju od nasljeđa koje nije otvoreno (tzv. negativni ugovor o nasljeđivanju).
Ovi ugovori se nazivaju nasljednopravni ugovori.4 Od njih treba razlikovati određene
obligacionopravne ugovore sa nasljednopravnim posljedicama:
Ova dva obligaciona ugovora nisu osnov pozivanja na nasljeđe a osnovna nasljednopravna
posljedica jeste da u slučaju njihove punovažnosti, imovina koja je predmet tih ugovora ne
ulazi u ostavinu niti se iz nje mogu namiriti nužni nasljednici.5
1
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
2
Austrijski opći građanski zakonik (Justizgesetzsammlung, br. 1-6/1811), objava od 1.6.1811, na snazi od
1.1.1812.
3
Jedna četvrtina od ukupne zaostavštine je pripadala zakonskim nužnim nasljednicima.
4
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
5
Ibid.
4
2. Ugovor o nasljeđivanju
Njemački autori definišu ugovor o nasljeđivanju7 kao ugovorno raspolaganje za slučaj smrti.8
Ovakva definicija ističe najznačajniju osobenost ugovora o nasljeđivanju, koja se ogleda u
njegovoj dvostrukoj pravnoj prirodi: on je istovremeno i ugovor, ali i raspolaganje za slučaj
smrti.9 U njemačkoj literaturi, termin raspolaganje za slučaj smrti koristi se kao generički
pojam za označavanje pravnih poslova kojima jedno lice imenuje nasljednike, legatare i na
drugi način uređuje građanskopravne posljedice svoje smrti. U okviru ove kategorije pravi se
razlika između: jednostranih raspolaganja za slučaj smrti (testament) i dvostranih raspolagana
za slučaj smrti (ugovor o nasljeđivanju).10 Ugovor o nasljeđivanju omogućuje zavještaocu da
na različite načine uredi nasljednopravne posljedice svoje smrti. U praksi je čest slučaj da
zavještalac za nasljednika odredi drugu ugovornu stranu.11 Dozvoljen je i ugovor kojim
zavještalac za nasljednike imenuje treće lice, npr. suružnici zaključe ugovor kojim muž za
nasljednika imenuje pastorka. Poseban modalitet predstavlja tzv. recipročni ugovor o
nasljeđivanju, kojim se ugovornici uzajamno imenuju za nasljednike, tako da onaj koji
nadživi postaje nasljednik onoga koji umre prvi.12 Po tome što predstavlja raspolaganje za
slučaj smrti, ugovor o nasljeđivanju se razlikuje od stvarnopravnih i obligacionih ugovora,
tako da ga neki autori smatraju ugovorom sui generis. On je drugačiji od stvarnopravnih
ugovora jer nema za posljedicu neposredan prenos prava svojine ili promjenu subjektivnih
prava. Ugovorni zavještalac se ne obavezuje da raspolaže za slučaj smrti u korist svog
sugovornika ili trećeg lica, što razlikuje ugovor o nasljeđivanju od obligacionopravnih
ugovora.
6
Marković Slavko, Nasljedno pravo, Niš, 1978., str. 103.
7
njem. Erbvertrag
8
Đurđević Dejan, Uvođenje ugovora o nasljeđivanju u srpsko pravo, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2009.
godine, str. 188
9
Ibid.
10
Ibid., str. 189
11
Npr. supružnici zaključe ugovor kojim muž imenuje ženu za nasljednika.
12
Đurđević, loc. cit.
5
Raspolaganje za slučaj smrti sadržano je u samom ugovoru i njegova pravna dejstva nastupaju
ex lege u trenutku smrti ugovornog zavještaoca.13 Osim toga, ugovor o nasljeđivanju nije
obligacioni ugovor i zbog toga što za zavještaoca ne stvara obavezu nečinjenja, tj. obavezu da
ne otuđuje prava koja posjeduje. Kako je ugovor o nasljeđivanju raspolaganje za slučaj smrti,
on ima izvjesnih sličnosti sa testamentom. Ugovor o nasljeđivanju je pravni posao mortis
causa i strogo lični pravni posao.14 Dejstva ugovora o nasljeđivanju nastupaju kada
zavještalac umre. Do tog momenta ugovorni nasljednik nema nikakvo subjektivno pravo.
Njemu ne pripada ni pravo čekanja, koje bi mogao da obezbjedi upisom u javne knjige ili
preduzimanje drugih radnji koje su usmejrene na očuvanje budućeg prava. Ugovorom
nasljedniku preostaje samo tzv. nasljedna nada- izgled da će u trenutku zavještaočeve smrti
postati njegov nasljednik, koji može ali ne mora da se ostvari.15 Da bi nastupila pravna dejstva
ugovora o nasljeđivanju, ugovorni nasljednik mora da doživi trenutak zavještaočeve smrti,
mora biti sposoban i dostojan za nasljeđivanje i ne smije se odreći nasljedstva. Ovdje treba
posebno istaći da ugovorni nasljednik zadržava mogućnost da da negativnu nasljednu izjavu,
uprkos tome što se saglasio sa zaključenjem ugovora o nasljeđivanju. Između ugovora o
nasljeđivanju i testamenta postoje izvjesne razlike. Testament je jednostran i opoziv pravni
posao, koji ne ograničava zavještaočevu slobodu raspolaganja. Ugovorni zavještalac je vezan
ugovorom o nasljeđivanju. On ga, po pravilu, ne može jednostrano opozvati, tako da ugovor o
nasljeđivanju predstavlja jedan vid voljnog ograničavanja ostaviočeve slobode testiranja.16
13
Ibid.
14
Ibid.
15
Ibid., str. 190
16
Ibid.
17
Krešić Boris, Priručnik za polaganje Nasljednog prava, Tuzla, 2010. godine, str. 168
18
Đurđević, loc. cit.
19
Ibid.
6
Kod dvostrano imenujućih ugovora o nasljeđivanju, oba ugovornika figuriraju kao ugovorni
zavještaoci, koji se uzajamno imenuju za nasljednike, ili za zajedničkog nasljednika imenuju
neko treće lice.20 Pravni značaj razlikovanja jednostrano i dvostrano imenujućih ugovora o
nasljeđivanju ogleda se u tome što za dvostrano imenujuće ugovore o nasljeđivanju važi
pretpostavka korespektivnosti- uzajamne uslovljenosti nasljednopravnih raspolaganja. U
slučaju da raspolaganje jednog ugovornog zavještaoca bude poništeno, raspolaganje drugog
ugovornika neće proizvesti pravna dejstva. Osim toga, ako jedan ugovorni zavještalac zadrži
pravo da opozove svoje raspolaganje za slučaj smrti, opozivanjem jednog ugovornog
raspolaganja, stavlja se van snage cijeli ugovor o nasljeđivanju. Pravilo o korespektivnosti
ima dispozitivnu prirodu, jer ugovornici mogu predvidjeti da ništavost ili opozivanje jednog
nasljednopravnog raspolaganja neće imati za posljedicu stavljanje van snage cijelog
ugovora.21
20
Ibid., str. 191
21
Ibid.
22
Ibid.
23
Ibid.
7
2. 3. Zaključenje ugovora o nasljeđivanju
Ugovor o nasljeđivanju je strogo ličan pravni posao, jer ga u ime zavještaoca ne može
zaključiti njegov punomoćnik, odnosno zakonski zastupnik.24 Pravilo o isključenju zastupanja
odnosi se samo na zavještaoca. Jednostrano imenujuće ugovore o nasljeđivanju zavještalac
može zaključitit sa zastupnikom svog saugovornika. Da bi zaključio ugovor o nasljeđivanju
zavještalac mora biti potpuno poslovno sposoban. Testamentarna sposobnost nije dovoljna.25
Potpuna poslovna sposobnost se zahtjeva samo na strani zavještaoca. Kod jednostrano
imenujućih ugovora o nasljeđivanju, na zavještaočevog saugovornika primjenjuju se opšta
pravila građanskog prava. On ne mora imati potpunu poslovnu sposobnost, a ugovor može u
njegovo ime zaključiti i njegov zakonski zastupnik.26
24
Ibid., str. 192
25
Ibid.
26
Ibid.
27
Ibid., str. 193
28
Ibid., str. 194
29
Ibid.
8
Pravilo je da ugovornici mogu izjavit volju na dva načina. Prvi je da pred javnim bilježnikom
usmeno saopšte sadržinu ugovora. Drugi način je da javnom bilježniku predaju otvoreno ili
zatvoreno pismeno na kojem je napisan tekst ugovora i da tom prilikom izjave da to pismeno
predstavlja njihov ugovor o nasljeđivanju.30 Sva ova pravila važe isključivo za ugovor o
nasljeđivanju. Njima nisu obuhvaćeni ostali prateći sporazumi koje ugovornici sklapaju
zajedno sa ugovorom o nasljeđivanju (npr. obaveza zavještaočevog saugovornika da izvrši
neku protivčinidbu kao naknadu za to što je imenovan za nasljednika.31
30
Ibid.
31
Ibid.
32
Ibid., str. 195
33
Ibid.
9
2. 4. Sadržina ugovora o nasljeđivanju
Ugovor o nasljeđivanju može da sadrži sva nasljednopravna raspolaganja koja se sreću kod
testamenta: imenovanje nasljednika, ostavljanje legata, ostavljanje naloga, razbaštinjenje, itd.
Međutim, za razliku od testamenta, kod ugovora o nasljeđivanju se pravi razlika između
ugovornih i jednostranih raspolaganja.34
34
Ibid., str. 196
35
Ibid.
36
Ibid.
37
Ibid.
10
2. 5. Vezanost zavještaoca ugovorom o nasljeđivanju
38
Ibid., str. 197
39
Ibid.
40
Ibid., str. 198
41
Ibid.
11
Tako iako je ugovorom o nasljeđivanju predviđeno da će ugovorni nasljednik dobiti ½
zaostavštine, biće punovažan testament kojim se ugovornom nasljedniku ostavlja cijela
zaostavština.42
42
Ibid.
43
Ibid., str. 199
44
Ibid.
45
Ibid.
12
3. Ugovor o nasljeđivanju prema ZoN FbiH
46
«Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 80/14 od 01.10.2014., u nastavku ZoN.
47
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
48
Krešić, op. cit., str. 168
13
Prema ZoN FBiH ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za
nasljednike ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata.49
2. Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti (pravni posao mortis
causae) koji nastaje saglasnom izjavom volja dvije ugovorne strane između bračnih ili
vanbračnih ili budućih bračnih partnera. Za njega važe pravila o dvostranim pravnim
poslovima osim ako Zakon o nasljeđivanju predviđa izuzetke (izuzetak koji se odnosi na
jednostrani opoziv u slučaju postojanja razloga za isključenje iz nasljeđivanja koji su postojali
prije ili nakon zaključenja ugovora, a druga strana za to nije znala). Ovo je pravni posao za
slučaj smrti, jer tek sa smrću jedne strane nastaju njegova pravna dejstva.52
49
Čl. 127. ZoN FBiH
50
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
51
Ibid.
52
Ibid.
14
3. Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao koji mogu zaključiti samo određene
potpuno poslovno sposobne osobe. Ugovarači ne mogu biti zastupani putem zakonskog
zastupnika ili punomoćnika. Ovdje nema mjesta primjeni pravila građanskog prava o
poslovnoj sposobnosti, koja omogućavaju da ugovorna strana koja stiče samo prava a ne
pruzima obaveze, može biti i ograničeno poslovno sposobna.53
5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu biti
određeni kao nasljednici i legatari. Dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju
između bračnih ili vanbračnih partnera. Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući
bračni partneri, a djelovanja ugovora su odgođena do zaključenja braka. Ugovorom o
nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za nasljednike (dvostrano određivanje
nasljednika) ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata
(jednostrano određivanje nasljednika). Nasljedno pravo FBiH nije prihvatilo da ugovorom o
nasljeđivanju treće osobe mogu biti postavljene za nasljednika što važi i za legatare.55
53
Ibid.
54
Ibid.
55
Ibid.
15
6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je predmet
tog ugovora. Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom
za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari u zemljišnoj knjizi se može izvršiti
zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja. Na ovu klauzulu je dužan upozoriti notar i na
zahtjev stranaka je precizno formulisati. Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili
njen dio, sadašnja kao i buduća imovina.56
7. Jednostrani raskid ili opoziv ugovora Član 131. Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane
ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog
neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim pravilima obligacionog prava. Ako su nakon
zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za
isključenje iz nasljeđivanja ali i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga
ugovorna strana može u zakonski propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa, čime se
smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom
isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o
nasljeđivanju. Jednostrani opoziv mora biti učinjen u formi notarski obrađene isprave i
saopšten drugoj strani, inače ne proizvodi pravno dejstvo. Osoba koja je nedostojna za
nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju. Prava druge ugovorne
strane ostaju nepromijenjena.57
56
Ibid.
57
Ibid.
58
Ibid.
16
3. 2. Prestanak ugovora o nasljeđivanju
• Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica,
prestaje i ugovor o nasljeđivanju, osim ako u samom ugovoru nije određeno drukčije;
• Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom
drukčije određeno;59
• Odluka suda u parničnom postupku po tužbi jedne od ugovornih strana zbog mana volje
(jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom
zaključivanju postojale mane volje).
59
Izuzetak član 131. ZoN FBiH
60
Krešić, op. cit., str. 171
61
Ibid.
17
Notar koji je sačinio ugovor o nasljeđivanju kao i njegov raskid, odnosno opoziv dužan je o
tome dostaviti podatke u Registar.62 Propisivanjem obaveze notaru da dostavi propisane
podatke, omogućava se da se, nakon smrti ostavitelja, na brz i siguran način dođe do podataka
da li je zaključen ugovor, gdje se čuva i da li je eventualno raskinut ili opozvan. Nepostupanje
notara po naprijed navedenoj proceduri ne predstavlja prijetnju punovažnosti ugovora, već
notar čini povredu svoje dužnosti za koju može odgovarati i materijalno i disciplinski.63
Čini se da su bračni ugovor kao ugovor inter vivos i ugovor o nasljeđivanju kao ugovor mortis
causa dva pravna posla koja se idealno dopunjuju. Oba ugovora su ograničena u primjeni
samo na određene subjekte, te se njima mogu poslužiti samo bračni partneri, budući bračni
partneri i vanbračni partneri. Osim toga, za oba ugovora važe jednaki zahtjevi u pogledu
forme. Kao forma ad solemnitatem je propisana forma notarski obrađene isprave.64 U tom
smislu je moguće objediniti ova dva pravna posla i u okviru jedne isprave. Pri tome treba
imati u vidu da je razvod braka jedan od razloga prestanka ugovora o nasljeđivanju ex lege,
osim ako bračni partneri nisu ugovorili nešto drugo, pa bi u tom slučaju samo odredbe
bračnog ugovora ostale na snazi. Tek vještim kombiniranjem instrumenata bračnog i
nasljednog prava poput bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju, ali i klasičnog testamenta,
ugovora o raspodjeli imovine za života, i ugovora o doživotnom izdržavanju, bračni partneri
mogu postići potpuno individualno i međusobno usaglašeno uređenje imovinskih odnosa.
Osim toga, kombiniranjem ovih pravnih poslova je moguće postići značajno poboljšanje
položaja nadživjelog bračnog druga u odnosu na nasljednike sa kojima on konkurira na
nasljedstvo. Svi ovi pravni poslovi osim testamenta zahtijevaju notarsku obradu isprave kao
obaveznu formu, barem kad su njima obuhvaćene nekretnine. I testament je moguće zaključiti
uz sudjelovanje notara – de lege lata, doduše samo u obliku privatnog alografskog testamenta,
dok će de lege ferenda biti moguće zaključiti javni testament pred notarom.
62
Evidentiranje u Registar Član 132. ZoN FBiH
63
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
64
Softić Darja, Bračni ugovor i ugovor o nasljeđivanju u pravu FBiH kao insturmenti jačanja pravnog položaja
nadživjelog bračnog partnera, u: Zbornik radova, Naučni skup- Razvoj porodičnog prava- od nacionalnog do
europskog, Mostar, 21. 12. 2012. godine, str. 147
18
Notar bi, kada mu se bračni partneri obrate sa željom da urede međusobne imovinske odnose,
trebao ugovornim stranama predočiti sve mogućnosti koje im stoje na raspolaganju, kako bi
se pronašlo optimalno rješenje za potrebe određenog bračnog para u okviru širokog spektra
mogućnosti.65
1. Ugovor o darovanju za slučaj smrti spada- uprkos svom nazivu- u pravne poslove među
živima. Taj ugovor je dopušten pravni posao i on se ne može izjednačiti s ništavim ugovorom
o nasljeđivanju.
Iz obrazloženja: Što se tiče drugog eventualno kumuliranog zahtjeva tužbe, tj. da sporna
isprava sadrži darovanje za slučaj smrti u korist tužioca, prvostepeni je sud stao na stanovište
da se u konkretnom slučaju radi o darovanju za slučaj smrti a da je ono po izričitim
odredbama čl. 108. sljedećih Zakona o nasljeđivanju zabranjeno, ciljajući time na ništavost
ugovora o nasljeđivanju. Po odredbama Zakona o nasljeđivanju vrijede samo dva osnova
pozivanja na nasljedstvo: zakon i oporuka, dok je ugovor o nasljeđivanju isključen koa temelj
poivanja na nasljedstvo, uz sankciju ništavosti (čl. 108. Zakona o nasljeđivanju). Dotle se i
ovaj Vrhovni sud slaže sa stanovištem pvostepenoog suda. Ali, što se tiče darovanja za slučaj
smrti (donatio mortis causa), ovaj sud smatra da se takav pravni posao ne može izjednačiti sa
ugovorom o nasljeđivanju. Ovaj potonji ugovor spada u pravne poslove za slučaj smrti, dok
darovanje za slučaj smrti, uprkos njegovom nazivu, spada u pravne poslove među živima, čiji
je učinak odgođen do časa smrti darodavca. Smrt darodavca ovdje je uslov ili rok do kog je
odgođen pravni učinak inače perfektnog ravnog posla, dok je kod ugovora o nasljeđivanju
smrt disponentan dio činjeničnog stanja, tj. pravna činjenica bez koje pravni posao nije
potpun. Prema tome bi i po zakonu o nasljeđivanju darovanje za slučaj smrti bio dozvoljen
pravni posao.
(Vrhovni sud Hrvatske, broj: Gž-281/67 od 16. 02. 1967. godine – M. Kurdulija, op. cit., dtr.
72, odl. br. 69)66
65
Ibid., str. 148
66
Medić Duško, Tajić Haso, Nasljedno pravo u sudskoj praksi, Sarajevo- Banja Luka, 2008. godine, str. 297
19
2. Valjan je ugovor kojim je ostavitelj ugovorio s bankom da za slučaj njegove smrti prava s
njegovih računa kod te banke prelaze na određenu osobu.
Iz obrzaloženja:
Tužitelj je jedini nasljednik sada pokojnog J. K. Međutim u ostavinu nije ušao (sporni)
novčani iznos (DEM 92, 405, 44) koji se nalazio na računima ostavitelja kod banke u Achenu
(SR Njemačka), pa ga stoga tužitelj (nasljednik) zahtjeva tužbom u ovom sporu. Doista, spisu
prilažu ugovor o raspolaganju u korist trećih (izvan nasljednog postupka) prema kojima je
vjerovnik (ostavitelj) utanačio utanačio sa bankom da za slučaj njegove smrti sva prava s
njegovih računa kod te banke prelaze neposredno na tuženu, što je ona i privatila, te nakon
ostaviteljeve (bratove) smrti i realizirala. Valjanost ovog ugovora s obzirom na propise SR
Njemačke nitko nije doveo u sumnju, a prvostupanjski sud je osporio njihovu valjanost jer da
su suprotni odredbi člana 108. ZN prema kojoj je ništav ugovor kojim neko ostavlja svoju
ostavinu ili njezin dio svom sugovorniku ili trećoj osobi; tu odredbu da valja primjeniti s
obzirom na odredbu člana 155. ZN prema kojoj se na nasljeđivanje primjenjuju odredbe
zakona zemlje čiji je ostavilac bio državljanin. To da slijedi i iz odredbe člana 6. Zakona o
nasljeđivanju prema kojoj se može nasljediti samo na temelju zakona ili oporuke ( ne dakle i
na emelju ugovora). Ovaj sud dijeli mišljenje drugostupanjskog suda za ocjenu valanosti
ovog ugovora ( s elementom inozemnosti) sklopljenog među ostaviteljem i njegove banke
valja primjeniti propise SR Njemačke gdje je ugovor zaključen, a kako je već reečeno, nitko, s
obzirom na propise, ugovor nije doveo u sumnju. Ako bi se međutim, uzelo da ugovor valja
ocjeniti prema našim propisima, onda ovaj sud ne dijeli mišljenje prvostupanjskog suda da bi
spomenuti ugovor bio protivan odredbi člana 108. ZN odnosno da bi se radilo o ništavom
ugovoru o nasljeđivanju. Radi se o svojevrsnom ugovoru u korist rećega za slučaj smrti, i
kada bi na njega valjalo primjeniti pravna pravia o darovanju za slučaj smrti za valjanost
kojega se traž forma sudskog zapisnika, valja reći da su takvi poslovi ( se elementom
inostranosti) u pogledu oblika parvovaljani ako su ravovaljani po propisima mjesta gdje je
pravni posao skopljen, a u tom pogledu, rečeno je već, nije dovedena u sumnju njegova
valjanost. Uostalom i iz odredbe člana 149. i 150. Zakona o obveznim odnosima (ugovor u
korist trećega) slijedi da ovakvi ugovori nisu protivni našem pravnom poretku.
20
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj: Rev-960/90, od 15. 05. 1991. godine- Izbor odluka
VSRH, broj 1993, odl. br. 166)67
3. Nema pravne važnosti sporazum po kome je jedan brat u prisustvu svoga oca isplatio
drugom bratu određeni iznos novca uz obavezu ovoga da poslije smrti oca ne traži svoj dio
nasljeđa, jer je to u stvari otuđenje nasljedstva kome se ovaj nada, odnosno ugovor o
nasljedstvu trećeg lica koje je još u životu, a ovakvi su pravni poslovi ništavi u smislu člana
109. Zakona o nasljeđivanju.
(Vrhovni sud Srbije, broj: Gž-100/69- I. Babić, op. cit., str. 204, bilj. 4)68
4. Punovažan je ugovor o prodaji tuđe stvari, pa i one koja je u času prodaje bila u svojini
oca prodavca, ako je otac, kasniji ostavilac, za tu prodaju znao i odobrio je.
Iz obrazloženja:
Okolnost da tuženi u vrijeme zaključenja ugovora nije bio vlasnik spornih nekretnina (vlasnik
nekretnina bio je njegov otac koji je umro 1971. godine, a poslije njegove smrti tuženi je
postao vlasnik) na koju se ukazuje u reviziji, ne može imati uticaja, jer ugovor o prodaji tuđe
stvari obavezuje prodavca ( pravno pravilo sada izraženo u članu 460. Zakona o
obligacionim odnosima), što znači da je prodavac dužan da ispuni ugovor o prodaji, ako
nakon zaključenja tog ugovora postane vllasnika prodate stvari. Osim toga valja naglasiti da
se sa tom prodajom sglasio vlasnik- otac tuženog, sa kojim je u to vrijeme živio u zajedničkom
domaćistvu, jer je u tuženom omogućio predaju u osjed prodatih nekretnina kupcu- tužitelju,
kako pravilno nalazi drugostepeni sud, pa je neprihvatljiv prigovor tuženog u pogledu
punovažnosti ugovora o prodaji.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj: Rev- 19/87 od 28. 05. 1987. godine- Bilten VS BiH
broj 1987/3, odl. br. 27)69
67
Ibid.
68
Ibid., str. 298
21
5. Nije punovažan ugovor o diobi nekretnina koi su zaključili budući nasljednici prije
otvaranja nasljeđa- smrti vlasnika zemljišta.
(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj: Rev-19/87 od 28. 09. 1987. godine – Bilten VS BiH,
broj 1987/4, odl. br. 87)70
69
Ibid., str. 299
22
ZAKLJUČAK
23
LITERATURA
Knjige i priručnici
1. Krešić Boris, Priručnik za polaganje Nasljednog prava, Tuzla, 2010. godine;
2. Marković Slavko, Nasljedno pravo, Niš, 1978.;
3. Medić Duško, Tajić Haso, Nasljedno pravo u sudskoj praksi, Sarajevo- Banja Luka,
2008. godine;
Pravni akti
Članci i studije
Internet
24
25