 Društveno-historijska pozadina djela,autobiografsko

djelo
Goetheov roman Jadi mladog Werthera smatra se reprezentativnim
romantičarskim djelom. U ovom djelu imamo sve odlike romantizma.
Kada govorimo o ovom veoma važnom Goetheovom djelu moramo
spomenuti i Weltshmerz, a to je «svjetska bol».

Nakon što je francuska revolucija proklamirala ideale slobode, bratstva

i jednakosti, a ti ideali potom ostali samo neostvareni san, romantičari su
se razočarano okrenuli od stvarnosti, izražavajući jedno depresivno
raspoloženje, koje su sami nazvali «svjetskim bolom» (njem. Weltshmerz)
ili «bolešću vijeka» (franc. mal du siecle). Bio je to osjećaj nemoći,
besperspektivnosti i izgubljenih nada. Ta rezignacija jedna je od
najkarakterističnijih crta romantičarske osjećajnosti. U to raspoloženje
padali su svi romantičari, a neki su stalno bili u njemu. Sloboda za kojom
su čeznuli i za koju su se mnogi od njih zaista i borili ostala je neostvaren
san. Zato su je oni počeli tražiti na drugoj strani, izvan društvene
stvarnosti svoje epohe, u dalekim egzotičnim zemljama, u davno doba
srednjovjekovnih vitezova, u dubinama vlastite duše...

U tom smislu za romantičarsku osjećajnost naročito značajno bilo je

otkriće prirode.
Individualistička ideja dobila je jak izraz u Goetheovom romanu Jadi
mladog Werthera. Godine 1768. Kestner se vjerio s petnaestogodišnjom
Šarlotom Buf. Goethe se upoznaje sa Lotom i strasno se zaljubljuje u nju.
Kad je saznao da je ona vjerenica njegovog prijatelja, Goethe se trudio
da obuzda svoja osjećanja i oni produžuju da budu drugovi, mada
Kestner i Lota vide šta se dešava u pjesnikovoj duši. Osjećajući da više
nije u stanju da se bori sa sobom, Goethe odlazi iz Veclara ostavljajući
dirljivo pismo svome prijatelju. Po povratku u Frankfurt on ne prestaje
da voli Lotu i osjeća potrebu da preživjelim utiscima da umjetnički oblik.
Goetheova ljubav, veclarski službeni utisci i samoubistvo Jeruzalema
(sekretar poslanstva kojeg je Goethe upoznao u Veclaru) poslužili su za
temu čuvenog romana.
Goethe se koristio njima kao osnovom da prikaže patnje jedne
dubokomisaone ličnosti, koja nije nalazila zadovoljenja u ukočenosti i
opalosti društvenog života, ličnosti sa grandioznim pretenzijama, koja
nije znala da se pomiri sa stvarnošću, da nađe sebi zadatak. Werther je u
književnosti prvi veliki predstavnik shvatanja svijeta koje se naziva
svjetska tuga i koja je početkom XIX stoljeća zavladala duhovima
evropskog društva. Werther je prototip onih razočaranih junaka koji su
bili prekrili Evropu sa tajnim žigom na čelu, sa svojim neshvatljivim
patnjama, potresajući osjećajna ženska srca... Werther je, prema Karlajlu,
prvi zvuk one strašne, žalosne pjesme koja je obišla gotovo sve zemlje i
toliko uticala na ljude da su postali za sve drugo gluhi. On je postao tijelo
i krv čitavog književnog doba, stvorio grupe sentimentalnih pisaca, koji
su svoje žalbe i jauke objavljivali cijelome svijetu, dok ih ne bi ozarila
svjetlija zraka ili, kao što je bivalo u najgorem slučaju, dok se ne bi
umorili i dok ne postade za sve jasno da su žalbe i jauci besplodno
zanimanje. To shvatanje svijeta poniklo je u sukobu ideala sa stvarnošću,
koja im nije odgovarala. Čovjek nije mogao da život posmatra mirno. On
nije mogao da se pomiri sa svojom ograničenošću, nije mogao da se
odrekne svojih ideala, a u isto vrijeme vidio je da za njih nema mjesta u
stvarnosti. Tada se u njemu pojavilo tužno osjećanje prema životu i
prema svojim silama. On nije vidio u životu ništa, osim jedne
neobjašnjive besmislenosti, nije razumijevao cilj, egzistenciju, nije vidio
dostojan cilj svojih sila. Svjetska tuga je žalost nad svijetom, koji sa
svojom stvarnošću protivrječi unutrašnjim zahtjevima čovječije ličnosti.

Junak romana Jadi mladog Werthera, koji se pojavio 1774. godine,

uzbudljiv je, osjetljiv, sanjalica. Dubok duh i osjetljivo srce primoravaju
ga da snažno osjeća nesaglasnost između svoje ništavnosti i veličine
svijeta, kobnu nesaglasnost između težnji koje ispunjavaju dušu čovjeka,
s jedne strane, i njegovih sposobnosti da ih ostvari, s druge, između
težnji da se otkrije suština svijeta i našeg ograničenog znanja.

«Iako nije mogao predvidjeti efekat svoga romana, Goethe će čitavig

pedeset godina nakon pojave Werthera u razgovoru s Eckermannom
izjaviti sljedeće: ’Werther je značio događaj zato što se pojavio, a ne zato
što se pojavio u izvjesnom vremenu. U svakom vremenu ima toliko
neizrečenog bola, toliko potajnog nezadovoljstva i prezasićenosti životom,
a u čovjeku pojedincu toliko nesređenih odnosa prema svijetu, toliko
sukoba njegove prirode s građanskim institucijama, da bi Werther značio
događaj i kada bi se tek danas pojavio.’» (Predgovor; dr. Mira Đorđević;
Johann Wolfgang Goethe (1999), Jadi mladog Werthera, Svjetlost,
Sarajevo)

 Iz Goetheove biografije znamo kakva je bila zagušljiva atmosfera u

činovničkom svijetu tadašnje Njemačke. I nije čudo što služba u
poslanstvu, sa punim odsustvom stvaralačkog rada, nije mogla da
zadovolji Werthera, toga Stürmer und Drängera (Stürm und Dräng –
književni period koji je dobio naziv po drami Klingera u drugoj
polovini XVIII stoljeća) s visokom predstavom o ličnosti, junaka
titanskih pretenzija koji je tražio za sebe grandiozna djela i podvige.
Za jednu ličnost, nezadovoljnu stvarnošću, uvijek ima mogućnost da
se bori s njom i sa uzrocima nesavršenosti društvenog života.
Wertheru je nepoznat taj pravi socijalni instinkt, kao što je bio
nepoznat i drugima iz svog perioda s njihovim krajnje
individualističkim pogledima.
 Oni su tražili slobodu, ali ne slobodu ograničenu uslovima općeg
života, već neobuzdanu i neopredjeljenu. Werther je ličnost koja stoji
na granici našeg vremena svjesnog naučnog i društvenog rada
ličnosti i epohe u kojoj su vladali tradicija i autoritet, kada ličnost nije
mogla da misli o promjenama učvršćenih formi života.
 Werther je postigao besprimjeran uspjeh u historiji književnosti.
Tužni Wertherov protest i probuđena kritička misao, koja je
obuhvatila svijet i život, našli su odjeka u srcima omladine, koja je
gušeći se u teškoj atmosferi tadašnje Njemačke, lišene političkog i
socijalnog interesovanja, težila svjetlosti i slobodi. Werther je
najkarakterističnija ličnost perioda Stürm und Dräng.
 Roman je pisan uzvišenim stilom, ima mnogo patetike, retorike i
može se kazati da je stoga romantičarsko. Jezik je pak jednostavan,
blizak puku (jer je u to vrijeme Njemačka i privredno i društveno
zaostajala za Europom, posebice Engleskom i Francuskom), bila je
razlomljena na manje državice, a obrazovanje je bilo zaostalo (čak i
 ono najosnovnije), vladala je velika nepismenost te je puk imao slabe
navike čitanja; o puku:13 str
 Roman je izazvao dosta kontroverzi, jer je bio kao „okidač“ za seriju
samoubojstava mladih ljudi, zbog čega je jedno vrijeme bio
zabranjen, a nastao je i pojam "verterizam" , što znači svjetonazor i
životni stil oblikovan po uzoru na Werthera i koji se javlja odmah
nakon izlaska anonimnog izdanja romana.
 Rađanje romantizma uvjetovano je društveno-povijesnim
činjenicama. Romantizam se javlja u vrijeme velikih društvenih
potresa i nacionalnih pokreta u razdoblju dotrajavanja i raspadanja
feudalnih društvenih oblika i jačanja građanstva. Pokazatelji su te
društvenopovijesne uznemirenosti i mijene značajni povijesni
događaji: buržoaska revolucija u Francuskoj 1789., Napoleonov
uspon i osvajanja, pobjeda reakcije, ustanak dekabrista u Rusiji 1825.
Ti društveni potresi utjecali su i na životni nazor. Oblikovanje novog
životnog nazora prolazilo je kroz nekoliko faza: sentimentalizam i
melankolija odgovarali su raspoloženju buržoazije u
predrevolucionarno vrijeme, pesimizam i klonuće zahvaća
aristokraciju nakon završetka buržoaske revolucije, a padom
Napoleona osjećaj klonulosti i razočaranja poprima opće razmjere.
 Uzroke razočaranju i klonulosti valja tražiti u neskladu građanske
ideologije i građanske stvarnosti. Revolucija, naime, nije ostvarila
proklamirane ideale - bratstvo, jednakost i slobodu. Generacija
romantičara ne vjeruje u sklad života kako ga je predočilo
racionalističko XVIII. st. Odriče se ideala o vrhunskoj vlasti razuma i
traži uporište u emociji i jakom individualizmu. Romantizam se u
umjetnosti (književnosti, likovnom, glazbenom i kazališnom
stvaralaštvu) javlja kao reakcija na ideologiju i umjetnost prethodnog
razdoblja - klasicizma, odnosno racionalizma.

Autobiografsko djelo:
 Goethe nikad nije upoznao ljubav jedne žene, iako ih je volio do
poslednje čestice svog bića. Lota nije usamljen slučaj. Žene ga zaista
nisu mogle voljeti. Nešto u njemu ih je odbijalo od njega, iako im je
privlačio pažnju prije svega svojim izgledom. Bio je izrazito lijep
muškarac, i tu svoju ljepotu, po svjedočanstvu savremenika, sačuvao
 je netaknutu sve do duboke starosti. Ipak, božanski pesnik ljubavi
znao je samo za ljubav kurtizana. I neobično, iako u samom vrhu
njemačke aristokratije, obilježen slavom i divljenjem, na sveopšte
zgražavanje taj vrhovni i priznati arbitar evropske kuture, živio je u
braku sa ženom koja je, blago rečeno, bila na ivici morala i koju
uopće nije volio niti ona njega. Polupismena i bez duha u sebi,
izgleda da je jedina mogla podnjeti i prihvatiti Goetheovo prisustvo.
Nešto je bilo u njegovoj prirodi što nije moglo izazvati ničiju ljubav.

 Individualistička ideja dobila je jak izraz u Goetheovom romanu Jadi

mladog Werthera. Godine 1768. Kestner se vjerio s
petnaestogodišnjom Šarlotom Buf. Goethe se upoznaje sa Lotom i
strasno se zaljubljuje u nju. Kad je saznao da je ona vjerenica
njegovog prijatelja, Goethe se trudio da obuzda svoja osjećanja i oni
produžuju da budu drugovi, mada Kestner i Lota vide šta se dešava u
pjesnikovoj duši. Osjećajući da više nije u stanju da se bori sa sobom,
Goethe odlazi iz Veclara ostavljajući dirljivo pismo svome prijatelju.
Po povratku u Frankfurt on ne prestaje da voli Lotu i osjeća potrebu
da preživjelim utiscima da umjetnički oblik. Goetheova ljubav,
veclarski službeni utisci i samoubistvo Jeruzalema (sekretar
poslanstva kojeg je Goethe upoznao u Veclaru) poslužili su za temu
čuvenog romana. Goethe se koristio njima kao osnovom da prikaže
patnje jedne dubokomisaone ličnosti, koja nije nalazila zadovoljenja
u ukočenosti i opalosti društvenog života, ličnosti sa grandioznim
pretenzijama, koja nije znala da se pomiri sa stvarnošću, da nađe sebi
zadatak.
 I likovi i događaji iz romana zapravo su oblikovani prema uzoru na
stvarne osobe iz Goetheova života. Tako se može iščitati kako je
Lotta zapravo Charlotte Buff, a njezin zaručnik Kestner Albert, te oni
u prvom dijelu romana oslikavaju piščev odnos s parom. U drugom
dijelu romana Werther doživljava sudbinu Goetheova prijatelja
Jerusalema, koji se ubio zbog nesretne ljubavi.
 Mnogo je referiranja na druge književne tekstove; Goethe se dosta
poziva na Bibliju, a pojavljuju se i književnici Homer i Ossian.