Professional Documents
Culture Documents
SUBJEKTI MEĐUNARONOG JAVNOG Seminarski
SUBJEKTI MEĐUNARONOG JAVNOG Seminarski
SUBJEKTI MEĐUNARONOG JAVNOG Seminarski
Tema :
SUBJEKTI MEĐUNARONOG JAVNOG
PRAVA
Profesor: Student:
3
2. POJAM SUBJEKTIVITETA U MEĐUNARODNOM JAVNOM
PRAVU
1)subjekt međunarodnog prava je titular, odnosno nosilac prava i obaveza koji su utvrđeni
normama međunarodnog javnog prava. Pravna sposobnost označava uživanje prava i
ispunjenje obaveza koje proističu iz načela i pravila međunarodnog prava. Sposobnost
subjekta da bude nosilac prava i obaveza naziva se pravnom sposobnošću. „Subjekt
međunarodnog prava je neposredni adresat konkretne međunarodne norme u smislu da se
nalazi u neposrednoj, direktnoj vezi sa međunarodnim pravnim poretkom.“2
1
Kreća „Medjunarodno javno pravo
2
Kreća „Medjunarodno javno pravo“ ..........
4
4)pravnostvarajuća sposobnost je irelevantna u određivanju subjektiviteta u heteronomnom
pravu i ona je shvaćena kao moć da se sopstvenom voljom doprinosi stvaranju međunarodnog
prava.
Gore navedeni elementi čine teoriski pojam subjektiviteta.
Osobine subjektiviteta su :
Nije nužno da svi navedeni elementi pojma subjektiviteta budu u celosti zastupljeni kod svih
entiteta koji se smatraju subjeltima međunarodnog javnog prava( države i međunarodne
organizacije). Države kao subjekti međunarodnog prava ne moraju posedvati sve elementa
subjektivitea u celosti. Primer jesu neutralne države o kojima Luj le Fir u svojoj knjizi
„Međunarodno javno pravo“ ističe da „Njihova spoljna suverenost je značajno ograničena;
zabranjen im je svaki napadački rat, dakle, kao i zaključenje ugovora koji bi ih mogli uvući u
rat sa drugim državama.“3 Što se međunarodnih organizacija tiče, one ne poseduju stranačku
sposobnost pred Međunarodnim sudom pravde.
Po nekim mišljenima država koa sibjekt međunarodnog prava je samo udružnje. Ona
sadrži deo stvarnosti, teritoriju i pojedince, one koji upravljaju i onima kojima se upravlja.
Prema ovome, ona je više nego fikcija, ona je više nego obična apstarkciaj, ali nije posebna
ličnost koja ima sopstvenu volju već je prinuđena da radi preko pojedinca. Država je
pravnopredstavljanje naroda.
3
Luj Le Fir „Međunarodno javno pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, strana broj 111
5
3.1. ORIGINARNI I DERIVATIVNI SUBJEKTI
Konkretni subjekti jesu države zato što su ine glavni subjekt međunarodnog javnog
prava. Takođe , i međunarodnimorganizacijama priopada kvalifikacija na konkretne subjekte.
Ovde se radi o različitim apstrakcijama. Države i međunarodne organiazcije vrše svoju vlast,
odnosno deluju kroz svoje unutrašnje organe koji su sastavni delovi njihove unutrašne
organizacije. Čovečanstvo u celini predstavlja jedini potpuni entitet sa pravne tačke gledišta
koji je apstraktan. Pod čovečanstvom se podrazumevaju svi ljudi koji danas žive i koji će
živeti u budućnosti. Međunarodna vlast upravlja čovečanstvom, zato što čovečanstvo kao
entitet nema instrumentarijum organa koji bi u njeovo ime delovali. Međunarodn avlast po
svojoj prirodi nije deo čovečanstva već je Međunarodna organizacija koja odlučuje o
određivanju čovečanstva kao jedinog apstraktnog entiteta.
4
Kreća „Medjunarodno javno pravo
6
3.5. TRAJNI I PROLAZNI SUBJEKTI
Državu čini grupa ljudi koji su nastanjeni na jednoj stalnoj teritoriji, koji su potčinjeni
suverenoj vlasti, i koja je uzela na sebe zadatak da ostvari opšte dobro u saglasnosti sa
pravnim načelima. Shvatanje države kao društvene zajednice neminovno nas upućuje na
zajednički život, koji spaja određene psihološke veze među pripadnicima grupe ljudi
objedinjenih životom u zajedništvu.
Državna ličnost. Država je grupa ljudi ili grupa porodica, naziv koji se kad-kad upotrebljava.
Čovek je sastavni deo porodice, a porodica sastavni deo države. Pitanje koje se često postavlja
jeste. Da li državu predstavlja lice (ličnost)? O ovom pitanju postoji tri različita sistema:
država kao prosta fikcija, država kao lićnost ili ti živo biće i država kao udruženje. Konkretno,
što se tiče naše zemlje Republike Srbije, Predsednik Republike predstavlja državu u
unutrašnjosti u u svetu, na čijem se čelu nalazi. Pošto se radi o ličnosti, kaže se da „oličava
državu na čijem se čelu nalazi“ Shodno ovome, konstantovala bih da je država ličnost, da
jedno živo biće predstavlja državu. Država nema sopstvene volje koje su različite od volja
svojih članova, već ona može samo da izazi svoje namere i da radi i funkcioniše preko
pojedinaca koji se nazivaju državni upravljači.
5
DR.Simić M., Matić D. „Uvod u pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac 2009 godine,
strana broj 71
7
Određena teritorija. Teritorija određuje granice suverenosti jedne države, ona predstavlja samo
okvir vlasti koja se vrši nad pojedincima. „Moderna država ne može se zamisliti bez teritoije
na kojoj raspolaže svojim pravima i koja čine teritorijalnu suverenost, a naročito pravo da se
koristi svim onim što će odgovarati njenom zadatku radi ostvarenja dobra njenih podanikaa.“ 6
Iz ovoga dolazimo do zaključka da je ipka netačno da teritoriji čini samo granicu prava
države.
Suverenost. Suverena državna vlast znači da država svoju vlast ne izvodi ni iz jedne druge
vlasti, oan sve vlasti sebi potčinjava. Suverenost označava pravnu neograničenost državne
vlasti. Suverenost znači da država ima pravo zapovedanja samo u unutrašnjosti zemlje..
Zak Boden u delu „Šest knjiga o republici“ kaže da je suverenost neograničena, jedinstvena,
neodgovorna, stalna i neotuđiva vlast. Prema teoriji narodne suverenosti, subjekt suverene
vlasti nije država već narod. Uloga države se ne može tretirati sveopštošću, jer uvek ima onih
sfera društvenog i ljudskog života koje moraju ostati van predmeta državnog interesovanja.
Suverena vlast bi se mogla nazvati osnovnim konstitutivnim elementom države.
Ostvarivanje opšteg dobra zajednice shodno pravnim načelima. Cilj grupe ljudi, odnosno cilj
društva je opšta dobrobit zajednice. Pojedinac je društveno biće koje može jedino živeti u
zajednici sa drugima, što znači da je država kolektivno telo koje postoji pre svega radi
osiguranja pravilnog razvitka njenih članova.
6
Luj le Fir „Međunarodno javno pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2010 godine, strana
broj 72.
7
Materijali s predavanja 2011/2012, Međunarodno javnopravo, Pravni fakultet Union
8
Kreća „Medjunarodno javno pravo
8
Kvantitatine razlike se odnose na obim subjektiviteta međunarodne organizacije. Subjektivitet
međunarodn eorganozacije je po pravili uži od subjektiviteta države.
Sumirajući izneto, zaključujemo da je međunarodnim organizacijama nedostaje
pravnostvarajuća sposobnost koju država svakako ima, kao i drugi selementi pojma
subjektiviteta.
5.ZAKLJUČAK
9
Pri određivanju subjektiviteta u međunarodnom pravu oslonac treba tražiti u elementima
opšteg pojma subjektiviteta i osobenoj prirodi međunarodnog javog prava. Koncept
međunarodnog pravnog subjektiviteta zahteva razmatranje (najmanje) dva seta pitanja:
izvođenje subjektivnosti, i drugi, posledice pravnog subjektiviteta u međunarodnom pravnom
poretku. Dva pristipa subjektiviteta su : Induktivni pristup – subjektivitet međunarodne
organizacije proizlazi iz sposobnosti, prava i obaveza organizacije koja je utvrđena
osnivačkim aktom I objektivni pristup – subjektivitet proizlazi iz činjenice da mo ispunjavaju
izvesne objektivne kriterijume koji se svode na elemente pojma međunarodne organizacije.
Osobine subjektiviteta su :Pravna sposobnost - uživanje prava i ispunjenje obaveza koje
proističu iz načela i pravila međunarodnog prava; Poslovna sposobnost– sticanje i
raspolaganje pravima i obavezama; Procesna sposobnost– pokretanje međunarodnih
postupaka radi ostvarivanja prava, i Deliktna odgovornost za kršenje međunarodnih obaveza.
Subjekte međunarodnog javnog prava možemo podeliti na : Originarne i derivativne (izvorne
i izvedene subjekte), Potpune i krnje , Aktivne i pasivne, Apstraktne i konkretne, iTrajne i
prolazne. Subjekti u pozitivnom međunarodnom javnom pravu jesu države i međunarodn
eorganizacije. Dugo vremena smatralo se da je država jedini subjekt međunarodnog prava.
„Moderno medjunarodno javno pravo uredjuje odnose izmedju drzava, odnose izmedju
drzava i medjunarodnih organizacija, odnose izmedju medjunarodnih organizacija, kao i ono
ponasanje fizickih i pravnih lica koje drzave i medjunarodne oraganizacije smatraju bitnim za
medjunarodnu zajednicu. U pozitivnom međunarodnompravu status subjekata stekle su i
međunarodne organizacije.
6. LITERATURA
10
1) Kreća „Medjunarodno javno pravo
5) www.studenti.rs
11