Sila stezanja se određuje na osnovu izraza :

𝑸 𝒍 𝐜𝐨𝐬 𝜶
𝑾=
𝒂 𝒕𝒈(𝜶 + 𝝆) + 𝒇 𝒓

Pri čemu nam je nepoznato :

a-Rastojanje od centra obrtanja do tacke dodira ekscentra sa obratkom

α-Ugao klina eksecentra
ρ-Trenje

Za μ=0.1 slijedi da je trenje ρ=5.43˚

Ugao klina ekscentra se racuna na osnovu izraza:

𝑒 ⋅ 𝑐𝑜𝑠𝛽
𝛼 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔
𝑅 + 𝑒 ⋅ 𝑠𝑖𝑛𝛽
gdje je
𝑫
𝑹 = = 𝟑𝟔. 𝟓 𝒎𝒎
𝟐
Stoga uvrstavajuci poznate podatke dobijamo vrijednost:

𝑒 ⋅ 𝑐𝑜𝑠𝛽 10·𝑐𝑜𝑠66 10 ∙ 0.40673

𝛼 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔
𝑅 + 𝑒 ⋅ 𝑠𝑖𝑛𝛽 36.5 + 10 ⋅ 𝑠𝑖𝑛66 36.5 + 10 ∙ 0.91354

4.0673
𝛼 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔 = 𝑎𝑟𝑐𝑡𝑔0,0891259
45.6354
𝜶 = 𝟓, 𝟎𝟗𝟑˚

Sada mozemo izracunati „a“odnosno rastojanje od centra obrtanja do tacke dodira

ekscentra sa obratkom

𝐷
+ 𝑒 ⋅ 𝑠𝑖𝑛𝛽 36,5 + 10 ⋅ 𝑠𝑖𝑛66 36,5 + 10 ⋅ 0,91354
𝑎=2 = =
𝑐𝑜𝑠𝛼 cos(5,093) 0,9960

45,6354
𝑎= = 45,8186 𝑚𝑚
0,9960

𝒂 = 𝟒𝟓, 𝟖𝟏𝟖𝟔 𝒎𝒎
Konacno sada imamo sve poznate varijable i mozemo ih uvrstiti u pocetnu jednacinu:

𝑄 ⋅ 𝑙 ⋅ cos 𝛼 90 ⋅ 140 ⋅ cos 5,093

𝑊= =
𝑎 ⋅ 𝑡𝑔(𝛼 + 𝜌) + 𝑓 ⋅ 𝑟 45,8186 ⋅ 𝑡𝑔(5,093 + 5,43) + 0,1 ⋅ 𝑟

12569,6 12549,6 12549,6

𝑊= = =
45,8186 ⋅ 0,18575 + 0,5 8,51 + 0,5 9,0108

𝑾 = 𝟏𝟑𝟗𝟐, 𝟕𝟐 [𝑵]
Stezne glave sa čeljustima

Osnovni i najčešće primjenjivani pomoćni pribor za stezanje obratka na strugu i brusilici je stezna
glava sa čeljustima (čeljusna stezna glava, ili kratko, stezna glava). Postoji velik broj različitih oblika
ovih glava, a također i različite izvedbe s obzirom na namjenu. Stezne glave stežu obradak sa vanjske,
ali također i sa unutrašnje strane, ako obradak ima otvor – šupljinu. Prema načinu rada stezne glave
se dijele na ručne, mehanizovane (hidraulične ili pneumatske) i samosteuće (automatizovane).

RUČNE STEZNE GLAVE

Ručne stezne glave dijele se u dvije grupe: sa slobodnim čeljustima i sa samocentrirajućim
čeljustima. Stezne glave sa slobodnim leljustima, slika 1.1, mogu imati različit broj čeljusti, najčešće
tri ili četiri, pri čemu se svaka čeljust radijalno pomjera neovisno od ostalih čeljusti. Na taj način se
mogu stezati radni predmeti napravilnog oblika i to češće u pojedinačnoj proizvodnji. Osim steznih
čeljusti, ove stezne glave su opremljene i T – utorima (najčešće varijante steznih glava sa četiri
čeljusti). Pomjeranje čeljusti se vrši najčešće pomoću zavojnog vretena koje se zakreće ručno.
Zavojno vreteno je najčešće sa trapeznim ili kvadratnim navojem. Glavne prednosti ovih steznih glava
su:

• mogućnost stezanja komplikovanih oblika obradaka,

• efikasno i sigurno stezanje i

• povoljno usmjerena sila stezanja u odnosu na centrirajuću površinu.

Međutim, nedostaci su:

• značajno dugo vrijeme stezanja,

• povećana mogućnost greške balansiranja i

• niska tačnost ponovljenog stezanja

Slika 1.1. Stezne glave sa slobodnim čeljustima

Ručne stezne glave sa samocentrirajućim čeljustima se izrađuju sa dvije, tri i rjeđe sa četiri čeljusti.
Pomjeranje čeljusti je međusobno povezano tako da se sve čeljusti istovremeno radijalno pomjeraju
ka centru, ili od centra stezne glave. Postoje različiti mehanizmi pomjeranja čeljusti: pomoću
zavojnice, pomoću spirale, pomoću zupčastih poluga i pomoću krivulja. Na slici 1.2 prikazani su
sastavni dijelovi stezne glave gdje se pomjeranje čeljusti vrši pomoću zupčastih poluga. Zakretanjem
vretena 1 pomjera se zupčasti segment 2 koji je u zahvatu sa osnovnom čeljusti 3 na koju se priteže
čeljust 4 . Pomjeranjem segmenta 2 ostvaruje se radijalno pomjeranje čeljusti 4 (prema ili od centra
stezne glave u zavisnosti od smjera obrtanja vretena 1 ), ali istovremeno i obrtanje ploče 5 .
Zahvaljujući vezi ove ploče sa sva tri zupčasta segmenta (od sve tri čeljusti), istovremeno će se sve
čeljusti pomjerati.

Na slici 1.3 prikazano je nekoliko primjera ručnih steznih glava sa samocentrirajućim čeljustima, dok
su različite izvedbe steznih čeljusti prikazane na slici 1.4. Čeljusti najčešće imaju stepenast oblik što
omogućava stezanje šireg dijapazona dimenzija obradaka pri relativno malom pomjeranju samih
čeljusti. Za stezanje obradaka nepravilnog oblika za ručne stezne glave koriste se dodatne čeljusti
koje se vijcima stežu za osnovne ili donje čeljusti. Na slici 1.5 prikazano je nekoliko primjera steznih
glava sa dodatnim čeljustima.

Slika 1.2. Sastavni elemnti i način funkcionisanje ručne

Stezne glave sa samocentrirajućim čeljistima

 Slika 1.3. Ručne stezne glave sa samocentrirajućim čeljustima

Slika 1.4. Različiti oblici stezne čeljusti

Za stezanje okruglih obradaka koriste se stezne glave sa tri čeljusti. Ako je neophodna visoka tačnost
stezanja, tada se koriste tzv. mehke čeljusti. Pogodnim umetkom se ove čeljusti stegnu a zatim izvrši
njihova obrada na traženi promjer stezanja. Ovako obrađene površine čeljusti omogućavaju visoku
tačnost i ponovljivost stezanja.
Što se tiče broja steznih čeljusti i vrste mehanizma za stezanje može se konstatovati sljedeće:

• kod steznih glava sa dvije čeljusti veća je mogućnost zakošenja čeljusti; lošije je centriranje okruglih
obradaka, ali su veoma pogodne za obratke nepravilnog oblika, a narolito za pravougaone i
kvadratne,

• kod steznih glava sa tri čeljusti, naročito sa mehanizmom zavojnice, velik je obim pomjeranja
čeljusti, no međutim, mehanizam za stezanje nije otporan na trošenje čime se brzo gubi tačnost
stezanja,

• kod steznih glava sa mehanizmom zupčaste poluge ograničen je hod čeljusti; međutim, ovdje je
visoka tačnost stezanja zbog veoma malog trošenja elemenata mehanizma za stezanje; također, ove
stezne glave obezbjeđuju veće sile stezanja, i konačno, ovdje se mora voditi računa da se pri većim
hodovima čeljusti ne desi da se zupčsti segment i čeljust odvoje (zbog manjeg broja zuba u zahvatu)
što može uzrokovati katastrofalne posljedice pri obrtanju ovih glava u ovakvim slučajevima.

Slika 1.5. Stezne glave sa dodatnim čeljustima

MEHANIZOVANE STEZNE GLAVE

Mehanizovane stezne glave imaju pneumatske ili hidraulične uređaje za stezanje. Dakle, stezanje
obratka u ovim steznim glavama je mehanizovano. Mora se naglasiti da je pneumatski pogon češće u
upotrebi. Nekoliko primjera ovih steznih glava prikazano je na slici 1.6. Ove stezne glave su skoro
obavezno sa tri čeljusti. U tijelu glave su nosači čeljusti vezani sa dvokrakim polugama koje su opet u
zahvatu sa završetkom radne poluge koja je vezana za klip pneumatskog ili hidrauličnog cilindra, tako
da se pomjeranjem ovog klipa, pomjeraju i stezne čeljusti. Hod čeljusti kod ovih glava je relativno
mali, svega nekoliko milimetara, tako da se praktično za svaki obradak treba uraditi poseban set
steznih čeljusti. Nalijegajuća površina između nosača čeljusti i steznih čeljusti moe biti sa klinom ili
nareckana površina.

Slika 1.6 Mehanizovane stezne glave

SAMOSTEŽUĆE STEZNE GLAVE

Kod ovih steznih glava se radi o potpuno automatizovanom stezanju. Ovdje se sila rezanja koristi za
stezanje obratka. Dva primjera ovih steznih glava prikazana su na slici 1.7. Nosači čeljusti su preko
vretena sa desnim ili lijevim navojem radijalno pomjerljivi. S druge strane, na nosačima čeljusti
postavljene su stezne čeljusti sa nareckanim ili spiralnim površinama koje su u kontaktu sa obratkom.
Usljed djelovanja sile rezanja ove površine steznih čeljusti, prvo malo, a onda snažno zadiru u
površinu obratka čime se ostvaruje njegovo stezanje. Međutim, kod ovih steznih glava postoji
opasnost da, pri samom početku rezanja, kada stezne čeljusti još uvijek nisu dovoljno stegnute
obradak, dođe do loma reznog alata. Da bi se ovo izbjeglo, u novije vrijeme se izrađuju stezne glave
kod kojih se centrifugalna sila obrtanja koristi za stezanje, dakle, stezanje se izvrši samim početkom
obrtanja glavnog vretena mašine, bez obzira što obrada još i nije počela (prije nego je alat došao u
zahvat sa obratkom, dakle i prije nego je stvorena sila rezanja).

Često se kod samostežućih steznih glava koristi i šiljak za oslanjanje obratka čime se obradak oslanja
svojom čeonom površinom a na račun čega se obezbje|uje dužinska mjera obratka pri obradi.

Slika 1.7. Samostežuće stezne glave