IP: PSIHOLOGIJA RODITELJSTVA

Pojam roditeljstvo je nov, donedavno je podrazumijevao „majčinstvo“ tj.roditeljstvo se

izjednačavalo s doživljajem, brigom, postupcima i odgojem majke, čija se biološka
predispozicija za rađanje izjednačavala sa „majčinskim nagonom“ te jedninim ispravnim i
kvalitetnim izvorom brige za dijete. Tokom posljednja dva desetljeća, zasebno od pojma
majčinstva/ roditeljstva proučava se pojam „očinstva“, najprije kao moguć utjecaj odsutnosti
oca na socijalizaciju dječaka, a u novije vrijeme i kao važan samostalan odgojni uticaj, a u
pojmu „suvremeno očinstvo“ i kao očevo potpuno preuzimanje majčinske brige.

Pojam roditeljstva

 odlučivanje za djecu
 preuzimanje i prihvatanje roditeljske uloge
Doživljaj roditeljstva
 redefiniranje vlastitih ciljeva, vrijednosti kao i
doživljaja vlastite vrijednosti
 rađanje djece
 zaštićivanje djece i briga za njihovo održanje, život i
Roditeljska briga i skrb
razvoj
 vođenje i pomaganje razvoja djece
 svi namjerni postupci i aktivnosti koje roditelj
poduzima i provodi kako bi osigurao prethodno
Roditeljski odgojni stil
navedene ciljene
 roditeljski postupci, aktivnosti i ponašanje

Integrativni model roditeljstva (Bronfenbrenner, Belsky, Martin i Colbert)

Širi obiteljski i društveni

Karakteristike roditelja Karakteristike djeteta
kontekst

RODITELJSTVO
Subjektivni doživljaj
roditeljstva
Roditeljski odgojni stil
Roditeljske vrijednosti,
aktivnosti i postupci

Razvoj djeteta Razvoj roditelja

Doživljaj roditeljstva

 Tradicionalne obiteljske vrijednosti (DeFrain i Olson, 1999):

1. biti oženjen bolje je nego biti samac
2. biti vjenčan bolje je nego živjeti nevjenčano
3. imati djecu bolje je nego nemati
4. imati više djece bolje je nego imati jedno dijete
5. dva roditelja su bolja nego jedan roditelj
6. bolje je prirodni roditelj, nego stečeni roditelj
7. majka koja se bavi samo djecom bolja je nego ona koja radi i izvan kuće
  Promjene tradicionalnih obiteljskih vrijednosti

 Dobrovoljno odustajanje od roditeljstva

 mijenja se shvatanje o poželjnosti djece i njihovoj središnoj vrijednosti u vlastitom
životu
 mnogi bračni parovi se odlučuju na život bez djece (odbacuju vrijednost djece i
roditeljstva kao središnju ljudsku vrijednost)

 Prisilno odustajanje od roditeljstva

 posljedica nemogućnosti začeća ili uspješnog završetka trudnoće
 potvrđuju vrijednost roditeljstva kao normu

 Roditeljstvo utječe na razvoj i mijenjanje odraslih pojedinaca – utječe na mišljenje,

osjećaje i ponašanje; mijenja njihovu sliku o sebi i sliku koju o njima ima sredina
 Doživljaj roditeljstva značajna je promjena u cjelokupnom identitetu pojedinca“
 Složen pojam – teško ga je odrediti, opisati i mjeriti

Sabatelli i Waldron (1995) – tri zasebne dimenzije doživljaja roditeljstva:

1) roditeljsko zadovoljstvo
2) zahtjevi i stres roditeljske uloge
3) osjećaj roditeljske kompetencije

1) Roditeljsko zadovoljstvo, obuhvata sljedeće dimenzije:

1. zadovoljstvo odnosom roditelj – dijete
2. zadovoljstvo vlastitom uspješnošću kao roditelja
3. zadovoljstvo potporom bračnog partnera u roditeljskoj ulozi
4. zadovoljstvo ponašanjem djeteta
5. zadovoljstvo samim sobom kao roditeljem

2) Zahtjevi i stres roditeljske uloge, sastoji se od dva zasebna pojma:

zahtjevi i stres roditeljske uloge dimezija je subjektivnog doživljaja roditeljstva
1. Zahtjevi roditeljske uloge – vanjski pritisci na pojedinca da trajno ostvaruje
roditeljsku ulogu u skladu sa očekivanjima i normama sredine
2. Stres roditeljske uloge – unutarnji doživljaj pojedinca da nije u mogućnosti ispuniti
zahtjevne roditeljske uloge u skladu sa vlastitim očekivanjima i osobnim normama

3) Subjektivna roditeljska kompetencija

 roditeljev osjećaj koliko je sposoban i uspješan kao roditelj:
1. osjećaj lakoće/teškoće osgajanja u različitim razvojnim razdobljima djeteta
2. skup dimenzija kao što su samoprocjene roditeljskog znanja, vještine, lakoće
odgajanja, zadovoljstva, samoučinkovitosti i samopoštovanja

Utjecaj djeteta i okoline na doživljaj roditeljstva:

1) Kontekstualni faktori:
 kvaliteta bračnih odnosa prije rođenja djeteta (buduće majke koje pokazuju znakove
bračnog hlađenja prije porođaja, pokazat će i znakove slabije roditeljske
kompetencije)
  očekivanja od uloge roditeljstva (pripremljeni, prestrašeni ili indiferentni roditelji)
 podjela dužnosti i poslova nakon rođenja djeteta ( rezultati pokazuju da je za bračne
odnose i dobar doživljaj roditeljstva bolje da se ne dogodi jasno razlikovanje poslova)

2) Karakteristike roditelja:
 kontrola impulsivnosti (majke), društvenosti (očevi)
 odsutnost depresivnosti i razvijene vještine rješavanja problema

3) Karakteristike djeteta:
 temperament, problemi u razvoju, pubertet
 Novorođenče i dijete u prvoj godini života ponajprije oblikuje doživljaj roditeljstva
zbog svog temperamenta. Temperament sjeteta najšire se može odrediti kao tipičan
individualni način reagiranja na vanjske podražaje.
 U djetinjstvu djeca također znatno utječu na doživjaj roditeljstva i roditeljske
kompetencije, iako su ti utjecaji manje izraženi nego oni u dojenačkoj dobi. Najviše
se zna kako na roditeljsko zadovoljstvo utiču djeca sa problemima u razvoju
(hiperaktivna, agresivna, prkosna..)
 U razdoblju adolescencije značajna prekretnica u roditeljskom zadovoljstvu i
komptenciji jest pubertet. Razvoj u pubertetu, izrazit je privremeni prekid dobrih
odnosa između roditelja i djeteta, osobito majke, a tipično je povećanje sukoba.

Utjecaj subjektivnog osjećaja roditeljske kompetencije:

 Roditeljski doživljaj kompetencije djeluje na:

 roditeljsku sliku o sebi }
 motivaciju za bavljenje djetetom } razvoj djeteta
 odnos roditelja prema djetetu }

 bračno zadovoljstvo – nagli pad / postupno slabljenje / nepromijenjena kvaliteta /

blagi porast bračne kvalitete

MAJČINSTVO I OČINSTVO

 Sve do početka 90-ih godina prošlog stoljeća, roditeljstvo se uglavnom izjednačavalo

sa majčinstvom.
 biološka predispozicija za rađanje izjednačavala se sa „majčinskim nagonom“ kao
jedinim ispravnim i kvalitetnim izvorom brige za dijete
 u istraživanja utjecaja obitelji i utjecaja roditelja bile su uključivane samo majke

 Dva posljednja desetljeća – vrijeme „otkrića očeva“ (NICHD, 2004)

 savremena društva postavljaju sve snažnije zahtjeve na očeve za što obuhvatnijim
preuzimanjem brige za dijete
 povećanje broja obitelji samohranih majki i zaposlenih majki doveo je do
uključivanja očeva u odgoj i brigu
 specifičan doprinos očinstva (ne samo indirektni, nego i direktni)
Majčinska VS. očinska praksa, utvrđene razlike u:
o količini uključenosti
o vrsti dominantnih aktivnosti
o vrsti i načinu odnosa prema djetetu
o specifičnim i različitim učincima i poslejdicama koje imaju majčino i očevo bavljenje
djetetom

Stavovi prema majčinskoj i očinskoj praksi

 Istraživanje provedeno u 12 zemalja Evropske zajednice i Norveškoj – 10 000

sudionika (Apparala, Reifman, i Munsch, 2003)
 Za 12 kućanskih zadataka i poslova koje uključuju brigu za djecu označiti je li zadatak
prvenstveno majčin, očev ili ga podjednako trebaju obaviti oba roditelja

Tri sistema odnosa roditelj – dijete prema Bowlby-u:

1) sistem privrženost – skrbnik
 društveno – emocionalna regulacija (majka)
2) sistem učenje – podučavatelj
3) sistem igra – partner
 igra, podučavanje, poticanje nezavisnosti i samostalnosti (otac)

1) Sistem privrženost – skrbnik

 Za postizanje fleksibilne društveno emocionalne regulacije dvije su ključne
komponente:
1. roditeljska dostupnost (tjelesna i emocionalna) – osjećaj sigurnosti
2. roditeljsko prihvatanje djetetove rastuće nezavisnosti
 Privrženost – čvrsta emocionalna povezanost između skrbnika i djeteta:
 važna za razvoj emocionalnosti, društvenih odnosa i kognitivni razvoj djeteta
 osjetljivost i reagiranje na dječije potrebe
 u razdoblju predprivrženosti najizraženiji je zahtjev djeteta da zadovolji
potrebu za oralnim i tjelesnim kontaktom
 za razdoblje nastanka privrženosti tipično je vezivanje djeteta za jednu osobu,
a iz tog odnosa isključuje sve ostale osobe.
 za razdoblje jasne privrženosti tipično je jasno vezivanje za majke te izrazit
strah kad majka napušta prostoriju, te umirivanje kada se vrati
 u razdoblju recipročnog odnosa smanjuje se strah kad majke nema i dijete
postupno biva usmjereno ka široj okolini
 Neuroznanstvena istraživanja – privrženost proizilazi iz fizioloških procesa
sazrijevanja
 fiziološka potreba za tjelesnim i oralnim dodirom proizilazi iz aktivnosti
žlijezde amigdale (čije se bujanje zaustavlja kada je potreba zadovoljena)
 ako potreba za dodirom nije zadovoljena, amigdala i dalje buja (amigdala –
središte negativne emocionalnosti, straha i bijesa
  Ako majka ne odgovara primjerno na potrebe djeteta, javlja se niz negativnih
posljedica:
1. Negativna emocionalnost i nepovjerenje prema ljudima i svijetu
2. Gubitak motivacije i znatiželje
3. Smanjena pozornost i hiperaktivnost
4. Slabije pamćenje
5. Nemogućnost korištenja misaonih funkcija i školski neuspjeh
 Senzitivno majčinstvo – odgovaranje na potrebe djeteta, iskazivanje pozitivnih
emocija, održavanje stalne emocionalne i verbalne komunikacije i poticanje djeteta
 nezapadnjačka VS. zapadnjačka društva:
 narod Gusii (jugozapadna Kenija) – majka održava neprekidan kontakt sa
djetetom do kraja 3. mjeseca (nakon toga, danju ga preuzima sestra, koja ga
neprestano drži u zagrljaju do 18. mjeseca - nakon toga, muško dijete se dalje
razvija pod okriljem „bratske socijalizacije“)
 majke plenema Gusii osjetljive samo na znakove djetetove žalosti i nemira
 zapadnjačke majke – drugačija praksa

2) Sistem učenje – podučavatelj i 3) Sistem igra – partner

 Očevo ponašanje je više usklađeno sa ova dva sistema
 očeva uloga manje usmjerena na uspostavljanje socio-emocionalnih odnosa, a
više na igru, podučavanje i potivanje na neovisno istraživanje i suočavanje sa
izazovom
 uloga mentora i partnera za igru
 majka i otac uključeni u bitno različite vrste odnosa i aktivnosti sa svojom djecom

Majčinstvo VS. očinstvo

1) subjektivni doživljaj roditeljstva
2) bavljenje djetetom (vrsta i količina uključenosti)
3) specifičan doprinos bavljenja djetetom

1) Subjektivni doživljaj roditeljstva: majčinstvo VS. očinstvo

majčinstvo:
 znatno veća uključenost majke u
brigu za djecu potvrđena u brojnim
kulturama
 kvaliteta uključenosti majke važna za
djetetova kognitivna postignuća,
jednako kao i trajanje majčina
bavljenja djetetom
 obrazovanije majke se više i
kvalitetnije bave djecom od
neobrazovanih
očinstvo
 očinstvo poželjna, ali ne i nužna
uloga muškarca
 nedostatak socijalizacije očinske
uloge – muškarci slabije pripremljeni
za ulogu oca
 stariji očevi se uključuju u brigu za
dijete ranije nego mlađi
 veća uključenost očeva u obiteljima
netradicionalnih i egalitarističkih
vrijednosti
 2) Bavljenje djetetom: majčinstvo VS. očinstvo
majčinstvo:
 intenzivno majčinstvo – njega, zaštita
i odgoj djeteta (niverzalni oblici
majčinske prakse)
 specifično majčinstvo (zaposlene
majke, samohrane majke, majke u
nezaposlenim obiteljima, maloljetne
majke
očinstvo
 „prirodna“ funkcija očeva funkcija
hranitelja
 uključenost očeva pod utjecajem
obrazovanja očeva, očeva slobodnog
vremena, majčine zaposlenosti, ali i
stavova majke o sposobnosti očeva da
preuzmu brigu o djetetu
 povećava se s povećanjem dobi
djeteta (igra i podučavanje)

3) Specifičan doprinos bavljenja djetetom: majčinstvo VS. očinstvo

majčinstvo:
 utjecaj na djetetobu sposobnost
emocionalne regulacije – senzitivno
majčinstvo (odgovaranje majke na
potrebe djeteta, majčina vedrina i
emocionalna dostupnost)
 za majke je tipično veliko
emocionalno prihvaćanje djeteta ali
uz veliki nadzor (naročito psihološki)
očinstvo
 očeva uključenost povoljno djeluje na
školski uspjeh, socijalne vještine i
uspješnost u odrasloj dobi
 povoljnije na odgoj djece utječu očevi
koja se briga jasno razlikuje od
majčine
 važno je otkriće tzv. odgođenog
učinka očeve uključenosti – očevo
bavljenje djetetom u prve tri godine
života

Savremeno roditeljstvo

 Ravnopravno roditeljsko partnerstvo – ravnopravna podjela roditeljskih dužnosti

 Pogoduje dobrom doživljaju roditeljstva kod oba roditelja:
 majke osjećaju zadovoljstvo zbog potpore i sudjelovanja muža
 očevi se neće osjećati isključenima i suvišnima u „majčinskoj praksi“

MAJČINSTVO

Majka u tradicionalnom smislu - Majkom bi se mogla smatrati žena koja je začela dijete,
nosila ga u utrobi i rodila

Genetska majka - žena koja je donirala jajnu stanicu za oplodnju koju će nositi i roditi neka
druga žena

gestacijska majka - žena koja u utrobi nosi i rađa dijete začeto iz tuđe jajne stanice

Nebiološki oblici majčinstva su majka posvojiteljica, pomajka ili maćeha i udomiteljica.

Subjektivni doživljaj majčinstva - majčinstvo kao subjektivni doživljaj za žene je najvažniji

izvor osobnog identiteta, mnogo snažniji od bračnog statusa ili profesije. Majčinstvo je temelj
osobnog ispunjenja, razvoja i sreće, a istovremeno je izvor najvećeg zadovoljstva. Majčinstvo
je jedinstven doživljaj, drugačiji za svaku majku, ali postoje zajedničke aktivnosti koje su bit
majčinstva : njega, zastita, odgajanje djece odnosno majčinska praksa.

Količina majčinske uključenosti - bez obzira na obrazovanje i posao izvan kuće, majčina
uključenost je znatno veća u svim kulturama od očeve. Količina majčine uključenosti je važna
za zdrav razvoj djeteta. Nedovoljna majčina briga u prve četiri i po godine života kod djeteta
bi mogla prouzrokovati različite probleme kao što su problemi u ponašanju, djeca su
agresivnija i zahtjevnija i prkosnija, dok puno radno vrijeme ( 30 sati sedmicno ) djeluje
nepovoljno na kognitivni razvoj djeteta u prvih 9 mjeseci života, bez obzira na kvalitet
majčine brige. Istraživanja pokazuju da se obrazovanije majke više i kvalitetnije bave svojom
djecom, tj. da su usmjerenije na kognitivni razvoj djeteta.

Vrsta majčinske uključenosti ( majčinska praksa ) - Zadaci koji pripadaju tipičnoj majčinskoj
praksi su: hranjenje, kupanje, uspavljivanje, igranje, čitanje, kupovanje odjeće, priprema za
vrtić ili školu, vođenje lječniku... Ovaj model majčinstva u kojem je majka sasvim predana
potrebama djeteta, te zanemarivanje ili odgoda svojih potreba, predstavlja se kao ideal i
društvena norma i kao najsigurnije okruženje za zdrav razvoj djeteta.

Nasuprot ovome shvatanju, teoretičari ističu važnost različitosti konteksta u kojem se

ostvaruje odnos majka-dijete ovisno o različitim društvenim, ekonomskim i obiteljskim
uvjetima. Naime, česti su oblici tzv. specifičnog majčinstva, što podrazumijeva samohrane
majke, majke maloljetnice, finansijski nezbrinute majke.

Specifični doprinos majke djetetovom odgoju je utjecaj na djetetovu sposobnost

emocionalne regulacije. Senzitivno majčinstvo, odgovaranje majke na djetetove potrebe,
majčina vedrina i emocionalna dostupnost razvijaju sposobnost djeteta da vlada emocijama,
da se smiruje i utješi kada je ljutito ili tužno, a ta se osobina razvija u prvih nekoliko mjeseci
života.

OČINSTVO

Očeve prema dva najvažnija aspekta, biološkom i aspektu uključenosti, možemo svrstati u
četiri vrste očinstva:

a) u odgoj uključeni biološki očevi

b) u odgoj uključeni socijalni očevi

c) u odgoj neuključeni biološki očevi

d) u odgoj neuključeni socijalni očevi

Prema ovoj podjeli, neuključeni očevi ne ispunjavaju ulogu očinstva, pa se očinstvo definira
kao svjesno motivirana odluka muškarca da preuzme ulogu oca i provede u djelo aktivnostima
brige i uključenosti u odgoj djeteta.
Subjektivni doživljaj očinstva

Iako se čini da je majčinstvo bitan dio identiteta žene, dok je očinstvo poželjna, ali ne i nužna
muškarčeva uloga, novije studije pokazuju da je očinstvo sve više bitna odrednica
muškarčevog identiteta. Brakovi u kojima partneri imaju manje tradicionalna razmišljanja
sadržavaju muškarce koji igraju ulogu oca i češće se brinu o djeci.

Očevo bavljenje djetetom

Očeva uključenost u odgoj može imati različite oblike. Prva su se istraživanja očeve
uključenosti odnosila ponajprije na nepovoljne posljedice očeve odsutnosti, a znatno su se
umnožila 1980ih godina kad se zbog povećanog boja razvoda u modernom društvu drugih
zemalja, postavio problem jednoroditeljskih obitelji, s tim se postavilo pitanje važnosti i
uticaja aktivne uključenosti, a ne samo naznočnosti i davanje potpore majci.

O količini očeve uključenosti doznajemo iz istraživanja koja su uspoređivala vrijeme koje

otac ili majka provede s djetetom, zatim su uspoređivala vrijeme provedeno u 3 oblika:

1. vrijeme neposredne interakcije s djetetom

2. vrijeme u kojem su roditelji dostupni djetetu
3. vrijeme koje troše na organiziranje brige za dijete.

Količina očeve uključenosti

Čini se da je prirodna funkcija oca - funkcija hranitelja, pa će njoj i najviše vremena posvetiti,
dok će majci prepustiti prirodnu funkciju - brigu za dijete. Ukoliko mu je funkcija hranitelja
olakšana, imat će više vremena za dijete, posebno ako je obrazovaniji i ako ima manje
tradicionalne stavove o podjeli poslova u obitelji. No, ako je samo majka zaposlena, otac će
preuzeti brigu za dijete, ali bit će često nezadovoljan što pogoršava bračne odnose, posebno
ako je otac nižeg obrazovnog statusa i ako posjeduje naglašene tradicionalne stavove.

Očinska praksa ( vrsta očeve uključenosti )

Dojenačka dob - u ovom periodu dominira majčinska praksa

Djeca starija od 30 mjeseci - količina očeve uključenosti se povećava sa dobi djeteta, a

najveća promjena se dešava na prelazu iz predškolske u školsku dob. Očevi se više igraju sa
djecom nego majke, a te su igre uglavnom vezane za tjelesne aktivnosti kao što su trčanje ili
sport u globalu.

Specifični doprinos očevog bavljenja djetetom

Specifični doprinosi očevog bavljenja djetetom su raznovrsni. Djeca koja imaju oca koji je
zainteresovan za njih imaju manje problema u ponašanju, manje napuštaju školu i imaju veće
obrazovne ambicije. Očeva uključenost djeluje na školski uspjeh, kreativnost, socijalne
vještine, intelektualni razvoj te cjelokupno životno zadovoljstvo. Posebno korisnim se
pokazao odgođeni učinak očeve uključenosti - bavljenje djetetom tokom prvih 30 mjeseci
znatno utječe na djetetovu inteligenciju, na privrženost u adolescenciji i u odrasloj dobi kada
se očevi više bave djecom.
MODELI RODITELJSTVA - prezentacija

Roditeljske vrijednosti
Dimenzije i stilovi roditeljskog ponašanja

UVOD

Značenje odnosa sa roditeljima za psihološko funkcioniranje pojedinca – klasično i jedno

od temeljnih pitanja psihologije (Bezinovič, 2000).

Odnos između roditelja i djeteta – temeljan za uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave
ličnosti (Lacković-Grgin, 1994).

 Koja roditeljska ponašanja i postupci dovode do poželjnih, a koja do nepoželjnih

razvojnih rezultata?

Savremeni pokušaji određivanja dobrog i lošeg sveukupnog obiteljskog okruženja razlikuju

tri različita, međusobno povezana pojma:
1. roditeljski ciljevi i vrijednosti
2. roditeljski odgojni stil
3. roditeljske aktivnosti

Kontekstualni model roditeljskih odgojnih utjecaja (Darling i Steinberg, 1993)

Roditeljski odgojni stil 

Odgojni ciljevi i roditeljske
vrijednosti 
Djetetovo prihvaćanje
roditeljskih utjecaja 
Roditeljska aktivnost i
RAZVOJNI REZULTATI
postupci 

Odgojni ciljevi i roditeljske vrijednosti

Ciljevi koje roditelji žele postići u razvoju svoje djece:

1. Opći ciljevi (univerzalni za sve kulture) – preživljavanje i zdravlje djeteta, želja da se
dijete postepeno ekonomski osamostali i dostigne propisane norme u pogledu
postignuća, moralnih i vjerskih stavova i osobne sreće.
2. Specifični ciljevi (variraju od kulture do kulture):
1. individualističke kulture (osjećaj neovisnosti = dobra prilagođenost);
2. kolektivističke kulture (poslušnost i poštovanje djeteta = dobra prilagođenost).

Roditeljske aktivnosti i postupci

 Roditeljsko ponašanje koje je određeno odgojnim ciljevima

 Roditeljski odgojni postupci se moraju promatrati unutar roditeljskog odgojnog stila –

isti postupci mogu imati sasvim drugačije posljedice u toplom, emocionalnom
okruženju, nego u strogoj i hladnoj sredini.
Roditeljski odgojni stil

 Zbroj roditeljskih vrijednosti, stavova prema djetetu, emocionalnih prilika u kojima se

donose različite roditeljske odluke.
 Različite tipologije roditeljskog odgoja – različiti modeli roditeljstva.

MODELI RODITELJSTVA:

KLASIČNI MODELI SAVREMENI MODELI

1. Model roditeljskih stilova
(Baumrind 1971; Maccoby i Martin, 1. Model odrednica roditeljskog
1983) ponašanja (Belsky, 1984)

2. Model roditeljskog prihvaćanja –

odbijanja (Rohner, 1980)
2. Model dvosmjerne, tekuće
komunikacije i kontrolnih procesa
3. Model privrženosti (Bowlby, 1969; u obitelji (Kerr i Stattin,2000)
Ainsworth, 1973)
jednosmjerni modeli socijalizacije modeli dvosmjerne kaulaznosti

KLASIČNI MODELI (3):

1) MODEL RODITELJSKIH STILOVA (a, b, c)

a) Diana Baumrind (1967) – roditeljski nadzor najvažniji element roditeljske funkcije –

tri roditeljska stila:
1. autoritaran (kruti – strog)
2. autoritativan (demokratski – dosljedan)
3. permisivan (popustljivi)

b) Maccoby i Martin (1983) - preimenovali nadzor kao zahtjevnost i uveli dimenziju

topline (osjetljivost roditelja na potrebe djeteta) – četiri roditeljska stila:
1. autoritaran (niska emocionalnost, visoka kontrola)
2. autoritativan (visoka emocionalnost i kontrola)
3. permisivan (visoka emocionalnost, niska kontrola)
4. zanemarujući (niska emocionalnost i kontrola)

c) Steinberg, Elmen i Mounts (1989) – dopunili model četiri roditeljska stila sa još
jednom dimenzijom – roditeljska potpora autonomiji ili kako je shvaćaju novi
autori – uravnoteženost moći (Weiss i Schwartz, 1996)
 Važna u periodu adolescencije!
 Roditeljsko poticanje djeteta da bude neovisno i samostalno u odlučivanju (izazov –
uspostaviti balansa između poticanja djetetove neovisnosti i postavljanja granica)

2) TEORIJA RODITELJSKOG PRIHVAĆANJA – ODBACIVANJA

 Ronald Rohner (1986) – roditeljski stil zamijenio jednom, najvažnijom dimenzijom
roditeljskog ponašanja, a to je roditeljsko prihvaćanje – odbacivanje.
 Osnovni oblici ponašanja:
 1. tjelesni iskazi ljubavi
2. verbalni iskazi ljubavi
3. tjelesni iskazi neprijateljstva
4. verbalni iskazi neprijateljstva
5. indiferentnost
6. nediferencirano (općenito) odbacivanje

3) TEORIJA PRIVRŽENOSTI
 Bowlby (1969), Ainsworth (1979) – teorija afektivnog vezivanja – emocionalna
dostupnost skrbnika
 Unutrašnji radni modeli – mentalne reprezentacije o dva osnovna elementa: sebi i
drugima (pozitivne/negativne).
 4 tipa privrženosti:
1. sigurna (pozitivna slika o sebi i drugima)
2. zaokupljena (negativna slika o sebi, pozitivna o drugima)
3. odbijajuća (pozitivna slika o sebi, negativna o drugima
4. plašljiva (negativna slika o sebi i drugima

SAVREMENI MODELI (2):

1) MODEL DVOSMJERNE, TEKUĆE KOMUNIKACIJE I KONTROLNIH

PROCESA U OBITELJI
 Stattin i Kerr (2000) – kvaliteta nadzora
 Tri moguća izvora podataka kojima se roditelji služe da održe nadzor:
1. djetetovo spontano opisivanje aktivnosti
2. roditeljevo izravno ispitivanje
3. neposredna kontrola roditelja
 Topla i otvorena komunikacija između roditelja od djetinjstva pa nadalje potiče
iskrenu djetetovu otvorenost – kvalitetan i učinkovit nadzor u adolescenciji.

2) PROCESNI MODEL DETERMINANTI RODITELJSKOG PONAŠANJA (ovo rekla

da neće biti na ispitu xD)
 Belsky, 1984 – tri grupe faktora:
1. individualne karakteristike roditelja (spol, dob, osobine ličnosti, razvojna
historija i odnos s vlastitim roditeljima, znanja i uvjerenja o dječijem razvoju i
roditeljskom ponašanju)
2. karakteristike djeteta (spol, dob, sposobnosti, osobine temperamenta)
3. kontekstualni faktori (bračni odnos, radno mjesto i socijalna mreža)

DOMINANTNE DIMENZIJE RODITELJSTVA:

1. emocionalnost
2. kontrola:
a. psihološka i
b. bihevioralna
PERCEPCIJA ODNOSA RODITELJ – DIJETE
 Važnost percepcije kao subjektivne interpretacije odnosa roditelj – dijete (Rašomonski
efekat).
 Dječija percepcija ponašanja njegovih roditelja može biti relevantnija za njegovu
prilagodbu, nego aktualno roditeljsko ponašanje (Schuldermann i Schuldermann,
1970).
Iz knjige..
Roditeljske vrijednosti i ponašanje

Odgojni ciljevi i roditeljske vrijednosti - opći ciljevi koji proizilaze iz osnovne roditeljske
funkcije su preživljavanje i zdravlje djeteta, želja da se dijete postepeno ekonomski
osamostali i dostigne društveno propisane norme u pogledu moralnih i vjerskih stavova i
osobne sreće. Odgojni ciljevi su u užem smislu postizanje socijalnih vještina kao što su
pristojno ponašanje, školska uspješnost, poticanje djetetovih osobina kao što su znatiželja,
motivacija, samostalnost. Uži ciljevi su pod snažnim utjecajem kulture, pa su u nekim
društvima najvažniji ciljevi poslušnost i pokoravanje autoritetima, dok su u zapadnjačkim
društvima ciljevi usmjereni na postizanje samostalnosti i vještina u odbrani vlastitih prava.
Roditeljski ciljevi i vrijednosti utječu na dijete, ali samo zato što djeluju na roditeljsko
ponašanje i na roditeljski odgojni stil.

Roditeljske aktivnosti i postupci - odnose se na roditeljsko ponašanje. Oni se moraju

posmatrati unutar roditeljskog odgojnog stila jer će isti postupci imati sasvim drugačije
posljedice u toplom emocionalnom okruženju, nego u hladnom i strogom okruženju.

Roditeljski odgojni stilovi:

a) autoritaran ( kruti - strogi ) stil - roditelji dijete strogo nadziru i od njega mnogo očekuju.
Glavni odgojni ciljevi ovog stila su učenje samokontrole i poslušnosti pri čemu je roditelj
autoritet koji postavlja zahtjeve i pravila koja ne treba objašnjavati. Glavni zadatak roditelja je
postaviti granice i pravila, a prekršaj se strogo kažnjava.

b) autoritativni ( demokratski - dosljedan ) - roditelji postavljaju pred dijete velike zahtjeve,

određuju granice i provode nadzor, ali djetetu pružaju veliku pordšku i toplinu. Glavni
odgojni ciljevi su razviti djetetovu znatiželju, kreativnost, motivaciju, samostalnost, sreću.
Osnovni je odnos prihvatanje, izražavanje djetetove mašte i emocija. Roditeljska uloga je
savjetnička, a i nadzorna. Postavljene granice i pravila se djetetu objašnjavaju. Ovakva djeca
su spontana, slobodno izražavaju svoja mišljenja i emocije, pa djeluju manje 'odgojeno' nego
djeca iz autokratskog okruženja. Postoje tri aspekta demokratičnosti na obiteljskoj razini :
1) aktivno uključivanje djece u život obitelji, 2) podučavanje životu, 3) poticanje dječje
samostalnosti ( usklađivanje dječje potrebe za samostalnošću i roditeljeve potrebe da
djetetu pruži sigurnost )

c) permisivan ( popustljiv ) stil - roditelji od djece traže malo i provode slabu kontrolu, ali
pružaju djetetu veliku podršku i toplinu. Zadovoljavaju svaki djetetov zahtjev, pa prevelika
sloboda kod djece uzrokuje nesigurnost, nesnalaženje u granicama, što potiče impulsivno i
agresivno ponašanje djeteta.

d) zanemarujući stil - roditelji pred djecu postavljaju male zahtjeve, dijete je bez nadzora i
ono nema ni podršku ni toplinu. Roditelji ili emocionalno odbacuju djecu ili nemaju vremena
i snage brinuti se za njih. Iz ovakvog roditeljskog odnosa proizilaze djeca koja su neuspješna
u školi,društvenim odnosima, a kao adolescenti pokazuju različite oblike neprihvatljivog
ponašanja.
Roditeljski odgoj je moguće opisati pomoću dvije dimenzije: a) roditeljska toplina, b)
roditeljski nadzor

Postoje dva oblika roditeljskog nadzora: a) vanjski ili nadzor ponašanja, b) unutrasnji ili
psihološki nadzor

Nadzor ponašanja odnosi se na postavljanje pravila ponašanja i dopuštenih granica, a kršenje

pravila i granica se kontrolira i kažnjava. Time se najčešće želi izbjeći nepoželjno ponašanje
djece i adolescenata.

Psihološki nadzor nastoji pratiti unutrašnje doživljaje djeteta, misli i emocije. Vrlo je
nepoželjan i kod adolescenata potiče agresivnost i depresiju. Njemu blizak pojam je
psihološki pritisak.

Dok su toplina, podrška i prihvatanje u svim istraživanjima potvrđene kao uvjet za dobre
razvojne rezultate, svi oblici nadzora, a posebno psihološki nadzor, ograničavanje i pritisci,
povezani su sa lošim razvojnim rezultatima kao što su delinkvencija i depresija, dok je nadzor
ponašanja povezan sa agresivnim ponašanjem. Međusobno usklađivanje topline i podrške s
nadzorom, i to oblik nadozra koji adolescent neće doživjeti kao nametljiv je najveća vještina
dobrog roditelja.

Kvaliteta nadzora - nedovoljan i nekvalitetan roditeljski nadzor ima loše posljedice na razvoj
adolescenata kao što su rizično seksualno ponašanje, upotreba droga i alkohola, pušenje i
školski neuspjeh.

Model 4 stila roditeljstva, Steinberg i sur. su dopunili još jednom dimenzijom - Roditeljska
podrška autonomiji. Ova dimenzija roditeljstva posebno je važna u adolescenciji kada dijete
počinje razvijati neovisni psihološki identitet i kada bi roditelji trebali poticati dijete na
neovisnost i samostalnost u odlučivanju.

Roditeljsko prihvatanje/odbacivanje

Herman i sur. ističu 3 dimenzije roditeljskog ponašanja:

a) briga ( ljubav, osjetljivost i uključenost roditelja )

b) podrška psihološke autonomije ( demokratski postupak i poticanje individualnosti )

c) regulacija ( dobra obiteljska organizacija, nadzor i postavljanje pravila )

one pokazuju najvecu povezanost s poželjnim razvojnim rezultatima u adolescenciji. Oni

smatraju da je korisnije pronaci specificne dimenzije roditeljskog ponasanja, nego
objasnjavati rezultate odgoja unutar unaprijed određenog stila roditeljstva.

Rohner R. odbacio je roditeljski stil kao odrednicu razvojnih rezultata i zamjenio ga jednom
najvažnijom dimenzijom roditeljskog ponašanja, a to je Roditeljsko prihvatanje/odbijanje.

Roditeljsko prihvatanje izraženo je kao toplina ili ljubav, a može biti tjelesno ( poljubac,
zagrljaj ) ili verbalno ( nježne riječi ).
Roditeljsko odbacivanje izraženo je kao neprijateljstvo ili agresija ( tjelesno i verbalno ),
zanemarivanje ili indiferentnost ( tjelesna ili psihološka nedostupnost roditelja,
nepridavanje pažnje i važnosti djetetu ), te općenito ili nediferencirano odbacivanje (
subjektivni doživljaj djeteta da nije voljeno, da ga se ne cijeni ).

Pojam prihvaćenosti/odbačenosti je univerzalan za sve kulture.

Osnovni oblici roditeljskog ponašanja su:

a) tjelesni iskaz ljubavi b) verbalni iskazi c) tjelesni iskazi prijateljstva

d) tjelesni iskazi neprijateljstva e) indeferentnost f) nediferencirano odbijanje

Tri oblika odnosa između majke i djeteta koja su tipična za sve kulture su:

a) emocionalni dodir

b) emocionalni govor

c) pogled

Za tradicionalne kulture tipičniji je dodir, dok se u zapadnjačkim društvima odnos više

ostvaruje gledanjem i govorom. Emocionalni dodir zasigurno je faktor koji povoljno utječe na
tjelesni, duševni i samoregulacijski razvoj djeteta. Poznata je metoda Klokanske njege.

Važnost nepromjenjivosti odgojnog stila u adolescenciji:

Bez obzira na stil roditeljstva utjecaj roditelja na dijete je jednosmjeran jer razvoj
adolescenata ovisi o ponašanju roditelja. Ako je odgoj topao i brižan, adolescent će se
ponašati prilagodljivo, mirno će rješavati probleme i imati dobre odnose sa roditeljima.

Međutim, ako su roditelji strogi i nedosljedni u odgoju, sukobi roditelj-adolescent su

neizbježni. Ako je adolescent prkosan i pokazuje otpor i neprihvatanje roditeljskih nastojanja,
razvija se recipročan odnos između roditelja i djeteta. Takav ce adolescent izazvati smanjenje
topline kod roditelja, brige i zastite, a povećati strogost, discipliniranje i zahtjeve. Tako se
stvara začaran krug loših odnosa i s vremenom su sve manje mogućnosti roditelja da postavi
granice i uspotavi dobar odnos sa adolescentom.

Uprkos djetetovom neprimjerenom ponašanju, roditelji bi trebali zadavati i topao odnos jer je
to način da se uspostave dobri odnosi sa djetetom kada prođe ovaj buran period.

Postupci za održavanje dobrih odnosa roditelj - adolescent:

a) nadzor - poznavanje aktivnosti i društva u kojem se kreće

b) otvorena komunikacija - česti razgovori i zajedničko odlučivanje

c) uključenost roditelja u školsko učenje

d) iskazivanje međusobnog poštovanja i ljubavi

e) disciplina - postavljanje pravila i kriterija ponašanja

f) briga za uključivanje djeteta u kvalitetnu vršnjačku grupu

g) briga za strukturiranost svakodnevnice

h) briga za strukturiranost slobodnog vremena

i) sprečavanje doživljaja adolescenta da ga roditelj odbacuje