Professional Documents
Culture Documents
Likovni Skripte
Likovni Skripte
Svako stilsko razdoblje ima svoj način prikazivanja svijeta, svoju perspektivu, a ovisi o tome
što gledaju, što žele prikazati
umjetnici iskazuju način gledanja i mišljenja svog vremena sukladno spoznajama u znanosti i
društvenim okolnostima – to nije postupno usavršavanje (da bi nešto izgledalo više «kao
pravo»).
Poznajemo još neke vrste perspektiva, ali one ne ovise toliko o načinu doživljavanja svijeta
+ Sematička p., tj. hijerarhijska – ne prikazuje odnose u prostoru, nego izražava odnos
prikazanih likova – veći je važniji
1. VERTIKALNA PERSPEKTIVA
2. OBRNUTA PERSPEKTIVA
3. GEOMETRIJSKA PERSPEKTIVA
Otkrivena je tek oko 1420., a otkrio ju je tal. arhitekt Brunelleschi (arhitektima je točno
prikazivanje prostora bilo potrebnije, a i više su se pouzdavali u znanost nego u iskustvo oka).
Takvom perspektivom se prikazuje svijet viđen s motrišta jednog čovjeka – to nije objektivni
prikaz stvarnosti, već osobno stanovište – odražava jako izraženi individualizam renesansnog
čovjeka.
4. ATMOSFERSKA PERSPEKTIVA
Kao i geometrijska, odražava prirodnu pojavu da se zbog sloja zraka u daljini mijenjaju obrisi,
tonovi i boje
blizu daleko
obris oštar mek
ton kontrastan blijed
boja topla hladna
Na temelju iskustva promatranja znamo da nam se u daljini sve čini modro – zbog valne
duljine svjetlosti – kratkovalne modre zrake se lakše probijaju kroz atmosferu i najdalje
dopiru
Javlja se kao posljedica novih iskustava koje je čovjek stekao o prostoru đprekomorskim
putovanjima, otkriva dubine svemira teleskopom koji je u to vrijeme izumljen...
- otvaraju mu se udaljenosti koje prije nije mogao ni zamisliti, spoznaje beskrajnost prostora
1. put u povijesti
5. KOLORISTIČKA PERSPEKTIVA
- izražena je samo bojom – nema druge dvije atmosferske pojave – rasvjetljavanja tona i
gubljenja obrisa
- moderno slikarstvo uglavnom prihvaća plošnost, a dojam prostora ovisi o dubinskoj ljestvici
boja, ali su sve boje jednako intenzivne, a obrisi čisti i naglašeni
SLIKARSKE TEHNIKE
1. CRTAČKE TEHNIKE:
Crteži mogu biti skice za neka druga djela (npr. za freske, slike ili skulpture), gdje se
proučavaju i rješavaju pojedini problemi, a mogu biti i samostalna umjetnička djela. Prilično
su osjetljivi na svjetlo i vlagu, a s vremenom papir požuti i lomi se, crtež blijedi.
Najveće zbirke crteža se nalaze u Albertini u Beču, u Louvreu... Ko nas se najviše crteža čuva
u Kabinetu grafike.
2. SLIKARSKE TEHNIKE
b) MOZAIK – mali raznobojni kamenčići ili raznobojna stakalca se utiskuju u meku podlogu
svježe žbuke
d) TAPISERIJA
3. GRAFIČKE TEHNIKE
c) BAKROPIS – met. Ploča se premaže slojem voska po kojem se crta oštrom iglom
- ploča se onda umoči u kiselinu koja izgrize mjesta gdje nema voska
- udubine se ispune bojom i otisnu
KOMPOZICIJA
Ali, svaki vlak se sastoji od jednog aktivnog člana (lokomotiva) i bilo kojeg broja pasivnih
članova (vagona). Ovakva podjela izražava odnos među članovima – tumačenje.
Mjesto na kojem će se naći neki element ima veliku ulogu – ovisno o mjestu, mijenja se
smisao, mjesto ima svoju vrijednost i značenje (bliži lik je veći i važniji, udaljeniji je manje
važan, središte je istaknuto, rub je podređen)
Prazna ploha papira ili platna nabijena je silnicama značenja – nevidljiva mreža – kompozicija
joj se može prilagoditi ili oduprijeti i ovisno o tome imat ćemo dojam stabilnog, nestabilnog,
statičnog, dinamičnog...
KOMPOZICIJSKA NAČELA:
b) Translacija - vrsta simetrije, koja nema invarijantnu točku; sve se točke gibaju
paralelno,prevaljujući jednake duljine; obostrani jednoznačni preslik.
c) Rotacija - vrsta simetrije, koja ima jednu invarijantnu točku (središte rotacije); gibanje u
kojem točke opisuju kružnicu oko zajedničkog središta.
Simetrija i ritam mjere su prostora i vremena, dvije su strane njihova odnosa, polazeći od
prostora simetrija, polazeći od vremena ritam.
b) kontrast svjetlo - tamno - najizraženiji svjetlosni kontrast nose crna i bijela boja, ali
svjetlosna suprotnost se može izraziti svim bojama, dodavanjem crne i bijele. Čak i bez
dodavanja crne i bijele boje imaju vlastitu količinu svjetla
3. Ravnoteža
Prema količinama vrijednosti s obje strane ravnotežu dijelimo na:
1) simetričnu ravnotežu – ravnoteža oblika
2) asimetričnu ili dinamičnu ravnotežu – ravnoteža sila - djeluje dinamično i nemirno
U likovnom izražavanju poznajemo još i
3) optičku ravnotežu
- može se gledati samo vizualno, ne i matematički ili fizikalno. Određena je psihološkim
dojmovima koje stvara djelovanje pojedinih likovnih elemenata, ovisno o obliku, boji i
njihovom mjestu na plohi.
Npr., trokut će djelovati teže od četverokuta. Trokut s vrhom okrenutim nadolje djeluje teži od
trokuta okrenutog prema gore. Obli oblici djeluju lakši od uglatih.
Primarne boje djeluju teže od sekundarnih. Topli tonovi djeluju teže od hladnih, svjetli od
tamnih, a intenzivne boje teže od degradiranih.
Omjer je odnos bilo kojih dvaju veličina (mjera), a:b. Omjerom se postiže sklad ili uvjetuje
nesklad cjeline – omjeri su nevidljiv, ali uvijek prisutan element u kompoziciji svakog
likovnog djela
- kad je u nekom djelu dosljedno provedeno načelo da se neki omjeri ponavljaju, onda
govorimo o proporcijskom sustavu
Iz ovog pravila proizlaze progresivni nizovi brojeva, u kojima se bilo koja dva susjedna broja
međusobno jednako odnose kao bilo koja druga dva susjedna broja. Najpoznatiji
proporcionirani nizovi su:
Aritmetički niz: uvijek isti broj zbraja se sa svakim slijedećim članom niza, što čini sve
veličine između dva člana uvijek jednake, npr:
1, 2, 3, 4, 5... (svaki broj zbraja se sa 1), ili: 1, 4, 7, 10... (zbroj s 3), itd.
Geometrijski niz: uvijek isti broj množi se sa svakim slijedećim članom niza, što čini da se
veličine između dva člana velikom brzinom povećavaju, npr:
1, 2, 4, 8, 16, 32... (množenje s 2), ili: 1, 3, 9, 27, 81... (množenje s 3); itd.
Harmonijski niz: počinje od cijelog broja (1), koji se dijeli na polovinu, trećinu, četvrtinu,
petinu, šestinu i tako u beskraj. Dakle: 1, 1/2, 1/3 (ili 2/3), 1/4 (ili 3/4), 1/5 (ili 4/5), 1/6 (ili
5/6) itd. Pošto je harmonijski niz zapravo aritmetički niz pod razlomkom (1, 2, 3, 4... - 1, 1/2,
1/3, 1/4...) o njemu se govori i kao o obrnutoj proporciji.
- Leonardo je primjetio da ono što je u prirodi u aritmetičkom nizu (drvored) na slici će
izgledati kao harmonijski niz (geometrijska perspektiva)
Fibonaccijev niz: dva člana niza zbrojena međusobno daju slijedećeg člana niza: 1, 1, 2, 3, 5,
8, 13, 21, 34... Omjeri u ovom nizu su u "zlatnom rezu": 1, 618...
Božanska proporcija ili ZLATNI REZ – najsavršeniji razmjer, jer ima u biti samo dvije
veličine Ţ a : b = b : (a+b) – manji dio se odnosi prema većem kao veći prema cjelini, tj.
odnos između većeg i manjeg bude jednak odnosu između njihovog zbira (cjeline) i većeg
- vlada ne samo regulacijskim linijama grčke arhitekture, već i biološkom morfologijam
Dužinu AB dijelimo na pola i prenosimo dužinu te polovine pod pravim kutom lijevo ili
desno; dobili smo točku C. Nju spajamo s točkom B. Veličinu AC prenesemo s točke C na
dužinu CB, čime dobijemo točku A1. Iz točke B šestarom prenesemo dužinu BA1 na dužinu
AB i dobivamo točku D koja presjeca prvobitnu dužinu AB na odnos major (BD) i minor
(DA)
- otkriće Zlatnog reza se pripisuje starim Grcima, ali proporcije Zlatnog reza nalazimo već na
Egipatskim građevinama, što je rezultat njihovih astronomskih i drugih mjerenja prirode kojoj
je Zlatni rez jedno od osnovnih oblikovnih načela
Ta ista znanja o pravilnim odnosima veličina koristi se i za namjerno kršenje pravila, posebno
u karikaturi (ističu se smiješni ili karakteristični elementi neke osobe) i u tzv. naivnom
slikarstvu
- proporcionalnost je važna i u arhitekturi - još od stare Grčke poznajemo geslo "čovjek kao
mjerilo stvari", što treba prihvatiti na dvije razine:
1. arhitektura uvijek ima utilitarno svojstvo, njena funkcija određuje njen oblik i mjere - to
znači da vrata, primjerice, moraju odgovarati svojom visinom prosječnoj visini osoba koja će
ta vrata koristiti odnosno prolaziti kroz njih. Žlijebovi na stupovima grčkih hramova
(kanelire) imaju širinu ljudskih leđa, kako bi se osobe koje se okupljaju ispred hrama mogu
nasloniti u njih i odmoriti.
Pokus- između deset pravokutnika različitih omjera najveći broj ispitanika bira zlatni
pravokutnik kao najljepši (21:34) - omjer 21:34 - dio Fibonaccijevog niza
- polje vida predstavlja oval koji se upisuje u pravokutnik sa strananicama u zlatnom rezu
Još nekoliko primjera zlatnog reza u geometriji:
KONSTRUKCIJA PETEROKUTA:
radius kružnice (BD) dijeli se na pola (E) i povezuje sa okomicom nad centrom (C); dužina
EC se spušta na dijametar (AD) u točku P, koja se opet spaja sa točkom C; dužina CP se
prenosi na obod kružnice – točka P1. P1C ulazi pet puta u kružnicu, bez ostatka. Ako
dobivene vrhove spojimo, dobili smo pravilan pentagram, čiji presjeci dužina krakova
ponovno čine pravilne zlatne rezove ( c(3):b(5)= b(5):a(8) , 3:5=5:(3+5=8) ).
U središtu petokrake zvijezde nalazi se manji pentagram čije dijagonale iscrtavaju novi, manji
pentagram, postavljen naopako. Njegovi su krakovi opet u omjeru zlatnog reza. U manjoj je
zvijezdi još manja, i tako se pentagram beskonačno kopira sam u sebe (slika 7). Pitagorejci su
petokraku zvijezdu nazivali pentalfa, jer je sastavljena iz pet slova A, i bila je tajni znak
njihovog bratstva.
Peterokut još nije iscrpio svoje mogućnosti. Povezivanjem dva susjedna kuta s centrom čini
trokut, koji prepolovljen daje tzv. Pitagorin trokut, pravokutan, sa stranicama 3-4-5 . kraća
kateta i hipotenuza su u zlatnom odnosu
- i samo ljudsko tijelo je krojeno po istim prirodnim krojevima, i da ispod praga svijesti
čovjek prepoznaje i osjeća u prirodi taj uzorak koji oduvijek nosi u sebi. To je posebno
zainteresiralo umjetnike koji su, neki svjesno, neki nesvjesno, ugradili ta pravila u svoja djela.
“Sviđanje” u tim djelima, kao i u prirodi, je u velikoj mjeri određeno prepoznavanjem metrike
kozmosa od kojeg smo svi načinjeni.
«Za one koji žele znati više!»ě
U Grčkoj, od 580-497 g. p.n.e. živio je Pitagora, čovjek koji je tražeći sustave kojima će
objasniti harmonično djelovanje svijeta oko sebe postavio brojeve - ne kao jedinice kvantitete,
već kao principe u kojima se ogleda kozmički red. Tako pitagorejski sustav ima monadu,
jedinicu, počelo svega; dijadu i trijadu - ženski (djeljiv) i muški (nedjeljiv) broj; četiri-
potpuna ženskost, dvostruka djeljivost, broj pet kao potpunost, zbroj muškog i ženskog
načela; i deset kao apsolutni, sveti broj, zbroj 1+2+3+4, tetrakis kojem su se pisale i
izgovarale molitve. Pitagora je putovao u Egipat i tamo doznao mnoge "mračne misterije i
znanje svih stvari" uobličene u brojeve. Nakon Pitagore, Platon će 387. g. p.n.e. napisati na
glavna vrata svoje Akademije: "Neka nitko ovdje ne ulazi ako ne zna geometriju"; sjeme
metričke nužnosti za shvaćanje svemira već je niknulo bogatim plodom. Ubrzo, oko 300. g.
p.n.e. Euklid iz Aleksandrije će pisati svoje knjige "Elemenata", u kojima, kao učenik
Platonove škole govori o pitanjima geometrije i proporcija i precizno govori o podjeli date
dužine tako da se manji dio (minor) odnosi prema većem (major) kao ovaj prema zbroju
manjeg i većeg (tj. cjelini). Poliklet u svojim skulpturama, Fidija, Iktin i Kalikrat na
Partenonu i mnogi drugi svjesno su baratali matematičkim formulama koje su određivale
lijepe proporcije; tako govorimo o Grcima kao o pronalazačima zlatnog reza. Sva znanja
starih Grka objedinio je rimski arhitekt Markus Vitruvius Polio iz 1. st. p.n.e. u svom
kapitalnom djelu "De architectura libri decem" ili "Deset knjiga o arhitekturi", posvećenom
imperaroru Augustu. Vitruvije, govoreći o simetriji hramova njihove proporcije uspoređuje sa
razmjerima čovječjeg tijela. I upravo Vitruvije će ucrtati ljudsko tijelo u kružnicu što će
mnogo kasnije, u 15. st., ponovno interpretirati Leonardo da Vinci. Grci uspostavljaju kanon
lijepih proporcija, koje možemo pratiti na Polikletovom Doriforosu. Partenon je simbol
univerzalnosti savršenih proporcija, sa mnoštvom razlaganja u zlatnim presjecima po svim
osima; čak i grčke vaze su konstruirane po dinamičnim spiralama.
Na temelju matematičke razrađenosti Grka i Rimljana, proporcijama - a posebno zlatnim
rezom kao njihovim ključnim čimbenikom - su se nadalje kroz povijest bavili mnogi
umjetnici svjesno, a drugi su ih manje svjesno ugrađivali u svoja djela.
SKULPTURA
- kiparstvo je umjetnost oblikovanja volumena, ali i prostora koji taj volumen okružuje i ima
aktivnu ulogu u skulpturi
osnovna podjela:
1. PUNA PLASTIKA
– kip obrađen sa svih strana, pruža drugačiji pogled iz svih 360°- potpuni doživljaj daje tek
kada ga obiđemo
Može biti raznih žanrova:
- biste (poprsja)
- konjanički spomenici
- fontana
- mobili – pokretne skulpture
- .......
Tema može biti figurativna i apstraktna, ali je kiparstvo svojom tematikom puno uže nego
slikarstvo – kroz povijest je bilo uglavnom ograničeno na prikaz ljudske figure ili životinja
Skulptura može biti samostalna (javna – na nekom trgu ili u prirodi, ili privatna), ili vezana za
arhitekturu i razne uporabne predmete.
Oblici nastaju na dva osnovna načina – modeliranjem i klesanjem (ili tesanjem ako se radi o
drvetu)
1. Modeliranje – kipar rukom oblikuje bezobličnu masu (gline) – pritiskivanjem,
razvlačenjem, dodavanjem ili oduzimanjem stvara oblik, koji će se kasnije stvrdnuti – po
tome se može napraviti kalup i u njemu odliti skulpturu u gipsu, bronci, staklu, ili bilo kojem
tekućem materijalu koji se hlađenjem stvrdne
2. S većeg volumena – drva, kamena, mramora – se skida višak materijala i tako oblikuje
željeni oblik
1. i 2.) Odnos VOLUMENA i PROSTORA: skulptura uzima dio okolnog prostora, ali isto
tako prostor, tj. zrak može ulaziti u skulpturu i tako postati dio nje.
6. POVRŠINA – o obradi površine ovisi tip i svojstva odnosa svjetlosti i sjene – na uglačanoj
površini – blagi i meki prijelazi
- na hrapavoj i neravnoj – kontrasti svjetla i sjene
itd.
1. HARMONIJA
U Grčkoj je vladala demokracija – pojedinac surađuje s društvo, poštuje njegove okvire, ali
isto tako društvo poštuje njega i njegovo mišljenje.
2. SUBORDINACIJA
U ranom srednjem vijeku ništa ne ovisi o čovjeku pojedincu i o njegovim sposobnostima, sve
je određeno unaprijed određenim mjestom na društvenoj ljestvici. U gotici sve više jača
građanski sloj – obrtnici i trgovci stiču ekonomsku moć i postaju cijenjeni u društvu (a
skulptura se sve više osamostaljuje od svojih granica)
3. NADREĐENOST
- skulptura se nameće arhitekturi, širi se izvan njenih okvira i mjera, skulptura je neovisna o
građevini
- karakteristično za barok – kipovi nimalo ne poštuju zadani okvir, kao da nisu povezani s
nišama u kojima se nalaze, strše pred zidovima i iznad krovova
Čovjek u baroku svojim otkrićima sve više shvaća i nadvladava prirodu svojim naporima.
Taj razvoj se može pratiti i na reljefu – od potpuno plitkog i plošnog, do sve izbočenijeg i
zaobljenijeg, da bi se nakraju potpuno osamostalio u slobodnu skulpturu, koja se javlja u
renesansi.
čitanje tlocrta:
Hramovi (antički) – glavna zatvorena prostorija s kipom božanstva – cela (naos), predvorjem
– pronaos i kolonadom okolo – ravan strop
Bazilike – razvile su se iz rimskih oblika, a služile su kao sudnice, tržnice i sl., a kršćanska
arhitektura ih preuzima kao vodeći oblik (ne želi antičke hramove zbog veze s poganstvom)
- najčešće trobrodne, sa glavnim brodom širim i višim od bočnih, međusobno odijeljeni
kolonadama ili arkadama
- najčešća orijentacija je I- Z, tj, na zapadu je ulaz, na istoku je svetište
- najčešće u obliku latinskog križa – jedan krak duži od ostalih
- natkrivene stropom (ravnom tavanicom) i li raznim oblicima svodova – ovisno o razdoblju
(npr. za razdoblje romanike je tipičan bačvasti svod, a za gotiku križno-rebrasti)
Dijelovi bazilike:
iz nacrta možemo iščitati artikulaciju pročelja, tj. zida – na koji način je raščlanjeno
stupovima, pilastrima, prozorima i vratima
- tim raščlanjenjima se stvara određeni ritam – izmjena punog i praznog prostora
- grede koje uokviruju prozor i vrata zovu se - nadvratnik (nadprozornik) i i dovratnici
(doprozornici)
- oblici najčešće proizlaze iz konstrukcije, jer otvori ugrožavaju nosivost zida – mogu biti
pravokutni, lučni itd.
- prozori koji su odijeljeni stupićima nazivaju se BIFORE, TRIFORE, KVADRIFORE itd.,
ovisno na koliko dijelova su podijeljeni – na 2, 3, 4, 6...
ARHITEKTURA
- graditelj ili arhitekt odabire dio beskrajnog prostora oko nas, i izdvaja ga i oblikuje
- građevine se sastoje od: ovojnice i šupljine tj., prostora
1. PROFANA arh. (svjetovna) koja se dalje dijeli na stambenu i društvenu ili javnu
2. SAKRALNA arh. (crkvena)
3. FORTIFIKACIJSKA (utvrdna) arh.
1. PROFANA ARHITEKTURA
Stambena arhitektura
- najranija vrsta arhitekture: u prethistorijsko doba čovjek gradi ovisno o podneblju – osim
bunja i koliba u nizinskom kraju gradi zemunice (jama iskopana u zemlji pokrivena šibljem),
na obalama močvara i jezera – sojenice (drvene nastambe podignute na balvanima iznad
vode), u ledenim krajevima iglu itd.
prostor se po funkciji počinje razdvajati prvo odvajanjem prostora oko ognjišta i prostora za
spavanje
- s vremenom se stambene jedinice sve više usložnjavaju, a prostorije mogu međusobno biti
povezane na više načina
- komunikacija među prostorijama može biti:
a) centristička – sve prostorije se organiziraju oko jedne prostorije, iz koje se može ući u sve
ostale (npr. hodnik)
b) hijerarhijska – jedna prostorija vodi u drugu, druga u treću, itd. – prolazne prostorije
c) interakcijska – nema više središnjeg ili važnijeg dijela, ostvaruje se kružno kretanje
Palača – poseban primjer stambene arhitekture – boravište nekoga tko ima materijalnu ili
političku moć – dvovrsna namjera:
- osigurava što udobniji život vlasniku, a ujedno drugima pokazuje njegovu moć i bogatstvo –
ističu se veličinom i prostorom koji zauzimaju, i višom kakvoćom oblikovanja
2. SAKRALNA ARHITEKTURA
3. FORTIFIKACIJSKA ARHITEKTURA
- gradovi su kroz povijest (od prvih velikih gradova u Mezopotamiji do 19. st.) većinom bili
obzidani visokim zidinama s kulama i čvrstim gradskim vratima
- kao i drugi oblici arhitekture, i oni ovise o povijesnim uvjetima vremena u kojem su građeni
zbog drugačijih načina ratovanja mijenjat će se i oblici kula i zidina
npr. gotičke kule su vrlo visoke, pravokutnog presjeka – ratuje se hladnim oružjem – strijele,
koplja...- koje ima kratak domet i slabu razornu moć
renesansne su niske, u obliku valjka, poluvaljka, ili peterokuta – počinje upotreba baruta -
vatrenog oružja, koje ima puno jaču razornu moć – odzaobljene površine kugla se odbija ili
klizne
barokni gradovi imaju vrlo složeni sustav fortifikacija – u nekoliko pojaseva, sa zemljanim
nasipima – umijeće ratovanja napreduje – posebni fortifikacijski inženjeri
2. ARMIRANO-BETONSKE KONSTRUKCIJE
- tako se počinje graditi u 20. st.
- sastoji se od dvije građe – čeličnog kostura i betona – svojstva dvaju materijala se
nadopunjuju i daju super čvrsti i izdržljivi način gradnje koji dopušta i vrlo raznolike oblike
- prvo se postavi čelčni kostur i drveni kalup oko njega, u koji se izlije tekući beton koji se
poslije stvrdne
1. SKELETNE KONSTRUKCIJE
Samonosivi kostur se sastoji od vertikalnih i horizontalnih elemenata – određuje oblik
građevine kao pravilno geometrijsko tijelo
- ovakav način gradnje omogućuje puno veću slobodu u organizaciji prostora – jer se
pregradni zidovi mogu postavljati po potrebi – katovi ne moraju imati jednaki tlocrt
- izvana umjesto zida može biti i staklo – omogućuje puno svjetla i zraka
2. STUB I KONZOLE
- konzole su horizontalni elementi (kao ploče) koje se «objese» na stub koji je u sredini
- ovakav način gradnje omogućuje još veću slobodu u oranizaciji prostora, a i vanjski oblik
građevine može biti slobodniji
Neolitik
Vjerovanje neolitika – ANIMIZAM – priroda je skup moćnih sila od kojih svaka ima svoju
dušu koja njome upravlja
- Te prirodne pojave se povezuju s fazama ljudskog
(paleolitski lovac je ovisio jedino o svojoj spretnosti u lovu, dok u neolitiku ljudi postaju
ovisni o prirodnim pojavam koje ne mogu kontrolirati)
- Kipići-idoli kojima sene zna točna namjena, vjerojatno su predstavljali neke prirodne sile
Protopovijest:
eneolitik (bakreno doba), brončano doba i
Pojava metala – kovanje i lijevanje oruđa i oru
- Izum lončarskog kola – ljepše izrađena keramika
Likovni izraz još uvijek apstraktan, no osim ornamenata se pojavljuju i simboli
Vučedolska golubica – najljepši primjer, sjajne crne boje ukrašena stiliziranim ukrasom
Paleolitik
- do pojave pisma
PERIODIZACIJA:
Paleolitik – starije kameno doba – 2 500 000 pr. K. (pojava Homo habilisa) – 8000 pr. K.
(kraj pleistocena – posljednjeg ledenog doba)
Mezolitik – srednje kameno doba (8000 – 6000 pr. K.)
Neolitik – mlađe kameno doba (10 000 – 3 500 Bl.i.; 5 500 – 1 800 Eu)
- tek u mlađem paleolitiku (40 000 – 10 000) se čovjek počinje likovno izražavati
- često rezbare životinjske figure iz manjih predmeta – kosti, jelenji rogovi ...
u nekim društvima takav likovni izraz traje i do danas – Bušmani, plemena Australije – to je
više stupanj razvoja, nego točno određeni vremenski period
MEZOLITIK
- kulturološki bliže paleolitiku – složeniji društveni odnosi, ali još uvijek nomadi, lovci i
sakupljači
podjela poslova na lovce, hajkače, goniče... – što se ogleda u likovnoj organizaciji naslikanog
- pojava kompozicije!!!!
- špiljsko slikarstvo – prizori lova, borbe i plesa - životinje su prikazane vrlo realistično, ljudi
stilizirani
Mezopotamija
o URBANIZAM I ARHITEKTURA
- Za Sumerane specifični gradovi-dr
– gradovi zatvoreni zidinama – citadele
- Prostorna organizacija u odnosu na zidine
- Krivudave uske ulice, organizirane oko svetog dijela grada
U tom području nema kamena, pa se gradi uglavnom od opeke – nema puno ostataka
arhitekture
- Tanki zidovi se pojačavaju lezenama, a koriste i lučni nadvratnik i bačvasti svod
Za Mezopotamiju je karakteristična građevina – zigurat – hram na terasastoj uzvisini od
sirove opeke sa stepenicama ili rampama (poput krnje piramide)
- Svaka terasa je druge boje i odgovara boji planeta u Sunčevom sustavu (bilo ih je 7)
- Na zadnjoj (sunčevoj) terasi se nalazi svetište i opservatorij
- Nema unutarnjeg prostora
- Simoličko povezivanje neba i zemlje
- Zigurat će od Sumerana preuzeti i kasniji narodi Mezopotamije
Npr. Zigurat grada Ura, Babilonska kula
Kiparstvo
Sumersko kiparstvo je statično i teško, ukočeno, a osnovni oblici su izvedeni iz valjka i stošca
- Uglavnom prikazi muških i
- Figure MOLIOCA – kruto frontalno postavljen, s rukama sklopljenim na prsima, oči su
širom razrogačene i obrubljene jakim crnim rubom, ozbiljnog izraza lica – zamjenjuju stvarne
osobe u molitvi
- Npr. Grupa figura iz Tell Asmara – nema prostorne organizacije, svaki kip ima svoje
postolje i mogu se slobodno razmještati
- Hijerarhiska perspektiva – najva
Asirsko kiparstvo – manje slobodne plastike, više reljefa
- Tematski prevladavaju osvajanja kraljeve vojske (narativni reljef, dosadno ponavljanje
kraljevih pobjeda) i kraljevski lov na lavove (cermonijalne borbe), ali su prizori tretirani
realistički i oslobođeni konvencija, naturalizam
- Npr., Ranjena lavica iz Ninive – plitki reljef, ali fina gradacija površine, čime se posti
Slobodna plastika – uglavnom prikazi vladara
Perzijanci – preuzimaju ranije umjetničke obrasce, grade ogromne i raskošne palače, a
njihova inovacija je vitki stup s palmolikim ukrasima ili kapitelima
- Izvanredni zlatarski proizvodi, uglavnom
Egipat
– otvoreni grad, bez zidina- prostorno organiziran prema Nilu
Npr. NO-AMON – nepravilan plan
S desne strane Nila – grad
S lijeve strane – grad mrtvih – Dolina kraljeva i Dolina kraljica
Egejski svijet
GRČKA
Periodizacija:
1. Protogeometrijski stil (11. – 10. St. P. Kr.)
2. Geometrijski stil (10-7. St.)
3. Arhajski stil (650-470 g.)
4. Strogi stil (480-450)
5. Klasični stil (450-330)
6. Helenizam (330-30)
Urbanizam
Gradovi-dr
Gradovi s povremenim stanovništvom –proročišta (Delfi) i sportska borilišta (Olimpija),
imaju sve sadr
Dva tipa grada – organski (Atena) i planski (Milet)
ATENA
- Nastaje organski, spontano
- Ima 2 središta – svjetovno (AGORA) i vjersko(AKROPOLA); (kao i većina grčkih gradova)
- Agora – društveno i administrativno središte – u njenom sklopu se nalazi STOA – natkriveni
hodnik s uzdu
- Akropola - gradi se u 5. St. – dominantni akcent grada, nalazi se na brijegu, nekoliko
vjerskih građevina – Partenon, Erehteion, hram bo
MILET
- Helenistički grad, nastaje planski – pravilan geometrijski plan, ravne ulice koje se sijeku pod
pravim kutem, u sredini se nalazi pravokutni trg koji je i svjetovno i vjersko središte
Arhitektura
Hramovi – najčešći oblik arhitekture
- Za razliku od njihovog današnjeg izgleda bili su bojani
2 osnovna tipa – uzdu
Koriste 3 klasična reda – dorski (razvija se na kopnu), jonski (razvija se na egejskim otocima i
obalama Male Azije) i korintski (varijanta dorkog reda)
- Razvija se od megarona
Kod grč. hrama najva
Arhitektura po mjeri čovjeka (stup : interkolumnij = čovjek : korak), harmonija, nepravilnosti
zbog optičke pravilnosti (enthasis – zadebljanje stupa u sredini da bi izdaleka izgledao ravan,
stilobat – postolje hrama neznatno ispupčen iz istog razloga)
Dijelovi grčkog hrama
Najva
Partenon (448-432) – graditelji Iktin i Kalikrat – dorski peripterni hram
Erehtejon (421-405) – graditelji Filohlo i Arhiloh – slo
Propileji (437) – graditelj Mneziklo – monumentalni ulaz koji je odlično prilagođen
nepravilnom terenu – u sj. Dijelu se nalazila 1. Slikarska galerija
Teatar u Epidauru (370 g.) – polukru
Slikarstvo
Geometrijski stil
- Na lončariji – prvo samo apstraktne šare (organski i geometrijski elementi), kasnije i ljudski
i
- Npr. Dipilonske vaze
Arhajski stil
- Vaze manjih dimenzija – prizori iz mitologije, legendi i svakodnevnog
- STIL CRNIH FIGURA – na pozadini crvenkaste gline – dobro poznavanje tijela, detalji se
urezuju iglom
- STIL CRVENIH FIGURA (mlađi, oko 500.g.) – crvene figure na crnoj pozadini – više
detalja, bolje proporcije
Strogi i klasični stil
Ostalo slikarstvo nije sačuvano, ali iz pisanih izvora znamo za najpoznatije grčke slikare –
Polignot (bavio se perspektivom), Apolodor (bavio se odnosima svjetla i sjene), Zeuksid i
Apel (majstori realističko-iluzionističkog slikarstva)
Kiparstvo
Arhajski period
KUROSI i KORE – kipovi mladića i djevojaka
- Ukočeni, frontalni stav, pojednostavljene forme, stroga simetrija tijela
- Potpuno slobodne skulpture (nisu vezane uz nikakvu podlogu, obrađene sa svih strana
- To su bili zavjetni darovi – u hramovima, na grobovima
- Polubogovi – i smrtni i besmrtni, bez individualnih obilje
- Kurosi su uvijek nagi, a kore uvijek odjevene u haljine, čije draperije ne prate linije tijela,
stilizirane kovrčave kose,stlizirani detalji
- Proporcije – 1:5
- Bili su polikromirani
- ARHAJSKI SMIJEŠAK – pokret kojimse pokušava izraziti
Kiparstvo vezano uz arhitekturu:
Reljefi – na zabatima, frizovima i metopama – ukočeni pokret
Karijatide -
Npr. Sifnijska riznica u Delfima – prikaz grčkih bogova s Titanima
Klasični period
5.st. – odraz stalo
- KONTRAPOST!!! – asimetrija tijela, pokretu mirovanju -
POLIKLET : DORIFOR (Kopljonoša) – klasični ideal ljudske ljepote – skladne proporcije
tijela, različite desna i lijeva strana tijela ; proporcije 1: 6
- Mirovanje
MIRON: DISKOBOL ( Bacač diska) – pokret, torzija tijela
FIDIJA : Atena iz Partenona – izrađena u hrizelefantinskoj tehnici (slonovača, drvo i zlato) –
izgubljena
Skulpture s Partenona – bo
Partenonski friz – povorka u čast boginje Atene
4. st.
- Dinamičnije, razvedenije, sna
PRAKSITEL - Hermes, Afrodita Knidska – meki, zamagljeni oblici modeliranja,
SKOPAS – kipovi na mauzoleju u Halikarnasu – napetost, strast, duboko usađene oči
LIZIP – Apoksiomenes – strugač – prodor u prostor
Helenizam
Nemir, pokrenutost, jaki kontrasti svjetla i sjene, iskazivanje patosa (tetralne geste) i emocija
– nesigurnost i neizvjesnost
- Rafiniranost, erotizam, prenaglašena ljupkost – akademizam, izvještačenost
Npr. Umirući Gal, Nike sa Samotrake (izuzetno
- AGESANDOR, ATENODOR I POLIDOR S RODOSA: Lakoont i sinovi
- Aktivna povezanost volumena i prostora
Egipat
ARHITEKTURA
Egipatska religija je orijentirana u potpunosti na zagrobni svijet, pa će se i umjetnost prije
svega orijentirati na monumentalne grobnice i njihovu opremu
Za vrijeme Starog carstva tipične su PIRAMIDE
Najstarija je
· Stepenasta piramida faraona Đosera (Saqqara, 2600 pr. K.) – graditelj IMHOTEP – prvo
zabilje
- Grobna komora se nalazi ispod razine zemlje
- Cijela grobljanska četvrt – hramovi i druge zgrade – tu su se odr
Taj strogi kanon se prekida jedino za vrijeme Akhenatona (Amenofisa 4.) koji uvodi
monoteističku religiju, zatvara Amonove hramove
- Novi ideal ljepote – manje ukočeno, veća individualizacija
- Pokret, neusiljeno dr
- Čudno ispijeno lice, prenaglašeni valoviti oblici
Nakon njega se vraćaju tradicionalnim kanonima, ali ipak ostaje nešto od slobode, izra
Italske kulture
Italske kulture
ETRUŠĆANI
-prvo samo u Toskani, poslije sve do Napulja – u vrijeme arhajske Grčke (4. I 5. St. p. K.)
Brojni utjecaji na Rim
Grad – citadela okru
Tip hrama – slično grčkom hramu, ali je hram podignut na visokoj bazi koja nije šira od cele,
stepenice se nalaze samo s ulazne strane, ima duboki trijem i široku celu koja zahvaća i
stubove trijema; cela podijeljena na tri dijela (iako kasnije u Rimu nije); za razliku od grčkog
hrama, vjernci imaju pristup u hram
RIM
Urbanizam
Geometrijska mre
+ helenistički utjecaji – Milet – pravilnost
Blizu sijecanja carda i decumanusa nalazi se glavni gradski trg – forum
Po njima se ravnaju sve ostale ulice – zatvaraju pravilne četverokute blokova kuća
Npr. Timgad (u sjevernj Africi)
Sam grad Rim je nepravilan zbog svog dugog nastajanja – svako vrijeme nešto donosi, i zbog
terena – na 7 br
FORUM ROMANUM – slobodno raspoređene zgrade raznih namjena
Kasnije nastaju i drugi carski forumi 1. I 2. St. (poslije Krista)
Svi gradovi rimskog carstva ispunjavali su sve funkcije javnog
Intenzivan kulturni i zabavni
Arhitektura
- Utjecaj Etrušćana i Rimljana na rimskom hramu
- U celi je osim kipa bo
- Unutrašnjost ukrašena nišama, skulpturama, podnim mozaicima, zidnm slikama, mramornim
oblogama – kult prakticiraju u unutrašnjosti hrama, ne izvan njega kao Grci
- Koriste novu tehniku – BETON – omogućuje građevine ogromnih razmjera karakteristične
za megalomanski Rim – oblagali ciglom, kamenom, mramorom...
- Koriste POLUKRU
KOLOSEUM
80. Poslije krista, za vladavine Flavijevaca (Vespazijan, Tit i Domicijan)
– prima 50 000 ljudi
3 superponirana reda – odgovara njihovoj unutarnjoj te
Ispod gledališta se nalaze hodnici i stepeništa za reguliranje prometa
PANTEON
– 118-125
Posvećen svim bogovima – 7 niša
- Kru
- Izvana neukrašeni valjak s blago zaobljenom kupolom, duboki trijem na ulazu
- Naglasak na jedinstvenom unutarnjem prostoru s polukru
- Mo
BAZILIKA
– duga dvorana za razne potrebe građansdkog
Leptis Magna (s Afrika), poč. 3. St.
KARAKALINE TERME
- Slo
Carsku arhitekturu obilje
Stambena arhitektura
Domus – gospodska kuća za bogatije, s atrijem i peristilom, zatvorena prema ulici
Inzula – stambena zgrada na nekoliko katova za siromašnije slojeve
Rimsko carstvo
RIMSKO KIPARSTVO
RIMSKO SLIKARSTVO
Freske iz Pompeja i Herkulanuma
(erupcija 79. G.)
- Iluzionističke arhitektonske perspektive i prozorski efekti – otvaraju zid, ali to nije stvarna
arhitektura – nejasne dimenzije i eđusobni odnosi pojedinih građevina, perpektiva je slučajna i
nedosljedna
- Pejza
- Mitološki prizori
Fajumski portreti
– enkaustika
- Vezano uz pogrebne običaje
BIZANTSKA UMJETNOST
- prije 6. st. nema jasne podjele na zapad i istok, no s carom Justinijanom Carigrad dobiva
političku prevlast i postaje umjetnička prijestolnica
Ravenna - *San Vitale, 6. st. – oktogonalna osnova s kupolom
- mozaici s prikazima Justinijana i Teodore- visoki vitki izdu
*Aja Sofija, 532-537
ANTEMIJE IZ TRALESA I IZIDOR IZ MILETA – graditelji
- kombinacija elemenata – longitudinalna i centralna – kvadratna osnova s kupolom na
pandantivima i polukupolama čine glavni brod
- interijer – lakoća, prozračnost; svjetlo ima glavnu ulogu, svugdje mnoštvo prozora, a kupola
kao da lebdi na gustom redu prozora
RENESANSNA ARHITEKTURA
RANA RENESANSA:
- sve veličine su određene MODULOM – polumjer polukružnih kapelica – sve stale prostorne
jedinice se dobivaju umnožavanjem osnovnog modula
- sve veličine su u odnosu ZLATNOG REZA
Brunelleschi je smatrao da tajna dobre arhitekture leži u davanju «točnih» proporcija svim
značajnim mjerama jedne zgrade - aritmetički razmjeri koji određuju muzičku harmoniju
moraju vladati i u arhitekturi – oni se ponavljaju u cijelom svemiru i prema tome su
božanskog porijekla
Donato BRAMANTE:
Tempietto, S. Pietro in Montorio, Rim, 1502
Andrea PALLADIO
Villa Rotonda, Vicenza, 1567-70
- centralna, simetrična, s 4 potpuno jednaka trijema
- ne potiče na zadržavanje, tjera nas van, jer je nasuprot svakog ulaza – izlaz
RENESANSA 15. i 16. st
Termin se prije svega odnosi na talijansku umjetnost, ali se stil širi i ostalom Europom
1. period u povijesti koji je svjestan svog postojanja, sami sebi su dali ime – rinascitá –
preporod (antike) – lat. renasci – ponovo se roditi
- gledaju na klasičnu antiku kao vrhunac ljudskih stvaralačkih snaga – ponovno oživljavanje
nakon «1000-godišnjeg mraka»(u sr. v. su smatrali antiku poganskom) – ali, cilj nije
oponašati, nego dostići i prestići
đ ranu renesansu – XV. stoljeće – quattrocento – centar je FIRENZA – prosperitet zbog velike
tekstilne manufakture i jakog građanstva, koje je vrlo rano svrgnulo feudalce
đ visoku renesansu – XVI. stoljeće – cinquecento – centar RIM – zbog jačanja papinskog
dvora – sekularizacija crkve za vrijeme papa-humanista
RENESANSNI GRAD
- nastaje ideja idealnog grada koji bi se gradio po planu – savršeno pravilnom zvjezdastom
obliku (za razliku od srednjevjekovnih gradova koji su nastajali organski), u kojem su
funkcije grada predviđene i smišljeno raspoređene
Filarete: SFORZINDA
KARLOVAC
- gradnja je počela 1579., a graditelj je bio MATIJA GAMBON, iako nije sigurno da li je
projekt njegov
- oblik pravilnog 6-kuta s 3-kutnim bastionima
- unutar zidina pravokutni raster s pravokutnim trgom u sredini
- isprva građen kao tvrđava za obranu od Turaka – kad je prošla ratna opasnost, drvene kuće
su zamijenjene baroknim zidanim kućama
češća situacija su ipak renesansni zahvati u u već postojeće srednjevjekovne gradove – prostor
grada se oblikuje tako da se naglase zakoni perspektive – prostori su strogo geometrijski
određeni, organizirani uglavnom simetrično, naglašavaju perspektivna skraćenja
renesansni trg – otvoren, prostran, prazan prostor, pravilnog oblika
U Hrvatskoj:
DUBROVNIK –
STRADUN – od «strada»- ulica (Stradun – «uličetina»)
- oblikovan je u renesansi po renesansnom shvaćanju prostora – gotovo identične fasade
jednakih visina tvore snažnu perspektivu
KULE – dvostruki prsten zidina i kula – unutrašnji s gotičkim prizmatičnim kulama, na njih
su prislonjeni niski polukružni renesansni bastioni
Kula Minčeta na vrhu kao kruna grada
Got. kule su visoke i vitke, često četvrtaste – u napadima su se koristile strelice i raznorazni
predmeti koji su mogli visoko letjeti, ali nisu imali veliku snagu
Za got. arh. se točno zna gdje i kad se javlja 1. put – u opatijskoj crkvi St. Denis u Parizu
između 1137 i 1144.g., kada je opat Suger pregrađivao kor i opisao prednosti novog stila
U gotičko doba se javlja novi kult Bogorodice – novo doba koje se više okreće čovjeku
(Bogorodica je posrednica za ljude kod Boga) – mnoge velike crkve su posvećene Djevici –>
Notre-Dame u Parizu, Chartresu, Amiensu, Reimsu, Rouenu... – kad ih povežemo, odgovaraju
sazviježđu Djevice na nebu !!!!!????
Križno-rebrasti svod
- novi elementi omogućuju rastvaranje zida – velike prozore i vrlo visoke brodove – dojam
lakoće, vitkost oblika
- težnja za što više svjetla
KATEDRALA u CHARTRESU
U kasnijim fazama građevine postaju sve kićenije, sa sve više šiljastih ukrasa – FIJALA
Nove teme:
KULT BOGORODICE – brojni kipovi BOGORODICE S DJETETOM (najčešće drveni i
polikromirani)
Kao nova tema se javlja i PIETA – Bogorodica s mrtvim Kristom – često neprirodno mršavi i
ružni – da bi se pokazala njihova patnja i bol i izazvalo suosjećanje
Slikarstvo:
i dalje kao važna grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI – karakteristike kao i u
kip. – vitki likovi, pažljivo prikazivanje detalja iz prirode
Obrnuta perspektiva – umjetnici primjećuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju još
razvijen sistem, i crtaju po sjećanju, a ne izravnim promatranjem
HRVATSKA –
VINCENT IZ KASTVA: freske u sv. Mariji na Škrilinah, Beram, 14
ROMANIKA 11 i 12 st.
1. narteks
4. zapadni tornjevi
5. glavni brod
6. bočni brodovi
7. križište s centralnim tornjem
8. transept (poprečni brod)
9. prezbiterij
10. apsida
11. deambulatorij
+ kripta (koja se ovdje ne vidi) – podzemni dio ispod svetišta u koje su polagali prvo samo
relikvije mučenika, a kasnije i crkvene i svjetovne dostojanstvenike
Hodočasnička crkva (građene duž puteva što su vodili u Santiago de Compostela na SZ.
Španj. – St. Foy u Conquesu i još neke slabo sačuvane)
Primjer kako analizirati tlocrt: 5- brodna bazilika s 3-brodnim transeptom, apsidom,
deambulatorijem i brodnim transeptom, apsidom, deambulatorijem i apsidiolama (aps.,
deamb. i apsidiole čine KOR – mjesto za svećenstvo, u kojem je smješten i oltar)
svodovi su – u gl. brodu bačvasti
- u bočnim svodovima križni
ritam se stalno ponavlja i pokreće nas prema apsidi na I., koji su puni svjetlosti, dok su
brodovi prilično mračni (svjetlo se oduvijek povezuje s božanskim)
Katedrala, krstionica i toranj – kosi toranj !!!! – nakosio se zbog loših temelja i prije nego što
je bio gotov
Primjeri:
Opatija u Moissacu , St. Madeleine u Vezelayu
HRVATSKA – 2 najznačajnija primjera:
-drvene vratnice majstora Buvine na splitskoj katedrali, 1214.
-Radovanov portal,trogirska katedrala, 1240 – već pokazuje novi duh gotike, po sadržaju, ali
ne po formi
Slikarstvo:
Vezano uz arhitekturu, knjigu ili oltar, ali je vodeća grana slikarstva i dalje ILUMINIRANI
RUKOPIS
Za rom. slik. je karakteristična REDUKCIJA – svi opisi se nastoje sažeti na najbitnije – npr.
umjesto šume jedno stablo, umjesto grada par kuća itd.
Plošni način prikaza krajolika – u trakama boje – sputanost pojedinca
Plošni, linearni oblici, nema volumena, naglašene obrisne linije, nespretne proporcije
Posljednji sud – vrlo česta tema, uvijek na zap. Pročelju (na luneti), ili s unutrašnje strane kao
freska, tako da se čovjek prepadne kad izlazi van
- neobuzdana mašta, nervozna gipkost oblika
Primjeri:
Opatija u Moissacu , St. Madeleine u Vezelayu
HRVATSKA – 2 najznačajnija primjera:
-drvene vratnice majstora Buvine na splitskoj katedrali, 1214.
-Radovanov portal,trogirska katedrala, 1240 – već pokazuje novi duh gotike, po sadržaju, ali
ne po formi
Slikarstvo:
Vezano uz arhitekturu, knjigu ili oltar, ali je vodeća grana slikarstva ILUMINIRANI
RUKOPIS
Za rom. slik. je karakteristična REDUKCIJA – svi opisi se nastoje sažeti na najbitnije – npr.
umjesto šume jedno stablo, umjesto grada par kuća itd.
Plošni način prikaza krajolika – u trakama boje – sputanost pojedinca
Plošni, linearni oblici, nema volumena, naglašene obrisne linije, nespretne proporcije
Razlika između rom. i got. raspela – za rom. je karakteristični prikaz ukočenog, živog Krista
otvorenih očiju, dok se u gotici naglašava njegova muka – mrtvi, izmučeni Krist, izvijenog
tijela u S-krivulji
Nove teme:
KULT BOGORODICE – brojni kipovi BOGORODICE S DJETETOM (najčešće drveni i
polikromirani)
Kao nova tema se javlja i PIETA – Bogorodica s mrtvim Kristom – često neprirodno mršavi i
ružni – da bi se pokazala njihova patnja i bol i izazvalo suosjećanje
Slikarstvo:
Obrnuta perspektiva – umjetnici primjećuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju još
razvijen sistem, i crtaju po sjećanju, a ne izravnim promatranjem
HRVATSKA –
VINCENT IZ KASTVA: freske u sv. Mariji na Škrilinah, Beram, 1474.
Barokno slikarstvo i kiparstvo
U vrijeme baroka čovječanstvo je vrlo pokrenuto – osvaja svijet, osniva kolonije – u baroknoj
umjetnosti će se to odraziti naglašenom dinamičnošću
KIPARSTVO:
- pokret, kretanje – skulptura je uvijek drukčija, ovisno o kutu gledanja
- razigrana i pokrenuta obrisna linija
- konstantna izmjena volumena i prostora – što rezultira jakim kontrastima svjetla i sjene
Gianlorenzo BERNINI:
*David
barokna karakteristika je nagoviještena prisutnost Golijata, izgleda kao polovina jednog para
- David jasno pokazuje gdje je neprijatelj, a prostor između njih je pun snage
- iluzija o prisutnim ličnostima ili snagama – nevidljiva dopuna
NOVA AKTIVNA POVEZANOST S PROSTOROM U KOJEM SE NALAZI
simbioza kiparstva i slikarstva, zajedno s arhitekturom stvara jednu složenu iluziju
* kapela Cornaro, Sta Maria della Vittoria, Rim
Ekstaza sv. Tereze
- ako se prikazuje pejzaž, tu će uvijek biti ili velika masa oblaka koja nešto skriva, ili velika
krošnja koja zaklanja pogled
- likovi su vrlo sitni i podređeni pejzažu
- atmosferska perspektiva – svijest o velikim daljinama, beskonačnosti
CARAVAGGIO:
Pozivanje sv. Mateja
Pape postaju pokrovitelji umjetnosti širokih razmjera – žele da Rim postane najljepši grad
kršćanskog svijeta. Katolička crkva potiče baroknu umjetnost, koja iskazuje dramu religioznih
tema na neposredan i emocionalan način. Svjetovna aristokracija također prihvaća dramatični
barokni stil da bi impresionirali druge.
2 kontradiktorna elementa:
1. apstraktna matematička i metodska strana – strogi raspored ulica, formalni projekt grada,
geometrijski raspoređeni vrtovi i parkovi
2. u slikarstvu i kiparstvu se manifestira senzualnost, ekstravagantnost, pobina protiv
mehaničkog reda (raskalašeni način života na dvoru, vjerski fanatizam)
GRAD
Vrlo složeni sustav fortifikacija (zbog naprednijeg načina ratovanja – topovi – vanjska
utvrđenja, bastioni i platforme, zemljani nasipi – grad se nekad nalazi i nekoliko stotina
metara iza
- grad je u prvom redu planiran kao utvrda, a sam grad je naknadno utrpan u kalup
- nema mogućnosti širenja, a broj stanovnika sve više raste – grad raste uvis – 5-10 katova
- i zbog potrebe javne demonstracije moći – vojske – dojam čvrstih i ravnih redova vojnika,
lakše je održavati red negu u uskim i vijugavim srednjevjekovnim uličicama
- potčinjavanje sadržaja urbanog života vanjskom obliku – ruše se stare četvrti, vrijedne
zgrade, prometnice presijecaju do tada koherentne četvrti
- otvoreni trg – kružni ili ovalni prostor iz kojeg se radijalno šire avenije, organizirani pomoću
vertikalnih elemenata (obeliska ili slavoluka) i fontanama koji postaju važan scenski element
Champs Elysees
- grad žrtvovan prometu – zanemarivanje svih urbanih funkcija