1.Radioaktivnost U prirodi postoje stabilne i nestabilne atomske jezgre.

Nestabilne atomske jezgre

sespontano raspadaju tako da izbacuju bilo cesticna zracenja (alfa, beta) ili fotonsko gamazracenje,
cime prelaze u energijski stabilnija stanja. Proces je poznat pod nazivom radioaktivnost, a zracenja koja
raspadom nastaju zovemo radioaktivna zracenja
2.Mjerenje radioaktivnosti

3.Otvoreni izvori zracenja

Su tvari u tekucem, praskastom ili plinovitom stanju koje nisu dovoljno zasticene i kao takve mogu
izazvati radioaktivnu kontaminaciju. U nuklearnoj medicini se koriste male kolicine medicinskih
pripravaka otvorenih rad.nuklida, koji se apliciraju pacijentu u terapijske ili dijagnosticke svrhe.

4.RadioizotopiRadioizotopi su nestabilni izotopi nekog elementa koji se raspadaju u procesu

dezintegracije atomske jezgre. Našli su široku primjenu u medicini.Radioizotop nekog elementa
unesen u tijelo prolazi istim biološkim putovima kao i stabilni izotop. Za razliku od stabilnog izotopa,
kretanje ili nakupljanje u pojedinim organima može se pogodnim uredajima pratiti izvana jer zrace
prodorno ionizirajuce zracenje
5.Radioaktivni raspadiNestabilne radioaktivne jezgre spontano se raspadaju u procesu radioaktivnosti i
tom prilikom emitiraju radioaktivno zracenje (alfa, beta,gama zracenje)i tako prelaze u energetski niža
i stabilnija stanja. Radioaktivna zracenja ubrajamo u ionizirajuca zracenja, jer ioniziraju atome tvari na
koju padaju.U radioaktivne raspade ubrajamo:Alfa raspade,beta raspade i spontanu fisiju.
6.Kako nastaje radioaktivni odpadRadioaktivni materijali koji se koriste u različitim primjenama postaju,
nakon nekog vremena, djelomično ili potpuno
neupotrebljivi, ali često i dalje zadrže veliki dio radioaktivnosti koju su imali - ili stekli - za vrijeme
uporabe.Ako ih se ne može ili se ne isplati preraditi za
ponovnu ili daljnju uporabu, tada se dobiva radioaktivni otpad. Njegova će se radioaktivnost s
vremenom smanjivati, te može postati neznatnom već za
nekoliko dana ili mjeseci, ali (ovisno o vrsti) otpad može ostati opasno radioaktivan još mnogo godina
7.Odpad u nuklearnoj medicini
Nastaje od radiofarmaceutika, njihove pipreme i primjene. Osim toga to su kalibracioni izvori i ambalaze.

8.Upravljanje radioaktivnim odpadom nastalim na odjelima nuklearne medicine

Radioaktivni otpad nastao na odjelima nuklearne medicine bit će privremeno čuvan dok aktivnost ne
padne ispod propisanih graničnih vrijednosti za oslobađanje, nakon ćega će se smatrati
neradioaktivnim otpadom. U tu svrhu, zdravstvene ustanove sa odjelima nuklearne medicine će
oformiti privremena skladišta za skladištenje čvrstog radioaktivnog otpada, te prema potrebi
rezervoare za privremeno čuvanje tečnog radioaktivnog otpada
9.Priprema odpada za odlaganje Desetljeća istraživanja i razvoja urodila su nizom provjerenih
tehnoloških postupaka kojima se radioaktivni otpad priređuje za odlaganje, postoje i standardni nazivi
za pojedine procese.Standarni procesi su: Preobradba,Odrada,Kondicioniranje,Odlaganje i Skladistenje
10.Preobradba radioaktivnog odpada početni je korak koji se sastoji od sakupljanja i razvrstavanja
otpada, te dekontaminacije i manjeg kemijskog prilagođavanja, a može uključivati i vrijeme
privremenog skladištenja. Osobito je važna jer je u
pravilu upravo tada najbolja prilika za eventualno izdvajanje materijala za recikliranje, kao i otpada koji
nije potrebno smatrati radioaktivnim
11.Obrada Radioaktivnog odpadasastoji se od operacija kojima je svrha povećati sigurnost ili
ekonomičnost pohranjivanja otpada promjenom njegovih svojstava. Temeljni koncepti obrade su
smanjivanje obujma otpada,uklanjanje radionuklida i promjena sastava otpada. Tipične operacije
kojima se to postiže uključuju: spaljivanje gorivog otpada ili
prešanje suhog otpada,isparavanje ili propuštanje tekućeg otpada kroz filtere i
ionske izmjenjivače.Za dekontaminaciju tekućeg otpada često treba kombinirati nekoliko spomenutih
postupaka, a u procesu može nastati sekundarni otpad (filteri, mulj itd).
12.Kondicioniranje radioaktivnog odpada radioaktivnog otpada čine operacije kojima se otpad prevodi
u oblik prikladniji za rukovanje, prijevoz,skladištenje i odlaganje To su operacije imobiliziranja i
pakiranja. Uobičajeni postupci imobilizacije
tekućeg otpada su zalijevanje u betonsku matricu za otpad manje radioaktivnosti
odnosno u staklenu matricu za visokoaktivni otpad. Imobilizirani i drugi kruti otpad obično se pakira u
posude različitih vrsta, od standardnih.
13.Odlaganje radioaktivnog odpadaje definitivno smještanje otpada uodlagalište ,bez namjere da se iz
njega ikada vadi i bez nužnog oslanjanja na dugoročno nadgledanje i održavanje odlagališta. Uz
prethodnu obradu i kondicioniranje, oko otpada u odlagalištu pruža jamstvo da će se bilo kakvo
ispuštanje radionuklida u okoliš odvijati prihvatljivom sporošću. Ima barijera koje osiguravaju potpunu
izolaciju otpada u nekom vremenskom razdoblju, poput metalnih posuda, kao i takvih koje usporavaju
prodor radionuklida u okoliš, poput materijala kojim se zapunjava odlagalište ili stijene u kojoj je
izgrađeno. Odlagališta se mogu nalaziti na površini ili na različitim dubinama ispod zemlje, a posebnu
skupinu čine duboka odlagališta u geološki stabilnim i nepropusnim
slojevima, namijenjena visokoaktivnom otpadu (kakvih za sada još nema u redovitom pogonu).
14.Nacin upravljanja radioaktivnog odpada
upravljanje podrazumijeva rukovanje, predtretman, tretman, skladistenje, odlaganje.. Postoje tri nacina:
1.upravljanje otpadom kod generatora RAO, 2.centralizovano upravljanje RAO, 3. Kombinacijom ova dva
nacina

15.Skladistenje radioaktivnog odpada koji označava privremeno čuvanje radioaktivnog otpada (pri
čemu je osigurana zaštita okoliša), kako bi se npr. olakšala obrada, kondicioniranje i odlaganje otpada
kada mu se umanji aktivnost Specijalno, kratkovječni otpad može se skladištiti dok mu aktivnost ne
opadne toliko da se smije kontrolirano ispuštati u okoliš ili odlagati kao običan otpad.
16.Principi upravljanja radioaktivnim odpadomOdgovorno upravljanje radioaktivnim otpadom zahtijeva
primjenu mjera kojima se štite ljudsko zdravlje i okoliš, s obzirom da neodgovarajući tretman
radioaktivnog otpada ugrožava zdravlje ljudi i okoliš kako sada, tako i u budućnosti.
17.Rizik od zracenja

18.Klasificiranje radioaktivnog odpadaOtpadne radioaktivne tvari, koje nastaju u različitimdjelatnostima

ili postupcima, mogu se međusobnorazlikovati po mnogim svojstvima. Svaka se od tih razlikamože
odraziti na način pohranjivanja otpada. Razvrstavanjeili klasificiranje radioaktivnog otpada prema
određenim
pohranjivanja. Prema ranijoj verziji klasifikacije iz 1970. godine,radioaktivni se otpad donedavno
razvrstavao u 3 osnovne klase:niskoaktivni otpad, srednjeaktivni otpad i visokoaktivni otpad.Novim
klasificiranjem iz 1994. godine uvedena je klasa izuzetog otpada, a klase niskoaktivnog i
srednjeaktivnog
otpada spojene su u jednu klasu, unutar koje se razlikuju dugovječni i kratkovječni otpad.
19.Karakterizacija odpada

20.Kontrola ispustanja odpadnih materija u okolisPravna lica autorizovana za djelatnost sa izvorima

jonizirajućeg zračenja moraju kontrolisati ispuštanje radioaktivnih materija, nastalih kao rezultat
njihove aktivnosti, u okoliš. Kontrola ispuštanja radioaktivnih materija u okoliš mora se obavljati
uzimajući u obzir granične vrijednosti definisane propisima.
21.Kontrola i zastita od radijacije Treba istaći da nema beopasnih zračnja, ali i da se posledice zračenja
mogu javiti tek posle dužeg vremena ili nasleđem,u narednim generacijama. za lica koja su
profesionalno izložena manjim ili većim dozama zračenja treba preduzeti sve mere da bi se smanjili
rizik i štetne posledice. Radi bolje kontrole, kod lica profesionalno izloženih dejstvu zračenja obično se
određuju maksimalno dozvoljene doze. Radijaciona zaštita se ostvaruje u okviru dva osnovna vida –
zaštite od ozračivanja i zaštite od radioaktivne kontaminacije
22.Izvori radioaktivnog zracenja u mediciniIzvori zracenja koji se koriste u medicini mogu se podijeliti
na:otvorene izvore ionizirajuceg zracenja i
zatvorene izvore ionizirajuceg zracenja.U nuklearnoj medicinikoriste se male kolicine medicinskih
pripravaka otvorenih radionuklida koji se apliciraju pacijentu u dijagnosticke ili terapijske svrhe, ili se
koristiti u specificnim laboratorijskim pretragama, dok se u radioterapijikoriste zatvoreni izvori
ionizirajuceg zracenja.
23.Izuzetni odpad

Izuzeti otpad određuje se na temelju tzv. razina

oslobađanja za pojedine radionuklide u čvrstim
materijalima. BSS preciziraju da razine bezuvjetnog
oslobađanja “neće biti veće" od razina izuzimanja, a u
RADWASS programu predložene numeričke vrijednosti ovise
o vrsti radionuklida i nalaze se u području od 0,1 Bq/g do
10 000 Bq/g.

24.Nisko i srednje aktivni odpad ne razdvaja se, kao prije,na niskoaktivni i srednjeaktivni otpad na
temelju kriterija o dodatnoj zaštiti prilikom rukovanja i transporta Najveći utjecaj na mogućnosti
odlaganja nisko i srednjeaktivnog otpada ima sadržaj dugovječnih radionuklida naposlijetku ako su to
alfa emiteri,
Onda razlikujemo dvije podklase. Kratkovječni otpad koji sadrži male koncentracije dugovječnih
radionuklida (kojima je poluživot duži od 30 godina). Dugovječni otpad sadrži tako veliku količinu
dugovječnih radionuklida da je potrebna djelotvorna izolacija od biosfere u dugom vremenskom
razdoblje,
25.Visoko aktivni odpad On sadrži visoke koncentracije i kratkovječnih i dugovječnih radionuklida i
razvija znatnu količinu topline radioaktivnim raspadom. Unatoč
smanjivanju radioaktivnosti tijekom vremena, takva će obilježja u pravilu zadržati još stoljećima. Kod
odlaganja visoko aktivnog odpada postoji opća suglasnost da je potreban visok stupanj izolacije od
okoliša (u dubokom odlagalištu) i za otpad znatno manje aktivnosti.