332 Rabindranath Tagore, koga on joS nije mogao potpuno Ijudima darovati. [stom je u Euhari- stifi pun Duha Sv., koga on moZe da potpuno i daruje, Ne smijemo misliti, da se Krist, kako je sada u nebn, moze otci- jepiti od Euharistiie i biti na&im hlichom, koji mj jedemo i koji nam daje snagu i Zivot. Ne i bez obzira na to, da izritaj »mi iedemo Kri- sta, Krist je naS hijeb« nije zgodan, ipak se moramo sietiti, da: mi. od Krista ne bismo moglj primiti nadprirodne saage niti nadnaravnog vota kad bi bio otcijeplien od Euharistije. Jer u dovrScnom je mesij- skom kralievstvu na zemlii po boZanskoj naredbi, prema !v. 6, prema nauci Crkve i sy, Otaca Euharistija izvor svih milosti, svake nadpri- rodne snage i svakoga nadprirodnog Zivota, pa tako primamo svaku milost posvetnn, kad ticlesno jedemo Eubaristiju, pomotu sv. priéesti. Mi doduSe primamo milost posvetnu i po krStenju i drugim sakramen- tima, po molitvi i dobrim diclima. Ali je svugdje kod tog primania posvetne milost; sadrZana isto duhovna privest, koja dui, i ako ona toga ne zna, dovodi ovu milost iz Euharistije, pa duSa tu milosti prima iz Euharistije, iz nje crpe, jede i piie. Take eto imamo svu svietlost i Zivot, svu pravednost i svetost po tom, Sto jedemo ovai hlieb, To: nam eto napokon otituie potpuno znatenje izritaia »Euharistija je andeoski hlicbe: Kako vjeéna Rijet u slavi daje andelima { svecima svu svictlost i Zivot j tako utaZuje njihovu CeZnju, tako i mi liudi na Hii imamo svu svietlost j Zivot, ako fedemo. upudenu Rijet u Euha- ristiji. Riieé ic « svom BoZanstvu Zivi hlich za onc, koji ga gledaiu. a Rijet u tijelu iest u Euharistijj Zivi hijeb za one, koji vieruju, da icd- nom time dodu do gledania onoliko, koliko u doba ku&nie iedemo an- deoski hjeb ovdie, toliko ¢emo ga udivati u nebeskoj slavi. Svoju du&u dakle otvorimo po moguénost; sasviny dnevnoj pritesti, te svaki dan Sto Ee3éoj duhovnoi pritest revaim: kreposnim Zivotom. Iedimo vruéom éeZniom andooski hljeb, da ga i u vjetnosti jedemo Sto savrsenije. E. Springer D. 1. (ete) . Rabindranath Tagore. G. 1913. oglasile su novine, da je knjizevnu Nobelovu nagradu dobio Indijac Rabindranath Tagore. .Liudi su u vetini pitali: Tko je on? KnjiZevnicima je bio davno poznat, jer Nobelova nagrada pri- znaje, a ne stvara tekar slavno ime. Ako i malo pogledamo u niegova diela, morat ¢emo kazati, da je ta slava posve opravdana. Kad je g. 1920. prolazio Amerikom, te g. 1921. Engleskom f srednjom Evropom, iziSao mu je u susret gotovo sav kulturni i kniiZevni svijet. Slitno je dozivio ovaj piesnik i ove godine u svibniu, kada je doSao u RimRabindranath Tagore. 333 kao >gost talijanskog naroda«, On je danas svjetska litnost i svietski piesnik, pa je pohodio u novemibrn i naS Zagreb. Pravo da se’ njime pozabavi i »Zivot« i niegovi Stovani Zitaoci. 1. Zivot R Fagore. Rabindranath se rodio' 7. svibnja 1861. u Kulkutti, i to kao nai mladi od 7 braée. Njegova se obitelj zove po indijskom obliku »Tha- kure (sanskritski »thakkuras, t. j. bo%anska slika), ali je za viSe po- kolienja dobila engleski dotetak »Tagore«. Od 10. vijeka spominie se ta abitelj, te su mmogi njezini Clanovi igrali veliku nlogu u povijesti Bengala. Rabindranathov je djed Dwarkanath bio svieiski tovick, pa Su ga radi niegove rasipnosti zvali »Prinz Thakur«. On je bio sklon zapadnoj kulturi. Na pata je po 'Evropi putovao kao. velika’, te ga je kraljica Viktorija u Londonu primila kao gosta, a tako i Louis Filip u Parizu. Ovaj je died umro na putu i ostavio silne dugove. Rabindranathov otac Dbendranath (1817.—1895.) imao je takoder smisla za zapadnu umjetnost 4 znanost, ali ie ostao Indijac te nije nikada iziSao iz Indije. U drugom dijelu svog Zivota povulsao se na svoje imanje blizu gradiéa Bolpura i Zivio kao pustiniak: Swog je oca Rabindranath rijetko kada vidio u dietinstvu, jer ic otac mnogo putovao. Tako je odgoj diece bio u rukama sluga. NaSeg je dietaka veé za rana zanimala prirodna liepota. Sam veli, da se malo sjo¢a svoje mladosti, ali to znade kako ga je écsto znalo obuzcti ugodno tuvstvo u promatranju liepote. On piSe: »Sav mi se svijet prigini pun taina, pa sam dnevno bambusovim Stapom kopao u zemlji, ne bi It otkrio koju od tih taina, Sva liepota i milina i sav miris ovog svijeta, sve kretnic judi, buka na ulici, kokosova stabla u kuénom vrtu smokva na ribnjaku, siena na vodi, jutarnji miris cvije¢a — sve mi je dalo te sam éutio prisutnost nejasnog poznatog bita, koje na se uzelo toliko oblika, upravo kao da hoée da bude u mom druStvuc. On se sjeéa i toga, kako je 2a vriieme epidemije morao' poti iz Kal- kutte k rodbini, koja je imala svoju vilu na Gangesu. Rabindranath je za rana do8ao n Skolu, i to w Oriental Semix . nary, Normal School, Bengal Academy, ali nigdie se nije istaknuo kao dobar utenik. U Skoli je bio od 10. do 16. sata. Tu je svaSta udio: matematiku, geografiin, poviiest, bengalsku kniiZevndst, matevanje, risanje i t.d. U 11. godini dobtio je sveti gajtan, a to ie znak brah- manskog staleZa. Tu je svetanost obavio sam otac, a na niu se morao pripraviti dugim duhovnim vieZbama. Jo8 se jate zasieko u pamet mladom piesniku izict na Himala i to s ocem, Tada ie prvi puta dobio potpuno odiiclo s krasnom kapom. No i tu je morao imati redovitu pouku, jer ie otac to bio odredio. Od Bolpura sn ili uzduz Gangesa, te su pohodili sveta miesta Indije do Amritsara, gdje je »zlatni bram« Sikha. Tn se otac zaustavio miesec dana, te odatle334 Rabindranath Tagore. krenu’e u brda, odakle je otac poslao djetaka natrag iza nekoliko mijeseci. Odslije nije bio podvrgnut slugama i postao je Rabindra- nath pravim %lanom svoje obitelji. Sad je doSao u biizi dodir s maj- kom, te ioj ie smio na terasi lieti pripovijedati o svojim putovaniima i Gitati stari junatki epos »Ramayana« u sanskritskom jeziku. No mater mu umre, kada mu ie bilo 13 godina. Nato je s uéiteliem san- Skritskog jezika Gitao i udio jednn Kalidasinu piesmu, a Macbetha je morao prevoditi u versima na bengalski jezik. Rabindranath je rado opéio i Zivio u Ssvoioj obitelii u Kalkuti. Niegov je etvrti brat D&jotirindranath bio muzitar ; komponista, pa ie Rabindranath rado sluSao njegovo fantaziranje na glasoviru. I Zena tog brata raspravliala je testo s njime o kniiZevnosti. To ie bilo doba, kada se pojavila moderna knjizevnost i u Bengaliji. Tago- rina je kuéa bila neko Zari$te te renesanse. Po Bengaliij se bio raSirio rodoliubni pokret »SvadeSi«, koji je htio da istisne tudu robu i stoga ie uveo protiv engleske industrije vlastite sumporne Sibice, mekanitke tkaonice i drugo. Bengalski su rodoljubi zalazili u ovu Tagorinu kuéu, pa je ona izgledala kao kniiZevni ; polititki salon. To dakako nije moglo ostati bez utjecaja na mladiéevu duu. Kad je Rabindranathu bilo 8 godina, upoznao ga neki rodak $s dengalskim stihom, koji ima 14 slogova te ga potakne neka bi sam napravio slitan stih. Djetak je krasno uspio, pa ga je to potaklo da je taj rad nastavio. U to doha knjiZevnt krugovi spremali da iz- dadu stare pjesnike iz prve cvietne periode bengalske kniizevnosti (na pr. Caitaja 1486-1534). Tada je bilo Rabindranathu 16 godina. On spjeva nekolike pjesama u stilu te stare bengalske piesme i rete svojima, da ih je naSac u nekotn starinskom rukopisu pjesnika »Bhanu Singh«. Prijatelji niegovi oduSevise se za nepeznatog picsnika, ali kao da se razoéaraSe, kada im je piesnik otkrio svom Satu. Dva pjesnikova brata osnovaSe tada Yasopis »Bharati<, koji je donio i te Rabindranathove pjesme. U istom asopisu obielodani Tagore 4 svoju oduliu piesnm »Kavikahinic. U drugom je tetaju Tagore obielodanio svoja pisma s puta, jer ga ie niegov brat (drugi po dobi} poveo so- bom u Englesku. No prije toga ode s bratom u Amedabad, gdie ie obitavao u ogrommoj zapuStenoj palaty padigaha. U= toi osamlienoi zgradi pjesnik je nmogo razmi8ljao. Tu je uzeo gradu za svoju pripo- vijest »Gladno kamenje«. Kada je Tagore do8ao u Englesku, tn fe prvi puta ugledao snijeg. Nastani se kod svog brata u Brighton, adie se i nautio kako da opéi s djecom. U Londonn je pohadao sve- udili$te, da se posveti pravnoj struei No tu je bio slabe sreée. S ve- im je veseliem poteo da sluSa predavanja iz engleske knjiZevnosti na University College § tu se zadubao u engleske lirigare 19. vijeka: Shelleva, Wordswortha i Browninga. Tu ie upoznao, da je niegov pozlv: biti piesnikom.Rabindranai Tagore. 335 Kad se madi pjesnik povratio kuéi, pade u manu svih drugih svoiih savremenika: u neobuzdanu strast ma za dim bilo. 1 om pote oboZavat; kao i drugi bengalski pjesnici Shakespeara, Miltona i By- rona. Sada je on spjevao mala muzikalnu dramu »Valmiki Pratibhac (Valmikin duh) i to za svoju obitelj, ne za javnost. U ovo se doba Tagore povukao u sobu pod krovom, da tu Zivi povuéeno u svom piesniékom snatrenju. Tu odluéi, da se ne ée drZati nikakovih pra- vila ni doma¢eg ni vaniskog piesniStva. Obitelj ga _u to doba opet poSalie u Englesku, da postane juristom. No on prije nego ¢e kre- nuti u daleki svijet, ode u Madras ; pohodi muzikalnog brata Déioti- rindranatha u Téandernagaru, koji je imao krasnu vilu na obali Gan- gesa. Tu okolica tako zanese Tagoru, da se tome nije mogao oteti, te je usliknuo: Ovdie je moja domovinal Tagore je sada izdao prvu kniign svojih pjesama pod naslovom »Sandhyasangita« {veternje pjesme) g. 1879. Neka turobnost ie oznaka te kniige. Tu je u ovoj vili, na obalama Gangesa, Tagore na- pisao i prvi svoj roman. U to se doba i uévrstilo niegovo shva- éanje o svijetu i zada¢i piesnika. Kod brata je napisao i prvu svoju vainu dranm »Osveta naravic. Kad se Rabindranath vratio kui, bilo mu je 22 godine, pa se oZeni. Nastani se u Kalkutti (Lower Cicular Road). Iz kuée-je vidio tadnitke potleuSice. Svakome je i8ao na ruku. I knjiZevni rad ove prijestolnice po raznim klubovima opet ga oZivi i zanese. Znanci su ga zvali Saliivo »The Bengal Shelieye i »The lisping Poete. Iza »Jutar- njih pjesama« objelodani viSe svezaka liritkin pjesama, te dramatske pjesni »Sanyasic, te »Citra« i »Krali i kraljicac. Slava i socijalni po- foZai previSe ga zanijeSe, pa mu to dosadi i povuée se na imanje u Ghazipur. No! itu mu dojadi samoéa i za%eli se radinog Zivota. G. 1891. mu povjeri otac upravu obiteliskog imania »Silaida« na nl- jeci Padmi. Tu je obilazio imanie i upoznao seljatki Zivot u Benga- lj. Sam veli, da je to najbolii dio niegova Zivota (1891—1895). Tada je napisao vise pripovijesti, Uanaka o umijetnosti, vieri, politici, o socijalnim pitanjima. U isto je doba izdavao svoj Gasopis »Sadhana«. Vetina je njegovih pjesama ove periode ljubavna. Na selu ie joS vi8e zavolio viersko shvaéanje, pa je doSao do uvierenja da je zada- tak Indije unijeti u Sovjefanstvo ovo viersko uviereni¢, G. 1897-1901. je patriotska periioda Tagorina rada. Tada je spievao vise rodoljubnih pjesama i napisao viSe romana ft Clanaka. Tu on bira gradu iz starih bengalskih pri¢a i pripoviiesti. SvrSetkom te periiode izdao j¢ prvu kniigu svoje vierske lirike »Naibedyac (Zrtva). Nekoje opjevane legende nalaze se u >Berbie. U to doba osnovao ie Tagore u Katkutti akademiju umjetnosti, koja ée obnoviti indijsko slikarstvo. i uz sluZbeno englesko sveutiligte osnovati ¢ nacijonalno indijsko sveutili8te U isto je doba g. 1901. on336 Rabindranath Tagore. podigao posebmu &koli na svom imanju u Santiniketann (99 milja od Kalkutte).. Sto je ta Skola? Tu po starom obiSaju utenik izabere uti- telja, kod njega Zivi # dvori ga i sinZi mu Za viSe godina. U staro su doba bile Sumske kolonije na glasu radi velikih uitelia. Kada uéenici dotjeraju blago kuéi, onda ih je uditelj poduéavabo, alii viSe svojim primierom. Sva je takova skupina Ziviela u Bogu. Jednostavnost, srdagnost, materijalnj i dugevni rad — to je oznaka ove Skole. Uée- nici sobom upravljaju, a Tagora je pisao drame i pjevao picsme za tu svpiu Skolu. On je tim mladigima nepogreSivi »guru« (Casni) ubitelj. Tagore ie osnovao tu Skolu s 5 uéenika; danas ima 200 uéenika i 30 néitelia. Tagore je osnovao g. 1901. novi svoj Casopis »BangadarSana« (ogledalo Bengalije). No u novom vijeku stigoSe pjesnika i neke ne- zgode. Najpriie umre mu Zena, a domalo i kéerka. Piesnik ima uza se Sina. kome je 5 godina. Sinw je spievao knjigu piesama »SiSn« (djeak), ali mu i to dijete domalo umre. Odi 5 diece Zivi su samo nai Stariji piesnikov sin (koji se zove kao i otac i Zivi skupa sj njime) i najmlada kéi Mira Debi (sada je udata Zena, Ganguli). Ovo je sve raspoloZilo Tagoru, da se posveti Sto vise nutarnjem i s Bogom spor jenim Zivotom. On bj se sada bio povukao u samoéu, da ga nije po- litigki Zivot povukao u arenu, Gore je spomenut tako zv- »SvadeSi« pokret, On ima pred otima gospodarsko blagustanie putanstva. Dio rodoljuba misli, da! morain osloboditi Indiju engleske viasti; drugi traZe autonomiju unutar bri- tanske viasti. »SvadeSi« hoée da bojkotira tudu robu i domaéu pri- digne. Tagore je za tai pokret, ali ne mrzi Fngleze; dapate im je za- hhvalan. No. dode godina 1905., kada je Engleska podiielila Bengaliju u dviie pokrajine i to jz polititkih razloga. Tada se uzbuni§e svi ro- doljubi. Tada segnu i Tagore jedini put u polititko polie, ali da miri i blazi. Njegovi polititki govori, rodoljubne pjesme, sve ie dielovalo, da nije doSlo do otvorene pobune, u kojo} bi bilo nastradalo mnogo liudi. On je zagovarao borbu, ali bez nasilja. I vrijeme mu je dalo pravo. U to je doba izdao dva daljnja sveska lirike i dvije velike mistiéne drame »Kralj tamne sobe« 4 »PoStanskj ured« i vi8e svojih najboljih romana. Tagore je zapoteo g. 1908. da dr%i na svojoj Skoli filozotska predavanja i vierske nagovore, te th izdao pod naslovom »Santinike- tan«. Svojw je diclatnost ogranitio na tu Skolu, kada je opazio, da ga Politika uznemiruje i ne da mu da se posveti starom natinu rada i prom@lianja. U SL, godini Zivota za%etio si opet Sireg sviista. Tako se uputi #. 1912, u Englesku. Na putn je sabrao svoje duhovne pjesme i pre- veo engleskom prozom. Ta se zbirka zove »Gitanjali«. Tom jo zbir- kom Tagore zanio svijet, te ga poteSe da smatraju svjetskim piesni-Rabindranath Tagore. 337 kom. Te i slijedeée godine proSao je sjevernom Amerikom, gdje ie odrZao mnoga predavanja o uazoru na svijet i o vier, Tako fe Ta- _ Sore skupio te govore i nazvao ih »Sadhana«. To je glavuo pjesni- kovo dielo, gdie se zrcale niegove misli o naivaznijem pitanju: Bogu i vieri. Tako ic piesnik poStigao ono, Sto nije nijedan indiiski pisac, ni pjesnik ni filozof; postao je narodnim milienikom i svietskim knjiZevnikom. On je za vrijeme rata putovao nu Japan Ameriku i odréao vise govora, u kojima je pozivao narode neka se odreku na- rodnog Sovinizma i egoizma, koji je Evropa nnesrecio, Japan otrovao, a i Indij prijeti Ti se govori nalaze u dvjcma knjigama »Nationa- lism« i »Personalitye (1917). U istu je svrhu krenuo na put i g. 1920. 2, Tagore i viera. On pripada vjeri »Brahma Samad&« (op¢ina Brahma-vijernika). To je sckta, koja je nastala pod uplivom krS¢anstva, Ona hoée te- meljitu obnovu indijske viere i hoée da spri| potpuni prefom s do- maim predajama. Yagore je strogi monoteista, t. j. zabacio je kult kumira 4 videbo8tva uopée. Spomenutu je sektu osnovao Ram Mo- hun Roy. On je postigao, te je zakon g. 1832, zabranio spalienie udovice. Taj je poteo g. 1828., da okuplia pristaSe na zajednitku Pobognost i napokon g. 1830. otvorio javnu bogomoljn u Kalkutti. Osnivatelj je sekte umro na putn u Bristolu g. 1833. Sekta bi bila propala, da u niu nije stupio Tagorim otac g. 1843, Te godine on i ajegovih 19 drugova polozige zakletvu, kojom se odritu kumirstva i da ¢e Brahm svaki dan Stovati. Sekta je g. 1847. imala 767 Elanova, ag. 1911, do 5504 élana. Sekta polazi sa stanoviSta, da sve viere imaju istu bit i uzima pri sluZbi BoZjoj tekst jz sv. pisma krSéana, hin- dusa, muhamedanaca, Parsa i Kineza- Svecenstva nema. Propovi- jeda ljubay prema ljudima bez razlike narodnosti. Tagore vjernje u jednog Boga, a kao Brahman hoée ipak da za- govara potpunu slobodu u vjerskom shvaéaniu. On redovito Zita i krSéansku biblijn; dapate poznaje spise Tome Kempenca, Duhovne viezbe sv. Ignaciia Lojolskog, diela sv. Tereze. Osobito cijeni kato- litku Crkvu, ali nije imao prigode da je dublje i bolje u niezinoj nutar- njosti prougi; da zade u katolitkn teologiju. Tako bistar duh lako bi i brzo zavolio naSu Crkvu. I prigrlio bj on naSu vieru, jer se on ne Zaca ma kojih Zrtvi za voliu istine 1 uvierenia. . U Rabindranathu Tagori se vidi, kako u sebi osieéa naravni za- kon j po8tiva ga. Kako se Al. Manzoni nije ogrijeSio u svojim die lima nikada o katoli¢ki moral, tako i Tagore nije nikada u nijednoj pripovijesti ili romanu ‘i pjesmi iznio_ ogavne stvari (Cfr. H. Meyer- Benfey, Rabindranath Tagore, str. 68). Veé se po tome vidi, da ie blizu nama katolicima u poStivanju dekaloga, pa ie upravo Steta Sto nije izbliZe upoznao i na8u vieru. Svakako je Tagore potpuna opozi~ 22338 Rabindranath Tagore. cija liberalizmu noviie nekr8¢anske knijiZevnosti u Evropi, koja je pod uplivom protestantiama i Zidovstva. P. Lipper je o njemw zavrSio svoj Sanak y »Stimmen der Zeit« (1921, str. 428): Pogibelj je, da nas Tagorina umietnost zanese u estelicizam, pa se moramo sietiti, da on treba upotpunjenia, osobito njegova njeZnost; Tagore je samo Coviek, Soviek iz mase, nije voda, nije otkupitelj. On je dodu&e veci nego li su Sve niegove piesme, jer inate ove ne bj bile onako lijepe i sviietle, kada to ne bi bila njegova duSa u velikoj mieri. No ipak je niegova duia kao i hiegova moé — ogranigena. Samo je Krist mogao u sebi kazati smionu rijet:»Dodite k meni, koji ste umorni i optereéent: ia éu vas utieSitic. wos 3, Tagorina diela, Rabindranath Tagore objelodanio je dosliie 61 svezak Sto u pije- smi, a Sto uprozi, Tu je 16 svezaka pjesama lirike, epike i dramatike, 16 svezaka kazalignih komada, 5 svezaka romana, 9 svezaka pripovi- jesti (dijelom u stihovima), 13 svezaka Clanaka i studija (3 knjiZevna, 3 vierska i etitka, 3 polititka i t. d.), 1 svezak Zivotnih uspomena i 1 pisama. Gotovo je polovica tih dijela prevedena nai engleski i njemacki Engleski je izdano 6 svezaka lirike, 1 svezak aforizama, 5 svezaka drama, 4 sveske epike, 2 autografitka sveska (My Reminiscences i Glimpses of Bengal), te 4 sveske eseja. Sve je to iziSlo kod Macmillan and Co., London. Njematki prevod ima 8 svezaka kod Kurt Wolf, Miinchen. Ovo su Tagorina glavna dicla: Lirika: Gitanjali (Zrtveni piev. Izi8ao u hrv. prevodu Vuka Pavloviéa g. 1914.), Vrilar, Rastu¢i miesec (mati i dijete), Berba, Dar Hubeée osohe, Biegunac. — Drame: PoStanski ured, Chitra, Kralj tamne sobe, Proljetni krug, Zrtva i druge drame. — Pripovijesti u pjesmi: Pripovijesti, Noé ispunienia, Kuéa i svijet, Brodolom: — Predavanja- Sadhana, Nacijonalizam, Osobnost, Sapat duSe. — Autobiografije: My Rentiniscences, Glimpses of Bengal. — Eseji: Ostvarenje liepote i problem zla (prevedeno hrvatski), te drugi eseji. 4, Nekoliko uzoraka 0 pjesnikovu odnosu prema Bogu. Ovdie donosim nekoliko primjera, kako piesnik misli o Bogu; primjere uzeh samo iz dviju kniiga (Berbe i Gitanjali), da se stvar ne dulfi. WZ BERBE: Zahvala Bogu, Oni, koji idu putem oholosti, te po tlu svojim stopama unistuiu Zivot + njeZno zelenilo zemlje prijaju krvlju svojih nogu; ont neka se vesele 1 za-Rabindranath Tagore. 339 hvale Ti, Gospodine, jer niima pripada Danas. No ia zahvaliujem, Sto wi je dosudeno te se brojim medu malene, koji tre i nose teret vlasti iw tami skrivaju svoje lice i pridufaju svojie uzdahe. ‘Ta ono je bilo nithove boli za- kucalo u taino} dubiti Tvoie modi, i svaka je neugodnost zasla u Tvoju veliku Sutnju, [ Sutra pripada njima, O sunce, osvani krvareéim srcima, koja su se rastvorila kao jutamji cvjctovi; osvani oholim orgliama pri svietlosti Audi, Kola fe nisko spala (108), BijaSe nedavno, kada sam na tvoju zemlju doao g6 i bez mena, u platnom kriku, Danas je moi glas veseo, dok me ti, Gospodine, pomazes, te mi dozvoliava’ da mogu ispunili svoj Zivot, 1 onda, hada #i prikazajem svoje pjesme kao Zrtvu, uzdam se potaino, da éu s niima predobiti tude. A ti se veseli8, kada vidis da liubim ovaj svijet, na Koji si me postavio, (96) Svijet je tvoi sada i u vietnosti, I jer ti, kraliu moi, niSta ne fali, ne- max vesclia u svom bogatstvu. Ta ono ie kao da nil |. Stoga mi daje’ lagano ono, Sto je tvoie i neprestano sitis svoie kralievsive u meni, Dan za danom kupuje’ svoie svi¢anje u mome srcu, i ti nalazig svoju Ijubav urezapu u slici moga Zivota, (94), Bodia providnest, Ne daj da ti se molim, e me poStede pogibelji, nego da ih prozivim bez straha, Ne daj da prosjatim ¢ mi boli prestanu, nego dai mi stce, Kole ¢e ih svladati, Ne daj da trazim drugove na Zivotnom boiistu, nega da se wzdam u viastitu snagu, Ne daj da te drhéuéi od straha zaprosim e me spasi§, nego da ustraiem u borbi za slobodu. Ne daj da budem kukavica, koji éuti tvoiu milost samo u uspjehu, nego daj mi te upoznam vlast tvole ruke u mojim neuspiesima. (96). Slava Bogu. Zazvat éu tvoje ime, kada osamljen siedim u sjeni svojih Sutecih misli, Imenovat ¢u ga bez i, imenovat ¢u ga bez razloga, Ta ja sam kao di- jete, koje zove, svoju majku, stotinu puta, veselo Sto moze kazati »Majko« (99). — Zeli Bogu sluditi, Dai da tekam kod tyojih vratiju, vazda svijestan tvoith Zelja, te da hodam po tom kraljevstvu vazda spreman na tvoj poziv. Ne daj da upadnem u dubinu ltienosti i tu da lutam. Ne daj da idem mnogim putevima te mnogo stvari sakupim. Ne daj da svoje srce skucim pod jaram mmnogih. Daj da vi- soko drZim svoju glavu u odluénosti i ponosu, sto sam tvoi saga. (102). Lijubav k Bogu. Tvoia je svietlost, Kola prodire kroz tamu, te dobrota, koja se dize iz zajadenih srdaca. Tvoia je kuca, koja se otvara svijetu, Tvoj je dar, koli je jo8 i dobit, dok je sve gubitak, te Zivol, koji teve kroz smrtne izdubine, Tyoje je nebo, a ti si za mene, ti si za sve. (73).340 Rabindranath Tagore. IZ GITANJALL U Boga se uzdaj. . Ludate, Sto traviS, na vlastitom rameneu da se nosi$t © prosiate, na viastita Sto dolazi$ prositi vrata! PoloZi teret sav svoj u njegove ruke, Sto nositi moze sve i nigda natrag ne gledai Zale¢i, (13), . Veseli se Bogu, Pod tyolih ruku besmrtnim pritiskom gubi granice wu radosti malo moje srce te neizrecive rada rijeti, Beskonatne darove tvoje primam tek na ovim svoiim tako maim rukama, Prolaze stolieéa, a ti izlijevaS vazda, 1 yiotno ima prostora, da se napunia (5), Moje srce Gezne, da se s pievom siedini tvoiim, ali uzalnd, do glasa ne zna doé, Zboriti kijedoh, no jezik pokorili pievu se ne Ge, tad zavaran kriknuh! U syoic si piesme beskraine mreze zapleo srce mole, o uditelju moj! (7). O ti, Zivote ivota mog! Nastojat é uviiek, Gisto¢e da puno tiiclo bude mi moje, jer znam, da je dah tvoj mojim na .udima Ziv. Nastojat én vazda, neistina daleko da bude od misli, jer znam: istina ti si, u duh Sto mi raspaljuje razuma svijetlo. I vietno moja neka bude tenia: objaviti_ se w svema, Sto Ginim, jer 2am, moé da mi tvoja usadule dielima snagu (8). Znam, pjev te raduje moj, Znam, tek kao pievaé smifem da pred tebe stupim, -RadoSéu pjevanja omamlien zaboravim tako sc, da drugom te zovem, tebe, koli si gospodar moj! (6). ©, uslisi mi molbu tu, da blagosloy nikad ne izgubim, spoznat da mi je jedno u igri mnostva (74). Gdie duh po tcbi voden do sved opsedniieg dolazi mi8ljenja # djclovania; do neba ovog slobode pusti, og, da mi se pro- ‘budi zemilia (35). Bog ic svuadie, Ja ne znam, kakvog iz davnog vremena dolazig vazda ti blige, da sa mnom se sastaneS, Ni sunce, ni zvijezde preda mnom te ne mogu sakrit za uvijek, Mnogog sam jutra i vegri mnoge éuo fi korak tvoj i glasnici tvoli u sree udose moje # zvaSe me taino. Ja ne znam, za8to ba danas je Zivot uz- biban moj i taknuto srce drhéuéi titrajem radosti, Sve ie, ko vrijeme da dode, da posao svrSim svoj i miris u vietru osjecam slab nazotnosti_ tt slatke (46). Ti side dolie sa prijestolja svojeg i stade pred kapijom kolibe moje. Maistora-mmogo imade u dvorani tvojoj i pjevanja ondje svaki se pjevaju sat. No pjesma novajlije Jednostayna i puna hvale dode do Iubavi tvoje, Mala se pjesmica tuge puna u velebnu umijeSa glazbu svijeta i ti side dolic s nagrade cvijetkom i stade pred kapijom kolibe moje (49), — Jutarnie svijetlo moje prenapunja oko, to je od tebo poruka srcu mom. U niz, tvoje se naklania lice, tvoje gledaju oti dolje u moje i sree mi tvoiih se dotite nogu (59).Rabindranath Tagore, 341 Kad mi otvrdne srce te s’ isudi, s kiSom dodi nada me milosti svoje. Kad prosjaéko moje se zavite srce u zakutku zatvoreno, razbi_ kapiiu, Kralju moj, i kraljevskom dodi u siaju. Dusu kad zaslijepi poZuda varkom i prabom, o sveti, budni, s munjom dodi i s gromom (39). Jednom bje dan, kad ne bijah pripravan za te; i kao jedan iz pro- stog mnogtva tit srce ude nezamolien moje, nepoznat mi, kratiu moj, Ti viocnosti utisnu petat u mnogi Ziyota mog prolazni Gas. ‘Ti prezreo niiesi djetinje igre u prahu, f kerak, na igraligtu Sto nadoh ga, isti ic, kao i onaj, od avijezde Sto odjeknje do zvijezde (43), — Nijeste li tui mu korak Sut- nje pm? On dolazi, dolazi i dolazi vietno, U svaki sat u svako doba, svaki dan i noéi svake on dolazi, dolazi i dolazi vjeéno. Mnogi sam pjevao piev ugodaju u mnagome duse, no moj} tek javliaxe zvuci: On dolazi, do- lazi i dolazi vjetno (45). — Ko jesenjeg krpa sam oblaka, beskorisno ne~ bom Sto luta. O moje sunce vieéite sjajno! Zraka tvoia mogu ne upi vlagu, da svojim sjedini§ svijetlom, tako miescce brojim i godine, od tebe rastav- ljen (80). Priznaje Boga ocem, Zeli ga vidieti licem u lice i neprestamo ga Iubiti, Priznajem svojim te Bogom te stojim postrance — kao svoje te ne pounam vlasnigivo te se pribliditi ne éu, Priznajem svojim te ocem i tvojim se Klanjam sogama — ja ne hvatam ruku tvoju ko ruku prijatella, Ja ne sto- jim ondje, gdje silazis, da spozna’ me te mi se podaS, da ondje te na srce pritisnem i izaberem za druge. Ti izmedu moje si brace Brat, no ma nih se ja ne obazirem, svoju s njima ne dijelim zaslugu, s tobom da mogu dije- Titi sve, U radosti i u boli uz Ijude ne stoiim i tako stojim uz tcbe. legubiti strepim Zivot svoj j tako u veliku nijesam uronio vodu Zivota (77), —- Hoéu li dan na dan, gospodaru Zivota mog, licem u lice stajati_ pred tobom? S rukama skloplienim, 9 gospodine svjetova svih, licem u lice hocu li sta- jati pred tobom? } svrsen kad posao bude u svijetu mi tom, o kralia kra- ova, sam i bez rijedi licem u Jice hogu ji stalati pred tobom? (76), To malo tek ostavi meni, da imenom smijem te zvat, moje Sve, To malo tek ostavi meni, na sve da éutim te strane, i stvari u svakg) do tebe dodem i ljubav ti nudim svoju w svaki as, To malo tek ostavi meni, da ne zataiim te nikad. To malo tek ostavi meni od okova s kojim me tvoia ie svezata volja i jedan Zivota mi ispunjen cilj — to okovi tvoie su ljubavi’ (34), To na Tebe je molba moja, gospodarn — pogodi, do koriena pogodi. oskudice moje srce. Daj snage mi lako veselia da podnosim svoja i brige, Daj snage mi, da u sluzbovanju utinim plodonosnom svoju liubav. Daj snage mi, nad maljuSnosti da duh svakidanje digném svoj. 1 daj snage mi, snagu da podajem volji si tvojo} u liubavi (36). Tebe da trebam i ‘Tebe samo, neka mi srce opetule vjetno, Zelje sve, Sto dame i no¢i me razdiru, isprazne do dna su sve. Kao noé Sto tami uw svojoj poriv skriva za svijetlom, tako i iz podsvijesti dubina zajeti krik: »Ja tebe trebam i Tebe samo!« Kao oluja u mirn Sto cil} traZi svoj, protiv342 Rabindranath Tagore. mira sa svom kad se je borila mocu, tako i u meni buna se protiv linhavi wz tvoie, pa ipak je krik moj: »Ja Tehe trebam i Tebe samo!« (38), Zato je radost Tvoja u meni tako puna. Zato dolic side k meni. O ti, nebesa gospode svih, sdie ljubav bi bila Tvoja, mene da noma? Ti uze mene za druga svog imutka. U sreu igraS mom vietno naslade svoje igra, U mom 10 divoiu volja ostvarnic tvoja. 1 zato se prekri, o kralju ‘kraljeva, krasotom Ti, da mi zadobi srce. | zato Tvoja se ljubav subi u liubavi onog, Sto liubi, u potpnnom tako se pokaznieS dvojice zdruzenju (36), * — Stadose Kola, adie staiah ja, Na me Tvoj pade pogled, Ti side sa smi: jeSkom. Oéulik, sreéa napokon da dode Zivota mog, Tad naiednom ‘ispru: desnicu svoju i prozhori: »Sto imag tida mi podade&?« O kakva bic to kraliovska Sala, otvoriti ruku i prositi u prosjaka! Zbunjen bjeh, meodluéan staiah i svoie iz torbice uzeh oklijevajuci naimanje zrnce 1 dadoh ga Tebi. No kako [i zatudenje bie golemo moje, dana na svrSetku na the kad ispraz- nih torbu, da na postjetku nadem od zlata zmnce izmedu gomile, 1 plakait gorko i 4elih, da srce sam imao moje Ti podati (50), Noé dode tamna. Danji bje posao svrSen na8. Postjednji, mi8liasmo, nogni da je do&ao gost i kapiie se zatvorige sela. Neki tek vikaSe: »Kralj ima da dodee. No mi se smijasmo zboreéj; »Ne moze itile Prigini nam se, na vrata da zakuca nesto, mi ali kazasmo: »Victar je Samos, Ugasi smo svietilike, na poginak legosmo mi, Neki tek vika’e: »Glasnik je tole No mi se smijasmo zboreci: »Vjetar je tek!< Tad prode zvuk kroz duboku noé. Nama se sananim uéini, ko da je grom. Strese se zemlja, uzdrmage zidovi i u snu nas smetoSe, Neki tek vikaSe: »Zvuk od kotata bie tos, Mi al? mrm- jjasmo saneno: »Mora da j* oblaka grmiiavaly Noé bie ioX tamna, tad trublia zaori, Povite glas: }»Probudite se, okliievati nemojte!e Na grudi stisnu- smo ruke, u strahu se stresosmo, Neki tek vikaSe: »Kralievski gledaite sti- iegle Mt skotismo na noge, krikosmo; »Vremena nema oklijevaniu sadt« 1 dode kralj — no svijetla xdje sui vijenci gdje? Pripravljcno kako It mu je prijestolje? O sramoto, sramoto duboka! Dvorana gdje ie, edie nakit? 1 po- vite jedan: »Tasti ovo je krik! Praznim ga pozdravite rukama, u gole pove- dite svoje ga komore!« Otvorite kapiiu, u Skoljke pusite! Duboko} u nodi je doSao kral} mraénih do nasi kuéa, U nebo rige grom, tama od munja se strese. Iagitkan izensi cilim, u dvoristu ti ga razastri, § olujom je najednom doSao kralj w noéi bogatoj strahom (81), Sto nalazim? Kakav to znak ti ostavi Hubavi? Nije to cvijet, tamjan nije ni posuda nikakva s mirisnom yodom. Moéni Tvoj je to mad, siajan ko plamen, teZak ko buzdovan yromni, Ja sjedim io tudu razmiSijam, Sto znati taj od Tebe dar? Miesta ne nalazim, gdie da ga tuvam, Stidim se nosit ga svojoj u slabosti, ta on me ranjava, kad na grud ga pritisnem, No w srew ast éu tereta nositi bolnog, tog od Tebe dara, Nikakav odsad da u meni svietski ne bude strah i Ti neka pobijedi8 mojim u borbama svim (52). Darovi Tvoji oskudicu ispunlaju svu nama smrtnima i neumanjeni k Tebi dolaze natrag. Slutba Tvoja ne Gini svijet ubogine (75).Kako su Focija proglasili svecem? 343 Zeki biti iedno s Boxom, Kakvo li bozanstvo htiede, moj Boze, imati piée iz prepume Cade Hi- vota mog? Pjesnige, zar ti je slast, moje kroz oj vidicti stvorenie tc stajat na kapiji mojih uSiju i Sute¢i viastite svoie vietne slusati skladbe? Svijet Tvoj rifeci u moju plete Gud, no Tvoia tek radost dodaje glazbu, Ti sam sebe podateS meni u iubavi i sasvim tad u meni svoju éutié viastitu sla- dost (65). U dvorani kraj ponora bey tla, glazba gdje dize se bezvuénih struna, primit éu hariu Zivota svog, Na vietnosti ¢u joj udesiti zvuk, i posliedni izjecaia kad bude glas, uSuijelu hocu harfu poloZiti svoiu do nogu onog, sto Sutf vietno (100), Sve je isprazno, Boz ie cili. Znam, da do¢i ée dan, pogled kada mi moj izgubio bude svijet taj, Zivot se oprostio Suteci, zavjesa preko ofiju posliednia pala, Zvijezde bditi Ge nocu, jutro ko jednoé se budit, sati se dizat, kao Sto: vali se digu u rado- sti fu boli, Na cili kad satova mistim svojih, razblja granica tada se sati, Pri smrinom vidim tad svijetlu svijet s ispraznim bogatsivom svojim (92). Jednom u pozdravu Tebi, BoZanstvo moie, éutilima puStam razviti svo- jim se svim i ustresti svijet Tvojim pod nogama. Srpaniski kano oblak s teretom sile neprolivene visi duboko, pusti duh da se moj k Tvojema naklanja pragu jednom u pozdravu Tebi, Pjesmice pusti da sve i mnoge melodie moje skupe w struju se jednu, Sto k moru ¢e strujati Sutnie jeduom u pozdravu Tebi. Kao Sto Zdralova iato, domu Sto vraéa se svomu, dan i noé gorska lett u gnijczda, pusti Gitav da polazim fivot svoj putem, vjetni u Tvoj Sto vodi dom jednom u pozdravu Tebi (103), oye! Kako su Focija proglasili svecem? (Syrsetak), 3. Dokazi protiv Fociieve svetosti. - Ne osyréimo se na mladost ili kasniii Zivot Fociiev prije nego je postao patrijarhom. Mogao je koje8ta imati i sve to kasnije popra- vit Ogledajmo njegovu glavnu bilicgu i nastup kao patrijarhe, jer iza zadnieg svrenuéa do smrti ne znamo niSta. Oholost je Focijeva slaba strana. Ta izbija na java u svim nie- govim spisima, j ako Cesto upotrebliuje izraze najveée skromnosti. To ne nijetu ni njegovi naibolji biografi. Niketa David je opisao Zivot patrjarhe sv. Ignaciia, Bio je iz Paflagonije i Zivio je neSto iza Igna-