9.

Zaštita zemljanih radova i građevina

9.1. Zaštita nasipa i usjeka

Najbplji oblik (1) trajne zaštite dovršenog nasipa, a osobito dovršenog pokosa i tijela
nasipa, bila bi trajnost i stabilnost njegove konstrukcije te stalna djelotvornost površinske (vanjske) i
unutarnje odvodnje nasipa. Osobito je značajna trajna zaštita pokosa nasipa. Trup nasipa početno
je najbolje zaštićen, osim trajnom učinkovitošću njegove stalne odvodnje, kvalitetom njegove ugradnje
posebice njegovom zbijenošću. Trajnost nasipa može se u suvremenim prilikama građenja također
postići njegovim armiranjem pomoću posebnih geomreža i sličnih pletenih konstrukcija od umjetnih
materijala. Trajno kvalitetnom zaštitom pokosa nasipa štiti se ujedno tijelo nasipa. Zaštita pokosa mora
trajno onemogućavati abrazija ili eroziju nasipa uslijed djelovanja atmosferilija, udara pokretnih
objekata itd. Odvodnja i zaštita pokosa nasipa predviđa se unaprijed po projektnoj dokumentaciji a po
vrsti, obliku i trajnosti vezana je uz buduću namjenu odnosno korištenje zamljane građevine.
Površinska odvodnja nasipa, ali također isto tako usjeka i zasjeka (dalje samo usjek),
obuhvaća izvedbu raznih jaraka, rigola i kanala koji mogu biti na različite načine obloženi primjerice
betonskim pločama, kamenom itd. Površinska odvodnja obuhvaća također dio privremene zaštite
nasipa i usjeka prilikom njihove izvedbe. Unutarnja odvodnja tijela nasipa obuhvaća izvedbu stalnih
vodoranih drenova (drenažnih slojeva ili tepiha) te kosih i uspravnih filtera (filterskih slojeva).
Zaštita pokosa nasipa obuhvaća humusiranje, zatravljivanje, buseniranje, sađenje grmlja
i drveća i sl. kao način biljne zaštite, te zaštitu na "umjetni" način, primjerice-
- izvedba pletera,
- izvedba slagane kamene obloge ("rolirung"),
- oblaganje pokosa gabionima (zidovi od metalnih ili plastičnih žičanih koševa ispunjenih
razmjerno krupnijim kamenim materijalom),
- oblaganje pokosa betonskim elementima raznih oblika,
- izvedba raznih potpornih zidova itd.
(2) Zaštita iskopa razlikuje se po tome je li iskop usjeka prometnica, iskop hidrotehničkih
kanala ili se radi o rovovima i građevinskim jamama kao privremenim iskopima koji omogućavaju
daljnje građenje. Zaštita iskopa i iskopanih osobito većih hidrotehničkih kanala provodi se dijelomice
na isti način kao kod zaštite usjeka a dijelomice kao kod zaštite pokosa nasipa, ovisno o vrsti tla ili
stijenskog masiva u kojem se kanal izvodi te o namjeni kanala. Zaštita rovova i građevnih jama
obuhvaća posebne oblike geotehničkih radova u pogledu privremene ili trajne zaštite njihova iskopa. Ti
oblici zaštite iskopa osobito stranica građevnih jama mogu biti sastavni dio tehnologije građenja ali i
sastavni dio konačne konstrukcije građevine koja se u njima izvodi.
Zaštita usjeka kao dovršenih prostora za potrebe daljnjeg građenja obuhvaća zaštitu njihova
iskopa kroz očuvanje stabilnosti površine iskopa po profilu iskopa. Najvažniji početni tehnološki vid
zaštite iskopa usjeka u stijenskom masivu je primjena konturnog miniranja. Najvažniji početni
konstrukcijski oblik osobito trajne zaštite iskopa usjeka je prethodno opisana površinska te unutarnja
(podzemna) odvodnja terena oko pokosa i dna iskopa čime se izbjegava možebitna pojava klizišta,
odnosno obrušavanje ili uzdizanje dijelova terena u iskopani profil. Ostala privremena ili trajna zaštita
iskopa usjeka obuhvaća također privremenu ili trajnu ali stabilnu konstrukcijsku zaštitu («osiguranje»)
iskopanog profila dna a osobito pokosa iskopa.
Zaštita iskopa i iskopanog profila dna usjeka može se provoditi prije spomenutim
tehnološkim postupcima ili zahvatima odnosno konstrukcijama kao primjerice sabijanjem (valjanjem),
stabilizacijom ili zamjenom temeljnog tla, zatim površinskom odvodnjom rigolima, jarcima i kanalima,
zatim unutarnjom odvodnjom uzdužnim vodoravnim drenažama itd.
Zaštita iskopa i iskopanog profila pokosa usjeka djelomice je slična zaštiti pokosa nasipa
(primjerice humuziranje, zatravljivanje, buseniranje, sađenje grmlja i drveća, pletera, obloganje
kamenom, zatim oblaganje gabionima, betonskim elementima raznih oblika, zatim izvedba potpornih
zidova itd.). Uz navedeno, pri iskopu trošne (uslojene, raspucale, okršene) stijene, kao i kod nekih vrsta
okamenjenih tla, izvodi se osiguranje pokosa postavom žičanih i plastičnih mreža, nabacivanjem sloja
mlaznog betona, ugradnjom sidara ili zatega, ali i kombinacija navedenih oblika osiguranja pokosa.
Moguća je takođe primjena razmjerno teških geotepiha odnosno dvostrukih mreža ispunjenih smjesom
humusa i zemlje sa sjemenom trave, kji nakon polaganja kroz neko vrijeme zatrave pokos.

135
 Sidra ili zatege (slika 9.1.1) podrazumjevaju posebne geotehničke konstrukcije kojima se na
poseban, razmjeno fleksibilan, način «učvršćuje» prirodni teren iza profila pokosa iskopa. Ustvari sidra
omogućavaju tlu ili stijeni da u zajedništvu sa njma samo sebe učvršćuje odnosno omogućavaju
zajedničku «samonosivost» tla ili stijene. To su razmjerno tanke ali dugačke željezne šipke, ili na neki
način povezani dugački snopovi čeličnih žica, koji se ugrađuju i na razne načine «sidre», dakle
učvršćuju, u bušotinama također manjeg promjera. Svako sidro se sastoji od glave sidra, koja je izvan
terena a oslanja se na površinu iskopanog profila preko čelične ili betonske podložne ploče, i od tijela
sidra koje sačinjavaju spomenute šipke ili snopivi žica. Zatezanjem odnosno prednapinjanjem glave
sidra (dijela koji se upire o iskopani profil usjeka) dobija se željena sila sidrenja. Njezina veličina
uvjetovana vrstom i načinom sidrenja, duljinom sidrenja, nosivošću tijela sidra i svakako geotehničkim
obilježjima tereana koji se sidri. Trenutno je također u razvoju primjena sidara s tijelom od čvrstih
vlakanaca na osnovi fiberglsa ili nekoih drugih vrsta pvc- materijala. Sidra su različite složenosti
njihove građe odnosno različite duljine, promjera šipke ili snopa, načina sidrenja i tehnike zatezanja, a u
svezi svega toga također različite nosivosti i djelovanja na teren koji se učvršćuje sidrenjem.

Slika 9.1.1: Pojednostavljeni prikaz osnovnih dijelova sidra ili

zatege (sličica dolje) i osnovnog polžaja sidra prilikom
osiguranja pokosa nekog iskopa usjeka ili zasjeka (sličica lijevo).

Samo sidrenje odnosno učvršćenje o «stijenke» profila bušotine može biti u na jako maloj
duljini pri kraju tijela sidra što su tzv. točkasta sidra ili sa sidrenjem po čitavoj duljini tijela sidra što
su tzv. "adhezijska sidra" ili kombinacija navedenih oblika sidrenja. Sidra mogu biti privremena,
ukoliko služe za privremeno osiguranje pokosa iskopa, ili razmjerno trajne geotehničke konstrukcije
ukoliko služe za, također razmjerno, vremenski dugotrajno osiguranje pokosa iskopa. Točkasta sidra
kao razmjerno trajna sidra primjenjuju se kod “učvrščenja” bankovito uslojenih stijena te kao prva faza
sidrenja kod izvedbe tzv. prednapetih adhezionih sidra. Sidrenje u jednoj točci postiže se ili
“ljepljenjem” (u bušotinu se na kraju ugrađuje patrona s “brzoljepivom” tvari) ili najčešće pomoću tzv.
“ekspanzijske” čahure (ona se okretanjem sidra širi i na taj način “sidri” tj. učvršćuje o stijenke
bušotine, slika 9.1.2, sličica lijevo) pa se takova točkasta sidra u praksi nazivaju “ekspanzijska sidra".
Najveće su duljine do oko 10 m. Naknadnim cementiranjem (injektiranjem) točkasta sidra postaju
adhezijska sidra, pa se onda takva adhezina sidra nazivaju injektirana sidra.
"Adhezijska sidra" (slika 9.1.2, sličica desno) primjenjuju se za razmjerno trajno
“učvršćenje” jako i sitno uslojenih, razlomljenih, raspucalih dakle po makrostrukturi heterogenih stijena
te miješanih trošnih djelomice okamenjenih sedimenata. Tijelo je najčešće “rebrasta” šipka (rebrasto
betonsko željezo). Najveće su duljine do oko 10 m. Sidrenje odnosno učvršćenje tijela sidra po čitavom
plaštu stijenke bušotine postiže se cementiranjem sidra smjesom cementa i finog pijeska u obliku
sitnozrnog morta. Ubacivanje cementne smjese može se izvoditi pomoću perforiranih limenih
polucijevi (to su tzv. “perfo-sidra” koja se sve rijeđe primjenjuju), ili injektiranjem bušotine prije
“uguravanja” sidra ili injektiranjem bušotine nakon ugradbe sidre (kroz ili pokraj sidra) a što su onda
prije spomenuta injektirana sidra. Moguće je i ljepljenjem adhezionih sidra pomoću posebnih ljepljivih
tvari u patronama. Ljepila su na osnovi tzv. dvokomponetne mase koja nakon proboja patrone
ugrađenim sidrom kemijski reagira i lijepi sidro o stijenke bušotine.

136
 Slika 9.1.2: Točkasto «ekspanzijsko» sidro (sličica lijevo) i «adhezijsko» sidro (sličica desno)

Prednapeta injektirana sidra su vrlo dugačka sidra (do oko pedesetak metara) koja služe za
učvrščenje velikih razmjerno strmih pokosa iskopa trošnih ili jako dezintegriranih uslojenih raspucalih
stijenskih masiva u veliku dubinu odnosno veliku duljinu sidrenja (slika 9.1.3. i 9.1.4). Tijelo sidra
može biti ili jedna vrlo savitljiva šipka ili snop čeličnih žica bilo zasebnih bilo uvijenih u obliku
čeličnog užeta (”sajle”). Izvode se prvo kao točkasta ekspanzijska sidra, zatim se prednapinju a tada se
injektiraju te postaju adhezijska sidra.

Slika 9.1.3. : Prednapeto injektirano sidro sa prikazom detalja (izvor: «Der neue Weg in der Ankertechnik,
Injektionsanker, Ischenbeck, Titan, W29/0188/5»)

Tehničko-tehnološku (strojnu) opremu za izvedbu sidara sačinjavaju uobičajene ili posebne

lafetirane samohodne bušilice sa vrlo pokretljivim krakom odnosno lafetom koji nosi opremu i pribor
za bušenje (prethodna slika 9.1.2), zatim “momet-ključevi” za zatezanje manjih ekspanzijskih ili
adhezijskih sidara, zatim složeniji uređaji za zabijanje ili zavrtanje duljih ekspanzijskih ili adhezijskih
sidra, zatim uređaji za prednapinjanje sidara (preše za prednapinjanja – slične ili iste kao za
prednapinjanje betonskih konstrukcija i elemenata), zatim oprema za injektiranje sidara, itd.

137
 Slika 9.1.4: Primjer izvedbe prednapetih dugačkih sidara pri zaštiti pokosa iskopa jednog usjeka ispod kuća u
trošnoj dezinegriranoj stijeni (izvor: .......)

Prilikom ugradbe (kod osiguranja pokosa iskopa usjeka) sidra mogu biti postavljena –
- samostalno,
- kao sustav više sidara (sustavno sidrenje),
- kao sustav sidara (sustavno sidrenje) u kombinaciji s
- mrežom,
- mrežom i mlaznim betonom (slika 9.1.5),
- armirano-betonskim gredama kao naglavnicama,
- armirano-betonskim pločama kao naglavnicama
- armirano-betonskim zidovima,
- zidovima od žmurja itd.

Slika 9.1.5: Osiguranje predusjeka tunela sidrima, mrežom i mlaznim betonom koje je autor udžbenika projektirao
i izveo na iskopu jednog tunela prilikom prve praktične primjene NATa na prostorima Balkana

138
 9.2. Rovovi vodova

Zaštita pri izvedbi rovova1 i polaganju vodova u njima obuhvaća privremeno «osiguranje»
stranica (bokova) iskopanog rova radi onemogućavanja možebitnog urušavanja okolnog terena u rov.
Osiguranje se uglavnom provodi oplaćivanjem i razupiranjem iskopanih stranica rova. Potpuno
neosigurana visina rova, ako je to moguće, ne bi smjela biti veća od 1,25 m odnosno 1,75 m (slika
9.2.1) u slučaju ako se radi pokos iskopa rova iznad visine 1,25 m ili se iskop samo osigurava iznad
visine 1,25 m. Iskopani materijal iz rova ne bi smio biti odloženi bliže od 0,60 m od ruba iskopa rova.

Slika 9.2.1: Najmanje moguće visine neosiguranog (nepodgrađenog) iskopa rova (izvor: Bergische Universtaet
Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz)

Osiguranje iskopa rova mora biti u konstrukcijskom smislu nosivo te razmjerno lako i brzo
demontažno odnosno prenosivo. U nekim slučajevima mora biti također vododrživo tj. vodonepropusno
po postoji mogućnost kombinacije oba načina osiguranja pri iskopu rovova. Zaštita iskopa rovova
nosivim konstrukcijsama u razmjerno suhom ili manje vlažnom tlu obuhvaća spomenuto oplaćivanje i
razupiranje stranica (bokova) iskopanog profila rova na različite načine. Provodi se uporedo s njegovim
iskopom (uz napomenu da oplaćivanje može na neki način prethoditi iskopu), primjerice -
- uobičajeno oplaćivanje stranica iskopa rova postupnim zabijanjem u određenu dubinu drvenih
ili čeličnih platica ili talpi kao i njihovo razupiranje drvenom građom, kombinacijom drvene
građe sa uobičajenim čeličnim profilima ili posebnim razuporama (slika dolje, slika 9.2.2),
kombinacijom elemenata cijevne skele itd.,

- (1) prethodnim zabijanjem raznih vrsta žmurja (rijeđe drvenog, uglavnom čeličnog) i
njegovo razupiranje prilikom iskopa s uobičajenim čeličnim profilima ili posebnim
razuporama,
- (2) osiguranje rovova sustavima brzo i lako (ra)sklopivih prenosivih velikoplošnih talpi.

1
Rov je razmjerno uski, duboki i dulji iskop koji se ponovo zatrpava s iskopanim materijalom (iz rova) nakon
polaganja vodova (primjerice cijevi vodovoda i odvodnje, cijevi naftovoda i plinovoda, kablova dalekovoda električne struje ili
telefonije, drenažnih cijevi itd.).

139
 (1) Žmurje je oblik prethodno izvedene zaštitne obloge kasnije iskopanih stranica rova s
razmjerno uskim, duljim i vitkim talpama. One se prije iskopa zabijaju pomoću tzv. makara u tlo
neposredno jedna uz drugu po plohi stranica iskopa rova. Prilikom iskopa rova između prethodno
zabijenog žmurja provodi se sustavno razupiranje platica u jednoj ili više razina (slika 9.2.2, sličica
lijevo). Žmurje je tako složeno, posebice čelično, da se može više puta koristiti jer se nakon uporabe
ponovo vadi iz tla.
Za potrebe privremenog osiguranja rovova koristilo se je (1.a) drveno žmurje ili sada
uglavnom (1.b) čelično žmurje.
(1.a) Drveno žmurje (slika desno, slika 9.2.3)
izvodi se od neoblikovanih oblica ili poluoblica (slika
desno, sličice pod a) i b) lijevo) iz manje kvalitetnog drva ili
od posebno oblikovanih talpi (slika desno, sličice pod c) i d)
lijevo) iz kvalitetnog drva, također s posebno oblikovanim
preklopima ili utorima ako se koristi kao vodonepropusno
žmurje (slika desno, sličice pod a), b), c), d), e), f) i g)
lijevo). Koristi se u krajnjoj nuždi kao jedino moguće
rješenje oplaćivanja rovova. Posebice iz razloga što se talpe
teško vade i što se također pri zabijanju i vađenju djelomice
oštećuju unatoč posebnom oblikovanju njihovog donjeg
dijela tj. «noža» talpe (slika desno, sličice pod i), k), i l)
lijevo) i posebnoj zaštiti njihovog gornjeg dijela tj. «glave»
talpe (slika desno, sličice pod h), m) i n) lijevo). Drveno
žmurje se uglavnom zabijalo makarama slobodnim padom
bata, gdje se je bat za nabijanje pojedinih talpi podizao
ručno preko kolotura ovješenih o visoku drvenu
konstrukciju i vidu tronšca.
(1.b) Čelično žmurje koristi se osobito za osiguranje radova u razmjerno širokim odnosno
prostranijim rovovima (slika 9.2.4, sličica lijevo) ili uskim vrlo dubokim rovovima (slika 9.2.4, sličica
desno). To su posebno oblikovane talpe koje se mogu višestruko koristiti, odnosno zabijati i ponovo
vaditi. Osim što su iz razloga prostorne nosovosti različitog poprečnog presjeka, takođe imaju posebno
oblikovane rubove u vidu utora koji su ustvari vodilice prilikom međusobnog tijesnog zabijanja talpi
jedne do druge. Na taj se način postiže točno prostorno usmjeravanje plohe čeličnog žmurja i njegova
razmjerna vodonepropusnost.

Slika 9.2.4: Primjer primjene čeličnog žmurje pri osiguranje radova izvedbe cjevovoda u razmjerno velikom
odnosno širokom rovu (sličica lijevo) i uskom dubokom rovu (sličica desno) (izvor: Das MGF Kanal-Verbau-System; Das
universele Grabenverbausystem ..., Kammerplatten, Ischebeck, Gigant)

140
 Najpoznatija tipizirana vrsta čeličnog žmurja je profilirano Larsen-žmurje (po kojem se u
praksi pojednostavljeno općenito naziva tehnika i tehnologija primjene čeličnog žmurja, slika 9.2.5),
međutim, postoje druge vrste i oblici čeličnog žmurja kao primjerice Krupp-žmurje, Hoesch-žmurje itd.

slika 9.2.5: Oblici i mjere poprečnog presjeka pojedinih vrsta platica odnosno tipova profila Larsen-žmurja

Čelično žmurje uglavnom je razuprto ali može biti slobodno zabijeno u tlo (tj. konzolno)
ukoliko nisu velike dubine rova. Samo zabijanje i vađenje čeličnog žmurja u prilikama suvremenog
građenja uvijek je strojno pomoću motornih makara. Stoga su makare osnovna strojno-tehnološka
oprema ukupnog tehničko-tehnološkog i logističkog postupka izvedbe nekog cjevovoda u dubini nekog
tla koje se prilikom iskopa rova osigurava od urušavanja oplaćivanjem i razupiranjem pomoću čeličnog
žmurja (slika 9.2.6). Učinak takvog tehnološkog postupka svakako je zavisan o učinku zabijanja,
vađenja i premiještanja čeličnog žmurja odnosno zavisan u mogućim učincima makara. Ovisan je
također o duljini osiguranja iskopanog rova, koja može biti i do par desetaka metara.

Slika 9.2.6: Pojednostavljeni prikaz tehnike, tehnologije i logistike polaganja cjevovoda kroz rov (s lijeva na desno):
zabijanje žmurja udarnim ili vibracijskim (crtkano) makarama, iskop prostora između žmurja pomoću grajfera, nasipavanje
posteljice, polaganje cijevi pomoću bager-dizalice (u «šahtu» desno smještena je oprema za spajanje cijevi «natezanjem»),
zatrpavanje i sabijanje zatrpavanja rova vibro-pločom, vađenje žmurja.

Spomenute motorne makare bile su dosada uglavnom na diesel-motorni pogon a zabijale su

žmurje razmjerno sporijim udarom. Razvile su se iz makara koje su mehanički podizale bat a zatim ga
otpuštale da slobodno pada na talpu i na taj način je razmjerno sporo, udar po udar, zabijaju u tlo.
Daljnji razvoj pogona i vrsta makara vezan je djelomice uz razvoj bagera kao osnovnog stroja koji nosi
makare. Tako su pomalo nestale iz uporabe udarne makare na diesel-motorni pogon koje su zamjenile
hidraulične udarne makare koje su koristile hidralični pogon bagera. Suvremeni je način vibracijsko
zabijanje i vađenja čeličnog žmurja pomoću, o bager ovješenih, vibracijskih makara (elektro-
vibracijske makare.) One mogu biti na samostalni (zasebni) električni pogon (tj. elektromotor se nalazi
unutar uređaja makare; prethodna slika 9.2.4, uređaj u gornjem desnom uglu slike; slika 9.2.6, ovješena
makara sasvim desno i lijevo na kraju slike) ili na hidraulični pogon hidraličnog bagera (hidraulične
vibracijske makare). Valja istaći, kako uobičajene udarne makare imaju šire područje primjene što se
tiče uvjeta izvedbe žmuraja i obilježja tla ali manje učinke za razliku od visoko učinkovitih vibracijskih

141
makara koje imaju uže područje primjene što se tiče obilježja tla, odnosno uglavnom se primjenjuju u
nekoherentnim šljunkovitim i pjeskovitim tlima.
Prema jednom proizvodnom programu određene vrste i tipova elektro-vibracijskih makara
(prethodna slika 9.2.4, uređaj u gornjem desnom uglu slike), pri vibraciji 1500 udara/minuti, takve
makare mase 640 kg imaju silu zabijanja i izvlačenja (gledano logistički kao masa) 8 t, makare mase
900 kg imaju silu zabijanja 14 t i izvlačenja 8 t, makare mase 1300/1400 kg imaju silu zabijanja 25 t i
izvlačenja 12 t a makare mase 3500/3700 kg imaju silu zabijanja 50 t i
izvlačenja 25 t. Prvo opisana «osamtonska» makara zabija čeličnu talpu
duljine oko 6 m za 50 a izvalači za 20 – 30 sekundi a «četrnaestonka»
ima isti učinak na dubini zabijanja oko 8 m. Što je vibrirajuća masa
makare veća to je veća brzina zabijanja ili izvlačenja a općenito se
kreće između 20 – 120 sekundi pri zbijanju te 10 – 20 sekundi pri
izvlačenju jedne talpe. Viseće hidraulične vibracijske makare (prema
jednom proizvodnom programu makara, slika desno, slika 9.2.7)
promjenjljive su ferkvencije do 1800 udara/minuti, mase od oko 1,2 t
do 15,8 tona, sile zabijanja (također gledano logistički kao masa) 29,4 t
do 32 t. Proizvode se također visokoferkventne makare do 2700 udara
u minuti, mase od 2,6 do 5,8 t a sile zabijanja 81 t do 185,6 t.

Slika 9.2.7: Viseće (o bager ovješene)

hidralične vibracijske makare

U razvoju su uređaji za samostalno, u načelu, automatizirano početno vibracijsko zabijanje,

izvlačenje i premještanje te ponovo zabijanje
premještenih talpi čeličnog žmurja. Ovi
uređaji «putuju» po gornjem rubu zabijenog
žmurja i oslanjaju se na njega (na najmanje
tri zabijene talpe) prilikom izvlačenja
odnosno zabijanja pojedine talpe (slika
desno, slika 9.2.8).
Slika 9.2.8: Uređaj za automatiziranu ugradbu čeličnog žmurja

Uz prethodno opisanu opremu ukupnog tehničko-tehnološkog i logističkog postupka izvedbe

nekog cjevovoda u dubini nekog tla značajna je također strojno-tehnološka za transport (prihvat,
spuštanje u rov) i montiranje (navlačenje, točno usmjeravanje) u rov spuštenih cijevi (slika 9.2.9).

Slika 9.2.9: Osnovna oprema za montiranje cijevi u rovu: bagerska ”havatalica” za cijevi nosivosti do oko 12 t i
promjera obuhvata do oko 2,5 m (sličica lijevo); uređaj za navlačenje cijevi odnosno uvlačenje spojnih dijelova cijevi jednu o
drugu, uređaj se upire u već montiranu cijev i za oko pet minuta povuče odnosno uvuče slijedeću cijev u spojni dio prethodno
montirane cijevi (sličica u sredini); uređaj za usmjeravanje cijevi koja se montira u odnosu na već prethodno montiranu cijev
(sličica desno).

142
 (2) Sustavi velikoplošnih talpi za osiguranje iskopa rovova obuhvaćaju razne (ali po
tehnološko-logističkoj koncepciji slične) robusne metalne konstrukcije posebno oblikovanih i
međusobno povezanih brzo i lako (ra)sklopivih te prenosivih širokih posebno oblikovanih teških ploča.
One su tako složene da se mogu jednostvano koristiti i prenosti prilikom njihove uporabe sa istim
strojevima, primjerice bagerima, kojima se izvodi iskop rova (slika 9.2.10).

Slika 9.2.10: Primjer jednog od nekad najpoznatijih sustava lako (ra)sklopivih te prenosivih talpi za osiguranje
iskopa rovova (izvor: Der kompakte Sthalverbau; Krings International)

Primjena sustava velikoplošnih talpi za osiguranje rovova može biti dvojaka, što ovisi o
prostornim obilježjima rova te o geotehničkim obilježjima tla u kojim se rov izvodi. U slučaju iskopa
tla koje po svojim geotehničkim obilježjima ima privremenu razmjernu stabilnost iskopanih stranica,
sustav velikoplošnih talpi spušta se cjelovito u rov nakon njegova potpuna iskopa. U slučaju (pri
iskopu) nestabilnih tla sustav se korak po korak spušta («tone») zajedno (istovremeno, uporedno) sa
iskopom rova i na taj način onemogaćava urušavanje tla u njega (slika 9.2.11).

Slika 9.2.10: Načini osiguranja rova: a) spuštanje cjelovitog sustava velikoplošnih talpi u iskopani rov (sličice 1, 2 i
3 gore); b) spuštanje ili «tonjenje» talpi zajedno (uporedo, istovremeno) s iskopom rova (sličice 1, 2, 3 i 4 dolje) (izvor: Der
kompakte Sthalverbau; Krings International)

143
 Razmatrani sustavi talpi za osiguranje rovova sastoje se od mnogobrojnih dijelova (slika
9.2.11). Osnovni djelovi su moduli širokih velikoplošnih talpi («oplata») koje mogu biti cjelovite za
osiguranje plitkih rovova ili se mogu nastavljati za osiguranje dubokih rovova. U slučaju istovremenog
oplaćivanja («tonjenja» talpi) i iskopa rova doljnji dio talpi oblikovan je oštro kao veliki nož radi lakšeg
prodiranja u tlo. Osim talpi osnovni dijelovi sustava su moduli razupora i njihove vodilice odnosno
držaći. Tu su također još razni modularni spojni dijelovi, nastavci, osigurači spajanja itd.

Slika 9.2.11: Primjer modularnog sustava velikoplošnih talpi od aluminija za osiguranje iskopa rovova sa
dijelovima (modulima) i mjerama moguće primjene (izvor: Zum schnellen Einsatz, Alu-Leichtverbau, ISCHENBECK,
GIGANT)

Istovremena nosiva (konstrukcijska) i «vodonepropusna» zaštita rovova pri njihovu

iskopu u aluvijalnom nekoherentnom tlu, tj. šljuncima i pijescima razmjerno zasićenim (ili pod) vodom,

144
moguća je na više načina. Uobičajeni način bilo bi zabijanje vodonepropusnog žmurja do nepropusnog
sloja tla ako je to tehnički moguće a također ako je to u tehno-ekonomskom smislu isplativo. Ukoliko to
nije tako potrebno je sniziti razinu podzemne vode crpljenjem, primjerice pomoću sustava tzv.
iglofiltera (engl. wellpoint, njem. Spűllfilter) povezanih cijevima na vanjske crpke za vodu (slika
9.2.12). Moguće je također opisano razupiranje iskopanog rova sustavima velikoplošnih talpi uz
istovremeno snižavanje podzemne vode crpljenjem također pomoću sustava iglofiltera (slika 9.2.14).

slika 9.2.12 Presjek rova s prikazom konstrukcijski nosive i vodonepropusne zaštite rova pomoću žmurja i crpljenja
vode po obodu rova iglofilterima

Iglofilteri (slika desno, slika 9.2.12) su ustvari posebno konstruirani redno bušeni, uvjetno
rečeno, «cijevni bunari» malog promjera 5 do 10 cm. Smješteni su u tlu uz osiguranje stranica rova.
Povezani su sustavno s posebnim vanjskim crpkama koje imaju
dvostruku ulogu odnosno način rada. Kao prvo, tlače vodu pod
visokim pritiskom (3 do 30 bara) u iglofiltere čime se olakšava
njihovo “utiskivanje ” u tlo uslijed ispiranja materijala oko vrha
filtera. Zatim, kao drugo, crpe vodu iz iglofiltera kada se ovi
postave na traženu dubinu u svrhu za koji su namjenjeni. Crpke su,
dakle, dvostrukog načina rada – potiskujućeg i usisnog. Zbog toga
su iglofilteri između ostalog opskrbljeni pri dnu (ili na kraju vrha
kojim prodiru u tlo) posebno građenim zasunom koji se otvara kod
utiskivanja a zatvara kod usisavanja vode. Iglofilteri se postavljaju,
ovisno o vrsti pjeskovitog ili šljunkovitog tla, redno na razmaku od
1 do 4 m. Učinak crpljenja je 5 do 30 m3/sat po jednom iglofilteru.
U slučaju primjene iglofiltera u najsitnijem pijesku (zrna do oko
0,05 mm) ili u pjeskovitoj glini (miješani slojevi sitnog pijeska i
gline) primjenjuje se vakuum postupak crpljenja iz iglofiltera
pomoću posebnih vakuum
crpki.

Slika 9.2.12. desno: Iglofilter

(izvor: Bergische Universtaet
Gesamthochschule Wuppertal,
Skript zur Vorlesung, Erdbau,
prof. M. Pulsfort, prof. B.
Walz)

Slika 9.2.14. lijevo: Osiguranje

iskopa rova oplaćivanjem uz
crpljenje vode iglofilterima

145
 9.3. Građevne jame i zagati

Građevne jame kopaju se ispod razine površine trena u njegovu dubinu ali samo s površine
terena. U njima se izvodi konstrukcija “podzemnog” dijela buduće građevine te su one uglavnom
privremni prazni prostori koji moraju biti sigurni za izvođenje ostalih radova u njima. Za razliku od
rovova, iskop građevnih jama u nekom tlu ili trošnoj stijeni, kao i osiguranje stranica iskopa u slučaju
očekivanja njihova možebitnog urušavanja, izvodi bez međusobnog "razupiranja" konstrukcije
osiguranja jer ono nije, kao prvo, ekonomično, ali je također -
- neprimjenjivo iz razloga veličine (raspona) građevnih jama te iz bilo kojeg drugog tehničko-
tehnološkog razloga,
- neprikladno za ostale radove, tj. razupiranje na neki način uglavnom smeta kasnijoj izvedbi
ostalih trajnih dijelova građevine koja se izvodi u građevnoj jami.
Zaštitom ili osiguranjem iskopa građevne jame mora se spriječiti (slika 9.3.1) -
- doticanje površinske te osobito podzemne vode u iskopani prostor građevne jame (zaštita
građevne jame od bilo kakvog i bilo kojeg oblika prodiranja vode u slobodni prostor
njezina iskopa),
- urušavanje iskopanih stranica građevne jame (osiguranje stabilnost iskopanih stranica
građevne jame).

slika 9.3.1: Osnovna zaštita ili osiguranje građevne jame: onemogućavanje prodiranja vode u jamau

Način osiguranja stranica i pokosa iskopa građevnih jama, kao i njihova zaštita od možebitnog
štetnog utjecaja vode, ovisi o tome je li se ona izvodi bez strogog ograničenja prostora njezina iskopa
(slobodni iskop izvan «teorijski» potrebnog prostora građevne jame) ili se izvodi s ograničenjem
prostora njezina iskopa iz bilo kojeg razloga («teorijski» ili minimalni potrebni iskopani prostor
građevne jame). Stoga oblik iskopa i oblik odnosno vrsta osiguranje stranica građevne jame može biti
dvojak -
- slobodni iskop građevne jame s kosim stranicama iskopa ali takvog pokosa koji onemogućava
urušavanje kosine uslijed njezina klizanja odnosno postoji prirodna stabilnost kosine
iskopa jame te se ne izvodi njezino konstrukcijsko (nosivo) osiguranje ili se izvodi slično
kao osiguranje pokosa usjeka i zasjeka,
- minimalni odnosno ograničeni iskop strmih uglavnom uspravnih stranica građevne jame
osiguranih (podgrađenih) u nestabilnom tlu ili trošnoj stijeni nosivim konstrukcijama u
obliku raznih vrsta zidova.
U smislu zaštite od bilo kavog utjecaja podzomne vode nosiva konstrukcija osiguranja iskopanih
uspravnih stranica ili pokosa građevnih jama može biti u potpunosti ili djelomice vodo(ne)propusna
(slika 9.3.1). Pri tome nosivo konstrukcijsko osiguranje osobito uspravnih (strmih) stranica, a u nekim
slučajevima također, dna građevnih jama može biti privremeno ili trajno. Privremeni zahvati odnosno
privremene nosive konstrukcije zaštitea odnosno osiguranja ili podgrađivanja iskopanih stranica
građevne jame izvode se u razdoblju iskopa i izvedbe konstrukcije unutar građevne jame. Nakon
dovršetka «podzemnog» dijela građevine zaštita se ukida odnosno uklanja se konstrukcija osiguranja.
Trajna konstrukcija osiguranja iskopa građevne jame najčešće je sastavni, uglavnom nosivi, dio
konstrukcije buduće građevine koja se izvodi u/na građevnoj jami i to uglavnom u obliku neke vrste
stalnog zida.

146
 Primjena jednog od navedenih načina zaštite ili konstrukcijskog odnosno nosivog osiguranja
iskopa građevne jame, kao i primjena njihovih mogućih kombinacija, ovisi o -
- inženjersko-geloškim, geotehničkim i fizičko-mehaničkim obilježjima prirodnog tla ili
stijenskog masiva u kojima se izvodi iskop građevne jame,
- dubini iskopa građevne jame ispod površine terena,
- razini podzemne vode ispod površine terena u kojem se kopa građevna jama,
- položaju dna iskopa građevne jame ili buduće građevine prema razini podzemne vode,
- položaju dna iskopa građevne jame ili buduće građevine prema razini vodonepropusnih
slojeva tla u dubini terena,
- konstrukcijskim obilježjima buduće građevine zbog koje se izvodi građevna jama itd.
Može se zaključiti kako su u pogledu vodonepropusnosti i stabilnosti mogući različiti načini i
oblici složenosti zahvata zaštite građevinskih jama kao i mogući oblici izvedbe nosivih konstrukcija
radi osiguranja stabilnosti iskopa njihovih stranica (slika 9.3.2).
Osnovna zaštita (očekivano) stabilnih pokosa, kao i iskopanog prostora, građevnih jama od
prodiranja vode, a u slučaju da se ne izvode privremene ili trajne konstrukcije osiguranja pokosa, bilo
bi (1) crpljenje vode iz bunara u građevnoj jami ili kroz sustave bušenih cjevnih bunara ili iglofiltera
po obodu građevne jame. Moguća je također izvedba (2) vodonepropusnih zavjesa, primjerice, lednih
zavjesa (zaleđivanje aluvijalnih šljunkovito-pjeskovitih vodom zasićenih tla), glinobetonskih zavjesa, te
betonskih i injektiranih zavjesa koje se kasnije miniraju. Nosivo konstrukcijsko razmjerno trajno
osiguranje stabilnosti pokosa (kosih stranica) građevne jame moguće je isto kao kod osiguranja pokosa
iskopa usjeka i zasjeka, primjerice, sidrima, metalnim mrežama i mlaznim betonom, odnosno njihovom
kombinacijom. I tu je svakako potrebno rješiti pravilnu odvodnju kako bi to osiguranje bilo u
potpunosti djelotvorno.

slika 9.3.2. Pregled oblika (vrsta, načina) zaštite (osiguranja) iskopa građevnih jama

Privremeno ili trajno nosivo konstrukcijsko osiguranja uspravnih stranica građevne jame koja
se izvodi u prirodno nestabilnom tlu bile bi razne vrste (3) zidova bilo samostojećih bilo konzolnih
(«upetih» u tlo) bilo sidrenih u tlo. Primjerice, to su «privremeni» zidovi od žmurja kao kod rovova koji
se ne razupiru nego možebitno sidre u tlo iza zida. Oni su uglavnom vodonepropusni a ukoliko nisu
tada se kombiniraju sa crpljenjem vode po obodu ili iz građevne jame. To su zatim stalni injektirani,
betonski, armirano betonski ili montažni zidovi.

147
 Zaštita građevne jame samo (1) crpljenjem podzemne vode, a u slučaju prirodno stabilnog
pokosa iskopa sigurnog na klizanje, provodi se -
- crpljenjem podzemne vode iz iskopanog prostora unutar same građevne jame,
- prethodnim vodoravnim dreniranjem dna građevne jame te crpljenjem tako drenirane vode iz
«prikupnih» bunara ili neposredno iz cijevi drenova,
- crpljenjem podzemne vode sustavom uspravnih bunara manjeg ili većeg promjera po obodu
ili unutar građevne jame,
Crpljenje podzemne vode unutar građevne jame najjednostavniji je način sprečavanja utjecaja
podzemne vode na građevnu jamu koji bi se moralo obvezatno primjeniti gdje je to god moguće. A
moguće ga je uvijek primjeniti u aluvijalnom
pjeskovitom i šljunkovitom tlu kod kojega tečenje
vode kroz kosinu stranice ne dovodi do njegova
ispiranja te uslijed toga do urušavanja donjeg dijela
kosine (slika lijevo, slika 9.3.3). Primjenjuje se
također kod odvodnje građevinskih jama iskopanih
u raspucalim ili okršenim stijenskim masivima zasićenim vodom. Voda se uglavnom prikuplja u
jarcima po obodu dna građevne jame i svodi u jednu manju jamu iz koje se zatim crpi izvan građevne
jame uronjenim muljnim crpkama. To su robusne crpke koje mogu crpiti mješavinu vode i mulja pa čak
i mulj pomiješan sa kamenom sitneži (slika 9.3.4). Svakako se voda mora dalje odvesti iz područja
građevne jame kako se ne bi vraćala ponovo natrag u jamu.

Slika 9.3.4.: Primjeri uvjeta korištenja muljnih crpki (izvor: Weda, Elektro-tauch pumpen)

Ukoliko je podzemna voda pod većim tlakom i prodire po čitavoj površini dna građevne jame
predhodno opisani način pojednostavljenog
crpljenja vode iz građevne jame nije učinkovit te se
mora provesti crpljenje vode iz sustava vodoravnih
drenova ispod i oko razine dna građevne jame
(slika desno, slika 9.3.5). To je razmjerno složen
način rješavanja utjecaja podzemne vode na
izvedbu građevne jame. Zahtijeva određene
predradnje u smislu polaganja drenova s površine
terena prije iskopa građevne jame. Navedeno znači rad drenopolagača i utrošak drenažnih cijevi te
njihovo povezivanje u sustav s prikupnim bunarima iz kojih se crpi voda pomoću uronjenih muljnih
građevinskih crpki ili neposredno povezivanje drenova s vanjskim crpkama na razini površine terena u
kojem se izvodi jama.
Crpljenje podzemne vode sustavom uspravnih bunara manjeg ili većeg promjera po obodu
građevne jame (slika lijevo, slika 9.3.6) najčešći je oblik rješavanja utjecaja podzemne vode na izvedbu
osobito razmjerno manjih građevnih jama u pjeskovitim i šljunkovitim tlima dubine do oko 7 m od
razine terena. Podrazumijeva dva osnovna načina crpljenja podzemne vode i to pomoću sustava
uspravnih bušenih cijevnih bunara te crpljenje podzemne vode pomoću sustava (prethodno opisanih)
iglofiltera (sliku 9.3.6).

148
 Slika 9.3.7: Zaštita građevne jame sa prirodnim pokosom iskopanih stranica od utjecaja (prodiranja) podzemne
vode sustvom bušenih cijevnih bunara (sličica lijevo) u jednoj razini odnosno iglofiltera (sličica desno) u dvije razine
raspoređenih po obodu jame i berme na nižoj razini iskopa jame

Sustavno crpljenje podzemne vode pomoću bušenih cjevnih bunara (slika niže lijevo, slika 9.3.7)
moguće je sprovesti na dva razmjerno slična načina koji se razlikuju po promjeru bušenja i po položaju
crpke u sustavu crpljenja:
- crpljenje podzemne vode pomoću sustava plićih bušenih cijevnih
bunara (do oko 4 m) manjeg promjera (od oko 200 do oko 400
mm) gdje su u bušotinama ugrađene cijevi povezane na vanjske
sustave cjevovoda nešto većeg promjera iz kojih se voda crpi
pomoću vanjskih crpki (smještenih izvan bunara) i odvodi izvan
područja građevne jame (slika 9.3.8 lijevo); bunari su zacijevljeni
dvostrukim ili višestrukim cijevima gdje su ispune između njih
ujedno filteri koji onemogućavaju crpljenje čestica tla a vanjske
cijevi štite bunar od ulaska mase tla u prostor crpljenja,
- pomoću sustava dubljih bušenih cijevnih bunara (preko 4 m) većeg promjera (od oko 1250
mm) koji su također «višecijevni» s filterima a u kojima se nalaze uronjene crpke (smještene
u bunaru) povezane na vanjske sustave cjevovode kojima se voda odvodi izvan područja
građevne jame (slika 9.3.8 desno).

Slika 9.3.8: Bušeni cijevni bunari za crpljenje vode po obodu građevinskih jama manjeg promjera s crpkom izvan
bušotina (sličica desno) i bunari većeg promjera sa uronjenom crpkom u bunaru (sličica desno; izvor: Bergische Universtaet
Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz)

149
 (2) Potpuno vodonepropusna privremena zaštita građevnih jama (u slučajevima gdje je pokos
izveden s takvim nagibom da je uz najpovoljniju vlažnost tla terena prirodno stabilan) postiže se
izvedbom privremenih ili trajnih tzv. “zavjesa” (“dijafragmi”) oko građevne jame do nepropusnog
sloja u terenu (slika 9.3.9.). To su uglavnom određeni tehnološki zahvati u tlu a ne nosive
vodonepropusne konstrukcije.

Slika 9.3.9: Položaj zavjesa odnosno «logistika» zaštite građevinskejame zavjesama

Tipične privremene «nenosive» zavjese bile bi (2.1) ledena zavjesa i (2.2) glinobetonska
zavjesa. Potonja zavjesa ujedno je početna faza izvedbe (armirano)betonskih ili montažnih zidova kao
oblika stalnih nosivih konstrukcija «osiguranja» uspravnih stranica iskopa građevinske jame.
Privremene zavjese bile bi također cementne (betonske) zavjese (tj. zidovi) ili zavjese dobivene
rednim injektiranjem tla (prethodno opisani “jet-grouting” primjenjen na izvedbi zavjese
injektiranjem stupova jednog do drugoga) koje se kasnije razbijaju miniranjem kako bi se nakon izvede
radova u građevnoj jami opet omogućili, iz nekog razloga zahtijevani, tokovi pozemnih voda. Često se
moraju razbijati miniranjem također stvrdnute glino- ili bentonit-betonske zavjese.
(2.1) Ledena zavjesa (slika 9.3.10), kao postupak zaštite građevnih
jama, provodi se zaleđivanjem podzemne vode pri iskopu vodom zasićenih
šljunkovito i/ili pjeskovitih tla. Primjena je moguća u «mirnijim i sporijim»
podzemnim vodnim tokovima navedenih aluvija. Primjenjuje se također pri
zaštiti iskopa građevnih jama u mješanim tlima zasićenim «stajaćom» vodom.
Razmjerno je složen tehničko-tehnološki postupak jer zahtijeva ustroj posebne
opreme (slika 9.3.13). Sačinjavaju je veliki «zamrzivači» koji na osnovi
stlačenog amonijaka (kao kod uobičajenih «zamrzivača») hlade posebnu
tekućinu za smrzavanje tla. Ona je u načelu lužnata. Sastoji se većim dijelom
(do oko 85%) od CaCl a manjim dijelom (do oko) 10 % od MgCl. Također
sadrži (do oko) 5 % metilalkohola. Kruženjem kroz «zamrzivač» i kroz redne
sustave posebnih, u tlu ugrađenih, dvostrukih cijevi navedena tekućina hladi
odnosno zamrzava vodom zasićeno tlo na oko -150 do oko 0,25 m oko cijevi
odnosno na oko - 50 do oko 1 m oko cijevi (slika desno, slika 9.3.12).

Slika 9.3.10: primjer iskopa određene građevne jame

(sličica desno) u prethdno zamrznutom tlu odnosno prostoru građevne
jame koji je «ograđen» ledenom zavjesom (sličica lijevo)

150
 slika 9.3.13: Prikaz postupka izvedbe ledene zavjese (Izvor. Hetzel-Wundram: Grundbautechnik)

Za nosivu konstrukcijsku zaštitu građevnih jama, kod kojih se stranice kopaju u nagibu koji
omogućava zajedno sa elementima konstrukcije osiguranja prirodnu stabilnost pokosa iskopa, moguće
je primjeniti slične geotehničke konstrukcije kao kod
osiguranja iskopanih pokosa usjeka ili zasjeka. To su
primjerice mreže, sidra ili zatega te mlazni beton,
kao i konstrukcije osiguranja pokosa koje su složene
od navedenih elemenata (slika 9.3.14). Ova
konstruktivna zaštita kosih (prirodni pokos), strmih
ili čak uspravnih stranica iskopanog obrisa građevnih
jama primjenjuje se u trošnim ili na neki način
"dezintegiranim" (uslojenim, razlomljenim,
raspucalim, okršenim) stijenskim masivima (kao i u
nekim vrstama prirodno konsolidiranih tala)

Slika 9.3.14: primjer zaštite kosina iskopa jedne

građevne jame sa mržama, sidrima i mlaznim betonom.

(2.2) Osnovni smisao izvedbe glinobetonske zavjese bilo bi onemogućavanje prodiranja vode
u građevnu jamu pomoću tzv. isplake odnosno žitke smjese bentonita (4 % do 6 % mase isplake) i
vode. Bentonit je posebna fina glina koja sadrži 60% do 80 % montmorinolita sa ostalim pratećim
mineralima (kvarc itd). Montmorilonit sačinjavaju sićušne silikatne «pločice» čije su «široke» površine
negativno a tanke uske stranice pozitivno nabijene. U vodenoj suspenziji tako «nabijeni» minerali čine
posebnu, «elektronski» povezanu i učvršćenu, strukturu čija je konzistencija slična valžnoj glini. U
sitnozrnom tlu navedena struktura stvara na dodirnoj površini film koji onemugućava prodiranje tla u
isplaku a u krupnozrnom tlu suspenzija prodire u maloj duljini u prostor između zrnaca i na taj način
brtvi odnosno učvršuje strukturu tla.
Takva isplaka, koja se nalazi u uskom rovu iskopanom oko građevne jame, svojom
konzistencijom (gustoćom) onemogućava, kao prvo, urušavanje iskopanog rova odnosno osigurava
stabilnost stranica iskopanog rova te, kao drugo, onemogućava tok ili prodor vode prema građevnoj
jami. Ove zavjese ujedno služe, kako je već prethodno navedeno, kao predfaza pri izvedbi betonskih,
armirano-betonskih i betonskih montažnih zidova.

151
 (3) Zidovi kao nasive konstrukcije različitih vrsta i oblika mogu biti privremena ili trajna te
vodo(ne)propusna zaštita ili osiguranje stranica građevnih jama od urušavanja ili prodiranja vode u
jamu. Mogu se izvoditi prije iskopa jame, zajedno (istovremeno, uporedno) sa iskopom jame te poslije
iskopa dijela ili ukupnog prostora građevinske jame. Zidovi, bez obzira na oblik i vrstu njihove
konstrukcije, način izvedbe te vodo(ne)propusnost, mogu biti slijedeće vrste u smislu ostvarenja
njihove nosivosti odnosno stabilnosti (sliku 9.3.15) -
- ili samostojeći konzolni (upeti) zidovi, ili
- sidreni zidovi u teren iza zida ili
- poduprti zidovi unutar dijela prostora građevne jame (što se uglavnom nastoji izbjeći kako
konstrukcije podupiranje ne bi smetale izvedbi ostalih konstrukcija unutar prostora jame),
- ili kombinacija navedenih vrsta podupiranja odnosno upiranja ili učvršćenja zidova u tlo.

Slika 9.3.15: Načini ostvarenja nosovosti i stabilnosti zidova

Privremena nosiva konstrukcijska ali vodopropusna zaštita građevnih jama mogu biti
privremeni "zidovi" od drvenih elemenata (talpi, gredica, oblica) i (bilo drvenih bilo metalnih) nosača
koji ih pridržavaju. Nosači mogu biti također usidreni na bilo koji način po jednoj ili više razina u teren
iza stranica iskopa jame (slika 9.3.16). Ovaj razmjerno jednostvan način primjenjuje se uglavnom za
osiguranje plićih odnosno nižih uspravnih stranica manjih građevnih jama koje se izvode u suhim
vremenski razmjerno stabilnijim tlima ili trošnim stijenama. međutim, poznati su slučajevi osiguranja
uspravnih stranica građevnih jama i do dubine desetak metara.

Slika 9.3.16: Privremena nosiva konstrukcija osiguranja uspravnih stranica građevne jame vodoravnom drvenom
građom i uspravnim čeličnim nosačima sa njihovim sidrenjem. Na slici se vidi i posebna bušilica za izvedbu (bušenje i
ugradnju) dugačkih najvjerojatnije adhezijskih injektiranih sidara (Izvor: Universal wagon drill, BBAUER UBW 06,
BAUERSPEZIALTIEFBAU GmbH)

152
 Privremena nosiva konstruktcijska i vodonepropusna zaštita građevnih jama mogu biti stijene
ili privremeni "zidovi" od (prethodno opisanog) čeličnog žmurja (slika 9.3.17). Ova vodonepropusna
zaštita izvodi se tako da dopire do vodonepropusnog ili slabopropusnog sloja tla. Ukoliko to nije
moguće postići, tada se žmurje kombinira sa snižavanje podzemne vode crpljenjem iz bušenih cijevnih
bunara (slika 9.3.17 u sredini) i to bilo crpljenjem bilo po obodu izvan građevinske jame (slika 9.3.17
dolje desno) bilo crpljenjem iz same građevne jame (slika 9.3.17 gore i dolje lijevo) ili
(pred)injektiranjem dna građevinske jame ili betoniranjem i sidrenjem betonskog dna bilo u suhom
(slika 9.3.17 gore, vidi se u desnom dijelu građevne jame izbetonirano dno) bilo pod vodom i sl.

Slika 9.3.17. Primjer zaštita građevne jame privremenim "zidom" od žmurja (slika gore) sa crpljenjem vode iz
građevne jame (na način kako je to prikazano na sličici lijevo dolje, a drugi način je sa crpljenjem vode izvan odnosno po
obodu građevne jame kako je to prikazano na sličici desno dolje). Ova zaštita ne dopire do vodonepropusnog sloja pa se
snižavanje podzemne vode crpljenjem iz građevne jame kombinira sa betoniranjem dna građevinske jame (Izvor: Brueckner
Grundbau GMBH, Wasserhaltung 31)

153
 Stalna nosiva ali vodopropusna zaštita
građevnih jama izvodi se tamo gdje nije potrebna
vodonepropusnost dakle u suhim terenima. Tu
pripadaju zidovi od gusto izvedenih
(armirano)betonskih pilota koji mogu biti tzv.
«bušeni» (slika 9.3.18 desno) ili zabijeni piloto ili od
gusto izvedenih injektiranih pilota (prethodno
opisana tehnologiji «jetgroutinga»). Oni mogu biti
izvedeni kao konzolni zidovi (slika 9.13.19) ili kao
sidreni zidovi u jednoj odnosno više razina (slika
9.3.18, dvije sličice desno). Ukoliko se piloti izvode
gusto jedan do drugoga (slika 9.3.18 desno dolje
prikazani gornji red bušenih pilota) do
vodonepropusnog sloja a na neki način se međosobno
brtve tada takvi zidovi od pilota čine stalnu nosivu
konstruktivnu i vodonepropusnu žaštita građevnih
jama.

Slika

9.3.18: Zid građevne jame od od bušenih pilota; na sličici lijevo

gore vidi se tehnika (posebni bager sa opremom za izvođenje
bušenih betonskih pilota unutar zaštitne kolone) i tehnologija
izvedbe bušenih pilota koji mogu biti izvedeni gusto ili na
razmaku (sličice lijevo dolje gdje se vide tri reda pilota različite
«gustoće» smješataja u redu bušenja odnosno u zidu) te mogu biti
sidreni (dvije sličice desno dolje) (izvor slika desno: izvor: Bergische Universtaet Gesamthochschule Wuppertal, Skript zur
Vorlesung, Erdbau, prof. M. Pulsfort, prof. B. Walz) .

Slika 9.3.19: Primjer osiguranja

iskopa građevne jame sa samostojećim
konzolnim zidovima od razmjerno gušće
jedan do drugoga bušenih pilota izvedenih u
više razina i na različitim dijelovima manjih
građevnih jama unutar veće građevne jame.
Izvedba ovog osiguranja građevne jame je
najvjerojatnije u suhom terenu. Dio građevne
jame je izveden sa kosim stranicama odnosno
pokosom prirodne stabilnosti. Na slice se
također vidi stroj za izvedbu bušenih pilota
(izvor: Groundwater control for deep
excavation in Middle East, BAUER
SPEZIALTIEFBAU GmbH).

154
 Stalna nosiva konstruktivna i vodonepropusna žaštita građevnih jama može biti trajni nosivi
zid u užem smislu koji također može biti ujedno temelj ili zid ili neki drugi dio konačne konstrukcije
buduće građevine koja se izvodi u građevnoj jami. Trajni zidovi kao konstrukcije zaštite građevnih
jama izvode se primjerice ili betoniranjem na licu mjesta («in situ») rijeđe kao -
- konzolni ili (na bilo koji način) podruprti (armirano)betonski zidovi, a uglavnom kao
- sidreni (armirano)betonski zidovi i to sidreni po jednoj ili više razina u teren iz stranica
iskopa građevinske jame,
ili kao montažni (armirano) betonski zidovi poduprti ili učvršćeni sidrenjem na bilo koji način po jednoj
ili više razina u teren iz stranica iskopane građevne jame.
Svi navedeni zidovi izvode se, kao osiguranje, prije iskopa građevne jame. Prilikom iskopa
građevne jame unutar izvedenih zidova provodi se najčešće njihovo istovremeno odnosno uporedno
sidrenje u tlo čije urušavanje oni svojim postojanjem sprečavaju. Prema tome postoji potreba izvedbe
uskih dubokih iskopa (u načelu «rovova» koji se ne zatrpavaju iskopanim materijalom kao uobičajeni
rovovi za izvedbu bilo kojih vodova) u kojima se zatim izvode zidovi betoniranjem na licu mjesta.
Betoniranje se izvodi u rovu ispunjenom isplakom (prethodno opisanom kod izvedbe glinobetonskih
zavjesa) od bentonitne suspenzije ili sličnom bentonitcementnom suspenzijom, a što je prikazano i
opisano na slikama 9.3.20 i 9.3.21.

Slika 9.3.20.: Izvedba zida po tzv.

odsječcima odnosno panelima ili
segmentima (tzv. «segmentna» izvedba
betonskih zidova građevinske jame) u rovu
sa glinobetonskom isplakom od bentonitne
suspenzije. Sam rov je iskopan (na slici:
excavation in progres) u jednom
(narednom) segmentu (u ovom slučaju sa
«rotirajućim trenčerom») na način da se je
u njemu prilikom iskopa nalazila isplaka
koja se je preljevala kroz tzv.» uvodnicu»
(početni plići kanal sa betoniranim
stranicama koji se u početku radova izvodi
na površini terena u kruni zida kao ukna
vodilica izvedbe zida i prostor tečenja
isplake) iz prethodno iskopanog segmenta
koji se betonira (na slici: concreting in
progress) kroz tzv. «kontraktor»
istovremeno sa iskopom ovog narednog
segmenta. Prije samog betoniranja u
potpuno iskopani segment (koji će se
betonirati) ugrađuju se na rubovima
iskopa zaštitne kolone koje se izvlače iz
prethodno betoniranog segmenta.
Betoniranje prethodnog i iskop narednog
segmenta moraju biti po obujmu vremenski
isti kako bi se držalao njihovom
ravnotežom ista odnosno stalana količina
isplake u rovu. Nakon završetka izvedbe
dijela segmenata (na slici «panels» 2n + 1)
prve faze, a koji se izvode «na preskok»,
slijedi druga faza izvedbe segmenata (na
slici «panels» 2 n) neizvedenim u
prostorima između segmenata izvedenih u
prvoj fazi. Proizlazi da je u opisanom
tehnološkom postupku i pripadnim
zahvatima ključna primjerena
«sihronizacija» radova kako bi se zadržao
isti obujam isplake koja omogućava zaštitu
tj. osiguranje rova od urušavanja u iskopni
prostor pojedinog segmenta. (Izvor:
Vertical impervious barriers,
dr.ing.S.Bondioli, Rodio)

155
 Slika 9.3.21.: Izvedba zida građevne jame po odsječcima u rovu sa glinobetonskom isplakom sa prikazom (sličica
dolje) postrojenja za proizvodnju i logistiku bentonitne suspenzije. Iskop rova je u ovom slučaju je s bagerom sajlašem s
posebnim grajferom za duboke uske iskope (sličica desno gore). Na slici koja prikazuje bager pri iskopu vidi se (na prethodnoj
slici 9.3.20) opisna uvodnica. Također se vidi (sličica desno u sredini) betoniranje zida kroz kntraktor kao i izvlačenje zaštitne
kolone u prethodno izbetoniranom segmentu. (Izvori: Vertical impervious barriers, dr.ing.S.Bondioli, Rodio; Grund- und
phalbau GmbH Frankfurt am Main. Spezialtiefbau)

156
 Zaštita velikih građevnskih jama u području (u blizini) vodotoka kao i u samim vodotocima, a
najčešće pri izvedbi hidroelektarna i sličnih građevina, provodi se zagatima (slika 9.3.22). Stoga su
zagati privremene razmjerno složene nosive svakako vodonepropusne konstrukcije ili, bolje napisano,
privremne nasute građevine koje omogućavaju sigurnu izvedbu građevina u suhoj građevnoj jami pri
svim mogućim (očekivanim) vodostajima i protokama vodotoka u/na kojem se gradi.

Slika 9.3.22: Prikaz jedne građevne jame sa zagatima pri izgradnji dijela hidroelektrane. (Izvor: Wasserkraftanlage
Annabruecke, Oesterreichische Draukraftwerke)

Pošto se hidroelektrane grade preko čitavog vodotoka to se zagati izvode i uklanjaju u

nekoliko faza a što je prikazano i opisano kroz jedan stvarni primjer na slici 9.3.23.

Slika 9.3.22: Prikaz razvoja odnosno premještanja građevne jame sa zagatima pri faznoj izgradnji jedne
hidroelektrane. U prvoj fazi izvedene su građevne jame sa pripadnim zagatima za područje A (dio brane sa preljevima
odnosno zatvaračima koji obuhvaćaju «stupove» I. i II. ) i područje B (dio hidrolektrane odnosno strojarnica sa 1. i 2.
turbinskim i generatorskim dijelom). Protoka vodotoka je omogućena kroz dva prirodna riječna koridora. U drugoj fazi
izvedena je spojna građevna jama prethodno izvednih građevnih jama prve faze sa pripadnim zagatima za područje C (ostali
dio brane sa preljevima odnosno zatvaračima koji obuhvaća stup III.). Protoka vodotoka omogućena je kroz jedna prirodni
riječni koridor i kroz dva polja brane. U trećoj fazi proširena je građevna jama druge faze sa područja B na područje D koje
obuhvaća ostali dio hidrolektrane odnosno ostali dio strojarnica sa 3. i 4. turbinskim i generatorskim dijelom. Protoka
vodotoka omogućena je kroz sva polja dovršene brane. (Izvor nepoznat)

157
 Sami zagati su manje više složene građevinske konstrukcije, primjerice ili samo od
vodonepropusnog žmurja ili kao kombinacija raznih oblika i vrsta nasipa sa vodonepropusnim žmurjem
(slika 9.3.23). Oblik i vrsta konstrukcije zagata ovisi prvenstveno o razini i brzini vodotoka, zatim o
dubini građevne jame, o geotehničkim obilježjima terena odnosno dna vodotoka u kojemu se izvode
radovi, o veličini prostora građevne jame, o obilježjima građevine koja se u njima izvodi itd.

Slika 9.2.24.: Primjeri manje (jednoredne poduprte), srednje (jednoredne poduprte i nasute) ili veće složenosti
(dvoredne sandučaste nasute i povezane) konstrukcije zagata izvedenih ili samo s čeličnim žmurjem tipa Larsen ili
kombinacijom čeličnog žmurja tipa Larsen i raznovrsnog nasipvanja za razne veličine protoka i razine vodotoka (Izvor
nepoznat).

158