1.

Pokazatelji zdravstvenog stanja djece u RH

Natalitet: broj živorođene djece na 1000 stanovnika određenog teritorija, u
jednoj kalendarskoj godini.
Fertilitet: broj živorođene djece na 1000 žena u fertilnoj dobi (15-49 godina)
u nekoj populaciji.
Maternalni mortalitet: broj umrlih žena u toku trudnoće ili 42 dana poslije
trudnoće, na 10000 ili 100000 živorođene djece
Dojenačka smrtnost: broj umrle djece u dobi do 12 mjeseci na 1000
živorođene djece u kalendarskoj godini -> najbolji pokazatelj zdravstvene zaštite
djece!
Neonatalna smrtnost: novorođenčad umrla u prvih 28 dana života, u
jednoj kalendarskoj godini, na 1000 živorođene djece.

2. Praćenje rasta i razvoja djece (percentile)

Centilne krivulje rasta su mjere skupine zdrave djece i odražavaju genetski
potencijal rasta (za visinu i masu). Pogodne su za dugoročno praćenje rasta
pojedinca, nadzor brzine rasta i procjenu stanja uhranjenosti.

3. Rizični čimbenici za razvoj apneje u snu u predškolske djece

Povećanje tonzila, neuromuskularne bolesti (mišićna distrofija, Rettov
sindrom, cerebralna paraliza), kraniofacijalni sindromi (Down sindrom)

4. Javno zdravstveni značaj pretilosti

Pretilost je kronična metabolička bolest pohranjivanja viška energije u
obliku masnog tkiva. Ona je i estetski i kozmetički problem, a stopa pretilosti sve
više raste i u dječjoj i u odrasloj dobi. Također je i rizični čimbenik za razvoj
hipertenzije (povišenog krvnog tlaka), cerebrovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa
2, opstruktivne apneje u spavanju, ortopedskih problema (osteoartritisa i
spuštenih stopala), raka debelog crijeva, policističnih jajnika i raka dojke kod
žena, raka prostate kod muškaraca. Budući da su bolesti srca vodeći uzrok
smrtnosti u Hrvatskoj, a pretilost jedan od najvećih faktora rizika, prevencija je
vrlo važna.

5. Rizični čimbenici za razvoj pretilosti

 Stil života – sjedilački, usvojene loše prehrambene navike, psihološke
poteškoće, pretjerana izloženost hiperglikemiji
Naslijeđe – nađeni lokusi pretilosti na nekim genima; odgovorne i mutacije
leptina, leptinskih recceptora, neuropeptida Y itd.
Okolina – prehrambene navike roditelja

6. Dijagnostički kriteriji pretilosti

Po indeksu tjelesne mase – više ili jednako od 30 kg po m2
Po centilima –tjelesna masa veća ili jednaka od 95. centila

7. Važnost dojenja u dojenačkoj dobi

Dojenje ima važnu ulogu u prevenciji pretilosti, zbog sastava majčinog
mlijeka (potpuno prilagođeno potrebama djeteta), sekrecije inzulina, modulacije
razvoja adipocita (stanica koje u obliku masnoća skladište prekomjerne hranjive
tvari), samoregulacije hranjenja, angažmana majke itd. Također ima ulogu u
prevenciji ateroskleroze (zadebljanja krvnih žila), astme, te povoljno utječe na
kognitivni razvoj. Kratkoročno gledano, dojena djeca bolje odgovaraju na cjepiva
i imaju manje upala uha, mokraćnog, probavnog i dišnog sustava.

8. Poremećaji spavanja u djece

Nesanice – prolazne, kratkotrajne i kronične
Poremećaji prekomjerne dnevne pospanosti – narkolepsija, katapleksija,
paraliza spavanja, hipnagogne halucinacije
Parasomnije – noćni strahovi (non-REM), noćne more (REM), mjesečarenje,
bruksizam (škripnje zubima u snu)
Poremećaji disanja u spavanju – apneje – opstruktivna, centralna,
miješanja, hipopneja.

9. Opstruktivna apneja u djece

Opstruktivna apneja – prestanak protoka zraka kroz nos ili usta (oko
10sekundi), ali postoje dišni pokreti prsnog koša i abdomena -> otpor toku zraka
u gornjim dišnim putovima. Najčešći je poremećaj spavanja u dječjoj dobi (1-3%).
Uzrok je kombinacija anatomskih i neuromuskularnih čimbenika – povećan otpor
u gornjim dišnim putevima, smanjen mišićni tonus. Simptomi su hrkanje,
nemirno spavanje, prekomjerno znojenje, paradoksalno disanje, enureza
(nekontrolirano mokrenje).

10. Dugoročne posljedice opstruktivne apneje

Bihevioralni i emocionalni problemi, niži školski uspjeh, smanjeno
otpuštanje hormona rasta, smanjena imunološka obrana, metabolička disfunkcija,
hipertenzija; promjene rasuđivanja, motivacije, navika hranjenja. Plućna
hipertenzija, razvoj kardiovaskularnih bolesti, kronične upale, zastoj u rastu.

11. Afektivne respiratorne krize

Afektivne respiratorne krize su histerični napadaji plača male djece u
trajanju od 10-20 sekundi: dijete plače, izgubi zrak, poplavi i izgubi svijest, nakon
čega obično prestane grč mišića i dijete dođe svijesti. Javljaju se u 3-5% djece u
dobi od 6 mjeseci do 5 godina, češće kod djece koja su emotivnija i senzibilnija.
Česte su u stresnim situacijama poput promjene rutine u kući, davanja injekcija u
liječničkoj ordinaciji, roditeljskog uplitanja u djetetovu igru, neusklađenosti
odgojnih stavova, grubog oduzimanja željenih predmeta itd. Napad je moguće
prekinuti već u prvoj fazi odvlačenjem pozornosti djetetu.

12. Važnost edukacije roditelja u djece s afektivnim respiratornim krizama

Afektivne respiratorne krize su vrlo teške za roditelje jer se boje da će dijete
umrijeti, što dovodi do toga da mu sve više popuštaju da ne bi plakalo i da mu
plakanje ne bi naštetilo -> pozitivno potkrepljenje za dijete. Zbog toga se krize
češće javljaju u prisustvu jednog, nesigurnijeg roditelja ( majke ;) ). Roditelje je
važno educirati da ne pokazuju nesigurnost pred djetetom, da budu dosljedni i
samouvjereni, te da se napad može prekinuti već u prvoj fazi odvlačenjem
pozornosti djetetu. Roditelji moraju znati da se djetetu neće ništa dogoditi, te
naučiti smireno reagirati -> prestanak pozitivnog potkrepljenja.
Također je bitno ne izazivati djetetu nesigurnost: održavati rutinu, ne
zbunjivati ga suprotnim zahtjevima, ne kažnjavati ga, upućivati jasne poruke i
 uvažavati njegovu dob. Trebaju biti svjesni da je napad težak i za dijete, te da ga
ne treba tući i vikati, tjerati u drugu prostoriju i sl. Treba pričekati da se bura stiša,
te potaknuti dijete da govori o osjećajima.

13. Febrilne konvulzije

Febrilne konvulzije (a.k.a grčevi u vrućici, fras) su epileptički napadi u vrućici
koji se javljaju samo u dojenačkoj dobi i djetinjstvu bez dokazanog uzroka. Ne
izazivaju oštećenje mozga niti smanjenje intelektualnih sposobnosti. Povećan je rizik
od javljanja kod blizanaca i u obiteljima koje imaju povijest javljanja konvulzija, te se
češće javljaju kod muške djece. Točan mehanizam nastanka nije poznat, no
pronađena je značajna genetska osnova – sklonost se nasljeđuje dominantno i
multifaktorski. Konvulzije su povezane i s virusnim infekcijama (herpes, gripa,
adenovirusi), te se često javljaju u stanjima upale gornjih dišnih puteva, rozeole i
upale srednjeg uha -> uz genetsku osnovu, uzrok konvulzija je i encefalitis (upala
mozga).
Tipične febrilne konvulzije se javljaju između 6.mj. i 4.g. života, uz
temperaturu iznad 38°C, kao generalizirani napad u trajadnu do max. 20 minuta
jedan do dva puta u životu. Neurološki status je i prije i poslije napada uredan, te u
obitelji uglavnom ne postoji povijest epilepsije. Atipične su sve suprotno od toga.
Ne preporučuje se upotreba antiepileptika jer su potencijalno puno opasniji od
konvulzija, a od antipiretika nema koristi. Mogu recidivirati, no uglavnom samo
jednom. Kod djece koja su imala febrilne konvulzije je nešto veći rizik od razvoja
epilepsije kasnije u životu.

14. Važnost edukacije roditelja u djece s febrilnim konvulzijama

Roditelji tijekom prvog napada febrilnih konvulzija kod djeteta dožive jako
traumatsko iskustvo: u šoku su, boje se ponavljanja napadaja i smrti djeteta, te im
je važno demistificirati taj sindrom. Potrebno im je objasniti da konvulzije mogu
recidivirati, no da su uglavnom bezopasne te da imaju odličnu dugoročnu
prognozu ( ne izazivaju oštećenje mozga ni smanjenje intelektualnih sposobnosti).
Ukoliko se to procijeni potrebnim, može ih se educirati i o lijekovima koji bi
spriječili ponavljanje napadaja, što im može dati dodatni osjećaj sigurnosti i
smanjiti anksioznost. Također, važno im je i objasniti da je bitno pratiti znakove
bolesti, te na temperaturu veću od 38°C reagirati zadržavanjem djeteta kod kuće i
snižavanjem temperature.

15. Važnost ljubavi i njege u ranom razvoju mozga

U ranim godinama se mozak osobito brzo razvija, te su one kritične za
kasniji normalan razvoj. Nepravilnosti za vrijeme ranog razvoja mogu izazvati
ozbiljna oštećenja. Nedostatak suportivnih odnosa može ugroziti kapacitete
mozga za djelovanje protiv stresa ili za oporavak, dok njihova prisutnost štiti od
utjecaja stresa. Djeca se oslanjaju na odnose unutar i izvan kuće te ih je bitno
podržavati i poštivati, osobito jačati sigurnost obiteljskog života.