EKONOMSKA ŠKOLA Školska godina 2014./2015.

IMOTSKI Ljetni ispitni rok

ZAVRŠNI RAD

Nastavni predmet: Osnove ekonomije

Tema: Državni proračun

Učenik-ca: Mentor:
Milan Medvidović (4.F) Slavko Lončar, dipl. oec.
Ekonomist

IMOTSKI, SVIBANJ 2015.

1.SADRŽAJ
1. UVOD……………………………………………………………………………………………………………………………2
2. POJAM PRORAČUNA…………………………………………………………………………………………………….3
2.1. Proračunski suficit I deficit………………………………………………………………………………………3
3. PRIHODI DRŽAVNOG PRORAČUNA……………………………………………………………………………….4
3.1. Porezni prihodi………………………………………………………………………………………………………4
3.2. Doprinosi………………………………………………………………………………………………………………4
3.3. Prihodi od prodaje nefinancijske imovine……………………………………………………………..5
3.4. Pomoći………………………………………………………………………………………………………………….5
3.5. Ostali prihodi…………………………………………………………………………………………………………5
4. RASHODI DRŽAVNOG PRORAČUNA………………………………………………………………………………5
4.1. Rashodi poslovanja……………………………………………………………………………………………….5
4.2. Socijalne naknade…………………………………………………………………………………………………6
4.3. Rashodi za zaposlene…………………………………………………………………………………………….6
4.4. Materialni rashodi…………………………………………………………………………………………………6
4.5. Subvencije……………………………………………………………………………………………………………..6
4.6. Pomoći……………………………………………………………………………………………………………………6
4.7. Financijski rashodi…………………………………………………………………………………………………6
4.8. Rashodi za nabavu nefinancijske imovine……………………………………………………………….7
5. JAVNI DUG………………..…………………………………………………………………………………………………7
6. PRORAČUN IZVANPRORAČUNSKIH FONDOVA…………..…………………………………………………8
7. RAČUN FINANCIRANJA…………………………………………………………………………………………………9
8. PRORAČUNSKI PROCES……………………………………….……………………………………………………….10
9.ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………………………………………..12
10. POPIS LITERATURA…………………………………………………………………………………………………….13

1
1.UVOD
Država planira svoje prihode I rashode kako bi znala sa koliko će novca u sljedećoj
godini raspolagati, a koliko će potrositi. Taj plan koji država donosi za jednu godinu naziva se
državni proračun. Njime država utječe na ponašanje gospodarskih subjekata u vezi štednje,
zapošljavanja te investicijama. Proračun se još može nazvati I budžet. Riječ budžet potječe iz
francuske riječi (bougette) koja je prestavljala kožnatu torbicu u kojoj je se nosio novac u
parlament. Donosi ga sabor za jednu godinu koja se naziva I proračunska godina. Ona se
podudara sa kalendarskom godinom. Ako se ustanovi da su se prihodi ili rashodi nepravilno
planirali tada se vrši rebalans proračuna. Rebalans je smanjenje ili povećanje proračunskih
iznosa u odnosu na prvobitni plan, a može biti uzrokovan posljedicama krize, recesije ili nekim
drugim razlozima.
Da bi nastao proračun on prolazi kroz nekoliko faza. U tim se fazama obavlja planiranje,
priprema, raspodjela te usvajanje proračuna u sabor. Također se planiraju prihodi I rashodi.
Najveći udio u prihodima su od poreza (PDV, trošarine, carine). Rashodi u Hrvatskom
proračunu sve više rastu. Uzrok rasta je svjetska kriza, neefikasnost nacionalne ekonomske
politike te se također osjete I posljedice ne tako davnog Domovinskog rata koji je ostavio trag
u gospodarstvu I u demografskom stanju zemlje zbog velikog broja poginulih radnospodobnih
osoba I mladih umirovljenika koji primaju ratnu mirovinu, a nisu stariji od 50 godina (u
Hrvatskoj se u mirovinu odlazi sa 65 god). A osim toga Vlada neefikasno obavlja svoj posao.
Javni dug je ukupna zaduženost države u određenom trenutku prema njezinim stranim
ili domaćim vjerovnicima te je instrument fiskalne politike. Javni dug nastaje kada država ne
prikupi dovoljno sredstava za podmirenje rashoda u određenom razdoblju te se mora
zaduživati od raznih vjerovnika. Javni dug može biti domaći, inozemni I potencijalni. Obveza
otplate javnog duga je obveza državnog proračuna. Njime se utječe na veličinu proračuna I na
određivanje veličine duga u opticaju. Za otpatu javnog duga država najčešče poseže za
prodajom vrjednosnih papira, povećanjem poreza, prodajom državne imovine ili se zadužuju
uzimajući nove kredite. Javni dug u Hrvatskoj je narastao do 54 mil €. Ako taj dug podjelimo
sa brojem stanovnika, svaki živući muškarac, žena I tek rođeno dijete duguju po 12620 eura.
Ukupan javni dug u hrvatskoj je premašio 78% ukupnog BDP-a države.

2
2.POJAM PRORAČUNA
Riječ proračun potječe od srednjovjekovne engleske, francuske riječi bougette što je
simboliziralo kožna torba odnosno vrećica. U engleskoj terminologiji ta je riječ označavala
kožnu torbu u kojoj je ministar financija u parlament donosio prijedlog o prihodima i izdacima
države za iduće razdoblje. Upravo zbog toga ta riječ se i koristi kao naziv za plan prihoda i
rashoda u određenom vremenskom razdoblju. U Hrvatskoj se uz riječ budžet upotrebljava i
riječ proračun1.
Državni proračun je sustavni pregled planiranih prihoda i rashoda neke države koji se
donosi u nekom vremenskom razdoblju. Za njegovu izradu zadužena je vlada, a prihvaća ga
parlament. Proračun možemo podjeliti na ravnotežni i neuravnotežni. Ravnotežni proračun je
proračun u kojem su prihodi i rashodi jednaki, a neuravnoteženi da su prihodi veći od rashoda
što nazivamo suficit. Ako su rashodi veći od prihoda to se naziva deficit.
Osnovni cilj proračuna i njegova svrha je planiranje prihoda i rashoda, odnosno koliko
će se novca i na koji način prikupiti, te koliko će se novca potrošiti u tekućoj proračunskoj
godini. Zakon o proračunu u Republici Hrvatskoj određen je u NN96/03 i njime se određuje
planiranje, način izrade i donošenja kao i završavanja državnog proračuna, proračuna lokalnih
jedinica, te proračuna izvanproračunskih fondova.
Državni proračun obično se donosi u prosincu jer je to vrijeme prije početka fiskalne
godine. 2 Spomenuti primici mogu se definirati kao priljevi novca od financijske imovine
(novčana sredstva, potraživanja, dionice i udjeli u kapitalu pravnih osoba, vrijednosni papiri i
dr.) i zaduživanja (uzimanja zajma ili izdavanja vrijednosnih papira za otplatu glavnice duga i
financiranje proračunskog manjka). Proračun je instrument ekonomske politike kojim se
utječe na ekonomski rast, zaposlenost, raspodjelu dohotka, potrošnju, inflaciju itd.
Imamao tri su glavne funkcije proračuna:

 Prikazuje najvažnije ciljeve države u fiskalnoj godini

 Služi kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje
 Služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava
Proračunom se prikazuju najvažniji ciljevi države u fiskalnoj godini, ali isto tako služi i
kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava. Iz proračuna, dakle,
možemo vidjeti koji su ciljevi države, tj. na koji način će prikupljati prihode (npr. povećanjem
poreza) i kako će iste utrošiti (npr. plaće ili infrastrukturne investicije).
Proračunom se provode tri ekonomska cilja

1
Proračun, http://hr.wikipedia.org/wiki/Proračun_(ekonomija), 27.05.2009.
2
Fiskalna godina je vremensko razdoblje od dvanaest mjeseci za koje država planira prihode i rashode. U
Republici Hrvatskoj fiskalna godina traje od 1.siječnja do 31.prosinca i podudara se sa tekućom godinom dok u
npr. Velikoj Britaniji to nije slučaj. Tamo naime fiskalna godina počinje1.travnja i traje do 31.ožujka sljedeće
kalendarske godine.

3
  alokacija ili dodjela javnih dobara građanima znači da se određena sredstva iz
privatnog sektora usmjeravaju državi kako bi ona mogla proizvoditi javna dobra

 preraspodjela dohotka su usmjeravanja novca od bogatih ka siromašnima (socijalna

pomoć), od mlađih ka starijima (isplata mirovina), od visokorazvijenih regija onima
koje to nisu (dotacije)
 stabilizacijski cilj je briga države za osiguravanjem određene razine zaposlenosti i niske
stope inflacije

Kontrolu nakon izvršenja proračuna obavlja Državni ured za reviziju, ali isto tako važna je
uloga građana i poreznih obveznika. Njihova uloga ovisi o stupnju informiranosti, tj.
dostupnosti informacija vezanih uz proračun. Svaki zakon o proračunu sadrži i kaznene
odredbe koje se provode u slučaju da se proračunski novac ne koristi prema namjeni.
Uplate u proračun moraju biti jednake isplatama , tj. proračun mora biti uravnotežen što
se odnosi na prihode i rashode. Država troši javni novac i upravo zbog te činjenice mora
poštivati financijski plan. Državni proračun kao ekonomska kategorija je osnovni instrument
kojim država utječe na gospodarske tokove I na ponašanje gospodarskih subjekata, novo
zapošljavanju I drugim ciljevima gospodarske politike.
Sredstvima iz državnog proračuna koriste se proračunski I izvanproračunski korisnici.
Proračunski korisnici su institucije koje je osnovala država I koja se većim dijelom financira iz
proračuna. A to su državne uprave (ministarstva, uredi državne uprave) ustanove, proračunski
fondovi I područja kulture, odgoja I sporta. A izvanproračunski korisnici su Hrvatski zavod za
mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, trgovačka društva Itd.
2.1. Proračunski deficit I suficit
Proračunski suficit nastaje kada su za određeno proračunsko razdoblje svi
proračunski prihodi (ostvareni oporezivanjem i drugim načelima) veći od proračunskih
rashoda.
Proračunski deficit nastaje kada su proračunski rashodi veći od proračunskih prihoda
za proračunsko razdoblje.
Proračunski deficit stalni je pratilac naše gospodarske stvarnosti. On je prisutan u
snažnim gospodarstvima, kao u SAD-u ili Velikoj Britaniji, i u većini zemalja u razvoju te u
državama u tranziciji. Stvarni proračunski prihodi i rashodi ovise o raznoraznim ekonomskim
događajima, a mogu biti manji ili veći od predviđenih. Treba razlikovati proračunski deficit
središnje države od opće države. Središnje države obuhvaća sve odjele, urede i agencije koji
imaju središnju vlast nad cijelom zemljom. Opće države obuhvaća jedinice lokalne
samouprave, te izvanproračunske fondove (npr. zdravstveno osiguranje).
Imamo 3 vrste proračunskog deficita.

 Strukturni deficit
 Stvarni deficit

4
  Ciklički deficit

Strukturni deficit označava koliki bi bili proračunski prihodi, rashodi i deficit države
kada bi nacionalno gospodarstvo poslovalo na razini potencijalne proizvodnje, tj. na granici
svojih proizvodnih mogućnosti, uz primjenu tekuće fiskalne politike. Strukturni dio proračuna
je aktivan I određen diskrecijskim mjerama (određivanje poreznih stopa).
Stvarni deficit određuju ga stvarni rashodi, prihodi i deficiti u proračunskom razdoblju.
Ciklični deficit označava razliku između stvarnog i strukturnog deficita. Njime se mjeri
utjecaj poslovnog ciklusa na proračun, tj. uzima se u obzir utjecaj ciklusa na proračunske
prihode,rashode i deficit. Ciklični dio proračuna je pasivan i određen je stanjem poslovnog
ciklusa (mjeri povećanje i smanjenje nacionalnog dohotka) i ukupnog proizvoda što nastaje
kada nacionalno gospodarstvo ne postiže potencijalnu razinu ukupne proizvodnje.
Razlika između strukturnoga i cikličkoga proračunskog deficita označava razliku između
diskrecijskih ili automatskih stabilizatora. Strukturnu potrošnju i strukturne prihode čine
diskrecijski programi koje donosi zakonodavno tijelo. Ciklične deficite čine porezna trošenja
koja se automatski prilagođavaju gospodarstvu.

3.PRIHODI DRŽAVNOG PRORAČUNA

Prilikom planiranja proračuna između ostalog se mora planirati I proračunski prihodi

državnog proračuna. Ona mora unaprijed planirati iz kojih će sve izvora prikupiti sredstva u
idućoj godini te na što će ih sve utrošiti. Prihodi od državnog proračuna su sljedeći:
3.1. Porezni prihodi
Porezni prihodi su najznačajniji izvor sredstava državnog proračuna. To su prihodi od
poreza na dohodak i prireza, poreza na dohodak, poreza na dobit, poreza na imovinu, poreza
na robu i usluge te poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije (tj. carina i carinskih
pristojbi). Pritom razlikujemo:direktne poreze, tj. porez na dohodak, prirez poreza na
dohodak, porezna dobit i porez na imovinu (snose ih porezni obveznici kad dio svog dohotka,
dobiti ili imovine uplaćuju direktno u državni proračun) I indirektne poreze(npr. PDV i trošarine
koji su uključeni u cijenu, pa iako ih uproračun uplaćuju trgovci, indirektno ih snose kupci).
3.2. Doprinosi
Doprinosi su namjenski javni prihodi, primjerice za zdravstveno i mirovinsko
osiguranje. Mogu se ubirati na teret poslodavca ili posloprimca. Za razliku od poreza koji se
slijevaju u zajedničku državnu blagajnu i mogu se trošiti za bilo koju opće društvenu
potrebu,doprinosi se skupljaju u posebnim fondovima I mogu se koristiti samo za namjenu za
koju su prikupljeni.
3.3. Prihodi od prodaje nefinancijske imovine

5
 Prihodi od prodaje nefinancijske imovine iznose manje od 1% ukupnih državnih
prihoda. Država ih obično ostvaruje prodajom stambenih i poslovnih objekata, zemljišta,
prijevoznih sredstava i strateških zaliha.
3.4.Pomoći
Prihodi od pomoći mogu biti novčane potpore međunarodne organizacije te institucije
I tijela EU-a, inozemnih vlada
3.5. Ostali prihodi
Ostali prihodi poslovanja nisu posebno značajni za državni proračun jer iz godine u
godinu čine tek 3 do 6% ukupnih prihoda poslovanja. Tu možemo ubrojiti razne pomoći (od
međunarodnih organizacija ili stranih vlada),prihode od imovine (primjerice koncesija za
korištenje hrvatskog zračnog prostora), pristojbe i naknade (primjerice biljezi koje plaćate kad
podnosite zahtjev za izdavanje putovnice)

4.RASHODI DRŽAVNOG PRORAČUNA

Da bismo mogli vidjeti tko, gdje i na što troši prikupljene prihode, svi bi se rashodi u
državnom proračunu trebali prikazivati na više načina.Tako postoje: ekonomska klasifikacija
po ekonomskoj namjeni rashoda (primjerice naknade zaposlenima,subvencije, socijalne
naknade); funkcijska klasifikacija po namjeni rashoda (primjerice obrana, zdravstvo,
obrazovanje); programska klasifkacija po programima, aktivnostima i projektima (primjerice
programi zaštite okoliša, informatizacije, pomoći poduzetništvu), organizacijska klasifikacija
po organizacijskim jedinicama (primjerice Sabor, Vlada, ministarstva, državni zavodi i
sl.),klasifkacija po izvorima financiranja koja prikazuje izvore (primjerice porezi,
doprinosi,Namjenski prihodi,donacije) te lokacijska klasifikacija po teritorijalnim cjelinama
(primjerice državama, županijama, gradovima, općinama, područjima posebne državne skrbi).
Prikupljenim prihodima država će pokrivati odnosno financirati rashode. Rashodi
državnog proračuna su sljedeći:

4.1. Rashodi poslovanja

Rashodi poslovanja vezani su uz poslovanje države. Kako bi država mogla poslovati
potrebno je plaćati zaposlene u državnim institucijama, kako bi ti zaposleni mogli raditi
(telefonirati, slati pisma, raditi u održavanim zgradama) država mora snositi razne materijalne
rashode, budući da državi za njeno poslovanje često nedostaje sredstava, zadužuje se, pa mora
snositi razne financijske troškove (primjerice kamate), kako bi država poticala razne
neophodne djelatnosti, ali i održavala na životu razne gubitaše, daje im subvencije, kako bi
nerazvijenije lokalne jedinice mogle držati korak s onim razvijenijima država im daje razne
pomoći, a socijalna država naravno mora trošiti i na socijalne naknade (mirovine, naknade za
nezaposlene,za bolovanje i rodilje).

6
4.2. Socijalne naknade
Socijalne naknade su naknade proistekle po osnovu prava iz osiguranja (primjerice
mirovine ili naknade za nezaposlene, za vrijeme bolovanja ili porodiljskog) ili kao pomoć
siromašnima u posebnim okolnostima koje ne pokriva osnovno socijalno osiguranje
(primjerice razne pomoći obiteljima, sufinanciranje prijevoza, javne kuhinje).
Naknade iz osiguranja su mirovine, naknade za nezaposlene, naknade za bolovanje i
rodiljni dopust, naknade za djecu i obitelj, ali i za medicinske usluge, ortopedske sprave i
pomagala, farmaceutske proizvode i slične naknade koje plaća država. Naknade za socijalnu
pomoć namijenjene su siromašnima i to u posebnim okolnostima koje ne pokriva osnovno
socijalno osiguranje (primjerice razne pomoći obiteljima, hendikepiranim osobama,
sufinanciranje prijevoza, javne kuhinje).
4.3. Rashodi za zaposlene
U to spadaju rashodi za isplatu plaća državnim službenicima I doprinosi za zdravstveno
I mirovinsko osiguranje zaposlenika.
4.4. Materijalni rashodi
Materijalni rashodi uključuju ukupnu vrijednost dobara i usluga koje država kupuje od
privatnog sektora na slobodnom tržištu, a za obavljanje svojih aktivnosti. Tu se bilježe rashodi
vezani uz službena putovanja, stručna usavršavanja, uredski materijal, energiju, telefone,
komunalne usluge, informiranje i sl. Oko polovice tih rashoda odlazi na usluge poput
telefona,pošte i prijevoza, tekućeg i investicijskog održavanja i sl.
4.5. Subvencije
Subvencije su tekuća nepovratna sredstva koja država daje poduzećima kako bi
poticala njihovu proizvodnju, kompenzirala njihove gubitke, održavala niže cijene određenih
proizvoda i sl. Subvencije se daju trgovačkim društvima, poljoprivrednicima I obrtnicima.
4.6. Pomoći
Pomoći ili dotacije su bespovratni prijenosi sredstava međunarodnim organizacijama,
stranim vladama, proračunima,izvanproračunskim korisnicima, bankama, financijskim
institucijama I poduzećima. Česte su pomoći državnog proračuna lokalnim proračunima, a
postoje i među jedinicama iste razine, primjerice županijama. Mogu biti tekuće (za tekuće
rashode) i kapitalne (za nabavu dugotrajne imovine) te namjenske I nenamjenske.

4.7. Financijski rashodi

Riječ je o rashodima koji nastaju zbog financijskog poslovanja, a ponajprije zbog
državnog zaduživanja. To su, primjerice, kamate po izdanim vrijednosnim papirima; kamate
po zajmovima od drugih razina vlasti, inozemnih vlada, međunarodnih organizacija, banaka i

7
drugih financijskih organizacija; naknade za bankarske usluge i usluge platnog prometa;
zatezne kamate isl.
4.8. Rashodi za nabavu nefinancijske imovine
Riječ je o nabavi neproizvedene imovine (primjerice zemljišta), proizvedene imovine
(primjerice građevinskihvobjekata), plemenitih metala, strateških zaliha i sl. Obično se najveći
dio tihvrashoda odnosi na nabavu građevinskih objekata.

5. JAVNI DUG
Javni dug predstavljaju kumulirani proračunski deficiti koje je država financirala
zaduživanjem. Riječ je o sredstvima koja je država pozajmila, a još Ih nije vratila te ih vjerovnici
od nje potražuju u određenom trenutku.
Kada proračunskim prihodima država nije prikupila dovoljno sredstava za podmirenje
rashoda, država se zadužuje, odnosno sredstva posuđuje te ih još nije vratila. A vjerovnici u
određenom trenutku mogu potraživati svoja sredstva natrag.
Osnovni problemi koje donosi javni dug donosi državi su: otplate glavnice I kamata
javnog duga utječu na to da se smanjuje količina novca koju bi država mogla koristiti za
financiranje javnih potreba kao npr. Izgradnja cesta, bolnica I vrtića. Zbog javnog duga država
mora podignuti veće poreze koji ne terete samo sadašnje generacije već I buduće, ako država
se previše zaduži može se dogoditi da se ograniči zaduživanje određene količine novca koja je
jako potrebna. Te prevelik javni dug može dovesti do više stope inflacije, većih kamatnih stopa
na kredite stanovništva I poduzeća I tako destabilizirati gospodarstvo I smanjiti mogućnost
rasta BDP-a.

Ovisno o tome je li država posudila novac na domaćem ili u inozemstvu razlikuje se:
domaći, inozemni I potencijalni dug.

 Domaći javni dug- nastaje kada se država zadužuje u zemlji

 Inozemni javni dug- nastaje kada se država zadužuje u svijetu
 Potencijalni javni dug- su izdana državna jamstva I dug Hrvatske banke za obnovu I
razvoj (HBOR)
Za otplatu javnog duga država se može koristiti nekim od izvora financiranja:

 Izdavanje I prodaja vrijednosnih papira, najčešće se koriste obveznice, na domaćem I

inozemnom tržištu
 Povećavanjem poreza
 Prodaja državne imovine
 Kreditno zaduživanje u zemlji ili u inozemstvu
O izboru izvora financiranja javnog duga ovise I posljedice za gospodarstvo zemlje.
Povećavanjem državnih poreza smanjuje se prihodi stanovništva, a kreditno zaduživanje I

8
prodaja obveznica prebacuje obvezu plaćanja sadašnji rashoda sa nas na buduće mlađe
generacije.
Zakonom o izvršenju državnog proračuna za svaku se godinu utvrđuje gornji (maximalni)
iznos zaduživanja i ukupni iznos jamstava. Tu odluku donosi Sabor na prijedlog Vlade.
Ministarstvo financija vodi popis dugova i izdanih jamstava. Odluke o dugu i jamstvima
objavljuju se u Narodnim novinama.
Javni dug Hrvatske dosegnuo je 280 milijardi kuna. Krajem 2011. javni dug iznosio je 170
milijardi kuna, no tada se računao prema staroj metodologiji. Prema novoj metodologiji, koja
u javni dug ubraja i tvrtke u državnom vlasništvu, on je tada iznosio oko 212milijardi kuna, što
znači da je u tri godine porastao za oko 70 milijardi kn.
S obzirom na podrijetlo javni dug može biti: unutarnji dug i vanjski dug

 Unutarnji dug podrazumijeva dugovanje države subjektima u vlastitoj zemlji

tj. građanima i pravnim osobama, pa mnogi tvrde da unutarnji dug uopće nije teret. Za
unutarnji dug se često kaže kako je država sama sebi dužna. Pri unutarnjem dugu
potrebno je isplaćivati kamate vlasnicima obveznica.
 Vanjski dug podrazumijeva dugovanje države prema stranim subjektima ili drugim
državama. Dakle, to je kumulirana vrijednost zaduženja neke zemlje u inozemstvu.

Vanjski dug imaju i gospodarski stabilne zemlje (80-ih godina SAD-e su bile zemlje kao
dužnik). Njihov je proračunski deficit nastao zbog razlike između domaćih investicija i domaće
štednje, a potrošnja usmjeravala u ekonomski razvoj. Javni dug ima za posljedice gospodarski
rast zemlje i to, ako se dug državi povećava, stanovništvo će plaćati državni dug umjesto da
akumulira privatni kapital. Povećanjem državnog duga utječe se na smanjenje nacionalnog
dohotka, proizvodnja i potrošnja sporije rastu.Prema tome, visok javni dug ima ogromne
posljedice na gospodarski rast zemlje.
6.PRORAČUN IZVANPRORAČUNSKIH FONDOVA
Izvanproračunski fondovi su pravne osobe osnovane na temelju zakona, a financiraju
se iz doprinosa, transfera iz državnog proračuna, prihoda od prodaje dionica i sl. Dakle,
ostvaruju prihode iz vlastitih izvora, ali jedan dio primaju i iz državnog proračuna. Svaki fond
izrađuje svoj prijedlog financijskog plana i dostavlja ga ministru financija. Sažeci tih planova
prilažu se uz prijedlog državnog proračuna i podnose Saboru na raspravu.U Hrvatskoj postoji
osam izvanproračunskih fondova i svaki od njih ima svoj proračun, ali svi se promatraju kao
jedan. U izvanproračunske fondove ubrajaju se socijalne funkcije, a to su zdravstvo, mirovine,
zapošljavanje, socijalna skrb, privatizacija, te proračuni javnih poduzeća : Hrvatske vode,
Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste.3
Izvanproračunski korisnici državnog proračuna su izvanproračunski fondovi, trgovačka
društva i druge pravne osobe u kojima država ima odlučujući utjecaj na upravljanje, ali imaju i

3
Ministarstvo financija, Proračun, http://www.mfin.hr/hr/proracun

9
znatan stupanj autonomije koja uključuje samostalno odlučivanje o dijelu prihoda i rashoda.
Svaki izvanproračunski korisnik državnog proračuna ima zaseban proračun I zbog toga se u
mnogim zemljama prihodi i rashodi tih korisnika ne prikazuju u državnom proračunu. U
Hrvatskoj su, radi učinkovitijeg upravljanja novcem glavnih izvanproračunskih korisnika
(HZMO, HZZO i HZZ) njihovi prihodi i rashodi od 2007. uključeni u državni proračun.
Najznačajnija karakteristika izvanproračunskih korisnika jest da su oni zasebne pravne
osobe koje iz svojih proračuna, koji se još nazivaju I financijski planovi, financiraju određene
javne potrebe poput izgradnje cesta ili opskrbe vodom. Najčešći razlog njihova osnivanja je
želja da se osigura izvor financiranja za određenu namjenu kako se ne bi dogodilo da se
prilikom izglašavanja državnog proračuna, zbog pritisaka određenih skupina, neosigura
dovoljno prihoda za tu svrhu.
Izvanproračunski korisnici se financiraju iz namjenskih prihoda i iz proračunskih
sredstava. Namjenski prihod podrazumijeva da je riječ o prihodu za koji je unaprijed definirano
u koje se svrhe smije utrošiti.

7.RAČUN FINANCIRANJA
Račun financiranja je dio proračuna koji prikazuje način financiranja proračunskog
manjka te korištenje proračunskog viška. Račun financiranja pokazuje koliko se država
namjerava zadužiti u fiskalnoj godini, koliko novca namjerava izdvojiti za otplatu dospjelih
dugova, te stanje viškova novca. Dakle, račun financiranja sastoji se od primitaka financiranja
(npr.novca posuđenog od Europske banke za obnovu i razvoj), otplate (novac koji država
otplaćuje domaće i inozemne dugove), te stanja viška
Smanjenje ili povećanje proračunskih sredstava u odnosu na plan proračuna donesen
na početku kalendarske godine naziva se rebalans proračuna. Razlozi zbog kojih dolazi do
rebalansa su nerealnost procjene pojedinih proračunskih prihoda i potreba povećanja
pojedinih izdataka.
Rebalans mogu izazvati nepredviđene okolnosti u domaćem ili svjetskom
gospodarstvu, kao primjerice svjetska recesija, ali može biti i posljedica nesposobnosti vlade
da realno planira prihode i rashode.
Račun financiranja iskazuje pozajmljivanje i zaduživanje proračuna države i sastoji se od:

 primitaka financiranja- novac za koji se država zadužila (npr. kod Svjetske banke,
Europske banke za obnovu i razvoj i sl.),
 otplata je novac kojim država otplaćuje dospjele domaće i inozemne dugove (glavnicu
i kamate),
 stanje viška (suficita).
Korištenje viška nije izravno prikazano u računu financiranja. Korištenje (potencijalnih)
viškova iz prethodne godine se propisuje zakonom o izvršenju proračuna koji se donosi svake
godine zajedno s prijedlogom proračna za iduću godinu.

10
 Stoga račun financiranja prikazuje koliko se država namjerava zadužiti u fiskalnoj godini,
koliko novca namjerava izdvojiti za otplatu dospjelih dugova te stanje viškova novca.

8. PRORAČUNSKI PROCES
Proračunski proces obuhvaća pripremu, predlaganje, prihvaćanje, izvršavanje i
kontrolu proračuna, a oblikuje ga i na njega utječe niz formalnih I neformalnih pravila.
Proračunski proces je vrlo važan jer se u njegovim raznim fazama odlučuje o načinu
prikupljanja i trošenja javnog novca. Prije upoznavanja s proračunskim procesom i njegovim
fazama, upoznajmo osnovne sudionike proračunskog procesa i njihove uloge u tom procesu.
U različitim fazama proračunskog procesa sudjeluju brojni sudionici, a najvažniji među njima
su Vlada, Sabor, Ministarstvo financija i ostali korisnici državnog proračuna, te građani.
Sabor predstavlja građane, usvaja zakone i nadzire rad Vlade. Zasjedanje se obavlja
dva puta godišnje: od 15. siječnja do 15. srpnja i od 15. rujna do 15.prosinca, te po potrebi
izvanredno. Sabor ima 29 odbora, a za proračunski proces su najvažniji odbor za
zakonodavstvo I odbor za financije i državni proračun. U raspravama o proračunu Sabor
analizira programe i fiskalnu politiku koju je predložila Vlada, ali bi trebao štititi i interese
građana. Proračun je formalno donesen tek nakon što Sabor odobri prihode i rashode koje mu
je Vlada predložila. Sabor je ujedno i proračunski korisnik, čiji se rad financira iz državnog
proračuna. Stoga se s pravom može reći kako je Sabor mjesto gdje se odvijaju neke od
najvažnijih aktivnosti proračunskog procesa.
Vlada je nositelj izvršne vlasti i provodi politiku koju je utvrdio Sabor. Uokviru
proračunskog procesa Vlada predlaže fiskalnu politiku, definira strategije državnog proračuna
unutar utvrđenih gospodarskih, socijalnih i političkih ciljeva, utvrđuje sve potrebne mjere
prikupljanja prihoda, predlaže raspodjelu proračunskog novca po predviđenim namjenama i
prioritetima, usmjerava i nadzire rad državne uprave. Drugim riječima, Vlada je zadužena za
cjelokupni gospodarski i socijalni razvitak zemlje. Glavnu ulogu u radu vlade ima vladajuća
stranka. Njezin rad je pod oštrim okom javnosti. Na zastupničkim izborima birači ocjenjuju je
li vlada dobro obavlja svoj posao. Vladu potvrđuje sabor, kojem odgovara za svoj rad I odluke
koje donosi. Ako sabor zatraži izvješće o radu vlada ga je dužna predati.
Ministarstvo financija izvršno je tijelo Vlade i korisnik državnog proračuna. Odgovorno
je za provođenje Vladine fiskalne politike i ispunjavanje postavljenih proračunskih ciljeva. U
prvoj fazi proračunskog procesa Ministarstvo financija priprema analize i prognoze
makroekonomskih kretanja koje su temelj u utvrđivanju fiskalne politike i izrade državnog
proračuna, izrađuje strategiju Vladinih programa kao okosnicu za izradu smjernica ekonomske
i fiskalne politike te proračuna po programima, a izrađuje i šalje upute proračunskim
korisnicima za izradu prijedloga državnog proračuna. Ministarstvo financija također izrađuje i
kontrolira državni proračun, odnosno planira načine prikupljanja prihoda i prati izvršenje
rashoda, te obavlja za državu sve usluge vezane uz prikupljanje i trošenje proračunskih
sredstava.Ukratko, Ministarstvo financija izrađuje osnovu financiranja svih javnih potreba
proračunskih i izvanproračunskih korisnika te lokalnih i regionalnih jedinica.

11
 Korisnici državnog proračuna su državna tijela (ministarstva i državne agencije),
ustanove, vijeća manjinske samouprave, proračunski fondovi I mjesna samouprava čiji se
rashodi za zaposlene ili materijalni rashodi financiraju iz državnog proračuna. To znači da su
korisnici i Sabor, Predsjednik Republike, Vlada te Ministarstvo financija. Proračunski se
korisnici moraju koristiti proračunskim sredstvima za namjene i ciljeve zbog kojih su i osnovani
(primjerice Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športaza odgoj i obrazovanje, za programe
visoke naobrazbe, razvitak znanosti i znanstveno istraživačke djelatnosti i športa). Kontrolu,
nadzor i reviziju korištenja proračunskih sredstava pojedinih proračunskih korisnika obavljaju
Ministarstvo financija I Državni ured za reviziju (vanjski nadzor), ali I svaki proračunski korisnik
za sebe (unutarnji nadzor).
Građani izabiru svoje predstavnike koji u njihovo ime odlučuju o svim važnim pitanjima
u državi, pa i o državnom proračunu. U proračun se prikupljaju velike količine novca, ali se
proračunski novac i troši. Način prikupljanja I način trošenja novca iz proračuna ne tiče se
samo naših predstavnika u Vladi, Saboru, Ministarstvu financija i ostalim ministarstvi-ma.
Proračun je previše važan da bi bio prepušten pojedinim političarima i različitim interesnim
skupinama i lobijima. Građani i različite Vladine i nevladine ustanove i organizacije mogu se i
trebaju aktivno uključiti u proračunski proces. Predstavnici koje su građani izabrali mogu
određivati prioritete u financiranju javnih potreba i projekata koji ne moraju odražavati želje
građana. Ipak putem javnih medija, znanstvenih institucija, nevladinih ustanova te interesnih
skupina javnost se može i mora uključivati u raspravu o donošenju proračuna i dodjeli
proračunskih sredstava. Interesne skupine poput organiziranih sindikata ili poslodavaca
pokušavaju se, i najčešće uspijevaju, izboriti za ostvarenje svojih interesa. Osim njih, na
proračun mogu utjecati i udruge građana, raznovrsne komore (primjerice industrijske,
trgovačke, odvjetničke, liječničke), crkve i vjerske zajednice, te pojedinci. Utjecaj pojedinih
aktera ovisi o njihovoj snazi i organiziranosti.

12
9. ZAKLJUČAK

Riječ proračun dolazi od francuske riječi bougett što je u prijevodu označavalo kožnu
vrećicu u kojoj se nosio novac za ministra. Proračun se djeli na ravnotežni I neuravnoteženi.
Ravnotežni je kada su prihodi I rashodi jednaki, a neuravnoteženi je kada su prihodi veći od
rashoda što nazivamo suficit, a suprotnu situaciju nazivamo deficit. Cilj proračuna je planiranje
prihoda I rashoda, odnosno planiranje koliko će se novca prikupiti I koliko će ga se potrošiti.
Odobrava ga sabor, a kontrolu nad njim provodi državni ured za reviziju. Država unaprijed
određuje izvore od kojih će prikupiti sredstva.
Najznačajniji izvori prihoda su prihodi od poreza također imamo I prihode od
doprinosa. Sredstva koja su skupljena od doprinosa se ne smiju trošiti na ništa osim za
namjenu za koju su I prikupljeni, a to je isplata mirovina I zdravstenog osiguranja. Osim prihoda
imamo I rashode. Rashodi poslovanja vezani su uz poslovanje društva. Kako bi nerazvijene
lokalne jedinice mogle držati korak s onim razvijenim država im daje razne pomoći. Država
također daje naknade za nezaposlene, za bolovanje, porodiljne dopuste, ortopedska
pomagala, sufinanciranje prijevoza, javne kuhinje I ostalo. Država je kao I ostalo domaćinstvo
te I ono troši sredstva za obavljanje djelatnosti kao što su rashodi službenih putovanja,
uredskih materijala, energije, telefona itd.
Javni dug prestavljaju komulirani proračunski deficiti koje je država financirala
zaduživanjem. To su sredstva koje je pozajmila, a još ih nije vratila. Država snosi velike
probleme koje proizlaze iz javnog duga kad ima manju količinu novca za financiranje javnih
potreba jer mora vraćati kamate I glavnice pozajmljenih kredita. Kako bi država isplatila taj
dug ona diže poreze pa tako se sve odbija od džep građana. Prevelik dug može dovesti do rasta
inflacije, te povećanja kamatnih stopa na kredite stanovništva. Razlikujemo tri vrste duga. To
su domać, inozemni I potencijani javni dug. Koji će dug biti ovisi odakle je država pozajmila
sredstva. Zakon je odredio da se svake godine utvrđuje gornji iznos zaduživanja I ukupni iznos
jamstva. Odluke o dugu I jamstvima objavljuju se u narodnim novinama.
U hrvatskoj postoji osam izvanproračunskih fondova I svaki od njih ima svoj proračun,
ali svi se promatraju kao jedan. One su pravne osobe osnovane na temelju zakona, a
financiraju se iz državnih doprinosa, prihoda od prodaje dionica I sl. Ti fondovi su namjenjeni
za financiranje nekih javnih potreba poput izgradnje ceste ili opskrbe vodom.
Račun financiranja pokazuje koliko se država namjerava zadužiti u fiskalnoj godini,
koliko novca namjerava ostaviti za otplatu dugova, te stanje viška novca. On se sastoji od
primitaka financiranja otplate te stanja viška. Povećanje ili smanjenje proračunskih sredstava
s obzirom na početak fiskalne godine naziva se rebalans. On nastaje zbog loše procjene
prihoda I potrebe povećanja pojedinih izdataka.

13
10.POPIS LITERATURE
Knjige:
1. Banić, Đ., Režič, I., Škare, M., Terihaj, Osnove ekonomije 2,Školska knjiga, Zagreb 2014
2. Bajo,.A.,Bronić.,M., Ott.,K. Proračunski vodič 2009
3. Benić, Đ., Uvod u ekonomiju, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
4. Gregory Mankiw, N., Osnove ekonomije 2006.
5. Zoretić, G. i dr. „Gospodarstvo 1“, Školska knjiga, Zagreb, 2009.
6. Zoretić, G. i dr. „Gospodarstvo 2“, Školska knjiga, Zagreb, 2006.

Internet:
1. Proračun, http//hr.wikipedia.org/wiki/Proračun_(ekonomija), 2014
2. Ministarstvo financija, Proračun, http://www.mfin.hr/proračun 2013
3. Republika Hrvatska, ministarstvo financija, http//hr.mfin.hr/hr/proracun
4. Institut za javne financije, www.ijf.hr/pojmovnik/javni_dug.htm

14
 OCJENA IZRADBE I OBRANE ZAVRŠNOG RADA

Datum predaje pisanog dijela završnog rada: _________________________________________

Ocjena izradbe pisanog dijela završnog rada: _________________________________________

Ocjena obrane završnog rada: _________________________________________

Opća ocjena izradbe i obrane završnog rada: _________________________________________

Obrazloženje opće ocjene: _________________________________________________________

__________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________

Članovi Povjerenstva: 1. ________________________________________ (predsjednik)

2. ______________________________________________ (član)

3. ______________________________________________ (član)

Izdvojeno mišljenje člana ______________________________________________

Povjerenstva:

__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________

Potpis mentora: Potpis predsjednika Povjerenstva:

______________________________ ______________________________

15
 KONZULTACIJSKI LIST

Učenik: _____________________________________________ Razred: _____

Mentor: _____________________________________________

Tema: ______________________________________________________________________

R. br. Datum Bilješke o napredovanju Potpis mentora

Mentor je prihvatio pisani dio završnog rada dana ____________________

te Povjerenstvu predlaže ocjenu ____________________.

16
17