Poznato avignonsko sužanjstvo ili tzv. babilonsko sužanjstvo, period je u europskoj
povijesti kada su pape stolovale u Avignonu, a crkva bila podređena politici francuskoga dvora kojim je vladao kralj Filip IV. Lijepi. Konstantni ratovi s Engleskom i rastrošan život kralja, doveli su do financijske krize u Francuskoj zbog čega je Filip IV. Lijepi odlučio uvesti opće poreze koji su se odnosili na cijelo kraljevstvo, a nisu zaobišli ni svećenstvo. Zbog toga, došao je u sukob s papom Bonifacijem VIII., koji je smatrao da kralj nema pravo raspisivati takve poreze. Naposljetku, Filip IV. Lijepi odlučio je u potpunosti ostvariti vlast nad papom, na način da preseli papinu prijestolnicu u Francusku. To se ostvarilo nakon smrti pape Bonifacija VIII. i odabirom novog pape, Klementa V. koji je odgovarao politici francuskog dvora i 1309. g. preselio prijestolnicu iz Rima u Avignon, posjed u vlasništvu papinih vazala. Službeni razlog preseljenja papinske prijestolnice u Avignon, navedeni su politički sukobi između dviju frakcija: gvelfa – pristalica pape i gibelina – pristalica cara Svetog Rimskog Carstva. Pri dolasku u Avignon, papinska palača nije postojala, već se papa udomaćio u dominikanskom samostanu. Tek je s njegovim nasljednikom Ivanom XXII. započela gradnja dvora, od nekadašnje biskupske palače. Sve do 1377. g., u Avignonu su stolovala sedmorica pape, porijeklom iz pokrajine Languedoc. U međuvremenu je bilo pokušaja da se papinska prijestolnica vrati u Rim, no to je uspješno pošlo za rukom tek papi Grguru XI.