Gramatike bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika ne spominju ovu
konstrukciju za + infinitiv. Jezički stručnjaci koji su se dosta ranije bavili lingvistikom ovakve konstrukcije proglasili su nepravilnim, tj. nenormiranim jer su uvezene u srpskohrvatski književni jezik iz njemačkog/italijanskog jezika. Umjesto ove konstrukcije za naš jezik se kao sretnije rješenje predlaže konstrukcija za + glagolska imenica.
A konop mu je trebao da se spusti dolje, jer za skočiti odozgo, bogami,
nije samo bilo potrebno skupiti svu hrabrost, već i najveći dio ludosti.
A konop mu je trebao da se spusti dolje, jer za skok odozgo, bogami, nije
samo bilo potrebno skupiti svu hrabrost, već i najveći dio ludosti.
Međutim, u modernom bosanskom jeziku postoji dovoljno dokaza da se
ne upotrebljava uvijek glagolska imenica dok istovremeno autorima Hrvatske gramatike ne smeta rijetkost i stilska obilježenost, a u modernoj upotrebi I upitna prihvatljivost infinitivnih konstrukcija poput sljedeće:
Čuli su oni govoriti o jednoj čudnoj zemlji Šlarafiji, gdje pečene race i pilići lete u usta čovjeku.
Sljedeći primjeri konstrukcija za + infinitiv pronađeni su u Korpusu
bosanskih tekstova (=KBT) i Hrvatskom nacionalnom korpusu (=HNK). HNK raspolaže sa većim brojem tekstova pa su u članku iz tog razloga brojniji primjeri iz ovog korpusa. Također, u primjerima se pojavljuju različiti tipovi navedene konstrukcije. Jedna od onih koje prave distinkciju je i konstrukcija: biti + pridjev + za + infinitiv. Konstrukcija za + infinitive u bosanskom jeziku
Ali je dosadno, i mučno, i teško za podnijeti, pogotovo što najviše
napada tebe jer se zbog tebe nije orodio s emirom. To je bilo degutantno za slušati. Kamenica je ljeti najbolja za jesti.
Autor članka ponudio je dvije moguće transformacije ovih rečenica, pa
bi one u tom slučaju glasile:
Ali je dosadno, i mučno i teško se može podnijeti, pogotovo što najviše
napada tebe jer se zbog tebe nije orodio s emirom. To je bilo degutantno a da bi ga se slušalo.
Ali je dosadno, i mučno i teško, pa se ne može podnijeti.
To je bilo degutantno pa se ne može slušati.
Iz ove druge transformacije vidi se modalnost ovih konstrukcija za +
infinitiv. Osim modalne ima i pasivno značenje i to ono koje ima tzv. se pasiv.
Sljedeći dodatak konstrukciji za + infinitiv bit će subjekt pa tako
imamo konstrukciju: subjekt + za + infinitiv. Izdvojili smo nekoliko reprezentativnih primjera i za ovaj slučaj.
Kako je malena? Ovih dana (ona) nije baš za pohvaliti. (KBT)
Bez obzira na pripadnost pojedinoj stranci, za vjerovati je i nadati se da će članovi vijeća na čelu s načelnikom smoći snage. (HNK) Drukčije riječi i nisu bile za očekivati.
Vrativši se na polaznu tačku osnovne konstrukcije za + infinitive vidjet
ćemo da je u upotrebi je zajedno sa za + infintiv-frazom najčešći glagol očekivati, ali uz njega tu su još: spomenuti, vjerovati, razmisliti, pohvaliti i slični. U korpusu se pojavljuju i rečenice sa za + infinitiv uz kopulativni glagol ostati:
Sad ostaje za riješiti dobavu plina. (HNK)
Konstrukcija za + infinitive u bosanskom jeziku
Ostaje nam samo za nadati se da će primorska sela jednog dana
potpuno oživjeti, a ovakve kolonije... (HNK) Tko će cestu sanirati, ostaje za vidjeti. (HNK)
Za + infinitiv u ovim primjerima ima sintaksičku funkciju subjekatske
rečenice, a kod tranzitivnih glagola konkurira se pasivu.
Sad ostaje da se riješi dobava plina.
Ostaje nam samo da se nadamo da će primorska sela jednog dana potpuno oživjeti.
Primjeri u kojima uz konstrukciju za + infinitiv imamo i glagol ostati
imaju modalno značenje tj. taj glagol ostati modificira značenje glagola u infinitivu na sličan način kako to čine modalni glagoli te se čitava konstrukcija u ovim slučajevima mora smatrati predikatom.
Mora se još riješiti dobava plina
Sintaksički gledano, konstrukcije za + infinitiv mogu biti dio
predikata. To je onda kad se pojavljuju zajedno sa glagolom biti, ostati koji tada imaju modalnu funkciju. Osim toga, ove konstrukcije mogu imati finalno značenje poput finalnih rečenica, zatim kauzalno-posljedično značenje, kada se pojavljuju uz predikativne pridjeve, te mogu biti i atributkse infinitivne konstrukcije.
Većinu ovih konstrukcija odlikuje pasivno značenje, te modalno
značenje obaveznosti ili dozvole
Za kraj, valjalo bi razmisliti o gramatičkoj prirodi riječi za. U ovoj
konstrukciji ne možemo za smatrati prijedlogom, jer priroda ove vrste riječi je da odredi padež onoga što slijedi tj. imenice. Međutim, mi ovdje imamo glagole namjesto imenica.
Kako u bosanskom, tako i u hrvatskom i srpskom nije uobičajeno da se
uz osnovni oblik glagola pojavljuje neka druga riječ kako imamo primjere u engleskom jeziku: to do ili u njemačkom: zu machen. Ni ovo to ni zu nisu Konstrukcija za + infinitive u bosanskom jeziku
prijedlozi nego su posebne riječi koje se navode uz infinitv glagola koji ne
zahtijevaju “čiste“ infinitive, kao što su to modalni glagoli i u tom slučaju ovu partikulu, koja dolazi samo uz osnovni oblik glagola možemo nazvati infinitivnom partikulom.