NOVA AKROPOLA

filozofija / humanizam / kultura

ŽIVJELA INTUICIJA! POTREBA ZA DOBRIM LJUDIMA

HOMEROVA TROJA SKRIVENA SNAGA MITA
ORFIČKE HIMNE GRČKA KOLONIZACIJA

Bizant

Troja

Milet
Korint
Atena

Sparta
Knosos

Sirakuza
Kartaga

Kirenaika

Leptis

Broj 62 | 2010. | Cijena 25 kn | www.nova-akropola.hr

 CIKLUS PREDAVANJA

AKTIVNA
EKOLOGIJA

Pridružujemo se obilježavaju 40. obljetnice Dana planeta Zemlje

ciklusom od sedam predavanja sa sljedećim temama:
Ekologija i nova slika svijeta
Inicijativa čovjeka i mehanizmi prirode
Ekologija drevnih naroda
Suvremeni ekološki problemi
Zaštita prirode
Ekološki aktivizam i volonterstvo
Predavanja se održavaju jednom tjedno u trajanju od dva školska sata.
Ulaz na prvo predavanje je besplatan.

SRIJEDA, 28.04.2010. U 20 SATI

Nova Akropola, Habdelićeva 2
www.nova-akropola.hr
 RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ
P oznato je da površno znanje može biti gore od
neznanja, jer nam ono može dati lažnu sliku
i krivi dojam o nečemu. Osim što znanje nije
ono što obično vidimo i zaključujemo na prvi po-
gled, ono nije niti gomila suhoparnih podataka. Da
bi se nešto znalo, prvo je potrebno upoznati, a zatim
i razumjeti to što želimo znati. Poznata Sokratova
konstatacija Znam da ništa ne znam prvi je korak
u procesu spoznaje. Zen učitelj podučava kada lijeva
čaj u već prepunu šalicu, pokazujući time da u nju
ne može ništa stati dok se prethodno ne isprazni.
Učitelj tako podučava da znanje nije samo linearno
dodavanje informacija.
U modernom se obrazovanju, nažalost, već
dugo prelijeva šalica znanja koje se svodi na čisto
intelektualno prenošenje informacija i stručno ospo-
sobljavanje za nadmetanje na tržištu rada, čime
se obrazovanje sve više udaljava od svoje osnovne
uloge. Vidljivo je to iz činjenice da su nove generacije
sve nesamostalnije i neobrazovanije u kulturnom
62 NOVA AKROPOLA
smislu. Njima očigledno nedostaje osnovnog znanja
i kriterija za vrednovanje onoga što samo mehanički
usvajaju i pamte.
Primarna uloga obrazovanja nije gomilati sve
više informacija, nego podučiti čovjeka da može
samostalno izražavati svoje kreativne sposobnosti.
Stara kineska poslovica kaže: Ako gladnome dadeš
jednu ribu, to će ga nahraniti za jedan dan, ali
ako ga naučiš loviti ribu, to će ga nahraniti za
cijeli život.
Obrazovanje ide ruku pod ruku s odgojem, a
njihova je svrha probuditi nutarnje potencijale koji
se nalaze u svakom ljudskom biću. Pritom je važniji
pozitivan primjer onoga koji podučava od samih in-
formacija koje prenosi. Kao što jedna slika vrijedi
više od tisuću riječi, tako i jedan životni primjer vri-
jedi više od tisuću informacija.
Stoga odgoj i obrazovanje prije svega trebaju
biti čin plemenitosti kojim se prenosi znanje o tome
kako živjeti i razvijati se kao čovjek. 
3
 SADRŽAJ
3 RIJEČ UREDNIKA
6 POTREBA ZA DOBRIM LJUDIMA
NOVA AKROPOLA broj 62 10
siječanj - ožujak 2010.
Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić
Urednik broja: Ivan Tomašević
Tehnički urednik: Atila Barta
Redaktura: Dijana Kotarac
Lektura i korektura: 19
Branka Žaja, Robert Čokor
Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac,
Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja
Tisak:
Zrinski d.d., Čakovec
Izdavač:
Kulturna udruga
24
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131. 32
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za četiri broja iznosi 80,00 kn.
Poštarina iznosi 20,00 kn. Ispunite opću
uplatnicu na iznos od 100,00 kn s naznakom
“za časopis” na žiro račun broj: 2360000-
1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
36
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa dobivati na kućnu adresu.
4 NOVA AKROPOLA 62
Andrija Jončić
aktualno
Jorge Angel Livraga
Ovu potrebu isticao je Platon u svim svojim djelima, a dvadesetak stoljeća
kasnije i Kant, jer za čovjeka nema većeg neprijatelja od drugog čovjeka
ako je on loš, niti boljeg prijatelja i veće pomoći ako je on dobar.
psihologija
ŽIVJELA INTUICIJA!
Jelena Sikirić
Intuicija je sposobnost neposrednog uvida u stvari. Tamo gdje razum
napreduje postupno, sporo se približavajući cilju, intuicija djeluje
spontano, ponekad munjevito, nalik bljesku.
velike povijesne ličnosti
ARISTOTEL I ALEKSANDAR VELIKI
Marta Tomas
Aleksandar Makedonski jedan je od najvećih vojskovođa svih vremena, a
Aristotel, njegov učitelj, jedan je od najvećih filozofa. Iako su o svakome od
njih napisane mnoge knjige, malo njih govori o njihovom međusobnom
odnosu.
mistična tradicija
ORFIČKE HIMNE – Čudesne pjesme božanskog Pjevača
Nataša Žaja
Zapadna je civilizacija još uvijek bila u snu iščekujući zoru jednog
novog doba kada je Orfej počeo pjevati čudesne pjesme. Uz zvuke
lire sa sedam žica odjeknule su skladne himne posvećene božanskim
snagama Prirode.
povijest i tradicija
HOMEROVA TROJA
Neven Svetec
Je li Trojanski rat samo pjesnička fikcija ili stvarni povijesni događaj? Da
li je Homer uopće postojao, ili je bilo "više Homera"? Ovo "homersko
pitanje" traje od antike sve do danas – skoro tri tisuće godina.
tragom prošlosti
GRČKA KOLONIZACIJA
Daliborka Kiković
Grci su se počeli iseljavati iz svojih polisa u strane zemlje negdje od
sredine VIII. st. pr.Kr. U sljedeća će dva stoljeća obale Sredozemnog i
Crnog mora biti preplavljene grčkim kolonijama.
 mitologija
42 SKRIVENA SNAGA MITA
Zlatko Perović
Planetarni uspjesi knjiga i filmova s mitološkom tematikom ukazuju na vječnu
ljudsku potrebu da se, makar indirektno, proživi sudbina drevnih heroja.
simbolizam
46 AFRODITA
Vedrana Novović
Grčka božica Afrodita utjelovljenje je ljubavi, ljepote i ljupkosti. Simbolički per-
sonificira ljubav kao snagu povezivanja i spajanja, stvarajući time nešto novo.
mozaik
50 Heron iz Aleksandrije * Ktesibije
filologija
52 JEZICI – Čuvari našeg nasljeđa i identiteta
Branka Žaja
Od šest do sedam tisuća jezika, koliko ih se danas govori u svijetu, ugroženo ih
je čak dvije i pol tisuće. Prema procjenama stručnjaka, svaka dva tjedna umire u
svijetu, zajedno sa svojim posljednjim govornikom, i jedan jezik.
filozofija
56 JOSE ORTEGA Y GASSET I POBUNA MASA
Amalija Kranjec Markešić
Jose Ortega y Gasset, najpoznatiji španjolski filozof XX. stoljeća, u svojoj knjizi
Pobuna masa opisuje novu psihološku i sociološku kategoriju čovjeka na svje-
tskoj pozornici – pojavu čovjeka-mase.
etnologija
60 MIRILA – Posljednja počivališta velebitskih duša
Marta Tomas
Na velebitskim prijevojima i raskršćima možemo naići na skupine kamenih ploča
koje izgledaju kao da su nasumice nabacane. No, radi se o osebujnim nadgrob-
nim spomenicima – mirilima.
crtice
62 Higijena * Polarni medvjedi
zanimljivost
64 SAGALASSOS
kratka priča
66 MAGARAC I SJENA

62 NOVA AKROPOLA 5
 aktualno

POTREBA ZA
DOBRIM LJUDIMA Jorge Angel Livraga
Osnivač i prvi predsjednik Međunarodne organizacije Nova Akropola

6 NOVA AKROPOLA 62

O vu potrebu za stanjem mo-
rala koje izvire iz po sebi
čiste prirode, iz samoga bi-
tka, Platon je isticao u svim svojim
djelima, a više od dvadeset stoljeća
kasnije i Kant i njegovi nasljednici.
Nema tog filozofa koji je sebe
smatrao takvim, ili mislioca koji
bi sumnjao u ovu potrebu. Unatoč
tome što je s padom klasičnog svi-
jeta ova sama po sebi razumljiva
potreba postala uvjetovana snažnim
teološkim, političkim i socijalnim,
ili tek gospodarskim strujanjima.
62 NOVA AKROPOLA
aktualno
Razvoju instrumentalne me-
hanike u fizičkom svijetu pridružio
se sličan proces u metafizičkom,
uslijed kojeg je pojedinac malo-
pomalo zaglibio u baruštini onoga
što možemo nazvati "kultom pro-
cesa" i procedura.
Na taj je način čovjekova uro-
đena dobrota postala uvjetovana
njegovom religijom, obiteljskim
porijeklom, geografskim, rasnim i
mnogim drugim pretpostavkama
koje bi mogle ispuniti stranice i
stranice onoga što bi moglo postati
detaljnom zbirkom predrasuda i
površnosti.
Čovječanstvo je postalo oča-
rano planovima i sustavima, razli-
čitim oblicima posuda umjesto
sadržajem. Uslijed sloma etičke
platforme posegnulo je za više
ili manje utopijskim receptima.
Zamišljajući zlo kao nešto stvarno
– što više nije naprosto nedostatak
dobra nego opipljiva prisutnost –
ljudi su pribjegli egzorcizmima
svih boja, depersonaliziranih
u nadindividualnom. Biće
prelazi u drugi plan, uvje-
tovano sredstvima koja
će, hipotetski, kroz vjeru
ili razum stvoriti savršenog
čovjeka od njegovih vlastitih
nesavršenosti.
To možemo zamisli-
ti kao vjerovanje da
ćemo skupljanjem gli-
nenih cigli na hrpu
na određen na-
čin izgradi-
ti zid od
monolitne
stijene, sa-
mim tim što
će "magija"
kombinacije
transformirati
prirodu poje-
dinačnih kompo-
nenti.
Iz duhovnog
omasovljavanja kroz
stoljeća slijedila je moderna pro-
izvodnja na pomičnoj traci; bez
stvarne provjere vjerovalo se da će
kombiniranjem parcijalnog s par-
cijalnim nastati stvorenje bogato
vrlinama i dobrotom, identično
svojim prethodnicima i onima koji
će ga slijediti. Štoviše, prihvaćena je
ideja evolucije formi utemeljena na
principu "pokušaja-pogrešaka".
No, prestao je biti važan čovjek
kako bi se dao prioritet zajednici,
kao da su ljudi tek puki izum su-
stava i kao da su im vlastiti sustavi
dali pravo da prežive zbog njihove
sposobnosti prilagodbe i gubitka
svake osobnosti... ukoliko je ova
uopće bila prihvaćena kao takva.
Proizvodi s pomične trake
ocjenjuju se prema tome odakle
potječu, odnosno, s obzirom na
sustav koji ih je stvorio.
Kršćani su dobri, "pogani"
loši.
Plemići imaju "plavu krv", a
ostali su "seljaci".
Narod je dobar, a kraljevi su
loši... Živjela giljotina!
Radnik je dobar, industrija-
lac loš.
Vojnik je vrjedniji od zemljo-
radnika, ili obratno.
"Odabrani narod"… "Božji
narod"… Kako se čini, da bi posto-
jali oni "dobri", potrebni su im oni
"loši".
Taj opći zajednički nazivnik
razlog je zbog kojeg se govori o
kršćanima, židovima, muslimani-
ma, ateistima, bijelcima, crncima,
bogatima, siromašnima, obrazo-
vanima i neukima. To je rasizam u
svim svojim bojama.
Ova masovna težnja za kolek-
tivnim iskupljenjem i kolektivnim
uništenjem onih koji ne sudjeluju
u ovom ili onom iskupljenju, ovoj
ili onoj klasi ili stranci, u potpunosti
se uzdaje u sustave, vjerovanja, kla-
nove i prihvaćanja. Čovjek pojedi-
7

nac gubi važnost do te mjere da je
neshvatljivo da netko nije uključen i
ne djeluje u nekoj trenutačno popu-
larnoj stranci ili grupi.
Ipak, stvarni slom komuni-
zma, fašizma, nacizma i kapitaliz-
ma sa svim njihovim odgovarajućim
političkim, socijalnim i gospodar-
skim karakteristikama, posijao je
u narodu sumnju u djelotvornost
sustava. Usprkos tome što gotovo svi
narodi svijeta vape za demokraci-
jom i pravom glasa, čime možda
upravljaju snažni centri moći, u tre-
nutku kada trebaju prići glasačkim
kutijama, polovica njih odbija to
učiniti, a tamo gdje je glasovanje
obavezno, ostavlja se prazan listić ili
se namjerno bojkotiraju liste koje je
kreirao sustav.
S iznimkom nekih oblika
islama, u religijama se događa
isto. Premda se na osnovi popisa
stanovništva, na primjer, Italija čini
8 NOVA AKROPOLA 62
aktualno
kao katolička zemlja, u stvarnosti su
crkve pune znatiželjnih turista, sa-
mostani prazni, pretvoreni u mjesta
susreta nevezanih uz religiju, a sam
Papa predmet je poruga o njegovoj
nacionalnosti ili načinu odijevanja.
Očigledno, ono što se tradicional-
no smatralo “svetim”, daleko je od
toga.
Rješenje ovog problema pro-
izlazi iz jednostavnog shvaćanja da
ono što je uistinu važno nisu sustavi,
već ljudi koji ih čine i da je njihova
moralna kvaliteta ono temeljno.
Nije važno vode li neku drža-
vu “desni” ili “lijevi”, da li je
sustav vladanja predsjednički ili
monarhistički. Ono što je bitno jest
to da li je čovjek, odnosno jesu li
ljudi odgovorni za upravljanje ze-
mljom dobri, pošteni, pravedni,
djelotvorni i časni.
Čak i loši sustavi, ako ih čine
dobri ljudi, donose narodu sreću,
bogatstvo, blagostanje i mir. Najbolji
sustavi, ako njima vladaju osobe sla-
bog morala, bit će mučenje za one
kojima vladaju.
Mit o kolektivnom iskupljenju
posredstvom sustava pokazao je
svoju manjkavost. Promatrano
kroz vrijeme, najbolje organizirani i
najprirodniji sustavi propadaju brzo
ako ih ne podupiru muškarci i žene
koji su časni i moralni, jednom
riječju: DOBRI.
Ono što trebamo nije pobjeda
određenih stranaka ili političkih, so-
cijalnih ili religijskih grupa. Ono što
trebamo jesu dobri ljudi i da se tim
dobrim ljudima, koje treba prizna-
ti kao takve, daju najodgovorniji
položaji. Kad bi se tako postupilo,
oni bi ih prihvatili, ne zbog vlastite
ambicije, već zbog duha plemeni-
tosti i solidarnosti.
Vratimo li se Platonu, dobar
postolar ima dužnost praviti cipele

za sve, dobar krojač odjeću za sve,
itd. Onaj koji vlada samim sobom,
onaj koji gospodari svojim strastima
i dovodi u red svoje ideje snagom
svoje volje, najprikladniji je da svim
članovima zajednice posveti ono što
je u njemu najbolje.
Ako uspijemo afirmirati ove
dobre ljude i damo im neophodne
kulturne instrumente, oni mogu
62 NOVA AKROPOLA
aktualno
usvojiti bilo koji oblik vladavine, jer
svaki će oblik vladavine u njihovim
rukama biti djelotvoran.
Ako se na čelu jedne religije,
koja god ona bila, nalazi dobar
čovjek, on će u svojim vjernicima
probuditi prisutnost Boga, jer oni
će ga vidjeti odraženog i mogućeg u
njemu. Ako se dobar čovjek posveti
umjetnosti, znanosti ili bilo kojoj
drugoj aktivnosti, ona će biti svima
jasna, prosvijetljena njegovom vlasti-
tom dobrotom, pri čemu neće biti
važno koji put izabere, jer u svojoj
će dobroti uvijek izabrati najbolji.
Neophodno je osvijestiti da
nije dovoljan prelazak iz XX. u
XXI. stoljeće da bi prestali rasizmi,
progoni, nezakonito bogaćenje,
genocidi; potrebno je promijeniti se
“iznutra”, ezoterijski, kako bi kon-
taminirana mašinerija sustava dala
mjesta dobrim ljudima.
Potrebno je otkriti ih, istaknuti
ih i pomoći im.
Za čovjeka nema većeg nepri-
jatelja od drugog čovjeka ako je
on loš, niti boljeg prijatelja i veće
pomoći ako je on dobar. 
Časopis Nueva Acropolis br.171 (1989)
9
 psihologija

ŽIVJELA INTUICIJA!
Jelena Sikirić

10 NOVA AKROPOLA 62

T i to sigurno znaš? Ne, ali
intuitivno osjećam. Riječ
“intuicija” često koristimo za
označavanje nečeg neodređenog,
nepotkrijepljenog logikom. Ipak,
intuicija je starija od logičkog
mišljenja i čovjek se milijunima
godina oslanjao isključivo na nju.
Sâmo njegovo preživljavanje u ve-
likoj je mjeri ovisilo o razvijenosti
intuicije. Danas intuicija nema ni-
malo slabiju ulogu.
Velik dio onoga što nam dono-
se filozofija, umjetnost, znanstvena
ili bilo koja druga otkrića zbiva se
na intuitivnoj razini. Za nastanak
umjetničkog djela (kao i za kasni-
je shvaćanje njegovog smisla), za
bilo koje otkriće ili pronalazak, za
stvaranje nečeg novog, za razumi-
jevanje smisla bilo koje ideje i bilo
kojeg zakona u prirodi, nisu dovolj-
ni samo znanje niti teorije filozofije,
znanosti ili estetike. Potrebno je
osjetiti i prenijeti duh, dušu i snagu
ideje koju pokušavamo razumjeti ili
prenijeti kroz neku formu. A taj se
62 NOVA AKROPOLA
psihologija
duh ne može adekvatno formulirati
niti objasniti riječima.
Intuicija je način kako naša
duša i srce komuniciraju s našom
sviješću: ona se nalazi daleko izvan
područja logike i zdravog razuma.
Ljudska intuicija koristi ne samo
Najvažnije za znanstvenika nisu
njegove diplome, niti broj godina
njegovog znanstvenog rada, pa niti
iskustvo, nego posve jednostavno
– njegova intuicija.
Albert Einstein
vizualne oblike nego i simbole,
metafore, arhetipove, ona koristi
neuobičajena sredstva i forme aku-
mulirane tijekom cijele povijesti
ljudskog razvoja. Zato je intuicija po
svojim mogućnostima neusporedivo
bogatija od svih ostalih uobičajenijih
i poznatijih formi spoznaje.
Logika je ograničeni instru-
ment naše spoznaje. Ona je samo
instrument mišljenja, ali ne i samo
mišljenje. Ona obrađuje informaci-
ju, ali ne gradi novo znanje, odgo-
vara za korektnost preoblikovanja
prosudbi, no nije sposobna razjasni-
ti jesu li same premise istinite ili
lažne.
Paradoks je u tome što je
nemoguće neprestano razmišljati
logički, racionalno. Dakle, logici
mora prethoditi neka sposobnost
otkrivanja istine. Ovu sposobnost
otkrivanja istine, koja prethodi logici
i koja se za prepoznavanje istine ne
koristi logikom, u drevnim su vre-
menima nazivali intuicijom (riječ
intuicija dolazi od lat. intuition
– pažljivo promatranje)
Tamo gdje razum čini poste-
pene, logičke korake, ustrajno, ali
sporo približavajući se cilju, intui-
cija djeluje brzo, čak munjevito,
slično bljesku. Njoj ne trebaju doka-
zi, ona se ne oslanja na rasuđivanje.
Intuitivno mišljenje teče neprimje-
tno, prirodno, spontano, ono nije
tako naporno kao logičko koje zahti-
jeva napor volje.
Kada se čovjeku ukaže intuicija,
on prekida nit logičkog rasuđivanja,
11

ponire u stihiju unutarnjih stanja,
nejasnih osjećanja i slutnji, oblika
i simbola.
S druge strane, ako čovjek
radi na razuman, logički način,
onemogućava si pristup intuitivnom
iskustvu.
Zahvaljujući intuiciji, čovjek u
trenutku vidi cijelu sliku stvarnosti.
On predosjeća ili čak jasno vidi kako
će se događaji dalje odvijati (u kraj-
njoj mjeri, glavne varijante) i kamo
vode događaji ili situacija čiju bit
njeni učesnici tako slabo razumiju.
No, bit će mu jako teško prenijeti,
odjenuti tu sliku u verbalnu formu
(u svakom slučaju, ne bez bitnih
gubitaka), kao i odgovoriti na koji je
način mogao shvatiti što će se zbi-
vati (ukoliko se ne poziva na životno
iskustvo).
Prema riječima američkog psi-
hoterapeuta Erica Bernea, intuicija
podrazumijeva da o nečemu nešto
12
psihologija
znamo, sami ne znajući kako to
znamo.
Psihologija slabo objašnjava
kako djeluje intuicija i još slabije
kako je istraživati. Najčešće koristi
termin insight – iznenadan uvid,
shvaćanje, prodiranje u bit. Ovim
Genij – strpljenje u mišljenju,
usredotočenost u jednom smjeru.
Newton
se terminom označava trenutak kad
čovjeku iznenada na pamet padne
nova ideja, dosjeti se rješenja pro-
blema nad kojim je dugo razmišljao.
Insight nazivaju još i “aha!” reak-
cijom, podrazumijevajući usklik
koji spontano činimo kad iznenada
počinjemo shvaćati bit problema
i vidimo izlaz iz njega. Stvaralački
uvid Arhimeda koji je iskočio iz kade
s uzvikom “Heureka!” klasična je
ilustracija insighta.
Zato mnogi suvremeni psiholo-
zi smatraju da je izvor intuicije u ne-
svjesnom, točnije u uspostavi njegove
suradnje sa svjesnim. Istraživanja
ovo potvrđuju. Kad djeluje intuicija,
ona radi s predosjećajima, arhetipo-
vima, simbolima. Nije slučajno da
se intuitivna predviđanja nerijetko
rađaju u snu, polusnu ili u sanja-
renjima.
Čovjek s razvijenom intuicijom
može precizno uhvatiti podsvjesnu
informaciju; na primjer, po into-
naciji, mimici, gestama, izrazima
očiju, sposoban je razumjeti mnogo
od onoga što njegov sugovornik ne
želi ili ne može otkriti. Gotovo ni
jedna takva informacija ne ulazi u
polje naše pažnje i nije dostupna
svjesnoj kontroli, ali za nas ipak
ne nestaje, potpuno formirajući
na razini nesvjesnog intuitivno
iskustvo. Intuitivno iskustvo na-
staje bez utjecaja želje i volje, ono
se ne može namjerno izazvati niti
NOVA AKROPOLA 62

ponavljati, premda bitno utječe na
način našeg djelovanja i ponašanja.
Intuitivno iskustvo određuje smjer
tijeka mišljenja.
Drevni filozofi, osobito Sokrat
i Platon, tumačili su intuiciju i
intuitivno iskustvo puno dublje.
Intuiciju su shvaćali kao integral-
nu sposobnost čovjeka da potpuno
i jasno spozna istinu istovremeno
u različitim aspektima – prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti, života i
smrti, evolucije, prostora i vreme-
na, vječnosti, vidljivog i nevidljivog,
arhetipova i formi, duhovnog i
materijalnog. Prema njihovom
tumačenju intuitivno iskustvo nisu
samo “vanjski” momenti koji se
nalaze u podsvjesnom i nije samo
apstraktno “nesvjesno” čovjeka o
kojem govori suvremena psihologi-
ja. To je sposobnost prepoznava-
nja, sjećanja. Radi se o iskustvu be-
smrtne duše koje je ona sakupila
tijekom dugih lanaca utjelovljenja.
62 NOVA AKROPOLA
psihologija
Dio tog iskustva duša prepoznaje
i sjeća se kroz bljeskove intuicije,
iznenadnog uvida. To je sposob-
nost hvatanja ideja – arhetipova,
sposobnost prijelaza iz materijal-
nog svijeta u svijet ideja i življenja
u njemu ili njima barem jedan
Ako se ne ide protiv razuma, ne
može se uopće nikamo stići.
Albert Einstein
kratki trenutak. To je integralna
kvaliteta koja u čovjeku još nije do
kraja razvijena, no koja se može
probuditi i razviti.
Godine 1926. američki znan-
stvenik Graham Wallas predložio
je danas poznatu shemu procesa
stvaralačkog mišljenja. Razradio
ju je na temelju određenih samo-
opažanja istaknutih znanstveni-
ka, prije svega njemačkog fizio-
loga, fizičara i matematičara
Hermanna Helmholtza i francuskog
matematičara Henrija Poincaréa.
Wallas je taj proces podijelio na
četiri faze:
Prva faza – priprema. Ona
obuhvaća skupljanje bitnih infor-
macija o problemu, traženje razbo-
ritog rješenja i razmišljanje.
Filozofsko iskustvo govori o
tome na drugačiji način: neizbježan
period kada se ništa ne postiže,
kada razmišljaš, pokušavaš, no ni
do čega ne dolaziš. Kao da udaraš
glavom o zid.
Druga faza – inkubacija.
Stavljanje problema na stranu.
Period prividnog zastoja. U stvar-
nosti, odvija se dubok, nesvjestan
rad na zadatku pri čemu na svje-
snoj razini čovjek o njemu uopće
ne mora razmišljati.
Filozofski pristup: kad si posa-
dio, zalio, ne čupaj kako bi vidio što
se zbiva. Dozvoli prirodi da učini
svoje.
13
 psihologija

dnom prekrasnom trenutku ono

obasjati svijest, slično udaru mu-
nje praćenom neobično snažnim
doživljajem razumijevanja, jasnoće,
uzleta, proboja, sreće.

Treća faza – iluminacija
– nadahnuće, otkrivanje, insight.
Uvijek dolazi neočekivano, trenutno
i slično brzom galopu. U tom času
rješenje se rađa u obliku simbola,
predodžbi koje je teško opisati
riječima.
Četvrta faza – provjera.
Forma se oblikuje u riječi, misli se
nižu u logičnom redoslijedu, otkriće
se znanstveno argumentira.
Meni su moji rezultati odavno
poznati. Samo još ne znam kako da
dođem do njih.
Carl Friedrich Gauss
mum informacija, iznova i iznova
razmišljati o njemu strastveno
maštajući pronalaženje rješenja,
no u isto vrijeme ne zalijepiti se
za tu svoju želju. Unutarnji uvid
rezultat je dugotrajnog nesvjesnog
rada. Neko vrijeme potrebno je
živjeti ideju (problem) ne nalazeći
rješenje i najvjerojatnije će u je-
ŠTO JE POTREBNO
DA SE PROBUDI I
RAZVIJE INTUICIJA?
1. Uzdići svijest. Ne zadržavati
se dugo na sitnim svakodnevnim
pitanjima i problemima. Svaki dan
naći vrijeme za uzdizanje svijesti.
Odbaciti nepotrebne misli, osjećaje
i zapetljaje.
2. Naučiti “ne misliti” u klju-
čnim trenucima. Intuicija proradi
kada prestaje logičko mišljenje.
Logika je potrebna, no sve u svoje
vrijeme.
3. Odbaciti stereotipne stavove.
Svaki put na nov, drugačiji način
sagledavati ono što nam je već

Trenutak uvida (insighta),

rođenja ideje, kulminacija je intui-
tivnog stvaralačkog procesa. I do da-
nas on je neuhvatljiv, tajanstven, go-
tovo mističan. Po svoj prilici uvijek
će biti obavijen misterijem. Kada bi
se tajna uvida uspjela odgonetnuti i
kada bi ga se moglo reproducirati,
tada bi se velika otkrića ostvarivala
prema želji, uputi, prema narudžbi.
Rješenje različitih životnih pro-
blema postalo bi lako dostupno kao
i stjecanje novih znanja o svijetu i
dostizanje dubokih istina – sve ono
što se ljudima obično daje, odnosno
što dobivaju uz visoku cijenu.
Ipak, i psihologija i filozofija
suglasne su u jednom: put koji
vodi intuitivnom uvidu uglavnom
je poznat. Potrebno je uporno i
usredotočeno raditi na konkretnom
problemu – istražiti ga sa svih
strana, nastojati prikupiti maksi-

14 NOVA AKROPOLA 62
 psihologija

poznato. U svako djelovanje unositi

stvaralački duh.
4. Ne živjeti neaktivno. Izra-
žavati snagu i inicijativu. Kad se po-
javi bilo koje pitanje, učiniti sve da
na njega nađemo odgovor.
Francuski matematičar Henri Poincaré o uvidu
Ono što vas prije svega zadivljuje je očiglednost unutarnjeg uvida koji je
posljedica dugog nesvjesnog rada; za mene je uloga tog nesvjesnog rada
u matematičkom istraživanju nesumnjiva.

IZUM STROJA ZA
ŠIVANJE U SNU
Izumitelj Elias Howe dugo je i neu-
morno radio na prvom stroju za
šivanje, no ništa nije postigao. Jedne
noći usnuo je košmaran san: lovila
ga je skupina ljudi i već su ga skoro
sustigli kada je ugledao bljesak
oštrice koplja. U svom tom užasu
Howe je iznenada primijetio da je
u svakoj oštrici probušen otvor koji
oblikom podsjeća na ušicu šivaće
igle. I tada se probudio izbezumljen
od straha.
Malo kasnije, Howe se dosje-
tio što mu je poručivao san. Da bi
stroj za šivanje proradio, bilo je
potrebno samo premjestiti ušicu
igle s uobičajenog mjesta dolje
prema šiljku. To je bilo ključno
rješenje koje je tražio. Zahvaljujući
strašnom snu koji ga je pohodio,
rođen je šivaći stroj.
Često kad radim na teškom problemu, u prvi čas ništa ne uspi-
jevam, zatim dolazi duži ili kraći period odmora i zatim ponovno
počinjem raditi. U prvih pola sata ponovno se ništa ne događa, a zatim
iznenada ključna ideja pada na pamet.
Moglo bi se reći da je intelektualni rad postao djelotvorniji kada
se prekinuo, a odmor dao umu snagu i svježinu. No vjerojatnije je
pretpostaviti da je taj odmor bio ispunjen nesvjesnim radom i da se
rezultat tog rada iznenada ispoljio... Ponekad se do uvida ne dolazi
tijekom šetnje ili putovanja, nego za vrijeme svjesnog rada, no potpuno
neovisno o tom radu koji samo ima ulogu povezujućeg mehanizma
koji prevodi rezultate dobivene tijekom odmora, koji su ostali u nesvje-
snom, u svjesnu formu. Još je jedno zapažanje vezano uz uvjete ovog
nesvjesnog rada: on je moguć, ili u krajnjoj mjeri plodotvoran, samo
onda kada mu prethodi ili iza njega slijedi svjestan rad... Iznenadna
nadahnuća dolaze tek poslije nekoliko dana svjesnog napora koji su
se pokazali apsolutno neplodnim... Još je razumljivija nužnost perioda
svjesnog rada nakon uvida. Potrebno je iskoristiti rezultate tog uvida,
izvesti iz njih neposredne posljedice, dovesti u red dokaze. No osobito
je važno provjeriti ih... Već sam govorio o osjećaju apsolutne sigurnosti
koji prati uvid i koji obično nije pogrešan, no treba se čuvati uvjerenja
da je to pravilo bez izuzetaka.

DISNEY I GLAZBA U glazbi postoje trenuci koje METODA LEONARDA

Walt Disney je bio veliki ljubitelj
klasične glazbe. Tvrdio je da već
kod prvih tonova u njegovoj svijesti
počinju nastajati slike. Crtani film
Fantazija, u kojem klasična glazba
je ljudima teško shvatiti jer na
ekranu ne vide njene uobličene
forme, govorio je. Tek tada oni
mogu doživjeti svu ljepotu zvu-
kova.
UMIJEĆE POSTAVLJA-
DA VINCIJA
Suvremena psihologija je utvrdila
da praktički svaki podražaj, čak
potpuno besmislene Rorschachove
mrlje, izazivaju cijeli niz asocija-
cija trenutno aktivirajući najviša

Radite, marljivo radite, tek nakon

toga će doći razumijevanje.
Jean Le Rond d’Alembert
oživljava fantazmagoriju linija i for-
mi, bio je pokušaj prenošenja tog
iskustva: Disney je čvrsto vjerovao
da će na taj način glazba u ljudima
izazvati veći odjek.
NJA PITANJA
Jednom je Einstein napomenuo da
kada bi mu prijetila smrt i kada
bi mu ostao još samo jedan sat da
osmisli plan spašavanja, on bi prvih
55 minuta posvetio ispravnom posta-
vljanju pitanja. Za pronalaženje
odgovora, govorio je Einstein,
dovoljno je i pet minuta.
područja naše svijesti. Leonardo
da Vinci otkrio je ovo pet stoljeća
prije Sigmunda Freuda. Za razliku
od Freuda, Leonardo nije koristio
slobodne asocijacije za otkrivanje
određenih dubinskih kompleksa.
Naprotiv, na ovaj je način veliki
Firentinac u razdoblju renesanse
probijao vlastiti put ka umjetničkim
i znanstvenim uvidima.
To nije teško, pisao je Leo-
nardo u svojim Bilješkama, treba

62 NOVA AKROPOLA 15

je dnostavno zastati i promotriti
šare na zidu, ili ugljen u vatri, ili
oblake, ili blato ... tamo možete
naći savršeno uzbudljive ideje.
Leonardo je crpio nadahnuće
i iz zvukova zvona, u zvonjavi u
kojoj je moguće uočiti svaki glas i
svaku riječ koje ste samo sposobni
zamisliti.
Velike prilike dolaze svima, no
mnogi ne znaju da su se s njima
susreli.
William Ellery Channing
Nije isključeno da se možete
osjećati prilično glupo vježbajući
neku od ovih metoda, no neka
vas to ne uznemirava. U dobrom
ste društvu. I Leonardo da Vinci je
uviđao da će njegova “nova metoda”
sigurno zabavljati cinike.
Ona može izgledati smiješna
i besmislena, pisao je, no ipak je
vrlo korisna za nadahnuće uma
na raznovrsne pronalaske.
16
psihologija
O KORISNOSTI
DNEVNIKA
Dvadesetih godina prošlog stoljeća,
američka psihologinja Catherine
Morris Cox podrobno je proučavala
biografije više od tristo genija kao što
su Isaac Newton, Thomas Jefferson,
Johann Sebastian Bach. Njeno iscr-
pno proučavanje sačuvanih podata-
ka pokazalo je iznenađujuću sugla-
snost u ponašanju i navikama ovih
znamenitih ljudi.
Po mišljenju Cox, jedno od
obilježja genija je sklonost ka sliko-
vitom opisivanju svojih osjećaja i mi-
sli u dnevniku, pjesmama, pismima
prijateljima i rođacima. Ova se ten-
dencija počinje javljati već u ranom
uzrastu. Cox je ovo uočila ne samo
kod pisaca, nego i kod vojskovođa,
političara i znanstvenika.
Potvrdu Coxinih riječi lako mo-
žemo naći pretražujući knjižnicu.
Poznato je da samo mali postotak
čovječanstva ima naviku opisivati
svoje misli i osjećaje u dnevnicima,
tajnim bilježnicama ili knjigama.
No, evo što je zanimljivo: u pravilu,
oni koji postignu istaknut uspjeh u
životu nalaze se u tom malom po-
stotku!
Što je istina: svako piskaralo
je genij, ili je svaki genij piskaralo?
Zašto istaknuti umovi počinju pisati
dnevnike? Možda predosjećaju svoju
buduću slavu i žele ostaviti naslijeđe
povjesničarima? Ili je strast prema
pisanju usputan produkt napora
marljivog uma? Ili ga preobilje čini
prepunim? A možda je – i ovdje
bismo se zadržali – to mehanizam
pomoću kojeg ljudi koji nisu rođeni
genijalni, u sebi razvijaju izvanre-
dan intelekt?
PRAVE IDEJE DOLAZE
RIJETKO
Jednom je novinar zapitao Alberta
Einsteina zapisuje li on svoje velike
misli, i ako zapisuje, čini li to u blok,
bilježnicu ili u posebnu kartoteku?
Einstein je pogledao pozamašan blok
u novinarovim rukama i rekao: Dragi
moj, prave misli tako rijetko dolaze
u glavu da ih nije teško zapamtiti.
NOVA AKROPOLA 62
 psihologija

Njemački fiziolog, fizičar i matematičar Hermann von Helmholtz o uvidu

Ovi sretni pronalasci nerijetko padaju na pamet tako nečujno da ne zamijetiš odmah njihov smisao, ponekad
samo slučajnost kasnije pokaže kada su se i u kakvim okolnostima dogodili: ideja pada na pamet, a otkuda
– ne znaš ni sam. No, u drugim slučajevima ideja nas iznenada obasja, bez napora, kao nadahnuće. Koliko
mogu suditi po vlastitom iskustvu, ona se nikada ne rađa u umornom mozgu i nikada za pisaćim stolom.

Svaki put sam prvo morao na sve moguće načine isprevrtati svoj zadatak kako bi sve njegove nijanse i
spletovi bili pouzdano posloženi u glavi i mogli biti napamet opet ponovljeni bez korištenja bilješki. Postići to
obično je nemoguće bez dugotrajnog rada. Zatim, kad bi prošao period iscrpljenosti, bio je potreban trenutak
potpune tjelesne svježine i blagotvornog mira – samo su tada dolazile dobre ideje.

Često su one dolazile ujutro, pri buđenju, kako je zamijetio i Gauss. Osobito su rado dolazile za vrijeme
mirne šetnje po šumama i sunčanom danu. Malena količina alkoholnog pića bi ih otjerala.

FIZIČAR KOJI NIJE
ZNAO MATEMATIKU
Engleski istraživač Michael Faraday
bio je jedan od najpoznatijih znan-
stvenih umova. Njegova teo rija
elektromagnetskih polja i silnica
nadahnula je Einsteina. Ipak,
Faradayeva metoda iznenadila je i
do današnjih dana iznenađuje isti-
noljubive povjesničare znanosti.
Faraday se odlikovao apso-
lutnom matematičkom nevinošću,
čudio se Isaac Asimov u Povijesti
fizike. Razradio je svoju teoriju
silnica začuđujuće jednostavnim
postupkom, zamišljajući ih kao
gumene trake.
Očito je da znanstvenici još dugo
nisu znali što učiniti s Faradayevim
silnicama dok ih na kraju James
Clerk Maxwell nije matematički pri-
kazao. Jadni se Faraday jako trudio
snaći u Maxwellovom sustavu, no na
kraju se sasvim zapleo i napisao mu
pismo u kojem ga moli da prevede
hijeroglife na ljudski jezik koji bi
mogao razumjeti!
OSTATI DIJETE
Jednom je ispod podvožnjaka zapeo
kamion jer mu je karoserija bila
previsoka. Policija i dežurna služba
pokušavali su ga progurati, no bez
uspjeha. Svi su davali svoje prije-
dloge kako izvući kamion. Na kraju
su odlučili skinuti dio tereta, no od
toga je kamion postao lakši, podigao
se na amortizerima i još čvršće za-
peo pod mostom. Probali su koristi-
ti polugu i klin. Pokušali su povećati
broj okretaja motora. Ukratko,
činili su sve što se uobičajeno čini
u takvim slučajevima, no postajalo
je samo gore.
Pravi znanstvenik – to je sanjar. A tko
nije, taj sebe naziva praktičarom.
Honoré de Balzac
Iznenada je stigao šestogodišnji
dječak i predložio da se iz guma
ispusti malo zraka. Problem je od-
mah bio riješen.
Policija i dežurna služba nisu
mogli osloboditi kamion jer su
previše znali, a sve što su znali o
oslobađanju zarobljenih mašina
svodilo se, na ovaj ili onaj način,
na primjenu sile. Većina se naših
problema samo povećava zbog
našeg “prevelikog znanja”. Samo
onda kada se udaljimo od poznatih
rješenja, počinjemo stvarno ulaziti
u bit problema.
ODAKLE JE MOZART
PRIMAO GLAZBU?
Kao i mnogi drugi geniji, Wolfgang
Amadeus Mozart tvrdio je da svoje
glazbene kompozicije piše u misli-
ma, dorađujući do savršenstva svaki
akord prije nego što uzme pero i pa-
pir. Mozart je nerijetko iznenađivao
suvremenike demonstrirajući tu
sposobnost “bilježenja” glazbe
naizmjence igrajući biljar ili nehaj-
no i bezbrižno skicirajući uvertiru
opere Don Juan nekoliko sati prije
njene premijere. Mozart je objasnio
da u takvim situacijama on nikako
ne stvara glazbu, nego jednostavno,
kao po diktatu, iz glave zapisuje
gotov komad.
U pismu iz 1789. godine ge-
nijalni je kompozitor naveo da
prije nego što svoje djelo zapiše
na papir, mentalno promatra nje-
govu cjelinu kao zasljepljujuće
divan kip. Mozart nije doživljavao
svoja djela onako kako ih je izvo-
dio orkestar, takt za taktom, on
je obuhvaćao sve “jednim pogle-
dom”. U svojoj mašti ja ne čujem
dijelove uzastopno, pisao je on,
ja ih čujem kako istovremeno
zvuče. Ne mogu prenijeti kakvo
je to zadovoljstvo.

62 NOVA AKROPOLA 17

OTKRIĆE BENZENO-
VOG PRSTENA
Nakon što je cijeli dan proveo za-
dubljen nad papirima, kemičar
Friedrich August Kekulé osjetio je
razočaranje. Sve je to loše, zaključio
je kemičar, nisam ovime zadovo-
ljan. Kekulé je primakao naslonjač
kaminu i počeo promatrati ples
plamenih jezika. Prilično je dugo
razmišljao o molekuli benzena čija
mu je struktura dugo izmicala. Na
kraju je, kako je kasnije priznao, za-
ronio u stanje polusna. Ono što se
zatim dogodilo ušlo je u znanstveni
18
psihologija
folklor kao veličanstven trenutak – i
veličanstveno čudo.
Tonući u san, Kekulé je odje-
dnom u sredini plamena primije-
tio neke fantastične oblike. Vidio
sam kako atomi prolaze ispred
mojih očiju, sjećao se znanstvenik.
Pomicali su se u dugačkim redovi-
ma krivudajući kao zmije.
Iznenada, opazio je neki oštar
pokret. Što je to? Jedna od zmija
uhvatila je sebe za rep… i bijesno
se zavrtjela… Probudio sam se
kao munjom udaren.
Kekulé je shvatio da mu je
podsvijest pokazala ključ formule
molekule benzena. Ostatak noći pro-
veo je radeći nad problemom. Ubrzo
nakon ovog događaja, 1865. godine,
objavio je da se molekula benzena
sastoji od šest atoma ugljika. Spajanje
atoma neobično je nalikovalo zmiji iz
sna.
TOČKA GLEDANJA
Na jednom od svojih predavanja
David Gilbert je rekao: Svaki čovjek
posjeduje određeni obzor viđenja
problema. Kada se on sužava i
postaje beskonačno malen, pre-
tvara se u točku. Tada čovjek go-
vori: To je moja točka gledanja.
KOLUMBOVO JAJE
Pri rješavanju bilo kojeg problema
najprije se trebaju postaviti okvi-
ri rješenja. Nakon što su vjeroja-
tne granice utvrđene, šablonsko
mišljenje počinje rješavati problem
u okviru tih granica. Ipak, nerijetko
se granice pokažu lažne, a rješenje se
nalazi izvan njih. Uzmimo na primjer
poznatu priču o Kolumbovom jajetu.
Kako bi odgovorio na šale prijatelja
koji su izjavljivali da otkriće Amerike,
u stvari, i nije bila tako teška zadaća
jer se od Kolumba tražilo samo je-
dno – držati cijelo vrijeme kurs
prema zapadu, predložio im je da
jaje postave okomito. Prijatelji su
prihvatili, no unatoč svim naporima
jaje se uporno prevaljivalo na bok.
Tada je Kolumbo uzeo jaje, na jed-
nom ga kraju lagano razbio i posta-
vio uspravno. Prijatelji su očekivano
protestirali smatrajući da se jaje nije
smjelo razbiti, postavljajući na ovaj
način okvire rješenja problema koji
praktički nisu postojali. No, na isti
su način nepromišljeno mislili da je
dovoljno uzeti kurs prema zapadu i
pridržavati ga se tijekom cijele plo-
vidbe. Takva novina u navigacijskoj
vještini postala je moguća tek kada je
Kolumbo dokazao da su strahovanja
njegovih protivnika bila neosnovana.
NOVA AKROPOLA 62
 velike povijesne ličnosti
ARISTOTEL I
ALEKSANDAR
VELIKI Marta Tomas
A leksandra Makedonskog povijest pamti kao
jednog od najvećih vojskovođa svih vre-
mena, kao onog koji je krenuo u vojni
pohod na Aziju, presjekao Gordijski čvor, osvojio
Perziju, proglasio se faraonom u Egiptu, došao
do Indije i u samo trinaest godina stvorio do-
tad najveće carstvo. Aristotela, Platonova
učenika i Aleksandrova učitelja, pam-
timo kao jednog od najznačajnijih
filozofa svih vremena. O svakome
od njih zasebno napisane su
mnoge knjige i rasprave, ali
je malo spisa u kojima bi
bio bolje rasvijetljen njihov
međusobni odnos.
POZIV
FILOZOFU S
MAKEDONSKOG
DVORA
Obrazovanje je u staroj Grčkoj išlo ruku
pod ruku s odgojem, elementarnom ljudskom
tekovinom koju naša civilizacija kao da nije baštinila
od antike. Obrazovati po Aristotelu značilo je utjecati na
inteligenciju i učiti ono što je korisno za život, a odgajati
utjecati na karakter i učiti ono što vodi vrlini. Upitan
jednom koliko se odgojeni i učeni ljudi razlikuju od
neodgojenih i neukih, Aristotel je odgovorio: Koliko živi
od mrtvih.
Kod Aristotela, kao i kod Platona, odgoj građana
predstavljao je jedan od najvažnijih zadataka države.
Smatrali su da odgojem građani stječu ne samo
62 NOVA AKROPOLA
sposobnost za sudjelovanje u državnoj upravi nego
i spremnost za pokoravanje vlasti.
Kada se makedonskom kralju Filipu II. i ženi mu
Olimpijadi 356. g. pr.Kr. rodio sin Aleksandar, Plutarh
piše: …U nastojanju oko njegova obrazovanja bilo
ih je, kako je prirodno, mnogo takozvanih hra-
nitelja, odgajatelja i učitelja, a nad svima je
stajao Leonida, čovjek stroga značaja i
rođak Olimpijadin… Onaj, međutim,
koji je sebi prisvajao ulogu i naslov
odgajatelja bio je Lisimah, rodom
Akarnanijac…
No, uvidjevši da Aleksandro-
vu žestoku i naglu ćud neće moći
samo tako ukrotiti, Filip piše
Aristotelu: Filip pozdravlja
Aristotela. Znaj da mi se
rodio sin. Vrlo sam, dakle, za-
hvalan bogovima, ne zato što
mi se rodio sin, nego zato što mi
se rodio za tvoga života. Nadam se
da će on, od tebe odgajan i obrazovan,
biti dostojan i nas i nasljedstva u vladi.
Filip time nastavlja tradiciju svojih pretho-
dnika koji su održavali veze s filozofima, umjetnicima
i uglednicima svoga vremena, a sam odabir najslavni-
jeg Platonova učenika za Aleksandrova učitelja bio je po
svoj prilici i stvar prestiža. No, čini se da je glavni razlog
pozivu ipak bio političke prirode budući da je Aristotel
bio savjetnik te kasnije i zet atarnejskog kralja Hermije
s kojim je Filip bio sklopio savez za pomoć u ratu protiv
Perzijanaca, pa je ovaj odabir trebao učvrstiti savez.
Aristotel se rado odazvao jer je njegov otac Nikomah
bio osobni liječnik Filipova oca, kralja Aminte, pa je
19
 velike povijesne ličnosti
Aristotel kao dijete nekoliko godina proveo na make-
donskom dvoru. Osim toga, Aristotelu, kojemu su ta-
da bile četrdeset i dvije godine, nesumnjivo se svidjela
mogućnost združivanja političke moći s filozofskim ob-
razovanjem što je bio neostvareni etičko-politički ideal
njegova učitelja Platona. Tako Aleksandar u petnaestoj
godini (neki izvori navode trinaestu godinu) za učitelja
dobiva Aristotela. Bio je to povijesni susret učitelja i
učenika, susret statičnog filozofskog genija s uraga-
nski dinamičnim i stihijski impulsivnim makedons-
kim kraljevićem, kako je to opisao Miloš N.Ðurić, koji
će ostaviti snažan trag u zapadnoj povijesti.
ARISTOTEL
Rođen u Stagiri1 384. g. pr.Kr., Aristotel rano ostaje bez
oba roditelja te brigu o njemu preuzima Proksen koji
mu je najvjerojatnije bio rođak. Uvidjevši velik potencijal
u bistrom dječaku, šalje ga sa sedamnaest godina na
školovanje u Atenu, gdje pristupa Platonovoj Akademiji.
Tamo će ostati dvadeset godina, sve do Platonove smrti,
i steći velik ugled – sam ga je Platon nazivao Čitateljem
i Umom raspravljanja – te od učenika postati učitelj.
Njegovi su suvremenici zapisali da mu u učenosti nije
bilo ravnog, a njegova djela govore o enciklopedijskoj
upućenosti u mnoga područja znanja te izvanrednoj
sistematičnosti.
20
Iako se učitelj i učenik nisu sasvim slagali u
mišljenjima, među njima nije bilo značajnijeg raskoraka
za Platonova života; tek će se kasnije Aristotel udaljiti
od Platonova učenja. Naime, prema Platonu postoji
nadosjetilni, vječni svijet ideja u kojem caruje ideja
Dobra. Ovaj prolazni i promjenjivi svijet njegov je odraz
pa je glavna težnja Platonove filozofije okrenuti se od
prolaznog ka neprolaznom Dobru. Aristotel odbacuje
Platonovu transcendentnu ideju Dobra kao ideal jer
prelazi granice ostvarivosti, te se bavi najvišim dobrom
u ovome svijetu. On mijenja perspektivu sagledavanja
Platonove ideje Dobra i spušta je iz božanskih visina u
ovozemaljski život. Njegova je filozofija racionalistička i
realistička, ukorijenjena u iskustvenom. On sam svoju
filozofiju naziva filozofijom o ljudskim stvarima ili
praktičnom filozofijom.
Razliku između dvaju velikana najbolje opisuje
Goethe: Platon se kreće u visinu, s čežnjom da se vrati
onamo otkud je došao. Sve što on izražava tiče se
nečega što je vječno, cjelovito, dobro, istinito, lijepo, te
žudi da u svačijim grudima podstakne unapređivanje
tih stvari... Aristotel stoji prema svijetu kao čovjek nei-
mar. On je tu, i hoće tu da djeluje i stvara. On opisuje
golem krug za svoju građevinu, kupi građu sa svih
strana, pa je uređuje i slaže, te se ona pravilno kao
piramida diže u visinu, dok se Platon kao obelisk ili,
štoviše, kao šiljast plamen diže k nebu.
Nakon Platonove smrti Aristotel napušta Akademiju
i odlazi u Asos u Malu Aziju gdje osniva njen ogranak.
Na poziv svog najznamenitijeg učenika Teofrasta odlazi
u Mitilenu na Lezbu, gdje ga i zatiče poziv makedonskog
kralja Filipa.
Po završetku svoje učiteljske službe na makedon-
skom dvoru, koja je prema različitim izvorima potrajala
od tri do pet godina, odlazi u Atenu, prvi put nakon
Platonove smrti. Akademija je u to vrijeme bila pod
vodstvom Ksenokrata pa Aristotel osniva svoju vlastitu
filozofsku školu unutar vježbališta Likej. Jutarnja
predavanja u Likeju bila su namijenjena užem krugu
naprednih učenika, a večernja za ljubitelje općeg znanja.
U Likeju se uz filozofiju po prvi put empirijski proučavala
i fizika, biologija, zoologija, botanika, astronomija,
književnost, psihologija i mnoge druge znanosti čiji je
začetnik bio upravo Aristotel. On je prvi udario temelj
egzaktnom proučavanju svijeta na kojem se temelji
moderna znanost.
Nakon Aleksandrove iznenadne smrti 323. g. pr.Kr., u
Ateni je naraslo protu-makedonsko raspoloženje. Aristotel
je poput Sokrata optužen za bezbožnost, a politička poza-
dina optužbe bile su njegove snažne veze s makedonskim
1 Stagira se nalazi pedesetak kilometara istočno od Soluna.
NOVA AKROPOLA 62
 velike povijesne ličnosti

dvorom. Nakon dvanaest godina predava-nja napušta Likej razumno. No, kaže: Uvjet za utjecaj razuma na djelova-
i povlači se na otok Eubeju, obrazlažući to time da ne želi nje čini suzdržljivost ili samosavladavanje; gdje nema
Atenjanima dati priliku da se i po drugi put ogriješe o filozo- suzdržljivosti, pojavljuje se provalija između razuma
fiju (aludirajući na Sokratovu smrt). No, umire već sljedeće i djelovanja. Zato upozorava na naročit oprez pred
godine, 322. g. pr.Kr., dakle, godinu dana nakon svog užicima.
učenika Aleksandra, u šezdeset i drugoj godini života. Kako je prava mjera oduvijek bila helenski ideal,
Kaže se da su njegova djela sinteza cjelokupnog Heleni su se dičili da samo oni poznaju mjeru i ritam,
grčkog iskustva, a najpoznatija su: O duši, Metafizika, a Aristotel je princip mjere i sredine uzeo za osnovno
Organon, Nikomahova etika, Retorika, Poetika, načelo svojih etičkih i političkih razmatranja, i to je za-
Politika... Zajedno s Platonom i Sokratom, Aristotel je sigurno bio dio poduke. Sredinom, pak, u stvarima na-
jedan od najvažnijih utemeljitelja zapadne filozofije. zivam ono što je jednako udaljeno od jedne i druge
Utjecaj Aristotelovih djela na zapadnu misao bio je golem krajnosti… a sredinom s obzirom na našu prirodu
pa ga je Karl Marx nazvao Aleksandrom Makedonskim nazivam ono što nije ni suviše ni premalo... Govorim,
helenske filozofije, i u tome leži njegov najveći značaj. naime, o etičkoj vrlini, jer ona ima posla s afektima
i radnjama, a baš u njima mogući su pretjeranost i
KAKO JE ARISTOTEL nedostatak i sredina. Na primjer, bojati se i ne bojati
ODGAJAO ALEKSANDRA? se, zaželjeti i rasrditi se, sažaliti se i razveseliti se i
ražalostiti se moguće je suviše ili premalo, a ni jedno
Aristotel je u Aleksandru pronašao dostojnog učenika ni drugo nije dobro… Vrlina je, dakle, neka sredina,
koji je, piše Plutarh, po prirodi bio prijatelj znanosti jer je za nju bitno da teži za onim što je u sredini...
i književnosti i ljubitelj čitanja, a Ilijadu je smatrao A sredina je držanje između dviju mana, jedne koja
popudbinom ratne vrline… Kao mjesto za školu i je suvišak i druge koja je nedostatak… Hrabrost je
podučavanje kralj Filip im je odredio svetište nimfa kod prava sredina između plašljivosti kao nedostatka i
Mijeze u blizini Stagire. U sjenovitim šetalištima oko pomamne smjelosti kao pretjeranosti... Jer, lako je ne
svetišta Aristotel je podučavao mladog kraljevića zajedno pogoditi cilj, a teško ga je pogoditi... Dakle, izbjegava-
s njegovim družbenicima iz djetinjstva, među kojima su
bila i dva buduća kralja, Ptolemej i Kasandar, te njegov
najbolji prijatelj Hefestion.
Već potkovanog u glazbi, gimnastici, poeziji i ra-
tnim vještinama, Aristotel budućeg vladara i vojskovođu
podučava helenskoj etici i politici, a vrlo moguće i re-
torici budući da je Aristotel na Akademiji držao sustavna
predavanja o retorici. Iako se o sadržaju poduke ništa
pobliže ne zna, nesumnjivo je nastojao moralno djelo-
vati na Aleksandra i razviti u njemu vrline po uzoru na
Homerove junake: čast, trezvenost, pravednost, pleme-
nitost, osjećaj za mjeru, prijateljstvo.
Također je vrlo vjerojatno da je svome učeniku
pokušao usaditi i temeljna učenja svoje praktične filo-
zofije koja će, doduše, tek kasnije zapisati: Življenje,
to je nešto zajedničko i čovjeku i biljkama, a mi
tražimo nešto što je svojstveno čovjeku. Treba se, da-
kle, ograditi od vegetativnog življenja, hranjenja i
rasta. Na to se nadovezuje osjetilni život - samo je to
čovjeku zajedničko s konjem, volom i svakom drugom
životinjom. Preostaje kao specifična odlika čovjeka
život ispunjen djelatnošću koja je svojstvena razum-
nom biću, i to razumnom biću koje se, s jedne strane,
pokorava razumu, a s druge strane i samo posjeduje
razum i misli. (Nikomahova etika) Pošto je samo ra-
zumni dio ono što je svojstveno čovjeku, po Aristotelovu
mišljenju, on ljudski djeluje samo onda kada djeluje

62 NOVA AKROPOLA 21
 velike povijesne ličnosti
nje krajnosti i postizanje mjere po
Aristotelu je čovjekov zadatak.
Aristotel je govorio da za etiku
nije glavna stvar spoznaja vrline,
nego moralno djelovanje, moralan
život. Za stjecanje vrlina Aristotel je
naglašavao važnost vježbe i navike.
Ali mnogi ne rade tako, nego se
predaju etičkom teoretiziranju i
misle da će filozofiranjem posta-
ti moralni. Oni liče na bolesni-
ke koji, istina, pažljivo slušaju
liječnika, ali nimalo ne izvršavaju
njegova naređenja. Kao što, dakle,
takvi bolesnici ne mogu ozdraviti,
tako ni oni neće spasiti svoju dušu
filozofiranjem…(…) Kao što u
Olimpiji ne stječu vijenac oni koji
su najljepši i najjači nego oni koji
se nadmeću, tako se i u životu li-
jepo i dobro stječe samo pravim
djelovanjem.
Aristotel je Aleksandra učio da
Helenima bude vođa, a barbarima2
gospodar koji će ih privesti helenskoj
kulturi. Ali helensko pleme, time što
drži sredinu ne samo po geograf-
skom položaju između Europljana
i Azijaca nego i sredinu u sposobno-
stima, jest i hrabro i razumno… Da
2 Pojmom “barbar” stari su Heleni nazivali svakoga tko nije bio iz Helade.
22
je ujedinjeno u jednu državu, moglo
bi vladati nad svim narodima.
Nastojeći ga osposobiti za pra-
ktično-političku djelatnost, zacijelo
ga je podučavao i praktično-političkoj
helenskoj tradiciji na koju se nasta-
vlja njegova filozofija: Ako je ono
(tj. ljudsko dobro), doduše, isto i
za čovjeka pojedinca i za državu,
ipak se kao veća i savršenija stvar
pojavljuje zasnivanje i održavanje
dobra države; ako je dobro dostoj-
no da ga voli i čovjek pojedinac, još
je lakše i božanstvenije ako to čini
koji narod ili država. … Najbolju
državu mogu ostvariti oni koje odli-
kuju razum i ratnička hrabrost.
Od Aristotela je Aleksandar
usvojio i ideju prijateljstva koja mu
je bila vodilja do kraja života. Naime,
u helenskoj tradiciji prijateljstvu je
pridavan velik značaj pa je učenje o
prijateljstvu bio jedan od najvažnijih
dijelova praktične etike u filozofskim
školama.
Budući da je Aleksandar po-
kazivao izuzetnu sklonost prema
ezoteriji, što je naslijedio od ma-
jke Olimpijade koja je bila velika
štovateljica Dionizova kulta, Plutarh
navodi da ga je Aristotel učinio di-
onikom i tajnih i dubljih učenja
koja ti filozofi ne iznose pred
široko slušateljstvo… Ova su se
učenja prenosila usmenim putem
i o njima se vrlo malo zna.
Kada je Aleksandar proglašen
kraljem, Aristotel napušta makedo-
nski dvori i putevi učitelja i učenika
počinju se razilaziti.
Aleksandar je Aristotela vo-
lio i cijenio i smatrao ga je svojim
duhovnim roditeljem. No, Plutarh
piše: Aleksandra je bilo nemoguće
odvratiti ma od čega što je jednom
naumio učiniti. Dok je Aristotelu
grad-država bila središte života, i is-
ticao je zlatnu sredinu, Aleksandar je
sanjao velike snove o svjetskom car-
stvu koje će združiti Europu s Azijom.
Aristotel također nije odobravao
Aleksandrovu težnju da Grke i barbare
tretira ravnopravno. Aleksandar će na
svojim putovanjima prihvatiti različita
učenja i kultove pa će i to dijelom biti
razlog njihova udaljavanja.
S vremenom je veza između
učitelja i učenika postajala sve
slabija, pogotovo nakon što je
Aleksandar dao pogubiti Kalistena,
Aristotelova nećaka, koga je bio
uzeo u svoju službu po Aristotelovoj
NOVA AKROPOLA 62

preporuci, a koji je bio osumnjičen
za sudjelovanje u nekoj zavjeri.
ALEKSANDAR VELIKI
– VOJSKOVOĐA I
FILOZOF
U vrijeme vladavine Filipa II. Make-
donskog Helada je dotaknula samo
dno demokratskog, ekono mskog,
kulturnog i umjetničkog razvoja.
Minulo je zlatno doba Atene, Helada
je razjedinjena, rascjepkana, državice
su međusobno zavađene i zaraćene.
Makedonija se vođena Filipom II.
izdvaja kao najjača sila, ali Filipu
nedostaje Solonova ili Periklova
snaga i karizma da ujedini Heladu.
Demokracija se pokazala nedjelo-
tvornom u vremenu koje je tražilo
jaku ličnost koja bi oživjela stare
ideale i ujedinila Helene. Aristotel je
ovu ličnost prepoznao u Aleksandru
– budućem kralju filozofu.
Iznenadnom smrću kralja Filipa
Aleksandar je u svojoj dvadesetoj go-
dini postao kraljem (336. g. pr.Kr.).
Najprije ga je u Korintu većina grčkih
državica imenovala vrhovnim vojnim
zapovjednikom u pohodu na Perziju.
Time je uspio ono što Filip nije – pove-
zati i ujediniti zaraćenu Heladu. Nakon
bitke kod Granika u kojoj nadmoćno
pobjeđuje Perzijance, postaje neza-
ustavljiv u svom pohodu na Istok. To
je razdoblje u kojem se Istok i Zapad
približavaju, uzimajući i dajući jedno
drugome ono najbolje u kulturnom i
znanstvenom smislu, i tvoreći ono što
danas nazivamo helenizam.
Učitelj je htio da učenik ostva-
ri panhelensku misiju, i učenik je
doista najvrednije helenske tekovine
prenio kroz gotovo cijeli poznati svijet.
Kozmopolitska i humana strana nje-
govog duha učinila je da mu se po-
danici dobrovoljno klanjaju i da mu
vojnici služe gotovo bez prigovora.
Nakon pobjede bio je isto toliko
plemenit koliko je bio strašan u bitci.
Svoje je ranjenike uvijek pohodio i
62 NOVA AKROPOLA
velike povijesne ličnosti
bio im moralna potpora. Jednom,
iscrpljen dugotrajnim maršom kroz
bezvodne krajeve, odbio je vodu koje
je bilo dovoljno samo za njega, ali ne
i za njegove vojnike. A kad konjanici
vidješe njegovo samosavladavanje
i duševnu veličinu, povikaše neka
ih odvažno vodi (…) jer niti su
umorni, niti žedni, niti uopće sebe
smatraju smrtnim ljudima dokle
god imaju takva kralja. Svladavanje
sebe smatrao je kraljevskijim od
pobjeđivanja neprijatelja.
Priča se da su se jednom Ale-
ksandrovi vojnici prestrašili veličine
i brojnosti Darijeve vojske te su
svom kralju savjetovali da ih na-
padnu noću, a ne danju. Ja pobjedu
ne kradem! mirno im je odgovorio
kralj.
Povjesničar Arijan piše ovako:
Vrlo umješno bi ra-zabirao što treba
učiniti u još nejasnim prilikama, a
u jasnim kao da mu je bilo poznato
kakve će biti posljedice. Vrlo vješto
je postavljao vojsku, naoružao je
i njome upravljao (…) U svemu
tome bio je odličan.
Aristotel je za svoga učenika govo-
rio da je bio veoma mudar u vijećanju,
hrabar u borbi, darežljiv prema do-
stojnima, ponekad nepromišljen u
postupanju s vojnicima, ali pravedan,
vedar i dobar prijatelj.
Učitelji koji su djecu odgojili
dobro zaslužuju više poštovanja
nego roditelji koji su ih samo rodi-
li; jer ovi su im pružili samo život,
a pravi učitelji – dobar život, citira
Diogen Laertije Aristotela. Sam će
Aristotel u svojoj Politici napisati ka-
ko čovjek postaje valjan odgojem –
jedne stvari ljudi uče navikavajući
se, a druge slušajući…
Koliko je Aleksandar, kojega će
potomstvo nazvati Velikim, postao
valjan odgojem, odnosno koliko je
bio dobar učenik, ili obrnuto, ko-
liko je imao dobrog učitelja, možda
možemo nazrijeti i iz jednog njego-
vog pisma Aristotelu: Ja bih volio
da se odlikujem najuzvišenijim
znanjem, negoli svojom političkom
moći…
Nalazeći se na razmeđu dvaju
svjetova, Aristotel pripada kulturi
stare Helade, a svojim znanstve-
nim umom novom vremenu čiji
je stjegonoša Aleksandar Veliki.
S Aristotelom je helenska misao
dosegla puni procvat, Aleksandar će
je pronijeti u sve krajeve koje je osvo-
jio, a duhovno žarišta preselit će iz
Atene u Aleksandriju. 
23
 ORFIČKE HIMNE
Čudesne pjesme božanskog Pjevača
Nataša Žaja

Zapadna je civilizacija još uvijek bila u snu

iščekujući zoru jednog novog doba
kada je Orfej, prolazeći kroz
nepregledna prostranstva
svoje domovine Trakije,
započeo pjevati čudesne pjesme.
Uz zvuke lire sa sedam žica
odjeknule su skladne himne
posvećene božanskim snagama Prirode,
a njihov eho nikada više nije utihnuo...

24 NOVA AKROPOLA 62
 mistična tradicija

P oput mnogih stihova koji

nam dolaze iz daleke
prošlosti i orfičke su
himne za nas u mnogim svojim
značenjima zastrte velom. Ipak,
jama njihov uzvišeni smisao i
ponovno oživjeti pravila moral-
nog života. Kako navode neke
kronike, božanski je Pjevač bio
podučavan i pripreman za svoju
pljuje, među ostalima, engleski
platonist Thomas Taylor koji je,
proučavajući čitav život stare
grčke tekstove i sve dostupne
orfičke materijale, došao do
možda bismo za njih mogli misiju u hramovima i školama zaključka da "sva grčka teologija
ponoviti ono isto što je nekoć mudrosti u Heliopolisu i drugim proizlazi iz orfičke mistagogije"
Heraklit izrekao za božanstvo svetištima Egipta. Nakon što je (posvećenost ili posvećivanje
Delfskog proročišta – niti otkri- primio odgovarajuće poduke u misterije). Taylor se dobrim
va, niti skriva, već znake da-
je… One nam puno toga govo-
re, puno toga prešućuju, ali Pjesnici su za nas tumači bogova.
iznad svega upućuju… Platon
Orfičke himne predsta- Poezija je više filozofska i znanstvena nego povijest.
vljaju opus od osamdeset i Aristotel
sedam himni pronađenih ne-
daleko od Smirne u zapadnoj
Maloj Aziji. Pripisuju se Orfeju, od egipatskih svećenika, Orfej dijelom oslanja na Platonova
o kojem danas ima toliko malo je sastavio himne za inicijatska učenja te Proklova tumačenja
povijesnih podataka da se čak središta misterija koja je osnivao orfičkih tekstova. Mistagogija je
sumnja da je ikada postojao. na odabranim mjestima stare bila arhiva dubokih spoznaja
Međutim, veliki grčki filozofi, Grčke. Pristup tim središtima drevne mudrosti i najuzvišenija
poput Pitagore, Empedokla bio je dozvoljen, uz prethodne sjemenka tradicije. Orfej je
i Platona, smatrali su ga po- neizbježne kušnje, samo onima kroz himne ljudima objavio
vijesnom osobom, a njegovo koji su zbog svojih vrlina toga imena bogova i njihovu ulogu u
je učenje nedvojbeno izvršilo bili dostojni i koji su to svojim postanku i ciklusima stvaranja,
snažan utjecaj na njihove, ali načinom života iskazivali. Iz predstavljajući ih kao one koji
i na mnoge druge filozofske misterija su kasnije proizišli, nose i štite određene vječne
škole. Herodot nam pomaže kao njihova prilagođena i po- principe. Koliko se samo ova
odrediti vrijeme u kojem je jednostavljena forma, osnovni ideja već u vrijeme Homera i
živio. Tako on u VI. st. pr.Kr. oblici grčke religije. Ovo potkrje- Hesioda udaljila od izvora, s
piše da je Orfej živio prije
osamsto godina, odnosno prije
Homera i Hesioda. Neke ga le-
gende smatraju i tisuću godina
starijim.
Za učene ljude stare Grčke
orfičke su himne bile potpuna
duhovna poruka Orfeja, bo-
žanskog glasnika koji je živio u
vremenima kaosa i izokrenutih
moralnih vrijednosti te snažnih
animalnih kultova. Njegova
je uloga bila vratiti istinsko
značenje tada istrošenim obred-
nim formama, vratiti ceremoni-

62 NOVA AKROPOLA 25

njihovim previše antropomor-
fnim i naivnim prikazima, a do
današnjeg je dana gotovo iščezla
zbog infantilnosti i nerazumi-
jevanja svetih poruka.
Prema mišljenjima auto-
riteta himne su se pojavile na
grčko-frigijskom dijalektu koji
je bio posvećen logosu ili svetoj
riječi. Moguće je također da su
još prije dijalektalnih definicija
grčkog jezika bile zapisane na
pravom lirskom jeziku Pelazga
koji su tijekom grčke pretpovijesti
upotrebljavali dorski narodi sje-
vera, prvi stanovnici legendarne
Trakije, Makedonije i Epira.
26
mistična tradicija
Pisane su heksametrom (stihom
od šest stopa) za koji povjesničar
umjetnosti Jacob Burckhardt dr-
ži, govoreći o izvorima grčko-ori-
jentalne epike, da je bio čudesno
pjevanje sam po sebi, i bez pratnje
kitare i lire. Heksametar se sma-
tra savršenom formom grčkog
stiha, a prema predaji dala ga je
proročica, prva pitija proročišta u
Delfima, tako da je prenosila ono
što joj je govorio sam Bog.
Kako navodi Josefina May-
nade, meksička stručnjakinja za
antičke i egipatske svete tekstove,
himne su bile sastavni dio svetog
obreda tako da je jednostavni
pjev glasova bio praćen zvucima
lire sa sedam žica koja je davala
dominantan ton muzici. Kaže se
da je lira bila ugođena prema
zvijezdama i karakteristikama
određenog božanstva kojemu se
upravljala, ali ključevi za to da-
nas su izgubljeni. Pretpostavlja
se da se muzici i recitativnom
pjevu pridruživao ceremoni-
jalni ples posvećen pojedinim
planetima, te prikladni mirisi i
boje koji su činili elemente ob-
reda grčkih misterija. Na takav
su način himne tvorile istin-
ska slikovita i zvučna zazivanja,
zračeći božanskom ljepotom i
NOVA AKROPOLA 62

pročišćavajući sve oko sebe, a
kanon koji se tada uspostavio
pratio je grčku civilizaciju kroz
čitavu njenu povijest. U samom
opusu obredni detalji su rijetki,
osim mirisa koji se pridružuje re-
citiranju svake himne što barem
dijelom potvrđuje povezanost
himni sa ceremonijama.
SADRŽAJ HIMNI
Svaka je orfička himna posvećena
određenoj božanskoj snazi
koja se imenom, po porijeklu
ili nekom svojom najvažnijom
kvalitetom zaziva na samom
početku himne. Recitirajući
svete stihove svećenik, iniciran
u njihova duboka znanja, priziva
snagu određenog božanstva.
Uzvišen ton posvećenih riječi gip-
ko teče stvarajući žive slike koje
nam otvaraju vidike jedne nesa-
gledive stvarnosti. Počinjemo ot-
krivati kako božanstva koja smo
do sada susretali kroz grčku
mitologiju i poznate prikaze, u
himnama gotovo uopće nisu
niti antropomorfna niti poka-
zuju ljudske slabosti; naprotiv,
više se doimaju kao entiteti, kao
bića koja borave u visokim sfera-
ma nama nepoznatih svjetova.
Njihovo vladanje snagama koje
izražavaju očito je i neupitno,
oni poznaju tajne života i smrti,
oni su uzorni vladari i vodiči
istovremeno. Premda su oličenje
određenih vječnih i beskrajnih
principa, u himne je utkana i
ideja njihove bliskosti i brige za
samog čovjeka. Oni su dobrostivi
donosioci darova, moćni oslonci
i tješitelji koji vraćaju snagu i
62 NOVA AKROPOLA
mistična tradicija
Hekati1
(Majci svijeta)
Enodia2 Trostruka Hekata, predivna Gospo
bića zemaljskih, vodenih, zvjezdanog prostora;
podzemna, zakriljena žutim velom
zaštiti nas, tamnim duhom koji vitla tvoje tmine!
Slava ti, Persea, božanstvo usamljeno!
Ti koja posjeduješ ključeve svijeta, nepogrešiva,
koja uz divlje zvijeri bučno igraš, noću loviš,
vladarice nepobjediva predvođena bikovima,
Nimfo voditeljice, hraniteljice, koja lutaš planinama, slušaj
one koji mole, koji svojim svetim obredima tvoju moć duboko štuju
i povedi pastire uzvišene prirode, na našu stranu.
Uranu
O, Nebo beskrajno čiju je veličinu nemoguće obuhvatiti,
Oče svih, stvaratelju svijeta!
Čuj, moćni roditelju, početku i kraju svih stvari,
Ti koji činiš da se vječno obrće ova kugla zemaljska3.
Utjelovljenje bogova, čije snažno okrilje štiti
ovaj vječni svijet u stalnoj vrtnji
i čije golemo njedro silnu Nužnost Prirode održava.
Eterski i zemaljski, što objavu kroz mnoge oblike,
plavu, punu bića, nikakva moć ne može poraziti.
Svevideći, stvoritelju Krona i Vjekova,
vječno blagoslovljeni, Božanstvo uzvišeno,
budi dobrostiv prema novim Upućenicima
i njihove težnje okruni božanskom službom.
Eteru
O, Eteru nepobjedivi koji stoluješ u visini,
u područjima Zeusa, Gospodara Nebesa,
brojnih zvijezda, sjajnog Mjeseca
i Sunca, svjetlećih zraka!
Svemogući, eterski, ognju blistavi,
što živim treptajima prenosiš toplinu i udahnjuješ život.
Vrhovni elementu svijeta, moćni provodniče svjetla
što zvjezdanim sjajem zračiš, predivni cvijete.
Ispuni molbe molitava mojih, da bi tvoja prisutnost mogla
darovati nam zauvijek mir, nevinost i znanje.
1 Hekata predstavlja okultni aspekt Mjeseca kao posrednika u misterijima. Orfej joj je posvetio prvu
himnu zato što je ona simbolički bila "ona koja otvara vrata". Općenito se naziva "Trostruka Hekata" jer
su joj posvećena tri elementa u obredima drevnih misterija: voda, zemlja i zrak, i njihov duh. Element
vatre nije se dovodio u vezu s njom.
2 Enodia (grč.) je prvi himnički atribut Hekate. Znači "Božica svetih himni". U drugim se slučajevima
zaziva riječju jednakom Hymnia koju su Atenjani dali svojoj božici. Njena
mistička interpretacija je "Zaštitnica Puta".
3 Odnosi se na beskrajan prostor. Orfici su, kao i pitagorejci, poznavali sferni
oblik Zemlje, njenu orbitu i njen položaj u prostoru. Međutim ovo se znanje
prenosilo samo iniciranima.
27

potiču vedar duh. Iskrenom
molitvom čovjek može doprijeti
do njih, te čistim srcem zadobiti
njihovu naklonost. Tek je tada
spreman čuti odgovor i dobiti
nadahnuće za ono što će činiti.
Tijek himni u jednom je
simboličkom značenju povezan
uz različite cikluse – izmjene noći
i dana, godišnjih doba, rođenja i
smrti, a svi su ovi ujedinjeni u
čitav ciklus postojanja, od njego-
vog početka do kraja. Dok čovjek
prolazi kroz himne njegova duša
kreće na svoje putovanje kroz
nutarnji hram, do dubine nje-
govog svetišta, i ponovno budi
istinska sjećanja na sva ona ve-
lika i blagotvorna bića koja su joj
omogućila život i svijest te pre-
poznaje svoj put i sudbinu.
28
mistična tradicija
Nije slučajno da je prva
himna posvećena tajanstvenoj
Hekati, Majci svijeta, “onoj koja
otvara vrata”, “zaštitnici svetih
himni”. U jednom smislu ova
se moćna čuvarica nalazi ispred
vrata skrivenog hrama koji se
proteže kroz mnoge razine svijeta
– podzemne, zemaljske, vodene,
zvjezdane, a Hekata za njih po-
sjeduje ključeve. Nepogrešiva
je, a poput Artemide, s kojom
se poistovjećuje, noću lovi.
Tako ona budno štiti od svega
opasnoga što bi se u tami mo-
glo pritajiti, onda kada je čovjek
neoprezan i slab.
Prolazak kroz vrata hrama
omogućuje božica Protirea,
zaštitnica rođenja prije svega u
njegovom simboličkom značenju
duhovnog buđenja, nakon čega
duša može naslutiti niz primordi-
jalnih vječnih principa – crnu
noć Nikte koja otkriva beskrajno
nebo i stvaratelja svijeta Urana,
u čijim je dubinama Eter, vrhov-
ni element svijeta.
U njemu niče prva klica
zlatnih krila prvorođenog Pro-
togena, vječne vatre zvijezda,
oko istine Helija, Sunca te sre-
brno svjetlo Selene, Mjeseca
okruženog zvijezdama. Impuls
stvaranja održava darežljiva
Priroda prepuna životnog nabo-
ja, a pomaže joj njen zaštitnik,
razdragani Pan.
Nepobjedivi Heraklo ko-
jemu pripadaju velika djela i
moćne ruke pokazuje kako je
moguće prihvaćanjem iskušenja
doseći besmrtnost. Ako čovjek
shvati značenje Herakla kao
sunčanog heroja u aspektu
godišnjeg ciklusa koji simbolički
zaokružuje njegovih dvanaest ra-
dova, moći će razumjeti još veće
cikluse u koje je ovaj utkan. Tako
se može približiti poimanju ve-
likog Gospodara ljudi i bogova,
Krona, onog koji sve smrtno
i prolazno ponovno stvara i
božici Rei, suptilne pojavnosti,
Majci bogova i ljudi, zemlje i
neba...
Daljnju razinu stvaranja i
postojanja održava Zeus, početak
i kraj svega, izvor obilja, vladar
koji pročišćava promjenjive
oblike kako bi ih čvrsto vodio
prema njihovoj sudbini. U tome
mu pomažu Hera, koja stalno
skrbi o rasi smrtnika, stva-
rateljica svih stvari, Posejdon,
vladar dubokog mora te Had,
NOVA AKROPOLA 62

čije je donje kraljevstvo skrive-
no našim očima.
Njihovu snagu prenose
dalje mnoga moćna bića koja
neumorno djeluju u ovim car-
stvima poput Oblaka prepunih
plodonosnih kiša, Tetide, Veli-
ke carice oceana plavetnih
očiju što blistaju ispod gustog
vela skrivene od ljudskog
pogleda, Nereja koji održava
izvore oceana i njegovih kćeri
Nereida koje prebivaju u špi-
ljama uronjenima u dno oce-
a na. Prvorođeni ove razine
postojanja je Protej i ujedno
prekretnica prema božanskim
snagama blisko povezanima uz
čovjeka, čijom se uzvišenom
moći objavljuju, čisti, svi prin-
cipi Prirode. Protej je čuvar
ključeva što pečate prosto-
re misterija i preobražava
čistu, svetu materiju tako da
je ukrašava raznolikim boža-
n skim oblicima. Protejeva
plemenita mudrost odražava
se na samog čovjeka kao prin-
cip inteligencije, razboritosti,
pažljivosti, kvaliteta koje su neo-
phodne za razumijevanje stvari i
humano ispravno djelovanje.
Majka zemlja koja štiti
sve što živi i Majka bogova i
ljudi dva su velika zaštitnička
hraniteljska principa potrebna
svemu što je stvoreno, svemu
što se razvija – od sjemenki do
zvijezda.
Hermes, prijatelj ljudi i
prorok riječi prenosi Zeusove
poruke i vodi čovječanstvo
podučavajući ljude pravilnom
tečnom govoru i štiteći njihov
rad. Zeusova kćer Perzefona bo-
62 NOVA AKROPOLA
mistična tradicija
Zvijezdama
Zazivam zvijezde svetom riječju,
čista sveta svjetla. Uzvišeni Daimoni prostora,
Zvjezde nebeske, jasni potomci Noći
što ovite ste sjajem, dugim
zrakama svjetla koje zračite kroz Nebesa.
Vječne vatre, vi ste uzrok svega ispod.
Gromovitim znamenjem Hada sjajite,
Ocrtavajući čovjeku božanski put.
Kroz sedam sjajnih sfera prolazite, slične lutajućim plamenovima
Nepromjenjivim smjerom, čista jasna svjetla
što stalno sjajite kroz zastor noći.
Spasite, blistave, radosne, ognjene, budne,
rasvijetlite milostivo moje ispravne želje,
i posvetite pažnju ovim svetim obredima svjesnim zrakama
dajući svrhu našim posvećenim nastojanjima u vašu čast!
Proteju
Zazivam Proteja, onog koji po nalogu sudbine čuva
ključeve što pečate prostore misterija.
Prvorođeni, čijom se uzvišenom moći
objavljuju, čisti, svi principi Prirode.
Ti preobražavaš čistu, svetu materiju
i ukrašavaš je raznolikim božanskim oblicima.
Neizmjerno svet, mudar, čija prodorna inteligencija
poznaje prirodu svega čim se pojavi
i svega što će se zbiti protokom vremena.
Tako golema, divna i plemenita je tvoja mudrost.
Ti si glavni čuvar svih stvari Prirode
i u tvojoj sveobuhvatnoj neograničenoj suštini one traju.
O, Oče! Zaštiti svoje inicijatske obrede
i daruj nam sretan život i uspješan kraj.
Tiki4
Približi se, gospodarice Fortuna, i milostivom naklonošću
i plemenitim darovima, ispuni moje molitve.
Uljudna i blaga, Raspjevana, usrdno slavljena,
vladarska Artemida rođena od glasovitog Hada.
Nedostupna ljudima, tebi se upravljaju beskonačne molitve.
Podzemna, sveprisutna božanska moći,
u tebi se temelje naši promjenjivi smrtni životi.5
Zbog tebe se ponekad primaju obilna bogatstva
dok ih od drugih udaljavaš nedostižnim pokretom svoje blagoslovljene ruke,
i priječiš im duboka ogorčenja.
Budi prisutna, Božanstvo, i svojim gorljivim štovaocima
Daruj, s dobrostivom naklonošću, izobilje.
4 Tike je fortuna (sreća - sudbina) koja proizlazi iz karme, poznata kao zasluga.
5 Aluzija na metempsihosis, palingenesiu ili reinkarnaciju, temeljno vjerovanje orfika.
29
 mistična tradicija

jeklu, rođena iz Zeusove glave

Hestiji je Palada, Majka ratničkih vješti-
Kćeri Krona, časna gospo na. Vezana je uz rat, kako nutarnji
koja boraviš u nutrini duboke vatre vječnog plama tako i vanjski, a u oba slučaja uli-
tebi su posvećeni ovi službenici u svetim obredima, jeva hrabrost u dušu smrtnika.
inicirani blaženi, čisti i božanski. Uz nju je moćna Pobjeda, Nike
Tebi su povjerili bogovi stvaranje domaćih ognjišta, zbog koje sve evoluira i koja nas
snažnog i stabilnog temelja roda smrtnika. može dovesti na kraju do vječne
Vječna, mnogolika vladarice uvijek rascvjetana,
slave. Apolon sa zlatnom lirom
nasmijana i sretna, čarobnog izgleda,
donosi svjetlo i nadahnjuje svu
prihvati ove obrede i pravedno nagradi naše želje,
prenesi nam željeno zdravlje i potrebna dobra. muziku Prirode, on je božanski
uzrok i svrha svega što postoji,
a svojom muzikom usklađuje
Tanatu
promjene i prolazak godišnjih
Poslušaj me, o Tanate, čije bezgranično carstvo doba… Njegova je majka La-
doseže svuda do svih smrtnih bića! tona, obdarena moćnom in-
O tebi trajanje nama dodijeljenog vijeka ovisi, teligencijom, a sestra blizanka
tako da ga tvoje odsustvo produžava, a tvoja prisutnost završava.
mu je Artemida, pobjedonosna
Tvoj vječni san zaustavlja mnoštvo života
u bitkama koje se odvijaju u
a iz njih duša teži privučena, prema tijelu
koje svi posjeduju, kakvi god bili dob i spol, šumama. Uz čovjeka je od njego-
jer nitko ne može pobjeći tvom moćnom uništavajućem zamahu. vih početaka darežljiva Demetra,
Čak ni mladost ne može u tebi tražiti milost. prelijepa božica sjemenki s
Žestoko i snažno, šalješ joj preuranjenu smrt. rogom izobilja, zaštitnica žetvi
Ti poznaješ granice njenih fizičkih uloga, koja daje primjer kako istinsko
Ti imaš povlasticu presude koja oslobađa bogatstvo izvire iz nesebičnosti i
I ne postoji umijeće ni preklinjanje koje bi se moglo nametnuti tvom bijesu snage obnove.
Niti bi zavjeti opozvali tvoju nakanu. Afrodita, Majka Ljubavi,
O, snago blagoslovljena, čuj moju usrdnu molbu predstavlja istovremeno i prvobi-
i produži do zrele dobi ljudsko postojanje. tni pokretač Nužnosti, a s njom
se zajedno povezuju neraskidi-
vom omčom smrtnici. Eros je, s
jedne strane, Velika Ljubav, ono
ravi u dubinama zemlje i zrači u jednom ključu majka Dioniza, neizrecivo što se nalazi između
esencijom donoseći tako onome božanske inspiracije, Čovjeka- okultnih božanskih snaga i inteli-
što prolazi njenim kraljevstvom Boga i besmrtnog Daimona, gibilnog, a s druge strane, on je
nebesku svjetlost. Perzefona nas anđela s mnogobrojnim imeni- svet i čist, krilati strijelac, žustar
podsjeća da je svjetlo prisutno u ma i atributima. Dioniz se u u svojim željama, poigravajući
svemu i da ga i najdublja tama ne čovjeku manifestira kao snaga se s božanstvima i ljudima.
može uništiti. Zanimljivo je da su nadahnuća koja uvijek proizlazi Učenici ga zazivaju kako bi im
njeni čuvari, sveti plesači Kureti, iz povezivanja zemaljskog i ne- pomogao kontemplirati o svetoj
ujedno i zaštitnici božanskih beskog, a odražava se kroz mno- svjetlosti i kako bi ih odvojio od
obreda misterija kojima su od gobrojne oblike. neprimjerenih, štetnih želja.
početaka podučavali ljude, a nji- Izlazak iz labirinta i nepro- O događajima ljudskog
hova su oružja načinjena od ne- hodne tame velike iluzije pojavnog života promišlja Nemezis koja
ba, mora i zemlje. Perzefona je svijeta pomažu mnogi potomci posjeduje neizmjernu viziju,
Zeusove plemenite božanske
loze. Ovdje ćemo izdvojiti samo
neke od njih. Jedinstvena po pori-

30 NOVA AKROPOLA 62

izvanredno uslužna onome
što je pravedno i razumno,
koja preobražava težnje ljud-
skih srca tako da zadobiju moć
rasuđivanja. Učitelj božanske
umjetnosti je moćni Hefest koji
donosi neugasive plamenove
vatre, vrhovne supstancije
koja sve obuhvaća i prodire
do srži živih bića. Zahvaljujući
njemu opstaju narodi i gra-
dovi, a u čovjekovoj nutrini
čuva vitalnu toplinu. Asklepije
posjeduje znanost iscjeljenja
čovječanstva i suprotstav-
lja se žestokim pustošenjima
strašnih bolesti. Muze su či-
sta vrela vrline za smrtnike,
hrane dušu dajući joj ispravno
viđenje koje vodi putem istine.
Zazivanjem Mnemozine
čovjek pokreće duboka i trajna
sjećanja duše i oslobađa se od
62 NOVA AKROPOLA
mistična tradicija
zaborava tako da um sjedini s
vlastitom besmrtnom prirodom.
Tako može dočekati Eos, Zoru
što širi svoje sjajne zrake u novi
dan svijeta i Temis, onu koja je
podučila ljude proročanskim
molitvama. Slijedi put kroz pro-
čišćavajuće elemente Vjetrova
Boreja, Zefira i Nota, Oceana
izuzetne snage katarze i Vatre
predočene Hestijom, čuvaricom
vatre vječnog plama svetih
tajnih obreda, ali prisutne i
svakodnevno bliske u svjetlu
domaćinstva i žaru ognjišta.
Posljednje himne posve-
ćene su Hipnu, bogu dubokog
sna bez snova koji briše suvišna
sjećanja i rasterećuje dušu, nje-
govom sinu Morfeju koji obli-
kuje božanske snove, glasniku
sjajnih krila buduće sudbine
koji priprema čovjeka za novi
život, i Hipnovom bratu Tanatu,
bogu smrti koji određuje neiz-
bježan kraj i uništava sve pro-
lazno i istrošeno kako bi čovjek
mogao iznova započeti…
Himne zasigurno nisu do-
šle do nas u svom izvornom
obliku. I kao što vrijedi za sve
ikad stvoreno, tragovi vremena
nisu ih poštedjeli. Ipak, iz ono-
ga što je preostalo još uvijek
se može čuti jasan glas koji
pun hvale pjeva… nebu i ze-
mlji, Suncu i zvijezdama, srcu
i duši, glas Čovjeka koji nikad
nije zaboravio gdje se nalazi nje-
govo istinsko boravište. A ovijen
muzikom stihova može se čuti
još jedan ton koji kao da dolazi
iz najskrivenije dubine prostora
i iz nekog gotovo zaboravljenog
vremena - poziv Onoga koji u
Čovjeka polaže svu svoju nadu i
milost… 
31

HOMEROVA
TROJA
K ao što su pod slojevima ze-
mlje dugo mirovale ruševine
grada po imenu Troja, tako su
gašenjem antičke kulture uz mnoge
epove i pjesme bili zaboravljeni i
epovi Ilijada i Odiseja, čekajući
novo rođenje. Do njega je došlo u
renesansi, kada se probudilo zani-
manje za sve antičko. Nakon dvije
tisuće godina ponovno su otkriveni
Homerovi epovi. Pred očima kul-
turnog svijeta oživio je svijet bogo-
likih junaka i očovječenih bogova u
ratu pod moćnim bedemima Troje.
Trojanski rat opjevan je u Ilijadi (Ilij
je stariji naziv za Troju), a Odisejeva
pustolovina nakon njega u Odiseji.
32
povijest i tradicija
Neven Svetec
Iako se Trojanski
rat vodio deset godina,
Ilijada opisuje samo događaje iz
pedesetak dana u desetoj godini
rata, rata koji se poveo zbog lijepe
Helene, kćeri Zeusa i Lede, i Parisa,
sina trojanskog kralja Prijama. Paris
je morao presuditi koja je božica
najljepša – Hera, Atena ili Afrodita.
Presudio je u korist Afrodite, jer
mu je ona za nagradu obećala
najljepšu ženu na svijetu – Helenu,
ženu spartanskog kralja Menelaja.
Kada je uz Afroditinu pomoć osvo-
jio Helenu i odveo je u Troju, Ahejci
(Grci) su krenuli na Troju da vrate
Helenu i osvete nanijetu sramotu.
U rat su se uključili i sami bogovi,
opredjeljujući se za jednu ili drugu
zaraćenu stranu.
U Ilijadi se isprepliću sudbine
junaka obje zaraćene strane. Ahil,
najveći ahejski junak, u svađi je s
Agamemnonom, zapovjednikom
ahejskih snaga pred Trojom, a s
Patroklom ga veže divno prijatelj-
stvo. Hektor, najveći trojanski junak,
NOVA AKROPOLA 62
jedan je od pedesetorice Prijamovih
sinova. Svi će izginuti, uključujući i
Parisa, krivca za početak rata.
Ilijada živo opisuje pojedinačne
dvoboje i masovne bitke, prizore
hrabrosti i okrutnosti, kaos kopalja,
strijela, štitova i bojnih kola. Uz ju-
nake ratuju i bogovi služeći se svo-
jim božanskim osobinama, ali često
i prijevarama: usmjeravaju strijelce,
odbijaju koplja, skrivaju u maglu
svoje štićenike, s bojišta odnose
svoje miljenike kako bi ih spasili
od pogibelji. Ali i junaci nasrću na
bogove, čak ih ranjavaju i tjeraju u
bijeg s bojišta.
Iako bogovi i s jedne i s druge
strane pokušavaju promijeniti ishod
događaja, ipak je iznad svih Sudbina
– neumoljiva, nepromjenjiva, izre-
čena kroz proročanstva, a njezin
ishod ne može promijeniti niti sam
vrhovni bog Zeus.
živio? Da li je on autor jednog ili
oba epa, odnosno i drugih pjesama,
ili da li je uopće autor? Ili je bilo
"više Homera" pa je više pjevanja
vješto sastavljeno u cjeline? Sve u
svemu, Homer i ovi veličanstveni
epovi privukli su veliku pažnju te
su se u rješavanje ovih zagonetki
uključili mnogi, a rasprava o ovim
pitanjima, poznata kao "Homersko
pitanje", traje od antike pa do danas
– skoro tri tisuće godina.
O Homeru postoji nekoliko
nevjerodostojnih životopisa i na
tisuće pretpostavki. Već u antici
Homerom su se bavili i Herodot i
Aristotel. O njemu su pisali Eshil,
Sofoklo, Euripid i Vergilije, ali i
Byron, Schiller, Bjelinski, Alexan-
der Pope, Gladstone. No, unatoč
svim istraživanjima, Homera se
nije uspjelo sasvim razlučiti od le-
gende. Vjerojatno je stvarno živio,
bio putujući pjevač, a moguće
je da uopće nije bio slijep jer ho-
mer na grčkom znači i "slijepac" i
"sakupljač". Po svemu sudeći živio je
u VIII. st. pr.Kr., a sasvim je sigurno
da nije bio suvremenik Trojanskog
rata, a kamoli "ratni izvjestitelj". Za
mjesto njegova rođenja natjecalo
se sedam velikih gradova i još pet-

POVIJESNE ČINJENICE
VEZANE UZ TROJU,
HOMERA I EPOVE
Što su Troja i Trojanski rat
– pjesnička fikcija ili povijesni grad
i događaj iz prošlosti? A Homer? Da
li je postojao? Tko je bio, kako je
izgledao? Da li je zaista bio slijep?
Gdje se rodio? U kojem je vremenu

Desno: Trojanski konj, VII. st. pr.Kr.

62 NOVA AKROPOLA 33

Homer
naestak manjih, no nema čvrstih
dokaza ni za jedan od njih, iako je
to najvjerojatnije Smirna. Zna se da
je duže vrijeme živio na otoku Hiju,
gdje je i nastala škola Homerida.
Dvije su najznačajnije teorije
o autorstvu epova: analitička (epovi
su djela raznih autora) i unitarna
(Homer je autor). Krajem 80-ih
godina XX. stoljeća provedena su
lingvistička istraživanja računalnom
tehnikom koja su pokazala da je
unitarna teorija vjerojatnija.
Heinrich Schliemann je o ovo-
me rekao: Što se mene tiče, sma-
tram suvišnim riješiti zadatak na
34
povijest i tradicija
kome su toliki doživjeli brodolom
i zadovoljavam se Homerovim
besmrtnim pjesmama onakvima
kakve jesu – prvi plodovi naj-
veličanstvenije literature svijeta i
izvor pjesničke inspiracije za sva
buduća vremena.
Kako god bilo, sigurno je da
je kod Grka i prije Homera bilo
razvijeno bogato pjesništvo: lirsko,
epsko, lirsko-epsko, balada. Pjesme
su se pjevale na gozbama, na po-
grebima i u čast bogova. Pjevale
su se ljubavne i ratničke pjesme,
te pjesme s mitološkim temama.
Stvaranje Ilijade i Odiseje moralo je
biti potaknuto stvarnim događajima
čije su se činjenice predajom mi-
jenjale i gubile, a povijesni događaji
postali priče koje su uronile u bo-
gatu epsku tradiciju.
Da je Troja povijesni grad,
dokazao je čovjek koji je još kao
sedmogodišnji dječak, zaneseno
slušajući očevo čitanje Ilijade,
uzviknuo: Ja ću pronaći Troju!
Bio je to Heinrich Schliemann.
Cijeli je život bio opčinjen Trojom
i Homerom. I dok je nevjerojatno
brzo učio velik broj jezika, dok je
putovao Amerikom i Rusijom, dok je
trgovao i bogatio se, dok je studirao,
dok se družio s Grkinjom Sophijom
koja će mu postati ženom, misao
vodilja i opsesija bila mu je Troja.
Heinrich Schliemann
Iako je javnost ismijavala nje-
govo vjerovanje u istinitost epa,
držeći da je Ilijada tek zbirka le-
gendi, izmišljenih priča, a Troja
najobičnija fikcija, Schliemann
je uspio, služeći se Ilijadom kao
"turističkim vodičem" i vjerujući u
svaki detalj Homerovih opisa, napo-
kon ostvariti svoj cilj – u Maloj Aziji
u blizini Dardanela i brda Hisarlik
pronaći Troju. Ali koju Troju? On je
vjerovao – Homerovu.
Iskopavši rov kojim je duboko
zašao u Hisarlik, pronašao je, uz osta-
le nalaze, i blago goleme vrijednosti –
oko tisuću zlatnih predmeta. Nazvao
ga je po kralju Troje "Prijamovo
blago". No, kad mu se u iskapa-
njima pridružio i arhitekt Wilhelm
Dörpfeld, počeli su su mnjati u
postojanje samo jedne Troje. Kasnije
je utvrđeno da je blago pripadalo
kulturnom sloju Troje II koja je oko
tisuću godina starija od Homerove.
Do danas je utvrđeno postojanje de-
vet glavnih kulturnih slojeva, devet
Troja, a detaljnija proučavanja po-
kazala su da je moguće razlučiti čak
četrdesetak različitih faza. Homerova
Lijevo: Schliemannov crtež Troje
NOVA AKROPOLA 62
 povijest i tradicija

Desno: Klitemnestra ubija Kasandru,

430. g. pr.Kr.

Troja označena je kao Troja VI i Troja

VII A.
Iako mu moderna arheologija
zamjera amaterizam, nestručnost
i uništavanje mlađih slojeva, tre-
ba uzeti u obzir da je arheologija
tada činila svoje prve korake, a
Schliemann s pravom nosi naziv
njena oca.
Ozbiljna i velika, revizijska
istra živanja, koja su od 1932. do
1938. godine proveli stručnjaci na
čelu s C. W. Blegenom sa Sveučilišta
u Cincinnatyju, uvela su red u
ispremiješane slojeve. Godine 1992.
timovi sa sveučilišta u Cincinnatyju
i Tübingenu, opremljeni najsuvre-
menijom opremom, došli su do
novih otkrića. U sloju Troje VI otkri-
ven je dubok jarak koji opasuje
donji grad, a od tvrđave je udaljen
četiristo metara. To otkriće značajno
je utoliko što se za Troju VI sma-
tralo da je premalena za Homerovu
Troju. Ovako povećana, s dubokim
velikim jarkom i debelim visokim
bedemima, ona je zaista mogla biti
ona Troja koju su Ahejci deset go-
dina uzalud opsjedali. U sloju Troje
VII uništene požarom nađeni su
vrhovi strijela – dokaz da je stradala
u požaru izazvanom ratom, a osva-
janje Troje pomoću Trojanskog
konja protumačeno je potresom.
Trojanski rat se vjerojatno
dogodio, iako je manje vjerojatno
da mu je uzrok bila otmica lije-
pe Helene. Naime, Troja se nala-
zila na razmeđi trgovačkih putova
od Egejskog mora prema obali
Male Azije i prema unutrašnjosti
Anadolije i Balkanskom poluotoku.
Posebno je bila značajna trgovina
ba krom i kositrom. Trojanski rat
mogao je biti borba za prevlast nad
ovim trgovački i strateški značajnim
područjem, a otmica Helene, ako se
doista dogodila, mogla je možda biti
samo njegov povod.
HOMEROVA BAŠTINA
Homerov utjecaj u antičkom svijetu,
s prekidom do renesanse, pa do da-
nas jednostavno je čudesan. Homer
je najčitaniji pjesnik svih vremena,
Ilijada i Odiseja najprevođenije su
knjige nakon Biblije. Do pojave tiska
otkriveno je 188 rukopisa ovih epova.
U antici je Homer bio pjesnik
nad pjesnicima, "odgajatelj Grka",
kako kaže Platon. Homerove pjesme
recitirali su rapsodi zvani homeridi
nekad i pred slušateljstvom od preko
dvadeset tisuća ljudi. Plutarh je na-
pisao: Homer je odnio pobjedu nad
promjenjivošću ljudskog ukusa, on
je uvijek svjež i pun mladenačke
ljepote, koja uvijek daje uživanje i
zadovoljstvo.
Dr. M. Sironić u svojoj raspravi
piše: Homerovo živo pripovijedanje,
jasno izražavanje i zorno crtanje du-
ševnih karakteristika ljudi davnih
vremena osvaja nas i danas. Ta je
poezija uvijek svježa i puna životne
dinamike. Nema djela u svjetskoj
književnosti koja su izvršila takav
utjecaj kao Homerovi epovi.
Osim što je potaknula razvoj
raznovrsnih znanstvenih područja,
Homerova Troja posebno je djelo-
vala na umjetnost. Nadahnut Tro-
jom, Sofoklo je napisao tragedije
Ajant, Elektra, Filoktet; Euripid
Ifigeniju u Aulidi i Ifigeniju na
Tauridi; Eshil Orestiju; Vergilije
Eneidu; Racin Ifigeniju u Aulidi;
Corneille Andromahu; Shakespeare
Troila i Kresidu; Genet Trojanskog
rata neće biti.
Poznati i anonimni umjetnici
nadahnuti Trojom slikali su na vaza-
ma, amforama, vrčevima i krateri-
ma, na novcu, na pladnjevima, na
rimskim sarkofazima i brabantskim
tapiserijama. Fidija je, potaknut sti-
hom iz Ilijade, isklesao svoga Zeusa.
I glazbena i filmska umjetnost
crpile su svoje motive iz Trojanskog
rata. Nadahnjujući se Homerovim
epom nastale su brojne slike velikih
slikara: El Greca, Rubensa, Renoira,
Gauguina, Davida i mnogih drugih.
I svakom čovjeku XXI. stoljeća
pruža se mogućnost da se u skladu
sa svojim željama i sklonostima
napaja iz tog velikog izvora. 

62 NOVA AKROPOLA 35
 tragom prošlosti

GRČKA
KOLONIZACIJA Daliborka Kiković
Biza

Milet
Korint
Atena

Sparta
Knosos

Sirakuza
aga

Kirenaika

Leptis

36 NOVA AKROPOLA 62
 tragom prošlosti

P ropast mikenske kulture

poklapa se s posljednjom
velikom seobom Dorana
(1200.-1000. g. pr.Kr.). Njihovo
spuštanje sa sjeveroistočnih planin-
skih područja Grčke na Peloponez
označilo je konačni i posljednji val
naseljavanja Grčke. Prethodili su im
Jonjani i Eolci. Bez obzira na trodi-
obu Helena1 o kojoj govori Herodot,
stalno suparništvo i međusobne
ratove, Grci su uvijek imali osjećaj
pripadnosti jednoj cjelini. Svijet su
dijelili na Grke i barbare. Veliku je
važnost imao jedinstven religijski
a sustav te svetišta kao središta grčkog
duha.
Nakon dva stoljeća mirovanja
tijekom kojeg su prikupljane snage jih matičnih država-gradova iselja- mim Grcima postala važnija negoli
za rast i razvoj, započet će buđenje vati u strane, ponekad vrlo daleke sporovi sa starosjediocima.
Helena tijesno povezano s osniva- zemlje. U sljedeća dva stoljeća čitava U svom širenju Grci gotovo da
njem brojnih polisa i kolonizaci- će obala Sredozemnog i Crnog mo- nisu imali suparnika jer su narodi
jskim pokretom. Poput mitskih ra biti preplavljena grčkim koloni- Pirinejskog i Apeninskog poluotoka
Argonauta zaputili su se svojim jama koje su prenosile ne-helen- te Sjeverne Afrike živjeli većinom
brodovima u svijet u potrazi za skom stanovništvu grčku kulturu u plemenskim zajednicama i nisu
mjestima koja bi im omogućila i način života. Prema Platonovom poznavali pomorstvo većeg opsega.
udobniji život od onog koji je mogla slikovitom opisu, Grci su opko- Ni feničke trgovačke ispostave nisu
pružiti Helada. lili Sredozemno more poput žaba im zadavale velikih briga jer su
Znanje i iskustvo koje su stekli koje sjede oko bare. Naime, grčki Feničani zbog trgovine nastojali s
u dodiru s drugim narodima preno- su se iseljenici ograničavali go- okolnim svijetom po svaku cijenu
sili su jedni drugima na okuplja- tovo isključivo na plodnu zemlju u živjeti u miru. Grčke opasnosti
njima i proslavama u zajedničkim priobalju. Iako su se starosjedioci postajali su svjesni tek postupno pa
svetim mjestima poput Delfa, ili pak opirali njihovom naseljavanju, s među njihovim ključnim gradovi-
na raznim panhelenskim sportskim vremenom su suparništva među sa- ma, Utikom i Kartagom u Sjevernoj
igrama, naročito u Olimpiji gdje su
se sastajali učesnici iz svih helen- Trirema - grčki trieres (“tri reda”) naziv je za antičku galiju s tri reda vesala sa svake
skih krajeva. Tako kolonizacijom u strane. Kao dominatan ratni brod na Sredozemlju između VII. i IV. st. pr.Kr. najviše se
suštini dolazi do razvijanja i sazri- veže uz starogrčku tradiciju, iako se vjeruje da je feničkog porijekla. Nastala je od pen-
jevanja Helena. tekontere, drevnog broda sa po 25 vesala sa svake strane.
Impuls koji je krenuo iz stare
Helade oplodio se u južnoj Italiji i
na Siciliji da bi se vratio na matično
kopno i egejske otoke rađajući
čitavu generaciju velikih filozofa,
vojskovođa i državnika.

KOLONIZACIJA
Negdje od sredine VIII. stoljeća prije
Krista počeli su se Grci iz luka svo-

1 Herodot: ... oni koji žive u našoj zemlji se zovu Jonjani, Eolci i Dorani.

62 NOVA AKROPOLA 37
 tragom prošlosti

Africi te Gadesom (Cadiz) u jugoza-

padnoj Španjolskoj, nije postojao
nikakav savez koji bi ih ujedinja-
vao te stoga nisu bili spremni ni na
kakav otpor.
Razlozi iseljavanja brojni su i
različiti. Sigurno je da škrta grčka
zemlja nije mogla podnijeti porast
stanovništva. Uz to su se Grci vre-
menom okrenuli uzgoju vinove loze
i maslina, zanemarujući žitarice.
Često su motiv bile političke napeto-
sti u polisima koje bi pobijeđenu
stranku otjerale u tuđinu. Bilo je
tu i želje za pustolovinom, pogotovo
kod osiromašenih plemića koji više
nisu imali mjesta u tradicional-
nom svijetu pa su se postavljali na
čelo ovog ili onog kolonizacijskog
pothvata. Trgovina će se kao motiv
javiti tek kasnije pa su rane kolonije Agrigento, Dolina hramova
bile isključivo ratarski gradovi.
Imajući na umu sve ove razli-
čite motive, uz malobrojne izuzetke, odatle bi kretali dalje. U pravilu su naseljima, budući da se tako kon-
u početku nije postojala nikakva iseljeničke skupine pripadale is- centrirala obrambena snaga naseo-
organizirana kolonizacijska poli- tom plemenu ili bar govorile istim bine. Nove su kolonije bile većinom
tika. Ljudi bi se skupljali u lukama narječjem. Dolaskom u novu zemlju neovisne, iako su uvijek postojale
koje su postale uobičajena polazišta prenosili su političku organizaciju iz posebne gospodarske i vjerske veze
putovanja, kao što su bile Halkida, domovine kao i štovanje bogova, a s metropolama, kako su se nazivali
Eretrija, Megara, Naksos i druge i prije svega način života u gradskim

38 NOVA AKROPOLA 62

gradovi iz kojih su osnivane poje-
dine kolonije.
Prvi val iseljavanja krenuo je
prema Siciliji i južnoitalskoj obali
koje će se zajedničkim imenom
nazivati Megale Hellas (Magna
Graecia) – Velika Grčka. U pravi-
lu su se ograničavali na priobalne
ravnice koje su otvarale perspektivu
bogatijem životu i tamo bi osnovali
grad.
Mnoge kolonije, kao Sirakuza,
Akragas (Agrigento) i Gela na Si-
ciliji, Kuma (Cumae), Sibaris,
Kroton i Tarent u južnoj Italiji,
brzo su postale vrlo značajne,
a kasnije su osnovale i vlastite
kolonije-kćeri. Pojedinačno su Grci
doprli i na istočnu obalu današnje
Španjolske, a u velikim skupinama
na južnu obalu Francuske, gdje je
Masalija (Marseille) postala velikim
središtem grčke kulture i osnovala
mnoge nove gradove. U Africi je nase-
ljena Kirenaika (današnja Libija),
a u Egiptu u delti Nila osnovan je
Naukratis. Kolonizirane su i obale
Jadranskog i Iliričkog mora, ugla-
vnom zahvaljujući Korintu koji ih je
smišljenom politikom čvrsto držao
uza se.
Drugi pravac kolonizacije bila
je sjeverna obala Egejskog mora,
područje tjesnaca i obale Crnog
mora. Naseljavanje ovog dijela kre-
talo je prije svega iz Mileta koji je
osnovao čak devedeset kolonija.
Najstarije i najznačajnije su Sinopa
na južnoj obali Ponta (Crnog mo-
ra), osnovana 812. g. pr.Kr. i Kizik
na obali Propontide (Mramorno
more).
Kolonizacija se tako gotovo
nesmetano odvijala tijekom dvjesto
godina, ali sredinom VI. st. pr.Kr.
prilike u svijetu počele su se ne-
zaustavljivo mijenjati. Perzijsko je
carstvo doprlo sve do Male Azije
pa je ondje kolonizacija prekinu-
ta, a maloazijski su gradovi ušli u
njegov sastav, uključujući i Milet.
Perzijska je opasnost potaknula
62 NOVA AKROPOLA
tragom prošlosti
posljednji val iseljavanja koji je
krenuo iz Fokeje i osnovao kolonije
na južnofrancuskoj obali. Prilike
su se također promijenile i na za-
padu. Feničani su se sporazumjeli
o svojoj obrani, a Kartaga je po-
tpuno sazrela da postane vodećom
feničkom silom. Etruščanski gra-
dovi također su postali pomorskim
silama. Ponekad su se povezivali s
Kartažanima, a 540. g. pr.Kr. uspjelo
im je da ujedinjenim snagama pro-
tjeraju Grke s Korzike. Zaratilo se
i na Siciliji gdje su Feničani držali
zapadni dio otoka.
Premda će se u narednim sto-
ljećima i dalje osnivati kolonije, a
među njima i one na Jadranu, bili
su to manji gradovi. Zlatno doba
kolonizacije je prošlo i politički
odnosi su se ustalili na osnovi stanja
zatečenog sredinom VI. st. pr.Kr.
NAČIN
KOLONIZACIJE
Osnivanju kolonija prethodio bi
odlazak po savjet u Delfe ili u neko
drugo grčko proročište. Ako bi od-
govor bio povoljan i jasan, uzimali bi
svetu vatru iz hrama matičnog grada
koju su prenosili u buduću koloniju.
Po dolasku na nove obale određivali
bi mjesto gdje će podignuti grad.
Počeli bi ga utvrđivati, graditi zidine,
a potom bi međusobno raspodijelili
zemlju. Grad su redovno posvećivali
božanstvu zaštitniku matičnog gra-
da. Tradicionalno se smatra da je
prva kolonija bila Kuma (Cumae)
podignuta u VIII. st. pr.Kr., ali
arheološka istraživanja pokazuju da
su i mnoge druge južnoitalske i sici-
lijske kolonije osnovane u približno
isto vrijeme. Kumu su osnovali
stanovnici grada Kima (Mala Azija) i
Halkide na Eubeji. Među najstarijim
kolonijama su Neapolis (Napulj),
Naksos, Sirakuza, Posidonija,
Tarent, Sibaris, Selinunt, Gela. Prva
kolonija na Jadranu bila je Issa
(Vis) koja je i sama osnivala svoje
Pitagora
Kroton
Kroton u Kalabriji osnovan
je oko 710. g. pr.Kr. kao
ahejska kolonija. Kroton
je dugo vremena bio jedan
od najnaprednijih gradova
Velike Grčke. Pitagora je
ovdje utemeljio svoju filozof-
sku školu oko 530. g. pr.Kr.
Neočekivani razvoj kroton-
ske političke moći od VI. st.
i njegova vodeća politička
uloga u drugoj polovici V.
stoljeća pripisuje se širenju
pitagorizma. Pitagora je svoje
pristalice uspio ujediniti u
savez koji je imao vrlo jak
utjecaj u južnoitalskim gra-
dovima Tarantu, Metapontu,
Herakleji, Sibarisu, Katani,
Himeri i Akragantu. Sta-
novnici Krotona bili su
poznati po svojoj umjereno-
sti. Iz Krotona su potekli
mnogi olimpijski pobjednici,
od kojih je najpoznatiji Milon,
uz to i vrstan vojskovođa.
Herodot piše da su krotonski
liječnici smatrani najboljima
u Grčkoj, a Strabon kaže:
Posljednji Krotonjanin još je
ravan prvom među ostalim
Helenima.
39
 tragom prošlosti

Sirakuza
Grad je sredinom VIII. st. pr.Kr.
osnovala skupina korintskih nase-
ljenika. Kada je u Sirakuzi vlast
preuzeo Gelon (485.-478.), postala
je najvažnijim sicilijskim gradom.
Za vladavine Gelona, a poslije i
njegova brata Hijerona (478.-466.)
koji su bili veliki ljubitelji filozofije
i umjetnosti sirakuški je dvor postao jedno od duhovnih središta tog perioda. Tu su boravili Pindar, Eshil,
Ksenofan i drugi. Sirakuza je postala snažan i bogat grad pod vladavinom Dionizija (405.-367.). Ciceron je ovaj
grad opisao kao “od svih, najveći i najljepši grčki grad”.

kolonije poput Korkyre Melaine
(Lumbarda na Korčuli), Traguriona
(Trogir) i Epetiona (Stobreč kod
Splita). Doseljenici s otoka Parosa
osnovat će Pharos (Stari Grad na
Hvaru) 385.-384. g. pr.Kr.
ZNAČAJ
KOLONIZACIJE
Neizmjerna kolonizacijska aktiv-
nost bila je od velikog značaja ne
samo gospodarski već i kulturno.
Zahvaljujući kolonizaciji do tada
nepoznati svijet postaje Helenima
sve bliži te proširuju horizonte svojih
znanja kao nikada prije. Hodeći po
svijetu kao iseljenici, trgovci, progna-
nici, najamnici, upoznali su različite
narode i njihove kulture te postali
posrednici između ranije odvojenih
naroda. Kako su se odlikovali bistri-
nom, okretnošću i radoznalošću, oni
su tekovine tih kultura brzo usvajali i
prilagođavali helenskom duhu. Tako
je u tim kolonijama kulturni život
procvao brže i slobodnije nego u
samoj konzervativnoj domovini.
Pored toga, u kolonijama se
među pridošlim stanovništvom formi-
raju novi odnosi: u vrijeme nastanka
kolonija svi su doseljenici ravnoprav-
ni, zemlja se raspoređuje pravedno,
ne postoje socijalne razlike koje su
toliko naglašavane u matičnoj zemlji.
U novim kolonijama svatko je mogao
krenuti ispočetka, a sam je čovjek imao
veću vrijednost nego njegov položaj i
imanje. Treba uzeti u obzir i mentali-
tet samih iseljenika koje je nesumnji-
vo odlikovalo junaštvo, spremnost na
rizik, odricanje i suočavanje s novim
izazovima. Promjenom političkih i so-
cijalnih odnosa razvija se zanimanje
za etička pitanja, traže se individu-
alno-etička načela života pojedinca i
naroda. Novi polet i osjećaj slobode
bude još nerazvijene snage grčkog
naroda. Zbog svih ovih razloga Velika
Grčka bit će plodno tlo za razvoj filozo-
fije koja će u sljedećim stoljećima biti
glavna potka života ovih gradova.
Možda su upravo zbog ovih
razloga mnogi filozofi odabrali
južnu Italiju i Siciliju za svoj rad.
Najznačajnija filozofska škola na tlu
Velike Grčke, potekla iz moralno-re-
formatorskog pokreta, bila je pitago-
rejska. Ona je ovdje posijala sjeme
praktične filozofije, a zahvaljujući
brojnim učenicima čitav niz stoljeća
utjecat će na život ovih gradova i
cvjetati i rađati sve ljepše plodove.

40 NOVA AKROPOLA 62

Kuma
U drugoj polovici VIII. st. pr.Kr.
Eubejci iz Halkide osnovali
su Kumu (lat. Cumae). Kao
najstarija grčka naseobina
na Tirenskom moru Kuma
je imala posebnu ulogu u
širenju grčke kulture. Iz nje
se na talijanski poluotok
proširio kumanski alfabet,
zapadna inačica grčkog alfa-
beta, iz kojeg je nastala la-
tinica. Kao proročište Sibile
kumske Kuma je bila duho-
vno središte Velike Grčke i
zauzimala je osobito mjesto
među kolonijama. Ovdje se
još uvijek nalazi znamenita
Sibilina špilja koju je Vergilije
opjevao u svojoj Eneidi.
Kuma je došla pod rimsku
vlast 338. g. pr.Kr.
Također treba spomenuti da je i
Platon upravo u ovim gradovima
vidio mogućnost ostvarenja svog
političkog ideala s prosvijetljenim
vladarom-filozofom na prijestolju.
Nerijetko su osobine vladara tih
gradova nalikovale idea lima ka-
snijeg renesansnog čovjeka: homo
62 NOVA AKROPOLA
tragom prošlosti
universalisa. Navedimo nekoliko
primjera.
ARHITA IZ TARANTA
Među kasnijim pitagorejcima Arhita
se ističe kao najtalentiraniji genij: bio
je filozof, matematičar, fizičar, astro-
nom, muzičar i sedam puta strateg,
a da nikada nije izgubio bitku. U
prvoj polovici VI. st. pr.Kr. zadobio je
političku vlast u Tarantu, glavnoj sili
južnoitalskog saveza. Svojom ulogom
državnika ostavio nam je sliku vlada-
ra-filozofa. Duh i način njegovog
mudrog upravljanja državom živio
je u tarantskoj državi i nakon njega,
a uprava pitagorejaca održavala je u
velikoj mjeri njenu vanjskopolitičku
snagu više od sto godina. Kažu da je
grad prestao cvjetati kada njime više
nisu upravljali filozofi.
EMPEDOKLO IZ
AKRAGANTA
Rodio se oko 490. g. pr.Kr. u Akragantu
na južnoj obali Sicilije. Empedoklo je
bio liječnik, pjesnik, filozof, prorok,
botaničar, zoolog i inženjer te pored
svega toga i veliki govornik i državnik.
Smatra se osnivačem velike sicilijske
liječničke škole. Jedan antički autor
navodi razliku između Empedoklove
liječničke škole i najvažnijih jonskih
škola: A neki liječnici i filozofi tvrde
da je nemoguće razumjeti liječništvo
ako se ne zna što je čovjek u stvari;
štoviše, onaj tko hoće pravilno
liječiti ljude, mora najprije to znati.
Empedoklo dakle smatra da pravi
liječnik mora biti i filozof te da čovjeka
treba promatrati u vezi s prirodom
kao cjelinom. Unutarnja veza između
kozmosa i čovjeka jedna je od glavnih
misli Empedokla kao liječnika, filozofa
i prirodnjaka. Njegovo učenje utjecalo
je na Giordana Bruna, a mnoga znanja
o muzici i medicini još uvijek čekaju
da ponovno budu otkrivena u nekoj
budućoj renesansi. 
Tarant
Tarant su utemeljili Dorani
706. g. pr.Kr. kao jedinu
spartansku koloniju u
Italiji. Povijest ove kolonije
je specifična: osnivači su
bili partheniae, kojima su
majke bile neudane spar-
tanske žene, a očevi perijeci
(slobodni ljudi, ali nisu bili
spartanski građani). Sparta
je odobravala ove veze samo
za vrijeme krvavih ratova sa
susjednom Mesenijom kako
bi se povećao broj vojnika.
Nakon što je Sparta osvojila
Meseniju, ove su veze bile
poništene, a sinovi iz ovih ve-
za bili su prisiljeni napustiti
Spartu. Vođa obespravljenih
Spartanaca dobio je odgovor
delfskog proročišta da u
Tarantu osnuje koloniju.
Kad su pristigli u Apuliju i
osnovali grad, nazvali su ga
Taras, po Posejdonovu sinu.
Tako je simbol ovog grčkog
grada postao Taras koji jaše
na delfinu, a zadržao se do
danas na grbu grada. Tarant
je brzo izrastao u moćan
grad i dugo je vremena imao
premoć nad svim grčkim
kolonijama u južnoj Italiji.
Svakako najslavniji građanin
Taranta je Arhita (428.-347.
g. pr.Kr.) poznat i po tome
što je bio Platonov prijatelj.
41
 mitologija

SKRIVENA SNAGA
MITA Zlatko Perović

P rosvjetiteljstvo XVIII. i pozi-

tivizam XIX. stoljeća obilježit
će procvat znanosti i općenito
dominaciju racionalnog tumačenja
nad intuitivnim doživljajem stvarno-
ljudske prirode, već naprotiv, oni
nas podu čavaju kako je moguće
prevladati tamne strasti, razvijajući
sposobnost kontroliranja iracio-
nalnog divljaka u nama.
Rollo May kaže da je u američkom
društvu toliko nasilništva zato što
nema više velikih mitova koji bi
mladima pomogli da se stave u
odnos sa svijetom ili da razumiju
sti. Kao posljedica toga mitologija će U socijalnom smislu, mitovi nam svijet iznad onoga što se vidi.
biti gotovo potpuno zapostavljena. Za nude životne modele. Psiholog
obrazovanog čovjeka zapadne kulture
mitovi nisu bili ništa drugo do lijepe
priče ili naivni pokušaji tumačenja
stvarnosti – prevladani obrasci mišlje-
nja svojstveni primitivnom stupnju
čovjekove svijesti1. U tom se ozračju
uvriježilo mišljenje kako su mitovi
nevažni za današnjeg čovjeka.
Međutim, znanost XX.
stoljeća dovest će do novog
razumijevanja mitova i no-
vog vrednovanja mitološke
baštine čo vječanstva.
Jedan od najvećih prop-
agatora važnosti mitova
za suvremenu kulturu,
Joseph Campbell, go-
vori o cestovnoj karti
iskustva koju su na-
crtali ljudi koji su nji-
ma putovali. Za njega
mitovi nisu negacija
racionalnog aspekta
1 Prema definiciji iz Enciklopedije
Leksikografskog zavoda mit predstavlja:
u bajci, priči, pjesmi i sl. izraženu
tvorevinu predznanstvenog i fantazijom
prožetog (obično magijsko-religioznog)
mišljenja, kojom narodi na primitivnom
stupnju razvitka objašnjavaju postanak
prirodnih bića i pojava… (Jugoslavenski
Leksikografski zavod (1968): Enciklopedija
Leksikografskog zavoda, Svezak 4, Zagreb)

42 NOVA AKROPOLA 62
 mitologija

SIMBOL - ARHETIP Potreba za nadahnućem i na-

dilaženjem vlastitih ograničenja
Uz mit se neizostavno povezuju stalno je prisutna u čovjeku, a ideja
pojmovi simbol i arhetip. heroizma magično ga uvlači u po-
Simbol je jedini način da se tragu za blagom vlastitog, istinskog
kaže ono neobjašnjivo. Prema C. bića. Za dublje razumijevanje heroj-
G. Jungu, simbol predstavlja sliku skih mitova temeljno je prihvaćanje
koja može najprimjerenije ozna- ideje o dvostrukoj prirodi čovjeka
čiti nejasno naslućenu prirodu – animalnoj i božanskoj, koja je u
Duha. Simbol čuva, zadržava i mitovima izrečena kroz porijeklo
prenosi ideje, uspostavljajući odnos heroja: jedno od njegovih roditelja
između vidljivog i nevidljivog svijeta. je božanstvo, a drugo smrtno biće.
Djeluje poput kanala i omogućuje Tako je Heraklo sin Zeusa i kralji-
prijenos znanja, ostajući u većoj ce Alkmene, Tezej sin Posejdona i
ili manjoj mjeri nerazjašnjen. Ono Etre, itd. Kao smrtnik, podložan je
pojavno samo je vanjski izraz, slabostima, a kao besmrtnik posje-
primjerena simbolička forma kroz duje neizmjernu snagu koju tek tre-
koju se izražava skrivena snaga ba razotkriti kroz susret s vlastitim
njegovog nutarnjeg identiteta. Nama iskušenjima.
kao svjesnim bićima potrebno je Za stare Grke heroj je bio onaj
proniknuti iza vela ove pojavnosti. čovjek koji je postao svjestan pro-
Ova je ideja oduvijek pratila ljudsko laznosti života i sudbine koju treba
nastojanje, a uspostavljen odnos ispuniti. Drugim riječima, on zna
sa simbolima odražavao se kroz da se život ne može svesti samo na
procvate različitih kultura kroz ovozemaljska zadovoljstva, već da
prošlost. treba preuzeti odgovornost
Arhetip je nebeski model, u
skladu s čime se usavršava njegova
zemaljska sjena. To je dodir vječnosti,
metafizički korijen pojavnih stvari.
Arhetip potiče na transmutaciju,
nutarnju promjenu. Sličnost u
temeljnim idejama koja prati
bogatu mitološku predaju
međusobno prostorno i
vremenski vrlo udaljenih
kultura ukazuje na jednu
važnu činjenicu, a to je da
su temeljni arhetipovi, kao
osnovni elementi mitova,
poput pradavnih sjećanja
duboko pohranjeni u našoj
podsvijesti.

HEROJSKI
MITOVI
Od mnogobrojnih vrsta mitova
uzet ćemo primjer onih herojskih
radi boljeg razumijevanja temeljnih
mitoloških obrazaca koji nam mogu
pomoći u razumijevanju života.

62 NOVA AKROPOLA 43
 mitologija
za vlastiti život, potvrđivati se i na-
predovati. Carol Pearson kaže kako
nećemo moći živjeti velike živote
ako nismo spremni učiniti sami
sebe velikima i odgovornima za
svoje živote, i na taj način na-
pustiti iluziju nemoći.
Sam život za heroja predstavlja
pustolovinu, turbulentno putovanje
kroz koje se iskušavaju njegove spo-
sobnosti i bude nutarnje kvalitete.
Na putu uspinjanja prate ga padovi,
krize, sumnje i strahovi jer – hero-
jem se postaje.
44
Jedna stara brahmanska iz-
reka kaže: Čovjek je ustvari nero-
đen. Rađa se kroz žrtvu. Kao put
nutarnjeg traganja, herojski put
je osamljenički. Ali to nije fizička
samoća, niti odvojenost od drugih,
već intimna samoća. No, imati pri-
jatelje i drugove na putu jedna je od
bitnih karakteristika heroja.
HEROJSKO
PUTOVANJE
Tri su tipične faze herojskog puto-
vanja: priprema, samo putovanje i
povratak. Tijekom pripreme heroj
otkriva svoje mogućnosti i uči se
njima služiti. Na to biva "prisiljen"
zato što je prepušten samome sebi.
Tijekom putovanja budi se njegov
istinski identitet. Kroz suočenje
s teškim iskušenjem nadvladava
tamnu stranu svog bića. Sukob
završava pobjedom koja rezultira
nutarnjom transformacijom, bu-
đenjem dotad nepoznatih kvaliteta
koje će postati izvor dobrobiti za
čitavo društvo. Zbog toga se heroj
vraća i sudjeluje u uređenju svijeta.
On djeluje za zajedničko dobro,
u ime cilja koji nadilazi njegov
osobni interes. Sličnu ideju ističe J.
Campbell kada kaže kako je heroj
netko tko je dao svoj život nečemu
većem od samoga sebe.
MIT I INICIJACIJA
Fascinacija herojima i njihovom
pravednom borbom nije samo bli-
jedi pokušaj kratkotrajnog bijega od
sterilne svakodnevice. Ona u sebi
krije nešto puno dublje i važnije –
podsvjesnu potrebu za inicijatskim
iskustvom, potrebu da život dobije
smjer i smisao.
Ovu su potrebu poznavali svi
stari narodi. Tako je u drevnim
civilizacijama postojala inicijacija
kao kulturna institucija, sa svrhom
da omogući čovjeku integriranje u
univerzum i oživljavanje njegove
NOVA AKROPOLA 62

herojske uloge. Sam je obred inici-
jacije uvijek imao mitski karakter.
Mladi neofit je morao na simbolički
način proživjeti sudbinu heroja: on
je morao umrijeti za jednu dimen-
ziju postojanja, sići u podzemni
svijet, suočiti se sa svojim vlasti-
tim Minotaurom i konačno izaći iz
nutarnjeg labirinta kao ponovno
rođeni za novu, višu dimenziju
stvarnosti.
SUSRET SA SMRĆU
– TRAGIČKA
DIMENZIJA MITA
Grčko kazalište primjer je uzvišene
umjetničke forme koja je jedno-
stavnom, ali jezgrovitom radnjom
ljudima prenosila duboke životne
istine. Posebno mjesto pripadalo je
tragediji, kazališnom djelu u kojem
sudbina i bogovi upravljaju ljudskim
djelovanjem. Kroz bogatu ikonogra-
fiju bogova, ljudi, heroja i nadna-
62 NOVA AKROPOLA
mitologija
ravnih bića gledatelj je imao priliku
upoznati se s razinom postojanja
koja je iznad ljudske, ali nikada od
nje odvojena. Tragedija je povezi-
vala život i smrt, trajno i prolazno,
sveto i profano. Njena bit nije bila
u izazivanju bolnog osjećaja uslijed
patnji, gubitaka i nesreća, nego u
suočenju i trijumfu nad smrću, a
pedagošku dimenziju predstavljala
je poruka kako svatko mora sam
proći kroz porođajne muke i roditi
vlastitu herojsku prirodu.
S obzirom na prisutnost stra-
ha, čovjek može pobjeći od vlastite
sudbine odbijajući suočiti se sa
smrću i prepuštajući se vlastitoj in-
stinktivnoj prirodi. S druge strane,
može se upustiti u herojsku borbu
u kojoj će biti prisiljen ukloniti sve
lažne oslonce koji nisu dio istinske
prirode duše. Zakoni sudbine odvest
će ga u podzemni svijet, upoznat će
tajnu pakla i raja, i nakon brojnih
poteškoća pojavit će se preporođen,
promijenjen, svjestan sebe iznutra,
povezan u vidljivom i nevidljivom,
ispunjen novim i plemenitim
nutarnjim nemirom.
***
Osvrnemo li se, makar ovlaš, na
ulogu mita u današnjem vremenu,
opazit ćemo da mitovi ipak nisu
samo stvar prošlosti. Planetarni
uspjesi knjiga i filmova s mitološkom
tematikom pokazuju, uvijek iznova,
koliko je ljudskoj prirodi svojstvena
potreba da transcendira svakodne-
vno, često banalno, preživljavanje,
i da se, makar posredno, kroz lite-
rarne i filmske junake, proživi sud-
bina drevnih heroja.
Moderne filmske sage poput
Excalibura, Gospodara prstenova,
Kralja lavova, Ratova zvije zda,
Matrixa i sl. oživljavaju u novom ruhu
hrabrost, dostojanstvo, čast i praved-
nost, postavljajući čovjeka-heroja u
službu plemenitog ideala zbog kojeg
vrijedi živjeti i umrijeti. 
45
 simbolizam

AFRODITA Vedrana Novović

Božice u raznim tradicijama vezane

uz ideju ljubavi i ljepote:
Venera (rimska božica);
Hathor (egipatska božica);
Freya (germanska božica);
Astarta (feničko-sirijska božica);
Mylitta (asirska božica);
Alilat (arapska božica);
Anaitis (armenska božica);
Argimpasa / Artimpasa (skitska božica);
Inana (sumerska božica);
Ishtar (babilonska božica);
Turan (etruščanska božica);
Ushas i Aurora (indoeuropske božice).

46 NOVA AKROPOLA 62
 simbolizam

vlja sjedinjujuću snagu

ljubavi koja unosi red
i harmoniju među su-
protstavljene elemente
od kojih se sastoji kaos
i na taj način od kaosa
stvara kozmos. Rasa be-
smrtnika nije postojala
dok Eros nije spojio
sastojke svijeta; iz nji-
hova vjenčanja rodio
se Uran (Nebo), Okean
(Ocean), Gea (Zemlja)
i nastala vječna rasa
blaženih bogova2. Te
prvotne snage koje su
oblikovale svemir da-

J e li grčka mitologija samo niz

zanimljivih priča ili ostatak ne-
kog drevnog, nama nepoznatog
cjelovitijeg znanja? Jesu li grčka
božanstva izmišljena bića čija je
nas nazivamo prirodnim zakonima.
Bez snage privlačnosti dva se ato-
ma ne bi mogla spojiti ni održati
u molekuli, Zemlja ne bi na sebi
mogla održati čitav niz živih bića,
Afrodita Urania, nebeska Afrodita,
rođena je iz morske pjene (aphros
- grč. pjena), a Afrodita Pandemos,
zemaljska Afrodita, kćer je Zeusa
i Dione. Stariju Afroditu, Uraniju,
uloga bila samo zabaviti slušatelje, a Sunčev sustav svoje postojanje. neoplatoničari su također vezivali uz
ili u tom šarolikom mozaiku posto- Bilo da te snage zovemo gravitaci- nebesku ljubav, ljubav duše i duha,
ji neki dublji smisao jasan kako jom ili nekim drugim pojmovima, a mlađu, Pandemos, uz tjelesnu,
negdašnjim mudracima tako i u srži svake od ovih snaga nalazi se ovozemaljsku ljubav. Dok Uranija
"običnom" puku? Kakve su veze snaga privlačnosti ili snaga ljubavi. izvor svoje ljubavi i ljepote pro-
spajale grčka božanstva i stare Božica Afrodita također predstavlja nalazi u neprolaznom svijetu bez-
Grke? U pokušaju da pronađemo snagu privlačenja. Međutim, kod vremenih, arhetipskih vrijednosti,
odgovor, približit ćemo se jednom razmatranja pojma ljudske ljubavi, Pandemos se vezuje uz materijalnu
od tih božanstava uz pomoć zapisa a tako i ljepote, ključno je što su
antičkih, osobito neoplatoničkih drevni Grci govorili o dvije Afrodite. Rođenje Venere
filozofa.
Sva grčka božanstva vezuju
uza se određenu snagu i vrlinu,
a Afrodita je osobito omiljena jer
utjelovljuje ideju ljubavi, ljepote
i ljupkosti. Afrodita je, kao božica
ljubavi, simbolička personifikacija
jedne od najjačih sila postojanja
koja se nalazi u temelju svijeta.
Ljubav je snaga koja čini da se
stvari spoje, združe, povežu i time
stvore nešto novo. Jedan od mnogih
aspekata ljubavi Grci su predočavali
uz pomoć jednog drugog, vrlo
važnog drevnog božanstva, starog
Erosa1, Erosa Phanesa, najstari-
jeg od tri grčka Erosa. On predsta-
1 Eros Phanes, najstariji bog rođen iz jajeta svijeta; Eros filozofa i misterija koji ima mnogo sličnosti s prvim Erosom; i Eros (danas najpoznatiji) najmlađi od bogova (Platon ga u
Gozbi naziva demonom, ni čovjekom ni bogom, već posrednikom između njih) koji se prikazuje u liku mladića i uglavnom naziva sinom Afrodite ili sinom Pora i Penije
2 Aristofan, Ptice

62 NOVA AKROPOLA 47
 rubrika

Venera, Pompeji, I. st. uzdižu isključivo prema svijetu

božanskih arhetipova.
stvarnost, njene potrebe, strasti i Platon određuje ljubav kao Kako je to moguće? Kako
želje. To su dva aspekta jedne te iste težnju za ljepotom i besmrtnošću3. netko može vidjeti “neiz-
snage; prvi je, zbog božanske iskre Kao što, dakle, postoje dvije vrste mjernu ljepotu” kad ona kao
u njemu, svojstven čovjeku i jedino ljubavi (prema onom osjetilnom i da je unutar svetog hrama i
njemu dostižan prakticiranjem vr- onom duhovnom), tako postoje i ne izlazi van da bi je mogao vi-
line i onoga što je istinski humano, dvije vrste ljepote, jedna tjelesna, a djeti netko neposvećen? Onaj
a drugi je svojstven animalnom druga arhetipska ili duhovna. Plotin tko može neka prati i ide u
svijetu, u kojem, svjesno ili nesvje- nas podsjeća: Lijepo koje je u tijelu unutrašnjost pošto je vani osta-
sno, po inerciji sudjeluje i čovjek. jest netjelesno4, to jest, ono što tijelo vio očinji vid i ne okreće se
Zbog toga se kaže da moći Afrodite čini lijepim arhetipska je Ljepota u prethodnom tjele snom sjaju.
Pandemos djeluju na sva bića koja kojoj sudjeluju sva pojedinačna lije- Jer nipošto ne treba trčati za
žive na zemlji i Olimpu - osim na pa tijela. Zaljubljene privlači tjele- ljepotama koje vidi u tijelu,
tri božice koje ne dotiču njene čari: sna ljepota jer posjeduju nesvjesno već treba, zato što zna da su
Atenu, Artemidu i Hestiju. Atena sjećanje na ideal ljepote. Zato treba to slike, tragovi sjenke, bježati
je posvećena mudrosti i nutarnoj osvijestiti činjenicu da je ono što nas prema onome čije su to sjen-
borbenosti, Artemida lovu, prirodi i privlači voljenom predmetu upravo ke. (...)
časnosti, a Hestija svetoj vatri koja transcendentna Ljepota, a ljepota Odbaci sve to, nemoj gle-
gori u središtu svakog bića. Njima predmeta samo je njezin odraz. A dati, već zatvori oči, promije-
vlada nebeska Uranija i svoju ljubav što dušu čini lijepom? Vrlina je ni ih i probudi (oči) koje ima
ljepota duše, i ona je istinitija od svatko, ali malo njih se njima
služi.
Plotin, Eneade I. 6.8.1.-8.
Dobri ljudi posjeduju ljubav prema apsolutnom Dobru, a ne bilo
koju ljubav.
Plotin, Eneade III. 5.7.30.-33. ostalih ljepota5. Upravo je vrlina
ono u što se Afrodita (ili naša duša)
... duša je majka ljubavi, Afrodita je duša, a ljubav djelatnost duše zaljubljuje.
koja teži ka Dobru. Uz Afroditu Uraniju veže se još
Plotin, Eneade III. 5.4.25.-26. jedan važan pojam, a to je Zlatna
Afrodita. Ona predstavlja vječnu
Ljubav je težnja za samom ljepotom koja prethodno postoji u mladost kojom je Afrodita obdare-
dušama, prepoznavanje, srodnost i nepojmovno shvaćanje sličnosti.
3 Platon, Ion, Gozba, Fedar, 203a.
Plotin, Eneade III. 5.1.11. 4 Plotin, Eneade (VI. 3.16.19).
5 Plotin, Eneade ( I. 6.1.49).

48 NOVA AKROPOLA 62

na. To je stanje u koje ljudska duša
dolazi u trenucima zaljubljenosti u
ono što je Vječno i ono što je Lijepo,
a samim time, kako navodi Platon, i
Dobro, Pravedno i Istinito. To je za-
nos duše koji nam omogućuje ostva-
rivanje vječnih ideja u prolaznom
svijetu. On ne ovisi ni o starosti ni
mladosti tijela u kojem se duša na-
lazi jer vječna mladost nije osobina
tijela. Doživjeti Zlatnu Afroditu znači
dotaknuti vječnost.
Svaki čovjek u sebi nosi dvije
Afrodite, jedna je požudna, druga
stvaralačka, jedna nas čini ljudima
svakodnevice, druga nas približava
vječnosti. Afrodita, koju se često
identificira s ljudskom dušom, u
sebi istovremeno objedinjuje težnju
Ljubavi i ispunjenje te iste težnje,
tj. Ljepotu i Besmrtnost. S njom
se može povezati svaki čovjek bez
obzira na mjesto i vrijeme u kojem
živi. Za to je potrebno samo jedno
Knidska Afrodita, rimska kopija prema
Praksitelovom originalu
62 NOVA AKROPOLA
simbolizam
- svjesno usmjeriti
svoja nastojanja
prema onom
neprolaznom
u nama i u
svijetu koji nas
okružuje.
ORFIČKA
HIMNA
AFRODITI6
Uranijo, uzvišena,
kraljice, koja voliš
smijeh, rođena iz mo-
ra, koja voliš noć, lica
koje ulijeva divljenje;
Umješna, od koje je
nastala nužnost (Ananke),
stvoriteljice, noćna božice,
damo koja sve povezuješ, tvoje je
da svijet u harmoniji spojiš jer sve
stvari, o božanska snago, od tebe
potječu, trostruka sudbina (Moire)
vlada po tvom nalogu, sve stvore-
no jednako se tebi podvrgava: što
god nebo – koje sve obuhvaća –
blagorodna zemlja i olujna pučina njihovih svetih poplava, plodnih i
sadrže, tvoju vlast priznaje i sluša slavnih, tvoj blaženi dom smjeste;
tvoju zapovijed, moćna pratiljo ili se raduješ na azurnim
boga Bakha. obalama, gdje more pjenećim
Boginjo braka, divna očima, valima huči i veseliš se zborovima
majko Erota, koji se vole gostiti; smrtnika što pjevaju;
izvoru uvjeravanja (Pheitha), bilo da predivne nimfe jasnih
izvoru tajne, kraljice naklonosti, plavih očiju, zadovoljne oduvijek
ti uzvišena roda, sveprisutna i im znanim pješčanim obalama,
nevidljiva; bračna Lukaina, ljudi- voze tvoju hitru zlatnu kočiju;
ma naklona, obilna, najželjenija, ili si na Cipru tvoje slavne
životodajna, blaga. divne majke, gdje te – najljepša
Velika nositeljice žezla bo- nimfo – svake godine neudate
gova, tvoje je da smrtnike vežeš nimfe slave ujedinjujući se u pje-
u neizbježne veze; i svako pleme smi koja Adonisu čistom pjeva, i
divljih čudovišta strašnih povežeš tebi Božanskoj.
magičnim lancima kroz bezumnu Priđi, sveprivlačna, budi na-
žudnju. klonjena mojoj molitvi, jer te dozi-
Priđi, Cipranko, budi sklona vam s posvećenim umom punim
mojoj molitvi, bilo da sjajiš uzdi- poštovanja. 
gnuta na nebu, ili zadovoljna u
mirisnoj Siriji vladaš;
bilo da te nose, svu od zlata, 6 Izvor: www.theoi.com; himna 54
preko egipatskih ravnica da pokraj
49
 mozaik

Ktesibije

Znate li?
Unatoč tome što su sva njegova djela izgubljena, grčki matematičar
i pronalazač Ktesibije (285.-222. g. pr.Kr.) i danas slovi kao "otac
pneumatike". Rođen u Aleksandriji kao sin brijača, već odmalena
je pokazivao dar zapažanja za zakonitosti fizike i mehanike. Igrajući
se, ispustio je olovnu kuglicu kroz usku cijev, pri čemu je naglo
istisnuti zrak proizveo glasan
zvuk. Ktesibije je zaključio ka-
ko je zrak također supstanca,
sa svojstvom elastičnosti, i na
toj je činjenici kasnije temeljio
svoje pronalaske. Svoj je rad
izložio u djelima O pneuma-
tici i Memorabilijama, svo-
jevrsnoj kompilaciji svih svojih istraživanja.
Ktesibijevi rukopisi nestali su u požaru čuvene Aleksandrijske
knjižnice, no zahvaljujući povjesničarima tog doba, Filonu, Vitruviju i
Heronu, dostupni su opisi njegovih izuma. Nalazimo tako opise crpki,
hidrauličkih orgulja, katapulta na komprimirani zrak, vodenog sata,
te preteče dvosta-
pnih vatrogasnih
pumpi.
Među najzani-
mljivijima svakako
je klepsidra, vode-
ni sat, koji je bio
najtočnija sprava Vodeni sat.
za mjerenje vreme-
na sve do XVII. st. Konstantno kapanje vode podiže plovak
koji povezan s mehanizmom brojčanika pokazuje vrijeme.
Na sličnom principu kasnije su konstruirani i neki jed-
nostavniji modeli vodenih pumpi. Vrijedno je spomenuti
i vodene orgulje – hidraulis. Zrak stlačen pomoću vode
prolazio je kroz cijevi instrumenta i proizvodio tonove od
izrazito mekih do onih snažnih i intenzivnih. Ovakve or-
Vodene orgulje.
gulje su u starom Rimu dugo vremena korištene za ve-
likih proslava.
Mada su prvi mehaničari uživali priznanja vladara naklonjenih umjetnosti, Ktesibije je živio izuzetno
skromno, potpuno predan svom radu. No, unatoč samozatajnosti, ovi pionirski izumi zaslužno ga svrstavaju u
sam vrh najznačajnijih drevnih pronalazača.
Romina Dražić
Anegdote

Poznati španjolski toreador Rafael Gómez Ortega nazvan El Gallo (Pijetao), brat još poznatijeg Joselita, bio
je povezan s "društvenom kremom" svoga vremena. Jednog dana netko ga je želio predstaviti Don Joséu
Ortega y Gassetu, a on je upitao tko je taj gospodin. Odgovorili su mu da je to najistaknutiji živući španjolski
filozof. Zatim je matador zamolio da mu objasne što on točno radi. Filozofi se bave razmišljanjem, od-
govorili su mu. Zapanjen El Gallo nato odvrati: Valjda ima i takvih ljudi.

50 NOVA AKROPOLA 62
 mozaik

Heron iz Aleksandrije

Znate li?
Jedan od najznačajnijih znanstvenika prvog stoljeća naše ere. Bavio
se matematikom i praktičnom primjenom znanja na području
mehanike. Pretpostavlja se da je bio učitelj prirodnih znanosti u
Aleksandriji. Na to ukazuju njegovi opsežni radovi napisani u obli-
ku udžbenika. Spominju ga i na njega se pozivaju i drugi poznati
znanstvenici.
Veliki broj njegovih radova preživio je, iako je autorstvo nekih
upitno. Najpoznatiji radovi
su mu:
Dioptra u kojoj opisu-
je teodolite i druge sprave
za izmjeru zemljišta. Ovo
njegovo djelo je toliko
značajno da ga se s pra-
vom može smatrati ocem geodetske znanosti, a njegova dioptra
je nasavršeniji geodetski instrument starog vijeka. U jednom
poglavlju astronomskim metodama, odnosno, utvrđivanjem ra-
zlike mjesnog vremena mjerenog pomoću mjesečevih pomrčina,
utvrđuje udaljenost između Aleksandrije i Rima.
Pneumatika (Nauka o stlačenom zraku) u kojoj u dvije
knjige opisuje mehaničke sprave koje rade na zrak, paru ili tlak
vode. Tu spadaju automatizirano kazalište lutaka koje samo-
stalno funkcionira oko dvadeset minuta. Smatra se i pretečom
parnog stroja odnosno parne turbine. U stvari to je kugla u koju
ulazi vodena para pod tlakom i kroz sapnice izlazi van te tako
okreće kuglu. Vodena para se dobiva iz kotla koji je ispod ku-
gle. U Heronovo doba ovakva primjena vodene pare ostala je
nezapažena, a kasnije i zaboravljena, no 1700 godina kasnije
pokrenula je industrijsku revoluciju.
Značajni su i ostali njegovi radovi iz područja mehanike, Aeolipile – preteča parnog stroja.
metoda mjerenja, geometrije i stereometrije.
O bacalačkim napravama (Belopoiika) opisuje konstrukciju ratnih sprava pa se tako opisuje i sprava
“koja može ispaljivati više projektila odjednom i na veće
udaljenosti”.
Heron se bavio i mjerenjima i to opisuje u ra-
dovima Nauka o mjerenju (Metrika), Geometrija
(Geometroumena) i Uvod u stereometriju (Stereo-
metroumena). U prvoj knjizi Metrike dokazao je formulu
za računanje površine trokuta koja je po njemu nazvana
Heronova formula. Ova formula mu je služila da bez
korištenja trigonometrije izračuna površinu poligonalnih
likova.
U svojim djelima opisuje izradu preko sto mehaničkih
sprava od kojih su neke više nalik dječjim igračkama.
Smatra se da je time ustvari želio zainteresirati svoje
učenike za prirodne znanosti što ukazuje i na njegove ve-
like pedagoške sposobnosti.
Joško Dvornik
Heronova formula za površinu trokuta.

62 NOVA AKROPOLA 51
 filologija

JEZICI
ČUVARI NAŠEG NASLJEĐA I IDENTITETA
Branka Žaja

52 NOVA AKROPOLA 62

P rije godinu dana, uoči Među-
narodnog dana materinjeg
jezika koji se službeno obilje-
žava 21. veljače, UNESCO, agencija
Ujedinjenih naroda za obrazovanje,
znanost i kulturu, objavio je treće,
elektronsko izdanje svog Atlasa
ugroženih jezika u svijetu, rezultat
udruženog rada tridesetak svjetskih
lingvista. Objavljivanjem ovog
inter aktivnog atlasa, kao i svojim
ostalim nastojanjima na očuvanju
jezične raznolikosti, UNESCO se
pridružio sve snažnijem pokre-
tu međunarodnih organizacija i
stručnjaka koji pokušavaju skrenuti
pažnju javnosti na zabrinjavajuću
činjenicu prema kojoj je od šest
do sedam tisuća jezika, koliko ih
se prema procjenama danas govori
u svijetu, ugroženo njih čak dvije i
pol tisuće. Nastavi li se ovaj trend
(računa se, naime, da svaka dva
tjedna negdje u svijetu izumre jedan
jezik), broj jezika dramatično će se
smanjiti (čak upola u sljedećih sto-
tinu godina) i tako lišiti čovječanstvo
ogromnog blaga i kulturnog nasljeđa
koje je u njima pohranjeno.
Svi oni koji su pročitavši ove
retke olako pomislili kako takav ra-
zvoj događaja i ne mora nužno biti
loš jer će se uklanjanjem jezičnih
barijera spriječiti komunikacijski
nesporazumi te sukobi i ratovi, vje-
rojatno će ostati pomalo zatečeni
činjenicom da su se najstrašniji
sukobi i krvoprolića u posljednjem
stoljeću dogodili upravo u mono-
lingvalnim zemljama ili zemljama
gdje se govore bliski jezici (Ruanda,
Burundi, Vijetnam, Kambodža..., a
i primjer iz naše vlastite nedavne
prošlosti ide u prilog ovom argu-
mentu). No, čak kad bi ljudima i
pošlo za rukom da nekim čudom
unište svu jezičnu raznolikost ovoga
svijeta, za nekih petstotinjak go-
dina, kažu stručnjaci, imali bismo
opet jezične razlike jer je jeziku
jednostavno prirodno da proizvo-
di raznolikost (što je vidljivo već
62 NOVA AKROPOLA
filologija
na brojnim varijetetima engleskog
jezika).
smrti?
Kako uopće dolazi do jezične
U lingvistici se jezik službeno
smatra mrtvim kada umre nje-
gov posljednji govornik. Jezik je
doduše mrtav i prije toga jer su za
komunikaciju na određenom jeziku
potrebna ipak barem dva čovjeka,
no s posljednjim govornicima, ko-
jima se zahvaljujući sve intenzivni-
jem stručnom terenskom praćenju
sve više znaju osobna imena, ovaj
problem dobiva ljudsku dimenziju
i potreban element dramatičnosti.
Tako je, prema gore spomenutom
UNESCO-vom atlasu, u posljednje
tri generacije izumrlo više od dvje-
sto jezika, među kojima u poslje-
dnjih nekoliko desetljeća i manski
(Otok Man, Ujedinjeno Kraljevstvo)
koji je nestao 1974. godine smrću
Neda Maddrella, ubihski (Turska)
smrću Tevfika Esenca 1992. go-
dine ili eyak (Aljaska) smrću Marie
Smith Jones 2008. godine. Manje
od deset govornika ima čak 199
jezika, a daljnjih 178 jezika ima
između deset i pedeset govornika.
Atlas razlikuje nekoliko stupnjeva
jezične ugroženosti, pa tako navodi
538 "kritično ugroženih", 502 "ozbi-
ljno ugrožena" i 623 "definitivno
ugrožena" jezika , a 607 ih "nije
sigurno".
Problem izumirućih jezika
pojavljuje se svuda u svijetu i ni-
jedna zemlja nije od njega izuzeta.
Ipak, zemlje s velikom jezičnom
raznolikošću ujedno su i one s
najvećim brojem ugroženih jezika:
Indija, Sjedinjene Američke Države,
Brazil, Indonezija i Meksiko. Neki
misle da je pretjerano reći kako
su za ovakav razvoj događaja krivi
isključivo veliki jezici poput engle-
skog ili španjolskog jer u odumiranju
jezika veliku važnost imaju i drugi
faktori, kao što je veličina zajednice
koja govori određeni jezik, njena
raspoređenost na određenom terito-
53
 filologija
riju, odnosno radi li se o zajednici
koja je kompaktna i izolirana od
utjecaja, ili je raspršena. Važan je i
odnos govornika dominantnog jezika
prema jezicima manjina kao i odnos
samih govornika tih jezika prema
vlastitom jeziku te prihvaćanje jezika
koji donosi više prilika i mogućnosti.
Tu su još i prirodne katastrofe,
poplave, potresi i požari, koje osim,
naravno, smanjivanja mogu uzroko-
vati raseljavanje i neprirodno odva-
janje govornika određene jezične
zajednice. No, nepobitno je da su
najprije kolonizacija, a potom stre-
lovitim razvojem tehnologije potpo-
mognuta globalizacija s nadmoćnom
premoći engleskog jezika ubrzale
ovaj trend. Nastavi li se engleski
jezik širiti kao dosad, čovječanstvo
će po mišljenju Davida Crystala,
svjetski poznatog britanskog lingvi-
sta, doživjeti "najveću intelektu-
alnu katastrofu u povijesti svijeta".
Njegovo mišljenje dijeli i profesor
Michael Krauss sa Sveučilišta u
Aljasci u Fairbanksu, koji objašnjava:
U jezicima je sadržana mudrost
naroda, njihovo zapažanje svi-
jeta i prilagodbe okolnom svijetu.
Čovječanstvo je postalo humano u
složenom sustavu jezika koji su bili
u međusobnoj interakciji… Svaki
put kad izgubimo jezik, izgubimo
isto toliko naše sposobnosti prila-
godbe i raznolikosti koja nam daje
snagu i sposobnost preživljavanja.
54
Lingvisti smatraju da je jezi-
čna raznolikost jednako važna
kao i biološka raznolikost, o čijem
očuvanju postoji daleko razvijeni-
ja svijest u javnosti, pa govore o
potrebi lingvističke ekologije ili tzv.
“zelene lingvistike”. U svojoj knjizi
Smrt jezika David Crystal navodi ar-
gumente koji govore o tome zašto je
jezična raznolikost bitna, odnosno
zašto bi nam trebalo biti stalo do
nje. Ukratko, raznolikost je potre-
bna, baš kao i biološka raznolikost.
Jezik je povijesna arhiva u kojoj su
pohranjeni svi događaji, svi kontakti
s drugim narodima i jezicima. Jezik
je način izražavanja identiteta. Jezici
pridonose ukupnosti ljudskog zna-
nja. I konačno, zaključuje Crystal,
svi su jezici jednako vrijedni i za-
nimljivi sami po sebi.
No, da nije sve tako crno i da
postoje i pozitivni trendovi, poka-
zuje primjer maorskog jezika (Novi
Zeland) koji je od potpunog zabo-
rava spašen uz pomoć programa
"jezičnih gnijezda" gdje se djecu
od najmanje dobi podučava ovom
jeziku, a postoje i drugi primjeri
aktivne revitalizacije gotovo umrlih
jezika (kornvalski u Engleskoj).
Zahvaljujući proaktivnoj jezičnoj
politici velške vlade i odnosu
Velšana prema vlastitom jeziku, što
UNESCO ističe kao posebno važan
faktor u očuvanju jezika, velški je
uspio povratiti status službenog
NOVA AKROPOLA 62
 filologija
jezika u Walesu, i to – zanimljivo – u neposrednoj blizini
nadmoćnog engleskog jezika.
Vratimo li se opet UNESCO-vom atlasu i pogledamo
stanje u Hrvatskoj, iznenadit ćemo se kad među spo-
menutim ugroženim jezicima susretnemo one kojima
se govori u Hrvatskoj, a za koje mnogi od nas možda
nikada nisu niti čuli. Istrorumunjski, istroromanski,
arbanaški… Broj njihovih govornika broji se stotinama.
No, pomirimo li se i s time da je za ove jezike bitka gotovo
izgubljena, nikako iz vida ne smijemo izgubiti raznolikost
u našem društvu zanemarenih, čak i omalovažavanih di-
jalekata i bogatstvo manjinskih jezika.
Što se standardnog hrvatskog jezika tiče, ako mi-
slimo da je naš službeni jezik daleko od ugroženosti,
sjetimo se samo koliko nam se “zahvaljujući” tehnologi-
ji i medijima danas sve teže izražavati a da pritom ne
upotrijebimo barem nekoliko engleskih riječi u hrvat-
skom obliku. S druge strane, uzmemo li u ruke Priče
iz davnine hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić,
iznenadit ćemo se za koliko ćemo riječi morati potražiti
objašnjenje u pratećem rječniku. Iako se hrvatski jezik
nalazi među onih dvjestotinjak službenih jezika u svijetu
i zasad je relativno siguran, kad sljedeći put budete išli u
"šoping", imali neki "filing", ili "čekirali mejl", bez želje
da budemo jezični puritanci, stanite malo i razmislite
činite li time dobro vlastitom, materinjem jeziku. Stoga
ćemo ovaj osvrt završiti slobodnim prijevodom pjesme
62 NOVA AKROPOLA
Moj jezik Aliteta Nemtushkina, pjesnika iz naroda
Evenki, koja na dirljiv način govori o intimnoj važnosti
materinjeg jezika za svakog od nas:
Zaboravim li svoj materinji jezik,
I pjesme koje moj narod pjeva
Što će mi oči i uši?
Što će mi usta?
Zaboravim li miris zemlje
I ne služim joj dobro
Što će mi ruke?
Zašto živim na svijetu?
Kako da povjerujem u besmislenu ideju
Da je moj jezik slab i siromašan
Ako su posljednje riječi moje majke
Bile na evenkiju?
Jezik nije samo sredstvo komunikacije i prenošenja
poruka i ideja, jezik je riznica prošlosti naroda i obećanje
budućnosti, koju svatko od nas ima odgovornost čuvati i
prenositi. Tek s takvim odnosom prema vlastitom jeziku
možemo razvijati odnos punog uvažavanja i poštovanja
prema bogatstvu jezika svijeta. 
55

JOSE ORTEGA Y GASSET
POBUNA MASA
J ose Ortega y Gasset, najpoznatiji
španjolski filozof XX. stoljeća,
za sobom je ostavio vrlo za-
nimljiv opus koji se dotiče velikog
broja tema koje zaokupljaju mode-
rnog čovjeka. Rođen 1883. godine,
proživio je sve važne događaje koji
su oblikovali moderni svijet pa nje-
gova djela predstavljaju izuzetno za-
nimljivu kroniku problema i nedou-
mica ovog burnog stoljeća.
Njegova Pobuna masa1, naj-
prevođenija španjolska knjiga XX.
stoljeća, izašla je iz tiska 1930. godine
u Madridu i odmah izazvala burne
reakcije. Pojavila se u vrlo nestabilnom
povijesnom trenutku, razdoblju koje je
još uvijek osjećalo posljedice Velikog
rata (1914. – 1918.), a problemi zbog
kojih se i zaratilo ostali su neriješeni.
Krajem 20-ih i početkom 30-ih godina
XX. stoljeća mnogi su osjećali kako se
ratni vihor ponovno diže. Velika eko-
nomska kriza (1929. – 1932.) koja
je osiromašila dobar dio stanovništva
Europe i SAD-a, bila je na svom vrh-
uncu. Stari svijet liberalne demokraci-
je i rastućeg gospodarstva propao je
s prvim pucnjevima 1914. godine, a
narodi nisu više uspjeli povratiti nje-
govu stabilnost niti prosperitet. U Italiji,
SSSR-u i Njemačkoj na vlast su došli
totalitarni režimi čije se pravo lice tek
počelo nazirati.
U takvom povijesnom trenu-
tku, trenutku zatišja pred eksplo-
ziju Drugog svjetskog rata, Ortega
56
filozofija
Amalija Kranjec Markešić
y Gasset u Pobuni masa pokušava
dati analizu čovjeka koji je zavladao
posljednjih desetljeća, te proročki
opisuje vrstu društva koju će takav
čovjek stvarati. S nadom obrazlaže
također koje su zdrave osnove
društva od kojih se svijet tada tako
brzo i odlučno udaljavao.
POVIJESNE
OKOLNOSTI
Povijesne okolnosti koje su pre-
thodile ovoj pobuni sežu u prethod-
no stoljeće. Druga polovica XIX. st.
narodima zapadne polutke donijela
je nezapamćen materijalni napre-
dak i poboljšanje životnog standarda
– od zdravstva do obrazovanja, od
stanovanja do mogućnosti putovanja
i komunikacije. Osim toga, stabilne
liberalne demokracije, utemeljene na
općem pravu glasa i jakim strankama
elita između čijih programa su birači
mogli birati, omogućile su sigurnost
kako imovine, tako i ljudskog života.
Ravnoteža sila, uspostavljena između
vodećih europskih država, bila je
jamstvo mira i prosperiteta, pa se do
izbijanja Prvog svjetskog rata 1914.
godine činilo da svijet nezaustavljivo
napreduje prema sigurnoj, sjajnoj
budućnosti koja će biti sve humanija
i bogatija.
No, ravnoteža sila se poremetila,
izbio je Veliki rat, a količina barbarstva
i krvoprolića koja je uslijedila poka-
zala je koliko je tanak civilizacijski sloj
društva koje se hvalilo da je najna-
prednije na svijetu. Propala su stara
carstva, Austrougarsko, Njemačko i
Osmansko, stabilni društveni poretci
su srušeni, države osiromašile, su-
stavi vrijednosti uzdrmani do temelja.
U Rusiji je počela Revolucija koja se
obračunala s kapitalizmom, religijom i
građanstvom, rušeći temeljne stupove
starog društva. Europljanin je ostao
dezorijentiran i bez vodstva.
To je bila svjetska pozornica
za jednu novu pojavu, pojavu koju
Ortega y Gasset naziva čovjek-masa.
NOVA AKROPOLA 62

...Neočekivano se usred stare
civilizacije pojavio primitivan
čovjek. U školama, koje su tako
ponosne na prošlo stoljeće, moglo
se samo podučavati mase tehnici
suvremenog života, ali ih se nije
uspjelo naučiti. Dobili su instru-
mente za intenzivan život, ali ne i
osjećaj za velike povijesne zadaće.
Nespretno su ih iskvarili ponos i moć
suvremenih medija, ali im duh nije
obogaćen. Zato mase ne žele imati
ništa s duhom...
Ortega y Gasset naglašava da pod
masom ne misli ni na koju posebnu
klasu u društvu, već na posebnu
psihološku i sociološku kategoriju
čovjeka čiji se pripadnici regrutiraju
iz svih društvenih klasa. Čovjek-masa
je čovjek u čijem životu nema pro-
jekata i koji se prepušta struji. On
ne stvara ništa, iako su njegove
ovlasti ogromne... Dopušta slobodnu
ekspanziju svojih životnih apetita i
posjeduje radikalnu nezahvalnost
prema svemu što je olakšalo njegovo
postojanje. Obje crte tvore poznatu
psihologiju razmaženog djeteta.
To je čovjek koji je bez nekih
posebnih nadarenosti ili kompeten-
cija, prosječan čovjek sklon sitnim
zadovoljstvima i mirnom privatnom
životu. Većina ljudi pripada toj vrsti i
u tome nema ništa loše. Zamislimo
skromnog čovjeka koji, pitajući se
je li nadaren za nešto, iskače li iz
bilo kojeg reda – otkriva da se ni
po čemu ne ističe. Taj će se čovjek
osjećati prosječnim i običnim, ne-
62 NOVA AKROPOLA
filozofija
nadarenim, ali se neće osjećati
dijelom "mase".
Ortega pod pobunom masa
podrazumijeva pojavu kada takav
čovjek počne odbacivati svaki auto-
ritet i prestane se pokoravati svim
višim instancama, bile one vlast, re-
ligijska institucija, moralni kodeks
ili nešto drugo; kada mase kao
većina prestanu slušati manjine ko-
je su ih ranije vodile i usmjeravale.
Čovjek-masa se odjednom postavlja
kao da sve najbolje zna, ima svoje
vlastite ideje, a svoj život je odlučio
usmjeriti na prisvajanje što više bla-
gostanja za sebe i svoje bližnje.
MASE NA POZORNICI
Osnovni problem tadašnjih društava
on vidi u činjenici da su velike mase
ljudi, koje su ranije pokorno zauzimale
svoje mjesto u društvu, odjednom
provalile na pozornicu kulturnog i
političkog života. Pod uplivom svojih
nepromišljenih strasti i osjećaja, svje-
tina prepuštena sama sebi i sposobna
samo za rušenje i linč, našla se u ru-
kama demagoških vođa koji su zlou-
potrebljavali njenu golemu snagu. O
karakteristikama mase kaže:
Mase zanima samo blagosta-
nje, a istodobno su nesolidarne s
uzrocima tog blagostanja. Kako u
prednostima civilizacije ne vide
čudesan izum i konstrukciju, koje
je moguće održati samo uz ve-
like napore i pažnju, vjeruju da
se njihova uloga svodi na njihovo
Jose Ortega y Gasset rođen je 9.
svibnja 1883. godine u Madridu.
Otac, Jose Ortega Munilla, i maj-
ka Dolores Gasset Chinchilla,
posjedovali su izdavačku kuću
i izdavali novine, što će imati
snažan utjecaj na Ortegu koji
cijeloga života u novinama obja-
vljuje feljtone i eseje, te i sam
uređuje list Revista de Occiden-
te. Školovanje je započeo u jezuit-
skom kolegiju u Malagi, a nastavio
ga na Instituto de Malaga, gdje
je završio filozofiju, književnost
i pravo. Sveučilišnu diplomu iz
filozofije i književnosti stekao
je na Sveučilištu Complutense
u Madridu, gdje je i doktorirao
filozofiju 1904. godine. U tri je
navrata boravio na usavršavanju
u Njemačkoj, tadašnjoj filozof-
skoj Meki, na sveučilištima u
Leipzigu i Marburgu, da bi 1910.
godine postao šef katedre za
metafiziku na svom matičnom
sveučilištu u Madridu. U više je
navrata putovao u Argentinu gdje
je održavao izuzetno posjećena
predavanja i gdje je njegova
filozofska mi sao tada ostavila
dubok trag. Tijekom nemira na
Sveučilištu u Madridu 1929. go-
dine, podržava studente i odriče
se katedre i mjesta na Sveučilištu.
Tada održava le gendarni ko-
legij pod nazivom Što je filo-
zofija? u madridskim kinima i
kazalištima. Posjećenost je bila
nevjerojatna, građani su hrlili
57

na njegova filozofska predava-
nja, borili se za ulaznice, što je
svojevrstan povijesni kuriozitet.
Godine 1931. prihvatio je mje-
sto zastupnika provincije León
u Konstitutivnoj skupštini Druge
Španjolske Republike, no brzo se
razočarava politikom i napušta
je. Napustivši Španjolsku s izbi-
janjem Građanskog rata, odlazi
u Pariz te održava niz značajnih
predavanja diljem Europe,
družeći se s vodećim intelektu-
alcima. Sredinom 1939. go-
dine svoje progonstvo nastavlja
u Buenos Airesu u Argentini,
a u Europu se vraća 1942. go-
dine, nastanivši se u Lisabonu.
Konačno, 1948. godine, vraća se
u Madrid i tamo osniva Institut
za humanističke znanosti na ko-
jem i sam predaje. U Madridu i
umire, 1955. godine u 72. go-
dini života, a epitafe su mu pisali
najznačajniji mislioci toga doba
poput Martina Heideggera.
Objavio je brojne eseje,
knjige i oglede na temu filozofskih
metoda, sociologije, sporta, lova,
ljubavi, viteštva, povijesti i mnogih
drugih. Osim Pobune masa,
najznačajnija su mu djela: Što je
filozofija?, Meditacije o Quijoteu,
Studije o ljubavi, Španjolska bez
kičme, Sportski izvori države,
Čovjek i ljudi, Dehumanizacija
umjetnosti, Povijest kao sistem,
zbirka eseja Promatrač i druge.
Osobita privlačnost njegovog djela
je u intelektualnoj živosti, svježini
njegova stila, ljepoti izraza te po-
stojanju jednog sustava vrijedno-
sti kojem je uvijek ostajao vjeran.
odlučno zahtijevanje, kao da su to
urođena prava.
Nova masa smatra potpunu
životnu slobodu prirodnim i uspo-
stavljenim stanjem, koje nema ni-
kakvih posebnih uzroka. Ništa je
ne potiče na priznavanje vlastitih
58
filozofija
granica, a time i na to da računa s
drugim instancama, osobito onim
superiornim.
Neće običan čovjek vjerovati
da je izvrstan, već će običan čovjek
objavljivati pravo na osrednjost ili
samu osrednjost kao pravo... Ima
vrlo određene "ideje" o onome
što se događa ili mora dogoditi u
svemiru. Stoga je izgubio sposob-
nost slušanja. Zašto bi slušao kad
u sebi već ima odgovore na sve?...
Nema nijednog pitanja u javnom
životu gdje on, slijep i gluh, ne
nameće svoje "mišljenje".
Čovjek-masa bio bi izgubljen
da prihvati raspravu, on instinktiv-
no odbija obavezu prihvatiti neku
objektivno višu instancu. Stoga je u
Europi u zadnje vrijeme moderno
"prekinuti raspravu" i prezire se
svaki oblik zajedničkog života koji
bi podrazumijevao poslušnost obje-
ktivnim pravilima, od razgovora,
preko znanosti do parlamenta. To
znači da se odbija suživot kulture,
koji je podvrgnut normama, i vraća
se barbarskom životu. Ukidaju se
sve redovite formalnosti i izravno
se nameće ono što se želi, po pri-
ncipu "izravne akcije".
Civilizacija je ponajprije
volja za zajedničkim životom.
Ukoliko se čovjek ne obazire na
druge, on je neciviliziran i bar-
barin. Barbarstvo je sklonost ra-
zdvajanju. Stoga je svako barbar-
sko vrijeme bilo vrijeme ljudskog
osamljivanja, usitnjavanja, gdje
su nastajale male, podijeljene i
neprijateljske skupine.
KRIVNJA ELITA
Istražujući uzroke nastalog stanja,
Ortega uz navedene povijesne i mate-
rijalne uvjete kao važan uzrok navodi
i krivnju elita koje su prestale pružati
primjer kulturnog i plemenitog
života, onog posvećenog nadilaženju
vlastitih ograničenja i poboljšavanju
vlastitog karaktera. Uslijed rastućeg
materijalizma, tadašnja vodeća ma-
njina počela se posvećivati industriji,
trgovini i stjecanju profita. Nastupila
je epoha dekadencije aristokracije,
koja je odustala od vodstva i pre-
pustila mase same sebi.
Istinski aristokrat, pripadnik
kreativne manjine, jest onaj koji od
sebe traži mnogo i nikad nije zado-
voljan postignutim. To je onaj koji
vlastitom voljom preuzima teške za-
datke i uvijek je u potrazi za mjestom
gdje bi najbolje mogao služiti. Sama
riječ "aristokracija" dolazi od grčkog
aristos što znači "najbolji" i krateo
– "vladam", dakle, radi se o vladavini
najboljih, najsposobnijih.
Za mene je plemstvo sinonim
života provedenog u radu, posta-
vljenog uvijek tako da sam sebe
mora nadrasti, pretvoriti se iz onog
što je sad u ono što se iznosi kao
obaveza i zahtjev.
Plemenit je poznat: to znači
poznat cijelom svijetu, slavan,
koji se ističe iz anonimne mase.
Podrazumijeva neobičan napor koji
je razlog slave. Odgovara, dakle,
plemenitom, hrabrom i odličnom...
Odličnika, čovjeka elite, određuje
intimna potreba da se samostalno
obrati normama izvan sebe samo-
ga, superiornima, u čiju se službu
dragovoljno stavlja. Suprotno ono-
me što se vjeruje, u esencijalnom
ropstvu živi odličnik, a ne čovjek-
masa. Život mu se ne sviđa ako ne
služi nečem transcendentnom. Zato
potrebu da služi ne doživljava kao
opresiju. To je život pun discipline
– plemenit život. Plemstvo se defini-
NOVA AKROPOLA 62

ra po zahtjevnosti, po obavezama,
ne po pravima. Noblesse oblige (Ple-
menitost obavezuje).
Stvaralački život podrazumi-
jeva režim visoke higijene, sjajnog
dekora, stalnih poticaja koji iza-
zivaju svijest o dostojanstvu. Stva-
ralački je život energičan, a takav je
život moguć samo u jednoj od ovih
dviju situacija: ili kad čovjek vlada
ili kad se nalazi u svijetu u kojem
vlada netko kome priznajemo sva
prava na tu funkciju...
Jer, osnovna uloga elita oduvi-
jek je bila, ili je morala biti, da budu
primjer.
Ljudski život, po vlastitoj pri-
rodi, mora biti usmjeren prema
nečemu, slavnom ili poniznom po-
thvatu, sjajnoj ili običnoj sudbini...
Jer živjeti znači imati neku određenu
zadaću – obaviti dužnost – a ako iz-
bjegnemo nečemu posvetiti život, mi
ga izbjegavamo... Oslobođen samoga
sebe, svaki život ostaje prepušten sa-
mome sebi, prazan i nema što radi-
ti. Egoizam je labirint... Živjeti znači
juriti prema nečemu, ići prema cilju.
Cilj nije moj hod, nije moj život; cilj
je nešto prema čemu usmjeravam
život i zato je izvan njega, daleko.
Ako se odlučim egoistično kretati
sam u svom životu, neću napredo-
vati, neću stići nikamo; vrtjet ću se
i okretati na istom mjestu. To je la-
birint, put koji ne donosi ništa...
Ortega y Gasset kao ideal navo-
di plemenit život, život akcije i
stvaralaštva. Budući da su za takav
zahtjevan život sposobni malobrojni,
nužno je da takve manjine vladaju
u društvu. Bez takvih kreativnih
manjina, ostatku društva nedostaje
orijentacije i cilja kojem bi mogao
težiti. Život se pre tvara u jalovu,
stalno ponavljajuću svakodnevicu.
Za njega je zdravo društvo uvijek ari-
stokratsko po svom ustroju, odnosno
mora biti uređeno po određenim
principima koji omogućuju posto-
janje vlasti i onih kojima se vla-
da putem njihovog pristajanja i
62 NOVA AKROPOLA
filozofija
poštivanja određenog projekta koji
vlast provodi.
Pod "vlašću" se ne podrazumi-
jeva prvenstveno materijalna moć,
uz fizičku silu. Ovaj stabilan i no-
rmalan odnos među ljudima koji
se zove vlast nikad ne leži u sili...
Vlast je normalna provedba auto-
riteta i uvijek se temelji na javnom
mišljenju... čak i oni koji žele vladati
pomoću janjičara ovise o njihovom
mišljenju i o mišljenju koje o njima
imaju ostali stanovnici... Istina je
da se pomoću janjičara ne može
vladati. Vladati ne znači oteti moć,
nego je mirno provoditi. Općenito,
vladati znači sjediti... Vlast znači
premoć jednog mišljenja, odnosno,
duha... Kako većina ljudi nema
mišljenje... duh mora imati vlast...
jer bez duhovne moći, bez vladara,
u čovječanstvu vlada metež.
Ortega zaključuje da Europlja-
ninu najviše nedostaje cilj, misija koju
bi trebao ostvarivati, kojoj bi mogao
posvetiti život i tako ga oplemeniti,
izvući iz hipnotičke kolotečine života
čovjeka-mase.
Taj projekt on vidi u ujedinja-
vanju europskog kulturnog kruga,
smatrajući da su granice nacionalnih
država već dugo više smetnja, nego
jamstvo sigurnosti. Vrlo zdušno se
zalagao za ideju ujedinjene Europe,
smatrajući to projektom prema ko-
jem bi se elite trebale orijentirati i
ciljem prema kojem bi mogle pove-
sti dezorijentirane mase, dajući im
ponovno osjećaj smisla i pothvata.
SADAŠNJOST I
POBUNA MASA
Kada danas, s povijesne distance od
osamdeset godina, čitamo ovo djelo
i razmatramo njegove osnovne ideje,
primjećujemo da se mnoge misli
mogu primijeniti na sadašnjost.
Čovjek-masa prevladao je u svim
državama, vlast koja mu služi upravo
je onakva kakvu je Ortega opisao – bez
vizije, cilja, pokušava vladati od da-
nas do sutra pomoću zadovoljavanja
interesa mase. Masa je s vremenom
prestala vjerovati u jake diktatore
(ona je na vlast dovela Lenjina,
Mussolinija i Hitlera, u razdoblju kad
je počela preuzimati glavnu ulogu na
svjetskoj sceni) – sada više voli one
koji joj obećavaju materijalno bogat-
stvo i velika prava, bez pozivanja na
dužnost i obaveze prema zajednici.
Razlike između onih koji vladaju i
onih kojima se vlada više nema.
Iako je ovo djelo svojom temom
pretežno sociološko, ipak možemo
primijetiti da rješenje ove sive situacije
počiva na samom pojedincu. Ortega
čitatelju predstavlja ustroj i psihologiju
čovjeka-mase kako bi ga upozorio na
opasnost da se i sam prepusti snažnom
procesu koji ga pretvara u takvog
čovjeka. Budući da je u njemu uvijek
bila snažna težnja za poboljšanjem
društva i zajedničkog života, Ortega je
smatrao da je emancipacija pojedinca,
njegovo pristajanje uz ideal plemenitog
života, ključ boljeg svijeta.
1 Pobuna masa, Golden marketing, Zagreb, 2003.,
prijevod Dušanka Gerić Koren
59

Posljednja počivališta velebitskih duša
P rolazeći velebitskim prijevo-
jima i raskršćima naići ćemo
na naoko bez reda nabacane
kamene ploče kojima ćemo pokloni-
ti pozornost tek kad im se sasvim
približimo. Tek tada ćemo uočiti
da se radi o osebujnim nadgro-
bnim spomenicima – velebit skim
mirilima.
Dugi niz godina mirila su bila
posve zaboravljena, spomenulo bi
60
etnologija
MIRILA
Marta Tomas
ih se tek u pokojem znanstvenom
radu, da bi u naše vrijeme prerasla
u zaštićene spomenike kulture i pre-
dmete kulturnog turizma.
Ovi su spomenici izraz je-
din stvenog pogrebnog obreda
karakterističnog za Velebit, posebice
Južni Velebit i njegovu okolicu. Sastoje
se od dva okomito postavljena ka-
mena ili dvije poluobrađene kamene
ploče (veća na uzglavlju, a manja u
podnožju), između kojih su vodor-
avno posložene manje ploče. Mirilo
je po svojoj dužini, kaže predaja, do
u centimetar jednako dužini pokoj-
nikova tijela, a podignuto je upravo
tamo gdje je na putu do groblja po-
grebna povorka zastala da otpočine.
Na tom se mjestu uzimala mira
(mjera) pokojniku, pa otud njihov
naziv. Budući da mirila označavaju
mjesta počinka duša, riječ mirila
također se dovodi u vezu s riječima
mir, umiriti, počivati. Istraživači se
slažu da su mirila najvjerojatnije
spomenici dušama.
Nastanak mirila vezan je uz
način života ljudi u zabačenim
velebitskim stanovima. Naime,
stanovništvu koje je, stalno ili privre-
meno, zbog ispaše, živjelo u planini,
nije bilo lako doći do groblja koje je
najčešće bilo kilometrima udaljeno
od njihova prebivališta. Pokojnika
bi se satima nosilo na drvenim nosi-
lima niz kozje staze, a tijekom tog
dugog putovanja povorka se smjela
odmoriti samo na jednom mjestu.
Ta su se mjesta zvala mirila, i samo
je na njima, nigdje drugdje, pokoj-
nik smio dodirnuti zemlju na putu
NOVA AKROPOLA 62
 etnologija
od kuće do groba. Također, znajući da u planini već
postoji mirilo pokojnikova bližeg ili daljeg pretka, oni
koji su nosili tijelo odložili bi ga baš pokraj tog mjesta. To
bi mjesto, mjesto počinka njegove duše, označili nekim
povećim kamenom, a povorka bi zatim nastavila put do
groblja gdje bi se obavio ukop.
Nekoliko dana nakon ukopa vratili bi se na mjesto
počinka duše i napravili joj spomenik. Položaj mirila na
Sjevernom i Srednjem Velebitu najčešće je istok-zapad,
pri čemu je veći kamen (glava) na istoku, dok na Južnom
Velebitu ima odstupanja te su poneka mirila postavljena
u smjeru sjever-jug.
Zanimljivo je da se groblja nisu posjećivala, jer ta-
mo su sahranjivana tijela koja propadaju. Ali zato se na
određene datume cvijeće, jabuke i slične darove nosilo
na mirila, jer tamo počiva duša koja je vječna. Na temu
mirila narod je ispleo mnoge priče. Jedna od njih kaže da
se tek na mirilima pokojnikova duša smiri i da su mirila
za nju spas, jer da bi inače besciljno lutala…
Najviše mirilišta ima na Južnom Velebitu i to oko
Starigrada-Paklenice, pored mjestâ Ljubotić, Koići,
Glavčice, nad Katalinićima, Kruškovcem, kod Modriča…
Najveći sačuvani lokalitet, s preko tri stotine mirila, su
Vukićeva mirila blizu Ljubotića koja su samo tri kilome-
tra udaljena od mora (iznad mjesta Tribanj-Kruščica).
Obično se tradiciju postavljanja mirila smješta u
razdoblje između XVII. i druge polovice XX. st., mada
postoje naznake da su postavljana i puno ranije. Na vele-
bitskim su obroncima obitavali Iliri, Rimljani, Slaveni,
Vlasi…, i svi su oni iz svojih postojbina donosili određene
običaje i vjerovanja. Vlasi su u svojoj pradomovini ima-
li običaj umrle pokapati u planinama, na mjestu gdje
bi preminuli, da bi ih nakon tri, pet ili sedam godina
62 NOVA AKROPOLA
ekshumirali i pokopali na mjesnom groblju. Ipak, nema
potvrde za ovaj običaj na Velebitu.
Po namjeni i formi mirila su bliska stećcima, mada
apstraktnije ornamentike, pa ih neki izvori povezuju i s
Crkvom bosanskom i bogumilima. No ukoliko su pripa-
dnici Crkve bosanske i došli na Velebit bježeći od Turaka
u XVI. st, to još uvijek ne objašnjava porijeklo mirila.
Ipak, pretpostavlja se da su neke spoznaje bogumila o
životu i smrti mogle utjecati na razvoj ovog obreda, pa
otud onda i sličnost sa stećcima.
Najčešći simboli, urezani u kamen uzglavlja, rjeđe
podnožja, jesu rozete, kružnice, trokutići s točkicama,
križ, latice, znak x, pentagram i, ponegdje, stiliziran ljud-
ski lik ili antropomorfni oblik križa. Analize pokazuju
da je apstraktno-geometrijska ornamentika preuzeta od
Ilira, te da su simboli sinkretizam ilirskih i slavenskih
ornamenata. Jedno objašnjenje za korištenje ovih sim-
bola jest da je stanovništvo bilo nepismeno. Doista, kada
se velebitsko stanovništvo počelo opismenjavati (u XX.
st.), simbole na mirilima zamjenjuje pokojnikovo ime u
kombinaciji s prezimenom, godinom ili oboje. No, ubrzo
nakon što se otpočelo s urezivanjem slova i brojeva,
tradicija postavljanja mirila zamire.
Uslijed seobi stanovništva koje su uslijedile nakon
Drugog svjetskog rata, sve je manje bilo onih kojima je
stado značilo život, a planina prirodno okruženje u ko-
jem su osjećali da je čovjek puno bliži bogovima nego
što to danas osjećamo i da je puno više od ovog fizičkog
tijela.
Ovaj jedinstveni tradicijski obred svjedoči da su ljudi
koji su nekada ondje živjeli vjerovali da je fizička smrt
samo prijelaz, prijelaz u dugovječni počinak. 
61
 crtice
HIGIJENA
još uvijek pola zdravlja
Bez obzira da li se radi o osobnoj higijeni ili onoj na
razini čitave populacije, higijenski postupci oduvijek
su bili osnovni način prevencije zaraznih bolesti. U
drevnim gradovima Egipta, Indije te Male Azije i
Srednje Amerike postojali su odvojeni sustavi ot-
padnih voda i vode za piće. Jedna je od najstarijih i
najraširenijih mjera prevencije prokuhavanje vode za
piće. Zanimljivo je da su Indijci vodu za piće čuvali u
mjedenim loncima, po svoj prilici jer je širenje
bakterija u mjedenim posudama daleko sporije
nego u glinenim (ili plastičnim), kako pokazuju
suvremena istraživanja. Količina oslobođenog
bakra i cinka u vodi koja se drži u mjedenoj po-
sudi nije štetna za zdravlje, čak i kada bi čovjek
konzumirao deset litara vode dnevno, a dovoljna
je za antimikrobno djelovanje.
Higijena ni danas nije ništa manje važna mjera
za očuvanje zdravlja. Jedan od najčešćih suvremenih
uzročnika bolesti uzrokovanih upravo nehigijen-
skim uvjetima jest bakterija Escherichia coli (E.
coli) zbog koje svake godine oboli više od milijun ljudi.
E. coli je u prirodi široko rasprostranjena, postoji u više
sojeva, a nazvana je po njemačkom pedijatru i bakterio-
logu iz XIX. stoljeća Theodoru Escherichu. Neophodan
je čimbenik ljudskog metabolizma koji sudjeluje u
izgradnji imunološkog sustava i proizvodnji vitamina
K2 važnog u apsorpciji kalcija i drugih minerala, te
omogućuje normalno funkcioniranje probave i crijevne
flore. Međutim, ukoliko se ovi inače nepatogeni sojevi
E. coli nađu izvan probavnog sustava, mogu nastati oz-
biljne posljedice po zdravlje poput sepse, upale trbušne
šupljine, pluća, moždane ovojnice, bubrega i toliko
čestih infekcija urinarnog trakta.
62
E. coli može mjesecima živjeti u vodi i zemlji. U
vodi, ali i mesu, mlijeku i drugim namirnicama brzo se
i lako razmnožava. Visoka razina osobne higijene i higi-
jene domaćinstva, prokuhavanje mlijeka, te termička
obrada mesa smanjuju opasnost od zaraze. U borbi pro-
tiv oboljenja koja ona uzrokuje blagotvorno djelovanje
pokazala su prirodna antibiotička svojstva eteričnih
ulja i ljekovitih biljaka poput čajevca, timijana, med-
vjetke, zatim grejpa te jednog od najpoznatijih prirod-
nih antibiotika – bijelog luka. Oni dodatno stimuliraju
obrambeni sustav organizma, a bakterije zbog njihove
kompleksnosti teže na njih razvijaju otpornost.
Istraživanje Sveučilišta u Kaliforniji 2007. godine
pokazalo je, primjerice, da E. coli ne razvija ot-
pornost na antibiotska svojstva meda.
Nažalost, zbog pretjerane uporabe sintetskih
antibiotika u životinjskoj hrani, većina sojeva E.
coli danas je sve otpornija. I sve prisutnija - kako
otkrivaju sanitarni pregledi vode za piće, podzem-
nih voda i prehrambenih namirnica - što ukazuje na
opasno fekalno onečišćenje okoliša. Do onečišćenja
okoliša bakterijama koje su opasne po zdravlje ljudi i
životinja može doći i uslijed elementarnih nepogoda
kao što su poplave i potresi ili industrijski uzrokovanih
ekoloških nesreća.
No, bez obzira na okolnosti i uzroke biološkog
onečišćenja, preventivnom zdravstvenom zaštitom
moguće je olakšati i spriječiti tegobe vrlo velikom broju
ljudi. Uzrečica “higijena je pola zdravlja” i dalje je više
nego aktualna! 
Šeila Lagumdžija
NOVA AKROPOLA 62
 crtice

Ta divna stvorenja
POLARNI MEDVJEDI
Život polarnog medvjeda (Ursus maritimus) ve-
zan je uz ledom okovano more. Njegovo omilje-
no stanište je “arktički prsten”, vode i otočni
arhipelag Arktika. Brojne tjelesne prilagodbe,
poput krzna na do trideset centimetara širokim
stopalima koja olakšavaju plivanje, te način
života omogućili su mu život u uskoj arktičkoj
ekološkoj niši. Krzno mu je dvoslojno, a vanj-
ski sloj debeo je do petnaest centimetara. Za
razliku od ostalih sisavaca, polarni medvjed u
ljetnom razdoblju ne mijenja boju svog snježno
bijelog krzna. Osjet njuha izuzetno mu je razvi-
jen, pa tako može osjetiti tuljana na dva kilome- set kilograma. Zatopljenjem se također povećava i broj
tra udaljenosti i jedan metar dubine ispod snijega. Iako zaraznih bolesti.
su tuljani temelj njegove prehrane, hrani se i morževima, Posljedice globalnog zatopljenja najizrazitije su
pticama, jajima, školjkama i rakovima. Polarni medvjed među južnom populacijom zaljeva Zapadni Hudson
je odličan plivač, a zamijećen je na udaljenostima i do gdje je 2007. godine proljetno topljenje leda zabilježeno
tristo kilometara od kopna. Mužjak može biti viši od tri tri tjedna ranije nego prije trideset godina. Između
metra i teži od osamsto kilograma. Jednom u tri godine 1987. i 2004. godine populacija medvjeda u Zaljevu
opala je za 22%.
Na temelju opažanja promjena u prirodi ekolozi
već desetljećima upozoravaju na njihov ugroženi op-
stanak no, nažalost, nimalo ružičaste prognoze najčešće
se ne uzimaju ozbiljno. Dio ovih promjena sasvim je
prirodna posljedica razvoja života na Zemlji i najveći
se dio bića njima postupno prilagođava. Međutim, pro-
mjene zbog kojih nestaju stvorenja kojima smo posvetili

ženka u snježnom brlogu donosi na svijet do

četiri potpuno slijepa mladunca, ne teža od jed-
nog kilograma.
Iako polarni medvjedi nemaju prirod-
nog neprijatelja, ubrajamo ih u ugrožene
vrste zbog pothranjenosti i gladovanja uzro-
kovanog gubitkom staništa. Zbog porasta
globalne temperature led Sjevernog ledenog
mora na kojem medvjedi love tuljane počinje
se u proljeće ranije otapati, pa su primorani
povući se na kopno prije nego prikupe dovoljno mas- ove retke ipak je potpomogao čovjek. Hoćemo li zaista
nog tkiva. Nedostatna prehrana smanjuje mogućnost dozvoliti njihovo izumiranje? 
preživljavanja majki i mladunaca; od 1980. godine do
danas zabilježen je pad prosječne težine ženki za tride- Aleksandar Kekanović

62 NOVA AKROPOLA 63
 zanimljivost

SAGALASSOS
Galerija kipova dinastije Antonina

N a jugozapadu Anatolije, nekih

stotinjak kilometara sjever-
no od Antalije, nalaze se
ruševine Sagalassosa, nekadašnjeg
prvog grada Pisidije.
Na Grad u oblacima, kako
je prozvan u zapadnim medijima
zbog svoga terasastog položaja na
1400-1600 metara nadmorske vi-
sine, pozornost je skrenuo Britanac
Francis Arundell kad je 1824. godine
istražio nalazište i ustvrdio da se
radi o antičkom gradu Sagalassosu.
Ozbiljnija istraživanja krenut će tek
1980-tih, jer su ga veliki arheološki
projekti u Efezu i Pergamu bacili u
drugi plan. Konačno, 2007. godina
donosi veliko otkriće – galeriju kipova
dinastije Antonina.
Kipovi su pronađeni u ruše-
vinama najveće prostorije rimskih
termi (pretpostavlja se da je to bio
frigidarium1), koja je imala tri niše
na istočnom i tri na zapadnom zidu,
s prekrasnim mozaikom na podu.
Najprije su na dubini od pet
metara, u jugozapadnoj niši, pronašli
divovske ostatke kipa cara Hadrijana.
1 frigidarium – veliki bazen s hladnom vodom u koji
se ulazilo nakon tople kupelji.
Prvo su otkrili ostatke potkoljenice i
stopalo dužine 0,80 m s prekrasno
isklesanom sandalom koja je uka-
zivala da se nesumnjivo radi o caru.
U neposrednoj blizini pronađena je
gotovo netaknuta glava, tek s manjim
oštećenjem nosa. Prema dimenzija-
ma pronađenih dijelova procjenjuje
se da je kip bio visok do pet metara.
Statua potječe s početka Hadrijanove
vladavine i predstavlja cara u vojnoj
opremi.
Novo otkriće uslijedilo je go-
dinu dana kasnije, 12. kolovoza
2008., šest metara dalje od mjesta
gdje je pronađen Hadrijanov kip, u
istočnoj, središnjoj niši. Otkrivena
je ženska glava visine 0,76 m, s
desnom rukom dužine 1,25 m te
prednjim dijelom ženskih stopala
sa sandalama s uzorkom bršljanova
lišća. Prema poznatom portretu iz

64 NOVA AKROPOLA 62

Faustina Starija
Sarda, stručnjaci su zaključili da se
radi o Faustini Starijoj, supruzi cara
Antonina Pija, Hadrijanova posvo-
jenog sina i nasljednika.
Slijedom ovih dvaju otkrića,
pretpostavili su da su u zapadnim
nišama bili postavljeni kipovi careva
iz dinastije Antonina: Hadrijana,
Antonina Pija i Marka Aurelija, dok
su u istočnim nišama bili kipovi nji-
hovih supruga: carice Vibije Sabine,
Faustine Starije i Faustine Mlađe.
Deset dana nakon toga uslijedilo
je novo otkriće koje je potvrdilo spo-
menutu pretpostavku. Pronađeni su
dijelovi velikog mramornog kipa sa
stopalom i natkoljenicom, vojničke
sandale ukrašene lavljom kožom te
desna ruka dužine 1,55 m koja drži
kuglu, po svoj prilici nekada okru-
njenu pozlaćenom brončanom figu-
rom Viktorije. Divovska glava, visine
0,9 m, s karakterističnom kovrčavom
kosom, prepoznatljivim istaknutim
očima i rijetkom bradom, upućivala je
na to da se radi o caru Marku Aureliju.
Procjenjuje se da je skulptura bila vi-
soka 4,5 m, a predstavlja jedan od
najljepših skulpturalnih prikaza cara-
filozofa u mlađim danima.
Kipovi su napravljeni od sku-
pocjenog bijelog docimijanskog
mramora, a istim mramorom bili su
obloženi zidovi urbanih građevina.
To govori o velikom bogat stvu
Sagalassosa koji je poput ostatka
Carstva dostigao svoj vrhunac u
62 NOVA AKROPOLA
zanimljivost
Marko Aurelije
vrijeme Hadrijana (117. – 138.), a
razdoblje prosperiteta grada nasta-
vilo se sve do početka III. stoljeća.
Hadrijan je bio posebno vezan
uz ovaj grad koji je zbog svog strateški
važnog položaja kroz povijest promi-
jenio mnoštvo vladara. Nazvao ga je
prvim gradom Pisidije, gradom pri-
jateljem i saveznikom Rima.
Na vrhuncu svoje slave Sagalassos
se dičio s četiri monumentalna nim-
feja, od kojih je jedan bio posvećen
Hadrijanu, knjižnicom, tržnicom
hrane, termama (golemi kompleks
čija je gradnja trajala 45 godina),
kazalištem za devet tisuća gledatelja,
te svetištem posvećenim imperijal-
nom kultu Hadrijana i Antonina Pija.
Početkom V. stoljeća pojavili su
se prvi znakovi propadanja grada, a
posebno teška vremena nastupila
su oko 500. godine kada je bio
pogođen snažnim potresom. Potom
je 541.-542. godine kuga prepolo-
vila stanovništvo Male Azije, da bi
potres iz 590. godine gotovo u potpu-
nosti sravnio grad koji je nakon toga
napušten.
Otkriće ovih veličanstvenih
kipova rimskih careva iz dinastije
Antonina ukazuje na njihovu veliku
moć i prosperitet regije koja je bila
važna poveznica i sjecište putova
Carstva od Zapada prema Istoku. 
Priredio Tomislav Peharda
65
 kratka priča

DEMOSTEN

O slušanju
Prilikom jednog većeg zbora ljudi za riječ se javio i Demosten, ali ljudi ga nisu
htjeli slušati. Tada im reče: Htio sam vam ispričati samo jednu zabavnu
pričicu. Ljudi oko njega utihnuše i on poče: Jednog je vrućeg dana mladić
unajmio magarca da bi na njemu odjahao iz Atene u Megaru. Na putu se
umorio, sjahao i legao u magarčevu sjenu. Tome se usprotivio magarčev
gospodar jer je smatrao da je putniku iznajmio samo magarca, a ne i nje-
govu sjenu. Nakon ovih riječi Demosten napusti govornicu. Prisutni ga počeše
nestrpljivo ispitivati: Stani! Reci, kako je završila prepirka? Demosten uz-
dahnu: Kako to da se tako živo zanimate za magarčevu sjenu, a ono što
bih želio reći za dobrobit našega grada ne želite slušati? 

Odabrala Nataša Žaja

66 NOVA AKROPOLA 62
 ARHEOLOŠKE REPRODUKCIJE
PRODAJNA IZLOŽBA IZ HRVATSKE KULTURNE BAŠTINE

Arheološke reprodukci-

PRODAJNA IZLOŽBA
je s motivima iz hrvatske
baštine možete pogledati
i, kao prigodan dar, kupi-
ti u prostorima kulturne
udruge Nova Akropola.

VUČEDOLSKA GOLUBICA

KRIŽ S KRSTIONICE
KNEZA VIŠESLAVA

KAIROS

Sve ponuđene arheološke

reprodukcije upakirane su
u odgovarajuće ukrasne
BAŠČANSKA PLOČA
kutije od ekološkog
materijala. Uz svaki motiv priloženo je objašnjenje na
hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

www.nova-akropola.hr
OSIJEK: D. Neumana 6, 031-200 630 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 042-320-026
PULA: Uspon na Kaštel 2, 052-544 496 ZADAR: J. Vidulića 5, 098-840-270
RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051-213 020 ZAGREB: Habdelićeva 2, 01-481 2222
SPLIT: Slavićeva 47, 021-486 366 fax: 01-2330 450
 Novo u izdanju Nove Akropole

Jorge Angel Livraga

TEBA
Egipat ili kako su ga nekada
zvali Kem, oduvijek privlači
svojom tajnovitošću. Sfinga,
piramide, veličanstveni hra-
movi i grobnice samo su dio
njegove zagonetke.
Prema predajama, njegovi
počeci sežu u duboku pro-
šlost, u vrijeme kada je Sa-
hara bila more, kada je još
postojao kontinent Atlantida,
a Memnonovi kolosi pjevali
pred izlazećim Suncem.
Jedno od glavnih središta
tog gotovo legendarnog Egip-
ta bio je grad On ili, kako su
ga Grci zvali, Teba sa stotinu
vrata, grad živih i grad mrtvih
na obalama Nila.
Autor nas na inspirativan način upoznaje s neizmjerno dugom poviješću Egipta,
s njegovim graditeljskim i umjetničkim ostvarenjima, s njegovom uzvišenom re-
ligijom i dubokom filozofijom života.

Broj stranica: 176, tvrdi uvez, visina knjige: 21 cm

Cijena: 90 kn

Osim u knjižarama, knjige možete kupi� ili naruči� u našim prostorima ili na adresi uredništva:
Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb

OSIJEK: D. Neumana 6, 031-200 630 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095-5959-950 ISSN 1330-9714

PULA: Uspon na Kaštel 2, 052-544 496 ZADAR: J. Vidulića 5, 098-840-270
RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051-213 020 ZAGREB: Habdelićeva 2, 01-481 2222
SPLIT: Slavićeva 47, 021-486 366 fax: 01-2330 450

www.nova-akropola.hr