KINICI bhjjk

ETIKA
Antisten-(447.-360. P n e)-osinvac Kinicke solke.logicki utjecaj na Antistena je izvrsen sa
sofisticke strane. Smataro je da treba napustiti metafizicka ucenja i okrenuti se
svakodnevnom covjekovu zivotu.jos za njegovu logiku vezano smatrao je da se stvari mogu
samo izreci jednim pojmom svojstvenim za sebe. Svaka stvar ima svoj logos sebi svojstven.
Ako se onom sto je moze reci samo da jeste, onda ce citava metafizicka konstrukcija poput
Platonove besmislena. Antisten je pokusao reci da je cijeli pokusaj saznavanja onoga po se
sto postoji besmislen, te da se treba okrenut svakodnevnim etickim problemima. I da covijek
jedino tezi postizanju areta. Jedino legitimono za njega je sto se tice pojedinacnih bica. I ako
je Antistenova logika bila sofistica , ipak je ona imala cilj da preokrene ljude od metafizickih
problema ka vrlini. Najveci utjecan na njegovo ucenje ostavio je Sokrat. Rasprostaranje je
uvijerenje da se Antisten bavio samo etickim pitanjima nakon susreta sa sokratom. Za
Antistena vrilna je dovoljna za srecu i nista joj nije potrebno osim Sokratesove snage. Vrlina
se sastoji u djelovanju i ne zahtojeva mnogo rijeci i ucenja, ali se moze nauciti, i jednako je
muskarce i zene. „Nema ni jednog drugoga dobra koje ce biti superiorno vrlini.“ „Mudar
covjek ce biti sam sebi dovoljan i on ce voljeti, jer jedino on zna koga treba voljeti.“
Antistenes je u svome djelu Herakles rekao da je cilj zivota zivjeti u skladu sa vrlinom, sto su
prihvatili kinici. Vrlina je o kojoj se ovdje govori tice se inteletka koliko i karaktera i sastoji se
u prije svega u djelovanju. Za kinike Areti( ARETEA) je mozda marginalno vezana za ideju
cistoce, ednosti ili poboznosti, no ima mnogo sire znacenje i u sebi nosi ideju snage ili
smaovladanja. To vladanje sobom Antisten je pokazao pomocu vlastitog zivljenja. Posto je
smatrao , bio nepovjerljiv prema apstraktim pojmovima, definiranju, teoretisanju, on nije
pokusao iskazat sta jest vrlina , nego ju je pokusao pokazat svojim primjerima zivljenja.
Isticao je da je vrlina se sastoji u djelovanju kojem se ovlada napornim vjezbanjem. Da bi se
postigla vrlina potrebna je neka vrsta znanja i stoga se moze nauciti, ali se tu ne radi o
apstraknom znanju principa, vec o dosljednom provedenju odredenog nacina zivota u djelu.
Nuzno je vjezbati to dok se ne postane krepostan, i ta se vjestina ne moze izgubiti kao sto
vjestine zanatlije. Antisten smatra da je sve stvar slucaja , a jedino sto doista pripada covijek
je njegov razum. Covjek je jedino neovistan u svojim mentalnim i moralnim mocima. Da bi
covijek razvio jedino sto doista posjeduje, svoj razum, i bio krepostan, nije mu potrebno nitko
do on sam. Njegovi nagon, strasti, ali i vanjeske stvari, mogu predstavljati prepreke i zato ih
se mora na neki nacin neutralisati. Treba da se napusti teznja za vanjskim stvarima poput
bogatstva, casti, drustvenoga polozaja isto tako teznja za osjetilinm zadovoljstvima. Covjek
mora biti samodovoljan i mora vladati sobom, dakle mora postici ono sto grci nazivaju
ataraksija. Za kinike je vjezbanje tijela bilo jako vazan dio obrazovanja. Antisten je vjerovao
kako oni koji hice da postignu izvrsnost moraju vjezbati svoje tijelo gimnasticki i svoj razum
raspravama. Drzao je da je svrha zivoa upravo atarksija. Da bi se postiglo samozadovoljstvo
potrebna je vjezba, a ona zahtjeva da ulozimo maksimalan napor i da izdrzimo svaku nevolju.
Ovakvo angaziranje zahtijeva izbjegavanje prekomjernog uzivanja, jer nam zadovoljstva
slabe volju. Za Antistena bogatstvo ne lezi u materijalnome nego u njegovoj dusi. Neki zbog
svoje pohlepe upropastaju obitelji a nekad i cijele gradove. Takve ljude smatra tesko
oboljelim,jer su poput onih koji imaju da jedu mnogo, a nikad se ne mogu zasititi. Ima svega
dovoljno ali se ne zadovoljava. Kako je strast neprijalteljska naspram ataraksije onda i ona
mora da bude pod nadzorom razuma. Antisen je smatrao kako i mudrac se treba zeniti da bi
imao potomstvo i mat ce najljepse zene. On ce se zaljubiti, jer jedino mudrac zna koga treba
voliti. Antisten je smatrao da je vjezbanje nuzno, ne samo odabranoj grupi ucenika, nego
cijelome covjecnstvu, jer svaki covijek posjeduje sposobnost da postigne vrlinu i srecu. Zato ce
kinic zivjeti u gradovima, uvijek okruzeni mnostvom, da bi svojim rijecima i djelom pokazali
kako se treba zivjeti. Kinici su ismijavali bjedno mnostvo koje je odbacilo vrlinu i razum. Kod
Antistena nema nikakvih metafizickih ucenja o dusi , u cemu je vijeran sljedbenik Sokrata, jer
ga nije zanimalo sta bi nam se moglo eventualno destit, vec ga je zanimalo postizanje vrline u
ovome zivotu.

Diogen – iako nije sigurno da li su se Antisten i Diogen susreli, sigurno je da je na Diogena

utjecala Antistenova ucenja. Diogen je tome ucenju dao svoj doprinos. Cojek treba djelovati
premaonmome sto smatra da je ispravno, ali prije toga mora biti siguran da mu je razum cist
od dima(tyhos) i da jasno vidi sta je ispravno ciniti. Kod Diogena borba protiv dima, jer
zapravo cijeli njegpv zivot predstavlja tu borbu protiv, a sa druge strane pokazuje kako treba
zivjeti. Dim je potpuno ovladao svim sferama ljudskoga zivota: u svakodnevmome zivotu ljudi
su se odali teznji za zadovoljstvomima i bogatstvom sljepo se pridrzavajuci nasljedenih
obicaja. Diogen je istupao protiv svakog oblika religioznog praznovijerja. Tako je religija za
Diogena predstavljala vrstu dima, jer je svojim ucenjem i obredima udaljavala od vrline, a
time i od srece. Sva znanja koja ne vode vrlini treba odbaciti kao potpuno beskorisne. Oni
koji se bave muzikom, matematikom , astronomijom i slicnim stvarima nece niti jesu postali
kreposniji sto su poznavali znanje tih oblasti. Da bi se izslo iz dima( tifosa) nuzno je odbaciti
sve predrasude, uvrijezena mijenja, nasljedene obicaje. Izlaz iz dima moguc je jedino ukoliko
se govori istina u svakoj mogucoj sitaciji bez obzira na posljedice, upravo je to Diogen
pokazivao svojim zivotom. Doiogen je ovako isitnoslovljesmatrao nuznim za ukazivanje na
lazne vrijednosti, te da pokaze covijek kako se bori protiv onoga sto oneomogucava
postizanje istine i vrline.kljucni argument u prilog fisis a protiv tifosa jest nase tijelo i njegove
funkcije. Kako je tijelo primjer fisisa, sve njegove zahtjeve Diogen je javno izvrsavao. Ova
besramnost zbog koje je i nazvan pas, je pokusaj da se pokaze da je to sto on cini u skladu s
prirodom. A da je vecina ljudi jos odvartnija. Besramnost je imala zadatak da pokaze zasto su
konvencijonalne vrijednosti lazne. Iskrenost i sepurenje cine u Diogena nerasclannivu cijelinu
kojom pokusava prevladati dim/ tufos). Prirpda je za Diogena uvijek ljudska priroda i covjek
je uvijek u centru interseovanja. Za Diogena zelje su po prirodi ako su: primarne , univerzalne
, instinktivne, te da lako mogu biti zadovoljene od svih ljudi. Svako zadovoljstvo iz prirodnih
zelja je legitimno. Diogen je smatrao da je zelja vecine ljudi postavio obicaj i da stoga oni
cijeli svoj zivot zude za onim sto je nepotrebno. Da bi mogli zivjeti u skladu s prirodom
potrebno je prije svega izaci iz dima. Sto zahtjeva vjezbanje i dua i tijela. Diogenov nalog
„krivotvorenje“, a bez toga je nemoguce bit krepostan.

Za diogena je sam cin razvajanja teorije od prakse znak da se u radi o predvari i da vjera u
ciste pojmove zavarava ljude da se bave obime sto prelazi samu granicu fizisa. Da bis se
izaslo iz dima mora se nas duh osloboditi svih uvrijezenih obivcaja, mnijenja i vrednosti, nase
tijelo se mora osloboditi suvisnih potreba. To se mora postici samo putem vjezbanja. On veli
da je vjezba dovostruka , naime duhovna i tjelesna i da jedna bez druge je nepotpuna.
Diogen ne zahtijeva puno odricanja od zadovoljstva. Diogenov ideal samodovoljnosti je
odgovor na to. Diogeneovu slobodu od potrebe treba shvatit kao distanciranje i ironiziranje
potrebe. Tako je diogen unio u filozfiju povezanost izmedu srece, samodovoljnosti i
inteligencije. Njegovo siromastvo je cijena slobode. Diogenova samodovoljnost ima dva
smisla: na fizickoj razini biti zadovljan golim potrebama zivota, na duhovnoj razini potpunu
razdvojenost od svijeta i ovosvijetskih vrijednosti. Autar( samodovoljan) je onaj koji je
napustio svaku suvisnost u svim aspektima svoga zivota i koji je reducirao svoje potrebe na
minimum. Sve sto takom covijeku treba je malo hrane, skloniste i najskomnija odjeca. U
dohovnome pogledu jedino sto treba je vrlina. Zadiogena zivot s prirodom ukljucuje i zvot u
gradu i prosijacenje za zivot. Ukoliko je tako onda samodovoljnost ne moze biti kinicka
centralna vrijednost, jer niko nije ovosniji od prosijaka, vec je sloboda i narocito slobodan
govor. Samodovoljnost je pozeljna ali sloboda je primarna. Urlina je za zene i muskarce ista
te datrebaju biti obrazovani na isti nacin. Filozofija ne treba biti samo teorija nego mora biti
mudorst zivljenja koja se iskusava u svakoj novoj sitaciji. Ukoliko ne zivimo s prirodom nismo
onda ocistili nas duh od dima. Diogen je svoju filozofiju izlagao govorom cijeloga tijela(
sveukupno zivotno njegovo kretanja). Diogen ne kaze da se jezikom ne moze iskazati nesto
ali jezik nije primaran. Kako je svoju skaodnevicu ucio primjerom zivota tako nam je o
Diogenu vecina svjedocanstava dolsla u anegdotama. Filozofi koji se zele rijesit dima mora
biti vjesti improvizatori kako bi se poput glumaca mogli prilagodit svakoj situaciji. Diogen je
htio svojim cijelim zivotom pokazati kako izvrsit „prekovanje novca“, kako treba zivjeti, pa je
za njega citav zivot oblik mejutike. Kada se pitalo odakle Diogen dolazi , govorio je da je
kozmopolita( gradanin svijeta). I ovo je najstarije pojavljivanje rijeci te i najvjerojavtnije je
Diogenov originalni izum. Diogen je smatra da ako postoji ramumom mudar covije, bilo gdje
na zemlji u bilo kojoj drzavi, on nece biti ovladan dimom i da ce zivjeti u skladu s prirodom.