Univerzitet u Tuzli

Pravni fakultet
I ciklus studije –Nasljedno pravo

Student: Jasmina Berbić Ic-7/16

UGOVOR O NASLJEĐIVANJU
Seminarski rad

Mentor: Dr sc. Boris Krešić, doc.

Tuzla, april 2018.

1
SADRŽAJ
UVOD
1. Nasljednopravni ugovori .................................................................................................... 1
2. Ugovor o nasljeđivanju ...................................................................................................... 2
2. 1. Pojam i pravna priroda ................................................................................................... 2
2. 2. Modaliteti ugovora o nasljeđivanju ................................................................................ 3
2. 3. Zaključenje ugovora o nasljeđivanju .............................................................................. 5
2. 4. Sadržina ugovora o nasljeđivanju .................................................................................. 7
2. 5.Vezanost zavještaoca ugovorom o nasljeđivanju ............................................................ 8
3. Ugovor o nasljeđivanju prema ZoN FBiH ....................................................................... 10
3. 1. Pravne karakteristike ugovora o nasljeđivanju prema ZoN FBiH ............................... 11
3. 2. Prestanak ugovora o nasljeđivanju ............................................................................... 14
4. Kombiniranje bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju .............................................. 15
5. Primjeri iz sudske prakse..................................................................................................16
ZAKLJUČAK.......................................................................................................................20
LITERATURA

2
UVOD
Zadatak ovog seminarskog rada je uvođenje u osnove novog instituta Zakona o nasljeđivanju
FBiH- ugovora o nasljeđivanju. S obzirom da je izmjenama i dopunama ovaj institut u skorije
vrijeme uveden, sudska praksa nije imala dovoljno vremena da iskristališe rješenja koja će
sadržajno pratiti jedno drugo. Upravo zato se u prvim poglavljima pravi osvrt na samu prirodu
i pojam ugovora o nasljeđivanju. Potom ispitujući modalitete, sadržinu i način zaključenja
ugovora o nasljeđivanju, predstavljena su opšta pravila vezana za ovaj institut. Prva poglavlja
su rađena po uzoru na njemačko pravo, u kojem ovaj institut postoji već duže vrijeme. Tako
da je u prvim poglavljima riječ o tome kakav ugovor o nasljeđivanju treba biti u razvijenim
pravnim sistemima. Prateća poglavlja obrađuju ugovor o nasljeđivanju po federalnom
zakonodavstvu. Komparacija koja je napravljena ukazuje na to koja se opšta pravila
primjenjuju u našem Zakonu o nasljeđivanju, i koje su to razlike između domaćeg i europskog
zakonodavstva po pitanju ovog instituta. Na kraju rada uvršteno je i poglavlje koje pravi
relaciju između bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju s obzirom da su ova dva ugovora
veoma kompatibilna, i da se njihove prednosti često zanemaruju. Posljednje poglavlje sadrži
primjere iz sudske prakse kao neizostavan dodatak koji potkrepljuje teoretski dio.

3
1. Nasljednopravni ugovori

Nasljednopravne ugovore nije prihvatalo rimsko pravo niti prava koja baštine tradiciju
rimskog prava zbog ograničenosti slobode testiranja (pravni poslovi mortis causae) i
ograničenja raspolaganja pravnim poslovima za života (inter vivos). Te tradicije su prihvatale
jedino testament kao pravni osnov pozivanja na nasljeđe.1 Međutim, na prostorima Bosne i
Hercegovine ovaj ugovor je ipak bio u primjeni još davne 1855. godine kroz odredbe
Austrijskog građanskog zakonika (dalje: AGZ).2 Primjenjivao se na austrijske državljane koji
su živjeli u Bosni i Hercegovini, a od decembra 1878. godine se počeo primjenjivati u Bosni i
Hercegovini ukoliko nije bilo domaćih zakona ili se oni nisu mogli primjenjivati na nove
prilike. Mogli su ga zaključiti u pismenoj formi samo supružnici u pogledu cijele i dijela
zaostavštine uz obavezno poštivanje pravila nužnog nasljeđivanja.3

Najčešći oblik ugovornog nasljeđivanja jeste:

• ugovor o nasljeđivanju (univerzalna sukcesija),

• ugovor o legatu (singularna sukcesija) i

• ugovor o odricanju od nasljeđa koje nije otvoreno (tzv. negativni ugovor o nasljeđivanju).
Ovi ugovori se nazivaju nasljednopravni ugovori.4 Od njih treba razlikovati određene
obligacionopravne ugovore sa nasljednopravnim posljedicama:

• Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života i

• Ugovor o doživotnom izdržavanju.

Ova dva obligaciona ugovora nisu osnov pozivanja na nasljeđe a osnovna nasljednopravna
posljedica jeste da u slučaju njihove punovažnosti, imovina koja je predmet tih ugovora ne
ulazi u ostavinu niti se iz nje mogu namiriti nužni nasljednici.5

1
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
2
Austrijski opći građanski zakonik (Justizgesetzsammlung, br. 1-6/1811), objava od 1.6.1811, na snazi od
1.1.1812.
3
Jedna četvrtina od ukupne zaostavštine je pripadala zakonskim nužnim nasljednicima.
4
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
5
Ibid.

4
2. Ugovor o nasljeđivanju

Ugovor o nasljeđivanju je sporazum dva lica u kome se ona uzajamno postavljaju za

nasljednike (dvostrani ugovor o nasljeđivanju), ili se postavlja samo jedna strana ( jednostrani
ugovor o nasljeđivanju) ili se za nasljednika postavlja neko treće lice (pozitivni ugovor o
nasljeđivanju).6

2. 1. Pojam i pravna priroda

Njemački autori definišu ugovor o nasljeđivanju7 kao ugovorno raspolaganje za slučaj smrti.8
Ovakva definicija ističe najznačajniju osobenost ugovora o nasljeđivanju, koja se ogleda u
njegovoj dvostrukoj pravnoj prirodi: on je istovremeno i ugovor, ali i raspolaganje za slučaj
smrti.9 U njemačkoj literaturi, termin raspolaganje za slučaj smrti koristi se kao generički
pojam za označavanje pravnih poslova kojima jedno lice imenuje nasljednike, legatare i na
drugi način uređuje građanskopravne posljedice svoje smrti. U okviru ove kategorije pravi se
razlika između: jednostranih raspolaganja za slučaj smrti (testament) i dvostranih raspolagana
za slučaj smrti (ugovor o nasljeđivanju).10 Ugovor o nasljeđivanju omogućuje zavještaocu da
na različite načine uredi nasljednopravne posljedice svoje smrti. U praksi je čest slučaj da
zavještalac za nasljednika odredi drugu ugovornu stranu.11 Dozvoljen je i ugovor kojim
zavještalac za nasljednike imenuje treće lice, npr. suružnici zaključe ugovor kojim muž za
nasljednika imenuje pastorka. Poseban modalitet predstavlja tzv. recipročni ugovor o
nasljeđivanju, kojim se ugovornici uzajamno imenuju za nasljednike, tako da onaj koji
nadživi postaje nasljednik onoga koji umre prvi.12 Po tome što predstavlja raspolaganje za
slučaj smrti, ugovor o nasljeđivanju se razlikuje od stvarnopravnih i obligacionih ugovora,
tako da ga neki autori smatraju ugovorom sui generis. On je drugačiji od stvarnopravnih
ugovora jer nema za posljedicu neposredan prenos prava svojine ili promjenu subjektivnih
prava. Ugovorni zavještalac se ne obavezuje da raspolaže za slučaj smrti u korist svog
sugovornika ili trećeg lica, što razlikuje ugovor o nasljeđivanju od obligacionopravnih
ugovora.

6
Marković Slavko, Nasljedno pravo, Niš, 1978., str. 103.
7
njem. Erbvertrag
8
Đurđević Dejan, Uvođenje ugovora o nasljeđivanju u srpsko pravo, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 2009.
godine, str. 188
9
Ibid.
10
Ibid., str. 189
11
Npr. supružnici zaključe ugovor kojim muž imenuje ženu za nasljednika.
12
Đurđević, loc. cit.

5
Raspolaganje za slučaj smrti sadržano je u samom ugovoru i njegova pravna dejstva nastupaju
ex lege u trenutku smrti ugovornog zavještaoca.13 Osim toga, ugovor o nasljeđivanju nije
obligacioni ugovor i zbog toga što za zavještaoca ne stvara obavezu nečinjenja, tj. obavezu da
ne otuđuje prava koja posjeduje. Kako je ugovor o nasljeđivanju raspolaganje za slučaj smrti,
on ima izvjesnih sličnosti sa testamentom. Ugovor o nasljeđivanju je pravni posao mortis
causa i strogo lični pravni posao.14 Dejstva ugovora o nasljeđivanju nastupaju kada
zavještalac umre. Do tog momenta ugovorni nasljednik nema nikakvo subjektivno pravo.
Njemu ne pripada ni pravo čekanja, koje bi mogao da obezbjedi upisom u javne knjige ili
preduzimanje drugih radnji koje su usmejrene na očuvanje budućeg prava. Ugovorom
nasljedniku preostaje samo tzv. nasljedna nada- izgled da će u trenutku zavještaočeve smrti
postati njegov nasljednik, koji može ali ne mora da se ostvari.15 Da bi nastupila pravna dejstva
ugovora o nasljeđivanju, ugovorni nasljednik mora da doživi trenutak zavještaočeve smrti,
mora biti sposoban i dostojan za nasljeđivanje i ne smije se odreći nasljedstva. Ovdje treba
posebno istaći da ugovorni nasljednik zadržava mogućnost da da negativnu nasljednu izjavu,
uprkos tome što se saglasio sa zaključenjem ugovora o nasljeđivanju. Između ugovora o
nasljeđivanju i testamenta postoje izvjesne razlike. Testament je jednostran i opoziv pravni
posao, koji ne ograničava zavještaočevu slobodu raspolaganja. Ugovorni zavještalac je vezan
ugovorom o nasljeđivanju. On ga, po pravilu, ne može jednostrano opozvati, tako da ugovor o
nasljeđivanju predstavlja jedan vid voljnog ograničavanja ostaviočeve slobode testiranja.16

2.2. Modaliteti ugovora o nasljeđivanju

Za pravna dejstva ugovora o nasljeđivanju relevantne su dvije podjele. Prva je podjela na

jednostrano imenujuće i dvostrano imenujuće ugovore o nasljeđivanju.17 Pored ove, postoji i
podjela na teretne i dobročine ugovore o nasljeđivanju.18 Kod jednostrano imenujućih
ugovora o nasljeđivanju samo jedna ugovorna strana imenuje nasljednika, dok se drugi
ugovornik sa time saglašava. Drugim riječima, za pojam jednostrano imenujućih ugovora o
nasljeđivanju karakteristično je postojanje samo jednog ugovornog zavještaoca. Zavještaočev
saugovornik može (ali i ne mora) biti obavezan na neku protivčinidbu.19

13
Ibid.
14
Ibid.
15
Ibid., str. 190
16
Ibid.
17
Krešić Boris, Priručnik za polaganje Nasljednog prava, Tuzla, 2010. godine, str. 168
18
Đurđević, loc. cit.
19
Ibid.

6
Kod dvostrano imenujućih ugovora o nasljeđivanju, oba ugovornika figuriraju kao ugovorni
zavještaoci, koji se uzajamno imenuju za nasljednike, ili za zajedničkog nasljednika imenuju
neko treće lice.20 Pravni značaj razlikovanja jednostrano i dvostrano imenujućih ugovora o
nasljeđivanju ogleda se u tome što za dvostrano imenujuće ugovore o nasljeđivanju važi
pretpostavka korespektivnosti- uzajamne uslovljenosti nasljednopravnih raspolaganja. U
slučaju da raspolaganje jednog ugovornog zavještaoca bude poništeno, raspolaganje drugog
ugovornika neće proizvesti pravna dejstva. Osim toga, ako jedan ugovorni zavještalac zadrži
pravo da opozove svoje raspolaganje za slučaj smrti, opozivanjem jednog ugovornog
raspolaganja, stavlja se van snage cijeli ugovor o nasljeđivanju. Pravilo o korespektivnosti
ima dispozitivnu prirodu, jer ugovornici mogu predvidjeti da ništavost ili opozivanje jednog
nasljednopravnog raspolaganja neće imati za posljedicu stavljanje van snage cijelog
ugovora.21

Za teretne ugovore o nasljeđivanju karakteristično je postojanje obaveze zavještaočevog

saugovornika da plati naknadu. Između imenovanja za nasljednika i plaćanja naknade postoji
uzročna povezanost, koja se ogleda u tome što zavještalac imenuje svog saugovornika,
odnosno treće lice za nasljednika zato što mu je saugovornik učinio ili obećao određenu
protučinidbu. Primjer takvog ugovora je ugovor o nasljeđivanju da obavezom doživotnog
izdržavanja zavještalac imenuje za nasljednika svog saugovornika ili treće lice, a saugovornik
se kao nakanadu za to obavezuje da ga doživotno izdržava.22 Kod dobročinih ugovora o
nasljeđivanju, zavještaočev saugovornik ne duguje nikakvu protučninidbu. Pravni značaj
podjele ugovora o nasljeđivanju na teretne i dobročine sastoji se u tome što se kod teretnih
ugovora postavlja pitanje uticaja neispunjenja protivčinidbe na sudbinu ugovornog
imenovanja za nasljednika. Ako su npr. supružnici zaključili ugovor o nasljeđivanju s
obavezom doživotnog izdržavanja ( muž je imenovao ženu za nasljednika a žena se obavezala
da ga doživtono izdržava) i da žena poslije nekog vremena napusti muža i odbije da vrši svoju
ugovornu obavezu. Postavlja se pitanje: Da li muž ima pravo na raskid ugovora zbog
neizvršenja obaveze? Ovdje bi se mogla primjeniti pravila obligacionog prava o raskidu
ugovora zbog neizvršenja obaveze, međutim na ovaj slučaj se ne primjenjuju pravila
obligacionog prava.23

20
Ibid., str. 191
21
Ibid.
22
Ibid.
23
Ibid.

7
2. 3. Zaključenje ugovora o nasljeđivanju

Ugovor o nasljeđivanju je strogo ličan pravni posao, jer ga u ime zavještaoca ne može
zaključiti njegov punomoćnik, odnosno zakonski zastupnik.24 Pravilo o isključenju zastupanja
odnosi se samo na zavještaoca. Jednostrano imenujuće ugovore o nasljeđivanju zavještalac
može zaključitit sa zastupnikom svog saugovornika. Da bi zaključio ugovor o nasljeđivanju
zavještalac mora biti potpuno poslovno sposoban. Testamentarna sposobnost nije dovoljna.25
Potpuna poslovna sposobnost se zahtjeva samo na strani zavještaoca. Kod jednostrano
imenujućih ugovora o nasljeđivanju, na zavještaočevog saugovornika primjenjuju se opšta
pravila građanskog prava. On ne mora imati potpunu poslovnu sposobnost, a ugovor može u
njegovo ime zaključiti i njegov zakonski zastupnik.26

Od opštih pravila za zaključenje ugovora o nasljeđivanju predviđen je izuzetak kada se kao

ugovornici pojavljuju supružnici ili vjerenici. U njemačkom pravu supružnicima odnosno
vjerenicima omogućeno je da istovremeno sa bračnim ugovorom zaključe i ugovor o
nasljeđivanju. U tom slučaj, zavještalac može biti i ograničeno poslovno sposoban. Za
zaključenje ugovora potrebna mu je saglasnost zakonskog zastupnika, koja može biti
prethodna ili naknadna. Saglasnost zakonskog zastupnika ne mora biti data u formi koja se
traži za zaključenje ugovora o nasljeđivanju.27 Ukoliko je zavještalac stavljen pod starateljsvo,
za zaključenje ugovora o nasljeđivanju nije dovoljna samo saglasnost njegovog staratelja, već
je neophodna i saglasnost nadležnog organa starateljstva. Odobrenje ugovora o nasljeđivanju,
nezavisno od toga da li potiče od zakonskog zastupnika ili organa starateljstva, ne proizvodi
pravna dejstva ukoliko je dato nakon zavještaočeve smrti, jer su za prelazak zaostavštine na
nasljednike relevantne činjenice koje su postojale u momentu smrti zavještaoca.28

Ugovor o nasljeđivanju je formalan pravni posao. Zaključuje se u formi notarski obrađene

isprave, pri čemu je neophodno istovremeno prisustvo oba ugovornika. Prilikom sklapapnja
jednostrano imenujućih ugovora o nasljeđivanju, dozvoljeno je da javnom bilježniku pristupe
zavještalac i zastupnik njegovog saugovornika.29

24
Ibid., str. 192
25
Ibid.
26
Ibid.
27
Ibid., str. 193
28
Ibid., str. 194
29
Ibid.

8
Pravilo je da ugovornici mogu izjavit volju na dva načina. Prvi je da pred javnim bilježnikom
usmeno saopšte sadržinu ugovora. Drugi način je da javnom bilježniku predaju otvoreno ili
zatvoreno pismeno na kojem je napisan tekst ugovora i da tom prilikom izjave da to pismeno
predstavlja njihov ugovor o nasljeđivanju.30 Sva ova pravila važe isključivo za ugovor o
nasljeđivanju. Njima nisu obuhvaćeni ostali prateći sporazumi koje ugovornici sklapaju
zajedno sa ugovorom o nasljeđivanju (npr. obaveza zavještaočevog saugovornika da izvrši
neku protivčinidbu kao naknadu za to što je imenovan za nasljednika.31

Od opštih formalnih pravila za zaključenje ugovora o nasljeđivanju predviđena su dva

izuzetka. Prvi izuzetak postoji kada do zaključenja ugovora o nasljeđivanju dolazi putem
sudskog poravnanja. U tom slučaju, notarski akt je supstituisan primanjem saglasnih izjava
ugovornika (stranaka u sporu) od strane sudije, u skladu sa normama procesnog prava.32 S
obzirom na to da je ugovor o nasljeđivanju strogo ličan posao, prilikom zaključenja sudskog
poravnanja insistira se na tome da ugovorni zavještalac svoju saglasnost lično izjavi pred
sudom (poravnanje ne može u njegovo ime zaključiti njegov punomoćnik). Drugi izuzetak
predviđen je u slučaju kada ugovor o nasljeđivanju sklapaju supružnici, tj. vjerenici. Ukoliko
oni zaključuju ugovor o nasljeđivanju zajedno sa bračnim ugovorom, a oba ugovora su
sadržana u istoj spravi, za punovažnost ugovora o nasljeđivanju dovoljno je da bude
ispoštovana forma koja se traži za punovažnost bračnog ugovora.33 S obzirom da je i kod
sklapanja bračnog ugovora predviđena forma notarski obrađene isprave uz zahtjev da oba
ugovornika budu istovremeno prisutna, zbog sličnosti formalnih pravila, ovaj iuzetak nema
veliki praktični značaj. Prilikom vezanog zaključenja ugovora o nasljeđivanju i bračnog
ugovora, otvara se problem uticaja nedjelotvornosti jednog ugovora na pravna dejstva drugog.
Pravilo je da nedjelotvornost jednog obuhvata i drugi ugovor. Tako, ukoliko nedjelotvornost
bračnog ugovora nastupi kao posljedica raskida vjeridbe, ugovor o nasljeđivanju neće
proizvoditi pravna dejstva, osim ako prilikom sklapanja ovih ugovora, stranke nisu
predvidjele drugačije. Međutim raskid ugovora o nasljeđivanju nema za posljedicu stavljanje
van snage bračnog imovinskog režima koji je predviđen bračnim ugovorom.

30
Ibid.
31
Ibid.
32
Ibid., str. 195
33
Ibid.

9
2. 4. Sadržina ugovora o nasljeđivanju

Ugovor o nasljeđivanju može da sadrži sva nasljednopravna raspolaganja koja se sreću kod
testamenta: imenovanje nasljednika, ostavljanje legata, ostavljanje naloga, razbaštinjenje, itd.
Međutim, za razliku od testamenta, kod ugovora o nasljeđivanju se pravi razlika između
ugovornih i jednostranih raspolaganja.34

Za ugovorna raspolaganja karakteristično je to što je zavještalac njima vezan, tako da ih ne

može jednostrano opozvati. Nasuprot tome, zavještalac nije vezan jednostranim
raspolaganjima i može ih opozvati po pravilima za opozivanje testamenta. Svojstvo
ugovornog raspolaganja mogu imati samo: imenovanje nasljednika, ostavljanje legata i nalog.
Ostala nasljednopravna raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju (npr. isključenje iz prava na
nužni dio, imenovanje izvršioca testamenta, itd.), ne mogu imati karakter ugovornih, već
isključivo jednostranih raspolaganja.35 Razlikovanje između ugovornih i jednostranih
raspolaganja možemo pokazati na konkretnom primjeru. Uzmimo da su supružnici zaključili
ugovor o nasljeđivanju kojim je muž imenovao ženu za nasljednika i isključio svog
vanbračnog sina i prava na nužni dio. Imenovanje supruge za nasljednika je ugovorno
raspolaganje, za koje važi princip pacta sunt servanda. Isključenje sina iz prava na nužni dio,
iako je obuhvaćeno saglasnošću volja ugovornih strana, prema izričitom zakonskom
naređenju ne predstavlja ugovorno, već jednostrano raspolaganje. Ugovorni zavještalac može
sačiniti testament i opozvati isključenje iz prava na nužni dio.36

Imenovanje nasljednika, legat i nalog ne predstavljaju per se ugovorna raspolaganja. Da li će

ova raspolaganja vezivati ugovorne strane, to u prvom redu zavisi od njihove volje. Ukoliko
stranke nisu izričito predvidjele da li će neko raspolaganje biti ugovorno ili jednostrano,
karakter raspolaganja sadržanog u ugovoru o nasljeđivanju utvrdiće se njegovim tumačenjem.
U slučaju sumnje uzima se da raspolaganja učinjena u korist druge ugovorne strane imaju
karakter ugovornih raspolaganja, npr. kada supružnici zaključe ugovor o nasljeđivanju kojim
se uzajamno imenuju za nasljednike.37 Što se tiče raspolaganja koja su učinjena u korist trećeg
lica, u slučaju sumnje uzima se da ona imaju ugovorni krakter ako zavještaočev saugovornik,
zbog srodstva sa trećim licem ili nekog drugog razloga, ima poseban interes za takvo
raspolaganje.

34
Ibid., str. 196
35
Ibid.
36
Ibid.
37
Ibid.

10
2. 5. Vezanost zavještaoca ugovorom o nasljeđivanju

Ugovorni nasljednik, bilo da je i sam ugovorna strana, bilo da je ugovor o nasljeđivanju

zaključen u korist trećeg, za života zavještaoca nema nikakva prava na njegovoj imovini. Tek
u trenutku zavještaočeve smrti, ugovorni nasljednik stiče zaostavštinu, odnosno alikvotni dio
zaostavštine koji mu je ostavljen ugovorom.38 Slično važi i za ugovornog legatara, koji u
trenutku zavještaočeve smrti stiče obligacioni zahtjev da od univerzalnih sukcesora traži
prenos legiranog prava. U tom pogledu, položaj ugovornog nasljednika, odnosno ugovornog
legatara ne razlikuje se od položaja koji imaju testamentarni nasljednik, odnosno legatar kome
je legat ostavljen testamentom. Specifičnost pravnog položaja ugovornog nasljednika,
ugovornog legatar i uogovornog korisnika naloga sastoji se u tome što je ugovorni zavještalac
vezan svojim raspolaganjima. Vezanost zavještaoca ugovorom o nasljeđivanju različito se
manifestuje u sferi pravnih poslova mortis causa i pravnih poslova inter vivos.39

Ugovor o nasljeđivanju neposredno ograničava zavještaočevu slobodu testiranja. Zaključenje

ugovora o nasljeđivanju ima za posljedicu stavljanje van snage svih ranijih zavještaočevih
raspolaganja za slučaj smrti, čija je sadržina suprotna sadržini ugovora. Npr. zavještalac je
sačinio testament kojim je za nasljednika imenovao svoju sestru, a nakon toga zaključio
ugovor o nasljeđivanju kojim suprugu imenuje za jedinog nasljednika.40 Neće proizvodit
pravno dejstvo ni testament koji zavještala sačini po zaključenju ugovora o nasljeđivajnu
ukoliko je sadržina tih testamenata u suprotnosti sa sadržinom ugovora o nasljeđivanju.
Suprotnost postoji onda kada se kasnijim testamentom umanjuje, ograničava ili opterećuje
pravni položaj ugovornog nasljednika (npr. zavještalac kasnijim testamentom umanji
nasljedni dio ugovornog nasljednika, ili ga optereti legatom, odnosno nalogom, ili mu postavi
izvršioca testamenta).41Od pravila da ugovor o nasljeđivanju ograničava slobodu testiranja
ugovornog zavještaoca predviđeni su i određeni izuzeci. Punovažni su kasniji testamenti
kojima zavještalac popravlja pravni položaj ugovornog nasljednika. Polazi se od toga da
ograničenje zavještaočeve slobode testiranja služi zaštiti interesa ugovornog nasljednika.
Ukoliko se kasnijim testamentom položaj ugovornog nasljednika poboljšava, nema razloga da
se ne prizna punovažnost takvog testamenta, jer in concreto ne dolazi do izražaja zaštitna
funkcija ograničenja zavještaočeve slobode testiranja.

38
Ibid., str. 197
39
Ibid.
40
Ibid., str. 198
41
Ibid.

11
Tako iako je ugovorom o nasljeđivanju predviđeno da će ugovorni nasljednik dobiti ½
zaostavštine, biće punovažan testament kojim se ugovornom nasljedniku ostavlja cijela
zaostavština.42

Sporan je uticaj ugovora o nasljeđivanju na zavještaočevu slobodu ugovaranja. Ovdje se

postavlja pitanje: da li zavještalac nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju može da
preduzima pravne poslove inter vivos kojima otuđuje ili opterećuje stvari i prava iz svoje
imovine?43 Kod ugovora o nasljeđivanju postoji sukob interesa između ugovornog nasljednika
i zavještaočevih pravnih sljedbenika iz pravnih poslova inter vivos. Raspolaganje pravnim
poslovima inter vivos ima za posljedicu smanjenje vrijednosti zavještaočeve imovine. Samim
tim, dolazi i do smanjenja vrijednosti njegove zaostavštine, što u krajnjem slučaju može voditi
izigravanju ugovornog nasljednika. Ovdje se treba voditi računa o interesima ugovornog
nasljednika, tako što se predviđaju određena pravila kojima se pruža ograničena pravna
zaštita. Nakon zavješaočeve smrti može se zahtijevati povraćaj poklona koji je zavještalac
učinio trećem licu u namjeri da naškodi ugovornom nasljedniku.44 Rok za povraćaj poklona
iznosi tri godine od prelaska zaostavštine na nasljednika. Namjear škođenja postoji onda kada
nije saznatljiv nikakav sopstveni zavještaočev interes da trećem licu čini poklon, npr. ne može
se dokazati da je poklon učinjen u namjeri vršenja neke moralne dužnosti, izdržavanja
srodnika i sl. Kada zavještalac u namjeri da naškodi ugovornom legataru, uništi, sakrije ili
ošteti predmet ugovornog legata, ugovorni legatar ima pravo da od zavještaočevih
nasljednika zahtjeva isplatu odgovarajuće naknade. Takođe, ukoliko je zavještalac, u namjeri
da naškodi ugovornom legataru, otuđio ili opteretio predmet legata, zavještaočev nasljednik je
dužan da pribavi ouđeni predmet i da ga preda legataru, odnosno da ukloni teret.45

42
Ibid.
43
Ibid., str. 199
44
Ibid.
45
Ibid.

12
3. Ugovor o nasljeđivanju prema ZoN FbiH

Ugovor o nasljeđivanju normiran je Zakonom o nasljeđivanju FBiH46 članovima 125.-132.

Član 125. Zakona o nasljeđivanju FBiH normira da je ništav ugovor kojim neko ostavlja
svoju ostavinu ili njezin dio svome saugovaraču ili trećoj osobi. Iznimno od odredbe člana
125. dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih
partnera te budućih bračnih partnera. U nasljednom pravu Federacije Bosne i Hercegovine
ugovor o nasljeđivanju u svom specijalnom obliku se može definisati kao zakonom određeni
pravni osnov pozivanja na nasljeđe koji ima prednost nad nasljeđivanjem na osnovu
testamenta i zakona te kao strogo lični, formalni i u pravilu jednostrano neopozivi dvostrani
pravni posao za slučaj smrti, koji mogu zaključiti bračni, vanbračni te budući bračni partneri
sa odgođenim dejstvom do zaključenja braka, na način da se u pogledu cjelokupne sadašnje i
buduće imovine ili njenog dijela međusobno određuju za nasljednike ili legatare te da jedna
strana određuje drugu stranu za svog nasljednika ili legatara, što ova prihvata.47 Ugovor o
nasljeđivanju može biti i negativan, a to je slučaj kada se prezumptivni zakonski nasljednik
odriče od nasljeđa koje bi mu pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja. Negativan ugovor o
nasljeđivanju dozvoljen je u našem nasljednom pravu ali samo u pogledu bračnog partnera i
ostaviočevih potomaka. Potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se
ugovorom s pretkom odreći od nasljeđa koje bi mu pripalo nakon smrti pretka. Isto vrijedi i za
slučaj kad se bračni partner odriče od nasljeđa koje bi mu kao bračnom partneru pripalo nakon
smrti njegovog bračnog partnera.48 Pozitivan ugovor o nasljeđivanju možemo podijeliti u tri
vrste:
1. ugovor o nasljeđivanju bez ikakvih ograničenja, tj. koji je dopušten između bilo kojih lica,
u pogledu cijele ili dijela ostavine, samostalno ili uz neke druge ugovore

2. ugovor o nasljeđivanju dopušten samo između bračnih partnera

3. specijalni oblik ugovora o nasljeđivanju

U našem pravu dozvoljen je pozitivan ugovor o nasljeđivanju koji se zaključuje samo

između bračnih, odnosno vanbračnih partnera.

46
«Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 80/14 od 01.10.2014., u nastavku ZoN.
47
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
48
Krešić, op. cit., str. 168

13
Prema ZoN FBiH ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za
nasljednike ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata.49

3. 1. Pravne karakteristike ugovora o nasljeđivanju prema ZoN FBiH

1. Ugovor o nasljeđivanju je zakonom priznati prioritetni osnov za nasljeđivanje, koji

ima prednost u odnosu na testament i zakon;
2. Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti;
3. Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao;
4. Ugovor o nasljeđivanju je strogo formalni pravni posao;
5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu
biti određeni kao nasljednici i legatari;
6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je
predmet tog ugovora;
7. Ugovor o nasljeđivanju je u pravilu jednostrano neopoziv pravni posao;
8. Ugovor o nasljeđivanju ne utiče na primjenu pravila o nužnom nasljeđivanju.50

1. Ugovor o nasljeđivanju je zakonom priznati prioritetni osnov za nasljeđivanje koji ima

prednost u odnosu na testament i zakon. Na njega se primjenjuju pravila o prihvatanju i
odricanju od nasljeđa, pravila o nedostojnosti za nasljeđivanje, pravila o isključenju nužnih
nasljednika, lišenju nužnog dijela u korist potomka, pravila o legatu i o obaveznoj primjeni
prava nužnih nasljednika na nužni dio.51

2. Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti (pravni posao mortis
causae) koji nastaje saglasnom izjavom volja dvije ugovorne strane između bračnih ili
vanbračnih ili budućih bračnih partnera. Za njega važe pravila o dvostranim pravnim
poslovima osim ako Zakon o nasljeđivanju predviđa izuzetke (izuzetak koji se odnosi na
jednostrani opoziv u slučaju postojanja razloga za isključenje iz nasljeđivanja koji su postojali
prije ili nakon zaključenja ugovora, a druga strana za to nije znala). Ovo je pravni posao za
slučaj smrti, jer tek sa smrću jedne strane nastaju njegova pravna dejstva.52

49
Čl. 127. ZoN FBiH
50
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
51
Ibid.
52
Ibid.

14
3. Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao koji mogu zaključiti samo određene
potpuno poslovno sposobne osobe. Ugovarači ne mogu biti zastupani putem zakonskog
zastupnika ili punomoćnika. Ovdje nema mjesta primjeni pravila građanskog prava o
poslovnoj sposobnosti, koja omogućavaju da ugovorna strana koja stiče samo prava a ne
pruzima obaveze, može biti i ograničeno poslovno sposobna.53

4. Ugovor o nasljeđivanju je strogo formalni pravni posao (Član 128.). Ugovor o

nasljeđivanju se zaključuje samo u formi notarski obrađene isprave koja ima zaštitnu funkciju
ugovarača te predstavlja zaštitu javnog interesa. Obaveza notara je da stranke pouči o svim
nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog
raskida ili opoziva. Povreda tih pravila može dovesti do ništavosti ugovora ili jednog
njegovog dijela te materijalne i disciplinske odgovornosti notara. U pripremnoj fazi notar je
dužan ispitati i utvrditi kroz razgovor pravu volju stranaka da ne postoje mane volje. Također
se ispituje postojanje relevantne volje za nastanak tog ugovora, a ne nekog drugog pravnog
posla kao rezultat toga. On utvrđuje identitet stranaka te ukazuje na potrebu učešća svjedoka
ili vještaka ako to situacija nalaže. Ispituje dokaze o sposobnosti stranaka da zaključe takav
ugovor (prilaganje izvoda iz matične knjige vjenčanih itd). Ako sumnja u poslovnu
sposobnost stranaka zatražit će vještačenje sudskog vještaka odgovarajuće struke. U slučaju
da stranke odbiju upute notara, notar to unosi u službenu ispravu ili odbija izvršiti službenu
radnju. Obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o
nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva.54

5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu biti
određeni kao nasljednici i legatari. Dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju
između bračnih ili vanbračnih partnera. Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući
bračni partneri, a djelovanja ugovora su odgođena do zaključenja braka. Ugovorom o
nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za nasljednike (dvostrano određivanje
nasljednika) ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata
(jednostrano određivanje nasljednika). Nasljedno pravo FBiH nije prihvatilo da ugovorom o
nasljeđivanju treće osobe mogu biti postavljene za nasljednika što važi i za legatare.55

53
Ibid.
54
Ibid.
55
Ibid.

15
6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je predmet
tog ugovora. Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom
za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari u zemljišnoj knjizi se može izvršiti
zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja. Na ovu klauzulu je dužan upozoriti notar i na
zahtjev stranaka je precizno formulisati. Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili
njen dio, sadašnja kao i buduća imovina.56

7. Jednostrani raskid ili opoziv ugovora Član 131. Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane
ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog
neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim pravilima obligacionog prava. Ako su nakon
zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za
isključenje iz nasljeđivanja ali i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga
ugovorna strana može u zakonski propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa, čime se
smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom
isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o
nasljeđivanju. Jednostrani opoziv mora biti učinjen u formi notarski obrađene isprave i
saopšten drugoj strani, inače ne proizvodi pravno dejstvo. Osoba koja je nedostojna za
nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju. Prava druge ugovorne
strane ostaju nepromijenjena.57

8. Ugovor o nasljeđivanju ne utiče na primjenu pravila o nužnom nasljeđivanju. Ovim

ugovorom se ne može otkloniti primjena odredaba o nužnom nasljeđivanju kao i kod
testamenta. Ako je njime povrijeđen nužni dio, nužni nasljednik može tražiti smanjenje
raspolaganja tim ugovorom u roku od 3 godine od smrti ostavitelja odnosno proglašenja
rješenja o njegovom proglašenju za umrlo. Na ovakvu povredu, notar je dužan upozoriti
stranke ugovarače.58

56
Ibid.
57
Ibid.
58
Ibid.

16
3. 2. Prestanak ugovora o nasljeđivanju

Ugovor o nasljeđivanju stranke mogu raskinuti:

• Sporazumom, koji mora biti u formi notarski obrađene isprave;

• Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica,
prestaje i ugovor o nasljeđivanju, osim ako u samom ugovoru nije određeno drukčije;

• Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom
drukčije određeno;59

• Odluka suda u parničnom postupku po tužbi jedne od ugovornih strana zbog mana volje
(jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom
zaključivanju postojale mane volje).

Ako je nasljeđivanje jedne stane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem

obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim
pravilima obligacionog prava. Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani
jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ili i prije toga, a
druga ugovorna strana za to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonom propisanoj
fomi izvršiti isključenje iz nasljeđa, čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u
ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne
odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o nasljeđivanju. Jednostrani opoziv mora biti učinjen u
formi notarski obrađene isprave i saopćen drugoj strani, inače ne proizvodi djelovanje. Lice
koje je nedostojno za nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju.
Prava druge ugovorne strane ostaju nepromjenjena.60

Zakonodavac je normirao da su ništavi ugovori kojim neko otuđuje nasljedstvo kojem se

nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu trećeg lica koje je još u životu. Takođe ništav je isto
tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj koristi kojom se jedan ugovarač nada iz nasljedstva
koje još nije otvoreno, kao i ugovor kojim se neko obvezuje da unese neku odredbu u svoj
testament, ili da je ne unese, da opozove neku odredbu iz svog testamenta ili da je ne
opozove.61

59
Izuzetak član 131. ZoN FBiH
60
Krešić, op. cit., str. 171
61
Ibid.

17
Notar koji je sačinio ugovor o nasljeđivanju kao i njegov raskid, odnosno opoziv dužan je o
tome dostaviti podatke u Registar.62 Propisivanjem obaveze notaru da dostavi propisane
podatke, omogućava se da se, nakon smrti ostavitelja, na brz i siguran način dođe do podataka
da li je zaključen ugovor, gdje se čuva i da li je eventualno raskinut ili opozvan. Nepostupanje
notara po naprijed navedenoj proceduri ne predstavlja prijetnju punovažnosti ugovora, već
notar čini povredu svoje dužnosti za koju može odgovarati i materijalno i disciplinski.63

4. Kombiniranje bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju – mogućnosti de

lege ferenda

Čini se da su bračni ugovor kao ugovor inter vivos i ugovor o nasljeđivanju kao ugovor mortis
causa dva pravna posla koja se idealno dopunjuju. Oba ugovora su ograničena u primjeni
samo na određene subjekte, te se njima mogu poslužiti samo bračni partneri, budući bračni
partneri i vanbračni partneri. Osim toga, za oba ugovora važe jednaki zahtjevi u pogledu
forme. Kao forma ad solemnitatem je propisana forma notarski obrađene isprave.64 U tom
smislu je moguće objediniti ova dva pravna posla i u okviru jedne isprave. Pri tome treba
imati u vidu da je razvod braka jedan od razloga prestanka ugovora o nasljeđivanju ex lege,
osim ako bračni partneri nisu ugovorili nešto drugo, pa bi u tom slučaju samo odredbe
bračnog ugovora ostale na snazi. Tek vještim kombiniranjem instrumenata bračnog i
nasljednog prava poput bračnog ugovora i ugovora o nasljeđivanju, ali i klasičnog testamenta,
ugovora o raspodjeli imovine za života, i ugovora o doživotnom izdržavanju, bračni partneri
mogu postići potpuno individualno i međusobno usaglašeno uređenje imovinskih odnosa.
Osim toga, kombiniranjem ovih pravnih poslova je moguće postići značajno poboljšanje
položaja nadživjelog bračnog druga u odnosu na nasljednike sa kojima on konkurira na
nasljedstvo. Svi ovi pravni poslovi osim testamenta zahtijevaju notarsku obradu isprave kao
obaveznu formu, barem kad su njima obuhvaćene nekretnine. I testament je moguće zaključiti
uz sudjelovanje notara – de lege lata, doduše samo u obliku privatnog alografskog testamenta,
dok će de lege ferenda biti moguće zaključiti javni testament pred notarom.

62
Evidentiranje u Registar Član 132. ZoN FBiH
63
Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-pdf-free.html; (07. 04.
2018.)
64
Softić Darja, Bračni ugovor i ugovor o nasljeđivanju u pravu FBiH kao insturmenti jačanja pravnog položaja
nadživjelog bračnog partnera, u: Zbornik radova, Naučni skup- Razvoj porodičnog prava- od nacionalnog do
europskog, Mostar, 21. 12. 2012. godine, str. 147

18
Notar bi, kada mu se bračni partneri obrate sa željom da urede međusobne imovinske odnose,
trebao ugovornim stranama predočiti sve mogućnosti koje im stoje na raspolaganju, kako bi
se pronašlo optimalno rješenje za potrebe određenog bračnog para u okviru širokog spektra
mogućnosti.65

5. Primjeri iz sudske prakse

1. Ugovor o darovanju za slučaj smrti spada- uprkos svom nazivu- u pravne poslove među
živima. Taj ugovor je dopušten pravni posao i on se ne može izjednačiti s ništavim ugovorom
o nasljeđivanju.

Iz obrazloženja: Što se tiče drugog eventualno kumuliranog zahtjeva tužbe, tj. da sporna
isprava sadrži darovanje za slučaj smrti u korist tužioca, prvostepeni je sud stao na stanovište
da se u konkretnom slučaju radi o darovanju za slučaj smrti a da je ono po izričitim
odredbama čl. 108. sljedećih Zakona o nasljeđivanju zabranjeno, ciljajući time na ništavost
ugovora o nasljeđivanju. Po odredbama Zakona o nasljeđivanju vrijede samo dva osnova
pozivanja na nasljedstvo: zakon i oporuka, dok je ugovor o nasljeđivanju isključen koa temelj
poivanja na nasljedstvo, uz sankciju ništavosti (čl. 108. Zakona o nasljeđivanju). Dotle se i
ovaj Vrhovni sud slaže sa stanovištem pvostepenoog suda. Ali, što se tiče darovanja za slučaj
smrti (donatio mortis causa), ovaj sud smatra da se takav pravni posao ne može izjednačiti sa
ugovorom o nasljeđivanju. Ovaj potonji ugovor spada u pravne poslove za slučaj smrti, dok
darovanje za slučaj smrti, uprkos njegovom nazivu, spada u pravne poslove među živima, čiji
je učinak odgođen do časa smrti darodavca. Smrt darodavca ovdje je uslov ili rok do kog je
odgođen pravni učinak inače perfektnog ravnog posla, dok je kod ugovora o nasljeđivanju
smrt disponentan dio činjeničnog stanja, tj. pravna činjenica bez koje pravni posao nije
potpun. Prema tome bi i po zakonu o nasljeđivanju darovanje za slučaj smrti bio dozvoljen
pravni posao.

(Vrhovni sud Hrvatske, broj: Gž-281/67 od 16. 02. 1967. godine – M. Kurdulija, op. cit., dtr.
72, odl. br. 69)66

65
Ibid., str. 148
66
Medić Duško, Tajić Haso, Nasljedno pravo u sudskoj praksi, Sarajevo- Banja Luka, 2008. godine, str. 297

19
2. Valjan je ugovor kojim je ostavitelj ugovorio s bankom da za slučaj njegove smrti prava s
njegovih računa kod te banke prelaze na određenu osobu.

Iz obrzaloženja:

Tužitelj je jedini nasljednik sada pokojnog J. K. Međutim u ostavinu nije ušao (sporni)
novčani iznos (DEM 92, 405, 44) koji se nalazio na računima ostavitelja kod banke u Achenu
(SR Njemačka), pa ga stoga tužitelj (nasljednik) zahtjeva tužbom u ovom sporu. Doista, spisu
prilažu ugovor o raspolaganju u korist trećih (izvan nasljednog postupka) prema kojima je
vjerovnik (ostavitelj) utanačio utanačio sa bankom da za slučaj njegove smrti sva prava s
njegovih računa kod te banke prelaze neposredno na tuženu, što je ona i privatila, te nakon
ostaviteljeve (bratove) smrti i realizirala. Valjanost ovog ugovora s obzirom na propise SR
Njemačke nitko nije doveo u sumnju, a prvostupanjski sud je osporio njihovu valjanost jer da
su suprotni odredbi člana 108. ZN prema kojoj je ništav ugovor kojim neko ostavlja svoju
ostavinu ili njezin dio svom sugovorniku ili trećoj osobi; tu odredbu da valja primjeniti s
obzirom na odredbu člana 155. ZN prema kojoj se na nasljeđivanje primjenjuju odredbe
zakona zemlje čiji je ostavilac bio državljanin. To da slijedi i iz odredbe člana 6. Zakona o
nasljeđivanju prema kojoj se može nasljediti samo na temelju zakona ili oporuke ( ne dakle i
na emelju ugovora). Ovaj sud dijeli mišljenje drugostupanjskog suda za ocjenu valanosti
ovog ugovora ( s elementom inozemnosti) sklopljenog među ostaviteljem i njegove banke
valja primjeniti propise SR Njemačke gdje je ugovor zaključen, a kako je već reečeno, nitko, s
obzirom na propise, ugovor nije doveo u sumnju. Ako bi se međutim, uzelo da ugovor valja
ocjeniti prema našim propisima, onda ovaj sud ne dijeli mišljenje prvostupanjskog suda da bi
spomenuti ugovor bio protivan odredbi člana 108. ZN odnosno da bi se radilo o ništavom
ugovoru o nasljeđivanju. Radi se o svojevrsnom ugovoru u korist rećega za slučaj smrti, i
kada bi na njega valjalo primjeniti pravna pravia o darovanju za slučaj smrti za valjanost
kojega se traž forma sudskog zapisnika, valja reći da su takvi poslovi ( se elementom
inostranosti) u pogledu oblika parvovaljani ako su ravovaljani po propisima mjesta gdje je
pravni posao skopljen, a u tom pogledu, rečeno je već, nije dovedena u sumnju njegova
valjanost. Uostalom i iz odredbe člana 149. i 150. Zakona o obveznim odnosima (ugovor u
korist trećega) slijedi da ovakvi ugovori nisu protivni našem pravnom poretku.

20
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj: Rev-960/90, od 15. 05. 1991. godine- Izbor odluka
VSRH, broj 1993, odl. br. 166)67

3. Nema pravne važnosti sporazum po kome je jedan brat u prisustvu svoga oca isplatio
drugom bratu određeni iznos novca uz obavezu ovoga da poslije smrti oca ne traži svoj dio
nasljeđa, jer je to u stvari otuđenje nasljedstva kome se ovaj nada, odnosno ugovor o
nasljedstvu trećeg lica koje je još u životu, a ovakvi su pravni poslovi ništavi u smislu člana
109. Zakona o nasljeđivanju.

(Vrhovni sud Srbije, broj: Gž-100/69- I. Babić, op. cit., str. 204, bilj. 4)68

4. Punovažan je ugovor o prodaji tuđe stvari, pa i one koja je u času prodaje bila u svojini
oca prodavca, ako je otac, kasniji ostavilac, za tu prodaju znao i odobrio je.

Iz obrazloženja:

Okolnost da tuženi u vrijeme zaključenja ugovora nije bio vlasnik spornih nekretnina (vlasnik
nekretnina bio je njegov otac koji je umro 1971. godine, a poslije njegove smrti tuženi je
postao vlasnik) na koju se ukazuje u reviziji, ne može imati uticaja, jer ugovor o prodaji tuđe
stvari obavezuje prodavca ( pravno pravilo sada izraženo u članu 460. Zakona o
obligacionim odnosima), što znači da je prodavac dužan da ispuni ugovor o prodaji, ako
nakon zaključenja tog ugovora postane vllasnika prodate stvari. Osim toga valja naglasiti da
se sa tom prodajom sglasio vlasnik- otac tuženog, sa kojim je u to vrijeme živio u zajedničkom
domaćistvu, jer je u tuženom omogućio predaju u osjed prodatih nekretnina kupcu- tužitelju,
kako pravilno nalazi drugostepeni sud, pa je neprihvatljiv prigovor tuženog u pogledu
punovažnosti ugovora o prodaji.

Iz navedenih okolnosti, naime, slijedi da se ne radi o ugovoru o prodaji nasljedstva kome se

tuženi nada ( ovakva ugovor bi bio ništav u smislu člana 109. stav 1. Zakona o nasljeđivanju
koji je bio na snazi za vrijeme zaključenja ugovora, odnosno člana 107. stav 1, sada važećeg
Zakona o nasljeđivanju, već o ugovoru o prodaji stvari koju je otac tuženog već za svog
života trebao na tuženog, odnosno kupca, prenijeti.

(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj: Rev- 19/87 od 28. 05. 1987. godine- Bilten VS BiH
broj 1987/3, odl. br. 27)69

67
Ibid.
68
Ibid., str. 298

21
5. Nije punovažan ugovor o diobi nekretnina koi su zaključili budući nasljednici prije
otvaranja nasljeđa- smrti vlasnika zemljišta.

(Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, broj: Rev-19/87 od 28. 09. 1987. godine – Bilten VS BiH,
broj 1987/4, odl. br. 87)70

69
Ibid., str. 299

22
ZAKLJUČAK

Ugovor o nasljeđivanju odlikuje se time što vezuje nasljednopravna raspolaganja ugovornog

zavješaoca i ograničava njegovu slobodu testiranja. Nakon Drugog svjetskog rata, ugovor o
nasljeđivanju je zabranjen u pravu bivše SFRJ, jer se stalo na stanovište da je taj institut
nepotreban i da komplikuje pravne odnose. Tu zabranu je bilo preuzelo i važeće federalno
zakonodavstvo. Brojne su siutacije u kojima postoji potreba da zavještalac bude vezan svojim
nasljednopravnim raspolaganjem, tako da se ne može prihvatiti tvrdnja da je ugovor o
nasljeđivanju nepotreban. Raspolaganje za slučaj smrti često se ne može posmatrati izolovano
od ostalih društvenih i pravnih odnosa u koje ostavilac stupa za života. Neka lica imaju
snažno socijalno utemeljena očekivanja da im nakon ostaviočeve smrti bude osigurano
nasljedničko svojstvo. Ta očekivanja se nekad zasnivaju na spremnosti ostaviočevog
supružnika da svoj život podredi bračnoj zajednici. Zaključivanjem ugovora o nasljeđivanju
između supružnika, obezbjeđuje se nasljednopravna pozicija onog supružnika koji je
imenovan za ugovornog nasljednika. Efikasan instrument za zaštitu njihovog pouzdanja da će
nasljediti imovinu, može biti ugovor o nasljeđivanju. Ugovor o nasljeđivanju ne može dati
više povoda za sporove nego što to čine testament ili ugovor o doživotnom nasljeđivanju,
kojim se nadomještao dosadašnji nedostatak ugovornog nasljeđivanja. Najveći nedostatak
ugovora o nasljeđivanju sastoji se u tome što on ne ograničava slobodu ugovornog
zavještaoca da preduzima pravne poslove inter vivos. Na taj način, ugovorni zavještalac ima
mogućnost da izigra očekivanja ugovornog nasljednika, tako što će prekomjernim poklonima
umanjiti svoju zaostavštinu. Ovaj nedostatak ne dolazi do izražaja kada se ugovor o
nasljeđivanju sklapa između supružnika i kada obuhvata dobra koja se nalaze u režimu
zajedničke imovine. Ugovor o nasljeđivanju kao noviji insitut u ZoN FBiH se tek od skora
primjenjuje u praksi. Nakon diskusija o tome da li je on potreban ili ne, pored već postojećih
osnova za nasljeđivanje, u nacrtu novog Zakona o nasljeđivanju FBiH, on je ponovno
prihvaćen. Ostaje da sudska praksa protekom vremena pokaže korisnost ovog instituta.

23
LITERATURA

Knjige i priručnici
1. Krešić Boris, Priručnik za polaganje Nasljednog prava, Tuzla, 2010. godine;
2. Marković Slavko, Nasljedno pravo, Niš, 1978.;
3. Medić Duško, Tajić Haso, Nasljedno pravo u sudskoj praksi, Sarajevo- Banja Luka,
2008. godine;

Pravni akti

1. Austrijski opći građanski zakonik (Justizgesetzsammlung, br. 1-6/1811);

2. Zakon o nasljeđivanju «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 80/14
od 01.10.2014.

Članci i studije

1. Đurđević Dejan, Uvođenje ugovora o nasljeđivanju u srpsko pravo, Anali Pravnog

fakulteta u Beogradu, 2009. godine;
2. Softić Darja, Bračni ugovor i ugovor o nasljeđivanju u pravu FBiH kao insturmenti
jačanja pravnog položaja nadživjelog bračnog partnera, u: Zbornik radova, Naučni
skup- Razvoj porodičnog prava- od nacionalnog do europskog, Mostar, 21. 12. 2012.
godine.

Internet

1. Nasljednopravni ugovori- predavanje, https://edoc.site/v-ix-nasljednopravni-ugovori-

pdf-free.html; (07. 04. 2018.)

24
25