Dinko Šimunović:

Muljika

IZDAVAČ: Zagrebačka stvarnost

MJESTO I GODINA IZDANJA: Zagreb,2000.

AUTOR PREDGOVORA: prof. Ante Lučić

VRSTA KNJIŽEVNOG DJELA: Pripovjetka

MJESTO I VRIJEME RADNJE: Manastir Draga,početak 19. stoljeća

TEMA: Muljikina (Boja) jedinstvenost

IDEJA: Jedinstvenost bi se trebala poštovati,a ne ismijavati.

VLASTITO MIŠLJENJE: Djelo mi se nije dopalo.Ne sviđa mi se način na koji se odnose

prema posebnom i drugačijem biću od svih ostalih.

GLAVNI LIKOVI I KARAKTERIZACIJA:

1. MULJIKA – dolsovno mekani ,a kadikat bijeložuti kamen,drugačija od svih drugih

namastiričanki,jedinstvena,posebna, ' Vitka je i bijela, tamnih, krupnih očiju(...)vele da
je suha i žuta.' , ima 14 godina,zato što nije ko i ostale namastiričani smatraju da je
bolesna, ' I kosa je u nje nekako čudnovata;valovita,smeđa,ne lašti se.',mlinareva
kći,otac Joviša ju je tukao kada se napio,' U gradu bi rekli da je kao parski mramor,a
namastiričani: 'muljika pa muljika!',ista majka,pravo ime joj je Boja
2. Ilija – krčmarev sin,vratio se iz vojske,namastiričani ga zovu Ilijica,a on je sebe zvao
Elias Kurtović, 'Lice u njega bilo obično, tj. okruglo i crveno, kao što je u
namastiričana bivalo oduvijek.' , oženio se Muljikom,' Ilijica nije imao dugo i žuto
bolesno lice,već puno,okruglo i crveno;ni prsi upale i kašljucave, već visoke i zdrave,
ali je ipak bio svoje ruke psiholog,...'

FABULA:

Pripovjetka započinje opisom manastira Drage te njegovih stanovnika koji su sami sebe
uvijek nazivali namastirčanima.U tom selu nalazilo se 50 stanovnika.Selo je imalo dvije
Crkve,dva mlina,sedam kuća i jednu krčmu te se izdvajalo po brojinim prirodnim ljepotama
kao što se jezera,potoci i rijeke. Svi stanovnici su se međusobno poznavali. Imali su jednoga
doktora,Musu,koji je znao liječiti samo ogrebotine od kolaca ili noževa.Drugih bolesti u selu
nije bilo.Sve djevojke su se trebale udati za svojih 14 ili 15 godina.Sa 18 godina imale su
djecu te su se smatrale usidjelicama. Isticale su se prema svojoj jakosti i velikim crvenim
obrazima. Tu je postojala jedna djevojka,Boja,koja se u svim pogledima razlikovala od ostalih
djevojaka.Nije bila popunjena,nije mogla nositi teske stvari i bila je posebna te su joj
stanovnici izmislili pogrdan nadimak,Muljika.Njezin otac imao je mlin.Nedaleko mlina bila je
jedna krčma u koju je često zalazio.Kada bi se pijan vratio kući Muljika bi uvijek dobila
batine. Krčmar je imao 3 kćeri koje je udomio i dva sina koja je ženio.Jedan sin zvao se
Ilija.U selu je svima bio poznat pod nadimkom Ilijica.Kada se vratio iz vojske otišao je na
Sitnicu i duboko jezero.Tamo je ugledao Muljiku koja mu je odmah privukla pažnju.Nekoliko
tjedana kasnije došlo je vrijeme kada su se djevojke trebale udavati.Joviša,Muljikin otac
trebao je dati svoju kćer.Razlikovala se od svih drugih pa nije bila baš omiljena u selu i nitko
ju nije htio za mladu.Saznavši to,Joviša je htio na sud.Muljika se na kraju udala za krčmareva
sina,Iliju.Njegovom ocu Petrasu to nije bilo po volji zato što su svi govorili da je bolesna
samo zato što se razlikovala od drugih.Bila je preslaba da bi radila.Kada je došla zima
Muljika se razboljela i na kraju umrla.