PRINC I ČAROBNJAK

Jednom davno živio je mladi princ koji je vjerovao u sve stvari… osim ove tri: nije vjerovao u princeze,
nije vjerovao u otoke i nije vjerovao u Boga. Njegov otac, kralj, rekao mu je da takve stvari ne postoje.
Kako u očevom kraljevstvu nije bilo princeza i otoka, a ni Boga se nije dalo primijetiti, princ je
vjerovao ocu.
Ali jednog dana princ je pobjegao iz palače i zalutao u susjednu zemlju. Zaprepastio se kada je s obale
vidio otoke, a na njima čudna i uznemirujuća stvorenja o kojima se nije usudio razmišljati. I dok je uz
obalu tražio barku, prišao mu je muškarac u večernjem odijelu.
“Jesu li to pravi otoci?”, pitao je mladi princ.
“Naravno da su pravi otoci”, rekao je muškarac u večernjem odijelu.
“A ta čudna i uznemirujuća stvorenja?”
“To su prave, stvarne princeze.”
“Onda i Bog mora postojati!” zavapio je princ.
“Ja sam Bog”, odgovorio je muškarac u večernjem odijelu i naklonio se.

Mladi princ vratio se kući što je prije mogao.

“Dakle vratio si se”, rekao je njegov otac, kralj.
“Vidio sam otoke, vidio sam princeze, vidio sam Boga”, prijekorno je odgovorio princ.
Kralj nije ni trepnuo. “To nisu stvarni otoci, niti stvarne princeze, a ne postoji ni stvarni Bog.”
“Ali vidio sam ih!”
“Reci mi kako je Bog bio obučen.”
“Nosio je večernje odijelo.”
“Jesu li mu rukavi kaputa bili zavrnuti?”
Princ se prisjetio da su bili.
Kralj se nasmiješio. “To je odora čarobnjaka. Nasjeo si.”
Nakon toga, princ se vratio u susjednu zemlju. Otišao je na istu obalu, gdje je ponovno susreo
muškarca u večernjem odijelu.
“Moj otac, kralj, rekao mi je tko si ti,” ogorčeno je rekao princ. “Već si me prevario, ali nećeš
ponovno. Sada znam da to nisu pravi otoci i prave princeze jer ti si čarobnjak.”
Čovjek na obali se nasmiješio. “Ti si onaj koji je u zabludi, dječače. U kraljevstvu tvog oca postoje
mnogi otoci i princeze. Ali on te začarao pa ih ne možeš vidjeti.”
Princ se zamišljeno vratio kući. Kada je vidio oca, pogledao ga je u oči. “Je li istina da nisi pravi kralj,
već samo čarobnjak?”
Kralj se nasmiješio i zavrnuo rukave kaputa. “Da, sine, ja sam samo čarobnjak.”
“Znači da je muškarac u drugoj zemlji bio Bog.”
“On je još jedan čarobnjak.”
“Moram znati istinu, istinu izvan magije.”
“Nema istine izvan magije”, rekao je kralj.

Princ se rastužio. Rekao je da će se ubiti. Kralj je na to magijom prizvao Smrt. Smrt je stajala pored
vrata i koščatom rukom prizvala princa.
Princ je zadrhtao. Sjetio se predivnih, ali nestvarnih otoka i nestvarnih, ali predivnih princeza.
“U redu”, rekao je, “mogu se nositi s tim”.

“Vidiš, sine”, rekao je kralj, “i ti sada postaješ čarobnjak”.