Ramayana

Pregled sadržaja

Predgovor.....................................................................................................................................i

Uvod..........................................................................................................................................iii

Bala – kanda - rođenje, mladost i vjenčanje Gospodina Rame...................................................1

Ayodhya-kanda - Ramino izgnanstvo......................................................................................61

Aranya – kanda - Sitina otmica...............................................................................................133

Kiskindhya-kanda -potraga za Sitom......................................................................................179

Sundara-kanda-Sita je pronađena............................................................................................211

Yuddha-kanda- bitka za Situ...................................................................................................257

Uttara-kanda- Ramina krunidba, Sitino progonstvo te odlazak Site i Rame..........................371

Dodatak
Riječnik
Vodič kroz dijakritičke znakove
Zahvale

1
 Predgovor

Gospodin Sri Rama, Apsolutna Božanska Osoba nije samo privlačan po Svojim Osobnim
obilježjima već i po Svojim transcendentalnim djelatnostima. Toje zato što je Apsolut potpun
u Svom Imenu, slavi, obliku, zabavama, pratnji, parafernaliji itd. Gospodin silazi u ovaj
materijalni svijet iz Svoje bezuzročne milosti i provodi Svoje različite transcendentalne
zabave kao ljudsko biće kako bi se ljudska bića privučena Njime mogla vratiti natrag Bogu.

Ljudi su prirodno skloni slušanju životopisa i pripovijetki različitih osoba koje vrše svjetovne
djelatnosti bez znanja da takvim druženjem osoba samo gubi dragocjeno vrijeme te također
postaje ovisna o tri odlike materijalne prirode. Umjesto da gubi vrijeme, osoba može dobiti
duhovni uspjeh skrečući svoju pažnju na transcendentalne zabave Gospodina. Slušajući
pripovjesti o Gospodinovim zabavama osoba izravno kontaktira Božansku Osobu te, kao što
je prije objašnjeno, slušajući o Božanskoj Osobi, iznutra, svi nagomilani grijesi svjetovnog
bića bivaju pročišćeni.

Tako pročišćen od svih grijeha slušaoc postepeno postaje oslobođen svjetovnog druženja i
postaje privučen Gospodinovim odlikama. Cijela ideja je u tome da jednostavnim slušanjem o
Gospodinovim zabavama osoba može postati jedan od Gospodinovih pratilaca. Može dostići
najviše savršenstvo života jednostavno pažljivim slušanjem o transcendentalnim
Gospodinovim zabavama iz pravih izvora. Ovaj proces slušanja u društvu bhakta (štovaoca
Gospodina) posebno se preporuča u ovom dobu svađe (Kali).

Prerađeno iz Smisla Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada na

stih 1.5.26. iz Srimad Bhagavatama.

Uvod
Gospodin Ramacandra nije legendarni lik, neka obična osoba , pa čak ni vrlo uzvišeno ljudsko
biće. On je Svevišnja Božanska osoba – izvor, održavaoc i kontrolor nebrojenih svemira, kako
duhovnih tako i svjetovnih. Kao Nadduša, On je prisutan u svakom atomu i srcu živog bića.
On poznaje u potpunosti prošlost, sadašnjost i budućnost.

Gospodin Rama je potpuno snabdijeven sa šest obilja; naime snagom, slavom, bogatstvom,
znanjem, ljepotom i odvojenošću. On je rezervoar svih povoljnih odlika i krajnji je cilj života
yogiya, isposnika te posebice bhakta, svih onih uživaju u slavljenju Njegovih neshvatljivih
zabava.

Kao ekspanzija Krsne, izvornog obličja Božanske Osobe, Gospodin Ramacandra vječno
prebiva na Svom vlastitom planetu u duhovnom svijetu. Tamo je u društvu Svojih ekspanzija
i pratilaca, predvođenih Njegovom suprugom Sitom, braćom Laksmanom, Bharatom i
Satrughnom te Svojim slavnim slugom Hanumanom.

2
Iz posebne samilosti prema uvjetovanim dušama koje pate, Gospodin povremeno silazi u ovaj
materijalni svijet i stoga je poznat kao avatara (doslovno «onaj koji silazi»). Gospodin to
objašnjava u Bhagavad Giti (4.7-8):

yada yada hi dharmasya

glanir bhavati bharata
abhyutthanam adharmasya
tadatmanam srjamy aham

paritranaya sadhunam
vinasaya ca duskrtam
dharma – samsthapanarthaya
sambhavami yuge yuge

«Kad god i gdje god dođe do zanemarivanja religijskih načela i porasta bezbožnosti, o
potomče Bharata, Ja se pojavljujem. Da bih izbavio pobožne, uništio bezbožne i ponovno
uspostavio principe religije, Ja se pojavljujem, milenij za milenijem.»

Kada Svevišnji Gospodin dolazi u ovaj svijet, čini to iz Svoje vlastite slatke volje. On nije
poput uvjetovanih duša prisiljen utjeloviti se u skladu sa prošlom karmom. Daleko izand
zakona karme i nikada ni najmanje pod njihovom nadležnošću, Svevišnji Gospodin silazi u
svom vječnom sac-cid-ananda obliku.

«Iako sam gospodar svih živih bića i nerođen, a Moje transcendentalno tijelo nikada ne
propada, pojavljujem se u svakom mileniju u Svom izvornom transcendentalnom obliku « Bg
4.6.

Kada Svevišnji Gospodin silazi pokazuje Svoju uzvišenu prirodu vršeći neusporedive
djelatnosti. Kada je došao u Svom izvornom obliku kao Krsna, ubio je mnoge naizgled
nepokorive demone; držao je Brdo Govardhan na vrhu Svog malog prsta sedam dana (kada je
naizgled bio samo malo dijete);učinio je da sunce ponovno izađe nakon što je zašlo; te je
poveo Svog prijatelja Arjunu na putovanje izvan granica svemira. Kada je došao kao
Vamanadeva, poprimio je oblik patuljka, a ipak je sa dva koraka zakoračio preko cijele
kreacije. Poprimivši divovski oblik transcendentalnog vepra , Varahe, podigao je zemljin
planet, koji je ispao iz svoje orbite. Kao polu-čovjek, polu-lav Nrsimha, zaustavio je
okrutnosti demonskog kralja Hiranyakasipua ubivši ga. Iako ljudi slabe inteligencije sumnjaju
u takve neobične podvige, oni su samo igra za Svevišnjeg Gospodina koji bez napora stvara,
održava i uništava milione svemira.

Slično tome, kada se Svevišnji Gospodin pojavio kao Ramacandra izvršio je zadivljujuće
djelatnosti ubijanja tiranina Ravane koga nije mogla ubiti ni jedna druga osoba. Prividno
poprimivši oblik i osobnost ljudskoga bića Gospodin Rama je uživao mnoge slatke zabave sa
Svojim dragim bhaktama. Te su zabave neshvatljive nevjernicima no izvor su
transcendentalne radosti za teiste.

3
Priča o Gospodinu Rami već tisućama godina pruža zadovoljstvo i utjehu teistima i nastavlja
to činiti. Ne tako davno, kada su ljudi Indije bili naviknuti da raspravljaju o transcendentalnim
zabavama Gospodina, svaki je Hindu poznavao zabave Gospodina Rame poput svog dlana.
Među tri velika epa poznata u Indiji (Ramayana, Mahabharata i Srimad Bhagavatam)
Ramayana je tradicionalno bila najpopularnija, zahvaljujući svojoj relativnoj jednostavnosti i
povezanosti radnje. Radnja, drama i pathos Ramayane još uvijek ju svrstavaju u
najpopularnije svjetske priče.

Nedavno, širenjem pokreta bhakti diljem svijeta, došlo je i unutar Indije do ponovnog
oživljavanja zanimanja za zabave Svevišnjeg Gospodina. Ponovno oživljavanje bhakti se
rasprostranilo zahvaljujući naporima Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami
Srila Prabhupade, Osnivača- Acarye Međunarodnog društva za Svjesnost Krsne, te
najvažnijeg predstavnika bhakti modernoga doba. Srila Prabhupada je opširno opisao Krsnine
zabave u svojim zapisima te je također želio da se zabave Gospodina Ramacandre nadaleko
rasprostrane.

Što se tiče pregleda tvoje knjige o Gospodinu Ramacandri djelomično prevedene na engleski,
rado bih ju želio vidjeti. Moram prevesti sve Purane, Ramayanu, Mahabharatu i mnogu drugu
teističku literaturu koju su ostavili Gaudiya Vaisnave. Imam veliku želju prevesti Valmikijevu
Ramayanu jer je to ovlašteno. Čini mi se da je u zapadnim zemljama velika potreba za pravim
znanjem Vedske književnosti. Ti si učena osoba kako na engleskom tako i na hindiju i možeš
to učiniti potpuno predan služenju Gospodina Ramacandre (pismo Srila Prabhupade
Dinanathu N. Mishri, 26 July 1975)

Ramayanu je izvorno na sanskritu sastavio veliki mudrac Valmiki , a kasnije su sastavljene

mnoge verzije na narječjima Indije. Nažalost, mnogi prevodioci i tumači nisu došli u čistoj
predanoj lozi Valmikija te su oni predstavili mnoga pogrešna tumačenja i spekulacije o
Gospodinu Rami u svojim djelima. Kao rezultat, prvobitni položaj Gospodina Rame kao
Svevišnje Apsolutne Istine, Božanske Osobe, ostaje skriven čitaocima takvih tekstova.

Sadašnje izdanje pokušava predstaviti zabave Gospodina Ramacandre u njihovoj istinskoj

slavi. Iako je to skraćena studija, ništa od glavnog tijela priče nije izostavljeno. Možemo se
nadati da će u ne tako dalekoj budućnosti neki predani učenjak predstaviti prijevod
Valmikijeve Ramayane stih - po- stih za uvijek rastući broj bhakta širom svijeta.

Molimo se da će milošću Srila Prabhupade ovo izdanje Ramayane podariti najveću sreću
svojim čitateljima budeći u njihovim srcima nježne osjećaje za lotosova stopala Gospodina
Rame. Molimo sve bhakte da nas blagoslove svojom milošću kako bi i mi mogli dostići takav
blagoslov.

Ponovno se mora naglasiti da će čitanje Ramayane dati najveću dobrobit ako se ne shvati
samo kao uzbudljiva priča već sa razumijevanjem nadljudskog i vječnog vrhovnog položaja
Gospodina Rame. Oni koji čitaju sa tom svjesnošću na koncu će dostići najveći blagoslov
života, povratak natrag Bogu.

janma karma ca me divyam

evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma
naiti mam eti so'rjuna

4
«Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i djelatnosti, nakon napuštanja tijela,
više se ne rađa u ovom materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište.» (Bg. 4.9.)

Bala-kanda

Jednom davno živio je veliki mudrac po imenu Valmiki koji nikada ne bi bio toliko sretan kao
kada bi raspravljao o zabavama Svevišnje Božanske osobe.

Jednog dana, dok je Valmiki objašnjavao ambroziju Svjesnosti Krsne grupi učenika, veliki
mudrac, Sri Narada Muni , koji neprestano putuje kroz duhovne i materijalne svjetove slaveći
zabave Svevišnje Božanske Osobe, pojavio se u Valmikinoj kolibi. Čim su ugledali Sri
Naradu, Valmiki i njegovi učenici su odmah odali svoje poštovanje. Potom, u skladu s
običajima, ponudili su Sri Naradi uzvišeno mjesto za sjedenje i oprali njegova stopala.,
istodobno se ljubazno raspitujući o njegovom blagostanju.

Nakon toga, Valmiki je upitao Naradu: »O najbolji od svih poznavaoca istine, molim te reci
mi tko od prisutnih na zemlji u ovom trenutku posjeduje sva obilja u potpunosti? Tko je
najsavršeniji , najučeniji, najmoćniji, najplemenitijeg uma, najistinoljubiviji i najzahvalniji?
Tko posjeduje besprijekoran karakter i uvijek se brine o iskrenom blagostanju svih živih bića?
Tko je sada prisutan, a da je bez premca, pametan, najljepši i nikada nije podređen utjecaju
bijesa ili zlobe, a ipak ulijeva strah čak i u srca polubogova kada se razljuti? Tko ima
sposobnost da pruži zaštitu svima unutar triju svjetova? Kome je božica sreće podarila sve
blagoslove? O veliki mudrače, molim te odgovori u potpunosti na moja pitanja.»

Veliki mudrac Narada , koji je sposoban znati sve što se događa unutar tri svijeta, odgovori: »
O rsi, postoji slavan kralj po imenu Rama koji se pojavio u kraljevskoj dinastiji Iksvaku kao
sin Maharaje Dasarathe. On je utjelovljenje svih transcendentralnih odlika i posjeduje sva
obilja. Rama savršeno upravlja Svojim osjetilima te je gospodar neograničenih moći.

«Rama ima moćne ruke koje se protežu do Njegovih koljena, a Njegov je vrat obilježen sa tri
povoljne linije poput onih u slavopojke. On ima visoka i široka ramena, široka prsa, prekrasno
oblikovanu glavu i otmjeno čelo, moćnu čeljust te duboko ugrađene ključne kosti. Njegove su
oči velike.On je dostojanstveno srednje visine u stasu, a svi Njegovi udovi su lijepo
oblikovani i simetrični. Njegov je tjelesni ten zelenkast i ima velik sjaj. Njegova je
inteligencija nedokučiva. Njegovo je vladanje dostojanstveno, a Njegov govor veličanstven u
zvuku i rječitosti.

«Gospodin Rama ima uzvišeno čist karakter i sljedbenik je istinskih religioznih principa. On
je potpun u samospoznaji i oslonac varnasrama.dharme. Zaista, on je podrška cijelog svemira.
On je istovremeno uništavalac svih protivnika i jedino utočište onih koji su potpuno predani.
Gospodin Rama je apsolutni poznavalac Veda. Nadalje, On je potpuno upoznat s upotrebom
svih oružja. On posjeduje postojanu odlučnost i genij je s nepogrešivim pamćenjem. Zaista,
Njegova je učenost bez granica. On je mudar, samilostan i junak u bitci. Vole Ga sva
stvorenja i nepristrasan je prema prijateljima i prema neprijateljima. On je veličanstven poput
oceana.

5
Moralno je čvrst poput Planina Himalaya. U snazi je poput Gospodina Visnua. Po ljepoti je
kao mjesec. U strpljenju je kao zemlja, a u bijesu poput vatre koja gori u vrijeme uništenja
svemira. U bogatstvu je kao Kuvera, a u predanosti kao Dharma, Gospodar pravednosti.»

Narada je potom ukratko Valmikiju opisao zabave Gospodina Ramacandre. Zaključio je

rekavši mu da taj isti Gospodin Rama sada vlada nad Svojim podanicima na najpravedniji i
najprimjereniji način.

Objasnio je da tijekom vladavine Gospodina Rame nitko neće patiti ni od jedne bolesti ili
umnog uznemirenja. Svi će unutar kraljevstva Gospodina Rame biti sretni i bogati te se
nikada neće bojati lopova, neimaštine ili gladi. Svi će gradovi i sela biti ispunjeni obiljem
žitarica, voća, povrća i mliječnih proizvoda. Zaista, ljudi će osjetiti isti stupanj pobožnosti i
sreće koji se pokazao tijekom Satya yuge. Neće biti prirodnih uznemirenja poput poplava,
potresa ili suše, a sve će žene biti čestite i neće patiti kao udovice. Gospodin Ramacandra će
na taj način vladati zemljom 11.000 godina prije povratka u Svoje vrhovno prebivalište u
duhovnom nebu, Vaikunthi.

Zadovoljivši znatiželju Valmiki Munija, što je bilo za dobrobit tri svijeta, Sri Narada je
ponovno otputovao šireći slave Svevišnjeg Gospodina. Mudrac Valmiki je potom u društvu
svog učenika Bharadvaje otputovao na obale rijeke Tamasa. Na obali rijeke, Valmiki je sjeo
meditirati na Sri Naradine riječi. Sjedeći tako usred šume, Valmiki je ugledao par ždralova
potpuno uronjenih u seksualni odnos pjevajući u melodioznom ushićenju. U to se vrijeme
zlobni lovac Nisada rase pojavio iza svog skrivenog mjesta te odapeo strijelu koja je pogodila
tijelo mužjaka, koji je vrišteći pao na tlo. Potom, vidjevši svog para kako se posut krvlju
previja na tlu, ženka je užasnuto zaplakala, iznenada srušena s visina osjetilnog uživanja u
dubine očaja.

Kada je Valmiki prisustvovao ovom tragičnom prizoru, osjećaji samilosti preplavili su

njegove grudi. Smatrajući Nisadin nasilni čin izuzetno griješnim, Valmiki se razljutio i
prokleo lovca rekavši »O ubojico ptica, kao kazna za tvoje bezosjećanjno ubojstvo nevinog
bića uključenog u zadovoljavanje svoje družice, neka nikada ne pronađeš mir uma.»

Međutim, čim je prokletstvo izgovoreno, Valmiki se posramio što je postao žrtvom

nekontroliranog gnjeva. Zaista, kao prosvijetljena duša, znao je da sva živa bića bespomoćno
djeluju pod utjecajem materijalne prirode. Tako je požalio osvećivanje lovcu. U isto je
vrijeme Valmiki bio iznenađen da je izgovoreno prokletstvo izašlo iz njegovih usta u
prekrasnoj pjesničkoj mjeri. Zaista, njegovo je prokletstvo izgledalo kao da nagoviješta
preovladavajući emocionalni izraz Ramayane o kojem je razmišljao od svog susreta sa
Naradom.

To je navelo Valmikija da napomene svom učeniku Bharadvaji: «Iz moje je tuge proizišao
stih od četiri reda, a svaki sadržava osam slogova. Iz soke (jadikovanja) je došla predivna
sloka (stih) jer bez samilosti nije moguć istinski pjesnički izraz.»

Nakon toga se Valmiki okupao u rijeci Tamasa te se s Bharadvajom vratio u svoj asram.
Nastavivši razmišljati o svom proklinjanju lovca, odjednom je ugledao Gospodina Brahmu
kako silazi iz svog prebivališta, najvišeg planeta u svemiru. Preplavljen čuđenjem i radošću,
Valmiki je bez riječi ustao da dočeka prvorođeno biće svemira.

6
Kada se Gospodin Brahma pojavio pred njim, Valmiki je odao svoje ponizno pošovanje te
obožavao Gospodina Brahmu s velikim strahopoštovanje. Onda je Gospodin Brahma,
univerzalni predak, koji razumije svačija srca, rekao:» O blagoslovljeni mudrače, molim te ne
tuguj misleći da si pogrešno prokleo lovca Nisadu. U stvari, riječi koje si naizgled ti u bijesu
izgovorio, bile su moje vlastite. Izgovorene su kroz tvoja usta s ciljem inspiracije za izvršenje
velikog zadatka. Zaista, došlo je vrijeme da sastaviš životopis Gospodina Ramacandre –
velike transcendentalne zabave namijenjene krajnjem blagostanju svijeta.

«Moj dragi Valmiki, nema razloga da budeš tjeskoban jer će ti se, snagom mog blagoslova,
sve što ti je nepoznato, u srcu jasno razotkriti. Tako će, mojom milošću, tvoja priča
Ramayana, biti bez pogreške. «

Podarivši Valmikiju taj blagoslov, Gospodin Brahma je otputovao u svoje prebivalište na

svom nebeskom labuđem nosaču, ispunjavajući čuđenjem svakoga tko ga je vidio. Valmiki je
zatim sjeo u meditaciju da otkrije zabave Gospodina Ramacandre, kao što je Gospodin
Brahma nagovijestio.

Zadubljen u duboki trans, Valmiki je jasno u svom srcu ugledao sve događaje pojave
Gospodina Rame. Valmiki je potom sastavio Ramayanu u 24,000 stihova.

Nakon dovršenja epske pjesme, pitao se kome bi ju mogao prenijeti kako bi ostala sačuvana u
pamćenju i raširena po cijelome svijetu. Dok je Valmiki na taj način razmišljao, njegovi su
učenici Lava i Kusa, odjeveni poput rsija došli pred njega i dotakli njegova stopala kako je bio
njihov svakodnevni običaj. Sita je rodila braću blizance u progonstvu i otada su ostali u
Valmikinoj brizi.

Do Sitinog je prisilnog izgnanstva došlo kada su stanovnici Ayodhye posumnjali u njenu

čestitost nakon što ju je dotaklo desetoglavo čudovište Ravana. Tako ju je Gospodin
Ramacandra bio prisiljen prognati. Njihova dva sina. Lava i Kusa bili su nadareni istančanim
pamćenjem i muzičkim sposobnostima, a k tome su još bili i dobro upoznati s Vedama.
Tjelesno su blizanci bile točne preslike svoga oca, a muzički nadareni poput rajskih
Gandharva. Tako, dok je Valmiki nježno promatrao blizance, shvatio je da su oni potpuno
kvalificirani da prime Ramayanu.

Potom je Valmiki počeo poučavati Lavu i Kusu cijeloj Ramayani s velikom pažnjom.
Blizanci su cijeli tekst naučili napamet. Slijedeći Valmikima uputstva, pjevali su predivne
zabave Gospodina Ramacandre pred velikim mudracima, učenim brahmanama i drugim
pobožnim ljudima čistoga srca. Učeni su brahmane iskusili veliko transcendentalno
zadovoljstvo u pripovijedanju zabava Gospodina Ramacandre. Tako su brahmane slavili Lavu
i Kusu nagrađujući ih mnogim vrijednim darovima.

Od tog su dana Lava i Kusa počeli putovati diljem svijeta recitirajući epsku Ramayanu. Za
vrijeme svojih putovanja najzad su stigli do Ayodhye. Tamo je Gospodin Ramacandra
ugledao dvojicu dječaka kako lutaju kroz grad odjeveni u odjeću rsija. Čuvši veliko
odobravanje njihove uzvrsne recitacije Njegovih transcendentalnih zabava Gospodin Rama ih
je s velikim zadovoljstvom pozvao u Svoju palaču da recitiraju Ramayanu. No, iako su bili
Njegovi sinovi, On ih nije prepoznao.

7
Nakon što je s poštovanjem primio mudrace blizance, Gospodin ih je pozvao na Svoj
kraljevski skup. Gospodin Rama je spazio da dječaci, iako odjeveni kao isposni brahmane
imaju odlike ksatriya. Razgovarajući sa Svojom braćom, Bharatom, Laksmanom i
Satrughnom, Rama je rakao: »O najbolji u dinastiji krala Raghua, molim Vas poslušajte ovu
prekrasnu prispovijest. Iako ova dva pjevača izgledaju poput isposnika, imaju obilježja velikih
vladara. Poslušajte ovu priču jer je puna književne ljepote i ima univerzalni poziv.»

Kako su Lava i Kusa počeli pripovijedati prekrasne epske pjesme, Rama i Njegova braća su
ubrzo zaboravili sve drugo postavši potpuno udubljeni u slušanje Ramayane. Spone
materijalnog postojanaja mogu biti potpuno presječene jednostavno pjevanjem i slušanjem
Gospodinovih slava.

Velika površina zemlje poznata kao Kosala protezala se uz obale rijeke Sarayu. Ta je zemlja
bila zelena, bogata i obilata žitaricama. Unutar tog prostranog područja nalazio se glasoviti
grad Ayodhya, sagrađen po želji Vaivasvate Manua, vladara čovječanstva. Taj je slavni grad
bio dvadeset i šest milja dug te dvadeset i četiri milja širok. Bio je dobro smješten, a njegove
su prekrasne ravne ulice bile namirisane mirisnom vodom iz surla opijenih slonova. Svakog
su dana djeve sa nebeskih planeta lebdjele iznad njega u svojim prekrasnim letjelicama i
obasipale ga cvijećem.

Nadsvođene kapije Ayodhye bile su načinjene od mramora, a vrata optočena zlatom i srebrom
i uklesanim vrijednim draguljima. Topovi i katapulti sposobni odbiti svakog neprijatelja štitili
su gradske zidine. Trgovi su bili dobro isplanirani, a sedmerokatne su kuće simetrično
obrubljivale ulice. Ukrašena mnogokatnim palačama i okružena sjajnim vrtovima, Ayodhya je
odjekivala vibracijom muzičkih instrumenata, nadmečući se s Amaravatijem, prebivalištem
nebeskog kralja, Indre. Kroz grad su pjevači recitirali slave Svevišnje Božanske Osobe, a
plesači su glumili Gospodinove zabave za svačiju korist.

Unutar Ayodhye bilo je mnogo prekrasnih vrtova bogatih cvijećem i osjenčanih voćkama.
Plavi, crveni i zlatni lotosi ispunjavali su jezerca, a fontane su bacale vodu visoko u zrak.
Nježni povjetarci nosili su aromatične kapljice vode iz fontana, hladeći stanovnike svojim
dodirom i čineći čak i vrući ljetni dan poput proljetnoga. Zvuk ždralova i paunova mogao se
posvuda čuti. Voda koja je tekla kroz potočiće i rijeke Ayodhye imala je okus sladak poput
soka šećerne trske i upotrebljavala se ne samo za piće, već i za navodnjavanje brojnih
voćnjaka mangoa. Mnoge su kuće i palače, savršeno oblikovane bile sagrađene od
skupocjenog kamena i ukrašene zastavama i vijencima cvijeća. Njihova se ljepota natjecala sa
palačama Vaikunthe.

Tisuće su ratnika štitili veliki grad: vješti strijelci vješti u upotrebi oružja, i borci na kočijama
sposobni da se bore sa tisućama ljudi odjednom.

Ulice koje su vodile u Ayodyhu uvijek su bile pune putnika. Kraljevi i prinčevi iz svih
dijelova svijeta dolazili su vršiti svoj godišnji danak te odati poštovanje kralju Ayodhye.
Trgovci iz blizine i iz daleka hrlili su na trgove da trampe.

8
Često su se mogli vidjeti svećenici brahmane kako izlijevaju ghee u žrtvene vatre i pjevaju
vedske himne šireći slave Gospodina Visnua. Budući da su ovladali svojim osjetilima i
predali se istini, ti su brahmane bili blagoslovljeni svim dobrim odlikama.

Maharaja Dasaratha je bio car cijeloga svijeta te veliki rajarsi, gotovo na nivou maharsija. On
je bio neustrašiv ratnik, sposoban sam se boriti s neograničenim brojem protivnika. Budući da
su on i građani bili potpuno pobožni, Ayodhya je bila slika savršene Vedske civilizacije.
Svako obilje koje se može zamisliti bilo je savršeno izloženo, a materijalne bijede koje dolaze
od rezultata griješnog života, praktički nisu postojale. U Ayodhyi su četiri društvena reda ,
naime brahmane, ksatriye, vaisye i sudre, surađujući djelovali za mir i blagostanje kraljevstva.
Nitko nije varao i nitko nije bio škrt. Drskost, ateizam i grubo ponašanje i govor isticali su se
po svojoj odsutnosti.

Iako je Maharaja Dasaratha posjedovao takvo fantastično obilje i prestiž, ostao je nesretan.
Koliko god se trudio, kralj nije mogao začeti sina da nastavi njegovu dinastiju. Konačno je,
nakon mnogo razmišljanja, kralj Dasaratha odlučio izvršiti žrtvovanje konja (2) da bi dobio
sina. S tim na umu poslao je svog glavnog ministra, Sumantru da pozove njegove obiteljske
svećenike.

(2)

Srila Prabhupada objašnjava: «Vedsko žrtvovanje nije obična predstava. Polubogovi su

običavali sudjelovati u takvim žrtvovanjima, a životinje žrtvovane u takvim izvedbama dobile
su novo tijelo. U ovom dobu Kali nema moćnih brahmana koji mogu pozvati polubogove ili
obnoviti život životinjama. Ranije su brahmane dobro upoznati s vedskim mantrama mogli
pokazati moć mantri, ali u ovom dobu, budući da nema takvih brahmana, sva su takva
žrtvovanja zabranjena.»

Kada su se brahmane, predvođeni Vasisthom i Vamadevom okupili, Maharaja Dasaratha im

se obratio govoreći:»O najbolji od dvaput rođenih, mnogo sam godina žarko želio začeti sina.
Međutim, svi su moji napori bili uzaludni. Budući da sam bez nasljednika, ne mogu više hiniti
sreću. Zaista, moji dani izgledaju izgubljeni i ispunjeni su tugom. Tako sam nakon pažljiva
razmišljanja i s vašim ljubaznim dopuštenjem, odlučio izvršiti žrtvovanje konja. Budući da vi
imate potpuno znanje o spisima, siguran sam da ćete me biti sposobni voditi na pravi put.»

Svećenici su jednoglasno odobrili Maharaja Dasarathinu ideju da izvrši žrtvovanje konja i

nakon toga je kralj naredio svojim ministrima da naprave sve pripreme bez odlaganja.

Sumantra je potom odveo Maharaju Dasarathu na stranu da mu ispriča slijedeću priču koju je
on prije čuo od Sanat - kumare, a koji ju je izgovorio na jednom skupu velikih mudraca:

«Bit će ti jako zanimljivo čuti ovu priču., dragi moj kralju» rekao je Sumantra,»jer predviđa
da ćeš u budućnosti postati otac četvorice slavnih sinova.

«Ovu istu priču Sanat-kumara je ispričao u Satya-yugi prethodnog milenija. Tako da se

nijedan od opisanih događaja još nije zbio, već su bili predviđeni desiti se u dalekoj
budućnosti.

9
«Zbog neke uvrede koju je počinio kralj Romapada jednom je došlo do izuzetno oštre suše u
njegovom kraljevstvu, što je uzrokovalo veliki strah među svim živim bićima. Kada su uvjeti
postali nepodnošljivi Maharaja Romapada je okupio svoje vijeće učenih brahmana i upitao ih
o uzroku suše: »Znam da je zbog neke moje pogreške ova strašna suša zahvatila moje
kraljevstvo. O najbolji među dvaput rođenima, budući da je vaše znanje bezgranično , molim
vas propišite prikladno iskupljenje za moje prošle grijehe.»

«Brahmane odgovoriše:”O kralju, u šumi prebiva veliki mudrac po imenu Mrgu rsi. Mrgu rsi
je sin Kasyape, a njegov se sin zove Rsyasrnga.(3). Ako možeš dovesti tog rsijevog sina u
svoje kraljevstvo i dati mu svoju kćer Santu za ženu suša će odmah završiti.”

(3)

Ime Rsyasrnga ukazuje da je mladi mudrac rođen s jelenolikim rogom koji raste iz njegova
čela.

«Santa je zapravo bila kćer Maharaja Dasarathe koju je kralj na njegov zahtjev dao svom
prijatelju bez djece. Kralju Romapadi je bilo vrlo drago saznati način okončavanja suše no
kada je zatražio svoje svećenike da dovedu Rsyasrngu, oni su odbili. Brahmane su
objasnili:”O kralju, bojimo se da će nas Mrgu rsi prokleti ako pokušamo njegovog sina
odmamiti od kuće. Rsyasrngu je njegov otac podigao u potpunoj izolaciji. On čak nikad nije
ni vidio drugo ljudsko biće. Rsyasrnga nijednom nije pogledao pripadnicu ljepšega spola te je
potupno nesvjestan zadovoljstva njihovog društva.

«“Dragi naš kralju, budući da priželjkujemo tvoju dobrobit, smislili smo metodu za dovođenje
Rsyasrnge u tvoje kraljevstvo. Neka najljepše kurtizane odu tamo i očaraju ga na svoj
ženstveni način. Sigurni smo da ćeš na taj način postići svoj cilj.”

«Maharaja Romapada se složio s njihovim planom te je poslao po nabolje mlade lijepe

prostitutke. Nakon što ih je kralj tako poučio i obećao im zadovoljavajuće nagrade, djevojke
su otputovale prema šumi, odlučne da pod svaku cijenu dovedu natrag mladog rsija.

«Nakon toga prostitutke su postavile svoj kamp kod asrama Mrgu rsija i čekale prikladno
vrijeme. Jednog se dana desilo da je Rsyasrnga odlutao od svog doma i došao u kamp
prostitutki.

«Vidjevši ga , prostitutke su radosno prišle Rsyasrngi. Kada su ga upitale o njegovom

identitetu, dječak je odgovorio:”Ja sam sin Mrgu rsija i vršim strogosti u blizini u asramu
svoga oca. Kako je čudesno lijepo gledati sve vas! Želio bih da dođete u moj dom i prihvatite
moje obožavanje i gostoprimstvo.”

«Potom su prostitutke otišle s Rsyasrngom u njegov asram, a on im je ponudio vodu za piće,

vodu za pranje njihovih lotosovih stopala i razne vrste voća i korijenja. Međutim, djevojke su
se izuzetno bojale očevog neminovnog povratka te nisu htjele predugo ostati. Dok su
prostitutke odlazile, rekoše:”Dragi moj prijatelju, naši običaji primanja gostiju se prilično
razlikuju od tvojih. Sada te molimo da zauzvrat prihvatiš naše ponude počasti i poštovanja.”

«Rekavši to, djevojke su Rsyasrngu čvrsto zagrlile s velikom naklonošću i nahranile ga

raskošnim slatkišima. Nikada ranije rsijev nevini sin nije kušao bilo što tako ugodno jer je bio

10
naviknut jesti samo voće i korijenje. Ustvari, on je mislio da su slatkiši neka vrsta čudesnog
voća. Štoviše, budući da je dosad vidio samo svog oca, smatrao je da su prostitutke
očaravajuće lijepi muškarci.

«Kada su djevojke otišle, Rsyasrnga je počeo osjećati nemir i rastresenost u srcu. Sjemenka
požudne želje, koja je ostala uspavana u njegovom srcu, proklijala je. Rsyasrnga je jedva te
noći mogao spavati. Njegovi su um i srce postali preplavljeni njihovim umilnim govorom i
nježnim zagrljajima.

«Ne mogavši misliti ni na što drugo, slijedećeg je dana Rsyasrnga otišao u kamp prostitutki.
Djevojke su Rsyasrngu dočekale s velikim ushićenjem i potom objasnile:”Ovo nije naš pravi
dom. Molimo te popni se na našu veličanstvenu plutajuću kolibu i doprati nas do mjesta gdje
ćemo te moći zabaviti na mnogo bolji način. Imamo mnogo lijepih vrsta voća i korijenja i
provodit ćemo vrijeme u takvom uživanju da ćeš jedva moći shvatiti kako vrijeme prolazi.”

«Očaranog srca, Rsyasrnga se bez oklijevanja pridružio prostitutkama. Na taj način su ga žene
odvele natrag u Romapadinu prijestolnicu u sklopu kraljevstva Anga. I zaista, već dok je
Rsyasrnga plovio niz Gangu, Indra je počeo slati pljuskove kiše, pružajući zadovoljstvo svim
živim stvorenjima.

«Čim je shvatio da je stigao Rsyasrnga, kralj Romapada je izašao iz svoje palače i poklonio se
pred mladim rsijem. Onda ga je, nakon što je obožavao Rsyasrngu s velikom pažnjom,
Romapada otpratio u unutarnje odaje svoje palače, gdje mu je predao svoju kćer u milostinju.

«Kada je shvatio da je Rsyasrnga potpuno zadovoljan, Maharaja Romapada ga je zamolio za

blagoslov da niti on niti njegov otac ne pokažu svoj bijes prema njemu zbog dvoličnog načina
na koji je Rsyasrngu odveo od njegovog doma.

«Rsyasrnga je kralju dao svoje obećanje i potom se u velikom veselju proslavilo Njegovo i
Santino vjenčanje. Nakon vjenčanja novovjenčani je par nastavio živjeti u palači kralja
Romapade provodeći tako sretne dane u kraljevskoj udobnosti.»

Sumantra je zaključio svoju priču Maharaji Dasarathi: »O kralju, Sanat-kumara je predskazao

da ćeš prihvatiti pomoć svog prijatelja Romapade tražeći ga da dopusti Rsyasrngi da dođe u
kraljevstvo Kosala izvršiti žrtvovanje konja. Nadalje je predskazano da će se nakon izvođenja
žrtvovanja konja ispuniti tvoji snovi te ćeš dobiti četiri neusporediva sina.»

Maharaja Dasaratha je bio vrlo zadovoljan kada je čuo od Sumantre ovu priču. Potom je bez
odlaganja, otišao sa svojom pratnjom u kraljevstvo Anga. Tamo ga je Maharaja Romapada
dočekao s velikim poštovanjem i tada je kralj Anga obavijestio Rsyasrngu da mu je kralj
Dasaratha pravi tast. Uživajući Romapadinu gostoljubivost punih tjedan dana, Maharaja se
Dasaratha slijedećim riječima obratio svom prijatelju: » Dugo sam već vremena mrzovoljan
jer nemam sina da ovjekovječi moju slavnu dinastiju. Sada te molim da dopustiš Rsyasrngi da
dođe u Ayodhyu i za mene izvrši žrtvovanje konja.»

Romapada se radosno složio te su Maharaja Dasaratha ubrzo vratio s Rsyasrngom i Santom u

svoju prijestolnicu. Potom, kada je stiglo proljeće, Maharaja Dasaratha je ponizno prišao
Rsyasrngi moleći ga za upute u vezi izvršenja žrtvovanja konja. Tako su započele pripreme za
žrtvovanje, a izabrano je mjesto na sjevernoj obali rijeke Sarayu.

11
Sistem je bio da vladar pošalje izazivačkog konja širom svijeta kako bi uspostavio svoju
nadmoć nad potčinjenim kraljevima. Konja bi pratili vladarevi vojnici i kada bi oni stigli u
neko kraljevstvo, lokalni bi kralj ili ponudio svoj danak vladarevim predstavnicima ili bi se
borio za konja. Svaki je vladajući kralj bio slobodan ili da izrazi svoju prešutnu spremnost da
se pokori vladaru ili da prihvati izazov i tako se ne pokori nadmoći određenog vladara. Onaj
koji bi prihvatio izazov trebao bi se boriti s vladarevim ljudima i uspostaviti pobjedom svoju
nadmoć. Poraženi bi izazivač trebao žrtvovati svoj život praveći mjesta za drugog kralja ili
vladara. Jedino kada bi se konj bez preostalih izazivača vratio obišavši svijet, žrtvovanje
konja bi moglo započeti.

Shvaćajući da će kralj Janaka biti budući tast njegovih sinova, Maharaja Dasaratha je njemu
poslao prvi poziv. Na isti način su i drugi potčinjeni kraljevi pozvani da pohode žrtvovanje.
Nakon pune godine dana, izazivački se konj vratio u Ayodhyu obišavši cijelu zemlju pod
zaštitom četiri stotine prinčeva. Tek je tada žrtvovanje moglo započeti.

Nakon što su izvršeni uvodni obredi najstarija je kraljica Maharaje Dasarathe , Kausalya,
obišla izazivačkog konja zavezanog o jedan od žrtvenih kolaca. Potom je sa tri udarca mačem
odrubila konju glavu kao što je propisano nalogom spisa.

Potom je Rsyasrnga ponudio salo mrtvoga konja u žrtvenu vatru. Maharaja Dasarathu su
uputili da udiše dim kako bi se oslobodio svojih grijeha. Zatim su pomoćni svećenici ponudili
udove konja u žrtvenu vatru privevši kraju trodnevno žrtvovanje.

Maharaja Dasaratha je onda dao četiri zemljina pravca četvorici glavnih svećenika u
milostinju, Brahmane su, međutim, vratili darove, govoreći: »O kralju, mi smo posvećeni
proučavanju Veda i vršenju strogosti te nas stoga ne zanima vladanje kraljevstvom. Zato nam
molimo te, daj druge poklone poput krava i zlata.»

Rsyasrnga je potom prišao Maharaju Dasarathi kazavši: »Dragi moj kralju, sigurno ćeš dobiti
četvoricu slavnih sinova. Ipak, ja ti predlažem da se u tu svrhu izvrši jedno posebno
žrtvovanje poznato kao Putresti.»

Maharaja Dasaratha se spremno složio i ubrzo je žrtvovanje započelo. U međuvremenu su na

višim planetama glavni polubogovi prišli Gospodinu Brahmi te mu objasnili: »O praoče, zbog
tvojih je blagoslova Ravana postao toliko moćan da uznemirava svakoga kako poželi. Čak ni
mi ne možemo pokoriti zlog Raksasu. Zbog toga te molimo da osobno pronađeš načine za
njegovo uništenje.»

Gospodin Brahma je razmotrio situaciju i potom odgovorio: » Kada je tražio blagoslove,

Ravana se nije trudio tražiti imunitet od smrti iz ruku ljudskih bića jer ih je smatrao previše
beznačajnima.»

Dok je Brahma razmišljao kako bi Ravana mogao biti ubijen, odjednom se pojavio Gospodin
Visnu jašući na Svom nosiocu Garudi. Blistav poput mnogo sunaca, Gospodin Visnu se
pojavio u Svom četverorukom obliku odjeven u odjeću boje svijetlog šafrana noseći Svoj
disk, školjku, topuz i lotosov cvijet.

12
Polubogovi su obožavali Svevišnjeg Gospodina s velikim strahopoštovanjem te Ga zatim
zatražili:»O gospodaru svemira, molimo Te spasi nas.Podijeli se na četvero te postani sin
Maharaje Dasarthe u svrhu ubijanja Ravane.»

Gospodin Visnu odgovori: «Smirite se, više nemate potrebe biti uplašeni. Ubrzo ću se
inkarnirati da bi vladao zemljom 11,000 godina nakon što pobijedim vašeg neprijatelja, kralja
Raksasa.» Rekavši to, Gospopdin Visnu je nestao, dok su ga polubogovi začuđeno promatrali.

U međuvremenu se iz žrtvene vatre Maharaja Dasarathe pojavilo izuzetno biće tamnoga tena
sa svim povoljnim tjelesnim osobinama. Ta je osoba izgledala bezgranično moćna. Bio je
ukrašen transcendentalnim ukrasima, a u svojoj je ruci nosio golemu zlatnu posudu slatke
riže. Potom je ta Božanska Osoba rekla Maharaji Dasarathi: »Ja sam glasnik Gospodina
Visnua.»

Sklopljenih ruku kralj je odgovrio: «O Visnuduta, molim te naredi mi da izvršim bilo koju
službu koju mogu učiniti.»

Sluga Gospodina Visnua reče :»Ovo je posuda slatke riže nagrada za tvoja dva izvršena
žrtvovanja. Daj dijelove svojim trima ženama da ih pojedu. Kroz njih ćeš začeti četvoricu
sinova koji će zauvijek ovjekovječiti tvoju slavu.»

Maharaja Dasaratha je sretno primio slatku rižu te obišao Visnudutu. Kada je glasnik
Gospodina Visnua nestao s njegovog pogleda, Maharaja Dasaratha je brzo dao porcije slatke
riže svojim ženama jer je želio imati sinove.

Maharaja Dasaratha je dao polovicu slatke riže Kausalyi, Sumitri jednu četvrtinu, a Kaikeyi
jednu osminu. Potom je nakon malo razmišljanja preostalu osminu dao Sumitri. Sve tri žene
bile su preplavljene radošću jer su bile uvjerene da će uskoro postati majke.

Tri su kraljice žurno pojele svoje dijelove i ubrzo zatim svaka je od njih osjetila prisustvo
božanskog potomka u svojoj maternici. Kada je Maharaja Dasaratha shvatio da su mu žene
trudne i on je postao jako zadovoljan.

U međuvremenu je Gospodin Brahma polubogovima naredio slijedeće :»Začmite vaše

dijelomične manifestacije da biste pomogli Gospodinu Visnuu u Njegovoj inkarnaciji koja se
približava. Djeca koju ćete stvoriti u obliku majmuna (sjedinivši se sa Apsarama,
mamunicama te ženama Yaksasa, Naga, Vidyadara i drugih nebeskih bića) moraju biti
sposobna poprimiti bilo koji oblik po želji i moraju posjedovati sve druge mistične moći.
Nadalje, moraju biti jako inteligentna, visoko obrazovana u upotrebi oružja, posjedujući
sposobnosti gotovo jednake Gospodinu Visnuu te posjedovati eterska tijela.»

Primivši naredbu Gospodina Brahme Indra je začeo Valija, Surya je začeo Sugrivu, Brhaspati
je začeo Taru, Kuvera je začeo Gandhamadu, Visvakarma je začeo Nalu, Varuna je začeo
Susenu, a Vayu je začeo Hanumana. Osim tih glavnih majmuna, mnogo se tisuća drugih
rodilo kako bi pomogli Gospodinu Visnuu u Njegovoj misiji. Svi su oni bili golemi poput
planina i željni borbe s Ravanom. Poput polubogovakoji su ih začeli, ovi su se majmuni rodili
odmah nakon začeća. Bili su toliko moćni da su svojom neobuzdanom energijom mogli
uzburkati ocean.

13
Bile su tri klase ovih stvorenih bića: medvjedi, majmuni i majmuni s dugim repovima kao u
krava. Budući da je bilo više od deset miliona takvih majmuna i medvjeda, zemlja je ubrzo
postala preplavljena njima dok su oni lutali šumama jedući divlje voće i različito korijenje.

Nakon završetka žrtvovanja Putresti polubogovi (koji su osobno došli prihvatiti svoje ponude)
i svećenici te Rsyasrnga i Santa su otišli u svoja poštovana boravišta. Potom, nakon
dvanaestomjsečne trudnoće, devetog dana rastuće (svijetle) četrnaestodnevnice u mjesecu
Caitra, Kausalya je rodila svog sina. To je božansko dijete imalo crvenkaste oči i usne, duge
ruke te je bilo ukrašeno svim povoljnim obilježjima. Kausalyin je sin predstavljao jednu
polovicu moći Gospodina Visnua.

Ubrzo zaim Kaikeyi, najmlađa kraljica Maharaje Dasarathe, rodila je sina koji je predstavljao
jednu četvrtinu moći Gospodina Visnua. Dva dana nakon pojave Kausalyinog sina Sumitra je
rodila blizance, a svaki je od njih predstavljao jednu šestinu moći Gospodina Visnua. Svo
četvero novorođene djece izuzetno su nalikovali jedno drugome, bili su krajnje blistavi te ih je
bilo ugodno gledati. I zaista, nakon pojave četvorice sinova Maharaja Dasarathe, polubogovi
su s neba bacili kišu cvijeća, dok su Gandharve pjevali i svirali muzičke instrumente, a Apsare
plesale. U Ayodhyi je bio veliki festival dok su muzičari, plesači i glumci preplavili ulice
veseleći se skupa sa svim građanima. (4)

(4) Srila Prabhupada objašnjava: Pošto su Ga polubogovi molili, Svevišnja Božanska Osoba,
Sama Apsolutna Istina, direktno se pojavio sa Svojim ekspanzijama i ekspanzijama
ekspanzija. Njihova su sveta imena Rama, Laksmana, Bharata i Satrughna. Te su se slavne
inkarnacije pojavile u četiri oblika kao sinovi Maharaje Dasarathe. Gospodin Ramacandra i
Njegova braća, Laksmana, Bharata i Satrughna su svi Visnu-tattva. Svevišnja se Božanska
Osoba proširuje u mnogo, mnogo oblika. Iako su oni jedno i isto, Visnu-tattva ima mnogo
oblika i inkarnacija. Gospodin se nalazi u mnogo oblika, kao što su Rama, Laksmana, Bharata
i Satrughna, i ti oblici mogu postojati u bilo kojem dijelu Njegove kreacije. Svi ti oblici
postoje stalno, vječno, kao individualne Božanske Osobe i predstavljaju mnoge svijeće
jednako moćne. Gospodin Ramacandra, Laksmana, Bharata i Satrughna koji su ,kao visnu-
tattva, svi jednako moćni, postali su sinovi Maharaje Dasarathe kao odgovor na molitve
polubogova.

Trinaest dana nakon rođenja Kausalyinog djeteta, Vasistha Muni, obiteljski svećenik
Maharaje Dasarathe izvršio je ceremoniju davanja imena. Sretni je rsi Kausalyinog sina
nazvao Rama dok je Kaikeyinom sinu pripalo ime Bharata. Sumitrini su blizanci nazvani
Laksmana i Satrughna.

Potom se Vasistha pobrinuo za izvršenje svih pročišćavajućih obreda za sinove Maharaje

Dasarathe, kulminirajući obredom svetog konca. Pod Vasisthinim vodstvom svo četvero braće
postali su gospodari Veda, veliki junački ratnici i rezervoari svih božanskih odlika.

Od rođenja se, međutim, Rama isticao među Svojom braćom u svim pogledima. Posve je
prirodno On postao miljenikom Maharaje Dasarathe. Slično tome, od djetinjstva je Laksmana
bio vrlo privržen Rami. Isto tako, Rama nije želio ništa jesti, pa čak ni ići spavati bez
Laksmane. Kad god bi Rama išao loviti, Laksmana Ga je bez odstupanja pratio. Satrughna i
Bharata su također bili dragi jedan drugomu i stoga nerazdvojni.

14
Kad su Rama, Laksmana, Bharata i Satrughna završili svoje obrazovanje, Maharaja Dasaratha
se počeo savjetovati sa Vasisthom, svojim obiteljskim svećenikom o njihovom vjenčanju.
Tijekom jednog takvog razgovora, veliki moćni brahmarsi Visvamitra je stigao u Ayodhyu.
Kada je ušao u palaču Maharaja Dasaratha i Vasistha su odmah ustali sa svojih sjedišta da ga
pozdrave.

Nakon što je pravilno obožavao Visvamitru, Dasaratha ga je doveo na dvor i posjeo ga na

prijestolje. Maharaja Dasaratha ga je pozdravio govoreći: «O najbolji od svetih osoba, neka
svi tvoji napori da pokoriš uzastopno rađanje i umiranje urode plodom. Smatram tvoj dolazak
ovamo dobrodošlim darom, poput nektara položenog u nečije ruke, poput proloma oblaka
nakon duge suše, poput rođenja sinova osobi bez djece, poput povrata velikog bogatstva koje
se smatrao nepovratno izgubljeno ili poput radosti kou osoba osjeća u svečanoj prilici.»

Kada je Visvamitra potom upitao o blagostanju Maharaje Dasarathe kralj je ponizno

odgovorio:» O veliki rsi, tvoj dolazak ovamo je za mene veliki blagoslov. Zaista si mi ukazao
veliku čast. Molim te reci mi kako bih mogao ispuniti svrhu tvoga posjeta.»

Zadovoljen prijemom Maharaje Dasarathe Visvamitra odgovori: «Vršio sam veliko

žrtvovanje koje je skoro doseglo vrhunac kada su dvojica Raksasa po imenu Marica i Subahu
omeli izvedbu bacanjem mesa i krvi na žrtvenu arenu. Ti zli Raksase odlučni su da osujete
moj pokušaj. Tako su neprestano zagađivali moj oltar.

O kralju, kako bih mogao uspješno završiti žrtvovanje došao sam povesti tvog sina Ramu u
svoj asram da ubije te grozne Raksase. Molim te ne oklijevaj ispuniti moj zahtjev zbog
roditeljske privrženosti jer te uvjeravam da će Rama lako izvršiti ovaj zadatak. Kao nagradu
za tvoju velikodušnost, dat ću ti velike blagoslove. Možeš biti siguran da će se On vratiti
ovamo.

Visvamitrine su riječi pogodile Maharaja Dasarthu duboko u srce. Cijelo je kraljevo tijelo
počelo drhtati. Kada je rsi zašutio, on se onesvijestio na svom prijestolju. Kada je malo
kasnije Maharaja Dasartha povratio svijest te ponovno pomislio na gubitak Rame, po drugi
put se onesvijestio padajući na tlo.

Nakon jednog sata, kralj je povratio svijest. Potom je, ugledavši Visvamitru pred sobom,
zamolio:» O najbolji od svetaca i svačiji dobronamjerniče, moj je dragi Rama samo šesnaest
godina star. Još čak nije završio ni svoju vojnu obuku i nikada nije ušao na bojno polje.
Molim te ne traži mog neiskusnog sina. Umjesto toga dopusti da te pratim ja sa aksauhini
vojnika da ubijemo Raksase. Međutim, ako navaljuješ da Rama mora ići, dopusti meni i mojoj
vojsci da se borimo uz Njega. Dragi moj Visvamitra, ja sam samo starac. Bez Rame ne bih
mogao živjeti. Molim te reci mi tko su ta dvojica Raksasa i kolika je njihova moć.»

Visvamitra odgovori: » Kralj Raksasa se zove Ravana i trenutno ugnjetava čitav svijet. Ako
on osobno ne osujeti žrtvovanje, opunomoćuje ovu dvojicu Raksasa, Maricu i Subahua da
počine nedjelo.»

Čuvši Ravanino ime, Maharaja Dasaratha je još više klonuo duhom. Reče: »Nitko nije
sposoban boriti se s Ravanom. Već su i ta dvojica Raksasa preopasni i za moga sina i za
mene. Zbog toga, o rsi, ne mogu ni pomisliti da dopustim mom sinu da te prati.»

15
Gotovo lud od žalosti, Maharaja Dasaratha je počeo nesuvislo govoriti odbijajući Visvamitrin
zahtjev. Rsi se jako uvrijedio te ljutito izjavio: «O budalati kralju, tvoja će drskost biti
uzrokom propasti tvoje dinastije. Obećao si me služiti, a sada si pogazio svoju riječ. O takvom
ponašanju prema jednom brahmani nije se dosad čulo u dinastiji Raghava. Stoga ću odmah
napustiti ovo prokleto mjesto!»

Zbog iznenadnog Visvamitrinog gnjeva, zemlja se počela tresti da su se čak i polubogovi na

nebu uplašili. Procijenivši situaciju, Vasistha je žurno prišao Maharaja Dasarathi rekavši: »O
kralju, nemoj uništiti sve dosad nakupljene zasluge napuštajući pravednost. Dao si svečano
obećanje i moraš sada ispuniti Visvamitrin zahtjev dajući mu svog sina, Ramu.»

«Mislim da se namaš čega bojati. Nekad kada je Visvamitra bio kralj dobio je nebesko oružje
od Gospodina Šive koje su rodile Daksine kćeri Jaya i Suprabha. Visvamitra će sigurno dati
Rami to oružje kao i sve neophodne moći da ubije Raksase. Zaista, Visvamitra bi sam lako
mogao ubiti Maricu i Subahu, ali traži Raminu pomoć samo da bi povećao slavu tvoga sina.»

Čuvši riječi svog učitelja, strah Maharaje Dasarathe se smanjio dopustivši njegovom umu da
se uravnoteži. Tako smiren, kralj se složio s Visvamitrinim prijedlogom.

Potom je Maharaja Dasaratha pozvao Ramu na kraljevski dvor. Kako su bili nerazdvojni,
Laksmana je također došao pred Svoga oca. Maharaja Dasaratha je sprivrženošću pomirisao
glave svojih sinova i potom su braća otišla s Visvamitrom na čelu, dok su ga Rama i
Laksmana slijedili s lukovima u rukama. Dok su napuštali palaču s neba ih je obasula kiša
cvijeća.

Nakon što su prošli dvanaest milja uz obale rijeke Sarayu, Visvamitra se zaustavio i rekao: »
Moj dragi Rama, molim Te srkni malo vode za pročišćenje. Sad ću te poučiti dvjema
mantrama poznatim kao Bala i Atibala. Kad ih naučiš, oslobodit ćeš se utjecaja umora i
slabosti, dostići ćeš neusporedivu mudrost i snagu. Iako znam da te odlike već postoje u tebi
dat ću Ti ih za Tvoju korist.»

Nakon što su primili mantre, Gospodin Rama je zasjao sjajem tisuće sunaca. Potom je trojka
sretno provela noć na obalama Sarayu i Gange. Ugledavši ondje smješten asram nekih rsija,
Rama je zapitao o njegovoj povijesti. Visvamitra odgovori: «Upravo na tom mjestu Gospodin
Siva je spalio Kupida u pepeo kad je bog ljubavi pokušao omesti njegovu duboku
meditaciju.»

Slijedećeg su jutra Visvamitra i dvojica braće prešli Gangu. Uslijed rijeke Rama je mogao čuti
zvuk vodopada iako nije bilo očitog razloga za zvuk. Kad ga je upitao zašto je to tako,
Visvamitra objasni: «Jednom je Gospodin Brahma stvorio jezero iz svog uma. Taj rezervoar
vode postao je poznat kao Manasa –sarovara. Rijeka Sarayu teče iz tog jezera i zvuk koji
čuješ je voda koja silazi iz Manasa sarovara i stapa se s Gangom. O Rama, trebao bi ponuditi
Svoje molitve i poštovanje ovom svetom mjestu.»

Stigavši na južnu obalu Gange, Rama je ugledao gustu, nenaseljenu šumu i stoga zapitao:»
Ova zapuštena šuma budi strah u srcima onih koji ju pogledaju. Molim te reci Mi zašto.»

Visvamitra odgovori :» Kada je Indra ubio očiglednog demona Vrtrasuru preplavile su ga

griješne reakcije te je izgubio svoj sjaj. Da vrate Indru u njegovo normalno stanje polubogovi

16
su ga okupali u vodi Gange opunomoćenoj vedskim mantrama. Potom, uzevši vodu koja
sadrži Indrine nečistoće, polubogovi su ju izlili na ovo mjesto.

«Kako je ova zemlja prihvatila njegove griješne reakcije Indra joj je dao blagoslov da postane
vrlo bogata. Tamo su ustoličena dva impozantna kraljevstva po imenu Malada i Karusa.
Kasnije je, međutim, zla Raksasi po imenu Tataka došla ovamo i počela terorizirati građane.
Ta Raksasi je bila supruga Sunde, a njihov sin je Marica, zbog kojeg sam Te doveo ovamo da
ga ubiješ.

«S vremenom je Tataka počela toliko uznemiravati sve stanovnike ovog mjesta da je sada ono
napušteno. Dragi moj Rama, želim da danas uništiš ovu demonicu te oslobodiš ovu zemlju
njenog pritiska. Dok god ta Raksasi živi, nitko se neće usuditi niti ući u ovu šumu.»

Gospodin Rama je zatim upitao: »O veliki rsi, ako je dolično, molim te objasni kako je ta
Raksasi postala toliko moćna. «

Visvamitra odgovori: «Živio je jednom moćni Yaksa po imenu Suketu koji je zadovoljio
Gospodina Brahmu svojim vršenjem oštrih strogosti. Kako je bio bez djece, Suketu je
priželjkivao sina, no umjesto toga Gospodin Brahma ga je nagradio moćnom kćeri. Ta veoma
lijepa djevojka nazvana je Tataka, a kada je odrasla udali su je za Sundu, sina Jambhe.
Kasnije je mudrac Agastya prokleo Sundu da umre. U pokušaju da se osvete Tataka i njen sin
Marica su nahrlili na rsija želeći da ga progutaju. Međutim, Agastya je odmah prokleo majku i
sina da postanu Raksase ljudožderi. Tako se prekrasna Tataka preobrazila u ljudožderku
strašnog izgleda. Kako je Agastya Muni običavao meditirati na ovome području, Tataka je
opsjednuta stvaranjem uznemirenja ovdje.

Visvamitra nastavi: «Dragi moj Rama, molim Te shvati da je Tataka potpuno zla. Stoga
odbaci svo oklijevanje da ubiješ ženu. Sjeti se kako je Indra ubio Virocaninu kćer kada je ona
željela razoriti zemlju. Slično je Gospodin Visnu ubio ženu Brghu Munija kada je željela
pokoriti Indru. Stoga Te molim odbaci svu nelagodu i spremi se izvršiti moju zapovijed.»

Primivši tu naredbu, Ramin je luk zabrujao. Njegov strašni zvuk odjeknuo je u četiri smjera
plašeći sva stvorenja koja su ga čula. Kada je Tataka čula zvuk Raminog luka u isto vrojeme
je čudom pogođena bijesom razjarena. U ludilu je požurila prema mjestu s kojeg je zvuk
odjeknuo.

Kada je Rama vidio da prilazi, uzviknuo je:»O Laksmana, samo pogledaj to užasno i
divovsko stvorenje! Toliko je užasna da se pobožna srca slamaju samim pogledom na nju.
Ipak, kako je ova Raksasi žena, neću je ubiti. Umjesto toga odsjeći ću joj ruke, stopala, nos i
uši i učiniti je bezopasnom. Tako osakaćena neće moći i dalje činiti zločine.»

Jureći, Tataka je stvorila oluju prašine koja je privremeno zaslijepila Ramu i Laksmana.
Potom, upotrijebivši svoje iluzorne moći, Tataka je stvorila kišu kamenja. Sabravši se, Rama
je razbio svo kamenje na komadiće te brzo odsjekao Tatakine ruke. Istovremeno je Laksmana
odsjekao Tatakine uši i na Ramino požurivanje vrh njenog nosa. Međutim, upotrijebivši svoje
mistične moći Tataka je odmah nestala. Tako nevidljiva ponovno je počela bacati kamenje.
Uzbuđenim glasom, Visvamitra je pužurivao: « O Rama, sumrak se opasno približava, a u to
vrijeme Raksasine se moći uvelike povećavaju. Stoga odbaci svoj milostivi stav i odmah ubij
Tataku.»

17
Kad je Rama bacio kišu strijela Tataka je odjednom postala vidljiva i pojurila prema Njemu.
Neuznemiren, Rama je izabrao posebno moćnu zlatnu strijelu iz Svog tobolca i odapeo ju
prema demonici. Iako je Tataka jurila brzinom Indrinog groma samo jedna Ramina strijela
ubola je Tatakino rame te je ona pala mrtva uz bučan zvuk.

S neba, polubogovi su zapljeskali i bacili kišu cvijeća. Gandharve i Apsare započeli su

zanosno pjevati i plesati, a veliki su rsiji slavili junaštvo Gospodina Rame.

Potom su polubogovi predvođeni Indrom prišli Visvamitri nasamo i rekl: »O rsi, budući da
Rama u naše ime treba izvršiti jako važnu misiju, trebaš s Njim podijeliti svo svoje znanje o
nebeskom oružju.»

Rekavši to, polubogovi su nestali, a Visvamitra, Rama i Laksmana su mirno proveli noć na
tome mjestu. Slijedećeg jutra Visvamitra je prenio Rami svoje cjelokupno znanje o nebeskom
oružju. Kada je Rama primio mantre za to nebesko oružje, oružje se u svojim
personificirajućim oblicima pojavilo pred Njim rekavši: «O Rama, naredi nam, kakvu službu
možemo za Te učiniti?»

Rama odgovori: « Želim da se svi vi pojavite predamnom čim pomislim na vas.»

Primivši tu zapovijed utjelovljeno je oružje nestalo. Visvamitra, Rama i Laksmana su

nastavili svoje putovanje.

Kasnije toga dana, kako se povorka približila Visvamitrinom asramu , poznatom kao
Siddhasrama, Rama je zapitao rsija o povijesti tog svetog mjesta.

Tako je Visvamitra objasnio:» Siddhasrama je nekoć bio prebivalište Gospodina Vamane koji
je boravio tamo mnogo stotina milenija. Jednom su polubogovi došli vidjeti Gospodina
Vamanu tražeći od Njega da priđe Bali Maharaju koji je bio zaokupljen vršenjem strogosti.
Kako je kralj demona pokorio sva tri svijeta, polubogovi su molili Gospodina Vamanu da mu
proseći oduzme njegovo kraljevstvo.»

«Upravo tada je Kasyapa stigao u Siddhasramu i nakon obožavanja Vamane s velikom

predanošću , molio je Gospodina da se pojavi kao njegov sin. Gospodin se složio s time i tako
se kasnije rodio kao patuljak brahmana, sin Kasyape i Aditi. Tako je ispunio svrhu
polubogova oduzevši kraljevstvo Bali Maharaja , moleći ga za tri koraka zemlje.

Stigavši u svoj asrama, Visvamitra je odmah pripremio svoje žrtvovanje dok su Rama i
Laksmana s lukovima u rukama očekivali dolazak Marice i Subahua. Šest je dana i noći
prošlo dok su dvojica braće stražarili kod žrtvene arene, potpuno nadilazeći spavanje. I onda,
kritične šeste noći kada se trebala izdvojiti soma rasa, žrtvena je vatra odjednom jasno
zaplamtjela, označujući neminovni dolazak Raksasa.

Ubzo nakon toga, strašna se buka začula sa neba. Marica, Subahu i njihovi sljedbenici oborili
su se bez upozorenja, bacajući na žrtveni oltar prolome krvi, gnoja, izmeta, mesa i drugih
onečišćvajućih supstanci. Gospodin Rama tada reče Laksmanu: »Obuzdat ću te zle Raksase
Svojim oružjem, ali ih neću ubiti jer im je predodređeno da žive još nekoliko godina.»

18
Rama je odapeo moćno oružje koje je Maricu pogodilo u prsni koš i odbacilo ga sto yojana
usred oceana, ali ga nije ubilo. Potom, uzevši drugu moćnu strijelu, Rama je pogodio
Subahine grudi učinivši da mrtav padne na tlo. Prizivajući treće oružje, Rama je otjerao sve
druge Raksase. Potom je područje ponovno postalo mirno.

Svi rsiji koji su nekoć prebivali u Siddhasrami sretno su se vratili svojim domovima i čestitali
Gospodinu Rami na Njegovom divnom dostignuću. Te je večeri žrtvovanje uspješno
zaključeno.

Kada je noć prošla, Rama je došao pred rsije i upitao:» O brahmane vrijedni obožavanja, sada
kada je ovo područje oslobođeno uznemirenja koje su uzrokovali Raksase, ima li još kakva
služba koju bih za vas mogao učiniti?»

Po nalogu Visvamitre, rsiji odgovoriše: «Spremamo se otići u kraljevstvo Mithile

prisustvovati velikom žrtvovanju koje priprema kralj Janaka. Molimo Vas dvojicu braće da
nam se pridružite. Tamo se nalazi predivni luk u žrtvenoj areni kojeg je nekoć Gospodin Siva
dao polubogovima. Kasnije su polubogovi dali luk Devarati koji je nekad davno bio kralj
Mithile. Taj je nebeski luk neizmjerno čvrst te ga čak ni veliki polubogovi ne mogu saviti, a
što onda reći o ljudskim bićima. Luk je ostao dugo vremena u Mithili i obožavaju ga na oltaru
cvijećem, sandalovom pomašću i drugim povoljnim sastojcima.»

Rama je pristao da prati rsije te su spremili karavan sa stotinu natovarenih kočija sa

parafernalijom potrebnom za žrtvovanje Maharaje Janake.

Nakon cjelodnevnog putovanja povorka je stigla do obale rijeke Sona gdje su ostali prenoćiti.
Potom, kad se odmarao, Rama je upitao Visvamitru postoji li kakva priča koju bi mogao
ispričati u vezi tog mjesta. Tako je rsi ispričao Rami slijedeću priču:

«Bio je jednom veliki rsi po imenu Kusa, izravni sin Gospodina Brahme. Kusa je imao
četvoricu sinova ksatriya koji su osnovali četiri grada od kojih je jedan bio na obalama rijeke
Sona. Kusin je sin Kusanabha začeo u Apsari Ghrtaci stotinu kćeri. Kada su te djevojke
stasale postale su veoma lijepe i običavale su se zajedno igrati na obalama rijeke.

«Jednom je polubog zraka, Vayu, slučajno vidio djevojke i postao opčinjen njihovom
izuzetnom ljepotom. Prišavš im, Vayu reče:»Drage moje krasotice, ako postanete moje žene
preobrazit ću vašu prolaznu ljudsku ljepotu u vječno svježu nebesku mladost.»

«Djevojke nisu bile privučene Vayuom te su se, dapače, uvrijedile. Stoga odgovoriše:
“Nikada ne bi ni pomislile da si same izaberemo muževe. Vjenčat ćemo se jedino po izboru
našega oca. Kao kćeri velikog rajarsija zasigurno imamo moć da te prokunemo zbog tvog
vulgarnog ponašanja. Međutim, nećemo to učiniti jer ne želimo umanjiti nakupljene zasluge
naših strogosti.”»

«Vayu, koji se lako razljuti, jako se uvrijedio. Iz osvete suptilno je ušao u tijela stotinu
djevojaka i svojim mističnim moćima izobličio njihova tijela. Kad su se djevojke plačući
vratile u palaču, njihov je otac bio šokiran vidjevši ih preobražene u grbavice. Odgovarajući
na Kusanabhina pitanja, djevojke su ispričale sve što se dogodilo. Maharaja Kusanabha je
čestitao svojim kćerima što su se uzdržale od proklinjanja Vayua i počeo razmatrati kako bi
ih oženio.

19
Nekad prije, veliki brahmacari po imenu Chuli vršio je oštre strogosti. Neudana Gandharva
djevojka njegovala ga je kao sluškinja. S vremenom je Chuli postao zadovoljan njenom
nesebičnom službom te joj je ponudio blagoslov. Djevojka je od rsija zatražila da joj da
izuzetnog sina, a da ostane djevica. Chuli se ložio i tako se pojavio sin rođen iz uma, velikih
asketskih moći po imenu Brahmadatta. Kasnije je Brahmadatta vladao kao kralj i on je bio taj
za kojega je Kusanabha odlučio da bi bio prikladan za njegove kćeri.

« Kada je Brahmadatta bio pozvan u Kusanabhinu palaču, prihvatio je stotinu djevojaka.

Dodirnuvši njihove ruke u obredu vjenčanja, jednu za drugom, njihova su tjelesna izobličenja
nestala i svaka je djevojka opet postala lijepa.»

Visvamitra je završio pripovijedanje objašnjavajući: » Kusanabha nije imao sina te je stoga

vršio žrtvovanje u tu svrhu. Kao rezultat kasnije mu se rodio Gadhi, a ja sam sin kralja
Gadhija.»

Slijedećeg je jutra povorka nastavila svoje putovanje i uvečer su stigli do obale Gange. Kako
su tamo provodili noć, Rama je zatražio Visvamitru da ispriča povijest rijeke Gange. Tako je
Visvamitra ispričao slijedeču priču:

«Predsjedavajuće Božanstvo Himalaya, Himavan, začeo je dvije kćeri u Meni, kćeri planine
Meru, po imenu Ganga i Uma. Jednom davno, Gospodin Brahma je prišao Himavanu i
zatražio ga dopuštenje da polubogovi usvoje Gangu za buduće blagostanje svemira. Himavan
je spremno pristo i kasnije dao svoju kći Umu Gospodinu Sivi, jer je ona uvijek na njega
meditirala dok je vršila oštre strogosti.

« Prihvativši Umu, Gospodin Siva je počeo s njom uživati u neometanoj bračnoj vezi.
Međutim, nakon što je već prošlo stotinu nebeskih godina u ljubavnom zagrljaju, nisu imali
potomka.

«U to su vrijeme polubogovi prišli Gospodinu Sivi te zamolili: »Molimo Te, ostavi se svoje
seksualne aktivnosti, O Gospodine, jer se bojimo da će budući potomak biti premoćan da bi
ga univerzum mogao podnijeti. Umjesto toga ponizno te molimo da se povučeš i vršiš
strogosti i meditaciju.»

«Gospodin Siva je odgovorio: «Prihvaćam vaš prijedlog jer je moje srce u stvari naklonjeno
samospoznaji. Međutim, kako je moje sjeme već izašlo iz mojega srca, morat ću ga negdje
položiti.»

Polubogovi su zatim predložili:» Neka zemlja, koja može podnijeti bilo kakav iznos tereta,
prihvati tvoje sjeme.»

«Tako je Gospodin Siva ispustio svoje moćno sjeme koje je nastavilo prekrivati cijelu
zemljinu površinu. Vidjevši to, polubogovi su se uplašili da bi se zemlja mogla raspuknuti.
Tako se se počeli moliti Agniju i Vayuu, tražeći od njih da progutaju sveprožimajuće sjeme
Gospodina Sive.

Odgovarajući na molitve polubogova Agni je uz pomoć Vayua krenuo progutati sjeme. Čim
ga je dotakao bog vatre, dio se Gospodinovog sjemena pretvorio u bijelu planinu, a dio se

20
dalje pretvorio u tepih sjajnih, bijelih grebena. Ostatak sjemena ostao je nepromijenjen i
sačuvan u Agniju.

«Polubogovi su bili oduševljeni vidjevši da je zemlja spašena od nevolje koja joj je zaprijetila.
Zahvalni u srcu otišli su obožavati Gospodina Sivu i njegovu ženu. Međutim, Uma je bila vrlo
ljutita na polubogove jer su je omeli u seksulanom uživanju. Ugledavši polubogove pred
sobom, Uma ih je proklela, rekavši:» Neka sve vaše žene postanu neplodne. Neka i zemlja
ostane ne samo bez djece već i neravne površine i neka njome vladaju mnogi kraljevi. «
Potom su se Gospodin Siva i Parvati povukli u sjeverne Himalaye da vrše strogosti.

Nakon nekog vremena, kada su demoni uznemiravali polubogove, prišli su Gospodinu

Brahmi u nadi da će dobiti impresivnog vojskovođu. Kao odgovor na molitve polubogova,
Gospodin Brahma ih je savjetovao:» Zbog Parvatine kletve, ne možete začeti sina da služi
vašoj svrsi. Stoga predlažem da Agni položi sjeme Gospodina Sive u maternicu Gange. Na taj
će način biti začet herojski sin.»

Nakon toga su polubogovi prišli Agniju i objasnili mu što ih je Brahma savjetovao. Kada je to
čuo, Agni je prišao nebeskoj rijeci, Mandakini Gangi te ju je zamolio da prihvati sjeme
Gospodina Sive koje je on dugo vremena čuvao.

Ganga se složila s prijedlogom, Zatim, poprimivši najljepši oblik, dopustila si je da zatrudni s

Agnijem. Međutim, ubzo nakon što je prinila usijano sjeme Gospodina Sive, Gangadevi je
osjetila intenzivnu mučnu bol. Veoma uznemirena, rekla je Agniju:» Ne mogu više nositi
sjeme Gospodina Sive u svojoj maternici. Njegovo gorenje je nepodnošljivo!»

Tako je Agni svjetovao Gangu da položi sjeme na određenom mjestu u Himalayama i ona je
pohitala tamo. Tako je sjeme Gospodina Sive koje je poprimilo blistavi zlatni sjaj zbog dodira
s Gangadevi, palo na tepih bijelih grebena na bijeloj planini. I tako se rodilo prekrasno dijete.
Drugi dio sjemena koji je pao na zemlju pretvorio se u rudnike srebra i zlata. Zbog vatrene
energije sjemena Gospodina Sive, na udaljenim su mjestima stvoreni rudnici kopra i željeza.

«Nakon rođenja djeteta polubogovi su doveli šest božica po imenu Krttike da ga doje. Obećali
su ženama da će dijete posdtati poznato kao njihov sin. Iz tog je razloga dijete postalo poznato
kao Karttikeya. Dječaka su također zvali Skanda («teći») jer je pao iz maternice Gange.

«Ugledavši šest majki pred sobom dijete je poprimilo šest lica da bi sisalo iz grudi sviju njih.
Skanda je bio toliko snažan da je kada je bio samo jedan dan star ubio mnogo opakih demona
baš kao zapovjednik polubogova.»

Visvamitra je zatim ispričao Gospodinu Rami priču o kralju Sagari koji je nekad davno
vladao svijetom iz svoje prijestolnice Ayodhye. Kako nije mogao začeti sina, Maharaja
Sagara je zajedno sa svoje dvoje žene otišao u Himalaye vršiti strogosti. Nakon nekog
vremena kralja je blagoslovio veliki rsi Bhrgu blagoslovom da će od jedne žene dobiti sina
koji će ovjekovječiti njegovu dinastiju, dok će njegova druga žena roditi još 60,000 sinova.
Kada su to čule, dvije su kraljice upitale Bhrgu Munija koja će dobiti jednog, a koja 60,000
sinova. Brghu je odgovorio da je odluka na njima.

Tako je Kesini, starija kraljica odabrala da ima jednog sina koji će ovjekovječiti Iksvakuov
rod.

21
Sumati,Garudina sestra ,izabrala je imati 60 000 sinova.

Maharaja Sagara se vratio kući i s vremenom je Kesini rodila sina i nadjenula mu ime
Asamanjasa.Međutim, Sumati je rodila komad mesa u obliku gorke dinje.Ubrzo nakon toga,
kada se grumen otvorio, izašlo je 60 000 zametaka sinova. Dadilje su ih odmah stavile u
staklenke gheeja dok ne završe svoj razvoj. Kasnije, kada je tih 60 000 sinova počelo
odrastati, njihov ih je stariji polubrat Asamanjasa, počeo bacati u rijeku Sarayu smijući se sa
velikim zadovoljstvom promatrajući kako se utapaju.

Jako ožalošćen zbog pakosnog ponašanja svog sina Maharja Sagara je najzad odlučio potjerati
Asamanjasu iz svog kraljevstva, iako je zadržao Asamanjasinog sina Amsumana kojeg su
voljeli svi podanici.

Nakon nekog vremena Maharaja Sagara je započeo vršenje žrtvovanja konja za Amsumanu
koji je štitio izazivačkog konja dok je ovaj lutao diljem zemlje. Međutim tijekom izvođenja
žrtvovanja pojavio se karalj Indra prerušen u Raksasu te ukrao konja iz žrtvene arene.
Svećenik je revno požurivao Maharaja Sagaru da pronađe konja pod svaku cijenu.Upozorio
je da bi bilo vrlo nepovoljno ako bi žrtvovanje ostalo nedovršeno.

Maharaja Sagara je stoga naredio 60 000 svojih sinova da pretraže čitavu zemlju kako bi
našli konja,dodjelivši svakome od njih jednu kvadratnu yojanu.Nadalje je poučio svoje sinove
da ako nigdje drugdje ne mogu pronaći konja, trebaju pogledati ispod zemlje.

Tako, dok su Maharaja Sagara i njegov unuk Amsuman čekali u žrtvenoj areni, 60 000
prinčeva je pretražilo čitavu Zemlju. Ne mogavši nigdje pronaći konja Sagarini su sinovi
počeli kopati u Zemlju. To je,međutim, uznemirilo stanovnike nižih svjetova poput Naga.
Zaista ,čak se i sama Zemlja izuzetno uznemirila.Vidjevši to polubogovi su prišli Gospodinu
Brahmi i zamolili ga da ispravi situaciju.

Gospodin Brahma je umirio polubogove objašnjavajući im da budući da je Zemlja supruga

Gospodina Visnua,Gospodin će u obliku Kapile uskoro uništiti svih 60 000 Sagarinih sinova.

Čak i nakon kopanja u zemlju i u tom procesu ubivši mnogo živih bića , Sagarini sinovi nisu
uspjeli pronaći konja i stoga su se razočarani vratili svome ocu. Kada je 60 000 prinčeva
upitalo svoga oca što im je sljedeće činiti,kralj im je naredio da nastave još dublje kopati,sve
dok konj ne bude pronađen.

Sagarini sinovi su nastavili svoje iskapanje svih četiriju djelova Zemljine površine te su
ugledali četvoricu divovskih slonova koji štite četiri smjera i podržavaju Zemlju (Ti divovski
slonovi drže cjelokupnu Zemljinu težinu na svojim leđima, i kada ponekad zbog svoje
iscrpljenosti protresu svoje glave radi olakšanja, to stvara potrese.)

Najzad, nakon prodiranja u Zemlju sve do Rasatale, Sagarini su sinovi došli do Gospodina
Kapile koji je meditirao, dok je u blizini žrtveni konj mirno pasao. Sagarini su sinovi
pretpostavili da je Kapila lopov. Stoga su ljutito uzeli svoje oruđe za kopanje i pojurili da Ga
ubiju. Onda je Kapila jednostavnim izgovaranjem mantre «hum» pretvorio 60 000 Sagarinih
sinova u pepeo.

22
Nakon dugo vremena, kako se njegovi sinovi nisu vraćali, Maharaja Sagara je poslao svog
unuka Amsumana da potraži 60 000 njegovih sinova i žrtvenog konja. Slijedeći stazu kojom
su pošli njegovi ujaci,Amsuman je došao do prolaza koji su oni iskopali.Ušavši u Zemlju
Amsuman je došao do velikih slonova te ih upitao o svojim ujacima .Odgovarajući ,slonovi
su ga uvjerili da će sve saznati ako se nastavi spuštati prolazom.

Najzad je Amsuman došao do mjesta na kojemu je ležao pepeo Sagarinih sinova .Ugledavši
to preplavila ga je tuga .U blizini je pronašao žrtvenog konja i odlučio najprije ponuditi vodu
za pokojne duše svojih ujaka prije povratka svome djedu.Nažalost, na tom se mjestu nije
mogala pronaći voda.Dok je smišljao što da uradi Garuda se odjednom pojavio i rekao: «Moj
dragi Amsumana nemoj žaliti za svojim ujacima .Njihova je smrt konačno namijenjena
dostizanju slavnoga cilja .Sinovi kralj Sagare će posredovati u dovođenju svete rijeke Gange
na Zemlju za dobrobit svih ljudi. Tvoje je ujake spalio u pepeo veliki mudrac Kapila.Kada
njihove ostatke isperu vode Gange dostići će nebesko odredište.Sad uzmi žrtvenog konja te
se vrati svom djedu kako bi žrtvovanje moglo biti dovršeno.

Po povratku žrtvenog konja Maharaja Sagara je uspješno dovršio žrtvovanje .Čuvši od

Amsumana Garudine proročke rijeći kralj se zaokupio pokušajem pronalaženja načina
dovođenja Gange na Zemlju.Međutim Maharaja Sagara je preminuo prije dostizanja tog cilja .

Nakon smrti svog djeda Amsuman je neko vrijeme vladao kraljevstvom Kasnije je predao
prijestolje svom sinu Dilipi te se povukao u šumu da vrši strogosti nadajući se da će navesti
Gangu da se spusti na Zemlju.Nakon svoje smrti Amsuman je otišao na rajske planete,ali
njegova želja da uzrokuje silazak Gange ostala je neispunjena.

Dilipa je također pokušavao dovesti Gangu na Zemlju ,ali i on je umro prije nego se njegova
želja ispunila.Dilipin sin Bhagiratha je potom naslijedio kraljevstvo i isto priželjkivao
vršenjem strogosti prouzročiti Gangin silazak. Kako nije imao sinova Bhagiratha je povjerio
vladanje kraljevstvom svojim ministrima te se povukao u šumu.

Nakon što je Maharaja Bhagiratha vršio strogosti tisuću godina Gospodin Brahma je postao
zadovoljan njime.U pratnji polubogova Gospodin se Brahma pojavio pred kraljem da ga
nagradi blagoslovom.Maharaja Bhagiratha je obožavao Gospodina Brahmu te ga potom
zamolio:˝» Molim te dopusti mojim precima, sinovima kralja Sagare da prime vodu
Gange.Isto tako ljubazno me blagoslovi da dobijem sina.»

Gospodin Brahma odgovori»Pristajem te nagraditi tim blagoslovom. Međutim, Zemlja ne

može sama podnijeti težinu Ganginog silaska.Trebaš zatražiti Gospodina Sivu da privuče
udarac silazeće vode jer je jedino on dovoljno moćan da to učini.»

Odlučan da dobije naklonost Gospodina Šive Maharaja Bhagiratha je započeo vršenjem

strogosti. Nepomično je stajao na vrhu jednog nožnog prsta čitavu godinu.U to vrijeme
Gospodin Šiva je bio zadovoljan da se pojavi pred njime. Kada je Maharaja Bhagiratha
izrazio svoju želju Gospodin Mahadeva se složio da podnese silu padajuće Gange na svojoj
glavi.

Ubzo nakon toga Ganga je počela silaziti prema Zemlji iz svog toka na rajskim planetama.
Svi su se polubogovi okupili da osvjedoče taj spektakl. Međutim kada je Gangadevi ugledala
Gospodina Sivu spremnog da je primi na svoju glavu,smatrala je da će ju dodir sa njime

23
onečistiti.Gospodin Šiva se uvrijedio vidjevši Gangadevin izraz gađenja .Iz osvete ljutito je
zarobio i sakrio njezine vode u svojoj zamršenoj kosi tako spriječivši njen silazak na Zemlju.

Kada je Maharaja Bhagiratha vidio kako se Gangadevi zaplela nastavio je vršiti

strogosti.Najzad je gospodin Šiva odbacio svoj gnjev i oslobodio Gangadevi dopustivši joj da
padne na Bindusarovaru u Himalajama .Nakon toga Ganga se razdijelila na 7 rijeka .6 od tih
stvorilo je druge rijeke dok je sedma slijedila Maharaja Bhagiratha dok je jahao na svojoj
kraljevskoj kočiji.

Dok je prolazila kroz različite zemlje desilo se da je Ganga poplavila žrtvenu arenu velikog
mudraca Jahnua.Obuzet bijesom rsi je progutao cijelu rijeku.Ugledavši to polubogovi su bili
čudom pogođeni. Potom su prišli Jahnuu i zatražili da pusti Gangadevi obećavši mu da će
postati poznata kao njegova kći.Rsi se složio i Ganga je ponovno mogla nastaviti svoje
putovanje.

Napokon je Ganga došla do mjesta koje su iskopali Sagarini sinovi.Ušavši u tu veliku

pukotinu Ganga se spustila sve do Rasatale.Na taj način preplavila je pepeo Sagarinih 60 000
sinova omogućivši im da dosegnu svoja nebeska odredišta.

Gospodin Brahma se pojavio ispred Maharja Bhagiratha objavivši: »O kralju tvoja je misija
sada ispunjena.Od ovog časa nadalje Ganga će biti poznati kao tvoja kći Bhagirathi.

.»Nakon što je tako oslobodio svoje praočeve Maharaja Bhagiratha se vratio u svoju
prijestolnicu i nastavio vladati svojim kraljevstvom.

Cijela je noć prošla dok je Visvamitra Rami ispričao zadivljujuću povijest silaska rijeke
Gange na Zemlju.

Kad je stiglo jutro Rama je izrazio želju da pređu Gangu i nastave putovanje.Karavan je brzo
spravljen za polazak.Kad su došli na daleku obalu Gange karavan je otputovao dalje i s
vremenom su stigli u Grad Visalu.Kada je Rama upitao Visvamitru da priča o dinastiji
kraljeva koji su vladali gradom,rsi je ispričao sljedeću priču:

«Polubogovi i demoni su po prirodi neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima.Jednom su

po savjetu Svevišnje Božanske Osobe polubogovi sklopili primirje sa demonima u svrhu
mućkanja nektara iz mora.To je učinjeno pod uvjetom da će obje strane jednako podijeliti
nektar kada ga izmućkaju.Tako su demoni i polubogovi sa željom da postanu besmrtni krenuli
prema oceanu mlijeka ponijevši sa sobom planinu Mandara i Vasuki.

«Stručnim aranžmanom Svevišnje Božanske Osobe demoni su zmiju držali do njenih ustiju
dok su polubogovi držali njen rep.Vasuki je sa svojih tisuću očiju i ustiju izdisala dim i
plamteću vatru koja je oštro ranila demone .Tako su demoni, nalik drveću koje je spalila
šumska vatra, postepeno onemoćali.

«Budući da je i polubogove zahvatila plamteća Vasukina vatra, njihov je tjelesni sjaj nestao
,a njihova odjeća,cvijetni vjenci,oružje i lica su od dime pocrnili.Međutim milošću Svevišnje
Božanske Osobe pojavili su se oblaci nad morem izlijevajući pljuskove kiše,a jaki vjetrovi
nosili su čestice vode vode od morskih valova pružajući tako polubogovima olakšanje.

24
«Zbog velike težine planine,polubogovi i demoni su se iscrpili,a neki su i umirali.I stoga je
planina Mandara lišena bilo kakvog oslonca potonula u ocean.Na taj je način poraženo
junaštvo polubogova i demona.

«Tada se poajvila Svevišnja Božanska Osoba na leđima Svog nosača Garude.Gospodin je

izgledao poput crnoputog oblaka.Noseći vijenac od cvijeća bio je odijeven u žutu odijeću i
naušnice koje su na Njegovim ušima zasjale poput munje. Njegove su oči bile ružičaste,a
kosa razbarušena preko ramena .Svojom milošću povratio je demone i polubogove natrag u
život

«Potom je Gospodin podigao planinu jednom rukom i postavio ju na Garudina leđa .Zatim je
sjeo na planinu,a Garuda Ga je odnio na mjesto mućkanja i posavio planinu u sredinu
mora.Gospodin je onda zatražio Garudu da ode,jer dok je Garuda bio tamo prisutan Vasuki
nije mogla tamo doći.

«Svevišnja Božanska Osoba u svojoj inkarnaciji Kurmavatara,divovske kornjače,podržavala

je planinu svojim leđima ispruživši se na dnu oceana .Zatim je Gospodin Visnu upotrijebio
Svoje snažne slavne ruke koje podaruju neustrašivost širom univerzuma i uzeo Vasuki poput
užeta počevši mućkati ocean,upotrijebivši planinu Mandara kao štap za mućkanje.Zaokupljen
na taj način Gospodin je izgledao poput perkrasno smještene planine po imenu Indranila.

«Planina se pomjerala naprijed nazad grebavši leđa Gospodina kornjače, koji je napola
spavajući iskusio osjećaj svrbeža. Gospodin Visnu se dalje proširio u divovski oblik držeći
vrh planine Mandare jednom rukom kako se ne bi pomicala.

«Kako se mućkanje velikom snagom nastavilo,ajkule i zmije su se uznemirile.Cijeli se ocean

uzburkao,a čak su i velike vodene životinje poput kitova ,vodenih slonova,krokodila i
timingila (veliki kitovi koji mogu progutati manje kitove)izronile napovršinu.Dok se ocean
mućkao na taj način ,najprije je proizveo veliku količinu opasnog otrova po imenu halahala.

«Vidjevši da ih nitko drugi ne može spasiti polubogovi su prišli Gospodinu Sivi upućujući
mu molitve.Gospodin Šiva se zove Asutosa jer je jako zadovoljan kada netko postane njegov
bhakta.I stoga je spremno pristao popitio sav otrov koji je mućkanjem proizašao.Božica
Durga,žena Gospodina Sive nije bila nimalo uznemirena kada se Gospodin Siva složio
popiti sav otrov jer je poznavala moći Gospodina Sive.Ustvari bila je zadovoljna njegovim
dogovorom.

«Gospodin Siva je sakupio uništavajući otrov koji se posvuda bio proširio,Uzeo ga je u svoju
ruku i popio što je učinilo da njegov vrat postane plavičast.Međutim, mala količina otrove se
iz njegovih ruku prosula na tlo.Upravo zbog tog otrova sad postoje otovne
zmije,škorpioni,otrovne biljke i druge otrovne stvari na svijetu.

«Poslije toga u tijeku mućkanja Oceana Mlijeka pojavilo se 600 miliona Apsara i kako ih ni
polubogovi ni demoni nisu htjeli prihavatiti postale su prostitutke .Kada je poslije iz Mlijeka
izronila Varuni, božica tekućina(sura),demoni je nisu htjeli prihvatiti. Međutim, polubogovi
su je prihvatili i iz tog razloga Aditini sinovi su postali poznati kao Asure,dok su Ditini sinovi
prozvani Sure.

25
«Naposlijetku, nakon mnogo godina, Gospodin Visnu se u obliku Dhanavantari ja (začetnik
medicinske znanosti) pojavio iz mliječnog oceana držeći u jednoj ruci posudu ispunjenu
nektarom,a štap u drugoj ruci..

«Uslijedila je žestoka bitka za nektar između polubogova i demona.Kada su obje strane već
bile blizu uništenju,demoni su prisvojili nektar.Gospodin Visnu je zatim poprimio oblik
Mohini-murti.Kada se taj neobično lijep oblik Gospodina kao mlade žene pojavio ispred njih
demone je odmah osvojio.Kako su se demoni tad međusobno svađali za nektar izabrali su
lijepu ženu da izgladi njihovu svađu.Iskorištavajući njihovu slabost,Mohini,inkarnacija
Svevišnje Božanske Osobe,navela je demone da obećaju kako će se složiti sa svakom
odlukom koju Ona donese.

«Kada su demoni obećali, Mohini Murti je posjela polubogove i demone u različite redove
kako bi mogla podijeliti nektar.Mohini Murti je prišla demonima i ljupko im se
obratila.Demoni su smatrali sebe najsretnijima jer su mogli sa njome razgovarati.Budući da
su polubogovi sjedili na udaljenom mjestu,demoni su mislili da će dobiti samo mali dio
nektara.Uistinu demoni su zaključili da će Mohini Murti,budući da je izgledala jako
zadovoljna njima,demonima dati sav nektar.Očarani izvanrednom,transcendentalnom
ljepotom oblika Mohini,demoni su se složili da nektar predaju Mohinidevi koja ga je potom
lukavo dostavila polubogovima.

«Demoni su bili toliko očarani trikovima i prijateljskim riječima Mohini Murti da su iako su
polubogovi bili prvi posluženi,bili umireni samo njenim slatkim riječima .Gospodin je rekao
demonima: “Polubogovi su jako škrti i neizmjerno žele prvi dobiti nektar.Pa neka ga prvi
dobiju.Budući da vi niste poput njih možete još malo pričekati.Svi ste vi junaci i stoga
zadovoljni sa mnom.Bolje je za vas pričekati dok polubogovi popiju.»

«Gospodin je namjeravao podijeliti nektar samo polubogovima .Znao je da su demoni prlično

nepodobni da popiju nektar.Međutim ,čak i kada su shvatili da ih Mohini Murti vara,ostali su
tihi. Ipak, jedan demon po imenu Rahu obukao se poput polubogova i sjeo u red polubogova
pored sunca i mjeseca. Kada je Svevišnja Božanska Osoba osjetila da Rahu vara istog je časa
odsjekao demonovu glavu.Rahu je međutim već kušao nektar te je stoga iako odsječene glave
ostao živ.

«Kada su polubogovi popili nektar ,Svevišnja Božanska Osoba je poprimila svoj vlastiti oblik
i brzo odnijela nektar spretnom lukavštinom.Kada su joj se demoni suprostavili,Mohini Murti
ih je sa lakoćom svladala i tako omogućila Indri da postane neosporni vladar triju svjetova.

«Vidjevši poraz svojih sinova,Diti je postaa vrlo nesretna i počela je vršiti strogosti s ciljem
dobivanja sina sposobnog da ubije Indru kao osvetu.Znajući da Diti namjerava vršiti strogosti
tisuću godina kako bi dostigla njegovo uništenje,Indra je došao k njoj i počeo ju osobno
služiti s velikom pažnjom.Kada je preostalo još samo deset godina njenog zavjeta,Diti je
obećala da će smiriti svog sina kada se jednom rodi da bi tako Indra mogao nastaviti vladati
nad tri svijeta bez straha.Indra je svejedno ostao oprezan.

«Nakon nekog vremena Diti se jako umorila i nemarno legla,smjestivši svoju glavu gdje su
obično počivala njena stopala.Na taj je način Diti nemarno dopustila da joj se kosa
onečisti.Odmjerivši prednost te pogreške Indra je upotrijebio svoju mističnu moć da uđe u
njezinu maternicu.Potom je Indra sasjekao njezin embrio u sedam dijelova Kada je fetus

26
vrištavo zaplakao Indra je ponovno sasjekao svaki komadić na još sedam dijelova napravivši
ukupno 49 djelova.Diti je međutim mogla shvatiti šta se događa te je preklinjala Indru da
prestane ubijati njezino dijete Otkriven, Indra je pokajnički izašao iz njene maternice i molio
oprost od svoje pomajke.Tako je Diti zatražila da 49-oro njene djece postanu polubogovi
vjetra.Indra se složio i tako su se on i Diti pomirili,dok je 49-oro djece postalo poznato kao
polubogovi Marute.”

Visvamitra je završio:»Ovaj grad Visala se nalazi na mjestu gdje je nekad Diti vršila
strogosti.Kasnije je Iksvakuov sin po imenu Visala sagradio grad,a sadašnji kralj u njegovoj
dinastiji je Sumati.»

Tada je Maharaja Sumati izašao iz grada da dočeka i obožava Visvamitru. Na njegov poziv
grupica je tamo prenoćila.

Sljedećeg je jutra karavan opet nastavio svoje putovanje prema kraljevstvu Videha.Došavši
do predgrađa Mithile,prijestolnice kralja Janake,Gospodin Rama je ugledao staru napuštenu
kolibu. Kada je Rama o njoj upitao Visvamitru rsi je objasnio: »Ovaj asram je nekada
pripadao Gautama Rsiju koji je tu vršio strogosti zajedno sa ženom Ahalyom.

«Jednom davno, znajući da je Gautama izvan svog asrama ,kralj Indra je poprimio oblik koji
je vjerno nalikovao rsijevom Tako prerušen otišao je u asram i prišao Gautaminoj ženi
govoreći: “Draga moja predivna ženo, želim se odmah sjediniti s tobom.Molim te, nemoj me
razočarati.”

»Iako je Ahalija prepoznala Indru prerušenog u Gautamu nije ga odbila jer je i ona jako
priželjkivala njegove zagrljaje.Tako je došlo so sjedinjenja i kada su zadovoljeni njihovi
požudni nagoni,Ahalya je zamolila “O,Indra,molim te zaštiti nas od bijesa mog muža
Gautame.”

«Indra je uvjerio Ahaliju da će smjesta otići neprimjećen. Međutim, dok se Indra iskradao iz
Gautaminog asrama,rsi se odjednom vratio.Kada je Gautama ugledao Indru prerušenog u
njega samog, pognute glave od srama,jasno je shvatio prirodu njegovog lošeg vladanja.Tako
je s velikom ljutnjom rsi prokleo Indru : “O požudna budalo, neka ti testisi odmah otpadnu
kao kazna za tvoje odvratno djelo!”

«Čim je prokletsvo izgovoreno Indrini su testisi pali sa njegovog tijela na tlo.Potom, ušavši u
svoj asram Gautama je prokleo svoju ženu: “O pokvarena ženo, od sada nećeš više moći jesti
ni piti i ležat ćeš na krevetu od pepela.”

«Tako se Ahalya pretvorila u kameni stup.Gautama je zatim rekao:”Tek kada Gospodin Rama
posjeti ovo mjesto u dalekoj budućnosti biti ćeš odriješena svog grijeha,oslobođena svih
požudnih želja i sjedinjena sa mnom kao svojim mužem.”

»Rekavši to,Gautama se uputio u Himalaje.U međuvremenu je Indra obavijestio polubogove:

“Uspješno sam odvratio pokušaj Gautame Rsija da dostigne moj položaj kraja raja razljutivši
ga.Međutim, u tom nastojanju sam izgubio svoje testise.Molim vas, na neki način uredite da
se obnovi moja muškost.

27
«Kao odgovor na Indrinu molbu polubogovi su uredili da Pite kastriraju ovna i usade njegove
testise na Indrini tijelo.»

Ispričavši ovu priču Visvamitra je pozvao Ramu da uđe u Gautamin asram.Čim je Rama ušao
u kolibu Ahalya je povratila svoj izvorni oblik zablještavši asketskim sjajem.Zaista nakon
Ahalyina oslobođenja spustila se iznenadna kiša nebeskog cvijeća dok su bubnjevi u raju
udarali.Rama I Laksmana su sa postovanjem dotakli Ahalijina stopala a ona je prikladno
pozdravila dvojicu braće i Visvamitru.Zatim je stigao Gautama Rsi da bi se sjedinio sa
svojom ženom te je obožavao gospodina Ramu i Laksmana s velikim poštovanjem.

Zatim je karavana ušla u Mithilu stigavši u žrtvenu arenu kralja Janake.Gospodin Rama je bio
zadovoljan vidjevši tisuće brahmana koji su se skupili sa svih strana svijeta.Čuvši o
Visvamitrinom dolasku kralj Janaka se požurio da ga pozdravi i obratio mu se govoreći:»O
najbolji od svetih osoba,ovo će žrtvovanje trajati dvanaest dana, a polubogovi će se osobno
pojaviti da uzmu svoje djelove ponude.Dragi moj gospodine,molim te reci mi tko su ove dvije
uzvišene osobe koje te prate.Zaista, izgledaju poput polubogova u ljudskom obliku.»

Visvamitra je odgovorio: »Ova dva mladića su Rama i Laksmana,sinovi kralja

Dasarathe.Došli su ovdje da preispitaju veliki luk kojeg obožavaš.Doveo sam ih iz Ayodhye u
svoj asram da ubiju Raksase koji su ometali moje žrtvovanje.Na putu su ubili demonicu
Tataku, a zatim u Siddhasramu,Rama je odbacio Maricu 100 yojana u more i ubio
Subahua.Prije no što smo stigli u Mithilu Rama je oslobodio Ahalyu prokletstva njenog
muža i prihvatio obožavanje Gautame Rsija.»

Kasnije, kada su se svi udobno smjestili, Satananda,glavni svećenik Maharaja Janake i

najstariji sin Gautama Rsija,zamolio je Visvamritu da ispriča u detalje kako je njegova
majka povratila svoj izvorni oblik ugledavši gospodina Ramu.Nakon toga je Satananda
uzvratio pripovjedanjem Visvamitrine slavne povijesti.

«Visvamitra je rođen kao sin Gadhija i nekoć je vladao svojim kraljevstvom kao pravedni
ksatriya. Jednom je, u pratnji aksauhini vojnika, počeo putovati zemljom. S vremenom je
stigao do kolibe velikog brahmane Vasisthe.

« Ušavši u predivnu kolibicu nastanjenu mnogobrojnim mudracima, s poštovanjem se

poklonio pred Vasisthom. Rsi je srdačno primio Visvamitru i njih su dvojica zapodjenuli
prijateljski razgovor. Vasistha je rekao: «Dragi moj kralju, molim te ostani ovdje kao moj gost
nekoliko dana da bih te mogao ugostiti na način prikladan tvom položaju.»

Visvamitra ponizno odgovori: «Već sam potpuno zadovoljan tvojim ljubaznim prijemom.
Jedino te molim za dopuštenje da odem.»

«Vasistha je , međutim, opetovano navaljivao da Visvamitra i njegovi ljudi ostanu.

Naposljetku se Visvamitra složio. Kad je to dogovorio, Vasistha je doveo svoju kamadhenu
kravu po imenu Sabala pred Visvamitru i naredio joj da proizvede raskošnu kraljevsku gozbu.
Kako naređeno, nebeska je krava odmah proizvela veliku količinu naizgled neograničenih
vrsta hrane i pića, sve skladno posloženo na blistavim srebrnim pladnjevima. Visvamitra i
njegovi ljudi su se potom gostili do potpunog zadovoljstva.

28
«Uskoro je Visvamitra počeo osjećati zavist na Vasisthu želeći imati nebesku kravu za sebe.
Kako su žalci pohlepe izbili na površinu, Visvamitra reče Vasisthi: “ Moram imati ovu tvoju
predivnu kravu pod svaku cijenu. Molim te, daj mi je, a ja ću te zauzvrat prikladno nagraditi.”

«Visvamitra je mudracu ponudio stotine tisuća krava, neograničeno blago i još mnogo
toga.Bez obzira na sve, Vasistha se nije htio odreći svoje nebeske krave, rekavši: “Jako mi je
žao, ali nikada se neću moći odvojiti od ove kamadhenu, čak ni u zamjenu za jedan bilio
krava. Ova je krava koja ispunjava sve želje, neodvojiva od mene, jer je trebam da bi me
snabdijela sve sastojke za moja žrtvovanja.”

«Visvamitra na to odgovori: “Ova bi krava po zakonu trebala pripadati meni jer kralj treba
posjedovati najbolje od svega.”

« Vasisthino je odbijanje samo raspirivalo plamenove Visvamitrine želje, te je kralj nastavio

mudracu nuditi sve više i više. Bez obzira na to, Vasistha se nije htio odvojiti od svoje krave.
Naposljetku je, nezadovoljan i bijesan, Visvamitra zgrabio kravu i počeo ju odvlačiti iz
asrama.

«Na to je kamadhenu žalosno zaplakala preklinjući Vasisthu:” O rsi, zašto dopuštaš da me

ovamo odvlače? Iako sam te vjerno služila, zar ćeš me sada napustiti?”

«Sabala se oslobodila od stotine ljudi koji su pomagali Visvamitri da je odvuku. Kad je

pobjegla natrag u asram Vasistha je odgovrio:” Draga moja Sabala, vjeruj mi da te ne
napuštam. Međutim, moja moć nije jednaka kraljevoj. Bespomoćan sam u pokušaju da te
spasim.”

«Sabala odgovori: “Dragi rsi, kraljeva materijalna snaga je beznačajna u usporedbi s tvojom
duhovnom snagom. Ako mi dopustiš iskoristit ću tvoju nadmoćniju energiju da sama
nadvladam Visvamitrinu vojsku.”

«Kada je Vasistha dao svoje dopuštenje, Sabala je počela stvarati bezbrojene opasne ratnike iz
svoga tijela koji su počeli uništavati Visvamitrinu vojsku. Međutim, moćni ih je kralj sve
uništio. Štoviše, ksatriyskog duha spremnog na borbu, izazvao je Sabalu da stvara nove
vojnike ako se želi s njim boriti.

«Sabala je nastavila stvarati nove i žešće ratnike koji su izvirali iz njenih udova, genitalija,
anusa i drugih dijelova tijela. Ti su nadmoćni ratnici potpuno uništili Visvamitrinu vojsku.
Vidjevši to, Visvamitrinih je stotinu sinova bijesno nahrlilo na Vasisthu, ali je brahmarsi od
njih načinio običnu hrpu pepela jednostavno izustivši snažni urlik.

Izgubivši tako ne samo cijelu svoju vojsku već i svoje sinove, Visvamitra je , blijed i snužden,
otišao. Visvamitra je naredio svom jedinom preostalom sinu da vlada kraljevstvom i povukao
se u šumu da vrši strogosti, nadajući se zadovoljiti Gospodina Sivu.

« Nakon nekog vremena Gospodin Siva je postao zadovoljan Visvamitrinim strogostima te se

pojavio pred kraljem da ga nagradi. Ushićeni Visvamitra izrazi želju da posjeduje znanje o
svem nebeskom oružju. Gospodin Siva, poznat kao Asutosa jer ga se lako može zadovoljiti,
nagradio je Visvamitru željenim blagoslovom. Tako je Visvamitra, već ionako preponosan,
postao izuzetno nadmen primivši nebesko oružje, smatrajući svoju moć nepobjedivom.

29
« Visvamitra se uputio ravno u Vasisthin asram te počeo toliko oštro sipati svoja oružja da je
asram izgledao kao da je na rubu uništenja. Svi mudraci koji su tamo prebivali počeli su
užasnuto bježati unatoč Vasisthinim uvjeravanjima. I zaista, u kratkom roku mjesto je postalo
pusto.

« Uhvativši svoj brahmanski štap, Vasistha se Visvamitri obratio slijedećim riječima:” Zbog
svog grubog nasilnog ponašanja sasjeći ću sada tvoj lažni ponos i pokazati ti beskorisnost
tvoje takozvane moći.”

«Vasistha je ispružio svoj brahmanski štap te onesposobio svo Visvamitrino oružje.

Visvamitra je zatim krenuo baciti svoja preostala oružja. Kada je i to propalo, spremio se
baciti svoje posljednje oružje, brahmastru.

«Iz visina su polubogovi bili svjedocima spektakularnog dvoboja. Kada je Visvamitra

prizvao strašnu brahmastru postali su čudom pogođeni i prestrašeni Međutim, kada je
Visvamitra pustio brahmastru, Vasistha ju je poništio poprimivši čudesan oblik divovskih
dimenzija, sa plamenovima koji su buknuli iz svake pore njegova tijela poništeći energiju
brahmastre.

« Ogroman je oblik koji je Vasitha pokazao začudio svakog tko ga je vidio. Vidjevši veliku
rsijevu moć, mudraci su Vasisthi počeli upućivati molitve. Kada je brahmastra oružje bilo
poništeno, Vasistha je povratio svoj normalni oblik. U međuvremenu se Visvamitra povukao
iz bitke proklinjući slabu ksatriysku moć.

« Shvativši da je brahmanska moć nadmoćnija Visvamitra je postao odlučan da postane

brahmarsi poput Vasisthe. Povukao se na osamljeno mjesto sa svojom ženom i počeo vršiti
oštre strogosti. Nakon 1000 godina Gospodin Brahma se pojavio pred Visvamitrom i svečano
ga nagradio statusom rajarsija. Međutim, čim je Gospodin Brahma otišao Visvamitra je
posramljeno pognuo glavu zbog bijednog dostihnuća. Odlučan da dostigne ništa manje od
statusa brahmarsija Visvamitra je nastavio svoje oštre strogosti.

« U to isto vrijeme živio je kralj u liniji Iksvaku po imenu Trisanku koji je vladao iz svoje
prijestolnice Ayodhye. Želeći izvršiti žrtvovanje koje bi mu omogućilo da se uzdigne u raj u
svom ljudskom tijelu (bez promjene tijela) upitao je Vasisthu da postane njegov svećenik.
Vasistha je , međutim, odbio, tvrdeći da je nemoguće izvršiti takvo žrtvovanje. Zatim je
Trisanku prišao stotini Vasisthinih sinova koji su bili zaokupljeni vršenbjem žrtvovanja i
upitao ih da mu pomognu u izvršenju njegovog žrtvovanja. Međutim, kada su čuli da ga je
njihov otac odbio, ljutito su ga ukorili što pokušava izmamiti njihovu pomoć nkon što ga je
već odbio njegov guru. Na njihovu pokudu, Tru+isanku je odgovorio: Áko mi vi ne želite
pomoći, potražit ću pomoć drugih koji su velikodušniji.”

Na tu Trisankuni drsku izjavu rsiji su se razbjesnili i prokleli Trisankua da postane candala.

Ubrzo potom, Trisankuov je zlatni ten pocrnio, njegova je odjeća postala stara i zaprljana,
njegova je duga sjajna kosa počela opadati, njegova se kozmetika pretvorila u pepeo, zlatni
nakit u željezo, a njegov cvjetni vijenac se pretvorio u cvijeće iz krematorija.

30
«Kada su Trisankuovi ministri spazili ovu preobrazbu, odmah su ga napustili kao
nedodirljivog. Postavši candala, lišen svog prijašnjeg položaja, Trisanku je pošao vidjeti
Visvamitru koji je bio zaokupljen vršenjem strogosti.

«Visvamitra je samilosno dočekao Trisankua, slušajući od njega kako su ga prokleli

Vasisthini sinovi. Kada je Trisanku zamolio Visvamitru za pomoć, rsi mu je osigurao utočište
i obećao mu naći svećenike koji će mu pomagati u izvedbi njegovog žrtvovanja.

«Potom je Visvamitra naredio svojim sinovima da traže od svih svećenika i osposobljenih

brahmana da mu pomognu tražeći također i imena onih koji odbiju. Tako je mnogo brahmana
diljem zemlje došlo u njegov asrama. Samo su Vasistha i njegovi sinovi te rsi Mahadaya
odbili sudjelovati govoreći:”Kakav bi brahmana ili polubog htio prihvatiti ponudu iz ruku
ksatriye, a kamloki od candale?”

« Kada je Visvamitra čuo ove oštre i uvredljive riječi odmah je izgovorio slijedeće
prokletstvo:˙Neka bijedni Vasisthini sinovi budu spaljeni u pepeo i još ovog dana poslani u
Yamarajino prebivalište. Zatim, neka se tijekom 700 života rađaju kao candale, a neka ta
budala Mahadaya postane Nisada!”

Prokletstva su brzo počela djelovati, a Visvamitra je mogao opaziti posljedice pomoću svoje
mistične vizije. Visvamitra je potom zatražio od prisutnih brahmana da izvrše Trisankuovo
žrtvovanje. Samo iz straha da ih ne prokune, oni su pristali i započeli žrtvovanje.

«Kada je Visvamitra pozvao polubogove da prisustvuju i prihvate svoje dijelove ponuda oni
su odustali. To je Visvamitru jako razljutilo te je objavio Trisankuu da će ga on uzdignuti na
rajske planete svojim vlastitim moćima. I zaista, čim je Visvamitra dao ovaj zavjet, Trisanku
se počeo uzdizati u nebo u svom istom tijelu.

«Kada je kralj Indra ugledao Trisankua koji se približavao raju bez da je zaradio dovoljno
pobožnih zasluga i nakon što je otkazao poslušnost svom guruu Vasisthi, Indra je prisilio
Trisankua da naglavce pada natrag prema zemlji. Dok je tako padao, Trisanku je bespomoćno
zazvao Visvamitru da ga spasi. Visvamitra ne samo da je zaustavio Trisankuov pad već je
stvorio i kopiju planetarnog sistema, sa imitacijom polubogova da Trisanku prebiva u njemu.

«polubogove je, međutim, razbjesnilo to začuđujuće djelo. Prišavši Visvamitri rekli su: “
Okani se svojih napora da pomogneš Trisankuu. On nema potrebne kvalifikacije da prebiva
na rajskim planetama.”

«Visvamitra je, međutim, ustrajao da održi svoje obećanje. Objavio je:” Nikada neću pogaziti
svoje obećanje da pošaljem Trisankua na rajske planete bez promjene tijela. I stoga, neka se
dosudi da ćete prihvatiti moj novostvoreni raj koji će tako ostati dok god bude univerzuma.”

«Naposljetku su polubogovi popustili i tako je Trisanku ostao naglavce u prostoru. Milošću

Visvamitre uživa u rajskom blaženstvu dok blistavo sjaji među zvijezdama.

«Visvamitra se potom vratio vršenju strogosti odlučan da postane brahmarsi poput Vasisthe.
Zatim, nakon dugo vremena, predivna Apsara po imenu Menaka došla je okupati se na jezero
Puskara gdje je Visvamitra vršio svoje strogosti. Kada ju je ugledao, Visvamitru je preplavila
požuda. Željan da uživa u sexu, Visvamitra ju je usrdno zamolio da ostane s njim u njegovom

31
asramu. Menaka se sretno složila te su tako proveli zajedno deset godina uživajući jedno
drugo izgubljeni u zadovoljstvima osjetilnog uživanja.

«Naposljetku je Visvamitra došao k sebi i osjetio veliko gađenje. U sebi je pomislio:”

Budalasto sam potrošio deset godina u takozvanom osjetilnom uživanju. Sada mogu shvatiti
da su Menaku ovamo poslali polubogovi samo kako bi ukrala moje nakupljene asketske
zasluge. Postao sam rob požude i zanemario svoje strogosti. Tako sam pao sa svog uzvišenog
položaja.

«Visvamitra je otjerao prestrašenu Menaku i zatim otišao na sjevernu stranu Himalaya

odlučan da od tada nadalje ostane u celibatu.

«kada je Visvamitra ponovno nastavio svoje strogosti, polubogovi su se jako uplašili te su

prišli Gospodinu Brahmi moleći ga da Visvamitru nagradi položajem maharsija. Gospodin
Brahma se složio i kad se pojavio pred Visvamitrom, Visvamitra je odgovorio da se neće
zadovoljiti s nićim manjem od statusa brahmarsija. Onda mu je Gospodin Brahma objasnio: “
Još nisi u potpunosti ovladao svojim osjetilima. Stoga ćeš , da bi dostogao svoj željeni cilj,
morati vršiti još strogosti.”

«Kad je Gospodin Brahma otišao, Visvamitra je nastavio svoje strogosti, stojeći uzdignutih
ruku i živeći samo od zraka tisuću godina. Indra i drugi polubogovi su se opet uplašili te su
smislili drugi plan kako da Visvamitri pomrse račune.

«Indra je zamolio ljupku Apsaru po imenu Rambha da odvrati Visvamitru od vršenja njegovih
strogosti. Rambha je odbila drhteći od straha, rekavši da se boji Visvamitrinog prokletstva.
Indra ju je, međutim, uvjeravao, rekavši: “Draga djevojko, molim te ne boj se jer ćeš sigurno
uspjeti. Proljeće je, i Kupid će te pratiti. Ja ću također poći prerušen u kukavicu i milozvučno
pjevušeći. Ne brini. Tvoja je ljepota neodoljiva. Visvamitra će postati igračka u tvojim
rukama.”

«Rambha se najzad složila te se potom pojavila pred Visvamitrom na naprivlačniji način

ispoljavajući svoje raličite ženske draži.

«Isprva je Visvamitri prijalo što ju vidi, misleći da je došla po svojoj volji. Međutim, kad je
malo razmislio, Visvamitra je shvatio da je njezina pojava samo još jedan trik da ga odvrati od
njegovog djelovanja. Goreći od bijesa, Visvamitra zaurla: “ Ti budalasta ženo~ Znala si da
vršim strogosti da bih obuzdavao svoja osjetila. Ipak si uporna u svom pokušaju da me
zavedeš. Zbog ovoga ćeš morati stajati kao kamena statua 10 000 godina ili dok te rsi
Vasistha ne oslobodi.

«Rambha se u trenu pretvorila u kamen dok su Indra i Kupid prestrašeno pobjegli s tog
mjesta. Međutim, nakon što je prokleo Apsaru, Visvcamitra se omrzovoljio shvativši da je
postao žrtvom nekontroliranog gnjeva, umanjujući tako svoje nakupljene zalihe asketskih
zasluga. Visvamitra se zatim zavjetovao da se nikada više neće razljutiti. “Neću disati,
izgovoriti riječ niti pojesti ni zrno hrane ili nešto popiti dok ne dostignem status brahmarsija.”

« Visvamitra je zatim nastavio svoje strogosti. Međutim, nakon što je postio 1000 godina,
odlučio je nešto pojesti. Upravo kada je trebao prvi puta zagristi, kralj Indra se pojavio pred
njim prerušen u odjeći brahmane, proseći svu njegovu hranu. Bez žaljenja ili gnjeva,

32
Visvamitra je dao brahmani sve što je namjeravao pojesti i vratio se vršenju svojih strogosti
slijedećih 1000 godina.

«Visvamitrine su moćne strogosti počele zagrijavati cijeli svemir, a iz njegove se glave počelo
dimiti. Vrlo uznemireni, polubogovi su iznova prišli Gospodinu Brahmi da umiri Visvamitru.
Tada je Gospodin Brahma skupa sa polubogovima otišao do Visvamitre i dodijelio mu status
brahmarsija, samo da ga uvjeri da odustane od svojih strogosti.

«Visvamitra je postao vrlo zadovoljan u srcu. Međutim, on je dalje zahtijevao: “ Nije

dovoljno da mi samo dodijeliš status brahmarsija. Moraju me kao takvog prihvatiti drugi
brahmarsiji, posebno Vasistha.”

«Tako je na molbu polubogova, Vasistha otišao do Visvamitre i složio se da ga prepozna kao

brahmarsija. Zauzvrat je Visvamitra odao veliko poštovanje Vasisthi. Njihovo dugotrajno
neprijateljstvo je ubrzo zaboravljeno te su potali prijatelji.»

Slijedećeg jutra je Maharaja Janaka pozavo Visvamitru, Ramu i Laksmana. Nakon što ih je
spoštovanjem pozdravio, reče: « Znam da tako velike osobe ne bi došle ovamo bez neke
važne namjere. Zbog toga mi , molim vas, recite na koji način vas mogu služiti.»

Visvamitra nasmiješeno odgovori: «Rama i Laksmana su došli ovamo želeći vidjeti čudesan
luk kojeg imaš i obožavaš tako dugo.»

Maharaja Janaka objasni:» Ovaj je luk upotrijebio Gospodin Siva u pradavna vremena da
poremeti žrtvovanje svog zeta Dakse. Kako mu je uskraćen njegov žrtveni dio, Gospodin Siva
je ljutito podigao ovaj luk zaprijeteći da će uništiti polubogove. Sabravši se, polubogovi su
umirili Gospodina Sivu. Zauzvrat, on im je predao ovaj luk. Polubogovi su kasnije povjerili
ovaj luk Devarati, najstarijem sinu Maharaja Nimija, mom praocu.»

Nakon što je opisao povijest Gospodina Sive, Maharaja Janaka je zatim ispričao slijedeću
priču: « Jednom davno, dok sam mjerio žrtvenu arenu sa zlatnim plugom na moje veliko
iznenađenje, otkrio sam jednu djevojčicu. Dao sam joj ime Sita (brazda) i podigao je kao
svoju vlastitu kći. «

«Sita je brzo odrasla i kada je dostigla zrelost mnogo je podobnih prinčeva došlo, nadajući se
osvojti njenu ruku. Kako moja kći nije obično ljudsko biće, objasnio sam prinčevima da ako
žele dobiti njenu ruku, trebaju posjedovati veliku hrabrost. Tada sam pred njih doveo luk
Gospodina Sive i pitao da ga odapnu. Međutim, nijedan ga nije mogao čak ni podići ili držati,
a kamoli ga saviti ga napeti.

Većina je prinčeva otišlo uvrijeđenih, a onda su se okupili zajedno da napadnu Mithilu.

Žestoka se bitka vodila dvanaest mjeseci. Naposljetku, kako je moja vojska slabila, milo sam
polubogove za pomoć. Kao odgovor na moju molbu, nebesnici su milostivo poslai vojsku i
samo kada su ih ugledali moji su neprijatelji u starhu pobjegli.

«Kako Rama želi vidjeti luk Gospodina Sive dovest ću g pred Njega da ga prouči. Ako Rama
može napeti ovaj čudesni luk s radošću ću Mu dati svoju prekrasnu kćer Situ.»

33
Ubrzo je 500 snažnih ljudi vuklo golemi luk koji je bio zatvoren u škrinju i natovaren na kola
sa osam kotača. Visvamitra je pozvao Ramu da otvori škrinju dok se tisuće ljudi okupilo da
gleda. Dok je Rama s divljenjem promatrao luk, Maharaja Janaka je upozorio: « Čak ni veliki
polubogovi, demoni, Raksase, Yakse, Gandhrave ni Nage nisu uspjeli napeti ovaj moćni luk.
Kako bi ga onda mogao napeti neki obični smrtnik?»

Uprkos tome, Rama je sportskoi položio svoju lijevu ruku na sredinu luka. Potom je u
prist+ustvu goleme svjetine bez napora podigao luk iz njegove škrinje. Držeći luk visoko
Rama je u tren oka napeo luk i kada je to učinio s velikom ga je snagom slomio po sredini,
kao što slonić slama štap šećerne trske. Prolomio se gromoviti zvuk kao da se planina raspada
na dijelove te su svi osim Visvamitre, Janake, Rame i Laksmana popadali na tlo.

Tako je , s velikim zadovoljstvom, Maharaja Janaka zatražio da Visvamitra pošalje glasnike u

Ayodhyu da pozovu kralja Dasarathu na vjenčanje Rame i Site. Glasnici su stigli nakon tri
dana na dvor Maharaje Dasarathe te mu ispričali mu o slavnim događajima slamanja luka i
osvajana Sitine ruke. Kada je to čuo, radost je preplavila Maharaja Dasarthu. Potom je,
savjetovavši se prvo s vasisthom i Vamadevom, Maharaja Dasaratha odlučio da bi svi trebali
otputovati za Mithilu slijedećeg dana.

Slijedećeg je jutra Maharaja Dasaratha krenuo , sa obiteljskim svećenikom na čelu i u pratnji

velike vojske i velike količine bogatstva. Nakon četverodnevnog putovanja, povorka je stigla
na obronke Mithile. Vidjevši ga da se približava, kralj Janaka je izišao ususret Maharaja
Dasarathi pripremivši mu kraljevski doček. Nakon toga, kada se Maharaja Dasaratha susreo
sa svojim sinovima, utvrđeno je da će pripremni ženidbeni obredi otpočeti u povoljnom
trenutku slijedećeg dana.

Slijedećeg su se jutra svi okupili i prije no što su vjenčani obredi započeli, Maharaja
Dasaratha je zamolio kralja Janaku da od Vasisthe posluša o njegovom kraljevskom
podrijetlu. Kad ga je tako zamolio, veliki je mudrac Vasistha ispričao povijest Raghu
dinastije.

«Marici je bio izravni sin Gospodina Brahme, a Maricin je sin bio Kasyapa. Od Kasyape je
rođen Vivasvan, bog sunca, a Vivasvanov je sin bio Manu. Sin Vaivasvata manua bio je
Iksvaku koji je prvi vladao Ayodhyom. Mnogo generacija kasnije u lozi Iksvakua pojavio se
Bharata čijeg su sina Asitu pokorili njegovi neprojatelji Haihaye, Talajanghe i Sasabindui.
Tako poražen, Asita se odlučio povući u Himalaye zajedno sa svoje dvije žene.

«Kada je Asita preminuo, jedna od udovica po imenu Kalindi, je bila trudna. Druga je udovica
postala zavidna na nju te je umiješala otrov u Kalindinu hranu želeći ubiti dijete u njenoj
maternici. Kada je Kalindi počela patiti od utjecaja otrova, odjednom se veliki rsi Cyavana
pojavio na tom mjestu. Kalindi je uplakano tražila blagoslove kako bi dijete moglo živjeti. Rsi
ju je uvjerio da će se sin roditi zajedno s izlučenim otrovom. Zbog tih neuobičajenih
okolnosti, Kalindinog su sina nazvali Sagara, ili onaj tko je rođen skupa s otrovom.

«Kasnije je u liniji Iksvakua, velikog unuka Maharja Bhagirathe po imenu Pravrddha prokleo
Vasistha da postane Raksasa i tako je postao poznat kao Kalmasapada. Mnogo je velikih
kraljeva poteklo od Iksvakua, kao što su Ambarisa, Nahusa, Yayati, Nabhaga i Aja, otac
Maharaje Dasarathe.»

34
Kad su ispričali svoje povijesti kao i mnoge druge, Vasistha je službeno zatražio kralja
Janaku da dade svoje dvije kćeri, Situ i Urmilu, u milostinju Rami i Laksmanu. Janaka
Maharaja je potom opisao svoje vlastito rodoslovlje počevši s kraljem Nimijem i završivši sa
svojim vlastitim ocem, Hrasvaromom. Kralj je potom sretno zaključio svečani dogovor,
dajući svoje kćeri sinovima Maharaje Dasarathe.

Najprije je Janaka zatražio od Dasarathe da izvrši Samavartana obred za Ramu i Laksmana.

To uključuje brijanje glave i pazuha kada se učenik vraća kući iz gurukule. Potom je zakazana
žrtvena vatra za povoljno vrijeme tri dana kasnije.

« Vasistha je zatražio da se dvije kćeri mlađeg brata kralja Janake, Kusadhvaje, daju u
milostinju Bharati i Satrughni. Janaka se složio i kada je završena Samavartana ceremonija,
Maharaja Dasaratha je dao u milostinju brahmanama 100 000 krava za svakog od svoja četiri
sina.

Nakon toga je u povoljni sat poznat kao Vijaya, na dan izabran za vjenčanje, Vasistha prišao
Maharaja Janaki rekavši: « O kralju, vladar Kosale i njegova četiri sina čekaju vani onoga tko
će im dati svoje kćeri. Neka povoljno ženidbeno žrtvovanje sada bez odlaganja započne.»

Potom je Maharaja Dasaratha otpratio svoja četiri sina u žrtvenu arenu dok je Vasistha Muni
pripremao sveti oltar ukrašavajući ga sandalovom pomašću, cvijećem, biljkama lončanicama,
posudama pinim mirisne vode, žitaricama, mirisnim štapićima i posudama punim kurkume te
drugim povoljnim sastojcima. Potom, kada je sve bilo spremno, Vasistha je zapalio žrtvenu
vatru i počeo nuditi prinositi ponude dok su drugi brahmane pjevali Vedske himne.

Kralj Janaka je zatim otpratio Situ do žrtvene arene i smjestio je kraj Rame. Glasom koji je
podrhtavao od emocija, Janaka reče: « O plemeniti prinče, ovo je moja kći Sita. Molim te i
uzmi njenu ruku i prihvati ju kao svoju životnu suprugu. Ona je prebivalište svih povoljnih
osobina i bit će Ti zauvijek predana kao Tvoja vlastita sjena.»

Zatim, dok su Gandharve pjevale, a Apsare radosno plesale, uslijed kiše cvijeća sa nebesa i
vibracije nebeskih bubnjeva, kralj Janaka je spojio ruku Božice sreće, Site, s rukom
Svevišnjeg Gospodina Rame. Potom je kralj Janaka položio ruku Urmile u Laksmanovu,
Mandavinu ruku u Bharatinu i najzad, Srutakirtinu ruku u Satrughninu. Četiri su brata potom
tri puta obišli žrtvenu vatru dok su držali ruke svojih novovjenčanih supruga. Zatim su
okružili kralja Janaku i velike rsije.

Kada je dobio Situ, otjelovljenje sve ljupkosti i čestitosti, Rama je osjetio neograničeno
zadovoljstvo i sreću. Slično tome, Sita je osjetila nezapamćeno blaženstvo kad je dobila svog
voljenog Ramu , Gospodara njenog srca i simbola vrline, viteštva, inteligencije i privlačnosti.
Sita i Rama su jednakomjerno bili obdarenii transcendentalnim odlikama oblika, ljepote,
ponašanja, dobi i prirode. Posvetivši svoja srce jedno drugom, Sita i rama su blistavo zasjali
kao što Gospodin Visnu sjaji u društvu Svoje božanske kraljice, Laksmi.

Čak i danas se velika bogata vjenčanja se posvuda slave. Bog Osobno nam je ljubazno
pokazao da muškarac i žena mogu uživati uspješan brak kada se sjedine zajedno da služe
Gospodina. Ljudska se bića ne bi trebala sjedinjavati samo zbog spolnog nagona poput
mačaka i pasa jer je put zvijeri okarakteriziran strahom, patnjom i ponovnim rođenjem. Stoga,
svako civilizirano društvo ima neko sustavno uređenje za sretan bračni život unutar pravila

35
religioznog ponašanja, s ciljem postizanja mira, i u najboljim društvima, života svjesnog
Krsne.

Vječno u odnosu muža i žene, Rama i Sita su nerazdvojni. Materijalisti ponekad žele
obožavati i posjedovati Božicu sreće bez Gospodina Rame, ali to nikada nije moguće. Bez
Rame, Sita se pretvara u Durgu, otjelovljenu materijalnu energiju, a zagrliti nju je kao zagrliti
smrt. Međutim, ako se usredotočimo na zadovoljavanje Gospodina Rame ili Krsne, Božica
sreće će nam automatski podariti sve blagoslove. Tajna uspješnog življenja, uključujući
obiteljeske veze, je staviti Gospodina u središte našeg života te učiniti Njegovu službu ciljem
naših napora.

Nakon što su završile dnevne svečanosti, vjenčana se povorka povukla na počinak. Slijedećeg
jutra Visvamitra je napustio Mithilu na putu za Himalaye, a kasnije tog dana, Maharaja
Dasaratha je otputovao sa svoja četiri sina i njihovim ženama, nakon što mu je kralj janaka
dao veliko bogatstvo u miraz.

Na povratku prema Ayodhyi, Maharaja Dasaratha je primjetio mnogo prestrašenih ptica koje
su vrištale iznad njihovih glava što je bio nepovoljan znak. U isto vrijeme ugledao je povoljan
znak jelena koji je prešao preko njihove staze s lijava na desno. Plašeći se da prijeti neka
opsanost, kralj je upitao Vasisthu za objašnjenje. Rsi je odgovorio: « Vrišteće ptice
označavaju neku neizbježnu opasnost. Međutim, jelen koji prelazi s lijeva na desno označava
da se zbog toga ne treba zabrinjavati.»

Dok su Maharaja Dasaratha i njegov svećenik tako raspravljali o toj temi, vjetar je naglo
zapuhao, tresući samu zemlju, i rušeći na tlo mnoga visoka stabla. Podigla se prašina i počela
prekrivati sve u svim smjerovima. Toliko se zamračilo da su se zbunili i obuzela je panika
svih osim Maharaje Dasarathe, njegovih sinova, Vasisthe i ostalih rsija.

Odjednom se pojavio poznati i strašni ratnik Parasurama zamršene kose sa sjekirom na svom
desnom ramenu, lukom na lijevom i moćnom strijelom u svojim rukama. Rsiji su se iznenadili
kada us vidjeli Parasuramu tako divljeg izgleda jer se davno, nakon što je uništio društvo
ksatriya 21 put, zavjetovao da će napustiti gnjev i usredotočiti se na vršenje strogosti.

Dok su se rsiji čudili zašto ga je ponovno obuzeo gnjev, Jamadagnijev sin se na slijedeći način
obratio Gospodinu: « Doista si učinio junačko djelo kada si slomio luk Gospodina Sive.
Međutim, ja nosim jedan još veći luk, onaj Gospodina Visnua. Ako se smatraš velikim
junakom, uzmi ovaj luk te ga napni. Ako možeš povući strijelu unatrag do njene potpune
duužine, smatrat ću da si prikladna osoba za borbu.»

Kada je čuo Parasuramin izazov, Maharaja Dasarathu je preplavila žalost, te se uplašio da

izgubi svog voljenog sina. Drhtavim glasom, kralj je zavapio: « O najbolji od rsija,
Parasurama! Molim te odbaci svoj nasilni duh! Molećivo te podsjećam na tvoj zavjet da
napustiš borbu. Kada si predao zemlju Kasyapi, povukao si se na planinu Mahendra da vršiš
strogosti.»

Parasurama, međutim, nije mario za Dasarathu te se nastavio obraćati Rami:» I luk Gospodina
Sive i ovaj luk Gospodina Visnua napravio je Visvakarma. Gospodin Siva je dobio jedan od
lukova da bi ubio Tripurasuru.

36
«Jednog dana, nakon što je Gospodin Siva ubio demona, polubogovi su otišli do Gospodina
Brahme i znatiželjno ga zapitali: « Tko je moćniji, Gospodin Siva ili Gospodin Visnu?» Da bi
razriješio njihove sumnje, Gospodin Brahma je uredio da stvori nekakav sukob između njih
dvojice. Kao rezulat, došlo je do žestoke borbe. Tijekom borbe, Gospodin Visnu je odsjekao
tetivu luka Gospodina Sive te jednostavno bučno urliknuo što je ošamutio osjetila Gospodina
Sive. Po nalogu polubogova borba je tada zaustavljena. Tko god je vidio dvoboj zaključio je
da je Gospodin Visnu nadmoćniji od Gospodina Sive u svakom pogledu.

Gospodin Siva je bio ogorčen zbog svog poraza te uvrijeđen presudom polubogova. Tako je
namrgođen i s gađenjem dao svoj luk Devarati, kralju iz porodice Iksvaku. Gospodin Visnu je
dao Svoj luk velikom mudracu Rciki koji ga je kasnije dao svom sinu Jamadagniju. Međutim,
moj otac nikada nije upotrijebio ovaj luk budući da se zavjetovao da neće uzvratiti na nikakvu
nepravdu koja mu je počinjena.

«Zatim sam ja dobio luk od njega i nakon što sam ubio ksatriye 21 put iz osvete što je
Kartavirarjuna ubio mog oca, postao sam jedini vladar zemlje. Kada je Kasyapa izvršio veliko
žrtvovanje da bih se ja mogao iskupiti za ubijanje ksatriya, dao sam mu zemlju kao njegovu
svećeničku nagradu i povukao se u planinu Mahendra. Dok sam tamo boravio stekao sam
velike moći vršeći oštre strogosti. Međutim, kada sam čuo da Tslomio luk Gospodina Sive bio
sam prinuđen da dođem i da Te izazovem. Ako misliš da si veliki junak, onda uzmi ovaj luk
da vidiš da li si vrijedan boriti se sa mnom.»

Rama je šutke prihvatio Parasuramin izazov brzo zgrabivši njegov luk i strijelu iz njegovih
ruku i uzevši snjim njegove dugo stečene asketske moći. Potom je bez napora napeo luk pred
začuđenim Parasuramom te povukao strijelu unatrag do njene potpune dužine. Rama je onda
objavio: « Budući da si brahmana i povezan sa Visvamitrom, neću te ubiti. Međutim, kako
moje otimanje ove strijele ne bi bilo uzaludno, te da bih pravilno odgovorio na tvoj izazov,
upotrijebit ću je da ti uništim mogućnost odlaska u raj što si zaslužio kao rezultat tvojih
pokora.»

Polubogovi i nebeski rsiji su se okupli na nebu da bi svjedočili Ramino odapinjanje strijele.

Rama se već pokazao nemoćnim pred Ramom te je mogao samo promatrati Gospodina širom
otvorenih očiju. Najzad, dok je Rama držao strijelu napetu kraj Svoga uha, Parasurama reče
prigušena glasa: « Nakon što sam dao zemlju Kasyapi, naredio mi je da više ne prebivam
ovdje. Iz tog razloga moram otići prije no što padne noć. Iako mi je oduzet pristup raju,
molim Te da mi barem dopustiš da se vratim na Planinu Mahendru da bih mogao nastaviti
svoje strogosti. O Rama, sada mogu shvatiti da si Ti Gospodin Visnu Osobno. I stoga se
sramim poraza iz Tvojih ruku.»

Rama je šutke prihvatio Parasuramin zahtjev te potom odapeo moćnu strijelu na taj način
uništivši Jamadagnijevom sinu mogućnost uzdizanja u raj. Potom se Parasurama vratio na
Planinu Mahendra. Čim je otišao, tama koja se prije toga spustila, potpuno je iščezla. Sa svog
položaja na nebu polubogovi su s velikim oduševljenjem slavili Gospodina Ramu te su Ga
posuli kišom mirisna cvijeća. Gospodin Rama je potom poklonio luk Gospodina Visnua
Varuni, a povorka je nastavila svojim putem.

Kad su se vratili kući, četiri su sina Maharaje Dasarathe počeli vrlo sretno živjeti sa svojim
suprugama. Nakon nekog vremena, kralj Yudhajit, Kekayin sin i ujak Bharate i Satrughne po
majci, došao je u Ayodhyu te pozavo svoje nećake da dođu i ostanu kod njega.

37
Kada su Njegova braća otputovala u kraljevstvo Kekaya, Rama je počeo služiti Svog oca i tri
majke s velikom pažnjom. Rama je također izvršavao državne administrativne poslove toliko
iskreno i savjesno da su Ga svi građani jako zavoljeli.

Sitina i ramina prirodna vezanost jedno za drugo rasla je iz dana u dan. Potpuno su se predali
jedno drugome vezani uzajamnom ljepotom i dobrim odlikama. Zaista, Sita je bila
otjelovljenje ljepote, Božica sreće, Laksmi Osobno. U svom je umu Sita živopisno mogla
pročitati sve u najdubljem kutku Ramina srca. Uvijek odlučna da zadovolji svog muža i
djelujući kao primjer ženske nježnosti i čestitosti, Sita je uskoro gospodarila srcem Gospodina
Rame.

Ayodhya - kanda

Bharata i Satrughna su ostali neko vrijeme sa Svojim ujakom, Yudhajitom koji Ih je lijepo
ugostio. U međuvremenu je u Ayodyhi Rama postao sin ljubimac Maharaje Dasarathe, i
omiljen među građanima.

Rama je bio Gospodin Visnu Osobno koji se utjeovio u ljudskom društvu s ciljem ubijanaja
zlog Ravane. Kao Svevišnja Božanska Osoba, Rama se pokazao kao rezervoar svih dobrih
odlika. Ramine predivne tjelesne osobine zadovoljile su oči svakoga tko bi Ga vidio. Rama je
igrao ulogu hrabrog i junačkog ksatriye, a ipak je bio samoovladan, samozadovoljan, bez
zlobe te nježan u riječima i djelima.

Rama nije prihvaćao uvrede kada bi ga drugi kritizirali te je bio zadovoljan čak i najmanjom
gestom ljubaznosti. Opraštao je i uvijek je bio ponizan u odnosu na Svoj vlastiti položaj.
Rama je prigrlio samo društvo onih osoba koje su bile pobožne i uzvišene mudrosti. Bio je
pažljiv i uvijek je prvi dočekivao goste. Rama se čvrsto držao istine i obožavao brahmane.
Volio je građane i oni su voljei Njega.

Rama je uvijek djelovao u skladu s vjrskim principima i bio je učen u svim spisima.
Sadržavao je mladalački polet, a bio je i zreo sudac karaktera. Rama je uvijek bio revan u
kažnjavanju griješnika te u nagrađivanju kreposnih. Nadmašivao je druge kao konjanik i u
rukovanju lukom te je bio najveći od ratnika na kočiji. Uistinu, Rama je bio Gospodar triju
svjetova te kontrolor vječnog vremena. Nisu Ga mogli pokoriti čak niti najveći polubogovi ni
demoni.

Maharaja Dasaratha je vladao svojim kraljevstvom 60 000 godina. Sada, kada je ostario i
umorio se napokon se želio povući od svojih kraljevskih dužnosti kako bi se mogao pripremiti
za uzvišeno odredište po napuštanju tijela. Međutim, Maharaja Dasaratha je ugledao različite
predznake koji su nagoviještali zlo. Stoga je gorljivo želio ustoličiti Ramu kao
prijestolonasljednika što je prije moguće.

38
Iz tog razloga, Maharaja Dasaratha je okupio svoje ministre, istaknute građane te podređene
kraljeve. Međutim, u svojoj žurbi Maharaja Dasaratha nije formalno pozvao kralja Janaku ili
Kekayu, uvjeren u njihovu podršku.

Potom, kada su se svi okupili, Maharaja Dasaratha je objavio: « Ostario sam i sada želim
predati kraljevsko prijestolje svom najstarijem sinu, Rami koji je navršio 27 godina. Sada je
sveti mjesec Caitra, a sutra će nastupiti povoljno zviježđe Pusya. Zbog toga ću, s vašim
dopuštenjem, narediti da sutra započnu obredi ustoličenja Rame za prijestolonasljednika.

Okupljeni ministri, kraljevi i građani su svi zapljeskali Dasarathinom prijedlogu. Potom su

slavili Ramine neusporedive vrline, izjednačavajući Ga sa Gospodinom Visnuom Osobno.
Tako je Maharaja Dasaratha istovremeno osjetio i zadovoljstvo i olakšanje.

Kada su svi otišli, zatražio je od Vasistha Munija da odmah započne sa pripremama za obred
ustoličenja. Vasistha je potom naredio glavnom ministru, Sumantri da raskošno ukrasi grad.,
te da napravi sve druge pripreme kako bi obredi mogli započeti rano slijedećeg dana.
Maharaja Dasaratha je zatim pozvao Ramu na kraljevski skup.

Ubrzo potom, Rama je ušao u kraljevski zbor te došao pred Svoga oca. Prišavši ocu
sklopljenih ruku, Rama se ispružio do njegovih stoopala odavši poštovanje. Maharaja
Dasaratha je zatim podigao svoga sina, zagrlio Ga te rekao: « Dragi moj Rama, ostario sam i
umorio se i osjećam da mi je vrijeme da se povučem. Dovoljno sam uživao u svim oblicima
kraljesvkog obilja, izvršio sam nebrijena žrtvovanja i podijelio sam ogromne količine
bogatstva brahmanama. Ti si, Rama, moj najstariji i najdraži sin. Isto tako te svi ministri i
građani jako vole. Stoga sam uredio da sutra budeš ustoličen na kraljevsko prijestolje kao
prijestolonasljednik.

Čim su to čuli, Neki Ramini prijatelji otrčali su Majci Kausalyi nadajući se da će biti prvi koji
će joj prenijeti prekrasnu vijest. Kada je čula vijest preplavila ju je radost te je poklonila
nositeljima dobrih vijesti zlato, dragulje i krave u milostinju. Zatim, dok se Rama vraćao u
Svoju vlastitu palaču, gomila nasmiješenih građana Ga je cijelim putem pozdravljala.

U međuvremenu je Maharaja Dasaratha ušao u Svoje unutarnje odaje kako bi malo prilegao
da se odmori. Čim je kralj utonuo u san, vratio mu se zloslutni san. Odmah se probudio i
smjesta poslao Sumantru da pozove Ramu. Kralj se uplašio da bi moglo biti nekih prepreka
sinovljevom planiranom ustoličenju.

Kada je čuo da Ga je otac ponovno pozvao, Rama se također malo uplašio. Užurbano
prilazeći palači Svoga oca, Rama je ušao u njegovu sobu pitajući ga zašto Ga je trebao.

Dasaratha je zagrlio Ramu i rekao: « Dragi moj Rama, sve su se moje životne želje ispunile,
osim da vidim Tebe na prijestolju. Nažalost, zbog utjecaja sunca, Marsa i Rahua ovo je vrlo
loš astrološki period za mene. Osim toga, imao sam uznemiravajuće snove što me je navelo da
pomislim kako me čeka velika nesreća. Stoga želim ubrzati stvari. Želim da obredi ustoličenja
započnu odmah, čak i bez prisustva Tvoje braće, Bharathe i Satrughne. Ti i Sita bi večeras
trebali postiti za pročišćenje. A sutra u rano jutro pripremite se za ustoličenje.»

Maharaja Dasarathu je neprestano proganjalo obećanje koje je dao kralju Kekayi u vrijeme
svog vjenčanja s njegovom kćeri Kaikeyi. Dasartha je jasno naglasio svom tastu da će

39
Kaikeyin sin naslijediti kraljevsko prijestolje. Sada je Dasaratha shvatio da su muški umovi
promijenjivi i nedosljedni posebice kada se tiče takvih moćnih draži kao što su moć i prestiž.
Iz tog je razloga Maharaja Dasaratha pšosebno želio ustoličiti Ramu kao prijestolonasljednika
prije Bharatina povratka.

Rama se vratio u Svoju palaču da obavijesti Situ o pripremama za slijedeći dan. Ne našavši ju
tamo, Rama je pošao u odaje Svoje majke. Kada je Rama kročio u Kausalyinu sobu ugledao
ju je kako sjedi poluzatvorenih očiju i suspreznutoga daha, tiho se moleći svom kućnom
Božanstvu. Gospodinu Narayani, za Raminu dobru sreću. Kausalya, koju su posjetili
Laksmana i Sumitra ustala je da pozdravi svog sina, a Rama joj se obratio govoreći: « O
majko, otac Me želi ustoličiti kao nasljednika na kraljevsko prijestolje.»

Sa suzama u očima, Kausalya odgovori: «Moje strogosti sigurno nisu bile uzaludne. Neka Ti i
Sita dugo i sretno živite zajedno.»

Smiješeći se, Rama se okreno Svom bratu Laksmanu te je rekao: « Dragi Moj brate, Ti trebaš
vladati kraljevstvom skupa sa Mnom, jer Ti si poput Moje druge osobnosti. Zaista , ne bih
mogao ni pomisliti da ću pronaći sreću u kraljevskom obilju ili samom životu, bez Tebe.»

Potom se Rama ushićeno vratio u Svoju palaču. Sita i Rama su zajedno obožavači Gospodina
Narayanu te potom legli da bi se odmorili.

U međuvremenu, unutar grada, svi su građani radosno vršili pripreme za nadolazeće slavlje.
Sve su ulice Ayodhye oprane mirisnom vodom te posute mirisnim cvijećem. Sjajna
raznobojna svijetla gorjela su u svakoj kući i na mjestima gdje se narod okupljao, pretvarajući
noć u dan. Bučna svjetina povećavala se poput valova na moru, a brojni su slonovi, konji i
deve izgledali poput vodenih životinja u oceanu.

U vrijeme Kaikeyinog vjenčanja za Maharaju Dasarathu, njezin joj je otac Asvapati, kralj
Kekaye dao grbavu sluškinju po imenu Manthara, Manthara je u stvari bila Apsara koju su
polubogovi opunomoćili da se pojavi na zemlji kako bi pomogla u ubijanju Ravane.

Večer prije Ramina planiranog ustoličenja, Manthara se popela na krov palače. Od tamo je
mogla vidjeti kako je cijeli grad Ayodhya divno ukrašen ulica punih građana u radosnom
raspoloženju. Iznenađena kad je to vidjela, Manthara je prišla nekadašnjoj Raminoj dadilji i
upitala: « Koji je povod ovakvom slavlju? Zašto vidim Kausalyu u tako radosnom
raspoloženju te zašto daje raskošnu milostinju brahmanama?»

Dadilja sretno odgovori: « Sutra će zviježđe Pusya biti u ascendentu. Iskoristivši povoljno
vrijeme, Maharaja Dasaratha će ustoličiti Ramu kao nasljednika na kraljevskom prijestolju.»

Te neočekivane vijesti pogodile su zavidno Mantharino srce. Sumnjajući u nepoštenu kraljevu

igru, odjednom se razbjesnila i tako potražila Kaikeyi iznenađena što je našla svoju gazdaricu
da se mirno odmara na svom kauču u svom stanu. Manthara uzviknu: « Ustani! Ustani
budalo! Ne vidiš li katastrofu koja se sprema da te proguta? Zar si toliko obmanuta slatkim
riječima svoga muža da ne shvaćaš što se događa pred tvojim očima?»

40
Kaikeyi nevono odgovori da ne pronalazi greške u planovima svoga muža. To je, međutim,
još više razbjesnilo Mantharu. Ovladavši umjetnošću uvjeravanja, Manthara je potom pričala
s Kaikeyi na način koji je s veremenom uzrokovao da posumnja u svoga muža.

Nastupajući kao njen dobronamjernik, Manthara nastavi: « Sigurno si svjesna planova svoga
muža da ustoliči Ramu kao nasljednika na prijestolju. Ne vidiš li kako se obmanjivo ponio
tvoj muž? On je poslao Bharatu od kuće samo da bi u tajnosti mogao ustoličiti svog sina
ljubimca, Ramu, na prijestolje. Jednom kada Rama postane vladar, tvoj će sin dočekati Svoju
propast, a ti ćeš pasti u ocean očaja. Štoviše, budući da ovisim o tebi, tvoja je sreća i moja
sreća. Molim te, dopusti mi da ti pomognem prije nego bude prekasno. Molim te djeluj brzo
da spasiš svog vlastitog sina Bharatu i samu sebe.»

Kaikeyi se iznenadila da čije svoju sluškinju da tako smiono govori: « Sretna sam što čujem
da će Rama biti ustoličen na prijestolje. Kao nagradu za tako lijepe vijesti, molim te uzmi ovaj
dragulj. Zaista, možeš zatražiti što god poželiš.»

Kaikeyi položi neprocijenjivi dragulj u Mantharinu ruku no sluškinja ga baci u stranu.

Manthara ogorčeno odgovori: «Šokirana sam kad vidim da izražavaš radost u večer
katastrofe. Prelazeći preko Bharate da bi izabrao Ramu trebalo bi ti biti velika uvreda. Možeš
samo zamišljati da si Dasarathina najdraža. Međutim, u zbilji je Kausalya ta koju obožava. Ne
osjećaš li se poniženom? Zamišljaš da si sretna, ali Kausalya će uspijeti. Jednom kada Rama
postane kralj bit ćeš prisiljena djelovati kao Kausalyina sluškinja dok će Bharata biti prisiljen
postati Ramin rob.»

Na taj je način, Kaikeyino srce postepeno postalo zatrovano Mantharinim riječima punim
mržnje. Zbilja, kada se njezina zavist prema Kausalyi u potpunosti probudila, lice joj se
zajapurilo od gnjeva. Tako je Kaikeyi popustila rekavši: «Manthara, možda imaš pravo. Na
neki način Ramu treba protjerati u šumu kako bi moj vlastiti sin mogao biti ustoličen na
prijestolje. Molim te, reci kako to mogu ispuniti.»

Manthara je potom ispričala kako se Dasaratha nekoć borio na Indrinoj strani protiv demona
predvođenih Sambarom. Budući da je Sambara znao toliko mnogo obmanjujućih trikova,
polubogovi su se bojali boriti s njim. Kada su jednom demoni oštro porazili polubogove,
Dasaratha je predvodio napad na njihov glavni grad, Vaijayantu. Iako se junački borio,
Dasaratha je kritično ranjen tijekom bitke te se onesvijestio. Kaikeyi ga je zatim sklonila s
bojnog polja i spasila mu život. Iz duboke zahvalnosti, Maharaja Dasaratha je ponudio
Kaikeyi dva blagoslova. Međutim, ona je odgovorila da će ih zatražiti kada joj bude trebalo.

Manthara potom reče: « Sada je vrijeme da zatražiš te obećane blagoslove. S jednim ćeš
zatražiti da Bharata bude ustoličen na prijestolje. S drugim zahtjevaj da Rama bude protjeran
u šumu na 14 godina. Ramino odsutstvo će Bharati dati priliku da uspostavi Svoju
popularnost među građanima. Tada će Njegov položaj vladara biti siguran.»

Manthara potom dalje uputi Kaikeyi rekavši: « Odi u odaju za ljutnju , skini svoj skupocjeni
nakit I kraljevsku haljinu, obuci staru prljavu odjeću te legni na hladan pod. Kada te Maharaja
Dasaratha dođe vidjeti isprva samo šuti. No, ne brini. Njegova je vezanost toliko velika da
neće moći podnijeti da te vidi nesretnu. Učinit će sve da te umiri. Bez obzira na to, zadrži
čvrsto svoju ambiciju u svom umu. Nećeš se zadovolljiti ničim manjim od ustoličenja svog
sina na prijestolju. Ne dopusti mu da te umiri zlatom, draguljima ili ičim drugim. Jednostavno

41
ga podsjeti na dva blagoslova koja je obećao. Kada pristane na to, zatražit ćeš da Bharata
odmah bude ustoličen, a Rama protjeran u šumu. «

Budući da je njeno promijenjivo srce potpuno palo pod uticaj zlobe I pohlepe, Kaikeyi je bila
ushićena Mantharinim planom. Uvjerila je svoju sluškinju da će u potpunosti slijediti njen
savjet. Zaista, u njenom pokvarenom društvu, Kaikeyi je postala opčinjena idejom
postavljanja Bharate vladarem svijeta.

Poput luđakinje, Kaikeyi je slavila Mantharu smatrajući je uzrokom sve dobre sreće. Rekla
je:» Draga moja Manthara, iako su grbavci generalno griješni, ti si mudra I vrijedna
poštovanja. Mislim da je tvoje takozvano izobličeno tijelo prilično lijepo. Uistinu, ti se
saginješ poput lotosova cvijeta koji se povija na povjetarcu. Tako je tvoja pojava vrlo
šarmantna. Štoviše, tvoje su grudi velike I ljupke, pokrivajući tvoj nježni pupak dok se nisko
povijaju. Tvoji su kukovi graciozni, a tvoje su butine glatke I dobro oblikovane. Odjevena u
svijetlu svilu izgledaš kao da svjetlucaš dok nanogvice koje zaokružuju tvoja meka stopala
melodiozno zveckaju. Bit će da cijela znanost o diplomaciji prebiva u tvojoj grbi koja je
velika poput glavčina kotača na kočiji. Draga moja Manthara, kada Bharata bude ustoličen
kao prijestolonasljednik, ovjenčat ću tvoju grbu lancem od čistoga zlata. Kad Rama bude
protjeran u šumu premazat ću tvoju grbu sandalovom pomašću. O Manthara, nagradit ću te
bu+iranom odjećom I ukrasima, I učiniti sve druge grbave žene tvojim sluškinjama da
masiraju tvoja stopala.

U međuvremenu, završivši sve neophodne aranžmane za Ramino ustoličenje, Maharaja

Dasaratha se vratio u svoju palaču želeći vidjeti Kaikeyi. Ispunjen čežnjom za svjom
najmlađom kraljicom, Dasarartha se iznenadio kada ju nije našao u njenoj sobi. Misleći da je
u blizini, zazvao je njeno ime. Međutim, kada nije bilo odgovora, postao je oprezan jer nikada
prije ona nije napustila svoj stan bez znanja. Najzad, nakon što se raspitao kod sluškinje,
Maharaja Dasaratha je doznao da je Kaikeyi ušla u odaju za ljutnju (SULKING
CHAMBER?). Požurio je tamo s tjeskobom u srcu.

Kada je kralj ušao u sobu, šokirao se ugledavši Kaikeyi da leži na golom podu. Sa svojim
nakitom I garlandima razbacanim unaokolo, izgledala je poput Apsare koja je pala iz raja. U
kraljevom je umu prekrasna mlada kraljica bila draža od samoga života. Stoga mu je pogled
na nju u takvom stanju zadao veliku bol I uznemirenost.

Kleknuvši na svoja koljena, kralj je s ljubavlju pogladio njeno lice te upitao svoju voljenu
kraljicu:» Što te muči, draga moja Kaikeyi? Što je uzrok tvoje utučenosti? Što god da je,
molim te znaj da sam spreman to popraviti. Nisam li ti pridavao dovoljno pažnje? Da li si se
posvađala s nekom od mojih drugih žena? Da li te je netko nečim razljutio? Najdraža moja,
molim te zanj da sam pod tvojom kontrolom. Ne bih nikada mogao izbjegavati da te
zadovoljim. Molim te slobodno mi reci što te muči. Dopusti mi da odagnam tvoju tugu baš
kao što izlazeće sunce isparava jutarnju izmaglicu.»

Pogođen Kupidovom ljubavnom strelicom, Maharaja Dasaratha je bio rob nagona strasti.
Kada je čula kraljeve riječi, Kaikeyi je postala sigurna da će postići svoj cilj.

Nakon kratke tišine, Kaikeyi odgovori: «Nitko me nije uvrijedio ili mi pokazao bilo kakvo
nepoštovanje. Gospodaru moj, reći ću ti što mi je na umu. Međutim, najprije mi obećaj da ćeš
bez oklijevanja izvršiti što god zaželim.»

42
Položivši njenu glavu na svoje krilo, Maharaja Dasaratha nježno pogladi Kaikeyinu
nepočešljanu kosu te odgovori: «Znaš da nikoga ne volim više, osim Rame. Kunem ti se da ću
učiniti što god narediš. Osjećaj se slobodnom da mi kažeš što želiš, a ja ću to sasvim sigurno
izvršiti. Molim te, znaj, da ću uvijek učiniti što god poželiš. Sada mi reci što te muči.»

Kada joj je tako dao trostruko obećanje, Kaikeyi je bila sigurna da je njen muž potpuno pod
njenom vlašću. Gonjena rasplamtalom željom rođenom iz pristranosti prema svom sinu,
kaikeyi je izjavila slijedeće zastrašujuće riječi: « Neka dvanaestorica Aditya, jedanaestorica
Rudra, osmorica Vasua I blizanci Asvini svjedoče! Neka sunce I mjesec, noć I dan, I četiri
pravca također svjedoče! Neka Gandharve, Raksase, Pite, Bhute, Pisace I sva druga živa bića
sada svjedoče. Moj slavni gospodar, sljedbenik djarme I istine, sada je obećao ispuniti moju
želju.

«Sjeti se, dragi moj mužu, bitke između polubogova I demona kada si bio ozbiljno ranjen I
ostavljen da umreš. Sjeti se kako sam te njegovala natrag u život. Zbog toga si me obećao
nagraditi sa dva blagoslova. O plemeniti kralju, danas mi moraš sasvim sigurno podariti ta
dva blagoslova. Inače ću se od žalosti odreći svog života. I stoga, ovo je moj zahtjev: neka
Bharata bude ustoličen na prijestolje kao prijestolonasljednik iskoristivši iste pripreme koje si
napravio za Ramu. To je moja prva želja. Drugo, želim da Rama ode u šumu Dandakaranya
još ovoga dana, da živi u izgnanstvu slijedećih četrnaest godina, noseći samo koru drveta I
jelenju kožu.

Kad je čuo Kaikeyin ultimatum, Maharaja Dasaratha je postao ošamućen zbunjenošču. Goreći
od jada, pitao se: « Što mi se to događa? Sanjam li nešto iz prošloga života? Možda sam
potpuno poludio.»

Misleći na taj način, kralja je odmah preplavila tuga. Izgubio je svijest i onesvijestio se na tlo.
Potom, kada se oporavio nakon kratkog vremena, ogorčenom je Dasarathi situacija bila
prebolna da bi se snjom suočio te je ponovno pao u očaj.

Tek se nakon dugo vremena Maharaja Dasaratha potpuno osvijestio. Skupivši snage, osjetio
je gorući bijes koji je rastao u njegovom srcu. Jako uznemiren, Maharaja Dasaratha je
prekorio Kaikeyi:»Ti zla ženo! Zar si toliko izopačena da si odlučila uništiti čitavu moju
dinastiju? Čime sam to zaslužio? Kakvu ti je uvredu Rama ikada nanio? Rama te voli kao
Svoju vlastitu majku. Zašto toliko nastojiš da Mu naudiš? Svi vole Ramu više od samoga
života, a i ja također ne bih mogao živjeti bez Njega. Mogao bih napustiti svoje druge dvije
žene ako bi trebalo, ali nikada se ne bih mogao odreći Rame. «

Kada je dao oduška svom bijesu raspoloženje Maharaje Dasarathe se odjednom promijenilo.
Kralj je zatim ponizno svojom glavom dotakao Kaikeyina stopala zamolivši:» Draga moja
predivna kraljice, molim te odbaci svoju strašnu odlučnost. Rama je utjelovljenje svih vrlina:
ljubazan je, oprašta, istinoljubiv je, nježan, čvrst u svojoj dužnosti i dobronamjernik svakoga.
Rama te je uvijek sljubavlju služio isto kao i tvoj sin Bharata, ako ne i više. Ako inzistiraš,
ustoličit ću Bharatu kao nasljednika na prijestolju, ali nikada ne bih mogao ni pomisliti da
protjeram ramu u šumu. Kako se uopće usuđuješ pomisliti da naudiš Rami? Uistinu, on je u
potpunosti bez mana i nikada ti nije uputio neljubazne riječi.»

43
«Voljena moja, imaj samilosti prema meni. Zatraži bilo koji drugi blagoslov. Spreman sam ti
darovati čitavu zemlju, ali ne ovo. Ako protjeram Ramu, zasigurno ću umrijeti. Molim te,
poštedi me od izvršenja ovog nadasve okrutnog i nereligioznog djela.»

Dok je Maharaja Dasaratha govorio, previjao se u agoniji, žalosno cvileći. Iako je kralj molio
za milost, Kaikeyi to nije ganulo. Čvrsta u svojoj odlučnosti odgovorila je: « Kako se
usuđuješ govoriti o dharmi dok pokušavaš ukinuti svoje obećanje da ćeš mi podariri ove
blagoslove? Trezveno si to obećao i neću to zaboraviti! Sjeti se kralja Sibija koji je dao svoje
vlastito meso jastrebu samo da bi ispunio svoje obećanje da će zaštititi goluba. Ako pregaziš
svoju riječ, to će ukaljati ugled cijele tvoje dinastije. Stoga bez obzira na okolnosti moraš
ispuniti svoje obećanje.»

Dok je Kaikeyi govorila postajala je sve odlučnija. Preplavljena bijesom i pohlepom i

odbacivši i najmanji osjećaj srama i pristojnosti, Kaikeyi reče: « O kralju, poznat mi je tvoj
pravi motiv! Jednom kada Rama bude ustoličen kao prijestolonasljednik bit će ti lakše
odgurati mog sina i mene. Bez te prepreke, bit ćeš slobodan u potpunosti uživati svoj život s
Kausalyom. Međutim, zaklinjem ti se da ću, ako ne ispuniš svoje obećanje, popiti otrov i
umrijeti još ovoga dana!»

Potpm je Kaikeyi zašutjela dok je Maharaja Dasaratha muku mučio nad njezinim riječima.
Zureći u prazno bez treptanja, kralj je ponovno izgubio svu uravnoteženost i pao na tlo,
izustivši: «Rama, Rama.»

Nakon nekog vremena kralj se djelomično sabrao te zapitao svoju ženu:» O zeluđena ženo,
tko te je naučio takvoj besramnoj zlobi? Ne znaš li da čak i ako Bharata bude ustoličen, on
neće prihvattiti kraljevstvo bez Rame? Što će ljudi misliti o meni jer sam izvršio takvo
neplemenito djelo? Svi će me ismijavati govoreći: “Evo dolazi požudni kralj koji je bio toliko
vezan za svoju ženu da je poslao svog voljenog sina u progonstvo.” Kako misliš da će biti
sreće u takvim uvjetima?»

Zastavši u svom govoru, Maharaja Dasaratha je počeo razmišljati kako bi Rama, koji je uvijek
uživao udobnost kraljevskog obilja, mogao živjeti oštrim životom u šumi. Kako su te misli
povećavale njegovu bol i bijes, kralj se odjednom narugao:» O pravedna kraljice, želim ti sav
uspjeh u vledanju kraljevstvom nakon što se riješiš svih svojih rođaka! Ne očekuj od mene da
igram ulogu u tvojim zlokobnim planovima. Nikada neću udovoljiti tvojim zahtjevima.
Nikada!»

Unatoč tome, kraljeve su prazne prijetnje brzo izblijedile, a bespomoćnost ga je nadvladala.

Ponovno je preklinjao svoju kraljicu da porekne svoje riječi rekavši: « Molim te povuci sve
što si rekla.» Kad je to izgovorio, ponovno se onesvijestio.

Kada je Dasaratha povratio svijest, opet je prekorio Kaikeyi:» O, kako su žene osuđene. One
su okrutne, izopačene i sebične po prirosi – ako ne sve žene, ti sigurno jesi, o Bharatina
majko. Tvoji su zahtjevi zli i pakosni. Nikada ti ih neću ispuniti. Možeš vrištati koliko ti
drago, popiti otrov ili mi zaprijetiti, ali nikada neću Ramu u šumu protjerati!»

Dasarathine su oči bile crvene od jecanja, a glas mu je bilo žalosno slušati, no ipak je kaikeyi
bešćutno okrenula svoju glavu. Ponovno i ponovno on ju je molio, ali bez uspjeha. Kralj se
molio da noć nikada ne prođe kako se nikada ne bi trebao suočiti s teškim iskušenjem

44
protjerivanja Rame u šumu slijedećeg dana. Međutim, kralj Dasartha je najzad shvatio da
ništa neće pokolebati Kaikeyinu odlučnost te se opet onesvijestio u beznađu.

Dok se kralj Dasaratha svađao s Kaikeyi, Vasistha Muni je dovršio pripreme za krunidbeni
obred. Mjesec, gospodar zvijezda ušao je u mjesečevu kuću Pusya te je stigao sveti čas
krunidbe.

Dok je Vasistha Muni prolazio ulicama prema kraljevoj palači, vidio je da su sve kuće
ukrašene zastavama i cvijetnim vijencima. Isto tako, sve su ulice poprskane mirisnom vodom,
te ispunjene gomilama ljudi koji su željno iščekivali pojavu Gospodina Rame.

Prolazeći kroz radosnu gomilu, Vasistha Muni u pratnji drugih velikih mudraca, ušao je na tlo
palače koju su krasili prekrasni vrtovi i rezervoari vode puni lotosovih cvjetova , labudova i
cvjetnog drveća koje je pružalo hlad.

Kada je Vasistha Muni bio na samom ulazu u palaču ugledao je Sumantru, glavnog ministra
kralja Dasarathe koji se također upravo vratio. «Molim te reci njegovoj visosti da sam se
vratio.» reče mu Vasistha, «Donio sam zlatne posude za vodu ispunjene vodom iz svetih
rijeka, te je načinjeno posebno sjedalo od svetog drveta da ga Rama upotrijebi tijekom
žrtvovanja. Također sam donio različito sjemenje, aromatične mirise, te vrijedne dragulje za
krunidbu. Sakupio sam meda, skuta, korijenje, ghee, mlijeko, začine, cvijeće, sasušena rižina
zrna i vlati svete trave, sve da bi se upotrijebilo u žrtvovanju.»

«Također sam doveo osam djevica te mnogo izvanrednih slonova, sjajnu kočiju koju vuku
četiri konja, poseban mač, luk, palankin sa nosačima, kišobran koji predstavlja mjesec, par
camara lepeza, svetog bika i prijestolje ukrašeno izrezbarenim lavovima. Sve što treba za
žrtvovanje je sakupljeno. Stoga te molim, zatraži kralja da dovede Ramu kako bi obred mogao
početi čim mjesec potpuno uđe u zviježđe Pusya.»

Kada je ušao u kraljeve odaje, Sumantra je brzo došao do sobe u kojoj su sjedili Dasaratha i
Kaikeyi. Ne znajući što se događa između kralja i njegove žene, Sumantar je bio radostan.
Stoga je bio prilično iznenađen kada je kralj, čija je sreća zauvijek nestala, isplakao: « O
Sumantra, slamaš moje srce na komadiće « te se onesvijestio na tlo.

«Kralj nije spavao čitavu noć od radosti zbog Ramina ustoličenja.» kazala je Kaikeyi. Tada je
kralj povratio svijest i naredio Sumantri da pozove Ramu. U Raminoj palači, Sumantru su
brzo uveli u prisustvo Site i Rame. Gospodin je bio ovjenčan lotosovim cvjetovima i zlatnim
ogrlicama koje su pokrivale Njegovo transcendentalno tijelo. Okružen slugama koji su ga
hladili camarama i nudili Mu različite darove svelikom predanošću, Rama je izgledao poput
Svevišnjeg Gospodina Visnua – što je, u stvari, i bio.

Kada je čuo da Ga otac zove, Rama je napomenuo Siti:» Sigurno Me otac zove zbog nekog
povoljnog razloga vezanog za obred ustoličenja.»

Kad je Rama otišao, Laksmana je stajao na kapiji, čekajući Ramu sklopljenih ruku. Rama je
poveo Svog brata sa Sobom te se popeo na Svoju kočiju putujući ulicama Ayodhye.

45
Putem su građani klicali, slaveći Ramu uz pratnju muzičara. Gdje god je otišao, ljudi nisu
mogli skinuti pogleda sa Njega. Zaista, prirodna osobina Gospodina Rame je da tko god Ga
pogleda ne može skloniti pogled.

Stigavši do unutrašnje kapije očeve palače, Rama je sišao sa Svoje kočije te raspustio građane
koji su Ga pratili. Kad je ušao u sobu Svoga oca, Rama je ugledao Maharaja Dasarathu kako
sjedi na kauču sa Kaikeyi. Kraljevo je lice bilo uvenula maska utučenosti i uznemirenja.

Dok je Rama prilazio, kralj je mogao samo jecati: « Rama, Rama.» dok su mu oči bile
ispunjene suzama, nesposoban da gleda ravno u svoga sina. Vidjevši očevo uznemireno
stanje, Ramino je srce preplavila tuga i zebnja. Pitao se: « Što se dogodilo da je Mog oca tako
utuklo? Zašto nije sretan da Me vidi?»

Rama potom upita Kaikeyi: « Što je uzrok uznemirenja Moga oca? Jesam li ga Ja nečim
uvrijedio?»

«Kralj, « reče Kaikeyi, « nije niti ljut niti uvrijeđen. Međutim, ima Ti nešto reći. Boji se da će
Te, ako to učini, povrijediti. Stoga mi dopusti da Ti objasnim. Jednom prije, Tvoj mi je otac
ponudio dva blagoslova nakon što sam ga spasila iz nesigurne situacije na bojnom polju.

Međutim, zbog nemuževne slabosti, sada oklijeva ispuniti svoje obećanje. Stoga, Rama,
trebao bi zaštititi vrlinu Svoga oca te ga uvjeriti da ne postane plijen laži. O Rama, ako mi
obećaš da si potpuno spreman izvršiti kraljevu naredbu, povjerit ću Ti prirodu dva blagoslova
koja želim.»

Duboko povrijeđen, Rama odgovori :» Draga Moja majko, iznenađen sam da u tvom umu ima
imalo sumnje da ću nepokolebljivo izvršiti želje Svoga oca pa makar to značilo ući u vatru.
Molim te, reci Mi što želi Moj otac. Ne sumnjaj da ću djelovati u skladu s time. To je Moje
svečano obećanje.»

Dobivši Ramino obećanje, okrutna Kaikeyi reče: « Nekad davno, kada je tvoj otac bio teško
ranjen u borbi sa demnom Sambarom u ime polubogova, pažljivo sam ga njegovala natrag u
život. Iz dubokog osjećaja zahvalnosti, kralj me je molio da prihvatim dva blagoslova. Rekla
sam da ću ih prihvatiti kasnije kad mi bude zatrebalo. Sada želim iskoristitit te blagoslove.
Najprije sam zatražila od Tvoga oca da ustoliči Bharatu kao prijestolonasljednika na
prijestolje. Drugo, zatražila sam kralja da Te protjera u šumu na četrnaest godina gdje ćeš
živjeti kao isposnik zamršene kose, odjeven u koru drveta i jelenju kožu. Tvoja je dužnost
osigurati da Tvoj otac ne pogazi svoju riječ te da tako ne krene putem nepravednosti.»

Kad je čuo njene riječi, Rama nije poslao ni najmanje uznemiren ili gnjevan. Bez ikakvog
izraza nezadovoljstva, radosno je odgovorio: «Draga Moja majko, odmah ću se povući u
šumu ako želiš. Neka odmah budu poslani glasnici da dovedu Bharatu. Ja nemam ništa protiv.
Moja jedina želja je da ti i Moj otac uvijek povoljno gledate na Mene. Draga Moja majko,
molim te nemoj gajiti bilo kakav loš osjećaj prema Meni.»

Na to je Kaikeyi uskliknula s oduševljenjem : «Sređeno je! Pošalji glasnike u kuću moga brata
kako bi moj sin smjesta mogao doći ovamo. Što se mene tiče, Rama, požurujem Te da odeš u
šumu bez odlaganja. Ne brini za Svoga oca. Trenutno je zbunjen, ali kad odeš, sabrat će se.»

46
Rama na to reče: « Draga Moja majko, žao Mi je da Mi otac sam to nije naredio, ali spreman
sam otići u šumu i samo na tvoju zapovijed.»

Kada je čuo ovaj razgovor, Maharaja Dasaratha je mogao jedino mucati: « Kako bolno! Kako
užasno!»

Kada je Kaikeyi završila govoriti, kralj se ponovno onesvijesti na tlo. Zatim, kada je Rama
nježno podigao Svoga oca, rekao je Kaikeyi: « Ne želim živjeti u ovome svijetu kao rob
pohlepe i strasti. Poput rsija, psvećen sam predanosti. Nikada se ne bih odrekao puta vrline
zbog vladanja običnim kraljevstvom. Draga majko, nije bilo potrebe uznemiravati Moga oca.
Da si Mene jednostavno izravno pitala, bez oklijevanja bih ti dao kraljevstvo i povukao se u
šumu.»

Rama se poklonio Kralju Dasarathi i Kaikeyi te je pohitao javiti vijest Svojoj majci.
Laksmana, koji je s vrata čuo sve, slijedio je Svog starijeg brata. Samo je s velikim naporom
uspio obuzdati Svoj bijes.

Dok su dvojica braće napuštala palaču, žalosno se cviljenje čulo od svih onih koji su čuli za
Ramino progonstvo.Kada je Maharaja Dasaratha čuo to jadikovanje, sakrio se pod plahte od
srama.

Kada je Rama ušao u Kausalyin stan radosno su Ga pozdravili i uveli u majčinu sobu. Čim je
ušao, odmah Ga je zagrlila, rekavši:» Tako sam sretna, Rama. Danas ćeš biti ustoličen na
prijestolje.»

S velikom nježnošći i poniznošću, Rama odgovori:»Draga Moja majko, molim te nemoj da te

preplavi tuga zbog ovoga što ti moram reći. Zbog dva blagoslova koja je Moj otac jednom
davno obećao Kaikeyi, Bharat će biti ustoličen na prijestolje, a ja ću još ovog dana napustiti
Ayodhyu da boravim u šumi četrnaest godina.»

Čuvši to, Kausalya se odmah onesvijestila a tlo. Onda, kada ju je Rama nježno podigao na
noge, gorko je jadikovala :» Koja bi me nevolja veća od ove mogla snaći? Bolje bi mi bilo da
nisam imala djece. Zašto smrt nije došla čim je čula o ovoj nesreći? Moje će me mlađe su-
kraljice sigurno sada prezirati. Slušajući njihovo ruganje, moj će život postati dvostruko
bjedniji.»

Sve do tada Laksamana je obuzdavao Svoj bijes. Međutim, ne mogavši više šutjeti, odjednom
je planuo:» O Rama, Naš je otac postao zaboravljiv i izopačen, ovladan požudom. Postao je
igračka u rukama zle Kaikeyi. Zašto bismo pasivno stajali po strani i prihvatili ovo? Otac,
kralj ili duhovni učitelj koji ne može razlikovati između onoga što bi trebalo i što ne bi trebalo
učiniti, mora se odbaciti. Rama, trebao bi smjesta preuzeti vlast – prije nego svi čuju o
kraljevoj odluci da ustoliči Bharatu. Osim toga, čak i ako svi ministri i građani saznaju i budu
protiv Tvog ustoličenja, spreman sam, ako je potrebno, uništiti cijelu Ayodhyu. Draga Moja
majko, trebala bi znati, da sam Ja barem predan Rami. Uistinu, spreman sam ubiti budalastog
Dasarathu ako je potrebno , da bi ustoličio Ramu na prijestolje.»

Kausalya, međutim, nije marila za kraljevstvo. Samo se bojala odvojenosti od svog voljenog
sina. Rekla je:» O Rama, molim Te ne idi u progonstvo. Moralnije će biti za Tebe da ostaneš

47
ovdje i zadovoljiš Svoju jadnu majku nego da odeš u šumu po naredbi Svoga oca. Rama, ako
napustiš Ayodhyu, postit ću do smrti jer će mi život postati nepodnošljiv.»

Rama odgovori: «Majko, ne mogu nepoštivati Svog oca. Stoga Mi moraš dati Svoje
dopuštenje kako bih mogao odmah otputovati u šumu. Naredba oca se nikada ne može
izbjegavati. Samo se sjeti kako je Parasurama obezglavio Svoju majku Kenuku, po naredbi
svog oca Jamadagnija. Slično tome, mudrac Kanda je po očevoj naredbi ubio kravu. Stoga se i
ja moram pokoriti Svome ocu.»

Okrenuvši se Laksmanu, Rama reče:» Dragi Moj brate, Nemoj si dopustiti da padneš pod
utjecaj sveproždirajućeg gnjeva.Okani se ideje da ćeš osvojiti prijestolje silom i prihvati
naredbu Našega oca.»

Rama se ponovno obratio Kausalyi:» Draga Moja majko, molim te ne muči samu sebe nit ne
govori o okončavanju svog života. Čim istekne vrijeme Mog izgnanstva, vratit ću se tebi.
Stoga, daj Mi svoj blagoslov kako bih mogao otputovati bez nepotrebnog žaljenja.

Kausalya je, međutim, mogla samo očajno plakati. Zatim se Rama uozbiljio te kazao
Laksmanu:» Vi mi oboje još više ožalošćujute protiveći se Mojoj želji da poštujemo očevu
zapovijed. Nećete Me odvratiti od Moje dužnosti.»

Potom je, da bi smirio Laksmana, Rama rekao:» Dragi Moj brate, čim Bharata bude ustoličen,
sve će se ovo zaboraviti. Tada ćeš lako odbaciti Svoju žalost. Nemoj kriviti Kaikeyi jer je ona
samo instrument u rukama Proviđenja koje, u stvari, oblikuje naše sudbine.

Laksmana se nije dao umiriti. Ljutito je uzvratio:» O Rama, izgleda da si onemoćao, kada si
se kao ksatriya prestao oslanjati na vlasite vještine, te se olako predaješ sudbini. Ja nisam
takava eunuh te ću savladati sudbinu svojom vlastitom snagom. Ustoličit ću Te na kraljevsko
prijestolje još ovoga dana.»

Čuvši to, Kausalya je shvatila da ništa ne može pokolebati Ramu. Potom je zamolila:» O sine
moj, ako si odlučan izvršiti zapovijed Svoga oca, tada mi molim Te dopusti da Te pratim u
šumu.»

Rama odgovori:» Draga majko, ako ostaviš Moga oca sada kada ga je prevarila Kaikeyi, On
će se zasigurno odreći svoga života. Najviša dužnost čestite i moralne žene je da ni u kakvim
okolnostima ne napusti svoga muža. Dok god živi, on je njezin gospodar. Bez obzira kakoje
žena plemenita i religiozna čini grijeh ako prestane služiti svoga muža. Ženina je dužnost da
zadovolji i pokori se svome mužu, i nikom drugom. Stoga Te molim, ostani s Mojim ocem i
čekaj Me, jer ja ću se bez dvojbe vratiti nakon četrnaest godina.»

Kausalya je napustila svaku nadu da će pratiti Ramu te se najzad složila da Mu da svoje

blagoslove. Nakon što je Rami dala svoje dopuštenje da ode u šumu, Kausalya je naredila
bhramanama da izvrše žrtvovanje za dobrobit njenoga sina. Kausalya je izjavila: «Brzo se
vrati kako bi se vratila moja sreća. Neka pravednost bude Tvoj zaštitnik. Neka Te štite
polubogovi, a nebeska oružja neka Te brane. Neka Te štite nebo i zemlja, zrak, vjetar, zemlja i
voda te sva pokretna i nepokretna bića. Neka Te štite dan i noć , sunce i mjesec. Budi sretan, o
Rama, jer moj će blagoslov ići sa Tobom!»

48
Sita nije čula ništa o Raminom progonstvu. Mnogo Ga je sati čekala u veselom iščekivanju.
Kada je Rama konačno ušao u njenu sobu, Sita je odmah opazila da je blijed, oznojen i ne
velikoj muci. Isto tako, Ramu nije pratila uobičajena kraljevska svita. Sita upita:» Dragi moj
Rama, što se događa? U čemu je stvar?»

Bez oklijevanja, Rama odgovori:» Moj mi je otac naredio da napustim kraljevstvo te odem
prebivati u šumu. Bharata će biti ustoličen kao prijestolonasljednik na kraljevskom prijestolju.
Iskoristivši dva blagoslova koje joj je Moj otac dao davno prije, Kaikeyi je zatražila da njen
sin bude ustoličen, a ja protjeran u šumu.»

«Draga Moja Sita, nemam drugog izbora nego da se pokorim očevoj naredbi. Međutim, želim
da ti ostaneš ovdje. Svakodnevno odlazi odavati poštovanje do stopala Moga oca te bez
pogovora slijedi Bharatine naredbe. Najdraža Moja, došao sam ovamo samo da Te vidim prije
no što odem u šumu.»

Čuvši Ramine riječi, Sita se jako uznemirila. S ljutnjom nastalom iz ljubavi, ona odgovori:» O
Rama, mužu moj, najbolji od ljudi, kakav mi to savjet daješ? Dužnost je žene da dijeli
muževljevu sudbinu. Je te MORAM pratiti u šumu.»

«Otac, majka, brat , sin i snaha, svi imaju svoje odvojeno postojanje. Žena, naprotiv, nema
izbora nego da slijedi svoga muža. Ne mogu potražiti utočište ni u kom drugom, pa čak ni u
sebi. Moj muž je moje jedino utočište. Stoga sam odlučna da Te slijedi. Hodat ću pored Tebe i
jesti samo nakon što si Ti već jeo. Nikada neću učiniti ništa da Te ozlovoljim te ću ostati
sretna koračajući brežuljcima, jezerima i rijekama. Nikada se neću umoriti jer ću se osjećati
sigurnom pod Tvojom brigom. Neću poželjeti živjeti čak ni u raju, ako Tebe tamo nema. O
Rama, Ti si jedini kojeg volim, Bez Tebe sigurno ću umrijeti.»

Zbog njene slabosti, Rama nije želio Situ povesti sa sobom. Tako je, pokušavajući je
obeshrabiti , Rama kazao:» O nježna gospo, osoba u šumi treba podnositi velike neudobnosti.
Tamo nema mekih kreveta da se na njih legne te treba podnositi snažne napade prekomjerne
vrućine, hladnoće i pljuskove kiše. U šumi možeš jesti samo voće i korijenje. Uvijek postoji
opasnost od divljih životinja koje vrebaju u potrazi za plijenom. Razmotrivši ove uvjete,
nikada ti ne bih mogao dopustiti da Me pratiš u šumu.»

Zbog Raminih riječi odbijanja Sita je pri pomisli na odvojenost od svog gospodara zadrhtala
sa strahom. Dok su se biserolike suze kotrljale niz njene obraze poput vodr koja pada sa
lotosovog lista, Sita odgovori:» Dok god ostanem s Tobom, nijedna neudobnost ili opasnost
neće imati posljedica. O Rama, bez svog muža žena ne može živjeti. Ako mi ne dopustiš da
idem s Tobom, popit ću otrov, ući u vatru ili se utopiti te se tako odreći svog života.»

«Prije mog vjenčanja, astrolog je predskazao da ću dio svog života morati provesti u šumu.
Stoga, dragi moj mužu, znam da je moja sudbina da Te pratim. Biti s Tobom je raj, a živjeti
bez Tebe je pakao. Stoga, moraš me povesti sa Sobom.»

Rama i dalje nije želio dopustiti Siti da Ga prati u izgnanstvo. Sita se osjećala kao da pada u
veliki ponor nesreće. Tako je postala gotovo luda bojeći se odvojenosti od Svoga muža. Ne
mogavši više podnositi Raminu tvrdoglavost, Sita Ga je počela koriti: »Moj je otac grdno
pogriješio izabravši Tebe za zeta! Kako možeš i pomisliti napustiti Svoju ženu koja se udala
za Tebe prije puberteta. Zar ćeš ju ostaviti nezaštićenu i izloženu pogledima drugih?

49
Stanovnici Ayodhye su budalasti kada tvrde:”Rama je sjajan poput sunca – Njegovim
slavama nema premca. Neću ostati ovdje sama dok Ti odlaziš u šumu. Ili ćeš me povesti sa
Sobom ili ću popiti otrov i umrijeti!»

Gorko plačući, srca izmučena žalošću, Sita je bila na rubu nesvjesti. Vidjevši njeno želosno
stanje, Rama to više nije mogao podnijeti. Njegovo srce e omekšalo te je uzeo Svoju dragu
Situ u Svoje narjučje. Rama ju je potom uvjerio da će Ga moći pratiti. (5)

(5) Srila Prabhupada komentira: » U Vedskoj civilizaciji postoje tisuće sličnih primjera
kraljica koje se odriču i posvećene su muževima. Božica sreće Majka Sita, slijedila je svog
muža, Ramacandru kada je On otišao u šumu. Gospodin Ramacandra je otišao u šumu
povinovavši se zapovijedi Svoga oca, Maharaja Dasarathe, ali Majci Siti nije bilo isto
naređeno. Pored toga, ona je dobrovoljno prihvatila put svoga muža. Takve su kraljice također
poučavale ljude pokazujući im kako postati čestita žena i slijediti muža u svakom stadiju
života. Kada je muž kralj, ona sjedi pored njega kao kraljica, a kada on ode u šumu, ona ga
također slijedi, unatoč svim teškoćama koje mora tolerirati živeći u šumi.»

«Voljena Sita» počeo je Rama,»Pokušao sam te odgovoriti samo zato što nisam shvaćao
stvarno stanje tvoga uma. O Sita, ne bih te više mogao napustiti isto kao što se mudrac ne
može odreći svog osjećaja samilosti. Kako bih ikada mogao biti miran znajući da si ti
nesretna? Odi stoga te daj u milostinju brahmanama sve svoje dragocjenosti, odjeću, nakit i
sve što posjeduješ.»

Kad je Sita veselo otišla, Laksmana, koji je u blizini stajao, prišao je i uhvatio Ramina
lotosova stopala. Očiju ispunjenih suzama, Laksmana je zamolio:» O Rama, molim Te
dopusti i Meni da Te pratim u šumu.»

Nadajući se da će obeshrabriti Laksmana, Rama odgovori:» Dragi Moj brate, Ti trebaš ostati
ovdje u Ayodhyi da služiš Naše dvije majke, Kausalyu i Sumitru. Bez Tvoje zaštite, Kaikeyi
će se sigurno prema njima loše ponašati.»

Na to Laksmana odgovori: «Zasigurno će se Naš brat Bharata za sve pobrinuti. Nema potrebe
biti u tjeskobi zbog Naših majki. O Rama, dok Ti putuješ kroz šumu, koračat ću na čelu s
lukom u ruci kako bi omogućio Tebi i Siti da uživate u ljepoti krajolika. Također ću sakupljati
voće i korijenje dok Vi spavate, i stajati u blizini da Vas čuvam.»

Najzad se Rama složio. Potom je naredio Laksmanu:» U redu, možeš poći, no najprije se
oprosti od Svoje majke. Nakon toga, donesi dva moćna luka koje je Varuna dao Maharaja
Janaki, neprobojan oklop, dva neiscrpna tobolca i par moćnih mačeva. Odaj poštovanje
Vasisthi te se vrati ovamo s oružjem, pa ćemo poći.»

Ispunivši Ramine naredbe, Laksmana se vratio. Rama Ga je potom zamolio da okupi najbolje
brahmane kako bi im mogao podijeliti sve Svoje posjede u milostinju. Ubrzo su nakon toga
Suyajna, Vasisthin sin te sinovi Agastye i Visvamitre stigli u kraljevsku palaču.

Nakon što ih je dolično pozdravio, Rama je uputio Svoje podanike da paze na Njihove palače
u Njihovom odsustvu. Rama je potom naredio Svom blagajniku da iznese pred njih svo

50
Njegovo bogatstvo. Nakon toga, visoka se planina zlata i dragulja složila skupa s drugim
dragocjenostima, poput odjeće, kočija i životinja. Na taj je način Rama počeo dijeliti Svoje
posjede.

U to je vrijeme brahmana po imenu Trijata prebivao u šumi u blizini Ayodhye. Zbog svog
iznimnog siromaštva, brahmana je bio vrlo slab i krhak. Njegova ga je žena molila da ode u
Ayodhyu zatražiti nešto milostinje od Rame. Potom se brahmana uputio, te je stigao upravo
kada je Rama dijelio Svoje bogatstvo. Kada Mu je brahmana prišao i opisao svoje stanje
neimaštine, Rama je, šaleći se, odgovorio:»Uzmi ovaj štap i baci ga najdalje što možeš. Dat
ću ti onoliko krava koliko taj štap pređe.»

Trijata je učvrstio svoj pojas te potom uzbuđeno bacio svoj štap u zrak. Na sveopće
iznenađenje, njegov se štap vinuo sve do preko Sarayu te se spustio između stada tisuće krava
koje su pasle od ruba rijeke pa sve do mjesta gdje je sletio njegov štap. Rama je potom zagrlio
brahmanu, kazavši:» Molim te nemoj da te uvrijedi Moja šala. Samo sam želio da prikažeš
svoje brahmanske vještine.»

Nakon toga Rama je dao sve što je posjedovao. Osigurao je da nijedan brahmana, rođak,
podanik ili prosjak ne propusti primiti milostinju toga dana.

Rama, Sita i Laksmana su zatim produžili pješice kroz ulice Ayodhye prema palači Maharaja
Dasarathe. Građani koji su promatrali Ramu kako prolazi na taj način ,bilo sa svojih
sedmerokatnih gospodarskih kuća, bilo iz gomile na ulici, svi su postali jako ožalošćeni.
Plakali su :»O, kako je nesretno da čak i obični ljudi sada mogu vidjeti Situ, koja se nikada
prije nije pojavljivala u javnosti. Povest ćemo svoje obitelji da pratimo Ramu pa će Ayodhya
postati poput nenastanjene šume, a šuma će postati poput gusto naseljena grada.»

Kad je Rama ušao u Kaikeyine stambene prostorije ugledao je Sumantru te zatražio od

kočijaša da najavi Njegovo prisustvo kralju. Čuvši o Raminom dolasku, Maharaja Dasaratha
je naložio Sumantri da okupi njegove supruge kako bi se mogao sastati sa sinom u njihovom
prisustvu. Nedugo zatim 350 je mladih sluškinja došlo i okružilo Kausalyu. Potom, kada je
Rama , praćen Sitom i Laksmanom, ušao u sobu Svoga oca, Kralj Dasaratha je potrčao da Ga
zagrli. Preplavljem žalošću, kralj se onesvjestio prije no što je došao do svog voljenog sina.
Na to je Rama pohitao naprijed te podigao Svog oca u Svoje narjučje, dok su ljudi svuda
unaokolo plakali od boli.

Nakon što je doveden do svog ležaja, Dasaratha je povratio svijest. Rama potom reče:»Dragi
Moj oče, došao sam da se oprostim s tobom. Molim te, daj Mi dopuštenje da otputujem u
šumu sa Sitom i Laksmanom.»

Maharaja Dasaratha opet zamoli: »Rama, molim Te, prihvati moj savjet. Odmah me zarobi te
zatim silom zauzmi kraljevsko prijestolje. Nitko Te ne može zaustaviti.»

Rama odgovori:»Dragi oče, nemam želje postići suverenitet nad zemljom ili kraljevsko
obilje.»

Maharaja Dasaratha odvrati:»Možeš otići s mojim blagoslovom, ali molim Te ostani ovdje još
jedan dan kako bih imao priliku da Te vidim.»

51
Međutim, Rama odgovori:» Ja moram odmah otići. Moja je dužnost ispuniti tvoje obećanje i
učiniti kako Mi je Kaikeyi naredila. Moram smjesta otići u šumu.»

Maharaja Dasaratha je zatim zagrlio Ramu te se nakon toga opet onesvijestio. Sumantra, koji
je jako jecao, također je pao na tlo. Svi su, osim Kaikeyi, glasno žalosno plakali.

Sumantra je bio najintimniji pratilac kraljevske obitelji. Tako je on, više od svih drugih, patio
zbog nevolje pred njima. Nejdnom je Sumantra prišao Kaikeyi te je počeo oštro prekoravati,
govoreći:» O zla ženo! Tjerajući Ramu postat ćeš ubojica svog vlastitog muža. Tvoji sebični
prohtjevi krše religiozni princip da kraljevstvo treba biti predano najstarijem sinu. Uistinu,
pobrat ćeš gorke plodove svojih zlih djela, jer kada Rama ode, svi će Ga brahmane slijediti.
Tako će tvoje kraljevstvo biti lišeno svih povoljnosti. Reći ću ti nešto za tvoju dobrobit:

«Jednom davno, tvoj je otac, Kekaya primio blagoslov od rsija koji mu je omogućio da
razumije sve jezike - čak i jezike životinja. Međutim, u davanju blagoslova, rsi je postavio
jedan uvjet- ako Kekaya ikada otkrije značenje bilo kojeg govora kojeg čuje od životinja,
umrijet će.

«Jednom kasnije, kralj je čuo kreštav ptičji plač. Kako je razumio njegovo značenje, počeo se
od srca smijati. Međutim, kraljica, tvoja majka, je mislila da se kralj smije njoj, te je stoga
zahtijevala da dozna što mu je tako zabavno. Kralj je zato obavijestio kraljicu o rsijevom
blagoslovu, upozoreći je da će umrijeti ako otkrije što je ptica rekla. Budalasta je, međutim,
kraljica, bila tako tvrdoglava i ljubomorna da je odgovorila:»Možeš umrijeti ili živjeti, ne
zanima me. Jedino insistiram da mi kažeš zašto se smiješ.»

Teško uvrijeđeni je kralj zatim otišao rsiju koji mu je dao blagoslov te objasnio svoj nezgodan
položaj. Rsi je savjetovao da ne otkrije ptičji govor te da bi trebao prekoriti kraljicu zbog
njene drskosti. Ozboljno shvativši rsijeve riječi, Maharaja Kekaya je skupio svoju hrabrost te
oštro prekorio svoju ženu. Nakon toga je dugo sretno živio.

Na isti se način, Kaikeyi, ti drsko ponašaš prema svome mužu. Priznaj svoju grešku i odbaci
svoj zli plan.» Kaikeyi , međutim , to nije dirnulo.

Tako je, shvativiši da je Ramino progonstvo neizbježno, Maharaja Dasaratha naredio

Sumantri: »Spremi jednu aksauhini vojnika i organiziraj mnogo trgovaca, lovaca i kraljevskih
blagajnika da prate Ramu u izgnanstvu. Iako će prebivati u šumi, moj voljeni sin ne mora ići
bez predmeta udobnosti i uživanja.»

Čuvši to, Kaikeyi je uhvatio strah: »Bharata neće prihvatiti kraljevstvo ako ga ti lišiš svih
njegovih bogatstava prije Njegova ustoličenja.

Postajući sve slabiji Dasaratha reče:»Ako ne dopustiš Rami da udobno ode u šumu, onda ću ja
osobno povesti sa sobom sve stanovnike da Ga pratimo.»

Kaikeyi se obrecnula: »U našoj dinastiji postoji primjer kako je kralj Sagara protjerao svog
sina, Asamanjasu. Stoga, ti bi trebao odbaciti Ramu na sličan način.»

52
Čuvši to, stariji je ministar Siddharta. uzvratio:»Asamanjasa je uživao u utapljanju druge
djece u rijeci Sarayu. Kada su se građani na to žalili kralju Sagari, on je odbacio svog
okrutnog sina. Kako vrijedi ta usporedba? Koja je Ramina greška?

Rama se ubaci: »Dragi moj oče, molim te ne uznemiravaj se. Nemam koristi od kraljevske
udobnosti koju želiš za Mene. Neka Mi Kaikeyine sluškinje odmah donesu koru drveta kako
bih mogao odjenuti prikladnu odjeću za moj život u šumi.»

Čuvši taj zahtjev, besramna je Kaikeyi osobno otišla i donijela odjeću načinjenu od kore
drveta te zatražila Ramu da ju odjene. Bez oklijevanja , Rama i Laksmana su poslušno skinuli
Svoju kraljevsku odjeću te odjenuli odjeću koju Im je Kaikeyi dala.

Sita je, međutim, bila nesretna kada je primila Svoju haljinu načinjenu od kusa trave i kore
drveta, a njene su se oči napunile suzama. Kada je pokušala odjenuti haljinu, stalno je klizila
jer ona uopće nije bila navikla na takvu odjeću. Rama je onda uzeo haljinu od kore drveta te je
ogrnuo oko Sitinog svilenog sarija. Vasistha to nije mogao podnijeti . Sa suzama u očima
zadržao je Ramu i ukorio Kaikeyi oštrim riječima:»Ti bijedna ženo, zar ne vidiš da su svi
spremni slijediti Ramu? Zaista, shvatit ćeš da će Ga čak i Bharata i Satrughna slijediti
ostavljajući te samu da vladaš praznim kraljevstvom. Barem dozvoli Siti da ode u šumu u
udobnoj odjeći i da bude nošena na nekom prijevoznom sredstvu.

Sita je međutim bila odlučna da slijedi primjer Svog muža te je zadržala na sebi šumsku
odjeću. Vidjevši Situ odjevenu na taj način, stanovnici palače su počeli proklinjati Dasarathu
oštrim riječima. Čuvši njihov razgovor, kralj je izgubio svo zanimanje za nastavak svog
života.

Otprilike jedan sat Maharaja Dasaratha je bio u bunilu, mumljajući sam sebi riječi prijekora.
Kasnije, kada se kralj malo više sabrao, naredio je Sumantri da dovede kočiju koja će odvesti
Ramu u šumu.

Upravo je tada Kausalya zagrlila Situ i dala joj slijedeći ženski savjet. »Dobro je poznato da
će, tijekom perioda nesreće, žene napustiti čak i najpravednije i ljubljene muževe. Takve zle
žene zaboravljaju sve prošle usluge i ništa ih ne može vezati. Zbog nezahvalnosti, takve
sebične žene ne mogu biti kontrolirane mudrošću, darovima pa čak ni brakom. Međutim,
također postoje i žene koje su po prirodi nježne, istinoljubive i pokorne. Stoga, one iznad
svega poštuju svoje muževe. O Sita, molim te ne preziri mog sina na račun Njegovog
izgnanstva. Neka On, u svim okolnostima, ostane tvoj obožavani Gospodin.»

Sita je prihvatila njene riječi sklopljenih ruku te je odgovorila: »Dobro znam svoju dužnost
prema svom mužu. Molim te ne govori mi o nevjernim ženama. Moja privrženost Rami je
poput vezanosti mjesečine za mjesec. Ne postoji vina bez žica, ili kočija bez kotača. Slično
tome, nema budućnosti za ženu bez muža, čak i ako ona posjeduje tisuću sinova. Rama je moj
Gospodar i uvijek će to ostati. Kako bih Ga mogla prezirati?»

Kausalya je počela jecati, misleći na predstojeću odvojenost od svoga sina. Pokušavajući ju

utješiti, Rama ju je uvjeravao da će vrijeme brzo proći. Onda se oprostio od Svojih pomajki,
dok su one glasno jecale. Rama je onda otišao i obuhvatio stopala Svoga oca.

53
Okruživši kralja sa Sitom i Laksmanom, Rama se poklonio pred Svojom majkom i ocem.
Potom, bez daljnjeg odlaganja, Rama, Sita i Laksmana su se popeli na kočiju i otputovali za
šumu.

Tako je Gospodin Ramacandra napustio Svoje kraljevstvo, obilje, prijatelje, dobronamjernike,

prebivalište i sve drugo, baš kao što oslobođena duša napušta svoj život, te otišao u šumu sa
Sitom i Laksmanom.

Maharaja Dasaratha je zadržao svoj pogled usredotočen na prašinu koju je podigla kočija dok
je polako nestajala na horizontu. Najzad, nakon što je izgubio iz vida Raminu kočiju , kralj se
onesvijestio i pao na tlo.Kada su Kausalya i Kaikeyi pohitale da ga podignu, Dasaratha je
zabranio mlađoj kraljici, govoreći: »Ne dodiruj me. Odričem te se. Ne želim te više vidjeti.»

Kausalya je podigla muža, i dok ga je vraćala primjetila je da su sve radnje i trgovine

zatvorene, a građane je prožela turobnost. Ušavši u svoju palaču, kralj je zatražio da ga
odvedu u Kausalyin stan. «Od sada nadalje,» kralj je objavio posrnutoga glasa, »ostat ću samo
ovdje.»

Maharaja Dasaratha je proveo noć s velikim poteškoćama. Osjećao je da je gubljenje Rame

poput uništenja univerzuma.Vidjevši kralja i Kausalyu u tako jadnom stanju, Sumitra ih je
pokušao umiriti: »Molim vas, ne jadikujte za svojim sinom jer su Sita i Laksmana sa Njim.
Rama neće osjetiti ni najmanju poteškoću. Uistinu, Rama nije neko obično ljudko biće, nego
Bog osobno, svjetlost sunca i kontrolor vječnog vremena. Dok Rama prebiva u šumi, Zemlja
Osobno i sve prirodne pojave uključit će se u Njegovo predano služenje. Imajte vjeru da ćete
jednog dana ugledati povratak svog voljenog sina. Vaše jadikovanje nema nikakve svrhe. Već
su stanovnici Ayodhye praktički zaustavili sve aktivnosti od tuge. Vi morate umiriti podanike
i ne dopustiti im da postanu plijen boli.»

U međuvremenu su neki građani slijedili Raminu kočiju u šumu, preklinjući Ga da se vrati.

Rama im reče:»Ne mogu prekršiti Svoj zavjet. Želja Mi je da položite u Bharatu istu ljubav
kakvu imate prema Meni.»

Dok su putovali, Rama opazi kako je nekim starijim brahmanama bilo teško držati korak sa
Njegovom kočijom. Čuvši njihove tjeskobne molitve, Rama je osjetio veliku samilost te je
sišao sa kočije. Potom je zajedno sa Sitom i Laksmanom nastavio pješice, dopuštajući
brahmanama da Ga sustignu. Ipak, Rama nije okretao glavu unatrag jer je bio odlučan
savršeno održati Svoj zavjet. Tako su, dok su brahmane neprestano preklinjali Ramu da se
vrati natrag, došli do obale rijeke Tamasa.

Dok se sunce navlačilo preko horizonta, Sumantra i Laksmana su odabrali mjesto gdje će se
navečer odmoriti. Onda, nakon što su izgladili tlo, načinili su ležaj od lišća za Ramu. Kada je
On legao sa Sitom, Rama je ubrzo zaspao. U blizini, Laksmana je ostao budan cijele noći,
slaveći Svog starijeg brata sa Sumantrom.

Rano slijedećeg jutra, kada se Rama probudio, vidio je da neki stanovnici Ayodhye spavaju u
blizini. «Samo pogledaj kako mnogo nas stanovnici vole, Laksmana.»reče Rama, »Neće
54
napustiti svoju odlučnost da me slijede, pokušavajući Me dovesti natrag u Ayodhyu. Potpuno
su zaboravili na svoje domove i obitelji. Oni ne bi trebali biti opterećeni Kaikeyinim
prokletstvom kao što smo Mi. Hajde, pođimo prije no što se probude.»

Smislivši plan, On reče Laksmanu:»Neka Sumantra odveze kočiju na takav način da građani
postanu zbunjeni i onemogućeni da nas dalje slijede.»

Nakon što su prešli rijeku Tamasa, Rama je poučio Sumantru da vozi kočiju na jasno vidljivoj
stazi, istovremeno poduzimajući dvosmislene mjere koje će obmanuti građane te da se potom
vrati. Sumantra je onda otišao, a kada se vratio nakon nekog vremena, Rama, Laksmana i Sita
su se popeli na kočiju te nastavili nizbrdo drugom stazom u šumu.

Kada su se građani probudili, gledali su u svim pravcima ne bi li ugledali svog voljenog

Gospodina. Očajnički tražeći posvuda, pronašli su tragove kotača, ali nakon neke
udaljenosti,tragovi su odjednom prestali. Nemoćni da odrede kojim putem poći, ljudi su zurili
u daljinu i jecali.

Kada je Rama otišao ljudi su međusobno prilazili jedni drugima, govoreći: »Kako se možemo
vratiti u Ayodhyu bez Rame? Što će žene i djeca reći kada Ga ne uspijemo vratiti natrag?
Koja je korist od života na ovom mjestu bez predivnog mjesecolikog Raminog lica? Koja je
korist od muža ili djece ili vlastitog života? Koja je korist od kućnih zadovoljstava bez kćeri
kralja Janake i lotosookog Rame?»

Bez alternative i utučeni, građani su se vratili u Ayodhyu. Kada su domaćice vidjele da su se

muškarci vratili bez Rame, prišle su im sa okrutnim, oštrim riječima. Mnogi su jednostavno
sjeli i zajecali. Zbog šoka, neki nisu mogli govoriti ni slušati.

Svi su u Ayodhyi počeli proklinjati Kaikeyi, zaklinjući se da nikad neće živjeti pod njezinom
vladavinom. Tako je život u Ayodhyi gotovo stao, izgledajući poput velikog oceana čije su se
vode isušile. Brahmane su zanemarivali svoje dužnosti, a trgovci su prestali voditi svoje
poslove. Kućedomaćini nisu više tratili vrijeme na pripremanje obroka, a domaće su životinje
dopustile da im trava ispada iz ustiju, kao da su ošamućene, krave nisu davale mlijeko svojoj
teladi, a majke nisu više osjećale sreću u pozdravljanju svojih sinova. Čak su i zvijezde na
nebu poprimile ozbiljan izgled.

Izmučeni žalošću nitko u Ayodhyi nije mogao niti jesti niti se razonoditi. Uistinu, svi su
izgledali beživotno, jer su bili uronjeni u osjećaje odvojenosti od Rame.

Dok je Rama putovao kroz različita područja, sela i šume, čuo je ljude koji su proklinjali
Dasarathu i Kaikeyi što su Ga prognali. Najzad, nakon prelaza preko rijeka Vedasruti i
Gomati, Rama je stigao do rijeke Syandika koja je obilježavala južnu granicu provincije
Kosala.

Rama je sišao sa kočije i skloplljenih se ruku okrenuo prema Ayodhyi da bi se oprostio od

Svog rodnog mjesta. Mnogo je lokalnog stanovništva slijedilo Ramu i kada je zatražio od njih
da se vrate kući, glasno su zaplakali , nesposobni da odu. Tako se Rama brzo odvezao dalje,
nadajući se smanjiti njihovu bol.

55
Kada su došli do Gange, Rama je zamolio Sumantru da zaustavi kočiju ispod velikog drveta
na obali. Kralj ovog područja zvao se Guha, Nisada po rođenju i bliski Ramin prijatelj. Kada
je Guha čuo o Raminom dolasku, ushićeno je došao da Ga susretne, zajedno sa svojim
ministrima i rođacima.

Iako rođen u obitelji Nisada, pripadajući nižoj kasti, kralj Guha je imao sve odlike velikog
bhakte. Bio je miroljubiv, samoovladan, ponizan, snošljiv te je davao milostinju. Uistinu, bio
je čak i iznad brahmane jer je bio potpuno predani Gospodinov bhakta. Velika je pogreška
misliti da je čovjekova kasta određena njegovim rođenjem. To nije vedski zaključak. Ustvari,
kasta je određena odlikom.

Vidjevši Guhino približavanje, Rama i Laksmana su krenuli naprijed da se pozdrave, a Nisada

kralj je zagrlio Ramu s velikom privrženošću. Ožalošćen kad je ugledao dvojicu braće
odjevenih u šumsku odjeću, Guha reče:» Dragi moj Rama , moje je kraljevstvo Tvoje koliko i
moje. Stoga se posluži svime kao da si u Ayodhyi. Počašćen sam što si moj gost.»

Guha je donio raskošnu hranu, udobne krevete i sredstva obožavanja da bi kraljevski ugostio
Ramu . Rama je bio zadovoljan kad je to vidio, te je zagrlio Guhu, rekavši:»U srcu prihvaćam
sve što si Mi ponudio. Međutim, budući da sam prihvatio zavjet nositi samo kusa travu, koru
drveta i jelenju kožu, te jesti voće i korijenje, ne mogu iskoristiti ove darove. Stoga te molim,
odnesi to što si donio, osim hrane jer njome mogu nahraniti konje jer oni su najomiljeniji
konji Maharaja Dasarathe.»

Na to je Guha dao raskošnu gozbu konjima. Rama je uzeo samo malo vode jer je tog dana
postio u čast Gange. Te su noći Sita i Rama spavali podno jednog drveta dok su Ih Guha i
Laksmana čuvali. Iako je Guha zamolio Laksmana da se također odmori, On je to odbio
učiniti dok Rama i Sita spavaju.

Slijedećeg je jutra Rama odlučio prijeći Gangu. Čuvši Njegovu odluku, Guha je naredio
svojim ljudima da iznesu prekrasan brod da ih prenese preko . Kada je brod stigao Rama reče
Sumantri: » Molim te vrati se sada u Ayodhyu i služi Maharaja Dasarathu. Pokušaj se sabrati
kako bi mogao umiriti druge. Bio si nam od velike pomoći, ali od sada nadalje ćemo putovati
pješice.»

Sumantra je molio Ramu za dopuštenje da Ga prati u šumu. Rama je, međutim , inzistirao:»
Molim te odi i služi Mog jadnog oca. Nemoj biti žalostan jer Mi ćemo se sigurno vratiti za
četrnaest godina. Reci Mojim roditeljima da sam dobro i požuri kralja da ustoliči Bharatu bez
odlaganja. Također te molim, zamoli Bharatu u Moje ime da se ophodi jednako prema svim
Svojim majkama.»

Nesposoban i pomisliti da će napustiti Rama, Sumantra je razložio: »Kada se vratim u

Ayodhyu sam na ovoj kočiji, ljudi će postati još stotinu puta nesretniji. O Rama, molim Te
dopusti mi da Te pratim. Ako me ostaviš moj će život postati nepodnošljiv. Sigurno ću ući u
vatru ili se utopiti. «

Rama na to odgovori: » Šaljem te natrag u Ayodhyu kako bi Kaikeyi bila uvjerena da sam
ušao u šumu. Ako se ne vratiš sa ovom kočijom, tada će u njenom umu uvijek ostati neki strah
da bih se svakoga časa mogao vratiti.»

56
Okrenuvši se prema Guhi, Rama reče:» Ne želim živjeti u šumi okružen prijateljima i
slugama. Otići ću na nenaseljeno mjesto i živjeti kao rsi. Stoga te molim , donesi Mi mliječni
ekstrakt banyan drveta da bih mogao zamrsiti Svoju kosu.»

Kada je Guha donio sastojak, Rama i Laksmana su ga upotrijebili da bi zamrsili Svoju kosu te
su tako izgledali poput isposnika koji prebivaju u šumi. Potom, opraštajući se od Guhe, Sita ,
Rama i Laksmana popeli su se na brod te otišli.

Kada je brod došao do sredine rijeke Sita je uputila molitve Majci Gangi, moleći se za Njihov
siguran povratak u Ayodhyu. Potom, kad se njih troje iskrcalo na dalekoj obali, nastavili su
Svoje putovanje. Rama je zatim poučio Laksmana da pažljivo štiti Situ hodajući na čelu.
Tako je Laksamna hodao na čelu, Sita je ostala u sredini, a Rama ih je pozadi slijedio.

Kada je pala noć uzeli su utočište golemog drveta. Obojica, i Rama i Laksmana, ostali su
budni cijele noći da bi štitili Situ. Te je noći, dok su razgovarali, Rama opet molio Laksmana
da se vrati u Ayodhyu da štiti Njihove majke od Kaikeyinog proganjanja. I doista, dok je
mislio o Svojoj jadnoj majci, Ramu su preplavili osjećaji, a Njegovo su lice prekrile suze.
Dok Ga je tješio, Laksmana Ga je uspio uvjeriti da On ne bi mogao živjeti u Njegovoj
odsutnosti te Mu je najzad Rama dopustio da ostane.

Slijedećeg su jutra Rama, Sita i Laksmana opet krenuli na put. Nakon što su prohodali
određenu udaljenost došli su do sastavaka rijeka Gange i Yamune. Želeći susresti velikog rsija
Bharadvaju koji je tamo živio , Rama je prišao njegovom asramu te čekao vani dopuštenje da
uđe.

Uskoro je rsijev učenik došao pozdraviti Ramu te Ga je uveo unutra. Rama je ugledao
Bharadvaju koji je sjedio u meditaciji okružen mnogim učenicima. Rama se predstavio te
potom ispričao događaje vezane za Njegov dolazak u šumu.

Zatim je Bharadvaja ponudio Rami, Siti i Laksmanu lijep doček te ih poslužio sa mnogo vrsta
hrane spravljene od korijenja i voća. Potom im je rsi ponudio ugodan smještaj, rekavši.» O
Rama, očekivao sam Tvoj dolazak od kada sam čuo o Tvom izgnanstvu. Želio bih da možeš
provesti četrnaest godina ovdje, mirno u mom asramu. S mojim učenicima, Tebi na
raspolaganju, ne bi ti bilo neugodno.»

Smiješeći se, Rama odgovori:» O najbolji od rsija, tvoja je ponuda vrlo ljubazna. Međutim,
kada bih prebivao ovdje, bojim se da bi Me mnogo ljudi došlo vidjeti, budući da je tvoj asram
tako blizu Ayodhyi. Stoga Mi savjetuj neko osamljeno mjesto gdje mogu ostati ispuniti Svoj
zavjet šumskog života.»

Bharadvaja na to predloži:» Možeš otići na planinu Citrakuta, nekih 60 milja odavde. Kad
pređeš rijeku Yamunu , potraži golemo banyanovo stablo nazvano Syama. Tada ćeš znati da
hodaš u pravom smjeru. Cijelo područje Citrakuta je na prekrasnom položaju sa kaskadnim
slapovima i vijugavim rijekama. Plač paunova i kukavica će oživjeti Tvoje uši, a posvuda ima
u izobilju voća i meda. Poput nebeskog brežuljka Gandhamadana, to je najprikladnije mjesto
za sprovođenje života savršeno u odlici vrline.»

Nakon što su proveli noć u Bharadvajinom asramu, Rama, Sita i Laksmana su se oprostili od
rsija te otputovali. Kasnije toga dana, na obali Yamune, Rama i Laksmana su pripremili

57
veliku splav za prelaženje preko rijeke. Kad su došli do sredine rijeke Sita je uputila molitve
Kalindi.

Stigavši na daleku obalu, ubrzo su došli do banyanovog drveta po imenu Syama. Sita je odala
ponizno poštovanje svetom drvetu te molila za Njihov siguran povratak u Ayodhyu. Zatim,
nakon što su neko vrijeme čekali, Rama , Sita i Laksmana su proveli noć na obali Yamune.

Slijedećeg su jutra nastavili svoje putovanje. Dok su hodali kroz šumu, Sita je zapitkivala
Ramu o svim vrstama biljaka i drveća na koje su putem naišli.Dok je Laksmana hodao na
čelu, s lukom u ruci, Rami je bilo veliko zadovoljstvo opisivati čuda prirode koja su Ih
okruživala.

Na taj su se način Rama , Sita i Laksmana najzad približili brežuljku Citrakuta gdje su na
svoje oduševljenje, našli obilje voća, korijenja, slatke vode i meda. Kada su došli u
Valmikijev asram slavni je rsi radosno primio Ramu, Situ i Laksmana. Pozvani da tamo
stanuju Rama je naredioLaksmanu da donese nešto panjeva te sagradi malu kolibu. Tako je u
kratkom roku Laksamna sagradio lijepo prebivalište, sa zidovima od drvenih kolaca i
slamnatim krovom. Na Ramin je zahtjev Laksmana izvršio uobičajeno žrtvovanje
polubogovima za posvećenje njihovog novog obitavališta. Kada je Rama ušao u novu kolibu,
postao je sretan odbacujući tugu zbog Svog izgnanstva.

U međuvremenu, nakon Raminog odlaska, Guha je posalo uhode da neprimijećeni promatraju

Ramu. Kada su poslali vijesti da je Rama došao u Citrakutu, Sumantra se popeo na svoju
kočiju da započne svoje bolno putovanje natrag u Ayodhyu.

Nakon dva dana, Sumantra je stigao u Ayodhyu te spazio da je grad gotovo opustio. Svi su
duboko žalili zbog odvojenosti od Rame. Zatim, kada se prenio glas o Sumantrinom povratku,
tisuće se građana spustilo na ulice i okupilo oko njega. Nadajući se čuti neke vijesti o
njihovom voljenom Gospodaru, željno su čekali da Sumantra progovori. Kao odgovor na
njihova zabrinuta zapitkivanja, Sumantra objasni:»Lotosooki me je Rama poslao natrag nakon
što je došao do obale Gange. Ne dopuštajući mi da Ga dalje pratim, Rama sada pješice putuje
kroz šumu, sa Sitom i Laksmanom.

Shvaćajući da se Gospodin ne vraća, neki od građana su se onesvijestili, a drugi su jecali:

»Prokleti smo jer ne možemo vidjeti Gospodina Ramu» kazali su, »Alas, mi smo Ga izgubili!
Ali nikada nećemo moći zaboraviti kako nas je s privrženošću gledao i s ljubavlju govorio. Da
li ćemo Ga ikad ponovno vidjeti?» Ljudi su bili pogođeni tugom dok su se prisjećali kako se
Rama brinuo o njihovom blagostanju poput oca koji pazi na svoju djecu.

Sumantra je potom ušao u kraljevsku palaču da bi vidio napaćenog Dasarathu i prenio mu

Gospodinovu poruku. Čuvši da Sumantra govori o Rami, kralj se odmah onesvijestio zbog
osjećaja odvojenosti. Pokušavajući pomoći kralju, Kausalya se također onesvijestila te je i
njoj trebalo pomoći.

Prije no što je Sumantra mogao progovoriti, kraljica reče:» Zašto sada jadikuješ? Ti si taj koji
si tako neljubazno protjerao svog sina u šumu. Ti cijeniš istinu više od svog vlastitog sina, u
kome prebiva sva istina. Ustani, o kralju, da ne bi tvoji sljedbenici početi sumnjati u mudrost

58
tvojih djela. Ako nastaviš jadikovati, tvoji će podanici izgoriti u vatri odvojenosti od
Gospodina Rame!»

Ošinut oštrim Kausalyinim riječima, kralj je došao k sebi. Potom kralj Dasaratha reče: «O
Sumantra, molim te opiši u cjelosti štogod je Rama rekao dok je odlazio. Gdje živi? Što jede?
Svih ovih godina bio je naviknut na raskoš. Kako nježna Sita podnosi život u šumskom
okružju? Zasigurno njeno krhko tijelo ne može podnijeti ogrebotine trnja te goruću toplotu
sunca. A kako je moj voljeni sin Laksmana? Koje su Njegove strogosti? Što On jede? Jesu li
mi poslali kakvu poruku? O Sumantra, preživjet ću samo ako mi odgovoriš. »

Sumantra je znao da se život Maharaje Dasarathe mogao održati jedino slušanjem o Rami.
Stoga je započeo govoriti kako slijedi: » Kad smo se rastajali, Rama mi je naredio da se
vratim u Ayodhyu služiti tebe i Bharatu. Rama se brine samo za tvoje blagostanje i stoga želi
biti siguran da je tvoje obećanje Kaikeyi ispunjeno. Također je zatražio da obavijestim
Njegovu majku, Kausalyu, da je Njemu dobro. Nadalje, o Kausalya, tvoj te je sin zamolio da
uvijek ostaneš predana pravednosti i da obožavaš lotosova stopala svog muža kao što bi
obožavala i od Božanstava.

«Osim toga, zamolio te da ne budeš ponosna na svoj položaj i starost i da se ophodiš se prema
kraljici Kaikeyi kao prema nadređenoj. Isto tako, kralju moj, zamolio je da ustoličiš Bharatu
na prijestolje kao prijestolonasljednika bez odlaganja. Iako je mlad po godinama, On je ipak
kralj i zaslužio je da Ga se poštuje.

«Rama me također zamolio da prenesem poruku Bharati, počevši s tim da bi trebao gledati na
Kausalyu i Sumitru kao što gleda na Svoju vlastitu majku.

«Osim toga, o vladaru, moram te obavijestiti da jadna Sita samo, nesvjesna svega, nepomično
stoji i uzdiše. Nikada prije nije iskusila neimaštinu i nije ostavila nikakvu poruku. Međutim
,kada sam se spremao krenuti, pogledala je kraljevsku kočiju te odjednom briznula u plač.
Kada sam odao poštovanje, otišao sam, no moji su konji lutali jer su i oni bili zaslijepljeni
suzama.

«O vladaru, kad sam se vratio u Ayodhyu, opazio sam da su sva pokretna i nepokretna
stvorenja unutar kraljevstva Kosala u jadnom stanju zbog odovojenosti od Rame, čak je i
drveće, cvijeće i voće uvenulo od žalosti. Rijeke i jezera su presušila, šumske se životinje ne
kreću uokolo, niti gmizavci nisu u potrazi za hranom. U bunarima, lotosovi cvjetovi i ribe su
uginuli.U gradovima diljem tvoga kraljevtva vrtovi su napušteni, a ptice koje su u njima
običavale pjevati, odletjele su. Povrh toga, ugledavši da ova kočija stiže bez Rame, građani su
pali u ošamućeno, gotovo nesvjesno stanje.»

Ošamućeno se stanje koje su iskazali stanovnici Ayodhye pojavljuje kada bhakta ima iskustvo
zanosne patnje, straha, iznenađenja, jadikovanja ili ljutnje zbog Gospodina. Postoji mnogo
primjera bhakta koji su postali ošamućeni kada su pomislili da su izgubili Gospodinovo
društvo. Za vrijeme zabava Gospodina Krsne, mljekarice u Vrndavani su često bile u
ošamućenom stanju, a dječaci pastiri, stariji i krave su bili ošamućeni kada su mislili da će
Kaliya ili neki drugi demon ubiti Krsnu. Simptomi takvog stanja su nemogućnost
govora,prekid pokreta, osjećaj praznine i neizmjerna svjesnost odvojenosti od Svevišnjeg
Gospodina. Takve zanosne osjećaje iskušavaju veliki bhakte koji nemaju materijalnih želja i

59
koji su predali sve lotosovim stopalima Gospodina. Upravo poput stanovnika Vrndavane,
ljudi Ayodhye su bili ošamućeni zbog transcendentalne ljubavi.

Čuvši Sumantrine riječi, Maharaja Dasaratha se još više ražalostio. U napadu očaja, objavio
je: » Moraš me odvesti tamo gdje je Rama, ili moraš Njega nekako dovesti ovdje. Inače ću
umrijeti. Preplavio me ocean žalosti. Dva blagoslova koja sam podario Kaikeyi su obale tog
oceana, a trajanje Raminog izgnanstva je njegov opseg. Moji izdisaji i udisaji su valovi i
vrtlozi.Taj ocean dalje uznemirava voda suza koje Kausalya i drugi liju, guljenje kože sa ruku
u agoniji je skakanje riba u tom oceanu, razbarušena kosa je morska trava, a naš glasni plač je
njegovo hukanje. Kaikeyi je podmorna vatra koja uzrokuje kiše suza, a Mantharine su riječi
krokodili koji uznemiravaju njegove vode.»

Kad je to rekao, Maharaja Dasaratha se ponovno onesvijestio, a Kausalya, koja je gotovo

poludjela od žalosti, sklupčala se na podu. U agoniji kraljica je zavijala: »O Sumantra, ako me
ne odvedeš Rami ovog časa, zasigurno ću umrijeti:»

Sumantra se nadao utješiti kraljicu rekavši: »Kraljice moja, budući da je u društvu Site i
Laksmana, Rama će, unatoč životu u šumi ,provesti Svoje vrijeme prilično sretno.»

Potom se, iako je Kausalya najbolja od žena, počela obraćati Maharaji Dasarathi slijedećim
riječima: »Tvojom greškom moj sin je potjeran te su nas snašle ove bijede. Kako si mogao biti
tako okrutan prema svom vlastitom sinu i Njegovoj nježnoj ženi? Kako će Rama i Sita
podnijeti lijeganje na golo tlo? Kako će se biti sposobni održavati jedući samo sirovo voće i
korijenje? Kako će preživjeti ledenu hladnoću, vjetrove i pljuskove kiše? Kako će se zaštititi
od divljih životinja koje noću lutaju kroz džunglu u potrazi za plijenom?

«Čak i ako Rama preživi te se vrati u Ayodhyu nakon četrnaest godina, Bharata Mu nikad
neće htjeti vratiti prijestolje. Čak i ako bi ga Bharata ponudio, Rama nikad ne bi prihvatio
ništa što je već uživao Njegov mlađi brat. Tako sam nesretna što imam tako bijednog muža
poput tebe! Osnovni ženin oslonac je njen muž. Budući da si ti u potpunosti pod Kaikeyinom
kontrolom, ja sam lišena tog utočišta. Slijedeći ženin oslonac je njen sin, a budući da sam
odvojena od Njega, osuđena sam na propast.»

Kausalyino je jadikovanje bilo toliko bolno slušati da je Maharaja Dasaratha ponovno izgubio
svijest. Tada je Kausalya shvatila kako njen muž pati zbog njezinih riječi njeno je srce
omekšalo.

Kada je kralj povratio svijest, oni su se pomirili te je ispričao slijedeću priču: »Onaj tko ne
razmotri dobre i loše reakcije određenoga djela zasigurno je velika budala. Onaj tko posječe
drveće mangoa da bi uzgajao bodljikavo grmlje će se bez sumnje pokajati u doba žetve.
Protjeravši Ramu u šumu, ja sam zasigurno slijedio ovaj primjer.

Jednom davno, kada sam bio mladi princ, naučio sam kako strijelom pogoditi nevidljiv objekt
samo po zvuku. Jednom, kada sam noću lovio na obalama rijeke Sarayu, čuo sam zvuk koji
mi se činio poput glasa slona. Međutim, kada sam odapeo strijelu u tom smjeru začuo sam
glasan vrisak, a ljudski je glas uzviknuo:»Tko me je tako okrutno pogodio svojom strijelom,
iako sam samo nevini rsi?»

60
«Kad je taj žalostan glas bolno zazvao, potrčao sam u smjeru plača. Tako sam došao do
mladog dječaka isposnika koji je ležao na tlu s mojom strijeliom zabijenom u njegovo tijelo.
Ugledavši me pred sobom, dječak reče:”Moj stari i nepokretni otac i majka me čekaju da im
donesem vode. Nisi ubio samo mene , već i njih. Bez moje brige neće moći nastaviti živjeti .
Molim te, odi i priznaj im da si me smrtno ranio. Prije nego odeš, molim te izvuci ovu strijelu
jer mi zadaje veliku bol.

Maharaja Dasaratha nastavi:» Oklijevao sam da izvučem strijelu jer kada bih to učinio dječak
bi odmah umro. Vidjevši moje kolebanje dječak me uvjerio, rekavši: “Ne boj se, misleći da
ćeš ubiti brahmanu. Otac mi je vaisya, a majka sudra. »

«Kada sam čuo te riječi, izvukao sam strijelu. Čim sam to učinio dječak je napustio svoj život.
Potom sam napunio njegov vrč za vodu te se srcem punim tuge uputio u asram njegovih
roditelja. Tamo sam zatekao stari nemoćni, slijepi par. Čuvši kako prilazim, mislili su da sam
njihov sin te su me počeli oslovljavati nježnim riječima. Srce me je zaboljelo, ali sam skupio
hrabrost te im objasnio kako sam slučajno ubio njihovog sina.

«Ja nisam vaš sin, »objasnio sam, »nego ksatriya po imenu Dasaratha. Zamijenio sam zvuk
vašeg sina koji je skupljao vodu sa zvukom slona koji pije. Uslijed svog neznanja, odapeo
sam strijelu i ubio vašeg sina. Vaša svetosti, molim vas recite mi kako se mogu iskupiti za
svoj grijeh?»

Budući da je Dasaratha bio učeni čovjek znao je da ne može izbjeći posljedicama griješnog
djela. Tako se inteligentno raspitivao o prikladnom načinu iskupljenja. Spisi savjetuju svakom
inteligentnom čovjeku da se iskupi za svoje grijehe prije smrti da izbjegne patnju u slijedećem
životu. Osoba se mora iskupiti sukladno jačini uvrede. Iako mnogi ljudi danas dovode u
pitanje postojanje budućeg života, strogi zakoni karme - akcije i reakcije - djeluju, te nitko
nije izuzet, čak ni na izgovor neznanja. Kada ljudi prekrše Božje zakone i zakone prirode,
moraju ispaštati rezultate, rođenje za rođenjem, možda i silaženjem u niže vrste ili na paklene
planete. Kako bi to izbjegao, Dasaratha se odmah pokušao iskupiti za grijeh.

«Kad su me čuli, starac je odgovorio:”Budući da si dobrovoljno priznao svoj grijeh, neću te

prokleti. Kad bih to učinio, umro bi istoga časa. Kako si mog sina ubio iz neznanja, život će ti
biti pošteđen. Sada me, molim te odvedi do mjesta gdje leži moj sin. “

«Odveo sam slijepi par do mjesta gdje je beživotno ležao njihov sin, a oni su počeli milovati
njegovo tijelo i žalosno plakati. Potom, čim su prolili vodu za otišlu dušu njihovog sina, kralj
Indra se na nebeskoj kočiji pojavio na tom mjestu.

«Čim je uvjerio ostarjele roditelje da će i oni dostići isto uzvišeno odredište kao i njihov sin,
Indra je uzeo dječaka u njegovom nebeskom obliku na rajske planete. Stari su me isposnici
potom prokleli:”Upravo kao što mi sada osjećamo veliku bol zbog smrti svoga sina, ti ćeš
morati osjetiti jednaku tugu zbog odvojenosti od tvoga!” Potom su se stari mudrac i njegova
žena bacili na pogrebnu lomaču svoga sina tako napuštajući svoje živote i uzdižući se na
nebo.

«Draga moja Kausalya, danas berem plodove svog užasnog zločina. Umirem zbog slomljena
srca. Mogu osjetiti kako moć mojih osjetila opada poput vatre u lampi bez ulja. Znam da će

61
me smrt vrlo brzo stići. O kraljice, već sam oslijepio od tuge. Molim te, dotakni me kako bi
bio siguran da si tu.»

Maharaja Dasaratha je nastavio jadikovati u odvojenosti od Rame, potpuno zadubljen u misli

na Njega. Kada je pola noći prošlo, kralj je napustio svoje smrtno tijelo.

Budući da je tako jako volio svog sina, Ramu, Svevišnju Božansku Osobu, kralj Dasaratha je
dosegao Gospodinovo prebivalište u duhovnom nebu, gdje Gospodin Rama vječno vlada.
Svaki bhakta koji uvijek misli na Gospodina dok jede, spava, radi ili se odmara, dostiže
Gospodinovo transcendentalno prebivalište. Stoga je, iako je kralj Dasaratha morao ispaštati
posljedice svoje prošle uvrede, dostigao željeni cilj: vječno druženje s Gospodinom Ramom.

Slijedećeg jutra, kada je straža došla da probude kralja, njegovi su sluge stajali ped vratima
sklopljenih ruku. Međutim, kada su njegove supruge ušle u njegovu sobu, našle su njegovo
tijelo bez ikakva znaka života. Žene su užasnuto zaplakale, trgnuvši iz sna Kausalyu i
Sumitru. Kada su dvije kraljice vidjele da je njihov kralj preminuo, srušile su se na pod u
agoniji. Čuvši tu buku, Kaikyi je također došla. Kada je shvatila da je kralj umro, i ona je
počela žalosno plakati.

Dok je milovala mrtvu glavu svoga muža, Kausalya se oštro obratila Kaikeyi:» Popet ću
kraljevu pogrebnu lomaču kako bih mogla prebivati s njim na mjestu gdje je otišao. Samo
griješna bijednica poput tebe može nastaviti živjeti u odsutnosti svoga muža.»

Ministri su došli i odveli Kausalyu dajući sve od sebe da ju umire. Potom su sačuvali tijelo
Maharaje Dasarathe u bačvi ulja, budući da se pogrebni obredi mogu izvršiti samo u prisustvu
sina.

Lišeni svoga vladara, građane Ayodhye preplavila je turobnost. Nitko nije mogao spavati te
noći. Ljudi su se okupili na ulicama, javno prilazeći Kaikeyi da daju oduška svojoj tuzi.

Slijedećeg su se jutra vodeći brahmane Ayodhye okupili na dvoru, požurujući kraljeve

ministre da ustoliče jednog od kraljevih sinova tog istog dana. Obraćajući se Vasisthi,
Vamadevi, Markandeyi, Kasyani, Gautami i drugim rsijima, brahmane su rekli:»Zemlja bez
kralja je propala. Na takvom mjestu bitange i lopovi iskorištavaju situaciju i bezakonje
preovladava.U kraljevstvu bez vladara vlasništvo nestaje, sinovi ne poštuju očeve, milostinja
je zaboravljena, a religiozno djelovanje opada dok građani iskorištavaju jedni druge.»

Rsiji odgovoriše:» To što govorite je savršeno točno. Kralj je taj koji pravi granicu između
dobra i zla u ovome svijetu. Lišeni dobroga kralja , podanici su poput stoke bez pastira.»

Vasistha predloži: » Budući da je Bharata već izabran za prijestolonasljednika, On treba

odmah biti ustoličen na prijestolju. Neka brzi glasnici odu sada u prijestolnicu kralja Kekaya
te dovedu natrag u Ayodhyu Bharatu i Satrughnu.»

Svi su se složili s prijedlogom te su glasnici poslani s porukom: »O Bharata, zbog hitnog

posla trebaš se vratiti u Ayodhyu .»

62
Te su noći glasnici stigli u Kekayinu prijestolnicu. Bharata je u međuvremenu sanjao jezovit
san te se probudio jako uznemiren. Vidjevši da je Bharata utčen, Satrughna i Njegovi drugi
prijatelji su pokušali razvedriti Njegov duh. Bharati su, međutim, njihove šale bile zbunjujuće.
Potom su Ga ozbiljno zapitali o razlogu Njegova uznemirenja.

Bharata objasni:» Prošle sam noći u svojim snovima vidio kako Moj otac, razbarušen i
potišten pada sa vrha planine u bazen kravlje mokraće. Dok se koprcao u blatu kralj je pio ulje
iz svojih dlanova te se histerično smijao poput luđaka. Potom, kada je ulje bilo razmazano po
cijelom njegovom tijelu, kralj je počeo jesti rižu koja je u njemu skuhana.

Odjednom se scena promijenila te sam vidio da je ocean isušio, a mjesec pao na zamlju. Kako
je zemlju obavila tama, Raksase su lutale njenom površinom , dok su vulkani eruptirali
razbuktalu vatru i lavu. Potom je scena isparila te sam vidio da su slomljene kljove očevih
slonova. Mlada tamnoputa žena je počela prekoravati kralja, koji je bio odjeven u crninu,
potpuno premazan crvenom sandalovom pastom, ovjenčan garlandom od crvena cvijeća te je
sjedio na željeznom prijestolju.

Na kraju sam vidio kako kočija koju vuku magarci brzo nosi mog oca prema jugu. Ova me
jezovita noćna mora navela da pomislim da će Moj otac, jedan od Moje braće ili Ja osobno
zasigurno umrijeti. Čak i sada, iako ne znam zašto, osjećam neprestani strah u Svome srcu.
Moj je glas promukao, a moj je ten izgubio svoj sjaj. Vrti mi se u mum te osjećam sram i
mržnju - sve bez vidljiva razloga. Uistinu, što više razmišljam, uvjereniji sam da ta noćna
mora predviđa veliko zlo.»

Dok je Maharaja Bharata govorio, glasnici iz Ayodhye su ušli u sobu. Nakon što su odali
svoje poštovanje, prenijeli su svoju poruku :»O Prinče, Ministri i Vasistha te zovu u
Ayodhyu. Tvoja je nazočnost ondje hitno potrebna.»

Kada je Bharata upitao o blagostanju Svojih roditelja, odgovorili su kako im je naloženo,

rekavši Mu da je sve u redu. Odjednom željan da pođe, Bharata se oprostio od Svog djeda i
ujaka po majci.

Pred odlazak, Maharaja Asvapati je dao Bharati mnogo vrijednih darova. Međutim, Bharata
Ih je jedva pogledao zbog hitnosti u Vasisthinoj poruci, i predosjećanju iz Njegova sna.

U pratnji Satrughne, Bharata se popeo na Svoju kočiju i žurno otišao, praćen velikom
vojskom koja Ga je štitila. Nakon što je u velikoj žurbi prošao kroz različite teritorije, Bharata
je sedmoga dana Svoga putovanja stigao do predgrađa Ayodhye.

Bharata je s određene udaljenosti primjetio da grad ne izgleda uobičajeno veseo. Kada je

Bharata zatim ušao u prijestolnicu, vidio je da su svi shrvani tugom. Bharata je potom
povjerio Svom kočijašu da znakovi pred Njim predskazuju smrt Njegova oca.

Cijeli se grad Ayodhya činio zapuštenim. Budući da su građani prestali vršiti svoje dužnosti
zanimanja, cijelo je mjesto izgledalo prljavo i napušteno. Sa suzama u očima, Bharata je ušao
u očevu palaču. Ne našavši oca u njegovoj uobičajenoj sobi, Bharata je požurio u odaje Svoje
majke. Čim je ušao u njenu sobu, Kaikeyi je skočila sa svoga sjedišta presretna što vidi svog
dugo odsutnog sina.

63
Nakon što se Bharata poklonio da dotakne majčina stopala, Kaikeyi Ga je podigla i s ljubavlju
položila Njegovu glavu na svoje krilo. Kaikeyi je upitala o blagostanju svoga oca i njegovog
kraljevstva. Kao odgovor, Bharata ju je uvjerio da je sve u redu. Zatim Bharata reče: »
Požurio sam se natrag zbog Vasisthinog poziva. Kako je Moj otac? Zašto Ga nema u njegovoj
sobi?»

Kaikeyi mirno odgovori: «Kralj, Maharaja Dasaratha je preminuo, dragi moj sine.»

Čuvši to, Bharata se pogođen tugom srušio na tlo te počeo glasno plakati. Kaikeyi Ga je
pokušala utješiti, rekavši: «Dragi Bharata, molim Te ne dopusti da Te preplavi tuga. Pobožne
i prosvijetljene osobe ostaju sabrane i ne prepuštaju se takvim jadikovkama. «

Bharata je zatim upitao Svoju majku kako je kralj umro te je li ostavio ikakvu poruku za
Njega. Potom je zatražio:» Molim te, pošalji odmah nekoga po Ramu i obavijesti Ga o Mom
dolasku.»

Kao da iznosi dobre vijesti, Kaikeyi iskreno odgovori: «Rama je napustio kraljevstvo Kosala
jer je protjeran u šumu. On sada nosi koru drveta, A Sita i Laksmana Ga slijede. Međutim,
Tvoj otac nije mogao podnijeti da živi u odvojenosti od Kausalyinog sina te je stoga napustio
tijelo, plačući: »O Rama! O Sita! O Laksmana!»

Kada je Bharata zapitao zašto je Rama protjeran, misleći da je možda ubio brahmanu, Kaikeyi
je odlučna da manipulira događanjima, odgovorila: » U Tvojoj je odsutnosti kralj odjednom
objavio da namjerava ustoličiti Ramu kao prijestolonasljednika još slijedećeg dana. Da nas
spasim da Kausalya i njezin sin ne počnu gospodariti nama, iskoristila sam dva blagoslova
kojim me je Tvoj otac nagradio kada sam spasila njegov život na bojnom polju.

«S prvim sam blagoslovom zahtijevala da Tebe ustoliče na prijestolje, a sa drugim sam

potjerala Ramu u šumu na četrnaest godina. Rama je oduvijek bio Dasarathin ljubimac i bez
Njega, on je umro slomljena srca. I stoga, Ti moraš prihvatiti kraljevsko prijestolje još ovog
dana, nakon što izvršiš pogrebne obrede za Svog pokojnog oca. Molim Te ne primaj to k srcu
te odbaci Svoju tugu.»

Bharata se razbjesnio. Prekorio je Svoju majku, rekavši:» O zla ženo, ti mora da si osobno
božica Kali, koja se pojavila da uništi čitav univerzum. Ubila si Mog oca i protjerala Ramu,
koji Mi je draži od samoga života. Zar si toliko izopačena da vjeruješ da ću zaista prihvatiti
prijestolje od tebe, posebno sada? Ti nisi Moja majka! Ti si Moj najgori neprijatelj! Molim se
da odeš u pakao zbog toga što si učinila.

«Griješna ženo, nikad ti neću dopustiti da ispuniš svoje sebične ambicije. Otići ću sada u
šumu i dovesti Ramu natrag da vlada kraljevstvom. Kad Rama bude ustoličen djelovat ću kao
Njegov vječni sluga jer to je Moj prirodni položaj i najviša težnja.

«Zar si toliko tvrda srca da ne možeš shvatiti kako se Kausalya osjeća u odsustvu svoga
jedinoga sina? Jednom je nebeska kamadhenu po imenu Surabhi opazila kako su se njena dva
sina onesvijestila. Dva su bika cijeli dan vrlo naporno radila za okrutnog farmera, orajući
polja na uzavrelom suncu. Kada ih je Surabhi vidjela u tako jadnome stanju, suze su potekle
iz njenih očiju ravno na Indrinu glavu. Indra je podigao pogled da vidi ožalošćenu Surabhi, te

64
je upitao o uzroku njene uznemirenosti. Kada je Surabhi objasnila što se bilo dogodilo, Indra
je rekao:»U cijelom svijetu nitko ne može biti draži majci od njenoga sina»

Bharata se zavjetovao:» O bijedna ženo, ne samo da ću vratiti Ramu iz šume, nego ću i ja,
također provesti četrnaest godina u progonstvu samo da bih održao očevo obećanje
netaknutim i spasio Ramu od grijeha uzrokovanog kršenjem Njegova zavjeta.»

Rekavši to, Bharata se onesviješćen srušio na tlo, uslijed prevelike žalosti i iscrpljenosti. Onda
se, nakon dugo vremena, oporavio, te obratio ministrima koji su se ondje okupili: »Ne želim
postati vladarem svijeta, jer smatram sebe slugom Svog starijeg brata, Rame. Kako sam bio
odsutan na udaljenom mjestu, nisam imao pojma o majčinim pokvarenim spletkama. Molim
vas, vjerujte Mi kada velim da nisam imao ništa s Raminim progonstvom. Ne podržavam
Kaikeyine želje.»

Kaikeyi se nije pripremila na Bharatinu reakciju na njene manipulacije. Kada je shvatila da su

njeni planovi uništeni, njena se iluzija odjednom srušila. Izgledala je kao da se budi iz lošega
sna. Oči su joj se napunile suzama, a srce ispunilo boli.

U međuvremenu, Kausalya je čula Bharatin glas te otišla da Ga susretne. Na putu se,

međutim, onesvijestila, upravo kada su Bharata i Satrughna dolazili da ju vide. Tako su
dvojica braće ugledali Kausalyu da leži na tlu. Podigavši je, zagrlili su je, dok su Im suze lile
iz očiju.

Ugledavši Bharatu pred sobom, Kausalya je sarkastično komentirala: »Znači, sada si se vratio
da bi uživao kraljevstvo za kojim si oduvijek žudio. Mora da si jako sretan vidjevši kako je
sve tako dobro ispalo, upravo prema planu.»

Bharatu su ove riječi jako zaboljele. Neko vrijeme uopće nije mogao odgovoriti. Potom je,
sabravši se, pao do Kausalyinih stopala, i sklopljenih ruku rekao: »Draga majko, nisam imao
ništa s Raminim progonstvom. Nisam imao pojma što Kaikeyi radi. Zasigurno znaš kako jako
volim Ramu! Zar ne vidiš koliko sam ožalošćen zbog Raminog progonstva i smrti Moga oca?
Da bih te uvjerio u svoju nevinost, zaklinjem se slijedeće: »Tkogod je pomogao u opakom
planu da protjera Ramu, neka trpi posljedice ubijanja kralja, krave, žene, djeteta, ili stare
osobe. Neka postane ovisan o vinu, ženama, mesu i kockanju. Neka ga božji ljudi izbjegavaju
i neka ostane bez djece. Neka navuče na sebe griješne reakcije koje trpi palikuća, prijatelj
izdajica i nepošteni posrednik. Neka njegov bude grijeh odbijanja vode žednom čovjeku i
onog koji izbjegava svoju ženu kada mu priđe spremna za začeće. Draga Moja majko, Rama
je Moj cijeli život i postojanje. On je Moja duša i nemam druge svrhe osim posvete Njegovoj
službi.»

Kada je to čula, Kausalya je odbacila svoje sumnje te se uvjerila u Bharatinu nevinost.

Podigla Ga je te položila Bharatinu glavu u svoje krilo, plačući dok Ga je milovala. Bharatu je
skrhala tuga Njegove pomajke te su zajedno proveli noć u saosjećanju.

Slijedećeg je jutra Vasistha rekao Bharati da odbaci Svoju tugu te spali tijelo Svog oca.
Vasistha je potom otpratio Bharatu do mjesta spaljivanja. Međutim, kada je ugledao tijelo
Maharaje Dasarathe izvađeno iz bačve ulja i položenog na ukrasnu nosiljku, Bharata se više
nije mogao sabrati te je počeo nekontrolirano jecati. Vasistha je ponovno zamolio Bharatu da
se smiri kako bi pogrebni obredi mogli biti dovršeni.

65
Procesija je išla vijugavim putem prema krematoriju. Dok su hodali ispred nosiljke, ljudi su
posipali cvijeće po cesti. Potom je tijelo položeno na pogrebnu lomaču te je zapaljena vatra,
dok su brahmane pjevali vedske himne. Sve su kraljeve supruge stigle vozeći se na
palanquinu u skladu s njihovim položajem. Zvuk njihovog plača ispunio je zrak.

Nakon toga, svi su otišli do obale rijeke Sarayu da ponude vodu za pokojnu dušu Maharaje
Dasarathe. Potom su se pridržavali desetodnevnog perioda kontaminacije, a Bharata je izvršio
i druge pogrebne obrede tijekom dva dana. Pri završetku dvanaest dana, Bharata je podijelio
obilnu milostinju brahmanama.

U zoru trinaestoga dana, Bharata i Satrughna su otišli do pogrebne lomače da sakupe preostale
kosti i pepeo da bi mogli biti bačeni u rijeku Sarayu. Međutim, kada su stigli do krematorija i
ugledavši kraljeve ostatke, braću je ponovno preplavila žalost. Gorko plačući, Bharata i
Satrughna su pali na tlo te jauknuli: »O dragi oče, gdje si otišao, ostavljajući nas za sobom?»

Vasistha je ponovno utješio Bharatu, rekavši: «Dragi moj prinče, trebaš se kontrolirati kako bi
mogao izvršavati Svoje dužnosti. Sakupi kosti i pepeo spaljenog tijela Svoga oca. Kada
počistite pogrebno tlo, otiđite do rijeke Sarayu i ubacite ostatke. Dvojnosti života i smrti,
radosti i tuge, dobitka i gubitka, osjećaju sva utjelovljena bića, i stoga su neizbježne. Takvo
preveliko jadikovanje ne pristaje potomku Iksvaku dinastije.»

Potom su pogrebni obredi završeni i kada se vratio u Svoju palaču, Bharata je razmišljao o
odlasku u šumu da bi Ramu, Situ i Laksmana doveo natrag. Satrughna se onda obratio
Bharati: »Rama, koji je svačiji dobronamjernik, protjeran je u šumu zbog hira sebične žene.
Zar ništa nije mogao učiniti da spriječi ovu nevolju?»

Upravo se tada grbavica Manthara pojavila, i premda nije izgledala ništa bolje od majmuna,
njeno je tijelo bilo premazano sandalovom pomašću, te je nosila kraljevsku haljinu i vrijedne
ukrase. Znajući da je ona bila pravi uzrok Raminog progonstva, vratar ju je odjednom zgrabio
za ruku i dovukao pred Bharatu i Satrughnu, objavivši:» Evo zle vještice koja je navela
Kaikeyi da protjera Ramu. O Prinče, ona je raspirila vatru ljubomore u kraljičinom srcu i tako
je postala ubojicom Tvoga oca. Uzmi ju i prikladno ju kazni.»

Obuzet željom za osvetom, Satrughna je nasilno zgrabio Mantharu i počeo ju vući po podu.
Kad se Mantharin nakit slomio, a dragulji su se počeli rasipati svuda unaokolo, njeni su drugi
grbavi prijatelji odjurili u strahu od razbješnjelog Satrughne. Satrughna se zatim zavjetovao:
»Sada ću nad obje, Mantharom i Kaikeyi, osloboditi svoj dugo obuzdavani gnjev tako da i
one osjete onoliko boli koliko su nanijele drugima.»

Kada je Kaikeyi otrčala u zaštitu svoga sina, Bharata je obuzdao Svog mlađeg brata, kazavši:
»Satrughna, žena nikada ne zaslužuje da ju se ubije.Rado bih i Sam ubio Kaikeyi i Mantharu,
ali znam da Mi Rama nikada ne bi oprostio. Stoga Te molim, suzdrži se.» Satrughna je
popustio i pustio Mantharu koja je zatim jecajući otrčala do Kaikeyinih stopala.

Poštedivši Mantharin život, Bharata je iskazao i samilost i odanost religioznim principima.

Gospodinovi bhakte, puni dobrih odlika, uvijek su samilosni. Iako je Manthara dovela do
okrutnog izgnanstva Rame, Site i Laksmane, smrti Dasarathe i veliku žalost svim ljudima,

66
Bharata je poštedio njen život zbog religioznih principa. Iako se ona nije obazirala na
religiozne principe, oni su poštedjeli njezin život isto kao što čuvaju pravedne koji ih slijede.

Slijedećeg su jutra došli stražari veličajući Bharatu u očekivanju da postane kralj. Međutim,
njihovo je slavljenje samo povećalo Njegovu žalost te im je naredio da prestanu, kazavši:»Ja
nisam vladar Ayodhye.»

U to je vrijeme, Vasistha skupa sa svojim učenicima ušao na kraljevski skup te naredio

glasnicima da dovedu Bharatu, ministre, vojne zapovjednike te druge važne građane.

Kada je Bharata stigao, pozdravili su ga s istim oduševljenjem s kakvim su prije pozdravljali

Njegova oca. Vasistha se zatim obratio Bharati slijedećim riječima:» O Prinče, budući da su
Rama i Laksmana protjerani u šumu, a Tvoj je otac umro, život u kraljevstvu se poremetio
zbog potrebe za vladarem. Mi znamo da nisi upleten u Kaikeyine spletke te da te je Maharaja
Dasaratha izabrao kao svog nasljednika. Molim Te , daj Svoj pristanak kako bi Te mogli
ustoličiti na prijestolje još ovoga dana.»

Bharatu je zaboljelo kada je čuo ovaj prijedlog. Zadržavajući suze, odgovorio je Vasisthi: »O
najbolji od rsija, dobro znaš da je naša obiteljska tradicija da najstariji sin treba preuzeti
prijestolje. Nikada ne bih mogao ni pomisliti da prisvojim Ramino prijestolje jer se smatram
Njegovim osobnim slugom. Želim poći u šumu što je prije moguće da bih uvjerio Ramu da se
vrati u Ayodhyu. Ako ne uspijem u tome, ostat ću s Njim kao i Laksmana. Stoga, pripremi
opasnu vojsku, a inžinjeri neka sagrade ceste koje nam trebaju da bi mogli krenuti bez
prepreka.»

Čuvši Bharatinu usrdnu molbu, suze su navlažile oči sviju prisutnih. Svi su bili zadovoljni
Njegovom odlučnošću. Dobivši njihovo odobrenje, Bharata je također osjetio veliko olakšanje
te su mu potekle suze radosnice.

Kad se pročula, svih je razveselila vijest o Bharatinoj želji. Nakon toga su ministri okupili
mnogo inžinjera i radnika. Ubrzo je velika radnička skupina napustila grad da bi sagradila
široku cestu prema šumi. Najprije su radnici posjekli drveće i iščupali korijenje, sravnali tlo i
ispunili sve rupe. Zatim su sagradili mostove preko rijeka, i nakon što su popločili cestu
mješavinom betona i vapna, obrubili su cestu cvijetnim drvećem. Potom su sagrađene brane
da bi stvorile umjetna jezera. Kada je sve završeno, cijela je cesta, koja se protezala od
Ayodhye do obale Gange, poprskana sandalovom mirisnom vodom. Veliki su šatori
postavljeni na prikladnim mjestima da bi načinili odmarališta koja su bila okružena ogradama
i rovovima. Na taj je način cijela staza, koja bi mogla služiti i polubogovima, završena u vrlo
kratkom roku.

Kad je izgradnja tako bila dovršena, građani su osjetili zadovoljstvo . Preobražavajući učinci
predanog služenja Gospodina su zaista čudesni. Iako su donedavno ljudi bili potišteni zbog
odvojenosti od Rame, čim su Ga počeli služiti odmah su osjetili olakšanje. Nema razlike
između služenja Gospodina i gledanja Gospodina. Uistinu, služenje Njega je pravilan način da
Mu se priđe. Radije nego da pokušavamo Gospodina direktno vidjeti, trebali bismo Ga služiti
toliko iskreno da On poželi vidjeti nas.

Slijedećeg je jutra Bharata naredio Sumantri da doveze Njegovu kočiju te je potom otputovao
sa Svojom ogromnom vojskom. Cijela se povorka, predvođena Bharatom, sastojala od 60

67
tisuća kočija koje su vozili kočijaši potpuno predani Rami, stotinu tisuća konjanika i devet
tisuća slonova ukrašenih poput lotosa. Kausalya, Sumitra i Kaikeyi su također došle, vozeći se
na vrlo posebnim kočijama, nadajući se da će dovesti Ramu natrag iz šume. Mnogo je drugih
građana ushićenih pomišlju da će vidjeti Ramu ,također pratilo Bharatu,.

Građani su nalikovali stanovnicima rajskih planeta. Nosili su svoju najbolju odjeću sa

cvijetnim vijencima od mirisnog cvijeća, a tijela su im bila premazana sandalovom pomašću.
Kočije su izgledale poput nebeskih letjelica, a slonovi su se neumoljivo kretali unaprijed,
poput oblaka nošenih vjetrom prekrasnog sunčanog dana.

Kada je povorka stigla na obalu Gange, zastavili su se da prenoće. Bharata je iskoristio priliku
da ponudi vodu Gange za Svog preminulog oca.

Kada je Guha ugledao Bharatu da predvodi veliku vojsku u šumu, posumnjao je da namjerava
napasti Ramu. Guha stoga upozori svoje pratioce:»Mi smo sljedbenici Rame i moramo se
pripremiti za opasnost. Kao mjere opreza, neka stotinu vojnika stražari kod svakog od naših
pet stotina brodova. Potom, ako je potrebno, možemo spriječiti Bharatu da prijeđe Gangu.»

Ponijevši mnogo darova sa sobom, Guha je pošao sresti Bharatu, nadajući se da će doznati
Njegove prave namjere. Kada je Sumantra spazio da se Guha približava, obavijestio je
Bharatu da je Nisada kralj Ramin prijatelj.

Kada je Guha stigao, Bharata je iskazao Svoju gostoljubivost te zapitao o putu prema
Bharadvajinom asramu. Guha reče: »Budi siguran da ću te voditi, a da nećeš osjetiti ni
najmanju poteškoću. Ali mi molim Te iskreno reci kakve su Tvoje namjere s kojima ideš
vidjeti Ramu. Došavši s tako velikom vojskom, čini se da si došao da se boriš s Njim.»

Bharata odgovori:» Dragi Moj Guha, tvoje Mi optužbe zadaju veliku bol. Molim te, vjeruj Mi
kada ti kažem da sam došao samo uvjeriti Ramu da se vrati u Ayodhyu kako bi bio ustoličen
na prijestolju.»

Potom su se svi pripremili za počinak, budući da je već pala noć. Guha je onda prišao Bharati
koji je već legao u krevet te Mu rekao:» Kada je Rama ovamo došao sa Sitom i Laksmanom,
legao je na krevet koji smo načinili od suhoga lišća. Dok su Rama i Sita spavali, Laksmana i
ja smo ostali budni cijelu noć razgovarajući. Laksmana nije mogao prihvatiti bilo kakvu
udobnost dok je Rama ležao na golome tlu. Slijedećeg su jutra Rama i Laksmana zamrsili
Svoju kosu ljepljivim ekstraktom banjanovog drveta te prešli Gangu.»

Čuvši da je Rama zamrsio Svoju kosu , Bharata se jako ražalostio. Pribojavao se da Njegov
stariji brat neće biti voljan vratiti se u Ayodhyu. Pun zebnje, Bharata se odjednom onesvijetio
Kausalya, koja je u blizini sjedila, došla Mu je pomoći. Tek je nakon jednoga sata Bharata
povratio svijest. Kada je ugledao Svoju tjeskobnu pomajku, uvjerio ju je da Njegovo
onesviješćivanje nije uzrokovalo ništa nepovoljno o Rami.

Na Bharatino nagovaranje, Guha je nastavo opisivati sve što je Rama radio na Svom putu u
šumu. Guha je zatim odveo Bharatu, Satrughnu i Njihove pomajke na mjesto gdje su spavali
Rama i Sita. Pokazao Im je kusa travu koja je ostala zgnječena težinom Njihovih tijela. Svima
je bilo jako žao da to vide jer su se sjećali kako je Rama običavao udobno spavati okružen
kraljevskim obiljem. Bharatu je to osobito boljelo jer je On smatrao sebe uzrokom Sitine,

68
Ramine i Laksmanine patnje. Bharata je sam Sebe prokleo, te odlučio odmah zamrsiti Svoju
kosu i leći na tlo, tako zauzimajući Ramino mjesto u progonstvu.

Slijedećeg je jutra, sa zamršenom kosom i odjećom iz kore drveta, zamolio Guhu da Mu

pomogne prijeći Gangu. Nakon toga, cijela je vojska ljudi i konja prevezena preko rijeke na
brodovima, dok su slonovi plivali rijekom. Kad su sigurno došli na drugu stranu. Bharata se
iskrcao i pod Guhinim vodstvom nastavio prema Bharadvajinom asramu.

Kada se Bharata dovezao blizu kolibe velikog rsija, ostavio je Svoju vojsku da čeka na
udaljenosti od dvije milje i nastavio pješice sa Vasisthom i Satrughnom. Kada je Bharadvaja
opazio da Vasistha ulazi u njegov asram, brzo je ustao da ga pozdravi. Nastavio Ga je
zapitkivati o blagostanju Ayodhye, želeći doznati o Bharatinim stvarnim namjerama. Rsi je
rekao: »O Prinče, molim Te reci mi što Te dovodi u šumu. Nadam se da nisi došao s bilo
kakvom namjerom da naudiš Rami.»

Bharata je bio izuzetno povrijeđen rsijevim riječima. Suznih očiju, On odgovori: »Bolno je
vidjeti kako ljudi sumnjaju u Moje namjere. Molim te, znaj da sam došao u šumu samo kako
bih pokušao uvjeriti Ramu da se vrati u Ayodhyu da vlada kraljevstvom. O najbolji mudrače,
molim te budi milostiv prema Meni i pokaži mi gdje prebiva Rama.»

Bharadvaja na to odgovori :» O Prinče, znao sam već Tvoje prave namjere djelićem yogičke
moći. Samo sam te formalno provjeravao. Tvoj stariji brat Rama prebiva u planini Citrakuta.
Sada Te molim, prenoći ovdje. Možeš nastaviti Svoje putovanje sutra.»

Bharata je prihvatio Bharadvajinu gostoljubivost. Onda Mu je rsi naližio da pozove Svoju

cijelu vojsku želeći i njih također ugostiti. Kada su vojnici stigli u njegov asram, Bharadvaja
je prizvao Visvakarmu i mnoge druge polubogove predvođene Indrom, Yamarajom, Varunom
i Kuverom, moleći ih da snabdiju sve potrebne stvari za prvoklasan prijem njegovih gostiju.

Odmah nakon toga, mirisni su povjetarci počeli puhati, i dok je kiša mirisnog cvijeća padala
sa nebesa, nebeski su bubnjevi udarali, praćeni pjesmom Gandharva i plesom Apsara. Po
Visvakarminom uređenju, cijelo područje u promjeru od 40 milja je istog trena prekriveno
parkovima punim voća i cvjetnog drveća. Na čudesan način, pojavile su se četverosobne
gospodarske kuće i staje, kao i kraljevske palače ispunjene udobnošću kakva se samo može
zamisliti, namještajem, hranom, odjećom i predmetima za uživanje.

Bharata je ušao u veličanstvenu palaču u pratnji Svojih svećenika i ministara. Dok je prilazio
kraljevskom prijestolju, meditirao je na Ramu kao da On tamo sjedi. Misleći na taj način,
Bharata je obišao prijestolje i potom odao poštovanje. Zatim je podigao camaru te sjeo na
sjedište namijenjeno glavnom ministru dok su svi ostali zauzeli svoja poštovana mjesta.

U međuvremenu je, upotrijebivši svoje mistične moći, Bharadvaja stvorio rijeku slatke riže
koja je tekla kroz njegov asram. Gospodin Brahma i Kuvera su svaki poslali 20.000 žena čiji
su zagrljaji dovodili muškarce do ludila. Glavne su Gandharve došle pjevati za Bharatu o
Raminim slavama, a Bharadvaja je okupio nebesko drveće da ih prate na različitim muzičkim
instrumentima.

Dok su tako zabavljali Bharatu, ni vojnici nisu bili nimalo zanemareni. Nebeske su im
djevojke pjevale umilnim glasovima te ih navodile da piju vino i jedu slatku rižu. Sedam ili

69
osam djevojaka je utrljavalo ulje u tijelo svakog muškarca i potom ih kupalo vodom. Druge
su djevojke ratnicima masirale stopala, i davale im vino na usamljenom mjestu. Čak su i konji
bili nahranjeni žitaricama umočenim u med. Kada su muškarci postali omamljeni, uzvikivali
su: «Ovo je raj! Ne želimo više nastaviti naše putovanje u šumu ili se vratiti u Ayodhyu!»

Na taj način, vojnici su se zasitili svih vrsta uživanja u društvu nebeskih plesačica. Uistinu,
moglo se vidjeti tisuće vjnika koji trče unaokolo pjevajući, smijući se i plešući. Svi su bili
toliko zadivljeni zabavom da im je izgledalo kao da uživaju divan san. Činilo se da noć brzo
prolazi.

U zoru, Ghandarve, Apsare i nebesko drveće se se oprostili od Bharadvaje te se vratili u svoja

poštovana obitavališta.

Bharata je zatim poveo Svoje majke te prišao Bharadvaji pitajući ga o smjeru prema Citrakuti.
Bharadvaja je vidio da jedna od žena u pratnji izgleda shrvana tugom. Upravo je tada druga
žena zagrlila Njegova stopala odavajući poštovanje, dok je treća stajala sa glavom pognutom
od srama. Vidjevši njegovu zabrinutost, Bharata objasni: »Ovo je Kausalya, najstarija udovica
Moga oca. Ovo je Sumitra, majka Laksmane i Satrughne. Ova druga žena, koja je vulgarna,
okrutna i griješna je Kaikeyi. Kao uzrok Raminog izgnanstva ona je uzrok naših sadašnjih
patnji.»

Bharadvaja zatim reče Bharati:» Ne bi trebao misliti da je Tvoja majka zaista kriva. Postoji
viša svrha iza Raminog izgnanstva u šumu. Na taj način je to namijenjeno blagostanju i sreći
svih živih stvorenja.»

Nakon toga, Bharata je obišao oko Bharadvaja rsija te naredio Svojoj vojsci da krene. Dok su
pješadija, konji, kočije i slonovi stupali naprijed, sve su šumske životinje u strahu bježale.

Najzad, kada je planina Citrakuta bila na vidiku, Bharata je naredio Svojim stražarima da
potraže Raminu kolibu. Neki su vojnici potom ugledali stup dima u daljini, te uzbuđeno
obavijestili Bharatu. Nakon što je naredio vojsci da postave kamp, Bharata je prišao Raminoj
kolibi pješice zajedno s Vasisthom, Sumantrom i nekolicinom drugih.

Tijekom tri mjeseca koja je proveo na Citrakuti, Rama je provodio Svoje vrijeme sa Sitom,
sjedeći na velikom kamenu u podnožju brda. Rama je opisivao Siti različito korijenje koje su
rsiji jeli, te joj pokazivao raznoliko drveće, cvijeće i divlje životinje kojih je ondje bilo u
izobilju .Rama je uvijek davao sve od sebe da bi zadovoljio Situ i odvratio njen um od tuge
zbog života u progonstvu. Dok je razgovarao sa Sitom, Rama je pokazao na rijeku Mandakini,
ukrašenu prekrasnim cvijećem, na kojoj su se igrali labudov, ždralov i druge egzotične ptice.
«Uistinu, draga Moja », rekao je Rama, »nema razloga da budemo žalosni jer prebivamo
zajedno na ovom ljupkom mjestu.»

Upravo u taj čas, Rama je primjetio prašinu koju je podigla Bharatina vojska koja je dolazila
iz daljine. Ubrzo je Rama mogo čuti glasanje divljih životinja koje su ustrašeno bježale. Na to
se Rama okrenuo Laksmanu te rekao:» Štogod uzdiže prašinu plaši šumske životinje. Smjesta
saznaj što uzrokuje ovu pometnju.»

70
Laksmana se onda popeo na visoko drvo od kuda je mogao vidjeti golemu vojsku kako se
približava.Hitno je zazvao Ramu:»Odmah naloži vatru. Velika se vojska približava. Sakrij
Situ u spilju te sakupi naše oružje. Moramo se pripremiti da ih dočekamo.»

Rama je potom viknuo Svom bratu :»Pogledaj njihove zastave na kočijama kako bi mogli
znati čija vojska dolazi.»

Laksmana je po oznakama prepoznao da je to vojska Njegova brata, te je viknuo Rami:» To je

Bharata! Sigurno dolazi da Nas ubije, kako bi mogao uživati vlast bez premca. Uistinu,
približavaju se s velikim entuzijazmom. Moramo se odmah pripremiti te uzeti Naše lukove da
se borimo s njima s vrha brda. Mislim da je ovo Naša dobra sreća jer se sada možemo boriti s
osobom koja je uzrokovala Našu nesreću i patnju. Ne bismo trebali oklijevati da namah
ubijemo Bharatu. Nakon toga ću sa zadovoljstvom ubiti Kaikeyi i sve njene rođake, samo da
bi očistio zemlju od grijeha koje je počinila.»

Zaustavivši razjarenog Laksmanu, Rama reče:»Bharata dolazi ovamo s velikom željom da Me

vidi. Zašto onda trebamo lukove i strijele? Moje je mišljenje da je Bharata došao da Mi
ponudi kraljevstvo. Međutim, ako Ti želiš ubiti Bharatu da bi Ti sam mogao uživati
kraljevsko prijestolje, reci tako i Ja ću reći Bharati da Ti ga mirno preda.»

Kad Ga je Rama tako ukorio, Laksmana je posramljeno pognuo Svoju glavu, rekavši: «Nadao
sam se da Nas je Naš otac došao posjetiti. Međutim, budući da vidim njegovog dobro
poznatog slona bez njegovog uobičajenog bijelog kišobrana, mislim da nije došao.»

Laksmana je potom sišao sa drveta i vratio se u kolibu sa Ramom i Sitom. U to je vrijeme

Bharata ušao u šumu koja je okruživala planinu Citrakuta. Kada je Bharata ponovno opazio
stup dima, nastavio je u tom smjeru, nadajući se da vodi prema Raminoj kolibi.

Dok je Bharata žurio onamo, Guha, Satrughna i drugi su Ga slijedili, a Vasistha je vodio tri
majke. Napokon je Bharata došao do čistine u šumi i ugledao kolibu Rame i Laksmana s
pozlaćenim lukovima i žrtvenim oltarem ispred kolibe.

Kada je Bharata ugledao Ramu, potrčao je prema Njemu sa suzama u očima, govoreći: »O
Rama! Kako je bolno vidjeti Te zamršene kose i u odjeći načinjenoj od kore drveta, a Tvoja
lotosova stopala ubodena trnjem iz šume! Moja je greška što ne možeš uživati kraljevsku
udobnost na koju si navikao, a umjesto toga moraš trpjeti ove teškoće u džungli!» (6)

(6) Srila Prabhupada objašnjava: «Gospodinova lotosova stopala su uvijek predmet meditacije
za bhakte. Ponekad bi, kada je Gospodin Ramacandra lutao šumom Dandakaranye, trnje bolo
Njegova lotosova stopala. Bhakte bi se misleći na to, onesvijestili. Gospodin ne osjeća bol niti
zadovoljstvo od nijedne akcije ili reakcije ovog materijalnog svijeta, ali bhakte ne mogu
tolerirati čak ni kada trnje bode Gospodinova lotosova stopala.»

Prišavši da dotakne Ramina stopala, Bharata se odjednom onesvijestio i pao na tlo. Rama Ga
hitro podigne uznemiren što vidi da je On također odjeven u koru drveta. Nakon što je zagrlio
Satrughnu koji je također pao do Njegovih lotosovih stopala, Rama je zagrlio Sumantru i
Guhu. Potom Rama uze Bharatu na Svoje krilo te reče:» Dragi brate, zašto si došao ovamo

71
ostavivši Našeg oca samog i nezbrinutog? Pričaj Mi o Našim majkama i građanima Ayodhye.
Jesu li svi oni dobro i sretno?»

Rama se zatim raspitivao kod Bharate na način poučan za sve prisutne: »Moj dragi Bharata,
molim Te znaj da će pravedno kraljevstvo zasigurno cvjetati. Da li se brahmane i polubogovi
pravilno poštuju? Da li su žene unutar kraljevstva poštovane i zaštićene? Da li se sporovi
sude nepristrano? Nadam se da izbjegavaš četrnaest slabosti kralja – ateizam, licemjerje,
ljutnju, odugovlačenje, lijenost, robovanje osjetilima, nepoštovanje dobroga savjeta,
nedostatak opreznosti, nepraktično planiranje, nemogućnost čuvanja tajne, vezanost za
budalaste prijatelje, nemarnost prema religijskim običajima i neuspjeh u suprotstavljanju
neprijateljima.

«Dragi Moj brate, jesi li svjestan triju vrsta vještina :energije, izvora i inteligencije?
Izbjegavaš li slijedeće četiri vrste društava: brbljive, pogane jezike, prisvajače imovine i
nepravedne? Izbjegavaš li sklapanje saveza sa ovih šesnaest kraljeva: djetetom monahom,
zaboravljivim, slabim i bolesnim, s onim koji su bili srušeni, preagresivnima, kukavnim,
pohlepnim, čulnim uživateljima, lakoumnima, s onima koji su pokoreni u bici, onima koji
često putuju unaokolo, s onima koji imaju mnogo neprijatelja, s onima koji su pogođeni
siromaštvom, koji se protive religioznim principima, koje preziru njihovi ministri i sa
mentalno uznemirenima?

«Nadam se da radije biraš društvo jednog učenog čovjeka nego tisuća neukih budala. Jedan
talentirani ministar može dati neizmjernu dobrobit dok tisuće budala ne može ništa učiniti
kada treba. O Bharata, ako se kralj ne riješi doktora koji samo zna pogoršati bolest, sluge koji
namjerava obeščastiti svog gospodara, ili ratnika koji želi da sam postane vladar, onda će ga
oni sigurno ubiti.»

«Da li štitiš i poštuješ žene? Jesu li smirene što se tiče njihovih materijalnih potreba? Nadam
se da ne polažeš previše vjere u žene te da im ne povjeravaš Svoje tajne.»

Dok je promatrao Bharatinu zamršenu kosu i šumsku odjeću, Rama je mogao shvatiti da je
On prihvatio te strogosti zbog ljubavi prema Njemu. Tako je, nakon što je ponovno zagrlio
Bharatu, Rama upitao:»Dragi Moj brate, zašto si ostavio prijestolje došavši u šumu odjeven
poput prosjaka?»

Bharata odgovori:»O Rama, intrige Moje majke dešavale su se bez mog znanja. Ja znam da si
Ti pravedni nasljednik. Stoga te preklinjem da se vratiš u Ayodhyu te preuzmeš vladanje
kraljevstvom. Praktički je cijela Ayodhya u zastoju jer su svi mrzovoljni zbog Tvog
odsutstva.»

Dok je usrdno molio, Bharata je držao stopala Sri Rame, stavivši ih na Svoju glavu. Rama je
zatim podigao Bharatu, rekavši: «Znam da Ti nisi imao učešća u mom progonstvu u šumu.
Ipak, ne želim zauzeti prijestolje na griješne načine. O Bharata, ne bi trebao proklinjati Svoju
majku ili kralja, jer su oboje djelovali u granicama pristojnog ponašanja.Uistinu, stariji su
slobodni činiti što žele sa svojim štićenicima. Stoga, Ti bi trebao prihvatiti kraljevsko
prijestolje i vladati kraljevstvom. To je bila želja Tvoga oca. Ja sam odlučan provesti četrnaest
godina u šumi, jer smatram da je očeva zapovijed najviši religiozni princip.»

72
Bharata se, međutim, usprotivi, rekavši: » U prisustvu starijeg princa, nitko drugi ne može
postati kralj. Stoga se Ti moraš vratiti u Ayodhyu i sjesti na kraljevsko prijestolje, nakon što
ponudiš vodu pokojnoj duši našega oca.»

Čuvši o smrti Svoga oca, Rama se odmah onesvijesti.Tek kada su Sita, Laksmana i Satrughna
vodom poprskali Njegovo tijelo, On se osvijestio. Potom, nakon što je sa suzama jadikovao
nad gubitkom Svoga oca, Rama objavi: »Sada se nikada neću vratiti u Ayodhyu.»

Iako se činilo da jadikuje poput obična čovjeka, zapravo je Rama ostao transcendentalan.
Gospodin, Njegovo tijelo, i Njegove zabave nikada nisu obične ili materijalne. U Bhagavad
Giti Gospodin Krsna objavljuje da jednostavnim razumijevanjem transcendentalne prirode
Njegove pojave, djelatnosti i odlaska, osoba se može osloboditi kruga rođenja i umiranja.

Gospodin Krsna je na sličan način reagirao kada Ga je demon Salva obavijestio da je Njegov
otac, Vasudeva, ubijen. U tom trenutku, On se gotovo onesvijestio od tuge. Zašto se Gospodin
Rama i Gospodin Krsna u određeno vrijeme pojavljuju da bi bili zbunjeni, iako su Obojica
ista Svevišnja Božanska Osoba? Jadikovanje i zbunjenost su osobine uvjetovane duše. Kako
oni mogu biti prisutni u Gospodinu , koji je potpun u svim obiljima, uključujući znanje i moć?
To je proturječna poanta. U stvari,Gospodin nije nikad u zabludi ili u iluziji. Kada igra ulogu
ljudskoga bića, On se predstavlja kao potpuno ljudsko biće, pokazujući sve osjećaje običnog
čovjeka. Svi su veliki sveci koji Gospodina transcendentalno i s ljubavlju služe, oslobođeni
tjelesne koncepcije. Kako bi onda Gospodin Osobno mogao pasti u iluziju poistovjećujući
dušu s tijelom? Jasno je da je Njegova tuga još jedno obilje, drugi aspekt Njegove Svevišnje
,neograničene i nepojmljive osobnosti.

Nakon toga, Rama se uputio na obalu rijeke Mandakini sa Svojom braćom i Sumantrom da
ponudi vodu za dobrobit Svoga oca. Potom je, vrativši se u Svoju kolibu na vrhu planine
Citrakuta, Rama stisnuo ruke Svoje braće te su sva četvorica žalosno zavijali.

Taj je glasan zvuk odjekivao dolinom. Kada je Bharatina vojska čula taj zvuk , ožalostili su se
jer su znali da to braća jadikuju za Svojim preminulim ocem. Svi su vojnici potom pohitali
prema zvuku, jer su i oni željeli vidjeti Ramu. Kada su stigli do kolibe, ratnici su suznih očiju
pozdravili Ramu. Zauzvrat je Rama pozdravio svakoga od njih u skladu s njegovim
položajem.

U međuvremenu, s tri udovice kralja Dasarathe na čelu, Vasistha je pohitao da vidi Ramu.
Kada su Vasistha i udovice stigle na obalu rijeke Mandakini Gange, ugledali su ostatke
predmeta upotrebljenih kao Ramina ponuda Svom preminulom ocu. Kausalyu je boljelo kad
je vidjela da je Rama za ponudu na raspolaganju imao samo kašu šumskoga voća. Kausalya je
to smatrala nevrijednim za svoga muža te je s određenom zabavom pomislila: »Istinita je
poslovica “Božanstva koju neka osoba obožava moraju se poslužiti istom hranom od koje on
živi.»

Kada su Vasistha i tri udovice stigli do Ramine kolibe, bili su ožalošćeni da Ga vide. Izgledao
je poput poluboga koji je pao iz raja. Rama je brzo ustao te pošao da dotakne stopala Svojih
majki. Potom, kada se poklonio pred njima, tri su žene obrisale prašinu s Raminih leđa. Isto
tako su sa suzama u svojim očima Sita i Laksmana dotakli stopala majki. Kausalya je zagrlila
Situ dok je Rama prišao Vasisthi da dotakne njegova stopala. Rama je potom sjeo sa Svojim

73
učiteljem dok su se i drugi okupili oko njih. Bharata potom reče Rami: »Želim vratiti
kraljevstvo Kosale Tebi.»

Iako su svi prisutni pozdravili ovaj prijedlog, Rama odgovori: »Dragi Moj Bharata, u ovom
materijalnom svijetu nitko ne može neovisno djelovati. Pod kontrolom vječnog vremena, sve
na koncu dočeka svoj poraz. Stoga vrijedan učeni čovjek ne bi trebao jadikovati zbog životnih
preokreta.Jedinstvo okončava u odvojenosti, jer kao što komadići nanesenog drveća plutaju
zajedno, a onda se rasprše, obitelj i društvo se nakratko susreću, a onda odlaze u svoja
odvojena odredišta. Kao što čvrsti stupovi postepeno trule, uzrokujući rušenje kuće, čovjek
tetura u starost te se najzad susreće sa smrću. Kao što se rijeka ne može vratiti na svoj izvor,
svatko treba slijediti put svoga oca i predaka. Zašto bi osoba trebala žaliti za drugima kada i
sama umire? Čovjekova koža se nabora, a njegova kosa sijedi. Što može učiniti? On se raduje
kada sunce izlazi i raduje se kada zalazi, ne razmišljajući da pomalo umire.

Trezvena i učena osoba treba iskoristiti svoju energiju za slijeđenje religioznih principa da
dostigne više odredište nakon smrti. Nema potrebe da jadikujemo za Svojim ocem, jer je On
napustio staro tijelo da bi dostigao rajsku sreću. Bharata, Ti se smjesta moraš vratiti u
Ayodhyu i izvršiti naredbu Našega oca. Ja ću ostati ovdje izvršiti njegovu želju.»

Bharata se suprotstavi:» Našeg je plemenitog oca pod stare dane opčinila žena. Izgleda da je
potvrdio popularno mišljenje da u vrijeme smrti osoba postaje opčinjena nečim. Rama, Ti bi
trebao poništiti štetu koju je naš otac uzrokovao zbog te opčinjenosti i vratiti se u Ayodhyu. Ti
si ksatriya i Tvoja je dužnost djelovati poput vladara, a ne poput pustinjaka. Ti si
kućedomaćin, najplemenitiji od četiri asrama. Zašto napuštaš dužnosti obiteljskoga života?
Ako odbiješ vratiti se u Ayodhyu, i Ja ću tako učiniti. Ostat ću ovdje u šumi s Tobom, kao i
Laksmana.»

Rama odgovori:» Dragi Bharata, Ti pogrešno kritiziraš Našeg oca, govoreći kako je bio
prisiljen požudnom vezanošću za Kaikeyi. U vrijeme Dasarathinog vjenčanja sa Kaikeyi
njezin otac ga je naveo da obeća da će ga njezin sin naslijediti kao vladara. Bharata, molim te
vrati se sada u Ayodhyu da održiš netaknuto obećanje našega oca. Trebaš preuzeti
odgovornost vladanja kraljevstvom, čak i ako je to samo za Moje dobro.»

Slijedeći je veliki rsi po imenu Jabali počeo govoriti. S nadom da će inspirirati u Rami neku
želju za uživanjem kraljevskoga obilja i osjetilnog zadovoljstva, te Ga tako nagovoriti da se
vrati u Ayodhyu, Jabali je izložio slijedeću ateističku filozofiju: »O Prinče, živo biće nije ništa
više od posljedične kombinacije sjemena i jajašca. Otac je djelotvorni uzrok živoga bića, a
majka je materijalni uzrok. Ali u stvarnosti, jedini uzrok kreacije je slučajna interakcija
atomskih čestica. Kada osoba umre, još jednom postaje prašina. Stoga je sve samo
kombinacija atoma i ništa više. Ono što zovemo majkom, ocem, sinom ili kćeri nema stvarne
veze sa nama. Rama, zašto bi se Ti trebao podvrgnuti patnji samo za dobrobit Svog
takozvanog oca? Koja je korist od izvršavanja pogrebnih ceremonija? Jedino ono što možemo
izravno opaziti je sve u svemu. Stoga, dragi Moj Rama, trebao bi uživati ono što je prijatno
osjetilima prihvaćajući kraljevstvo od Bharate.»

Čuvši ovaj klevetnički govor Rama ljutito odgovori:»Tvoji su pogledi bezbožnost u odjeći
pobožnosti. Stoga su najopasniji. U ime mudrosti ti propovijedaš najgrublje neznanje. Stvarno
znanje vodi samospoznaji dok onaj tko živi samo da bi zadovoljio osjetila postaje robom

74
neovladane požude i pohlepe. Istina je najviše načelo vrline. Stoga ću se držati naredbi Svog
oca bez težnji za osobnim osjetilnim zadovoljstvom.

«Ova je zemlja polje djelovanja. Kada osoba dobije rijetko stečeno ljudsko rođenje, trebala bi
vršiti samo pobožne djelatnosti. Moj je otac pogriješio držeći tebe za ministra jer su tvoji
pogledi ateistički. Nevjernik poput tebe je toliko osuđen da Vede zabranjuju i sam pogled na
njegovo lice.»

Jabali potom prizna:» U stvari, ja jesam sljedbenik Veda. Imam čvrstu vjeru u postojanje
Boga. Govorio sam s tog stajališta samo u nadi da ću Te uvjeriti da se vratiš u Ayodhyu.»

Na to se Vasistha umiješao jer se Rama jako uznemirio Jabalinim govorom. »Jabali je govorio
poput ateista jedino zato što zna koliko svi žele da se Ti vratiš u Ayodhyu te sjedneš na
prijestolje. U dinastiji Iksvakua, svaki je veliki vladar u prošlosti izabrao svog najstarijeg sina
da naslijedi kraljevstvo. Neprekinuto pravilo je bilo da dok god je živ stariji brat mlađi brat ne
može prihvatiti prijestolje. Stoga Te ponovno preklinjemo da se vratiš u Ayodhyu. Trebao bi
smatrati da je odbijanje moje naredbe nereligiozno djelo. Instrukcije gurua ima prednost nad
onima koje su dali majka ili otac.»

Rama međutim, nije popuštao, insistirajući da je dužnost osobe prema svojim roditeljima
neprekršiva. Kada je Bharata shvatio da je Njegov pokušaj da uvjeri Ramu uzaludan toliko se
rastužio da je naredio Sumantri :»Prostri kusa travu ispred ulaza u Raminu kolibu . Sjedit ću
tamo povezanih očiju bez hrane i pića dok Rama ne popusti i ne prihvati kraljevsko
prijestolje.»

Sumantra, međutim, nije htio djelovati bez Ramine naredbe. Tako je Bharata rasprostro kusa
travu svojim vlastitim rukama i sjeo ispred Ramine kolibe.

Rama je zatim rekao:»Dragi brate, zašto si usvojio ovaj stav? Zašto mi se tvrdoglavo
pokušavaš protiviti?»

Tako oslovljen, Bharata je napustio ideju posta do smrti, ali je nastavio moliti: »Dopusti Mi
da djelujem kao Tvoj opunomoćenik ostavši ovdje u šumi četrnaest godina dok se Ti ne vratiš
u Ayodhyu.»

Upravo se tada mnoštvo nebeskih rsija nevidljivo pojavila na nebu te zapljeskala predivnom
razgovoru između dva brata. Potom su, želeći ubrzati Ravaninu smrt, rsiji rekli:»O Bharata,
trebao bi slijediti savjet Svog starijeg brata, Rame.»

Napokon se predavši neizbježnom, Bharata je načinio par drvenih sandala optočenih zlatom.
Zatim je zamolio Ramu da položi Svoja lotosova stopala na njih. Rama je učinio kako je
Njegov brat zatražio, te potom vratio sandale Bharati. Onda se Bharata sa sandalama u ruci
poklonio Rami, rekavši: «Nakon što predam teret vladanja kraljevstvom ovim sandalama,
ostat ću izvan Ayodhye, zamršene kose i odjeven u odjeću od kore drveta. O Rama, održavat
ću se samo voćem i korijenjem očekujući Tvoj povratak. Ako se međutim, Ti, nakon četrnaest
godina ne vratiš natrag u Ayodhyu, ući ću u vatru i napustiti Svoje tijelo.»

Rama je odobrio ovu izjavu te potom zagrlio Bharatu i Satrughnu uvjeravajući Ih da će se

vratiti nakon što istekne vrijeme Njegovog izgnanstva. Sa suzama u očima, Rama se oprostio

75
od Svoje braće te Ih ponovno zamolio da ne zanemaruju ili mrze Kaikeyi. Rama je zatim
izgovorio nježne riječi Svojim majkama, iako su one bile preuznemirene da odgovore.
Bharata je zatim obišao oko Rame te je na kraju, dok je preklinjao svih da pođu za Ayodhyu,
Rama okrenuo leđa te ušao u kolibu.

Položivši Ramine sandale na Svoju glavu, Bharata se popeo na Svoju kočiju. Zajedno sa
Satrughnom, Oni su krenuli, držeći brahmane na čelu. Kada su stigli u Bharadvajin asram,
mudrac je upitao da li je Bharata vidio Ramu te da li je ispunio Svoju misiju. Bharata je
odgovorio da je Rama odlučan pridržavati se Svog razdoblja progonstva.

Vasistha je iznio Ramine drvene sandale te zamolio Bharadvaju da ih opunomoći kako bi

mogle ispunjavati potrebe stanovnika Ayodhye. Bharadvaja je to ceremonijski učinio, a
potom je Bharata dotakao rsijeva stopala te zatražio dopuštenje da ode.

Vračajući se istim putem koji je prethodno slijedio , Bharata je najzad stigao na periferiju
Ayodhye. Kad je ugledao zapuštenu pojavu grada, rekao je Sumantri: »Bez Rame u Ayodhyi
nema života, baš kao što materijalno tijelo ostaje nepomično čim ga životna sila napusti.»

Ušavši u Dasarathinu palaču , Bharata se slomio te zaplakao, vidjevši ga pustog. Bharata je

potom objavio da će se povući u Nandigramu da živi poput askete. Dok su ministri slavili
Njegovu plemenitu odlučnost, Bharata je pozvao da dovezu Njegovu kočiju te je otputovao sa
Satrughnom. Iz spontane privrženosti, svi su stanovnici Ayodhye slijedili Bharatu u
Nandigramu, selo nedaleko Ayodhye.

Po Svom dolasku, Bharata je prvo naložio Svojim ministrima da ustoliče Ramine cipele na
kraljevsko prijestolje. Nakon toga je, prebivajući u Nandigrami sa Svojom vojskom, Bharata
izlagao sve državne poslove pred Ramine cipele uključujući i sve darove poklonjene Njemu.

Bharata bi često vidjeli kako drži kraljevski suncobran nad Raminim cipelama ili kako ih
hladi camarom. Na taj je način On vladao kraljevstvom četrnaest godina, uvijek se osjećajući
podređenim Gospodinu Rami, koji je ostao tamo u obliku Svojih cipela.

U međuvremenu, Rama je primijetio da se tjeskoba uvukla u umove rsija koji su živjeli u

blizini planine Citrakuta. Osjećajući da bi On mogao biti uzrok, Rama je ponizno prišao
glavnom rsiju i rekao:»Primjećujem da nešto uznemiruje umove rsija koji ovdje žive. Molim
Te, ako možeš, reci Mi zašto, posebno ako je Moja krivica.»

Stari rsi odgovori:» Dragi Moj Rama, nikada ne bi mogla biti krivica s Tvoje strane. Naš strah
uzrokuju Raksase, predvođeni Kharom, mlađim Ravaninim bratom. Zavidni po prirodi, Khara
i drugi Raksase dolaze pred nas u groznim oblicima te ometaju naša žrtvovanja i zagađuju
naša tijela nečistim supstancama. Preselit ćemo na drugo područje prije nego se Raksase
pribjegnu nasilju. Ja planiram povesti svoje učenike u asramu Asva Munija, nedaleko odavde.
Ako želiš, i Ti mi se možeš pridružiti i tamo se nastaniti.»

Rama je dao rsiju dopuštenje da otputuje te ga je obavijestio da će On ostati u Citrakuti.

Kasnije je, međutim, Rama osjetio nelagodu da ostane ondje jer Ga je pratilo sjećanje na

76
Bharatu i Njegove majke. Rama je također osjetio da je područje postalo zagađeno izmetom
konja i slonova Bharatine vojske. Tako je najzad odlučio otići na neko drugo mjesto.

Rama, Sita i Laksmana su tako napustili Citrakutu uputivši se prema asramu Atri Munija, gdje
su primljeni s privrženošću, kao da su rsijeva vlastita djeca. Kada je Atri dozvao svoju
ostarjelu ženu Anasuyu da pozdravi Situ, vječna pratilja Gospodina Rame je prišla asketskoj
ženi s velikom poniznošću. Pozdravivši tu pustinjakinju koja je bila obdarena
samoovladanošću, Sita je puna radosti, sklopljenih dlanova upitala o njenom zdravlju

Ugledavši vrlo uzvišenu i slavljenu Situ, koja se ponašala čestito, stara joj je žena odmah
zatim utješno rekla:» Sva sreća da su tvoje oči usredotočene na pravednost. O Sita, drago mi
je da slijediš svog muža Sri Ramu , koji je protjeran u šumu. Žene kojima je drag njihov muž,
bez obzira živi li on u gradu ili u šumi, te da li je povoljan ili nepovoljan čekaju svjetovi u
kojima vlada blagostanje. U očima žena koje su blagoslovljene plemenitom naravi,muž je
najviše Božanstvo, bez obzira je li on neuljudan ili s diplomom ili u potpunosti bez bogatstva.
Ne vidim boljeg prijatelja ženi od muža i sposobnijeg da donese željeni objekt na svim
mjestima poput neuništivog ploda nečijih strogosti. O princezo Videha kraljevstva! One zle
žene, međutim, čija su srca pod utjecajem želja, koje vladaju svojim muževima bez osjećaja
čestitosti i razvrata i koje se kreću po volji, ne slijede ga na gore spomenut način. Uistinu,
postavši plijen požude, žene koje pripadaju toj kategoriji, o princezo Mithile, padaju iz vrline
te žanju sramotu. Žene poput tebe, s druge strane, koje su obdarene vrlinama poput predanosti
svojim muževima i koje znaju što je dobro, a što zlo u svijetu, stanovat će u raju na isti način
kao oni koji su vršili zaslužna djela. Stoga, služi ovoga princa, neka Ti on bude najviši objekt
obožavanja i budi čestita u suradnji sa svojim mužem. Tako ćeš lako dostići slavu kao i
religijsku vrijednost.»

Cijeneći Anasuyine riječi, Sita je skromno odgovorila slijedeće: » Ne čudi me da mi je tvoja

svetost dala ovaj savjet. Već mi je, međutim, poznato kako čestita žena poštuje muža. Čak i
da je ovaj moj muž podao i bez sredstava za život, ja bih se trebala ponašati na isti način bez
ikakvog oklijevanja ili dvojbi prema Njemu:to je moja dužnost. Još više je dostojan
predanosti onaj koji zaslužuje pohvalu zbog svojih odlika i koji je pun samilosti, koji je
ovladao svojim osjetilima, koji je postojan u Svojoj ljubavi, čiji je um usredotočen na
pravednost i koji je pun ljubavi kao što su to majka i otac zajedno. Sri Rama , koji posjeduje
veliku snagu, ponašao Se prema drugim kraljevim suprugama (Svojim maćehama) na isti
način kao i prema Kausalyi (Njegovoj vlastitoj majci).

«Sve ono čemu me moja svekrva naučila dok sam odlazila u usamljenu šumu, ostalo je
zapisano u mome srcu. Čak se sjećam i pouke koju mi je prenijela moja majka kada je davala
moju ruku (mladoženji u vrijeme vjenčanja) u prisustvu svete vatre. Sva si ta podučavanja, o
čestita gospo, svojim učenjima oživjela u mome srcu! Ni jedna druga strogost osim služenja
svoga muža nije propisana ženama. U carstvu bogova izuzetno se cijene mnoge uzvišene
žene koje su postojane u svojim zavjetima vjernosti.

Zadovoljna Sitom, Anasuya onda reče:» Drago moje dijete, željela bih ti ponuditi blagoslov,
upotrijebivši svoje obimne zalihe asketskih zasluga. Samo mi reci što želiš.»

Sita odgovori:»O uzvišena svetice, tvoje je prisustvo samo po sebi najdovoljniji blagoslov.»

77
Bez obzira na to, Anasuya je radosno dala Siti nebeski garland koji nikada ne vene, nebesku
odjeću, nakit i kozmetiku koji su bili neiscrpni. Potom je, nako što ju je Anasuya zamolila da
ispriča priču o svom vjenčanju s Ramom, Sita odgovorila slijedeće: «Kada je moj otac, kralj
Janaka, jednom orao zemlju da pripremi žrtveni oltar, ja sam se odjednom pojavila iz zemlje
prekrivena prašinom. Nebeski je glas potom objavio da me kralj bez djece treba prihvatiti.
Tako sam odgojena kao kći Maharaje Janake. Zatim, kada sam se približila pubertetu, moj je
otac postao tjeskoban, budući da nije mogao naći prikladnog muža za tako božanstveno
rođenu djevojku. Najzad je odlučio održati svayamvaru, gdje bi mi bilo dopušteno oženiti bilo
koga tko bi mogao napeti luk Gospodina Sive, kojeg je Varuna dao našem pretku, Devarati.

«Međutim, čak ni najveći kraljevi nisu uspjeli podići luk, a kamoli ga nepeti. Međutim, Rama
je stigao u Mithilu zajedno sa Visvamitrom, te je s lakoćom slomio luk na pola nakon što ga je
napeo. Ali Rama me nije mogao prihvatio kao svoju ženu dok ne primi dopuštenje Svoga oca,
Maharaja Dasarathe. Stoga je obred vjenčanja održan tek nakon dolaska kralja Kosale.»

Nakon što je Sita ispričala priču, a večer se približila, Anasuya je zamolila Situ da se ukrasi
svojim novim nakitom te se pokaže svome mužu. Rama je bio zadovoljan kad je vidio Situ
tako izvanredno ukrašenu i te su noći oni prespavali u asramu Atri Rsija. Slijedećeg jutra,
Rama se raspitao od rsija o stazi koja vodi u šumu Dandakaranya. Mudrac je tada Rami dao
smjernice te Ga upozorio:»Tu šumu uznemiravaju surovi i zli Raksase. Oni uživaju uništavati
svakoga tko tamo živi te zanemari isprati svoja usta nakon jela ili pića., ili tko je nepažljiv u
slijeđenju bilo kojeg drugog vjerskog naloga.»

Nakon toga se Rama oprostio od rsija te je u društvu Site i Laksmana ušao u gustu šumu, kao
što mjesec ulazi u mnoštvo tamnih oblaka.

Aranya kanda
Kad su se Rama, Sita i Laksmana približili šumi Dandakaranya, ugledali su dražesnu grupu
koliba u kojima su obitavali rsiji. Okružena veoma visokim drvećem, voćem i cvijećem te
odjekujući pjevom ptica i recitiranjem vedskih mantri, asrama je posvetila srca sviju koji su ju
ugledali. Kusa trava i odjeća načinjena od kore drveta posvuda su bili razbacani, a jeleni i
druge divlje životinje tumarali su slobodno uokolo bez ikakva straha.

Rama i Laksmana su olabavili žice Svojih lukova te su ušli u kolibu. Rsiji su Ih ljubazno
pozdravili te Im dali prikladnu kolibu od trave da prenoće. Potom, kada je noć prošla, Rama
se rastao od mudraca te se usudio zaći još dublje u šumu, sa Sitom u sredini, a Laksmanom
straga.

Dok su hodali, odjednom se pred Njima pojavio divovski grozni Raksasa, obučen u krvavu
tigrovu kožu, imao je upale oči, duge oštre zube, šiljastu čeljust, i veliki okrugli izbočeni
trbuh. Sa njegovog koplja njihale su se glave triju lavova, četiri tigra, dva vuka, deset pjegavih
jelenova i jednog slona, a sa svega je kapala krv.

Pojavivši se kao otjelovljena smrt, strašno je čudovište divlje urlao , zgrabivši Situ. Potom,
nakon što se brzo povukao na određenu udaljenost, Raksasa je ponovno glasno zaurlao: »Uzet
ću ovu ženu za svoju suprugu, a Vama dvojici ću popiti krv.»
78
Na to je Rama uzviknuo: »Alas! Vidjeti kako Situ dodiruje drugi, za mene je bolnije podnijeti
nego smrt Vlastita oca.»

Laksmana, međutim, nije bio raspoložen za takav razgovor. Prišao je Rami, rekavši: »Kako
možeš samo tako stajati i jadikovati? Gledaj me dok ubijam ovog Raksasu i dajem oduška
Svom bijesu koji sam toliko dugo zadržavao prema Bharati.»

Raksasa je uzviknuo:»Tko ste Vi da upadate u moju šumu?»

Rama odgovori: «Mi smo dvojica ksatriya. Kako se usuđuješ tako Nas prepriječiti i odnijeti
Moju ženu?»

Na to Raksasa reče: «Moje ime je Viradha. Ja sam sin Javine druge žene Satahradi. Kao
nagradu za moje oštre strogosti Gospodin Brahma me je blagoslovio da me nijedno oružje ne
može ubiti. Stoga Vam savjetujem da pobjegnete dok možete, i ostavite ovu dražesnu ženu
meni. Inače ću biti prisiljen da Vas ubijem.»

Na to Rama i Laksmana brzo uzdignuše Svoje mačeve te pojuriše prema Raksasi. Međutim,
iako su oštro izboli njegovo tijelo, ranjeni je Raksasa uzeo Ramu i Laksmana u svoje ruke te
Ih počeo odnositi duboko u šumu. Vidjevši to, Sita molećivo zaplaka: »O Raksasa, molim te
ostavi Njih dvojicu i uzmi mene umjesto Njih.»

Čuvši to, Rama i Laksmana su odlučili da smjesta ubiju Viradhu. Ispoljivši nadljudske moći,
Rama je odsjekao Raksasinu desnu ruku dok je Laksmana istrgnuo njegovu lijevu. Kad je
Viradha pao na tlo, tupih osjetila, Rama i Laksmana su ga nastavili udarati pesnicama.
Međutim, unatoč tome što su ga udarali nogama i razbijali, Raksasa nije umro. Vidjevši to,
Rama reče Laksmanu: »Budući da ovaj demon ne može biti ubijen u borbi, hajdemo ga živa
zakopati. Brzo iskopaj jamu dok ga ja čuvam.»

Dok je Laksaman kopao, Viradha se osvijestio te rekao Rami: »Sada Te prepoznajem. U

stvari , ja sam Gandharva, Tumburu. Zbog požude prema Apsari Rambhi, Kuvera me je
prokleo da postanem Raksasa sve dok me Ti ne oslobodiš. Molim Te, zakopaj me u ovu rupu
da me oslobodiš mog prokletstva. Potom, molim Te, odi sresti velikog rsija Sarabhangu koji
prebiva dvanaest milja odavde. Kada ga vidiš, on će ti dati jedan vrlo povoljan savjet.»

Laksmana je nastavio kopati dok je Rama držao Svoje stopalo na Raksasinom vratu. Kada je
Laksmana završio, Rama je bacio demona koji je vrištao duboko u rupu te ga je brzo prekrio
velikim kamenjem. Na taj način, Tumburu je odbacio svoje Raksasa tijelo te se uzdigao na
nebo oslobođen svog prokletstva.

Nekada davno, čak su i veliki demoni poput Viradhe bili dovoljno inteligenti da shvate da
nisu ovo tijelo već vječne duhovne duše koje prelaze iz jednog tijela u drugo. Danas, zbog
utjecaja doba Kali, čak ni veliki učenjaci i sljedbenici religije ne mogu razumjeti ovu istinu. U
ovom dobu, ljudi kratko žive, neinteligentni su, nesretni i nisu naklonjeni filozofiji.

Zbog toga je Gospodin Caitanya iskazao posebnu milost otkrivajući najlakšu i najuzvišeniju
metodu samospoznaje: pjevanje Hare Krsna maha-mantre – Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna
Krsna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare – s kojom osoba odmah

79
kontaktira Gospodina te se kvalificira da se uzdigne u duhovni svijet i živi u vječnom
blaženstvu s Njim.

Rama, Laksmana i Sita su se uputili da vide velikog mudraca Sarabhangu. Dok su prilazili
rsijevom asramu, bili su iznenađeni vidjevši kralja Indru kako sjedi na nebeskoj kočiji čiji
kotači ne dodiruju tlo. Indra je bio u pratnji drugih polubogova te je razgovarao sa
Sarabhangom dok je druga nebeska kočija koju su vukli zeleni konji čekala na nebu.
Međutim, kada je Indra spazio da Rama prilazi, rekao je drugim polubogovima: »Ne želim još
da me Gospodin vidi, nego tek kada ubije Ravanu.»

Indra se uzdigao na nebo na svojoj kočiji koju je vuklo tisuću konja. Osvjedočivši ovo čudo,
Sita, Rama i Laksmana požuriše i dotakoše Sarabhangina stopala. Potom, nakon što su Ih rsiji
dočekli, Rama reče:»O najuzvišeniji od mudraca, ako možete raspravljati o događaju, molim
vas recite Nam svrhu Indrine posjete.»

Sarabhanga odgovori:»Indra je došao ovamo da me odvede na Brahmaloku, odredište

Koje sam zaslužio vršenjem oštrih strogosti. Međutim, rekao sam kralju raja da prije no što
napustim ovaj svijet želim vidjti Tebe, jer sam znao da si u blizini.»

Rama je zamolio Sarabhangu da Mu preporuči mjesto na kojem bi mogao obitavati tijekom

perioda Svog izgnanstva. Rsi odgovori: «O Gospodine, trebao bi se obratiti velikom mudracu
Sutiksni. On će Te uputiti gdje bi mogao naći prikladno prebivalište na najprijatnijem dijelu
šume. O Rama, što se mene tiče, imam jednu molbu koju bi Te molio da mi ispuniš. Došlo je
vrijeme da napustim svoje tijelo. Stoga, ponizno Te molim da to mogu učiniti u Tvom
prisustvu.»

Rekavši to, Sarabhanga je zapalio vatru i kada je na nju izlio ghee, vatra je jasno zaplamtala.
Zatim je, pjevajući mantre rsi ušao u vatru, spaljujući svoje tijelo u pepeo. Odmah nakon toga,
Sarabhanga je izašao iz vatre u mladolikom ,zaslijepćujuće sjajnom tijelu. Potom se uzdigao
na Brahmaloku, gdje su ga dočekali njeni stanovnici.

Nakon toga, okupljeni su rsiji prišli Rami te zamolili: »Mnoge od nas koji su živjeli u ovoj
šumi Raksase su nemilosrdno ubili. Možete doći i vidjeti mrtva tijela koja još uvijek posvuda
uokolo leže. O Rama, ponizno Te molimo da nas zaštitiš.»

Rama je obećao rsijima: »Kao ksatriya, Ja sam vaš sluga. Stoga ću ubiti Raksase za vaše
dobro. «

U pratnji mudraca, Rama je nastavio do Sutiksnovog asrama. Nakon što mu je Rama odao
Svoje poštovanje, rsi reče:»Očekivao sam Tvoj posjet. O Ti, koji potičeš iz Raghu dinastije,
prije no što je otišao na Brahmaloku, kralj Indra je došao ovamo i obavijestio me da ćeš
uskoro doći.» Kada je Rama upitao rsija za mjesto na kojem bi mogao prebivati, rsi Mu je
ponudio svoju vlastitu kolibu. Rama je odbio, rekavši: »Da ostanemo ovdje, i da ubijemo
jelena postali bismo uzrok tvoje nesreće.»

80
Rama, Sita i Laksmana su proveli noć u Sutiksninom asramu. Slijedećeg se jutra Rama, rastao
od velikog mudraca, poklonivši se pred njim. Sutiksna je zagrlio Ramu pozivajući Ga da se
vrati u njegov asram nakon što posjeti različite kolibe u šumi Dandakaranya.

Kasnije toga dana, nadajući se s puno obzira savjetovati Ramu, Sita reče:» Dragi moj mužu,
zbog moćnog utjecaja materijalne prirode, čak se i veliki i plemeniti čovjek može degradirati.
Stoga osoba mora uvijek vrlo pažljivo kontrolirati svoj um i osjetila, izbjegavajući ovisnosti
koje su rezultat materijalnih želja.»

«Tri su griješne aktivnosti koje bi posebno trebalo izbjegavati: lažni govor, seksualne veze sa
tuđom ženom i okrutnost prema onima koji nisu neprijatelji. U Tvom karakteru nema traga
prvih dviju grešaka jer nikada nisi izgovorio laž niti bi Ti mogao i pomisliti požudno o tuđoj
ženi. Međutim, primjećujem da oduzimaš život mnogim nevinim životinjama. Stoga mogu
shvatiti da u Tebi još postoji nečistoća neprijateljstva. Vrlo sam nesretna kada vidim kako su
jadne životinje nepotrebno ubijene. Dragi moj Rama, samim nošenjem luka u Svojoj ruci,
povećava se sklonost ubijanju upravo kao što stavljanje goriva preblizu vatri čini plamen
većim.

«Molim Te poslušaj priču u vezi sa tim. Nekoć davno je bio veliki rsi koji je vršio tako moćne
strogosti da se kralj Indra uplašio da će ga srušiti .Sa željom da omete rsijev napredak, kralj
Indra je došao pred njega prerušen u ratnika. Indra je pružio brahmani mač te ga zamolio:
“Molim te, pričuvaj mi ovo vrlo pažljivo dok se ne vratim po njega.” Rsi je pristao te je nakon
toga držeći se čvrsto svog zavjeta, nosio mač sa sobom čak i kada je išao u šumu sakupljati
voće i korijenje. Kao rezultat, rsijev je um postepeno postao obuzet željom za okrutnošću.
Postepeno je odustao od svog vršenja strogosti te počeo voditi život nasilja. Na taj način rsi se
degradirao i otišao u pakao nakon smrti.

«Stoga, dragi moj mužu, budući da je tog brahmanu savladalo samo druženje s Indrinim
mačem, molim Te da Svoj luk držiš u ruci jedino da bi ubio Raksase koji uznemiravaju rsije.
Molim te ne ubijaj čak ni nevine Raksase, a posebno ne druga bića.»

«Iako znam da nije na meni da Te poučavam, molim Te, pažljivo razmisli o mojim riječima.
Naposljetku, učini ono što smatraš najboljim.»

Rama odgovori:»Draga Sita, vjeruj Mi da cijenim tvoje mudre riječi. Znam da si me tako
savjetovala samo zato što Me voliš, misleći samo na Moju dobrobit. Samo osobi koja ti je
draga daje se takav iskreni savjet. O Janakina kći, rsiji bi lako sami mogli ubiti Raksase,
Međutim, oni to ne čine jer bi to umanjilo njihovu zalihu asketskih zasluga. Iz tog sam
razloga obećao ubiti sve Raksase u šumu Dandakaranya. Čak i ako bi na neki način trebao
napustiti tebe ili Laksmana nikada ne bih mogao pogaziti obećanje brahmanama.»

Rama, Sita i Laksmana stigoše do velikog predivnog jezera. Kako su se približavali, čuli su
pjesmu koja je dopirala iz vode jezera. Međutim, tamo se nikoga nije moglo vidjeti. U to
vrijeme se rsi po imenu Dharmabhrta zatekao ondje, te ga je Rama upitao o mističnom
pjevanju.

«Ovo jezero», započeo je rsi, »poznato je kao Pancapsara i izvorno ga je svojim mističnim
moćima stvorio mudrac Mandakarni. Jednom je Mandakarni rsi vršio strogosti na obali ovog
jezera 10,000 godina, živeći samo do zraka. Polubogovi su se jako uplašili misleći kako rsi

81
želi zauzeti jedno od njihovih mjesta. Stoga su opunomoćili pet Apsara da odvrate
Mandakarnija od njegovih strogosti. Rsija su žene očarale te ih je sve oženio. Nakon toga je
rsi stvoro tajnu kuću u ovoj vodi te se povukao tamo sa svojim ženama. Zvuk koji čuješ je
glazba Apsara. Čak i danas one neprestano služe rsija koji se ponovno pomladio upotrijebivši
svoje asketske moći.»

Rama, Sita i Laksmana su nastavili dalje, lutajući od asrama do asrama u šumi Dandakaranye.
Ostali bi u svakoj kolibi tjedan, mjesec ili više, ponekad čak i godinu dana. Na taj je način
prošlo deset godina Raminog izgnanstva udobno i zadovoljno. Nakon tog vremena njih se
troje vratilo da živjeti u Sutiksninu kolibu.

Dok je jednog dana razgovarao sa Sutiksnom, Rama reče: »Čuo sam da veliki mudrac
Agastya živi negdje u Dandakaranyi , ali ga Ja nisam mogao pronaći u prostranoj šumi. Volio
bih odati Svoje poštovanje rsiju i primiti njegove blagoslove. Molim te reci Mi gdje je njegov
asram asram.»

Kada Ga je Sutiksnea uputio Rama je otputovao u pratnji Site i Laksmana. Kada su stigli u
blizinu asrama Agastya rsija, Rama ispriča slijedeću priču: » Jednom davno živjela su dva
brata Raksase po imenu Vatapi i Ilvala. Ilvala bi poprimio oblik brahmane te bi, govoreći na
sanskritu, pozvao neke prave brahmane na komemorativnu svečanost. Prije nego što bi
brahmane došli, Vatapi bi se preobrazio u vepra. Potom, nakon što bi skuhao svog brata,
Ilvala bi njime nahranio brahmane. Kada bi Vatapi na taj način ušao u trbuhe brahmana, Ilvala
bi glasno zazvao: »O brate moj, molim te sada izađi!» Kad bi ga tako pozvao, Vatapi bi
rastrgao trbuhe brahmana i izašao blejajući poput vepra. Na taj su način dvojica Raksasa ubili
na tisuće brahmana.

Najzad je na zahtjev polubogova, Agastya Muni otišao tamo kao pozvani gost. Agastya je
pojeo Vatapija u obliku vepra, ali onda, kada je Ilvala pozvao svoga brata, rsi ga je
obavijestio: »Već sam probavio Vatapija i poslao ga u Yamarajino prebivalište.» Kada je
Ilvala to čuo,sav bijesan pokušao je napasti Agastyu. Međutim, rsi ga je spalio u pepeo svojim
ljutitim pogledom. Nakon toga, budući da su se Raksase bojali Agastya Munija, Njegov
asrama više nisu napadali.»

Kada je Rama ušao u asram Agastya Rsija , ponudili su Im mjesta za sjedenje. I prikladno Ih
ugostili. Kada su završili obrok, Agastya je Rami darovao Visnuov luk koji je
načinioVisvakarma zajedno sa dva neiscrpna tobolca od Gospodina Indre, nepogrešivom
strijelom i zlatno optočenim mačem od Gospodina Brahme. Zatim, okrenuvši se prema Siti,
Agastya ju je slavio, rekavši: »Zaslužila si vječnu slavu dobrovoljno prihvaćajući takve
tegobe zbog dobrobiti svoga muža. Posebno si slavna budući da je priroda žene od početka
kreacije da vole muškarca samo toliko dugo koliko je on uspješan.

Nakon toga, Rama je upito Agastyu da predloži mjesto za Njegovo obitavalište. Nakon malo
razmišljanja, rsi Mu je preporučio da ode u Pancavati, udaljen šesnaest milja, kraj obale rijeke
Godavari. Onda, upravo kada je Rama bio na odlasku, Agastya Mu povjeri: » Pomoću
jogičkog opažanja koje se povećalo zbog ljubavi koju imam prema Tebi već mi je poznat
cijeli Tvoj život.»

Kad su napustili rsijev asram, putujući prema Pancavati, Rama, Sita i Laksmana su stigli do
Yatayua, divovskog kralja lešinara. Pomisleći isprva da bi on mogao biti Raksasa, Rama ga je

82
upitao tko je. Blagim riječima, Jatayu odgovori: »Drago moje dijete, ja sam bio dobar prijatelj
Tvoga oca. Davno prije, Kasyapa je oženio osam Daksinih kćeri. Od Vinate, rođen je Aruna,
a od Tamase rodio se Syeni. Ja sam sin Arune i njegove žene Syeni, a moje ime je Jatayu.
Dragi moj Rama, molim te prihvati me kao Svog iskrenog slugu. Budući da mnogi surovi
Raksase nastanjuju ovu šumu, kad god Ti i Laksamana napustite Vašu kolibu, čuvat ću Situ.»

Zbog Jatayuinog prijašnjeg odnosa s Njegovim ocem, Rama se s poštovanjem poklonio

Jatayuu. Kralj lešinara Ih je potom otpratio do Pancavati, cijelo vrijeme budno motreći.
Stigavši u Pancavati, Rama je izabrao prikladno mjesto za izgradnju njihove kolibe,
rekavši:»Bit će dobro načiniti naše prebivalište na mjestu blizu jezera ili rijeke, jer voda i
zelenilo zajedno čine idealnu ljepotu krajolika.»

Rama je odabrao mjesto blizu obale rijeke Godavari i susjednog jezera prekrasno ukrašenog
ružičastim i plavim lotusima. Zemlja je tamo bila ravna, pružajući nezaklonjen pogled na
cijelo područje. Plač labudova i vodenih ptica mogao se čuti iz rijeke, a iz pećina sa obližnjih
brežuljaka odjekivao je plač paunova. Nakon što su tamo sagradili odgovarajuću kolibu,
posvetili su je ponudama cvijeća i onda je Rama sretno u nju ušao.

Kako je zima polako nastupila, jutarnje je sunce postalo ugodno osjetilu dodira. Jednog jutra,
upravo nakon što su se Rama i Laksmana vratili sa kupanja u rijeci, i dok su razgovarali o
njihovim religijskim dužnostima, pojavila se jedna Raksasi. U gledavši Ramu, njeno se srce
ispunilo ljubavlju. Sa Svojom sjajnom zelenkastom puti i očima u obliku lotosovih latica,
Rama je izgledao poput boga ljubavi osobno u ljudskom obliku. Raksasi je, međutim imala
izrazito ružno lice, veliki.trbuh, opuštene grudi, izobličene oći i kosu boje bakra. Dok je
Ramino tijelo bilo mladoliko i lijepih proporcija, mišićavo te je nosilo sve kraljevske oznake
Raksasino je tijelo bilo prilično ružno i na pragu srednje dobi. Iako je ona mogla po volji
promijeniti svoj oblik, kad je ugledala Ramu ovladala ju je strast te je zaboravila promijeniti
svoju odvratnu pojavu. Prišla je Rami, rekavši: « Dragi moj zgodni mladiću , molim te reci mi
tko si i zašto si došao u šumu odjeven kao pustinjak Zaista, odjeven si u odjeću askete i imaš
zamršene pramenove kose, no ipak rukuješ lukom i držiš ženu. Zašto si došao na ovo područje
naseljeno Raksasama? Molim te reci tko si i ja ću ispuniti sve Tvoje želje.»

Rama joj je odgovorio ukratko opisavši događaj koji je doveo do Njegovog izgnanstva. Zatim
je upitao Raksasi tko je ona. Ljubavlju pogođena demonica odgovori:» Počuj pravu istinu,
lotosooki. Moje je ime Surpanakha, sestra Ravane, Kumbhakarne, Vibhisane, Khare i Dusane.
Živim u ovoj šumi i unosim strah u srca svih stvorenja. Iako su moja braća moćna, ja sam još
moćnija. Iskreno moram reći da me preplavila ljubav prema Tebi. Moj je um odlučio da Tebe
ima za muža. Napusti Svoju ružnu, izobličenu ženu, jer ona nije vrijedna velikog junaka poput
Tebe. Ja sam veoma moćna, i mogu putovati po volji. Stoga sam Tebi prikladna družica. Prvo
ću stoga progutati Situ ravnog trbuha i Tvog brata Laksmanu. Nakon toga ćemo biti slobodni
uživati zajedno na brežuljcima i dolinama predivne šume Dandakaranye. «

Dok je Raksasi gledala u Njega ljubavlju ispunjenih očiju , Rama se od srca smijao na njezin
prijedlog. Rama zatim u šali reče:»Ja sam već oženjen čovjek, i zasigurno mlada i predivna
djevojka poput tebe ne bi mogla podnositi život sa ženom. Moj brat, međutim, koji je čak veći
heroj od Mene je bez žene. Stoga ti predlažem da oženiš Njega.»

Surpanakha je ozbiljno shvatila Ramine riječi te se okrenula prema Laksmanu. Ovladana

požudnim željama, rekla je:» Dragi moj zgodni heroju, Ti si uistinu još moćniji i privlačniji

83
od svoga brata. Stoga ti mi još više pristaješ. Dođi, učini me Svojom ženom, te ćemo zajedno
tumarati kroz šumu, uživajući u ljubavnom blaženstvu.»

Laksmana, smiješeći se, odgovori:» O ženo nježne kože i ljupkih udova, trebala bi znati da
sam Ja samo sluga Svog starijeg brata. Stoga ,ako Me želiš oženiti, to bi značilo da bi postala
Njegova sluškinja. Mislim da bi ti bilo mnogo bolje da postaneš Ramina druga žena jer će s
vremenom on zasigurno odbaciti staru i unakaženu Situ i prihvatiti samo tebe. Ti imaš tako
dražesno lice uvijek ukrašeno slatkim osmjesima. Kada vidi tvoje bujne grudi, tanak struk i
široke kukove muškarac zaboravi na sve druge žene. Tko bi ti mogao odoljeti? Oženi Ramu i
on će odbaciti Svoju ružnu ženu.»

Surpanakha je bila previše jednostavna uma da bi shvatila da su se Rama i Laksmana šalili sa

njom. Stoga se ona opet obratila Rami, govoreći: » Ti si previše vezan za ružnu Situ. Stoga ću
je smjesta pojesti i silom uzeti Tebe za muža.»

Rekavši to, Surpanakha je pojurila na Situ. Međutim Rama ju je zaustavio, govoreći

Laksmanu: » Ne bi se trebao šaliti s njom na način koji dovodi Situ u opasnost. Sada ju
unakazi tako da nauči svoju lekciju.»

Na Raminu zapovijed, Laksmama je povukao Svoj mač, brzo odsjekavši Surpanakhin nos i
uši dok je Njegov stariji brat promatrao. Surpanakha je vrištala u agoniji. Obilno krvareći,
odletjela je u šumu. Brzo je otišla do Janasthane gdje je njen Brat Khara živio zajedno sa
mnogo drugih Raksasa. Uplašena i oblivena krvlju, Surpanakha se bacila do stopala svoga
brata, gorko jecajući. Zatim je ,dok je Khara gledao, njegova sestra nepovezano pokušala
objasniti što se dogodilo.

Vidjevsi svoju sestru tako unakaženu, Kharino se srce ispunilo užasom i bijesom. Dišući
poput zgažene zmije Khara reče:» O sestro, molim te ustani i smiri se. Saberi se da mi jasno
možeš reći što ti se dogodilo. Tko se usudio da te ozlijedi? Zar on ne shvaća da je učinivši ovo
popio otrov? Ne postoji polubog, demon, Gandharva ili rsi koji te može ozlijediti i izvući se
živ. Pokaži zločinca i ja ću svojim oštrim strijelama popiti njegovu krv.»

Gorko jecajući, Surpanakha odgovori:» Dvojica braće po imenu Rama i Laksmana prebivaju
u šumi Dandakaranya. Ne znam da li su oni polubogovi ili demoni . Međutim, budući da su
oni osakatili moje lice, postat ću zadovoljna jedino kada popijem Njihovu krv!»

Khara je zatim pozvao četrnaestoricu najmoćnijih Raksasa te ih poslao zajedno sa

Surpanakhom da ubiju Ramu, Laksmana i Situ.

Dok su se Raksase približavali, Rama je sjedio u kolibi sa Sitom, a Laksmana stražario na

vratima. Ugledavši grozne ljudoždere, Rama je naredio Laksmanu: « Ostani ovdje sa Sitom
dok se Ja borim sa ovim Raksasama.»

Rama se zatim obratio Raksasama: «Mi smo došli u ovu šumu jer su nas rsiji zamolili da ih
zaštitimo od vaših zvjerstava. Živimo životom strogosti jedući samo voće i korijenje. Zašto
ste došli ovamo da Nas ometate? Vratite se ako vam je život mio.»

84
Iznenađeni takvim hrabrim izazovom, Raksase su zurili u Ramu očiju krvavo crvenih,
govoreći: » Naš je gospodar Khara jako ljut na Tebe i naredio nam je da Te ubijemo. Kako se
možeš boriti sa toliko mnogo nas? U trenu ćemo Te namrtvo smrskati našim oružjem!»

Raksase su pojurili na Ramu sa uzdignutim oružjem. Međutim, sa četrnaest strijela, Rama je

sasjekao njihovo oružje na komadiće. Sa još četrnaest, pogodio ih je u srce. Tako su poput
drveća čija su debla presječena, Raksase pali mrtvi na tlo, kupajući se u vlastitoj krvi.

Tresući se od straha , Surpanakha je odletjela natrag u prebivalište svoga brata te ga

obavijestila o pokolju. «Pokušao si me utješiti šaljući ove Raksase da ubiju Ramu i Laksmana.
Ako se ne osvetiš za ono što su mi učinili, odreći ću se svoga života zbog sramote.» Rekavši
to, Surpanakha je pala na tlo, preplavljena tugom, te je počela udarati se po trbuhu i plakati.

Čuvši oštre riječi svoje sestre, Khara se razbjesnio zavjetujući se: »Odbaci svoju tugu, sestro.
Obećajem da ću ubiti Ramu i Laksmana još ovoga dana kako bi ti mogla popiti njihovu krv!»

Čuvši to, Surpanakha se malo umirila. Khara je zatim naredio svome bratu, Dusani, da dovede
njegovu kočiju i oružje i da okupi njihovu vojsku od 14,000 Raksasa. Onda se Khara popeo
na svoju kočiju te otputovao sa svojom Raksasa vojskom u šumu Dandakaranya.

Dok su Raksase putovali, tamni su oblaci na njih lijevali kišu pomiješanu s krvlju, pa su
Kharini konji padali na cestu. Jedan se lešinar spustio na Kharinu zastavu, dok je tamna
crvena aura pomračila svijetlost sunca. Potom, dok su šakali zastrašujuće urlikali, spustila se
tama i Rahu je zaklonio sunce, iako nije bilo pomračenje. Cijelo vrijeme Kharina je lijeva
ruka silno drhtala ,a njegov je glas promukao i oslabio. Unatoč svim tim zlim nagovještajima,
Khara se smijao govoreći:» O Raksase, zbog moje velike moći, ne marim za bilo koji od ovih
takozvanih nepovoljnih znamenja»

U međuvremenu, svi su se veliki polubogoavi i rsiji okupili na nebu da prisustvuju

predstojećoj bitci. Dok su se Raksase približavali, Rama je opisivao Laksmanu povoljne
znakove koje je osjetio: » Moje strijele su radosne , Moj luk se ushićeno pomiče, a Moja
desna ruka lupa. Dragi moj brate, povedi smjesta Situ u planinsku pećinu i pažljivo ju čuvaj
dok Ja ubijam ove Raksase.»

Kad su Laksmana i Sita otišli, Rama je odjenuo plamteći zlatni oklop. Potom je, dok su
Raksase napredovali prema Njemu divlje urlajući, Rama sakupio Svoj sveprožimajuci bijes i
poprimio zastrašujući oblik.

Kad je Raksasa vojska okružila Ramu, Khara je odapeo 1000 strijela dok su drugi Raksase lili
bezbrojno oružje poput buzdovana, koplja, mačeva, i sjekira. Rama je međutim Svojim
strijelama s lakoćom sasjekao to oružje na komadiće. Iako duboko ranjem i krvareći, izgledalo
je da ne osjeća bol. Rama je potom odapeo na Raksase tisuće strijela, uništavajući njihove
lukove, zastave, štitove, oklope, i tjelesne udove. Zbilja, mnogi Raksase su pali mrtvi, skupa
sa svojim slonovima i konjima, kočija smrskanih u komadiće.

Na to su se Raksase još više razbjesnili te uzvratili obasipajući Ramu sa još više svog oružja.
Rama je međutim Svojim strijelama ponovno sasjekao njihova oružja na komadiće, te ubio
mnoge Raksase pogađajući ih u srca. Mnogima je odsjekao glave sa njihovih ogromnih
trupova.. Vidjevši to preostali su Raksase u strahu odletjeli u Kharino utočište.

85
U velikom bijesu, Dusana je odjednom pojurio na Ramu. Mnogi su ga Raksase slijedili,
podstaknuti njegovom hrabrošću. Odgovarajući, Rama je uzeo najbolje Gandharva oružje.
Odapeo je mnogo tisuća strijela koje su brzo prekrile sunce obavijajući bojno polje u tamu. Te
su strijele tisuće Raksasa sasjekle u komadiće, a njihova su se raskomadana trupla gomilala.

Dusana je zatim okupio svoju vojsku, tjerajući preostalih 5000 Raksasa da napadnu Ramu. U
bici koja je uslijedila Dusana se junački borio, i kada je Rama vidio da je Kharin brat uspješno
osujetio Njegove strijele, izuzetno se razljutio. Uzevši goruću strijelu, Rama je presjekao
Dusanin luk na pola. Potom je sa još 4 stijele, ubio Raksasine konje. Sa drugom strijelom,
Rama je odsjekao glavu Dusaninog vozača, a sa još tri strijele pogodio Raksasino rame. Iako
u velikoj boli, Dusana je skočio sa svoje rabijene kočije i uzeo šiljasti buzdovan. Potom se
strmoglavice sjurio na Ramu u namjeri da Ga ubije. Međutim, sa samo dvije strijele, Rama je
brzo odsjekao Dusanine ruke, a i odapevši još jednu, ubio je strašnog Raksasu.

Vidjevsi Dusanin pad, preostali iz njegove vojske pojurili su na Ramu željni osvete. Brzinom
uma Rama je odapeo 5000 strijela u neprekinutom toku poput mnogo gorućih meteora. Tako
su ubrzo 5000 Raksasa vojnika zaklani pali na tlo.

Vidjevši taj veliki pokolj, Khara je naredio svojim malobrojnim preostalim vojnicima da
napadnu. Rama ih je međutim brzo sredio. Tako je šuma Dandakaranya postala more crvenog
mulja nastalog od krvi14,000 ubijenih Raksasa, od kojih su samo Khara i Trisira ostali živi.

Dok se Khara pripremao da napadne Ramu, njegov ga je general , Trisira, preklinjao za

dopuštenje da se bori prvi. Khara se složio, i tako je troglavi Raksasa pošao prema Rami,
sipajući strijele na Njega. Kada su neke od strijela pogodile Ramino čelo, Rama se razbjesnio,
i brzo se osvetio ubivši Trisirine konje i vozača i srušio njegovu zastavu. Zatim, dok je Trisira
pokušavao skočiti sa svoje oštećene kočije, Rama ga je vatrenom strijelom pogodio u srce i
odsjekao njegove tri glave sa jos tri.

Khara je okupio nekoliko preostalih Raksasa koji su preživjeli i napao Ramu. Tijekom
žestokog dvoboja koji je uslijedio, rijeka strijela u potpunosti je prekrila nebo, a sunce je
postalo nevidljivo. Dovezavši svoju kočiju bliže, Khara je vješto presjekao Ramin luk na pola.
Zatim je Khara odapeo 1000 strijela koje su slomile Ramin oklop, koji je pao na tlo u
komadićima.

Iako su Njegove ruke bile duboko ranjene, Rama je mirno odapeo luk Gospodina Visnua.
Odsjekao je Kharin simbol, ali je Raksasa uzvratio sa četiri strijele koje su okupale Ramu u
vlastitoj krvi. Razbješnivši se još više, Rama je brzo odapeo šest strijela koje su pogodile
Kharinu glavu, ruke i rame. Potom je, sa još trinaest, Rama ubio Kharina četiri konja,
odsjekao vozačevu glavu, slomio luk svoga protivnika i razbio njegovu kočiju. Posljednja je
strijela, zasljepljujuća poput munje, pogodila Kharino rame, onesvijestivši ga.

Khara se, međutim, brzo oporavio te skočio sa svoje uništene kočije. Potom je stao pred
Ramu sa buzdovanom u ruci. Rama ga je prekorio rekavši:” Ti okrutni griješni Raksasa. Cijeli
si svoj život nanosio bol drugima i stoga si potpuno osuđen. Da bih te kaznio, ovog ću sata
odrubiti tvoju glavu.”

86
To je samo još više razjarilo Kharu. Zaurlao je na Ramu: ”Odvratni bijedniče, pravi junaci ne
hvale se svojim moćima.”

Khara je zavitlao svoj divovski buzdovan na Ramu. Plamteći je buzdovan spalio u pepeo svo
drveće i grmlje koje je stajalo na putu. Međutim, Ramine su strijele razbile buzdovan na
komadiće dok je jedrio kroz zrak. Potom su njih dvojica opet razmijenili grube riječi, i Khara
je tražeći oružje kojim će napasti Ramu, izvadio iz korijena ogromno drvo. Vrteći ga okolo
naokolo, Khara je bacio drvo na Ramu, vičući:”Mrtav si!”

Rama je međutim, s lakoćom sasjekao drvo na komadiće. Potom je, želeći privesti borbu
kraju, Rama odapeo 1000 strijela. Iako je krv curila iz gotovo svake pore na njegovom tijelu,
Khara je zadnji puta pojurio prema Rami. Dok je trčao, Rama je izabrao plamteću strijelu ,
koja se zabila u Kharino rame te se razbuktala. Najzad je Raksasa mrtav pao na tlo.

Polubogove koji su Raminu pobjedu promatrali sa svojih letjelica na nebu preplavila je

radost. Dok su udarali u bubnjeve i bacali kišu cvijeća, polubogovi su slavili Ramino
zadivljujuće ubijanje svih Raksasa bez ičije pomoći u tako kratkom vremenu.

Veliki su se rsiji predvođeni Agastyom, pojavili pred Ramom, govoreći:” Kada je Indra nekoć
posjetio Sarabhangu došao je da uredi Tvoje ubijanje ovih Raksasa. Iz tog Te je razloga rsi
savjetovao da se nastaniš na ovom području.”

Nakon toga su Sita i Laksmana izašli iz pećine u koju su se sklonili, i ugledavsi Ramu živog i
zdravog Sita je pohitala da Ga s velikom radošću zagrli.

Jedan Raksasa po imenu Akampana, koji je nekako utekao masakru, otišao je u Ravanino
prebivalište u Lanki i obavijestio Ravanu o smrti njegova dva brata. Kada je čuo te vijesti ,
Ravana se zacrvenio od bijesa, vičući: ”Tko se usuđuje na ovaj me način uvrijediti, prizivajući
vlastitu smrt? Nitko ga sada ne može spasiti, čak niti Indra, Yamaraja ili Visnu. Odmah mi
reci! Tko se usudio da me tako razljuti?”

Bojeci se Ravaninog gnjeva, Akampana je molio Ravanu,”Dragi moj gospodine, rado ću

odgovoriti na tvoje pitanje. Međutim, molim te obećaj da se nećeš naljutiti na mene zbog
istine koju ću ti reći.»

Potom je, nakon što mu je Ravana obećao, Akampana objasnio:”14000 Raksasa, uključujući
tvoja dva brata ubilo je ljudsko biće po imenu Rama, sina kralja Dasarathe.”

Ravana je potom zapitao:”Da li su tog Ramu pratili svi polubogovi?”

Akampana odgovori:”O ne, gospodaru moj! Ovaj je Rama sam ubio sve Raksase, čak i bez
pomoći svog mlađeg brata. Zbilja, Rama je toliko moćan da je izvršio taj čudnovati zadatak u
vrlo kratkom vremenu - u manje od dva sata! Nitko nije mogao stati pred Ramu. Kada se On
razljutio , činilo se da će cijeli univerzum biti uništen.”

Ravana ljutito objavi:”Otići ću smjesta u Janasthanu i ubiti tog Ramu i Laksmana. Onda
ćemo vidjeti kakva su oni junaci!”

87
Ali Akampana je upozorio Ravanu ,”Molim te ne djeluj hirovito, podcjenjujući Raminu moć.
On može uništiti cijeli univerzum - i ponovno ga stvoriti. Čak i kad bi se polubogovi i demoni
svi zajedno udružili, mislim da oni ne bi mogli ubiti Ramu. Stoga, o gospodaru, nemoj ni
pomišljati da Ga napadneš silom. Međutim, mislim da postoji drugi način koji bi mogao
dovesti do Ramine smrti. Ramina žena po imenu Sita, je neusporedivo lijepa, lica dražesnijeg
i bjeljeg od tisuće mjeseca. Uistinu, ona je pravi simbol ženske privlačnosti i savršenstvo
ženske čestitosti i ponašanja. Mislim da bez Site Rama ne bi mogao živjeti. Stoga ti
predlažem da odeš i da je otmeš.”

Ravani se odmah svidjela ova zamisao i nakon što je trenutak razmislio, odgovori:” Tvoj je
prijedlog sjajan! Otići ću u Pancavati sutra na svojoj kočiji te silom odvući Situ sa velikim
zadovoljstvom.”

Nakon što je raspustio Akampanu, Ravana je otišao u kolibu Tatakinog sina, Marice.
Dočekavši Ravanu s velikim poštovanjem i opravši njegova stopala, Marica je upitao:”O
gospodaru Raksasa, tvoj iznenadni posjet ovome mjestu ispunjava moj um sumnjama Znam
da ne bi osobno došao da stvar nije jako važna.”

Ravana odgovori:”Potpuno si u pravu. Ljudsko biće po imenu Rama je u potpunosti uništio

moju vojsku Raksasa smještenu u Janasthani. Ramin brat Laksmana je unakazio moju sestru
Surpanakhu, a Khara i Dusasana su mu se išli osvetiti. Smatrao sam svoja dva brata
nepobjedivim, ali obojica su ubijeni skupa sa svim njihovim vojnicima. Trebam tvoju pomoć,
Marica, jer planiram oteti Raminu ženu, Situ:”

Šokiran i užasnut, Marica odgovori: ”Onaj tko ti je dao tu ideju tvoj je najveći neprijatelj pod
maskom prijatelja. O Ravana, ako pokušaš izvesti ovaj budalasti plan, bit ćeš uništen, jer
Rama ima nepojmljive moći, na razini Samog Gospodina Visnua. Rama je poput nedokučivog
oceana. Krokodili su Njegov luk, a vrtlozi su Njegove ruke. Odapinjanje Njegovih strijela je
poput neprekidnog toka valova. Razmak između obala oceana je bojno polje, gdje se utapljaju
Njegovi neprijatelji. O kralju Raksasa, bolje bi ti bilo da obuzdaš svoj bijes i da se vratiš u
Lanku. Uživaj tamo sa svojim ženama, i pusti Ramu da uživa sa svojom ženom u šumi
Dandakaranya. Inače ćeš izazvati katastrofu.”

Poslušavši Maricin savjet, Ravana se vratio u svoju veličanstvenu palaču na Lanki. U

međuvremenu je Sarpanakha, koja je vidjela krvoproliće Raksasa u Janasthani, otišla u Lanku
da vidi svog brata, Ravanu.

Ravana je imao deset glava i dvadeset ruku, a njegovo je tijelo bilo puno ožiljaka iz prijašnjih
sukoba, uključujući i one koje mu je nanijela Sudarsan cakra Gospodina Visnua. Jednom je
Ravana napao Bhogavati, prijestolnicu Naga. Nakon što je pokorio zmije Vasuki i Taksaku,
silom je oteo Taksakinu ženu. Potom, nakon što je pokorio Kuveru, Ravana je prisvojio
njegovu Puspaka kočiju. Onda, jednostavno iz inata, uništio je neke od nebeskih vrtova.

Nekad davno, Ravana je vršio oštre strogosti, i pri kraju 10 000 godina, počeo je nuditi svojih
deset glava u žrtvu Gospodinu Brahmi. Zadovoljan s Ravanom, Gospodin Brahma ga je
nagradio imunitetom od smrti iz ruku svih živih stvorenja, osim ljudskih bića. Kada je primio
taj blagoslov, naduti je Ravana počeo ubijati brahmane i ometati njihova žrtvovanja. Zato je
postao trn u očima polubogova, koji su se usrdno molili Gospodinu Visnuu za njegovo
uništenje.

88
Ravana je sjedio na kitnjastom zlatnom prijestolju u svojoj sedmerokatnoj palači kada je
Surpanakha došla pred njega i pokazala svoje unakaženo lice. Jako uznemirena, rekla je: ”Moj
dragi brate, da li si toliko zauzet osjetilnim uživanjem da ne možeš prepoznati ozbiljnu
opasnost koja se bliži? Kada je kralj zainteresiran samo za svoje vlastito prosto uživanje i ne
obraća pažnju na državne poslove, svi ga preziru. Zar te tvoji špijuni nisu obavijestili kako je
Rama Sam ubio 14,000 Raksasa u Janasthani, uključujući i tvoja dva brata.? Ti si beskoristan
kralj, i predviđam da nećeš još dugo ostati na prijestolju.”

Ravana se razjario zbog podbadanja svoje sestre, posebno što je to učinila pred njegovim
ministrima. Jedva kontrolirajuci svoj gnjev, upitao ju je:”Tko je taj Rama, i kakva je Njegova
snaga? Da li te je on tako unakazio? Govori sada jer želim sve znati!”

Surpanakha odgovori:”Sa svojim dugim, moćnim rukama i velikim očima u obliku lotosovih
latica, Rama izgleda poput boga ljubavi. Njegova put je zelene boje i snažne je građe poput
lava. Njegov je luk sjajan poput duge i kada ga napne do njegove potpune dužine, odapinje
zlatne strijele koje su poput zmija otrovnica,odapinjući ih toliko brzo da se ne može reći da li
ih vadi ili ih baca. Iako je On najhrabriji ksatriya, obukao se u koru drveta i jelenju kožu i ima
zamršenu kosu.

“On je ubio cijelu vojsku Raksasa u Janasthani sa bujicom strijela. On ima takvu izuzetnu
snagu da je čak pokorio Kharu i Dusasanu. Sigurna sam da bi On mogao promijeniti tok
rijeke, ili dohvatiti zvijezde i planete sa neba.”

“Ramin mlađi brat je Laksmana i On je taj koji je odsjekao moj nos i uši, po naredbi Svog
starijeg brata. Ramina se žena zove Sita, i ona izgleda poput božice sreće. Ona ima velike
tamne oči, a ljepota njezina lica nadilazi ljepotu mnogih mjeseca. Njezina je glatka koža boje
rastopljena zlata, a njezin tanak struk, graciozni kukovi i pune grudi čine ju neusporedivo
lijepom. O Ravana, ne postoji žena poput Site. Da ju vidiš odmah bi se u nju zaljubio.
Namjeravala sam ju uhvatiti i dovesti ti je, ali umjesto toga Laksmana me unakazio. Sada,
dragi moj brate, trebao bi ići i oteti Situ - to jest, ako si zaista tako moćan junak kako misliš.”

Kada je čuo o ljupkoj Siti, Ravana je odlučio da ju mora posjedovati. Ponovno se popeo na
svoju kočiju i prešavši preko mora, otišao je u asram Marice odjevenog poput rsija koji je
vršio strogosti. Marica je upitao Ravanu s poštovanjem:”O kralju, koji je razlog tvog brzog
povratka u moje obitavalište?”

Ravana odgovori:”Nakon što sam čuo o Raminom pokolju Raksasa u Janasthani, ne mogu
naći ni trenutka mira. Stoga sam odlučio oteti Situ, i želim da mi ti pomogneš. Iz tog sam
razloga razvio vrlo mudar plan. Želim da poprimiš oblik zlatnoga jelena sa srebrnim točkama.
Nakon toga, otiđi u šumu i igraj se pred Sitom. Ona će zasigurno postati očarana takvim
predivnim stvorenjem i poželjeti da ga ima za svog ljubimca. Počni se zaigrano šepuriti pred
njom, a onda odvedi Ramu. Kada to učiniš, ja ću doći i oteti Situ te ju odnijeti na Lanku.
Nakon toga kada se Rama ražalosti i iscrpi zbog odvojenosti od Svoje voljene žene, lako ću
Ga moći ubiti.”

Kad je čuo Ramino ime, Marica se jako uplašio. Njegova su se usta osušila, i bez treptanja,
Marica se sklopljenih ruku obratio Ravani:”O gospodaru, ako pokušaš izvršiti ovaj plan,
zasigurno ćeš uzrokovati uništenje svih Raksasa i tvog kraljevstva Lanke. Zbog tvoje požudne

89
prirode i neznanja o Raminoj moći, budalasto juriš prema svojoj vlastitoj propasti Molim te
poslušaj od mene o Raminoj vrhovnoj moći prije nego slijepo djeluješ, i dovedeš do svog
vlastitog uništenja.

“Nekoć davno, običavao sam lutati zemljom sa toljagom u ruci, vrlo ponosan na svoju
nadljudsku snagu. Hranio sam se mesom rsija iz šume Dandakaranye. Iz straha Visvamitra je
prišao Kralju Dasarathi da zatraži Raminu pomoć za zaštitu njegovih žrtvovanja. Nakon toga,
dok je Rama čuvao Visvamitrinu žrtvenu arenu, ja sam u neznanju otišao tamo s namjerom da
ometem postupak Međutim, samo sa jednom strijelom, Rama me je bacio 800 milja u ocean, i
potom ubio druge Raksase koji su me pratili. Kada sam se osvijestio , na taj način pošteđen od
Rame, vratio sam se u Lanku, ali još neizlječen svog lažnog ponosa. Prihvativši oblik velikog
mesoždera sa plamtećim jezikom, vratio sam se u šumu Dandakaranyee i urlao unaokolo,
pijući krv rsija. Onda se dogodilo da sam opet došao do Rame koji je lutao u šumi
Dandakaranya sa Laksmanom i Sitom. Sa gorkim sjećanjem na moj prošli poraz, i
razmatrajući kako je Rama prihvatio život odvojenosti, odlučio sam se osvetiti. Međutim,
kada sam pojurio prema Njemu, Rama je odapeo tri strijele. Moja su dva pratioca smjesta
ubijena, a ja sam odletio u strahu za život. Mislim da je moj život bio pošteđen samo zato što
Ramine strijele ne ubijaju onoga tko bježi sa bojnoga polja.”

“Sve od tada, obuzet sam strahom od Rame. Kao rezultat, moja naklonost nasilju i borbi je
nestala. Odbacivši svu zlobu prema drugima, prihvatio sam odvojenički život vježbanja yoge.
Međutim, nisam dostigao mir uma, jer kada god pogledam drvo pomislim da je to Rama,
odjeven u koru drveta. Tako mi cijela šuma izgleda kao pretvorena u mnogobrojne Rame.
Zbog toga, gdje god pogledam, užasnem se. Ponekad vidim Ramu u svojim snovima, i odmah
se probudim, a srce užasno lupa. Uistinu, toliko se bojim Rame da kada god čujem riječ koja
počinje slovom “R” kao što je ratha ili ratna, moje srce lupa od straha.

“O kralju, za tvoju vlastitu dobrobit, kao i za moju, savjetujem ti da zaboraviš otimanje Site.
Osim straha od Rame, zašto bi učinio takvo griješno djelo? Nema uvrede koja se više
kažnjava od otmice tuđe žene. Budi zadovoljan sa svojih tisuću žena i sačuvaj svoje
dostojanstvo, sreću, kraljevstvo i sam život.”

Strpljivo saslušavši, Ravana odgovori:”Sada ti slušaj, Marica. Nisam došao po tvoj savjet.
Došao sam da dobijem tvoju pomoć u izvršenju mog plana da otmem Situ. Kao mog ministra,
tvoja je dužnost dati savjet samo kad ga tražim, i povinovati se mojim naredbama bez pitanja.
Ja sam odlučio, I ništa me ne može odvratiti. Želim da poprimiš oblik jelena te očaraš Situ.
Potom, kada ona zamoli Ramu da ga uhvati, odvedi Ga duboko u šumu i zazovi:”O Sita! O
Laksmana! « Kada pomisli da je Njegov brat u opasnosti, Laksmana će napustiti Situ da Mu
ode pomoći. Samo izvrši ovu malu službu , a zauzvrat ja ću te nagraditi sa polovicom moga
kraljevstva. Međutim, ako odbiješ, tada ću te osobno ubiti još ovoga dana. Na tebi je izbor.
Možeš izabrati smrt iz mojih ruku, ili moguću smrt u Raminim rukama. Odluči se!”

Marica je, međutim, odvažno objavio:” Prilično je lako pronaći laskavce, gospodaru moj.
Rijetka je osoba koja će govoriti neprijatne riječi za dobrobit drugih. Ministar bi uvijek trebao
dati dobar savjet, čak iako ga se ne pita, pogotovo kada je kralj na krivom putu. Nažalost,
međutim, onaj koji će umrijeti, nikada ne želi poslušati dobar savjet. O kralju, ako izvršimo
tvoj plan, siguran sam da ćemo oboje završiti mrtvi. Ipak, radije bih umro u rukama
uzvišenoga neprijatelja na bojnome polju nego da me ti ovdje ubiješ. Stoga, otputujmo
odmah.”

90
Ravana je bio zadovoljan da je Marica shvatio mudrost njegovoga ultimatuma. Zagrlio je
Maricu i oni su se popeli na Ravaninu zračnu kočiju i otišli. Nako što su proletjeli iznad
brojnih šuma, rijeka, gradova i polja, sletjeli su u šumi Dandakaranye, u blizini mjesta gdje su
prebivali Rama, Sita I Laksmana.

Sišavši sa kočije, Marica se odmah probrazio u prekrasnoga jelena. Potom se, otišavši do
Ramine kolibe, počeo zaigrano šepuriti, naprijed-nazad.

Maricin je oblik jelena imao brojne srebrne točke u obliku dragulja, sa vrhovima rogova koji
su izgledali poput safira. Njegova su usta izgledala poput ružičastoga lotosova cvijeta, njegov
rep poput duge, a njegove su uši bile svjetlo plave. Zaista, čarobni je jelen izgledao kao da je
izrađen od mnogo vrsta vrijednih dragulja.

Sa zasljepljujućim sjajem, izgledalo je da jelen osvjetljava cijelo područje koje je okruživalo

kolibu. Ponekad je grickao travu, a ponekad se igrao među drvećem.

U to je vrijeme Sita brala cvijeće. Ugledavši ju, Marica je u obliku jelena skakao, trčao,
čučnuo bi, okretao se, želeći privući njenu pažnju. Svi su ostali jeleni sa tog područja pobjegli
nanjušivši prerušenog Raksasu.

Magični se jelen približio Siti i skočio pred nju. Sita se začudila i postala ushićena, jer nikad
prije nije vidjela tako prekrasnoga jelena. Širom otvorenih očiju zazvala je:”O Rama, o
Laksmana, brzo dođite!”

Dok je Sita stajala uperenih očiju, Rama i Laksmana su također ugledali magičnog jelena.
Laksmana je , međutim, bio oprezan. “To bi mogla biti obmana,”rekao je”Raksasa Marica je
poznat da poprima takve životinjske oblike samo da namami i napadne iz zasjede kraljeve
koji su došli loviti u šumu.”

Sita je prekinula Laksmanu jer je njena inteligencija već bila obmanuta gledanjem magičnog
jelana, stvorenog Raksasinim mističnim moćima.”O Rama,” rekla je,”molim te uhvati ovog
jelena, jer je zaokupio moju maštu. Takav bi mi jelen bio dražesni ljubimac, te bi unio
dobrodošlu promjenu u našu dosadnu šumsku egzistenciju. Molim te brzo odi i uhvati tog
jelena. Povest ću ga sa sobom kada se vratimo u Ayodhyu na kraju našeg izgnanstva.
Zasigurno će obradovati Bharatu i naše majke. Molim Te, Rama, toliko ga želim da se mogu
igrati s njim. Tako je dražestan, a njegova glatka koža sjaji poput mjeseca. O, mužu moj, ako
ga ne možeš živog uhvatiti, barem ga nađi i ubij ga tako da njegovu kožu poput dragulja
mogu imati kao tepih. Možda me smatraš budalastom ženom, ali moram imati ovog jelena.
Potpuno sam očarana njegovom ljepotom.

Rama je bio ushićen što ima priliku da ispuni Sitinu zelju, a On je, također, bio očaran
jelenovom misterioznom ljepotom. Rekao je Laksmanu: ”Sita je očarana ovim jelenom, i
moram joj ga dovesti. Pogledaj njegov jezik, koji palaca poput plamena, ili munje iz oblaka.
Nigdje se ne može naći takav jelen, čak ni u nebeskim vrtovima. Taj će ga jelenji sjaj stajati
života. Načinit ću sag od njegove točkaste, zlatne kože kako bi Sita mogla uživati kad budemo
zajedno sjedili na njemu. I ako je, kako ti kažeš, jelen ustvari Marica, tada će njegovo ubijanje
biti od dobrobiti za sve rsije koji prebivaju u ovoj šumi. O Laksmana, ostani ovdje sa lukom u
ruci dok se Ja ne vratim. Pažljivo pazi na Situ.”

91
Rama je uzeo mač, luk i dva tobolca, kada je Marica najednom nestao s pogleda. Kada je
Rama ušao u šumu, jelen se još jednom pojavio, te onda brzo pobjegao, često se osvrčući
unatrag. Ponovno se jelen približio Rami, kao da ga iskušava da ga uhvati. Međutim, kad je
Rama pohitao prema jelenu, on je nestao s pogleda.

Na taj je način Marica odmamio Ramu daleko od Svoje kolibe. Zbunjen jelenjim zbunjujućim
pokretima, Rama se osjećao bespomoćnim i frustriranim.

Najzad, osjetivši se iscrpljenim od potjere, Rama se nakratko odmorio u podnožju drveta.

Tada se, još jednom , jelen pojavio u blizini. Međutim, upravo kada je Rama ustao da ga
uhvati, jelen je misteriozno nestao.

Iz frustracije, Rama je odustao od ideje da pokuša uhvatiti jelena živog. Stoga, kada se on
ponovno pojavio na određenoj udaljenosti, Rama je izvukao plamteću strijelu Gospodina
Brahme i odapeo ju na jelena. Marica je visoko skočio, pokušavajući izbjeći Raminu strijelu,
ali je ona svejedno pogodila njegovo srce,. Kad je Marica pao na tlo, namrtvo ranjen,
poprimio je svoj stvarni oblik Raksase. Potom, sjetivši se Ravaninog uputstva, Marica je
imitirao Ramin glas i zazvao u velikoj boli: ”O Sita!O Laksmana!”

Marica je potom napustio svoj život, a čuvši njegov poziv, Rama je postao utučen pitajući se,
”Što će Sita i Laksmana misliti?” Grozni je strah ušao u Ramino srce dok je jurio natrag u
Svoju kolibu.

U međuvremenu, kada je Sita čula Maricin glas, pomislila je da Rama zove u pomoć. U panici
se okrenula Laksmanu, urgirajuci:”Brzo odi do Rame te saznaj što se dogodilo! To je Rama
zvao u pomoć! On te treba. O Laksmana, moje srce lupa i jedva mogu disati. Mislim da su
Raksase nadvladali Ramu!”

Sječajući se ramine naredbe da čuva Situ, Laksmana se nije ni pomaknuo. Njegova

ravnodušnost još je više uznemirila Situ, prisilivši ju da prekori Laksmanu sa grubim
riječima,: «Zašto samo stojiš tamo? Zar želiš da Rama umre? Sada je očito da si ti samo
neprijatelj Svog starijeg brata pod maskom prijatelja. Mislim da želiš da Rama umre kako bi
mogao uživati sa mnom kako želiš. Inače bi zasigurno pojurio da Ga spasiš. Brzo odi,
Laksmana! Koja je korist da ja ostanem živa i sigurna dok je moj muž u opasnosti?”

Dok je Sita jecala i tresla se od straha, Laksmana odgovori:”Pokušaj se kontrolirati. Budi

sigurna, nitko nikada ne može nauditi Rami. Niti Raksase, niti Indra, niti svi polubogovi ne
mogu Mu nauditi. Uvjeren sam da je glas koji si čula Maricina obmana da nas prestraši. Rama
Mi je naredio da te zaštitim. Stoga, moram ostati ovdje i poštivati Njegovu naredbu”

Sita je dosada bila već gotovo poremećena od uznemirenja, a Laksmanove su riječi samo još
više podjarile njezin gnjev. Očiju crvenih od bijesa, Sita je buncala: ”Ti besramni i zli
čovječe! Mislim da uživaš u Raminoj nesreći. Inače, kako bi mogao govoriti tako
nonšalantno? Ti si se samo pretvarao da si ponizni sluga Svog starijeg brata. Pravi razlog
zbog kojeg si pratio Ramu u šumu je da nađeš priliku da Ga ubiješ i zadovoljiš svoje požudne
želje da uživaš sa mnom. Možda si Ti Bharatin agent! U svakom slučaju, nikada ti se neće
ispuniti Tvoje griješne želje! Zar zaista misliš da bih Te prihvatila nakon što sam bila žena

92
lotosookog Rame? Radije bih umrla! Uistinu, bez Rame, ne bih ni trenutak više mogla
živjeti.”

Sitine su riječi pogodile Laksmanovo srce kao da su oštre strijele. Sklopljenih ruku, užasnuti
je Laksmana odgovorio:”O princezo Mithile, ti si za mene poput Božanstva. Stoga, ne mogu
grubo odgovoriti. Znam da je priroda žena da stvaraju nevolje i nesloge među prijateljima.
Uistinu, žene su tako promjenjiva i tvrda srca da kada postanu opsjednute nekom

željom, odbacuju svaki smisao za moral. O kćeri kralja Janake, ti si me isprovocirala svojim
oštrim riječima. I stoga ću otići do Rame kako zahtijevaš. Međutim, budući da vidim strašne
znakove, koji navještaju veliko zlo, bojim se da kada se vratim s Ramom, više te nećemo naći
ovdje.”

Vrlo uzrujana Sita reče:” Ako je Rama ubijen, skočit ću s litice, utopiti se ili uzeti otrov.
Radije bih umrla nego da me dotakne drugi muškarac!”

Obuzet bijesom zbog Sitinih grubih riječi, Laksmana je bio razvučen između dužnosti i Svoje
unutarnje želje da vidi Ramu. Stoga, kako Ga je Sita nastavila klevetati Laksmana je nerado
otišao, pružajući Ravani željno očekivanu priliku.

Odjeven u odjeću boje šafrana, kose svezane u čvor na vrhu svoje glave, noseći drvene
sandale i suncobran preko svog desnog ramena te štap i posudu za vodu u lijevoj ruci, Ravana
je došao pred Situ prerušen u lutajućeg isposnika. Sjedeći u svojoj kolibi, Sita je plakala,
lijući suze žalosti u Raminoj odsutnosti, kada se Ravana pojavio na njenim vratima.

Iz straha, vjetar je prestao puhati, lišće se na drveću u šumi prestalo vijoriti, a vode u
Godavari su se utišale. Recitirajući vedske mantre, Ravana je prišao Siti. Dok je zurio u nju,
njegovo su srce pogodile Kupidove strijele. Zatim se, nadajući se da će ju šarmirati, Ravana
obratio Siti: ”Tko si ti, O dražesna djevo, sama samcata u ovoj strašnoj šumi? Jesi li ti Božica
skromnosti, Hri, Božica slave, Kirti, Božica mističnih moći, Bhuti, ili Božica ljubavi, Rati?
Možda si ti osobno Laksmi, sada bez svog lotosovog cvijeta. Tvoji su glatki bijeli zubi poput
niza jasminovih pupoljaka, a tvoje tamne oči liče na dva bumbara koji lebde nad tvojim
lotoolikim licem. Tvoje butine su šiljaste i graciozne, poput slonovih surli, a tvoji su kukovi
zaobljeni i bujni. Tvoje čvrste, bujne grudi izgledaju kao da dodiruju jedna drugu, a njihove
su bradavice ispoljene i istaknute. Ispod njih je struk tako uzak da ga palac i kažiprst savršeno
mogu okružiti. Nijedna smrtna niti nebeska žena ne može se usporediti s tobom u ljepoti, koja
je otela moje srce, poput nabujale rijeke koja preplavljuje svoje obale.

“O tamnooka djevo, zašto ostaješ ovdje kada bi mogla napredovati negdje drugdje? Trebala bi
prebivati u palači, ukrašena sa najfinijim haljinama i draguljima, da te služe bezbrojni sluge.
Jesi li ti majka jednog od Rudra, Maruta ili Vasua? O ti koja se dražesno smiješiš, izaberi
vrijednog muža i napusti ovu džunglu koja je puna divljih životinja.”

Iako joj se obratio tako odvažno, Sita je svog gosta dolično ugostila, ne želeći uvrijediti
brahmanu. Nakon što mu je ponudila da sjedne i vodu da opere njegova stopala, Sita je svom
gostu ponudila hranu te mu je objasnila: « Dragi gospodine, zovem se Sita, kći sam
plemenitog kralja Janake iz Mithile. Kada mi je bilo devet godina udala sam se za svog
voljenog supruga Ramu. Kasnije je na nagovor svoje žene, moj svekar ustoličio na prijestolje

93
njenog sina Bharatu protjeravši Ramu u šumu na četrnaest godina. Molim te kaži mi svoje
ime i porijeklo i zašto si došao u šumu Dandakaranya.»

Ne mogavši više vladati svojim osjećajima, Ravana uzbuđeno odgovori: « Ja sam Ravana,
kralj Rakšasa. Čak i veliki polubogovi zadrhte na spomen mojega imena. O bezgriješna
ljepotice, sada kada sam te vidio, nikada više ne bih mogao uživati u svojim drugim brojnim
suprugama. Draga moja Sita, postani moja glavna kraljica i imat ćeš 5000 sluškinja koje
čekaju na tvoju zapovijed. Napusti ovu šumu i uživaj samnom u prekrasnim vrtovima Lanke.»

Kada je čula Ravanu, Sita se razbjesnila. Prezirno je odgovorila: «Ja sam u potpunosti
predana Rami, koji je čvrst kao stijena, težak poput oceana, i koji pruža utočište poput
banyanovog drveta. Predana sam Rami, koji ima moćne ruke i široka ramena, čije lice
nalikuje punom mjesecu i koji je samoovladan i pun vrlina. Rama je lav među ljudima, a ti ,
koji si poput šakala, želiš imati mene, lavicu.»

«Zar bi se usudio dotaći sunce ili podići Planinu Mantara? Zar bi probušio svoje oči iglom ili
nosio goruću vatru u svojoj odjeći? Zar bi probao preplivati ocean sa kamenom zavezanim
oko vrata? Stoga, kako se usuđuješ pomisliti da bi pobjegao s Raminom ženom?»

«Rama je Garuda, a ti si samo obična vrana. Rama je ocean, a ti si lokvica. Rama je nektar, a
ti si stajski gnoj. On je sandalovo drvo, a ti si mulj. On je zlato, a ti si željezo. Rama je labud,
a ti nisi bolji od lešinara. Možeš me oteti, ali dok god Rama živi, nećeš moći uživati u meni
više od muhe koja se koprca u gheeu.»

Iako je smjelo govorila, Sita se tresla od straha. Tako je, da ju još više zaplaši, Ravana rekao:
« Slušaj, o ljupka djevo. Ja sam polubrat Kuvere, gospodara bogatstva. Kada sam ga uništio,
oteo sam njegovu Pušpaka kočiju te se sada on skriva blizu Planine Kailasa. Svi me se
polubogovi boje, i gdje god ja idem, svjetlost sunca postane poput svjetlosti mjeseca, vjetar se
sam stiša, a rijeke prestanu teći. Zaboravi Ramu, jer on je samo običan smrtnik, osuđen da
uskoro pogine. Pođi sa mnom i uživaj rajska zadovoljstva. Strastveno žudim za tobom. Nemoj
me razočarati.»

Sita potom odgovori: « Ako si zaista Kuverin brat, zašto onda djeluješ s tako zlim
namjerama? Otmičar Indrine žene može preživjeti, ali svatko tko pokuša zlostavljati mene
osuđen je na propast!»

Naposljetku je Ravana izgubio svo strpljenje. U napadu bijesa, otkrio je svoj divovski oblik
strašnog Rakšase, sa deset glava, dvadeset ruku i oštrim zubima. Potom je kralj Rakšasa
izjavio: « Ako želiš imati muža koji je poznat u sva tri svijeta, tada prihvati mene. Služi me i
nikada te neću razočarati. Zašto toliko voliš Ramu koji je protjeran u šumu?»

Ravana je zatim svojom lijevom rukom zgrabio Situ za kosu. Kao da ju je pozvao, Ravanina
se zlatna kočija približila i položivši svoju desnu ruku na njenu butinu, Rakšasa kralj je uzeo
prestrašenu Situ u svoje ruke i uzdigao se na nebo. Dok su se dizali, Sita je vrištala: «Rama!
Rama! Dođi i spasi me. Kazni ovog bijednog Raksasu!»

U očaju, Sita je zazivala drveće, rijeku, ptice i životinje preklinjući ih da obavijeste Ramu da
je oteta. Upravo tada, Sita je ugledala Jatayua koji je spavao sjedeći na vrhu drveta. Sita ga je

94
pozvala: « Jatayu, molim te pomozi mi. Molim te pođi do Rame i reci mu da me je oteo zli
Ravana!»

Kada je čuo Sitine uzvike, Jatayu se probudio i vidjevši kako Ravana grubo postupa s njom,
izazvao je kralja Rakšasa rekavši: « O Ravana, ja sam Jatayu, kralj lešinara. Kako se usuđuješ
položiti svoje ruke na tuđu ženu? Pazi se, jer mosiš zmiju otrovnicu u svojim rukama! Ja sada
imam 60 000 godina i nemam nikakvo oružje, a ti si mlad i dobro naoružan, ali ti neću
dozvoliti da odneseš Situ. Upozoravam te – odbaci svoje zle namjere ili se u protivnom
pripremi da ćeš biti izbačen sa svoje kočije poput zrelog voća koje pada sa stabla!»

Tako izazvan, Ravana je ljutito pohrlio prema Jatayuu. Kad je započela borba, činilo se kao
da dvije velike planine udaraju jedna drugu. Ravana je pogodio Jatayua mnoštvom oružja, a
divovski je lešinar odgurnuo Ravanu kandžama na stopalima. Iako su mnoge oštre strijele
pogodile Jatayua, kad bi pogledao Situ koja plače na Ravaninoj kočiji, to bi mu dalo snage da
podnosi bol.

Jatayu je odbio nalet strijela svojim krilima i uspio je slomiti Ravanin luk svojim stopalima.
Iskoristivši tu prednost, Jatayu je brzo odsjekao Ravanin oklop i svojim oštrim kandžama ubio
mazge upregnute u jaram kočije. Razbio je kočiju u komadiće istovremeno svojim kljunom
odsjekavši glavu Ravaninog vozača. Slomljene kočije, Ravana je pao na tlo čvrsto držeći Situ
u svojim rukama. Promatrajući ovo čudesno odmjeravanje snaga, sva su stvorenja gledajući
pljeskala Jatayuinoj hrabrosti.

Međutim, Jatayu je bio star i ubrzo se iscrpio. Ravana se podigao na nebo držeći Situ jednom
rukom i noseći mač u drugoj. Proklinjući Ravanu, Jatayu je odjednom nasrnuo na njegova
leđa i počeo čupati njegovu kosu toliko jako da su Rakšasine usne ogorčeno drhtale. Stiščući
Situ čvrsto uz svoj lijevi but Ravana je dlanom svoje ruke udario Jatayua. Jatayu je međutim,
izbjegao udarac i potom otkinuoRavaninih deset ruku svojim moćnim kljunom. Ravanine su
ruke, međutim, odmah zamijenjene novim rukama. Puštajući Situ na stranu, kralj Rakšasa je
počeo udarati Jatayua svojim pesnicama i stopalima.

Borba se nastavila još otprilike sat vremena. Najzad je u očaju, Ravana uzeo svoj mač te
odsjekao Jatayuina krila, stopala i bokove tako da je on mrtav pao na tlo. Jako ožalošćena,
Sita je potrčala prema mjestu gdje je ležao Jatayu, grleći ga sa suzama u očima. Ravana je
međutim brzo uhvatio Situ za kosu i odnio ju, dok je ona ožalošćeno plakala, «Rama! Rama!»

Sitin je plač uzrokovao čitavu pometnju u svemiru. Sve je obavila tama. Suosječajući sa
Sitinom žalošću, vjetar je prestao puhati, a sunce je izgubilo svoj sjaj. Međutim, Gospodin
Brahma, koji je cijeli događaj vidio kroz svoje božanske oči, objavio je, «Naša cilj je sada
ispunjen!»

Nakon toga, dok se Ravana uzdizao u nebo, Sitin se nakit razbio te su dragulji počeli padati na
tlo. Biseri s njene ogrlice skliznuli su joj s grudi poput čiste Gangine vode koja pada sa
nebesa. Preplavljena strahom i žalošću, Sita se neprestance borila da se oslobodi Ravaninog
stiska, koreći ga iznova i iznova zbog njegova zla, kukavičkog djela.

Dok je Ravana jurio prema Lanki, sva su stvorenja počela jadikovati: « Nema dharme, nema
istine, nema nježnosti.» Njena spuštena kosa lelujala je na vjetru, njezin se znak tilaka
izbrisao, a sa lica je nestao smiješak. Sita je jecala: »O Rama! O Lakšmana!»

95
Upravo tada, Sita je spazila petoricu glavnih majmuna koji su sjedili na vrhu planine. Da
Ravana ne primijeti, Sita je skinula svileni gornji dio svoje odjeće i nešto dragulja i bacila ih
među šumske stanovnika nadajući se da će oni obavijestiti Ramu. Dok su majmuni netremice
zurili, Ravana je odnosio Situ u pravcu Lanke.

Poput mnogih drugih moćnih materijalista, Ravana je riskirao sve da bi dobio svoj željeni
objekt. Dok je nosio Situ preko oceana u svoje kraljevstvo, uživao je pri pomisli da ju je
uspješno oteo i veselio se trenutku kada će ju učiniti svojom kraljicom. Oslijepljen požudom,
nije mogao shvatiti da je za njega njegov željeni objekt u stvari otjelovljena smrt. Božica
sreće uvijek služi lotosova stopala Svevišnjeg Gospodina, i kada materijalisti požele u njoj
uživati, ona se njima manifestira kao Durga, smrtonosna materijalna priroda. Kao vladarica
ovoga svijeta, Durga jaše na tigru i nosi trozubac čiji su vrhovi trostruke bijede materijalnog
života ( bijede koje potiču od tijela i uma, bijede koje uzrokuju druga živa bića te bijede koje
nameću više moći u obliku prirodnih katastrofa ). Uistinu, nitko, pa čak ni najveći znanstvenik
ili osvajač, ne može pobijediti patnje koje nameće Durga.

Misleći da je moćniji od Boga, Ravana je opasno izbjegavao stvarnost. Prešavši ocean,

Ravana je doveo Situ u unutarnje odaje svoje palače. Tamo je naredio svojim strašnim
Rakšasi sluškinjama, »Pažljivo čuvajte Situ i ne dozvolite nikome da vidi njeno lice bez mog
dopuštenja. Dajte joj zlato, dragulje, najbolju odjeću, nakit i hranu – štogod poželi. Međutim,
pazite se mog upozorenja: tkogod se usudi uputiti joj grubu riječ umrijet će u mojim rukama!»

Nakon toga, Ravana je pozvao osam moćnih Rakšasa, rekavši: « Još otkada je Rama ubio sve
Rakšase u Janasthani osjećam nepodnošljivo neprijateljstvo prema Njemu. Zaista, neću mirno
spavati sve dok Rama ne bude ubijen. Pođite sada u Janasthanu, uhodite Ga te mi donesite
bilo kakvu obavijest o Njemu.”

Onda je Ravana, preplavljen željom, ponovno otišao vidjeti Situ. Ušavši u njene odaje, našao
ju je ožalošćenu, okruženu brojnim Rakšasicama. Okupana vlastitim suzama, Sita je izgledala
poput broda kojeg udara vjetar na moru, ili košute, okružene psima, koja je odlutala od svoga
stada.

Iako nije željela, Ravana je prisilio Situ da ga prati u obilasku njegove palače. Raskošna je
palača ličila palači polubogova, sa tisuću slugu koji su čekali da izvrše Ravaninu naredbu.
Mnoge su sobe imale kaveze s egzotičnim pticama, a zidovi palače bili su prekriveni složenim
oblicima od vrijednih dragulja. Ležajevi su bili načinjeni od slonove kosti sa zlatnim
umecima. Muzičari su svirali tihe milozvučne pjesme, a lotosovi su cvjetovi i fontane
ukrašavali palačine vrtove i jezera.

Dok je promatrala prostrane i bajkovito ukrašene sobe, u svakoj od njih bilo je na tisuće žena
ukrašenih neopisivim vrijednim draguljima. Ravana je objasnio: «Lanku nastanjuje 32 krora
Rakšasa, isključujući stare i dojenčad, a tisuću od njih su moji osobni sluge. Ako si mudra, O
ljupka Sito, ispunit ćeš moju vatrenu želju i postati mojom glavnom kraljicom. Postani moja
ljubavnica i vladaj ovim obiljem. Obuzet sam ljubavlju prema tebi i bit ću predan jedino tebi.
Molim te podari mi svoju naklonost i pogledaj me s privrženošću, jer mladolika ljepota
blijedi. Trebala bi uživati život sa mnom i zaboraviti beznačajnog Ramu.»

96
Sita je pokrila svoje mjesecoliko lice i počela liti tihe suze. Ravana je onda nastavio: « Ne boj
se da će naše sjedinjenje biti protivno religioznim principima. Volim te više od samoga
života. Padam do tvojih stopala i preklinjem te da mi podariš svoju naklonost. Nemoj da ova
molba proizašla iz ljubavne boli, bude uzaludna. Nikada se prije Ravana nije poklonio ženi.»

Ravana je mislio da će iskazujući svoju ljubav prema njoj, brzo potčiniti Situ. Međutim, Sita
je bez straha odgovorila:» Moje srce pripada samo Rami. Zašto bih ja, labud koji se zabavlja
sa svojim mužjakom u jezeru punom lotosa, poželjela patku koja vijuga na obali? Možeš činiti
sa mnom što god poželiš. Zbog tvoje podle, griješne požude, uskoro ćeš susresti smrt u
Raminim rukama.»

Kada ga je Sita tako prekorila, Ravana se razbjesnio, govoreći: « Dat ću ti samo dvanaest
mjeseci da mi se predaš. Ako mi se budeš opirala i kada to vrijeme istekne, naredit ću svojim
kuharima da te nasjeckaju na komadiće i posluže meni za doručak.»

Ravana se zatim okrenuo Rakšasi sluškinjama i naredio : « Prebacite Situ u ašoka gaj. Budno
pazite na nju i pokušajte ju pridobiti na moju stranu pod svaku cijenu. Prijetite joj, laskajte joj,
činite štogod je potrebno, ali ukrotite ju kao što se kroti slona.»

Stigavši u prekrasan ašoka šumarak, pun plodnih voćaka i cvjetnih stabala, Situ je preplavila
žalost. Kako su je izobličene Rakšasice neprestano zastrašivale, ubrzo se onesvijestila od
straha.

U isto vrijeme, Gospodin Brahma je pozvao Indru i rekao: « Situ je oteo Ravana i odnio je na
Lanku. To je naša dobra sreća jer to sigurno znači neminovno uništenje kralja Rakšasa. Ipak,
postoji opasnost da Sita umre u odvojenosti od Rame. Stoga želim da odeš do nje i daš joj ovu
rajsku slatku rižu da jede.»

Nakon toga, Indra je otišao u ašoka gaj na Lanku skupa sa Nidra Devi, božicom sna. Kad je
Nidra uspavala sve Rakšase, Indra je u odjeći brahmane prišao Siti i rekao: « Ja sam kralj raja,
došao sam pomoći Gospodinu Rami. Molim te uzmi ovu nebesku rižu jer ona će te učiniti
otpornom na glad, žeđ i tjelesne bijede tijekom mnogo predstojećih godina.»

Sita je sumnjala da je brahmana uistinu Indra te je zatražila od njega da razotkrije svoj

nebeski oblik. Kada je Sita opazila da svojim stopalima ne dotiče tlo, da njegov cvijetni
vijenac nije uvenuo, a odjeća je bez zrnca prašine, uvjerila se da je to doista on i prihvatila
slatku rižu.

Sita je najprije ponudila hranu, moleći se Rami da ju prihvati. Čim ju je pojela, oslobodila se
svih tjelesnih boli. Ispunivši svoju misiju, Indra i Nidra devi nestali su s tog mjesta.

Kad god je Gospodinov bhakta u velikoj teškoći, Gospodin gleda kako da ga zaštiti. Bhakta se
nikada ne brine za svoju vlastitu zaštitu ili dobrobit. Znajući da Krsna ili Rama uvijek paze
na njegove potrebe on se usredotočuje na svoju službu za Gospodina. U predivnim ljubavnim
razmjenama, bhakta uvijek misli na svog Gospodara, a Gospodin uvijek misli na Svog bhaktu.

97
Kada je ubio Maricu, Rama je pohitao natrag u Svoju kolibu. Putem je mislio: “ Rakšase Mi
se sigurno žele osvetiti jer sam ubio cijelu njihovu vojsku u Janasthani. Maricini trikovi su
vjerojatno dio plana kako da me odvuku od Site i progutaju je. Usrdno se molim da Lakšmana
nije ostavio Situ kada je čuo Maricin zov koji je bio savršena imitacija Mog glasa.”

Rama se još više uplašio kada je čuo zastrašujući glas šakala iza Svojih leđa. Zatim su ptice i
druge divlje životinje počele prolaziti kraj Ramine desne strane, ispuštajući zastrašujuće
zvukove. K tome, Njegovo se lijevo oko trzalo, lijeva je ruka grčevito podrhtavala, a srce Mu
je jako lupalo. Dok je razmatrao ove nepovoljne znakove, Rama je sreo Lakšmanu na putu iz
kolibe. Uhvativši Ga za lijevu ruku, Rama mu se odmah obratio, govoreći:” Kako si mogao
prekršiti Moju naredbu, ostavivši Situ nezaštićenu? Iz svih nepovoljnih znakova koji su se
pojavili, mogu shvatiti da je ili ubijena ili oteta. O Lakšmana, kako si mogao ostaviti Situ
samu?”

Dok su njih dvojica hitali natrag u kolibu, Rama je odjednom posrnuo na šumskoj stazi.
Preplavljen strahom da će izgubiti Situ, i ljut na Lakšmana što ju je ostavio nezaštićenu,
Rama je počeo jadikovati poput poremećene osobe:” Ako je Sita mrtva, ubit ću se, jer ne
mogu ni pomisliti da živim bez nje. O Lakšmana, kako si Me mogao tako izdati i ostaviti
dragu Situ nezaštićenu?”

Lakšmana se nadao da će objasniti, govoreći:” Sita je poludjela kada je čula tvoj poziv u
pomoć. Govorila je oštre riječi optužujući Me da ću Te ostaviti da umreš kako bih mogao
uživati s njom. Potom Me je optužila da sam Bharatin ortak, Tvoj prikriveni neprijatelj.
Nadajući se dokazati joj da su njene optužbe krive, došao sam ovamo da Ti pomognem.”

Rama ljutito odgovori:” Nema izgovora za to što si ostavio Situ nezaštićenu. Potpuno si
svjestan da sam ja nepokoriv i da mi ne nedostaju vještine da se obranim od Rakšasa ili bilo
koga drugog. Nisi smio dopustiti da te isprovocira ženski gnjev i da zbog toga prekršiš Moju
naredbu. O Lakšmana, počinio si veliku pogrešku. Takvo te ponašanje nije vrijedno.”

Rama i Lakšmana najzad stigoše do Njihove kolibe da bi ju zatekli praznu. Rama je onda
počeo tražiti Situ posvuda naokolo. Ne našavši je, Njegovo je lice izgledalo kao da je uvenulo
i potamnilo od žalosti. Obuzet transcendentalnim ludilom uslijed osjećaja odvojenosti, Rama
je počeo ispitivati drveće:” Jeste li vidjeli Moju voljenu Situ da je prošla ovim putem,
odjevena u žutu svilu i kose ukrašene cvijećem?”

Rama je potom počeo zapitkivati šumske životinje i ptice da li su vidjeli Situ. Ne dobivši
odgovora, još se više ražalostio. A onda, zamislivši da se Sita odjednom pojavila pred Njim,
Rama je zaplakao:” O najdraža, zašto bježiš od Mene i skrivaš se? Zašto ne razgovaraš sa
Mnom?”

Rama je zatim umislio da su Situ Rakšase progutali, te je u mislima promatrao njene nježne
tjelesne crte. Rama i Lakšmana su nastavili pretraživati obližnje planine i šume, ne gubeći
nadu da će naći Situ. Međutim, kada ju nisu mogli naći, Rama je postao obeshrabren te je sjeo
u očaju. Bez obzira na to, Lakšmana Ga je ohrabrivao da nastave tražiti. Tako su Oni lutali
kroz mnoge planine, šume i nizine.

98
Naposljetku, Rama nije mogao nastaviti te se prepustio jakoj žalosti. Nepomično stojeći, kao
da je ostao bez razuma, teško je uzdisao, a oči su Mu se ispunile suzama. Rama je postao
ravnodušan prema Lakšmaninim uvjeravanjima da će pronaći Situ. Mučen ljubavlju, Rama je
bespomoćno zaplakao:” Sita! Sita!”, iznova i iznova. Kao poremećen, Rama je zaplakao: “
Draga Moja, zar si se sakrila samo da bi se šalila sa Mnom? Preklinjem te da izađeš jer je
Moja patnja nepodnošljiva.”

Postoji mnogo primjera bhakta koji plaču u odvojenosti od Gospodina. Mljekarice u

Vrindavani provele su cijeli svoj život lutajući u potrazi za Krsnom. Gospodin Caitanya, kao
savršeni bhakta , također je usvojio raspoloženje odvojenosti kao najviši izraz ljubavi prema
Bogu. Ipak, osoba se može pitati, zašto je Rama, kao Svevišnji Gospodin, plakao za Svojom
voljenom poput obična čovjeka. Zaista, kao sveznajući Gospodin, On je sigurno znao gdje je
ona.

Gospodin glumi Svoje zabave iz nekoliko razloga. Ponajprije, On dolazi kako bi nas poučio
da nikada nije neosoban nego da je uvijek Svevišnja Osoba. Na taj način pruža zadovoljstvo
Svojim bhaktama i poučava umne spekulatore i mistične yogije da je Svevišna Apsolutna
Istina osoba, koju osvaja i kontrolira ljubav.Zatim, On dolazi da uspostavi dharmu, put
pravednosti. On također dolazi da uništi demone. Plačući zbog Svoje otete žene, Gospodin
Rama uspostavlja dharmu, pravo ponašanje. On nam pokazuje kroz negativni primjer, stanje
čovjeka previše vezanog za ženu.

Ovaj događaj nam također pokazuje da žena treba uvijek biti zaštićena, da ju ne bi iskoristili
Rakšase poput Ravane. U Vedskom načinu života nema mjesta za žensku neovisnost. Koliko
god žena može biti moćna, ona se ne može neovisno zaštititi.

Ipak, ovo je pouka materijalistima. S duhovne strane, Rama, kao Svevišnja Božanska Osoba,
nije podređen materijalnim okolnostima. Odvojenost koju Rama osjeća od Site shvaća se kao
transcendentalna bračna ljubav u odvojenosti. To je aktivnost moći zadovoljstva Svevišnjeg
Gospodina i pripada slatkoći bračne ljubavi u duhovnom svijetu.

Iako ju je zvao iznova i iznova, Sita se nije pojavila. Rama je postao siguran da su ju
proždrijeli Rakšase. Lakšmana je također bio potišten. Rama tada reče:”O Lakšmana, molim
te odi na obalu rijeke Godavari, jer je Sita možda otišla onamo brati cvijeće.”

Nakon toga, kada se Lakšmana vratio sa Godavari bez Site, Rama je osobno otišao do rijeke i
počeo raspitivati drveće i životinje o njoj. Međutim, zbog njihova straha od Ravane, nijedno
se biće nije usudilo odgovoriti, iako je Rama primjetio da su jeleni značajno gledali u Njega.
Rama je zatim upitao jelene i pokušao čitati njihove umove kroz njihove oči. Činilo se da
jeleni odgovaraju podižući svoje glave prema gore i prema jugu, kao da pokazuju da je Sita
odnesena nebom u tom smjeru. Lakšmana je mogao shvatiti poruku jelenova te je predložio
da hodaju prema jugu kako bi mogli naći neki trag.

Kada su krenuli na put, uskoro su došli do traga od rasipanog cvijeća, koje je Rama prepoznao
kao ono koje je On dao Siti. Obraćajući se obližnjoj planini, Rama je upitao: “Kamo je otišla
Sita nakon što je prošla ovim putem?”

Ne dobivši odgovora, Rama se razbjesnio, rekavši:”O golemi briježe, ako Mi ne odgovoriš,

Svojim ću te strijelama skršiti u komadiće!”

99
No, posvuda je vladala samo tišina dok je Rama vatrenim očima mrko gledao brežuljak. Kada
se Rama potom pripremio odapeti Svoje strijele na planinu, Lakšmana je odjednom pokazao
tragove Sitinih stopala uz one divovskog Rakšase. Slijedeći tragove stopala Rama i Lakšmana
su ubrzo došli do Ravaninog slomljenog luka i tobolca, dijelova njegove razmrskane kočije,
zajedno s dijelićima Sitinog slomljenog nakita. Zatim, kada su našli kapljice krvi, Rama je
zaključio da su zaista Situ proždrijeli Rakšase. Jer je izgledalo kao da su se dva ljudoždera na
tom mjestu borila nad njom.

Gledavši mrtve mazge, smrskanu kočiju i rastureno oružje, Rama se zavjetovao :» Nijedan
Rakšasa neće pobjeći Mojoj osveti, jer ću ih danas sve ubiti osvećujući se za Sitino ubojstvo.
Zašto beskorisni polubogovi nisu učinili nešto da spase Moju bespomoćnu ženu? Ako Mi
polubogovi odmah ne izruče Situ, iz osvete zbog njihove nepažnje i Rakšasinog zločina,
uništit ću cijeli svemir!»

Ramine su oči bile crvene od bijesa, a Njegove su usne, čvrsto stisnute podrhtavale od bijesa.
Potom, uzevši Svoj luk od Lakšmana, Rama je namjestio strašnu strijelu namijenjenu
uništenju cijelog svemira na žicu. Užasnut, Lakšmana je sklopio Svoje ruke ponizno moleći: «
Rama, po prirodi si nježan, samoovladan i dobronamjernik svih živih bića. Stoga Te molim da
obuzdaš Svoj bijes i ne djeluješ naglo. Čini Mi se da je samo jedan Rakšasa umiješan u ovu
borbu jer je tu samo jedna slomljena kočija. Nastavimo tražiti Situ. Ako ju ipak ne nađemo,
onda možeš djelovati kako misliš da priliči. Dragi Moj brate, trebaš vježbati trpeljivost jer je
patnja neizbježna. Ako Ti ne možeš tolerirati životne bijede, kako se to može očekivati od
obična čovjeka? Trebaš misliti samo kako ćeš ubiti Svog neprijatelja. Nema potrebe da uništiš
cijeli univerzum.»

Dok je tako govorio, Lakšmana je s ljubavlju masirao lotosova stopala Svog brata, i
postepeno umirio Ramu. Povukavši strijelu sa Svoga luka, Rama se složio s Lakšmaninim
prijedlogom da temeljito pretraže cijelo područje Janasthane.

Nakon toga, dok su pročešljavali šumu, Rama i Lakšmana su došli do palog Jatayua, koji je
ležao u bazenu krvi. Rama je pomislio da je on Rakšasa prerušen u pticu koji je progutao Situ
i sada se odmara. Tako je kad se približio, namjestio jednu strijelu na Svoj luk spreman da je
odapne. Međutim, kad se još približio, Rama je shvatio da je to Jatayu i da je bio smrtno
ranjen pokušavajući spasiti Situ iz Ravaninih šaka. Shvativši situaciju, Rama je bacio Svoj luk
na stranu. Vidjevši nepriliku Svoga sluge, Rama je postao duboko ožalošćen.

Rama je zabrinuto upitao: « O Jatayu, molim te reci Mi sve što znaš o Siti i njenom
otmičaru.»

Umirući je Jatayu ispričao sve što se desilo i komentirao : « Ravana je oteo Situ u doba dana
koje se naziva vinda. Ako osoba izgubi nešto u to doba sigurno će to vrlo brzo vratiti. Dragi
moj Rama, nemoj biti previše ožalošćen zbog Site jer ćeš ju sigurno ponovno dobiti nakon što
ubiješ kralja Rakšasa u bitci. « Potom, kad je Jatayu opisao Ravanin uzvišeni rod, zadnji puta
je udahnuo, izustivši: »Rama! Rama!»

Rama reče Lakšmanu: « Žalosniji sam zbog smrti Jatayua koji je zbog Mene dao svoj život,
nego zbog Sitine otmice. Odi i donesi malo drva kako bi mogli spaliti njegovo tijelo. Neka se
zna da će Jatayu dostići najviše odredište kao nagradu za njegovu službu za Mene.»

100
Lakšmana je pripremio pogrebnu lomaču, a Rama je položio Jatayuovo tijelo na nju i zapalio
vatru. Braća su načinili ponude za dobrobit Jatayuine otišle duše i pjevali Vedske mantre.
Potom su Rama i Lakšmana otišli do obale rijeke Godavari da ponude vodu i da se okupaju.
Tako završivši pogrebni obred, Rama i Lakšmana su se ponovno usredotočili na zadatak da
pronađu Situ i nastavili lutati šumom.

Putujući prema jugozapadu, došli su do neutrte zemlje obrasle drvećem i grmljem. Prošavši s
velikom teškoćom tim dijelom, napustili su šumu Dandakaranya i ušli u šumu Kraunca. Kada
su prošli kroz nju, Rama i Lakšmana su ušli u još jednu gustu džunglu. Tako su se odjednom
suočili sa ogromnom Rakšasi koja je stajala ispred goleme pećine. Odvratna Rakšasi, sa
svojim dugim oštrim zubima, velikim zaobljenim trbuhom i tvrdom kožom, brzo je iskočila,
uhvativši Lakšmana za ruku i govoreći : « Dragi moj zgodni junače, molim te pođi sa mnom i
uživaj u ovoj dražesnoj šumi.» Onda je Rakšasi zagrlila Lakšmana te rekla : « Tvoja sam !
Uzmi me za Svoju ljubljenu ženu»

Umjesto odgovora, Lakšmana je ljutito izvukao Svoj mač i odsjekao Rakšasine uši, nos i
grudi. Krvareći i bolno vrišteći, Rakšasi je odletjela. Zatim su Rama i Lakšmana nastavili
svoje traganje.

Odjednom Rama reče: « Moja lijeva ruka poigrava, a Moj je um uznemiren.O Lakšmana
pripremimo se za opasnost koja nam se bliži.»

Trenutak kasnije, čuli su zastražujući plač ptice vanjulaka te Lakšmana primijeti : «Ovo znači
da će pobjeda biti Naša.»

Kad su Rama i Lakšmana ušli još malo dalje u šumu, čuli su glasan zvuk, kao da se odjednom
počela spremati oluja. Tražeći izvor zvuka, Rama i Lakšmana su pažljivo produžili sa
mačevima u rukama. Nedugo zatim došli su do ogromnog Rakšase bez glave, vrata niti nogu,
i s divovskim ustima smještenim usred svog trbuha. Rakšasa je bio velik poput planine sa
oštrim nakostriješenim dlakama po cijelom tijelu. Na svojim ramenima imao je dva vatrena
oka, a svojim je rukama dugim osam milja s lakoćom mogao uhvatiti velike životinje za jelo.
Iako su se Rama i Lakšmana, kada su spazili čudovište, povukli dvije milje, Rakšasa Ih je
najednom ščepao stišćući ih tako čvrsto da su postali bespomoćni. Iako to za Ramu nije bila
nikakva prijetnja, Lakšmana je klonuo duhom te rekao: «O Rama, ponudi Me kao žrtvu ovom
Rakšasi u zamjenu za Tvoj vlastiti život. Nakon toga, nastavi Svoju potragu za Sitom.»

Dok je Rama ohrabrivao Lakšmana da se ne boji, Rakšasa je rekao : « Moje ime je Kabandha.
Sretan sam da ste došli u moju šumu jer sam već dugo gladan. Budući da ste Vi hrana koju mi
je poslalo Proviđenje, mislim da ćete vrlo teško moći sačuvati Svoje živote.»

Lakšmana zatim reče Rami : « Brzo, odsjecimo ruke ovog Rakšase Svojim mačevima da se
spasimo.»

Kada je to čuo, Kabandha se razjario te odmah širom otvorio svoja strašna usta da u jednom
zalogaju proguta i Ramu i Lakšmana. Međutim, prije no što je Kabandha to učinio, Rama je
odsjekao njegovu desnu ruku, a Lakšmana lijevu. Tako je Rakšasa pao na tlo okupan svojom
vlastitom krvlju. Glasa punog boli, Kabandha upita : « Tko ste Vi?»

101
Lakšmana odgovori: « Ovo je Rama, ksatriya iz dinastije Iksvaku. Ja sam Njegov brat
Lakšmana. Došli smo ovdje u potrazi za Raminom ženom, Sitom, koju je oteo kralj Rakšasa,
Ravana. «

Kabandha je bio presretan da čuje Ramino ime. Rakšasa potom reče: « Tako sam sretan !
Došao si ovamo da me iskupiš! Molim Te poslušaj kako sam dobio ovaj odvratni oblik. U
svom zadnjem životu bio sam sin Dhanua. Vršeći oštre strogosti, zadovoljio sam Gospodina
Brahmu koji me je blagoslovio dugim životom. Kada sam dobio taj blagoslov, međutim,
postao sam jako ponosan, misleći da mi moj najveći neprijatelj Indra ne može više nauditi.
Nakon toga, kada sam na bojnom polju napao kralja raja, on je bacio svoju munju na mene.
Kada me je munja pogodila, moja glava i noge ušli su u moje tijelo. U tako jadnom stanju
molio sam Indru da me ubije. Međutim, on je odbio, rekavši da bi to poništilo riječi
Gospodina Brahme. Naposljetku, kada sam upitao Indru kako ću preživjeti bez glave, stavio
mi je usta u sredinu trbuha i načinio moje ruke duge osam milja. Indra zatim objavi: “Kada
Rama i Lakšmana dođu pred tebe, ponovno ćeš dobiti svoj nebeski oblik.”»

Kabandha je nastavio : « Sve od tada hvatam stvorenja svojim dugim rukama i trpam u svoja
usta, nadajući se da ću jednog dana uhvatiti Ramu kojeg je spomenuo Indra. Onda sam
jednom uznemiravao stanovitog rsija koji me je prokleo da vječno zadržim ovaj strašni oblik .
Sa suzama sam preklinjao rsija da propiše neki kraj mojoj patnji. On je potvrdio da ću
ponovno dobiti svoj izvorni oblik nakon što me Rama spali. Sada si me oslobodio i nakon
svoje smrti, usmjerit ću Te prema moćnom savezniku koji će ti pomoći da dostigneš Svoj
željeni cilj.»

Rama zatim objasni: « Moju je ženu Situ oteo Ravana, kralj Rakšasa. Međutim, znam samo
njegovo ime. Ne znam ništa drugo o njemu, ni kako se pojavio ni gdje prebiva. Bacit ću te u
veliku jamu i spaliti tvoje tijelo kako bi dostigao svoje željeno odredište. Zauzvrat Mi daj
nekoliko informacija o tom Ravani.»

Kabandha zatim reče: « Jako mi je žao, ali ne znam ništa o Ravani. Kada me spališ, međutim,
reći ću Ti o osobi koja je putovala kroz sva tri svijeta. On će ti moći pomoći da pronađeš
kralja Rakšasa.»

Nakon toga, Rama i Lakšmana su odnijeli Kabandhu u planinsku pećinu i položili njegovo
tijelo na pogrebnu lomaču koju je Lakšmana pripremio. Budući da je bio tako debeo, kada je
tijelo počelo gorjeti, izgledao je upravo poput velikog grumena gorućeg gheea. Zatim, iz vatre
se izdigao Kabandha u svom izvornom nebeskom obliku, odjeven u finu odjeću i ukrašen
nakitom i garlandima. Kad je sjeo na nebesku kočiju koju su vukli labudovi, Kabandha reče: «
O Rama, politička nesreća može se nadići na šest načina: sklapanjem mira, borbom,
atentatom, boljim naoružanjem i utvrdama, unijevši razdor i tražeći pomoć od drugih. Baš kao
što si Ti sada jako nesretan zbog gubitka Svoje žene, tako ćeš ju uspjeti povratiti uz pomoć
osobe u sličnoj situaciji. Ta je osoba kralj majmuna, Sugriva, kojeg je protjerao njegov brat,
Vali, Indrin sin. O Rama, sprijatelji se sa Sugrivom, kojeg je začeo Surya u ženi Rksaraja, jer
i on treba dobronamjernika. On sada živi skupa s drugim majmunima na Planini Rsyamuka,
koja je pored jezera Pampa.

«Najprije pođi do Jezera Pampa. To je prekrasno mjesto koje obiluje egzotičnim pticama. Te
ptice žive bez straha od ljudskih bića jer ih oni nikada nisu povrijedlili.Trebaš nahraniti te
ptice i ribe u jezeru Pampa, i sresti isposničku ženu Sabari koja tamo prebiva.

102
« Cijelo to područje uljepšava uvijek svježe cvijeće koje nastaje iz znoja sa tijela učenika
Matanga rsija jer su oni donijeli voće, korijenje i cvijeće iz šume. Veliki je mudrac Matanga
već odavno napustio svoje tijelo. Nakon toga, isposnička se žena Sabari brinula o njegovim
učenicima. Iako su ti rsiji već davno otišli u više svjetove, Sabari još prebiva tamo, čekajući
Tvoj prijem prije nego što ode na Brahmaloku.

“Blizu Jezera Pampa nalazi Brežuljak Rsyamuka gdje Sugriva živi u golemoj pećini, uvijek u
strahu da će ga napasti Vali. Sugriva je odan, inteligentan, darežljiv, mudar, hrabar i moćan.
Dobro bi bilo da se udružiš s Njime jer on zna sve o Rakšasama. Njegovi sljedbenici mogu
lutati zemljom dok ne pronađu Situ.»

Rekavši to, Kabandha je dobio odobrenje od Gospodina Rame da se uzdigne na nebo. Potom,
slijedeći Kabandhino uputstvo, Rama i Lakšmana su otišli. Drugog dana stigli su na Jezero
Pampa gdje su ugledali asrama Matanga Rsija.

Kada su Rama i Lakšmana ušli u kolibicu, Sabari je ustala i pozdravila ih sklopljenih ruku.
Potom, kad je dotakla lotosova stopala Rame i Lakšmane, Sabari Ih je počastila raznolikom
hranom i pićem, i vodom da opere Njihova stopala. Kada je Rama upitao o njenoj duhovnoj
praksi, Sabari , koja je bila savršena duša, odgovori: « Samo vidjevši Te, dostigla sam
ostvarenje svojih strogosti. Kada si došao u Citrakutu, svi rsiji koje sam služila otišli su u raj
na svojim nebeskim kočijama. Prije nego što su otišli, uvjerili su me da ćeš Ti doći ovamo i
da ću kada Te ugostim, ja također dostići nebesko odredište.»

Na Ramin zahtjev, Sabari je povela Njega i Lakšmana u obilazak prekrasnog područja oko
Jezera Pampa. Nakon toga, Sabari je tražila Ramino dopuštenje da odbaci svoje smrtno tijelo
kako bi se mogla ponovno pridružiti mudracima koje je tako vjerno služila.

Vrlo zadovoljan sa Sabari, Rama je ispunio njenu želju. Potom, kada je zapalio vatru, stara je
isposnička žena, odjevena u jelenju kožu i koru drveta i zamršene kose, skočila u plamteću
vatru. Slijedećeg se trena Sabari poput munje uzdigla na nebo, ukrašena nebeskim draguljima
i garlandima.

Kad su tako vidjeli Sabarinu duhovnu moć, Rama i Lakšmana su se otišli okupati u Jezeru
Pampa, koje je načinjeno od voda sedam mora. Nakon toga, oživljene nade da će naći Situ,
Rama i Lakšmana su nastavili dalje u gorljivoj želji da pronađu Sugrivu.

Kiškindhya – kanda

Proljetna ljepota oko Jezera Pampa probudila je u Rami sjećanja na Njegove ljubavne zabave
sa Sitom, tako pojačavajući Njegovu transcendentalnu tugu. Rama je neprestance mislio na
Situ i pitao se da li može živjeti bez Njega. Rama je gorko jadikovao : « O Lakšmana, sada je
mjesec Caitra, a ovo je jezero sa svojom dubokom plavom vodom tako dražesno. Ovo je doba
ljubavi, kada svo drveće cvjeta, a njihove latice padaju da ukrase prekrasni zeleni šumski sag.
Bez Site, međutim, život izgleda beznačajan. Ono što Me je veselilo kada je bila prisutna,
sada Mi zadaje bol. Kada čujem zov kukavice, pomislim na Sitin slatki glas. Kada vidim
103
ružičaste lotosove cvjetove koji se talasaju povrh valova, pomislim na Sitine oči. Nježni
mirisni povjetarac podsjeća Me na Sitin dah koji miriše poput meda. O Lakšmana, bol ovog
okrutnog proljeća je nepodnošljiva, jer ne mogu više podnijeti život bez Site. Ti bi se trebao
vratiti u Ayodhyu i služiti Bharatu , a Ja ću ostati ovdje skončati Svoj život.»

Pokušavajući Rami uliti malo nade, Lakšmana odgovori: « Dragi Moj brate, nemamo razloga
pretpostavljati da Sita više ne živi. Gdje god Ravana sada je, na nebu, na zemlji, u oceanu ili
na nižim područjima, naći ćemo ga i dati oduška Svom gnjevu. Pusti tu beskorisnu tugu i
pažljivo promisli kako da pronađemo Situ. Uspjet ćemo samo gorljivim naporom – ne
jadikovanjem.»

Kad Mu je Lakšmana tako savjetovao, Rama je odbacio Svoju utučenost. Razgovarajući, došli
su blizu Brežuljka Rsyamuka. Iz udaljenosti, Sugriva je mogao vidjeti da se Rama i Lakšmana
približavaju. Sumnjajući da su oni Valijevi saveznici, Sugriva se jako uplašio. Potom su se on
i njegovi pratioci brzo sklonili u asramu Matange, kojeg je štitila rsijeva čarolija.

Unatoč takvoj sigurnosti, Sugriva je bio toliko nemiran i uplašen da je lutao od jednog do
drugog vrha brežuljka, nesposoban da se umiri i na trenutak. Hanuman zatim reče svom
rastrojenom gospodaru: « Odbaci tu paranoju zbog Valija. Kao majmun promijenjiva uma,
brzaš zaključke koji će zasigurno biti odbačeni kada se pažljivije razmotre.»

Sugriva odgovori: « Bilo da su Valijevi agenti ili da nisu, ove su osobe zasigurno
zastrašujuće. Uistinu, ova dva ratnika izgledaju poput glavnih polubogova, i naoružani su
lukovima i mačevima. Zasigurno Vali je jako prepreden i ima mnogo prijatelja. Stoga želim
da saznaš zašto su Oni ovamo došli. Pažljivo Ih promatraj ,kakvi su im govor i izrazi. Saznaj
tko su i što žele. Ako me namjerno slaviš u Njihovom prisustvu saznat ćeš da li su prijatelji ili
neprijatelji.»

Kako je i on imao sumnjičav majmunski um, Hanuman je prikrio svoj pravi oblik i pojavio se
pred Ramom i Lakšmanom kao prosjak. Potom, nakon što se srušio na zemlju da oda svoje
poštovanje, Hanuman reče: « O veliki junaci, molim Vas recite mi kako to da su takve
uzvišene osobe kao što ste Vi došle u ovaj pusti kraj. Vaša snažno građena tijela odaju da ste
ratnici, iako odjeveni poput isposnika. Moje ime je Hanuman, Sugrivin ministar, kojeg je
njegov stariji brat Sugriva protjerao iz njegovog kraljevstva. Ja sam sin Vayua, i mogu po
volji ići bilo kuda i poprimiti bilo koji oblik po želji. Sugriva me poslao ovamo da ukaže svoje
prijateljstvo i gostoljubivost. «

Rama zatim reče Lakšmanu: « Ovaj Hanuman je ministar Sugrive, plemenitog kralja
majmuna kojeg smo tražili. Čini se da je vrlo uljudan i govori vrlo poetično. U njegovim
očima, udovima, stavu i izrazu nema ničeg što mi se ne sviđa ili dvoličnog. On ima
dubinu,povjerenje, i moć. Isto tako, njegov govor odražava zrelo ujedinjenje srca, glasa i
inteligencije. Čak bi i neprijatelj bio opčinjen njegovim riječima !O Lakšmana, molim Te
objasni Hanumanu događaje koji su nas danas ovamo doveli.»

Lakšmana reče: « Naša je dobra sreća što smo vas sreli. Tražili smo Sugrivu i želimo s njim
sklopiti savez prijateljstva. Ovo je Rama, sin Maharaje Dasarathe, a Ja sam Njegov mlađi
brat, Lakšmana. Ramin je otac želio da Ga ustoliči kao prijestolonasljednika na kraljevsko
prijestolje, ali zbog političkih spletki, Rama je umjesto toga protjeran u šumu. Nedavno je
kralj Rakšasa Ravana oteo Raminu voljenu ženu, Situ. Preplavljeni žalošću, tražili smo Situ u

104
šumi. Dok smo posvuda lutali došli smo do strašnog Rakšase po imenu Kabandha. Ubivši
Kabandhu oslobodili smo ga strašnog prokletstva. Zauzvrat, dok je odlazio u raj, savjetovao
Nas je da sklopimo savez sa Sugrivom. To je razlog zbog kojeg smo sada došli. Spremni smo
učiniti što god je korisno za tebe i tvog plemenitog kralja.»

Dok je Lakšmana opiŠivao Njihovo nezgodno stanje Hanumanu, Njegov su glas i oči pune
suza odražavale Njegovu unutarnju bol. Vidjevši to, Hanuman odgovori: « Poput Tebe,
Sugriva je također lišen svog kraljevstva i žene. Siguran sam da će Vam on i njegovi
sljedbenici pomoći u Vašem pohodu da pronađete Situ. Molim Vas pođite sa mnom sresti
Sugrivu jer njega jako zanima zbog čega ste došli ovamo.» Rekavši to, Hanuman je vratio
svoj izvorni oblik divovskog majmuna. Potom je stavio Ramu i Lakšmana na svoja ramena i
krenuo prema Planini Rsyamuka.

Stigavši tamo, Hanuman je prvo pošao do Sugrive i obavijestio ga o Raminim prijateljskim

namjerama. Zadovoljan, Sugriva je poprimio oblik prosjaka i otišao da dočeka Ramu i
Lakšmana. Dok je prilazio, Sugriva je ispružio svoju ruku kao ponudu prijateljstva. S velikim
zadovoljstvom, Rama je zauzvrat ispružio Svoju ruku i zatim osjećajno zagrlio vođu
majmuna.

Nakon toga, da bi formalno ujedinio dva prijatelja, Hanuman je zapalio žrtvenu vatru između
Rame i Sugrive. Nakon što su obredno okružili vatru, Rama i Sugriva su pogledali jedno
drugo u duhu čvrstog prijateljstva.

Sugriva zatim reče: « Dragi moj Rama, od ovog dana nadalje, Tvoja će sreća biti i moja sreća,
Tvoja tuga bit će i moja, i obrnuto.»

Sugriva je onda položio na tlo granu punu cvijeća da Rama sjedne na nju, a Hanuman je
učinio isto za Lakšmana. Kada su svi sjeli, Sugriva objasni: « Dragi moj Rama, provodim
život u neprestanoj tjeskobi zbog mog brata Valija. Nakon što je Vali silom uzeo moju ženu i
kraljevstvo, uzeo sam utočište u ovoj šumi. Međutim, progoni me strah da će moj stariji brat
doći ovamo i napasti me svakog trenutka. Nemam ni trena mira.»

Rama se nježno nasmiješio i odgovorio: « Služba je pravi plod prijateljstva. Stoga je Moja
dužnost da izbacim Valija i pomognem ti da vratiš svoje kraljevstvo i ženu.»

Sugriva na to reče: « Hanuman mi je ispričao o Tvom izgnanstvu i otmici Tvoje žene Site.
Kao prijatelju, moj je zavjet da ti pomognem pronaći ju bilo da je na nebu, na zemlji ili u
nižim područjima. O Rama, siguran sam da sam vidio Situ dok ju je odnosio moćni Rakšasa,
vikala je: «O Rama! O Rama!». Vidjela me je da sjedim na vrhu ovog brežuljka sa svojim
pratiocima i bacila je gornji dio svoje odjeće i neke dragulje koje smo mi kasnije sakupili.»

Rama je jako želio vidjeti te stvari te je zamolio Sugrivu da ih donese. Sugriva je zatim pošao
u svoju pećinu u koju ih je stavio i donio ih Rami da ih pogleda. Odmah prepoznavši odjeću i
ukrase, Rama je zaplakao: « O draga! O ljubljena moja!» Dok su suze lile iz Njegovih
lotosovih očiju, Rama je počeo žalosno jaukati i onda izgubio svijest.

Kad se osvijestio, Rama reče: « O Lakšmana, ove je stvari nosila Sita. Prepoznaješ li ih?»

105
Lakšmana odgovori: « Nikada nisam pogledao Situ iznad njenih članaka, tako da ne mogu
reći da li je to njena odjeća. Međutim, prepoznajem nanogvice jer sam se običavao svakog
jutra klanjati ispred njenih lotosovih stopala.»

Rama je potom upitao o Ravani i Sugriva je odgovorio: « Nažalost, nisam čuo ništa o Ravani.
Međutim, budite sigurni da ću Vam pomoći da ga nađete. O Rama, ne bi trebao prekomjerno
jadikovati zbog gubitka Svoje voljene žene. Osoba nikada ne može postati sretna ako samo
jadikuje. Zaista, takva tuga u stvari umanjuje snagu osobe i stavlja njegov život u opasnost.
Iako sam ja samo budalasti majmun i u sličnoj situaciji, ne jadikujem toliko puno kao Ti.»

Kad je čuo Sugrivine riječi, Rama se malo umirio. Potom je ponovno zagrlio Sugrivu pa su
njih dvojica udobno sjeli. Kada je Sugriva iznio temu njegovog straha od Valija, Rama reče: «
O Sugriva, budi siguran da ću ubiti Valija još ovoga dana. Prvo bih, međutim, volio znati
kako se takvo neprijateljstvo razvilo između vas dva brata.»

Sugriva odgovori: « Samo pred istinskim prijateljem osoba može.dati oduška svojoj tuzi.
Kada je moj otac umro, Vali je kao stariji princ postao kralj Kiskindhye , a ja sam ga služio.
Prije toga, Mayavi, sin Maye Danave uspostavio je neprijateljstvo sa Valijem zbog žene.
Nakon toga, jedne je noći, kada su svi spavali, Mayavi došao u Kiškindhyu i izazvao Valija da
se bori. Iako smo ga njegove žene i ja pokušali zadržati, razjareni je Vali izjurio iz palače da
se susretne s napadačem. Slijedio sam svog brata, i kada nas je demon Mayavi ugledao,
uplašio se i pobjegao. Počeli smo trčati za njim, pa je Mayavi ušao u duboku mračnu pećinu
koja je bila pokrivena gustim korovom.Vali mi je naredio da čuvam ulaz dok je on ušao u
pećinu da se bori s demonom.

«Nakon toga, cijela je godina prošla i iako sam ostao tamo da čuvam ulaz, nisam vidio
nikakva znaka od svoga brata. Odjednom sam ugledao kako se iz pećine izlijeva krv
pomiješana s pjenom, te sam čuo glasove mnogo demona, ali nisam čuo glas svoga brata.
Zaključio sam da je Vali zasigurno ubijen. Zatim sam blokirao ulaz u pećinu pomoću
ogromnog kamena i ponudio vodu za dobrobit preminule duše moga brata. Kada sam se vratio
u Kiškindhyu ministri su me ustoličili na kraljevsko prijestolje i ja sam počeo pravedno
vladati kraljevstvom.

“Mnogo je vremena prošlo kada se, na sveopće iznenađenje, Vali vratio u Kiškindhyu ubivši
demona. Kada je moj brat vido da sjedim na kraljevskom prijestolju razljutio se i odmah
uhitio ministre, bacivši ih u lance. Mogao sam se boriti sa svojim bratom, ali iz poštovanja,
poklonio sam mu se i položio kraljevsku krunu na njegova stopala, nadajući se da ću ga
umiriti. Vali je, međutim, ostao ljut i nastavio je oštro me grditi. Potom je sazvavši sve vodeće
građane svima objavio: “Ušao sam u utrobu zemlje da bih ubio demona Mayavia i tek sam ga
nakon jedne godine pronašao. Kada sam ubio demona i sve njegove rođake krv je tekla iz
njihovih tijela, praktički ispunivši pećinu, što mi je otežalo izlazak iz pećine. Kada sam najzad
došao do izlaza iz pećine, otkrio sam da je zatvorena ogromnim kamenom.Zazivao sam
Sugrivu iznova i iznova, ali nisam dobio odgovora. Najzad sam odgurnuo kamen nogom,
oslobodivši se i vratio se u Kiškindhyu. Na moje veliko iznenađenje, ugledao sam Sugrivu
kako sjedi na kraljevskom prijestolju. Tada sam shvatio da je on namjeravao da me zatvori u
pećini i da dobije prevlast nad kraljevstvom.”

106
“Nakon toga, Vali mi je uzeo sve posjede, uključujući i moju ženu, i protjerao me iz
Kiskindhye, ostavivši mi samo jedno sukno. Od tada prebivam na ovoj planini zajedno sa
svojim najbližim prijateljima.»

Rama zatim reče:” Dragi Moj Sugriva, budi siguran da ću ubiti Valija kako bi ti mogao dobiti
natrag svoju ženu i kraljevstvo.»

Čak i kada je čuo Ramino obećanje, Sugriva je ostao sumnjičav da li je Rama dovoljno moćan
da ubije Valija. Da bi bolje opisao koliko je moćan njegov brat, ispričao je slijedeću priču: «
Jednom davno živio je veliki demon po imenu Dundhubhi koji je lutao zemljom u obliku
bivola. Kada je došao do morske obale, Dundhubi je izazvao ocena na borbu. Otjelovljeni se
ocean na to pojavio i rekao: “ O najbolji među Asurama, ja nisam prikladan par za tebe.
Predlažem ti da priđeš Himavanu, predsjedavajućem Božanstvu Himalaya i tastu Gospodina
Sive.”

« Misleći da se ocean boji borbe sa njim, Dundubhi je otišao do Planine Himalaya i počeo
rušiti njegove vrhove i litice. Onda se Himavan pojavio na vrhu jedne planine i rekao: “Ja sam
utočište velikih rsija koji su nenasilni i uravnoteženi. Nisam nimalo naklonjen ratovanju.
Stoga, O najveći među demonima, molim te ostavi nas na miru i nemoj stvarati nikakva dalja
uznemirenja.”

« Ljutiti je demon zatim upitao s kim bi se onda mogao boriti umjesto njega i Himavan je
opisao mog brata Valija, Indrinog sina. Nakon toga, Dundubhi je pošao u Kiškindhyu i glasno
urličući počeo je cjepati zemlju svojim kopitima iskorijenjujući veliko drveće i uništavajući
gradska vrata svojim rogovima.

«Vali je odmah izašao i izazvao arogantnog demona da se bori. Nakon kratke razmjene grubih
riječi, Vali je zgrabio Dundhubija za rogove, zavrtio ga i tresnuo ga o zemlju, tako da je krv
počela šikljati iz demonovih ušiju. Zatim je došlo do žestokog dvoboja, dok su jedan drugoga
snažno udarali. Međutim, nakon kratkog vremena demon je počeo gubiti snagu. Opazivši to,
Vali je podigao Dundhubija u zrak i razbio ga o zemlju svom svojom snagom.

« Dok je krv obilno tekla iz svake pore njegova tijela demon je napustio tijelo. Potom je Vali
podigao Dundhubijevo mrtvo tijelo i zavitlao ga četiri milje u dalj. Međutim, dok je truplo
letjelo kroz zrak, kapljice krvi pale su iz njegovih usta i sletjele na tlo asrama Matanga rsija.
To je razljutilo velikog rsija, koji se pitao tko je mogao učiniti takvo nepromišljeno i glupo
djelo. Kada je Matanga saznao da je Vali ubio demona, izgovorio je slijedeće prokletstvo:
“Ako taj majmun ikada dođe na četiri milje blizu mog asrama, istog će časa umrijeti. Ako bilo
koji od njegovih ministara dođe ovamo, ostat će stajati kao kip tisućama godina.”

«Iako je Vali pokušao umiriti rsija, nije uspio, te se od tada boji prići ovome mjestu. Tamo
preko možeš vidjeti kosti velikog demona. Možeš samo zamisliti kako je moćan mogao biti
Dundhubhi. Kako se onda možeš nadati da ćeš poraziti Valija?»

Lakšmana se na to nasmijao shvativši da Sugriva sumnja u Raminu sposobnost da ubije

Valija. Upitao je: «Što bi Rama mogao učiniti da bi dokazao Svoju moć i umirio tvoj um?»

Sugriva odgovori: «Jednom je na ovome mjestu Vali pogodio sedam ogromnih stabala sa
sedam strijela. Ako Rama može rascjepati jedno od ovih stabala samo jednom jedinom

107
strijelom i potom odbaciti nogom ostatke Dundhubija na udaljenost od 200 dužina strijela,
smatrat ću Ga prikladnim Valijevim parom.»

Kada je to čuo, Rama je bez napora podigao Dundhubijev kostur Svojim velikim nožnim
prstom i sportski ga odbacio 80 milja daleko. Unatoč tome, Sugriva reče: « Kada je Vali bacio
Dundhubijevo tijelo bilo je teško, s mesom i krvlju. Štoviše, bio je jako izmoren od borbe.
Budući da je lešina sada mnogo lakša nemoguće je suditi tko je moćniji, Ti ili Vali.»

Na to, Rama je uzeo Svoj luk i odapeo moćnu strijelu koja je pogodila svih sedam stabala,
ušla u zemlju, otišla do dna svemira i nakon sat vremena vratila se u njegov tobolac. Sugriva
je bio čudom pogođen i odao poštovanje Raminim lotosovim stopalima. Rama je onda zagrlio
Sugrivu i predložio: « Pođimo sada u Kiškindhyu. Ti trebaš ići na čelu i izazvati Valija, a
Lakšmana i Ja ćemo se sakriti iza nekih stabala nedaleko gradskih vrata.»

Kada je Sugriva ušao u Kiškindhyu, glasno je urliknuo izazivajući svog brata. Kad je Vali to
čuo, odmah je izjurio, uzbuđen od bijesa, upravo poput sunca koje se pojavljuje iza brežuljka.
U velikom bijesu, Vali i Sugriva su udarili jedan drugoga svojim pesnicama. Međutim, dok je
Rama promatrao borbu, nije mogao razlikovati koji je od njih dvojice bio Vali, jer su dva
brata izgledala jednako. Stoga Rama nije odapeo strijelu, na što je Sugriva pomislio da mu
On ne želi pomoći. Uistinu, Sugriva je u borbi izvukao kraći kraj i najzad je pobjegao, jedva
živ, potučen i okupan vlastitom krvlju. Dok je Vali gonio Sugrivu, rugao se: « Kukavice, bježi
dok si još živ. Ovog ću te puta poštedjeti.»

Sugriva se potom sklonio u šumi blizu Matanginog asrama, a ubrzo su stigli i Rama ,
Lakšmana i Hanuman. Sugriva je prekorio Ramu: « Ako nisi namjeravo ubiti Valija, zašto si
me ohrabrivao da ga izazovem? Bilo bi bolje da si rekao: “ Nisam voljan ubiti tvog starijeg
brata.”»

Rama je na to objasnio kako nije mogao razlikovati tko je tko u borbi jer su izgledali isto. «Iz
tog razloga,» reče Rama, « oklijevao sam odapeti Svoju strijelu.» Rekao je Sugrivi da se na
neki način obilježi kako bi ga mogao razlikovati od njegovog brata.

Nakon toga, Sugriva se opet uputio u Kiškindhyu u društvu Rame, Lakšmana i Hanumana.
Kad su došli do obronaka grada, Sugriva je koračao naprijed izazivajući svog brata glasnim
urlicima, dok su se drugi skrivali iza drveća i grmlja.

Vali je bio unutar ženskih odaja kada je čuo da ga Sugriva zove. U napadu bijesa digao se sa
svoga sjedišta, izjurivši iz sobe teškim krupnim koracima.Uplašena, Valina žena Tara,
uhvatila je svoga muža, preklinjući ga: «Dragi moj gospodaru, molim te odbaci svoj gnjev i
razmotri pažljivo cijelu stvar. Već si jednom oštro potukao Sugrivu. Stoga je jako sumnjivo to
što se on tako brzo vratio, samouvjereno urličući. Moj je zaključak da se Sugriva usuđuje tako
odvažno djelovati jer ga prate jaki saveznici. Naš sin Angada je dobio informaciju od svojih
uhoda da su ovamo došli Rama i Lakšmana i sklopili savez prijateljstva sa Sugrivom. Budući
da je Rama nepojmljivo moćan, može se usporediti sa samim Gospodinom Višnuom, ne bi
trebao riskirati stvarajući neprijateljstvo s Njim. Molim te sredi ovo tako da ustoličiš Sugrivu i
sprijateljiš se s Ramom.»

108
Osuđen da umre, Vali nije mogao prihvatiti ispravan savjet. Stoga odgovori: « Ne mogu
tolerirati takvu oholost od svog mlađeg brata. Što se tiče Rame, s Njim se nisam posvađao. On
je ksatriya pun vrlina i ne bojim se da će nauditi osobi koja Mu nije neprijatelj.»

Rekavši to, Vali je izjurio iz grada, brujeći od bijesa. Suočio se sa Sugrivom te je započela
oštra borba. Kao i prije, Vali je s vremenom počeo preovladavati.Onda je Sugriva dao znak
Rami, naznačujući da njegova snaga slabi.

Vidjevši da je Sugriva blizu sloma Rama je namjestio moćnu strijelu na tetivu Svoga
luka.Odapeo je strijelu i ona je sjevnula kroz zrak poput munje pogodivši Valija duboko u
rame. Međutim, iako tako okupan u vlastitoj krvi i ležeći na zemlji, Vali nije odmah napustio
svoje tijelo, jer je nosio zlatni lanac kojeg mu je dao njegov otac, Kralj Indra.

Dolazeći s mjesta gdje su se skrivali, Rama i Lakšmana su prišli palom Valiju, koji je počeo
koriti Ramu, govoreći: « Čuo sam da si pravedni junak i kralj, predan dharmi i samilostan.
Nisam ni shvaćao kakav si odvratni bijednik! Poput bunara prekrivenog korovom, praviš
vječnu predstavu od vrline, ali Tvoje je griješno djelo izdalo Tvoje griješno srce. Borio sam se
sa Sugrivom jer sam bio siguran da me Ti nećeš napasti. Kako netko tko tvrdi da je ksatriya i
junak može ubiti osobu koja se bori s nekim drugim i koja mu nije neprijatelj? Nikada Ti
nisam naudio ili te uvrijedio. Nikada nisam napao Tvoje kraljevstvo. Kakvu si korist dostigao
ubivši me nepošteno? Kako ćeš ikada opravdati ovo djelo pred pravednicima? Da si se
pošteno borio Ti bi sada ležao ovdje, a ne ja! Odapeo si Svoju strijelu na mene iz zaklona
upravo poput zmije koja napada čovjeka koji spava. Izazivam Te da opravdaš ovo sramotno
djelo!»

Rama odgovori: « Tvoje optužbe dokazuju da u stvari ne znaš što je pravi moral. Majmuni su
po prirodi neozbiljni jer su neovladanih umova. Budući da si ti također majmun, ne možeš
shvatiti dharmu.»

« Cijelom zemljom sa svojim planinama, šumama i rijakama vlada dinastija Iksvaku. Kraljevi
Iksvaku dinastije imaju potpunu prevlast nad svim ljudima i životinjama, i imaju moć da
kazne ili nagrade koga god požele. Ti si taj koji je djelovao griješno pod utjecajem požude i
pohlepe. Ti si uzeo Rumu, ženu svog mlađeg brata i uživao u njoj kao da je tvoja. Zbog tog
griješnog djela zaslužio si da umreš od Mojih ruku. Smrt je pravilna kazna za one koji imaju
seksualni odnos sa svojom kćeri, snahom, sestrom ili ženom mlađeg brata. Ako kralj ne kazni
griješnika, tada i on sam postaje griješan. Iz tog razloga sam obećao da ću te ubiti i tako
omogućiti Sugrivi da vrati svoju ženu i kraljevstvo. Osim toga, prihvaćeno je djelovanje da
dok lovi, ksatriye odapinju svoje strijele na nepažljive životinje sa skrivenog mjesta. Stoga,
budući da si ti samo majmun, Moje djelo ne snosi ni najmanju pogrešku.»

Prosvijetljen ovim riječima, Vali se posramio zbog svojih gnjusnih djela. Sklopljenih ruku,
odgovorio je: « Štogod si rekao zaista je istina. Usudio sam se osuditi Te samo jer sam bio
preponosan, nesvjestan svojih vlastitih grijeha. Dragi moj Rama, preklinjem Te da zaštitiš
mog jedinog sina, Angadu, kojeg sam začeo u svojoj ženi Tari. Njega će sigurno savladati
tuga kada čuje o mojoj smrti. Molim Te oprosti mi moje grube riječi koje sam izgovorio u
neznanju. « Rama je obećao Valiju da će se sigurno pobrinuti za Angadu.

U međuvremenu, Tara je dotrčala iz palače skupa sa svojim sinom. Okružena je bila

Valijevim ministrima, ali kada su majmuni ugledali Ramu počeli su ustrašeno bježati. Tara ih

109
je pokušala zaustaviti, ali oni su uporno molili: « Nemoj izaći da vidiš Valija. Zaštiti svoga
sina unutar utvrđenja Kiskindhye i pripremi se da ga ustoličiš na prijestolje.»

Tara je odgovorila: « Ne marim za vladanje. Kraljevstvo i njegovo kraljevsko obilje

beskorisni su sada bez moga muža.»

Plačući i udarajući se u grudi u jadikovanju, Tara je otišla do mjesta gdje je Vali ležao na tlu,
u stisku smrti koja se približava. Tara je zagrlila umirućeg muža i Valijeve su ih druge žene
okružile, obavijene žalošću. Tarina je jedina želja bila da slijedi svog muža, te je odlučila
postiti do smrti. Na to je Hanuman otišao do nje i molio: « O kraljice, molim te ustani. Nemoj
podleći žalosti. Trebaš izvršiti pogrebne obrede za svog muža i zaštititi Angadu nakon što ga
ustoličiš na prijestolje.»

Vali potom reče: « Dragi moj Sugriva, preklinjem te, oprosti mi za sve zlo koje sam ti nanio.
Prihvati sada od mene kraljevstvo i pobrini se za mojeg sina, Angadu, jer će ti on uvijek ostati
vjeran.»

Rekavši to, Vali je predao Sugrivi nebeski zlatni lanac koji je dobio od Indre. Potom je,
okrenuvši se prema Angadi, rekao: « Dragi moj sine, sada kada ja odlazim, ostani uvijek
predan Sugrivi. Uvijek djeluj nakon prikladnog razmatranja i prihvati dvojnosti zadovoljstva i
boli uravnotežena uma. Izbjegavaj preveliku vezanost i mržnju jer oboje vodi degradaciji.»

Nakon što se tako obratio Angadi, Vali koga je duboko ranila Ramina strijela napustio je
svoje tijelo. Zatim, dok je Tara i dalje grlila svog mrtvog muža, zavijajući od boli, Nila je
došao i izvukao strijelu iz Valinih grudi. Tara potom reče Angadi: « Pokloni se stopalima
svoga oca.» Kad je mladi princ to učinio, preplavila ga je tuga.

Vidjevši Tarinu bol Sugriva je postao utučen, i glasa punog tuge, rekao je Rami : « Shvatio
sam da je ispunjenje moje želje dovelo do suprotnosti onoga što sam očekivao. Umjesto sreće,
osjećam odvratnost prema kraljevstvu i čak i prema samom životu. Da se iskupim za svoj
grijeh, odreći ću se života u vatri. Dragi moj Rama, ovi drugi junački majmuni pomoći će Ti
tražiti Tvoju voljenu ženu Situ.»

Rama je postao potišten kada je čuo da Sugriva govori na taj način. Kad su suze ispunile
Njegove oči, Tara Mu je prišla, govoreći: « Znam da će moj muž biti jako nesretan bez mene,
čak i ako prebiva u raju. Stoga, molim te , ubij i mene da mu se mogu pridružiti. Ako smatraš
griješnim ubijanje žene, onda samo pomisli kako se ja ne razlikujem od Valija.»

Rama se okrenuo Sugrivi, rekavši: « Tvoje suze žalosti dovoljne su žalost za otišlu dušu tvoga
brata. Ovaj se svijet pokreće pod upravom vječnog vremena, i sva živa bića imaju svoju
pojavu i odlazak. Pod upravom Svevišnje Božanske Osobe, Vrijeme nikada ne prelazi svoju
granicu. Stoga osoba ne bi trebala jadikovati nad onim što je neizbježno.»

Na taj način, Sugriva se umirio. Uz Lakšmaninu pomoć počeo je pripreme za spaljivanje

bratova tijela. Ubrzo nakon toga iz Kiskindhye je donešen palanqin. Sugriva je položio
Valijevo tijelo na njega te je vodio pogrebnu povorku na obale obližnje planinske rijeke. Kad
je zapaljena pogrebna lomača, Tara je položila Valijevu glavu na svoje krilo istovremeno
gorko jecajući što je zadavalo bol svima koji su je vidjeli. Najzad, druge su žene došle i
podigle Taru, dopuštajući Sugrivi i Angadi da polože Valijevo tijelo na pogrebnu lomaču.

110
Nakon spaljivanja, rođaci su donijeli vodu iz rijeke Tungabhadra i načinili ponude za otišlu
dušu junačkog kralja majmuna.

Kada su pogrebni obredi zgotovljeni, Hanuman je zamolio Ramu da prati Sugrivu u

Kiškindhyu da ga ustoliče na kraljevsko prijestolje. Rama je, međutim odbio rekavši: «
Hanuman, predlažem da ti vodiš na Sugrivinoj krunidbi i ustoličiš Angadu kao
prijestolonasljednika. Budući da je skoro došla sezona monsuna, ovo nije prikladno vrijeme
da bi se tražila Sita. Svi glavni majmuni mogu ostati u Kiskindhyi četiri mjeseca, a Lakšmana
i Ja ćemo provesti vrijeme u planinskoj pećini. Kada dođe jesen, možemo započeti odlučnu
potragu za Ravaninim kraljevstvom.»

Sugriva je potom ušao u Kiškindhyu gdje su ga dočekali građani. Najistaknutiji majmuni su

izvršili ceremoniju kupanja na njegovoj krunidbi, uključujući i Maindu, Dvividu i Hanumana,
kao i Jambavana, kralja medvjeda. Sugriva je ponovno prihvatio svoju ženu Rumu i ustoličio
Angadu kao prijestolonasljednika na kraljevsko prijestolje.

Četiri su mjeseca Rama i Lakšmana živjeli u planinskoj pećini. Osječajući intenzivnu

odvojenost od Site, Rama nije mogao pronaći nikakvo zadovoljstvo u ljepoti krajolika
planinskih predjela. Nije mogao noću spavati i neprestance je lio suze žalosnice.

Jednoga dana Rama reče Lakšmanu: « Nakon što je ispario vodu iz oceana punih devet
mjeseci, nebo sada lije obilne pljuskove kiše. Tamni oblaci veliki poput brežuljaka protežu se
nebom u grupama, stvarajući raspoloženje melankolije. Zlatna munja koja stvara pruge unutar
tamnog monsunskog oblaka, izgleda poput Site u Ravaninim rukama.

«Bujna zelena trava, prošarana raznolikim cvijećem i nemirnim pticama, stvara raznobojnu
haljinu majci zemlji. Pčele zuje, žabe krekeću, a tutnjava grmljavine i pljusak kiše stvaraju
glazbenu pratnju. Zasugurno Sugriva može uživati u svemu ovome, jer njegov je cilj ispunjen.
Ali bez Site, Ja sam poput obale rijeke koju glođe neprestana riječna struja.»

Lakšmana je probavao ohrabriti Ramu, naglašavajući da cilj čovjeka koji tuguje nikada nije
ispunjen. Bez obzira na to, tamno nebo i česte kiše koje su hranile tropsku džunglu samo su
pojačavale Raminu čežnju za Sitom.

Rama je pretpostavio da će se, budući da je pomogao Sugrivi da vrati svoje kraljevstvo, On

sjetiti svoje obaveze da Mu pomogne naći Situ. Ali kada je stigla jesen i nebo je postalo jasno,
Sugriva nije došao k Rami. Postigavši svoj cilj i sada bez uzroka straha, Sugriva je počeo
provoditi svoje vrijeme potpuno zaokupljen uživanjem u društvu mladih žena nasamo,
posebno sa svojom ženom Rumom i novostečenom Tarom. Tako je čak zapostavio i svoje
obaveze oko upravljanja državom.

Kada je Hanuman vidio kako je Sugriva postao rob osjetila i tako zapostavio svoje dužnosti,
prišao je kralju sa savjetom: « Moraš održati svoje obećanje i izvršiti dužnost prema Rami.
Samo iz poštovanja prema tebi Rama nije osobno došao ovamo da te podsjeti. Međutim, sjeti
se da si uspio samo zbog Njegove milosti. Sada je vrijeme da sakupiš više od deset miliona
majmuna pod svoju komandu i započneš totalnu potragu za Sitom.

111
Hanumanov je govor istog trena urazumio Sugrivu. Sugriva je zatim pozvao Nilu i naredio: «
Neka ovaj moj proglas bude prenesen svim majmunima ratnicima: Svi se moraju uputiti
ovamo iz dužnosti unutar petnaest dana, ili će se inače suočiti sa smrtonosnim posljedicama.»
Tako naredivši, Sugriva se vratio u svoje unutarnje odaje.

Ljepota jeseni samo je još povećala Raminu bol u odvojenosti od Site. Kada je shvatio da
samo živi životom senzualnosti, Rama se još više deprimirao. Lakšmana je također postao
utučen vidjevši Raminu tugu te je davao sve od sebe da Ga razvedri.

Jednoga dana Rama odluči: « Sada kada je stigla jesen, tlo je suho i čvrsto, a zrak svjež i
prohladan. Ovo je savršeno vrijeme da se započne vojni pohod. Nažalost, Sugrive nema na
vidiku. Izgleda da je zaboravio svaki osjećaj dužnosti potpuno uronjen u zadovoljstvo u
društvu žena. Stoga, Lakšmana, želim da odeš u Kiškindhyu i opomeneš Sugriva u Moje ime,
rekavši: « O kralju majmuna, osoba koja djeluje poput tebe je najpodlija osoba. Začuđuje me
kako te nije strah zanemarivati Ramu, koji je ubojica tvog starijeg brata. Stoga te ovime
upozoravam da će, ako zanemariš svoje obećanje da ćeš pomoći Rami pronaći Situ, On
osobno doći u Kiškindhyu i ubiti te, skupa sa svim tvojim rođacima.»

Kada je Rama iskazao Svoju ljutnju rođenu iz intenzivne transcendentalne frustracije,

Lakšmana je također postao podstaknut bijesom. Podigavši Svoj luk, Lakšmana objavi: « Ako
taj nitkov Sugriva ne skoči da bi izvršio Tvoju naredbu, onda ću ga osobno ubiti još ovoga
dana!»

Kad je Lakšmana brzo otišao, Rama je pokušao obuzdati gnjev Svoga brata. «Najprije
razgovaraj sa Sugrivom mirnim tonom jer sam siguran da će to biti dovoljno da ga urazumi»,
reče Rama.

U raspoloženju velike ogorčenosti Lakšmana je ušao u Kiškindhyu, prekrasan grad sagrađen u

unutrašnjosti jedne velike pećine. Kako je jurio poput divljeg slona, Lakšmana je rušio drveće
koje Mu je stajalo na putu. Kada su mnogi strašni majmuni koji su čuvali ulaz u palaču vidjeli
da se Lakšmana približava, usana koje su se tresle od bijesa, počeli su sakupljati oružje
iskorijenjujući golemo drveće i rušeći planinske vrhove. Kada je Lakšmana vidio da se vojska
majmuna na taj način naoružava, toliko je podivljao da je majmunsku stražu obuzela panika te
su počeli strahovito bježati.

Sugrivini ministri dojurili su Sugrivi da ga obavijeste o Lakšmaninom dolasku u tako ljutitom

raspoloženju. Sugriva je međutim bio potpuno apsorbiran u seksualne aktivnosti s Tarom te
nije obraćao puno pažnje na svoje ministre.

Dok su ministri naređivali majmunima da se naoružaju pripremajući se za bitku, razjareni je

Lakšmana sreo Angadu te mu rekao da obavijesti Sugrivu o Njegovom dolasku. Na to je
Angada pošao u Sugrivine odaje i zagrlivši stopala svoga ujaka, obavijestio ga o Lakšmaninoj
prisutnosti. Međutim, Sugriva je zaspao u pijanom stanju i nije mogao ustati. Tek kada je
mnogo majmuna počelo glasno vikati oko Sugrive on se napokon digao. Iz straha od
Lakšmane, Sugriva je došao k sebi. Kad je Sugriva otvorio svoje zakrvavljene oči, njegovi su
ga ministri obavijestili: « Lakšmana te sada čeka ispred kapije palače vrlo uzrujan. Molimo te
da odmah izađeš, odaš poštovanje i potčiniš Mu se. Moli se da to umiri Njegov bijes!»

112
Najzad shvativši ozbiljnost situacije, Sugriva se žurno digao iz svog kreveta pitajući se zašto
bi Lakšmana bio ljut na njega. Hanuman je onda podsjetio Sugrivu: « O Kralju, obuzet
osjetilnim uživanjem, nisi ni primjetio kako je vrijeme prošlo. Jesen je već odavno stigla, a ti
si zanemario svoje obećanje da ćeš pomoći Rami tražiti Situ. Lakšmana je sada došao ovamo
da te podsjeti. Predlažem ti da Mu priđeš sklopljenih ruku i nadaš se da će Ga to nekako
umiriti.»

Na Sugrivinu zapovijed, Angada je dopratio Lakšmana u palaču. Svi majmuni koji su se

maloprije naoružali, sada su stajali sklopljenih ruku da pozdrave Lakšmana. Kada je
Lakšmana došao u unutarnje odaje Sugrivine palače, mogao je čuti glasove žena koje su
pjevale uz pratnju muzičkih instrumenata, pomiješane sa zveckavim zvukom njihovog nakita.
Zaista, kada je ugledao sve te mlade, prekrasne žene, Lakšmana se nekako posramio uslijed
Svog zavjeta da izbjegava društvo tuđih žena. Iako se suzdržavao da uđe, Lakšmana je
najavio Svoj dolazak zazujajući Svojim moćnim lukom. Sugriva je zadrhtao čuvši taj zvuk te
je rekao Tari: « Pitam se zašto je Lakšmana ljut. Mislim da bi bilo bolje da ti izađeš prva i
pokušaš Ga umiriti.»

Tara je došla pred Lakšmana, labave odjeće i očiju koje su se okretale od opijenosti.
Lakšmanin je bijes opao te je ponizno spustio pogled prema njenim stopalima iz poštovanja.
Tara potom upita: « Dragi moj prinče, zašto si tako ljut na Sugrivu?»

Lakšmana oštro odgovori: « Tvoj je muž zanemario svoju obavezu prema Rami, radije
uživajući danima u svojim unutarnjim odajama, koketirajući sa ženama.»

Tara je zatim zamolila Lakšmana: « Moraš oprostiti Sugrivi jer je izgubio svoju dobru
inteligenciju pod utjecajem požude. Čak i veliki rsiji ponekad žude za osjetilnim uživanjem, a
što reći o majmunima nestalna uma. Molim Te nemoj misliti da je Sugriva zaboravio svoju
obavezu prema Rami. On je već sazvao miliune majmuna da se okupe ovdje te započnu
potragu za Sitom. Molim Te dođi i osobno porazgovaraj sa Sugrivom.»

Lakšmana je ušao u unutarnje odaje palače. Kada je vidio basnoslovno obilje i grupe lijepih
žena, Njegov se bijes opet povećao. Sugriva je sjedio na ležaju grleći Rumu. Međutim, kada
je vidio da je ušao Lakšmana, žurno je ustao sklopljenih ruku kao i sve prisutne dame.
Lakšmana je onda prekorio Sugrivu: « Ti si dao samo prazna obećanja, dokazujući da si
prijetvorni prijatelj. Stoga si najodvratniji. Osoba koja primi pomoć od iskrena prijatelja i ne
oduži se za tu službu tvrda je srca i mora biti ubijena. Uistinu, jednom kada je Gospodin
Brahma vidio takvu nezahvalnu osobu, uzviknuo je: “ Za ubojicu krava, pijanca, lopova ili za
onoga tko je prekršio sveti zavjet propisani su načini iskupljena ,ali nema ispaštanja za
nezahvalnu dušu!” Upozoravam te, Sugriva! Ako odmah ne počneš pomagati Rami, još ovoga
dana ćeš se sresti sa svojim bratom Valijem u Yamarajinom prebivalištu!»

Tara je onda odgovorila u ime svoga muža: « O Lakšmana, Sugriva nije lažljivac, niti je tvrda
srca. On nije zaboravio što je Rama za njega učinio. Njegova jedina greška je što je izgubio
osjećaj za vrijeme zbog prevelikog upuštanja u osjetilno uživanje. Čuli smo da je na Lanki,
Ravaninom prebivalištu, više od sto tisuća krora Rakšasa. Budući da nije moguće ubiti
Ravanu bez da prvo ubijemo njih, Sugriva je sazvao bezbroj ratnika majmuna iz svih kutova
zemlje. Nije još sreo Ramu ili započeo potragu za Sitom jer čeka njihov dolazak. Sugriva je
odredio rok od petnaest dana. Tako se očekuje da će tisuće majmuna, medvjeda i pavijana
započeti pristizati u Kiškindhyu još ovoga dana.»

113
Kada je to čuo, Lakšmana je odbacio Svoj gnjev. Sugriva je ponizno bacio na stranu svoj
garland te rekao: « Nikada se neću moći odužiti Rami za sve što je učinio za mene. On je moj
gospodar i moj Gospodin. Slijedit ću Ga kamo god ide i činiti što god On naredi. Potpuno
priznajem da sam pogriješio i ponizno Te molim za oprost.»

Zadovoljan, Lakšmana odgovori: « I ti Meni, molim te,oprosti na Mom ljutitom raspoloženju.

Mislim da bi bilo najbolje za tebe da odeš i sretneš Ramu. Ohrabrit će Ga tvoja iskrenost.»

Sugriva potom naredi Hanumanu: « Sazovi opet sve majmune sa planina Himalaya,
Mahendra, Mandara i Kailasa. Izazovi sve koji su skloni osjetilnom zadovoljavanju i
odugovlačenju. Reci im da će svatko tko se ne odazove mojoj naredbi unutar deset dana biti
ubijen!»

Hanuman je odmah odaslao vođe majmuna u svim pravcima. Potom su se još istoga sata
milioni majmuna počeli slijevati u Kiškindhyu. Nakon što bi se pokazali pred Sugrivom,
majmuni su bili pušteni. Zatim je Lakšmana opet zamolio Sugrivu da ode susresti Ramu.
Tako je Sugriva izveo palankin te su on i Lakšmana odnešeni u Ramin stan praćeni brojnim
majmunima.

Nakon toga, kada su Lakšmana i Sugriva stali pred Ramu sa sklopljenim rukama, Rama je
pogledao vojsku majmuna s velikim zadovoljstvom. Sugriva se potom ispružio ispred Rame
potčinivši se kao potpuno predani sluga Njegovim lotosovim stopalima. Rama je zatim
milostivo podigao Sugrivu te ga zagrlio bez ikakva traga ozlojađenosti zbog Sugrivinog
prošlog nemara.

Kada je ponudio kralju majmuna sjedalo, Rama je poučio Sugrivu o kraljevskim dužnostima:
« Kralj treba shvatiti pravo vrijeme za dharmu, artha i kamu i onda sukladno tome uživati
život. Kada kralj odbaci sve Vedske propise i previše je vezan za osjetilno uživanje, tako se
nepravilno zadovoljavajući , smatra se palim. Dragi Moj Sugriva, sada je vrijeme da se
potrudiš naći Situ, kako si se već zavjetovao.»

Sugriva odgovori: « Dragi moj Rama, budi siguran: želim Ti pomoći kao i svi majmuni koji
su se ovdje okupili.»

Rama je opet zagrlio Sugrivu potvrđujući njihovo prijateljstvo. Nakon toga, počeo se stvarati
veliki oblak prašine, zbog velike horde majmuna koja se okupljala u Kiskindhyi po
Sugrivinoj naredbi. Oblak je prekrio čitavo nebo, tako da je sunce pokrio veo. Svi veliki vođe
majmuna, i Jambavan, kralj medvjeda, došli su pred Sugrivu s milionima pratitelja. Cijela je
okolna šuma i planinsko područje postalo potpuno pokriveno majmunima. Pokazujući na
različite grupe majmuna, Sugriva reče Rami: « Dragi moj Gospodine, smatraj ove majmune
ratnike Svojom vlastitom vojskom. Od sada nadalje zapovijedaj im kako misliš da priliči.»

Rama reče: « Naša je prva misija da lociramo Ravanino prebivalište i uvjerimo se da li je Sita
još živa. Dragi Moj Sugriva, ti organiziraj grupe za potragu. Kada pronađemo Situ, ja ću
izdati potrebne zapovijedi.»

Sugriva je odmah pozvao majmunskog kralja Vinda i naredio: « Želim da ti i tvoji vojnici
pretražite cijelu istočnu četvrt uključujući sedam oceana i sedam otoka. Iza ocena mlijeka

114
nalazi se ocean svježe vode, gdje leži podzemna vatra. Trinaest yojana od istočne obale ocena
svježe vode nalazi se planina po imenu Jatarupasila koja je cijela načinjena od zlatnih stijena.
Na tom mjestu prebiva Gospodin Ananta koji podržava cijelu zemlju. To označava vanjsku
granicu istočne četvrti. Dajem vam jedan mjesec da pretražite ovo područje. Ako itko podnese
izvještaj poslije tog roka bit će smaknut zbog zanemarivanja kraljevske naredbe.»

Zatim je Sugriva odaslao Angadu, Nilu, Hanumana, Jambavana, Maindu, Dvividu i druge na
jug postavivši Valijevog sina za vođu. Nakon što je opisao južni dio, Sugriva je poučio
majmune: « Osam stotina milja iza sjeverne obale oceana soli nalazi se jedan otok za kojeg
mislim da bi trebao biti Ravanino prebivalište. Dalje na jugu je Bhogavati, prijestolnica
Rasatale, na kojoj vlada Vasuki. Potom, iza planine Rsabha koja označava najdalju granicu
Bhu.mandale nalazi se prebivalište Yamaraje. Ne pretražujte Pitaloku ni išta iza nje jer
nijedan zemljanin ne može onamo otići.»

Sugriva je onda odaslao Susenu i njegove pratioce na zapad. Poučio ih je: « U sredini oceana
soli je Pragjyotisapura, grad Narakasura i zapadna granica gdje sunce zalazi. Iza toga nema
informacija što postoji tako da ne biste trebali tamo ići.»

Najzad, Satabali je odaslan na Sjever i Sugriva ga je obavijestio: « Najprije ćeš doći do zemlje
Mleccha i zatim na Planinu Himalaya. Iza tih planina je 800 milja nenaseljene zemlje. Poslije
toga je Planina Kailasa gdje prebiva Kuvera. Iza Kailasa je Planina Kraunca, potom provincija
Uttara-Kuru i naposljetku, sjeverno more slane vode u sredini kojeg se nalazi zlatna planina
zvana Somagiri. Tamo prebivaju Gospodin Višnu, Brahma i Šiva. Kada ugledate tu planinu,
vratite se natrag jer nije moguće ići dalje od toga.»

Sugriva je smatrao Hanumana najsposobnijim da pronađe Situ. Da bi ga ohrabrio, Sugriva

reče: “O Hanumane, od svih moćnih majmuna, ti si najmoćniji. Nijedna se osoba na ovoj
zemlji, na nebu ili u raju pa čak ni u nižim predjelima ne može tebi suprotstavitii. Ne samo da
imaš nadljudsku snagu nego si i hrabar, inteligentan i odgovoran. Stoga posebno računam na
tebe da ćeš pronaći Situ.»

Čuvši te riječi i opazivši Hanumanovo samopouzdanje, Rama je također postao uvjeren da će

Hanuman biti taj koji će pronaći Njegovu voljenu Situ. Uzevši Svoj prsten, Rama ga je pružio
Hanumanu, rekavši: « Moje je ime zapisano na unutrašnjosti. Kada pronađete Situ, daj joj
ovaj prsten. Ona će se tako uvjeriti da si ti Moj izaslanik. Dragi Moj Hanumane, imam
potpuno povjerenje da ćeš ti moći izvršiti ovu važnu misiju u Moje ime.»

Prihvativši prsten, Hanuman je njime dotakao svoju glavu i poklonio se pred Ramom. Potom
je otišao dok su drugi majmuni počeli pretraživati zemlju u potrazi za Sitom. Rama i
Lakšmana su se saglasili da ostanu u Svojoj planinskoj pećini slijedeći mjesec. Kada su
majmuni otputovali, Rama upita Sugrivu: « Kako si stekao takvo obimno znanje o zemljinoj
geografiji?»

Sugriva odgovori: « Kada se Vali vratio u Kiškindhyu i protjerao me iako sam mu

dobrovoljno predao kraljevstvo, ostao je ljut i nastavio me goniti. Tako sam iz straha od svog
brata neprestano lutao površinom cijele zemlje tražeći utočište. Najzad me je nakon nekog
vremena, Hanuman obavijestio o Matanginom prokletstvu te sam našao utočište u
Matanginom asramu.»

115
Dok su majmuni tražili Situ, danju bi se raštrkali pretražujući dodijeljena im područja, a noću
bi se opet sakupili da se odmore. Prije no što je istekao jedan mjesec, Vinata, Satabali i
Sušena su se vratili temeljito pretražeći njihove dodijeljene predjele. Tužnih lica izvjestili su
Sugrivu da nisu uspjeli ništa saznati o tome gdje se Sita nalazi. Sugriva je sjeo pored Rame i
ispričao Mu njihova iskustva. Svi su zaključili da im je Hanuman jedina nada.

Kad je grupa predvođena Angadom temeljito pretražila pusti vijenac Planine Vindhya, mučila
ih je glad i žeđ jer je cijela ta regija bila bez vode. Potom, kada su majmuni napustili planinu i
ušli u obližnju šumu, bili su razočarani vidjevši da drveće nije imalo čak ni lišće, a kamoli
voće i cvijeće. Kako su sve rijeke u toj oblasti presušile nije bilo niti ptica ni drugih životinja.

Šuma je jednom bila dom velikog mudraca Kandua. Kada je on prijevremeno preminuo, u
dobi od deset godina, rsi se tako razljutio da je prokleo cijelu šumu da ne bude prikladna za
život ni ljudima ni zvijerima.

Tumarajući po toj pustoj šumi majmuni su došli do divljeg Rakšase. Iako je demon bio
neustrašiv, jer je primio blagoslov od polubogova, Angada ga je ubio misleći da je on Ravana.
Međutim, kada je Angadina grupa pretražila cijelo područje i nije uspjela pronaći nikakav trag
vezan za Sitino prebivalište postali su razočarani.

Vrijeme je brzo prošlo. Dok je Angada požurivao majmune u njihovoj potrazi oko lanca
Planine Vindhya, dodijeljenih mjesec dana primaklo se kraju. Mučeni glađu i žeđu, majmuni
su tražili vodu. Onda su Angada i Tara ugledali pećinu gdje gusto rastu vlažni puzavci i gdje
su se sjatile vodene ptice. Pohitali su u pećinu nadajući se u njoj naći vode.

Pećina je bila duboka i tamna i kad su oprezno ušli u nju, načinili su lanac držeći se za ruke.
Napokon, nakon što su prošli osam milja, majmuni su spazili svjetlo duboko unutar pećine.
Uputivši se dalje, došli su do šumice zlatnih stabala. Uskoro su došli do zlatnih palača,
prelijepih jezeraca i dražesnih vrtova. U središtu tog rajskog gaja majmuni su ugledali jednu
pustinjakinju odjevenu u crnu jelenju kožu koja je blistala velikim duhovnim sjajem.
Hanuman joj je prišao sklopljenih ruku i rekao: « Ljubazno nam kaži tko si ti i kome pripada
ova pećina. Zašto sve izgleda tako zlatno? Mi smo jako umorni i žedni. Dugo smo lutali kroz
područja bez vode.»

Žena odgovori: « Moje ime je Svayamprabha, kći sam Meru-savarni ,predsjedavajućeg

Božanstva Planine Meru. Prijateljica sam Apsare Heme i prebivam ovdje čuvajući ovu kolibu.
Ova je pećina, po imenu Rksabila, tvorevina Maya Danave. Nakon što je vršio strogosti na
ovome mjestu, Maya Danava je dobio blagoslov od Gospodina Brahme koji mu je omogućio
da posjeduje sve mistične moći poznate Sukri. Nakon toga, Maya Danava je nastavio živjeti
ovdje. Međutim, kada je kasnije Maya Danava postao vezan za Hemu, Indra ga je odveo sa
ovih predjela uz pomoć svoje munje. Gospodin Brahma je zatim dao ovu pećinu Hemi.
Molim vas osjećajte se kao kod kuće i ljubazno mi kažite koja je svrha vašeg dolaska na ovo
nepristupačno područje.»

Prema Vedskoj etiketi, osoba mora uvijek srdačno primiti gosta. Najprije mu treba ponuditi
mjesto za sjedenje i osvježenje; zatim, osoba ga može pitati o njegovom blagostanju. Čak i

116
ako je domaćin veoma siromašan, može ponuditi barem čisto mjesto za sjedenje i čašu vode.
U takvom ugodnom okruženju gost će se sigurno osjećati mirno i sretno. Tako je
Svayamprabha srdačno dočekala svoje posjetioce.

Kad je Svayamprabha gostoljubivo primila svoje goste, Hanuman je ispričao cijelu priču o
Raminom izgnanstvu i njihovoj potrazi za Sitom. Hanuman tada reče: « Ne možemo ti
dovoljno zahvaliti za tvoj ljubazni prijem. Ima li kakva služba koju bi zauzvrat mogli
učiniti?»

Svayamprabha odgovori: « Budući da vršim strogosti ne tražim ništa od drugih.»

Hanuman onda reče: « Naš gospodar, Kralj majmuna Sugriva dodijelio nam je jedan mjesec
da pronađemo Situ. To je vrijeme već isteklo i stoga se osjećamo osuđeni na propast. Možeš li
nam ikako pomoći?»

Svayamprabha odgovori: « Skoro je nemoguće da onaj tko uđe u ovu pećinu izađe živ.
Međutim, pomoći ću vam iupotrijebivši svoje mistične moći. Ali morate zatvoriti svoje oči jer
nitko ne može odavde otići gledajući uokolo.»

Nakon toga, majmuni su čvrsto zatvorili svoje oči. Odjednom su osjetili da su preneseni izvan
pećine. Kada su najzad otvorili oči vidjeli su da su svi iznešeni iz pećine. Gledajući uokolo
vidjeli su da je svo drveće sada bilo u punom cvatu. Očito je stiglo proljeće. Majmuni su
postali vrlo utučeni misleći kako je toliko mnogo vremena nekako misteriozno proteklo.
Angada potom predloži: « Trebali bismo svi sjesti na tlo i postiti do smrti jer je to plemenitije
nego da nas Sugriva ubije zbog našeg nemara.»

Svi su se okupljeni majmuni složili da nema ni govora o povratku u Kiškindhyu dok ne dobiju
neku informaciju o Siti. Tara zatim predloži: « Sklonimo se u ovoj nepristupačnoj pećini, jer
bismo svi mi mogli u njoj živjeti bez straha da nas otkriju.»

Angada je šutio, kao da se slaže s ovim planom. Međutim, Hanuman reče: « Dragi moj prinče,
smatram te obdarenim sa ovih osam osobina inteligencije: naklonost slušanju onoga što drugi
imaju za reći, sposobnost slušanja onoga što drugi imaju reći, sposobnost da shvatiš osnovno
značenje onoga što drugi imaju reći, dobro pamćenje, sposobnost iznošenja razloga protiv
prijedloga, duboki uvid u značenje onoga što drugi kažu, i istinska mudrost. O Angada,
također vješto vladaš sa ove četiri vrste politički korisnih sredstava: ubjeđivanje ili pomirenje,
dar zahvalnosti, sijanje sjemena razdora u neprijateljskim redovima i upotreba nasilja ili
prisile ako je potrebno. Iznad i iza svega ovoga, obdaren si sa četrnaest.odlika koje su
svojstvene velikim osobama, a to su: smisao za vrijeme i mjesto, čvrstoća, sposobnost
podnošenja svih vrsta teškoća, znanje o svim temama, vještina, snaga, sposobnost čuvanja
tajni, sabranost, junaštvo, sposobnost procjene vlastite snage u usporedbi s neprijeteljevom,
zahvalnost za službu koju čine drugi, samilost prema predanim dušama, ogorčenje u prisustvu
nepravednih i postojanost u dužnosti.»

Na taj je način Hanuman upotrijebio prvo političko sredstvo laskajući Angadi. Potom je
upotrijebio treće sredstvo stvarajući određeni razdor među majmunima navodeći ih da se
svađaju oko toga što bi trebalo učiniti. Naposljetku, Hanuman je zastrašio Angadu kazavši: «
Ako izvršiš svoj budalasti plan da živiš u pećini uskoro ćete snaći nesreća. Ostali majmuni
neće ti pod takvim uvjetima dugo ostati vjerni. Osim toga, s vremenom će Lakšmana saznati

117
gdje ste i uništiti pećinu zajedno s tobom i drugim majmunima. Međutim, ako se vratiš u
Kiškindhyu, Sugriva će ti zasigurno oprostiti. Budući da si ti jedini sin, on će te kasnije
ustoličiti na prijestolje.»

Angada se suprotstavio Hanumanu rekavši: “Ti precjenjuješ Sugrivu i zaboravljaš da uživa

ženu svog starijeg brata. Sugriva je namjerno zanemario svoje obećanje Rami i stupio u akciju
tek kada mu je Lakšmana zaprijetio. Stoga, tko god želi može se vratiti kući. Ja ću, međutim,
ostati ovdje i postiti do smrti.»

Kada je to izjavio, Angada je sjeo na kusa travu i zaplakao. Drugi su ga majmuni okružili isto
tako odlučni da žrtvuju svoje živote. Upravo tada je iz spilje izašao Sampati, Jatayuov stariji
brat i sjeo na vrh planine na vidiku svim majmunima. Presretan, glasno je rekao sam sebi: «
Milošću proviđenja dobio sam neku hranu nakon toliko dugo vremena. Kada majmuni počnu
mrtvi padati od gladi, pojest ću ih jednog po jednog!»

Čuvši to, Angada se uzrujao. Obrativši se Hanumanu, reče: « Kakva nas je strašna sudbina
sada snašla! To je sve djelo opake Kaikeyi. Najprije je uzrokovala uništenje velike duše,
Jatayua, pa Valija, a sada će postati uzrokom i naše smrti.»

To je Sampatiju bio prvi glas o Jatayuionoj smrti te je stoga zapitao: « Molim vas recite mi
sve potankosti o umiranju mog mlađeg brata. Postao sam jako zadovoljan kada sam čuo kako
slavite Jatayuovo ime, iako sam utučen čuti o njegovoj smrti. O najbolji od majmuna, želim
zamoliti vas za jednu uslugu. Nekad davno, zrake su sunca spalile moja krila, i sada ne mogu
letjeti. Hoćete li mi ljubazno pomoći da siđem s ovog planinskog vrha?»

Budući da je samo nekoliko trenutaka prije Sampati izrazio svoju želju da ih pojede, majmuni
nisu mogli baš odmah mogli povjerovati njegovim riječima. Ali onda su zaključili: « U
svakom slučaju namjeravamo umrijeti posteći. Stoga, čak i ako nas ovaj divovski lešinar žive
pojede, to samo znači da će prije doći kraj našim mukama.»

Majmuni odoše i pomogoše Sampatiju sići s vrha planine. Kad su sišli, Angada je ispričao
cijelu priču o Raminom progonstvu i Jatayuovoj junačkoj . Onda je Sampati plačnoga glasa
ispričao svoju priču: « Davno, davno prije, Jatayu i ja smo željeli isprobati naše moći
izazivajući kralja raja. Kada smo se vinuli visoko u nebo, sve do rajskih planeta, pokorili smo
Indru u borbi. Potom, postavši jako ponosni, odlučili smo se uzdići još više. Kad smo se zatim
približili suncu, Jatayu se od velike topline onesvijestio. Da bih spasio Jatayua pokrio sam ga
svojim krilima. Kad sam to učinio krila su mi spaljena te sam se srušio na Planine Vindhya.»

Angada ga onda prekine, kazavši: « Ako si ti uistinu stariji Jatayuov brat i naš
dobronamjernik, onda nam daj informacije o Ravaninom prebivalištu.»

Sampati odgovori: « Budući da sam sada jako star i krila su mi spaljena, ne mogu fizički
služiti Gospodina Ramu. Ali barem to mogu činiti svojom moći govora. Rečeno mi je da je
Ravana odnio mladu djevu koja je, dok je vikala: “Rama! Rama!» , bacila neke svoje ukrase
na tlo. Znam da je taj Ravana kralj Rakšasa, a njegovo se kraljevstvo, Lanka, nalazi na
jednom otoku, stotinu yojana dalje od južne obale. Budući da sam ja potomak Vinate, moja se
vizija proteže više od stotinu yojana. Stoga mogu vidjeti odavde taj zlatni grad. Dragi moji
majmuni, naći ćete Situ, koju čuvaju Rakšasi, na Lanki. Sada mi molim te učinite jednu
uslugu. Povedite me do oceana da bih mogao ponuditi vodu za preminulu dušu svoga brata.»

118
Majmuni su bili presretni kada su čuli o Siti. Stoga, odbacivši svoj zavjet posta do smrti,
odveli su Sampatija do oceana i brzo se vratili. Jambavan ga je onda upitao: « Kako si saznao
da je Ravana oteo Situ?»

Sampati objasni: « Kada su mi spaljena krila i kada sam pao na Planine Vindhya moj se sin
Suparsva počeo brinuti za mene i donositi mi hranu. Jednom kada sam bio gladan i kada se
Suparsva vratio kući bez hrane, ukorio sam ga. Sin mi je rekao: “ Dok sam danas tražio meso,
vidio sam golemog Raksasu kako zrakom odnosi mladu ženu. Želio sam ti njih oboje donijeti
da ih pojedeš, ali me je Rakšasa vrlo prijateljski zamolio da ga pustim. Nisam mogao odbiti
njegovu molbu. Nakon toga, došli su Siddhe i obavijestili me da je to bio Ravana, te su rekli
da sam sretan što me Rakšasa nije ubio.”»

Sampati je vidio da su majmuni sada uvjereni u njegovo prijateljstvo. Nastavio je

pripovijedati svoju životnu priču: « Kada sam pao na Planine Vindhya, ostao sam bez svijesti
šest dana. Kada sam došao k sebi, pošao sam vidjeti velikog mudraca Nisakaru koji je živio u
blizini, i koga smo poznavali moj brat i ja. Kada sam susreo rsija upitao me kako su bila
spaljena moja krila i ja sam opisao cijeli događaj. Rekao sam mu da sam nakon pada s neba i
bez glasa o mom bratu, razmišljao da počinim samoubojstvo bacivši se s vrha planine. Dok
sam stajao pred njim, suze su tekle iz mojih očiju, te mi je Nisakara rekao: « Nemoj očajavati
jer ću ti dati slijedeći blagoslov – kada u budućnosti obavijestiš majmune o Siti, tvoja će se
krila ponovno pojaviti skupa s obnovljenom energijom.»

«Kada je to rekao, mudrac Nisakara se povukao u svoju kolibu, a ja sam dopuzao natrag na
moje mjesto u Planinama Vindhya. Od tada sam samo čekao vaš dolazak. Nakon što je prošlo
8 000 godina, rsi Nisakara je napustio tijelo i otišao u raj. U njegovom odsustvu počeo sam
sumnjati u istinitost njegovih riječi.»

Dok je Sampati govorio majmunima, par krila je izniknuo iz njegova tijela, te je osjetio silan
val mladalačke energije. S velikim ushićenjem, Sampati je ohrabrio majmune da nastave
svoju potragu za Sitom. Kad se Sampati vinuo u nebo, majmuni su krenuli na jug, obnovljene
nade.

Međutim, kada su majmuni stigli do obale oceana klonuli su duhom vidjevši koliko je
ogroman, smatrajući se nesposobnima da pređu na Lanku. Angada je ohrabrio majmune
rekavši: « Klonuo duh nikada nije doveo plodove nekoga radad. Uistinu, očaj je uzrok pada.
Smrtonostan je poput otrovne zmije. Neka istupe svi koji mogu skočiti 100 yojana ,da bi tako
spasili Situ iz Ravaninih šaka, i da bi se oslobodili Sugrivinog gnjeva.»

Kako se nitko nije odazvao Angadinom pozivu, počeo je individualno ispitivati majmune
koliko daleko mogu skočiti. Neki majmuni su rekli da mogu skočiti 10 yojana, ili 20, 30, 40
ili 50. Mainda je rekao da bi mogao skočiti 60 yojana, a Dvivida je tvrdio 70. Sušena je
objavio da bi s lakoćom mogao preskočiti 80 yojana, dok je Jambavan objasnio: « Nekada
davno mogao sam gotovo neograničeno daleko skočiti. Međutim, sada ,pred kraj svojeg
života , mogu skočiti samo 90 yojana. Davno prije kada je Gospodin Vamana prekrio cijeli
svemir, okružio sam ga dok je On triput zakoračio. Nažalost, više nisam sposoban skočiti na
Lanku da bih spasio Situ.»

119
Najzad, Angada reče: « Ja vjerojatno mogu skočiti 100 yojana, ali sumnjam da bih to mogao
učiniti i drugi put na povratku.»

Jambavan odgovori: « Siguran sam da svojom vještinom možeš skočiti 1,000 yojana.
Međutim, ti si vođa ove ekspedicije i ne bi bilo prikladno da osobno izvršiš ovaj zadatak.
Stoga, dragi moj prinče, moraš narediti nekom drugom da to učini.»

Angada odgovori: « Nije važno tko je odgovoran. Ako netko ne ode na Lanku, bio to ja ili
netko drugi, tada je naša jedina alternativa da postimo do smrti. Stoga Jambavane, molim te
smisli način pomoću kojeg možemo prijeći ocean i spasiti se od Sugrivina gnjeva.»

Jambavan na to reče: « Ne brini jer ću sada zamoliti osobu koja će sigurno moći izvršiti ovo
teško djelo. O Hanumane, ti si jednak Garudi, nosiocu Gospodina Višnua. Zašto nisi
progovorio?

“Molim te poslušaj slave najboljeg od majmuna. Jednom je jednu od najistaknutijih Apsara

po imenu Punjikasthali prokleo rsi te se tako rodila kao Anjana, kći Kunjare, kralja majmuna.
Anjana je odrasla nenadmašna u ljepoti te je mogla promijeniti svoj oblik kad poželi.

“Jednom je nakon vjenčanja za glavnog majmuna Kesarija, Anjana poprimila oblik ljudskog
bića te je počela lutati planinama. Ugledavši prekrasnu Anjanu, Vayu je postao očaran te je
skinuo njenu haljinu uz pomoć vjetra. Kada je Vayu ugledao Anjanine okrugle i blisko
sjedinjene butine, njene velike grudi i druge ženske draži, obuzela ga je seksualna želja te ju
je silom zagrlio. Ne mogavši vidjeti svog napadača, Anjana je zaplakala: “ Tko krši moj
zavjet da ću prihvatiti samo jednog muža?” Vayu odgovori: “ Ja sam bog zraka, Vayu. Nisam
tjelesno pokvario tvoju čestitost, jer sam umom ušao u tebe. Mojom milošću rodit ćeš
moćnoga sina koji će se kao i ja kretati po svojo volji.”

«Anjana je postala zadovoljna Vayuovim riječima te je ubrzo nakon toga u planinskoj pećini
rodila Hanumana. Slijedećeg jutra, kada je beba Hanuman ugledao izlazeće sunce, mislio je
da je ono sjajna voćka. Želeći ga dohvatiti, skočio je više od 3,000 yojana u nebo ali ga je sjaj
sunca odbacio natrag na zemlju. Neozlijeđen, Hanuman je ponovno skočio. Ovoga se puta,
međutim, Indra razljutio zbog majmunove drskosti te je bacio na njega svoj grom. Tako je
oružje kralja raja tresnulo Hanumana o planinu, slomivši mu lijevu stranu brade. I zaista, zbog
tog događaja Hanuman je dobio svoje ime jer Hanuman znači,”onaj koji ima slomljenu
bradu”.

Vayu se razbjesnio što je Indra upotrijebio silu protiv njegova sina, te je počeo zadržavati zrak
u sva tri svijeta. Na to su se polubogovi jako zabrinuli. S Gospodinom Brahmon na čelu,
pohitali su u Valijevo prebivalište nadajući se da će ga umiriti. Samo da zadovolji boga vjetra
Gospodin Brahma je blagoslovio Hanumana da postane nepobjediv u borbi. Indra je bio
zadovoljan i iznenađen da vidi da njegov grom nije ubio bebu majmuna. Stoga je dodijelio
Hanumanu blagoslov da može umrijeti kada on to zaželi.»

Jambavan je zaključio: « Smatram da je Hanuman sam sposoban izvršiti našu misiju.

Naravno, u prošlosti taj mali skok ne bi bio ništa za mene. Kad je Gospodin Trivikrama
ispružio Svoja tri koraka da bi oduzeo Balijevo kraljevstvo, jedrio sam oko svijeta 21 put da
ga obiđem. Kada su polubogovi i demoni željeli proizvesti nektar ja sam taj koji je sam

120
sakupio svo bilje koje je bilo bačeno u ocean mlijeka. Međutim, jako sam ostario. Sada je
vrijeme da Hanuman prikaže svoje moći.»

Hanumana je jako ohrabrilo kada je čuo ove riječi u njegovu slavu. Onda se na radost svih
prisutnih majmuna počeo širiti u divovski oblik istodobno kazujući svoje slave: « Mogu obići
Planinu Meru 1,000 puta bez predaha, i zapljuskujući vode oceana mogu poplaviti cijeli
svijet. Mogao bih obići oko Garude 1,000 puta dok on leti kroz nebo, i mogu iščupati iz
korijena cijeli grad Lanku i daleko ga odnijeti, ako tako poželim.»

Svi su majmuni bili uzbuđeni kad su čuli kako se Hanuman razmeće svojim moćima.
Međutim, da ga podsjete na ozbiljnost situacije, oni rekoše: « Mi ćemo svi stajati ovdje na
jednoj nozi dok se ti ne vratiš. Naši životi ovise o tebi kao i sve nade da vratimo Situ.»

Hanuman onda obavijesti majmune: « Skočit ću s vrha planine Mahendra, budući da on može
pretrpjeti ogromni pritisak koji će moj skok izvršiti nad zemljom.» Potom je Hanuman otišao i
za minutu stigao do moćnog brežuljka Mahendra koji će mu poslužiti kao oslonac za njegov
veličanstveni skok.

Sundara – kanda

Čedni je Hanuman najprije u podnožju planine Mahendra odao poštovanje Suryi, Indri,
Vayuu i Brahmi. Potom, kada se popeo na njen vrh proširio je svoje tijelo do divovskih
razmjera. Zgrabivši planinu svojim rukama i stopalima, nenamjerno je nogom zgnječio
mnogo jelenova. Hanuman je zastao na nekoliko trenutaka i pribrao svoj um pripremajući se
za veliki skok. Zbog težine njegovoga golemog tijela cijela se planina počela tresti. Velike
zmije bljuvale su vatru iz svojih ustiju i grizle stijene, tako ih drobeći u tisuću gorućih djelića.
Vidyadhare su letjeli u zrak da bi vidjeli Hanumanov spektakularan skok.

Hanuman je čučnuo sakupljajući svu svoju energiju i kad se planinski vrh počeo drobiti, voda
je iznenada porasla i prsnula od ogromnog pritiska. Gandharva parovi koji su se zabavljali u
rajskim predjelima skupa s mnogobrojnim rsijima koji su tamo prebivali, brzo su napustili
planinu u strahu. Hanuman je onda objavio majmunima: « Ili ću dovesti natrag Situ ili ću do
temleja uništiti cijeli grad Lanku skupa s Ravanom.»

Hanuman je udahnuo i napeo mišiće. Odjednom je skočio u zrak poput strijele koju je
Gospodin Rama odapeo iz Svog luka. Zbog sile Hanumanova skoka, svo je drveće na Planini
Mahendra iščupano iz korijenja i bačeno u nebo. Hanuman je jedrio poput golemog oblaka i
ispružio svoj rep. Dok je Hanuman plovio nebom, iskorijenjeno je drveće išlo njegovim
tragom i stropoštalo se u ocean. Raznobojno je cvijeće s njihovih grana lepršalo i rasulo se
površinom vode stvarajući prekrasan prizor.

Uragan koji je stvorio Hanumanov let uzburkao je ocean stvarajući valove visoke poput
planina koji su se razbijali o njegove grudi. Hanumanova sjena koja se odražavala na površini
vode bila je veličine 80 puta 240 milja, a usisavanje koje se stvorilo dok je prolazio zrakom
privlačilo je okolne oblake prema njemu. Hanuman je ličio na mjesec kad bi postao skriven

121
mnoštvom oblaka i kad bi se ponovno pojavio iza njih.Iz roditeljske privrženosti Vayu je
puhao osvježavajuće povjetarce pazeći da ga svjetlost sunca ne sprži.

Dok je Hanuman jedrio nebom, sve vrste stvorenja su mu pljeskale. Božanstvo oceana također
mu je željelo pomoći budući da se Gospodin Rama pojavio u Iksvaku dinastiji, a Ramin je
predak, Sagara , proširio granice oceana.

Davno prije Indra je položio veliku Planinu Mainaka u središte oceana da bi spriječio demone
iz nižih predjela da putuju na zemlju. Ocean je sada naredio Mainaki da se uzdigne iz vode,
nadajući se da će pomoći Hanumanu ako mu naredi mjesto za odmor. Međutim, kada je
Hanuman ugledao veliki planinski vrh koji se izdizao iz mora smatrao je to preprekom te ga je
oborio svojim grudima.

Cijeneći Hanumanove moći, Mainaka je poprimila ljudski oblik i stala na svoj vlastiti vrh.
Ona reče: «O Vajuov sine, možeš se malo odmoriti na mom vrhu i potom nastaviti svoje
putovanje. Molim te prihvati ovu skromnu službu jer ovom pomoći želim obožavati tvog oca.
U Satya-yugi sve su planine imale krila i letjele smo nebom kao i sve Garude. Međutim, rsiji
su se pobojali da ne padnemo na tlo i tako sve smrvimo. Najzad je, u napadu bijesa, Indra
uzeo svoj grom i pojurio da odsječe krila tisućama planina. Indra je napao i mene, ali mi je
Vayu došao pomoći bacivši me u ocean. Tako su moja krila pošteđena. Sada, da bih ti se
odužila za uslugu koju mi je učinio tvoj otac, molim te da malo zastaneš i prihvatiš moje
gostoprimstvo.»

Hanuman odgovori: « Molim te oprosti mi jer se ne usuđujem stati. Obećao sam ostalim
majmunima da se neću zadržavati na svom putovanju. Nemam puno vremena.»

Hanuman je iz poštovanja dotakao vrh Mainaka planine te se vinuo u zrak nastavljajući svoj
let. Zadovoljan, došao je Indra i rekao Mainaki: « Ne moraš se više bojati mog groma. Možeš
zadržati svoja krila i putovati kad poželiš.»

U međuvremenu, nebeski su rsiji, polubogovi i Gandharve prišli Surasi, majci Nagara,

moleći: « Željeli bismo provjeriti koliko je zaista snažan Hanuman. Stoga te molimo da
poprimiš oblik velike Rakšasi i pokušaš ga omesti. Ili će te Hanuman brzo pobijediti ili će
početi očajavati.»

Preobrazivši se u ogromnu unakaženu Rakšasi veliku poput planine, Surasa je odjednom

izronila iz oceana, preprečivši Hanumanovu stazu. Objavila je: « Blagoslovom Gospodina
Brahme dosuđeno mi je da mogu pojesti svaku hranu koja dođe pred mene. O najbolji od
majmuna, voljom Providnosti srela sam tebe. Sada te pozivam da uđeš u moja duboka
otvorena usta.»

Hanuman odgovori: « Ja pokušavam služiti Gospodina Ramu želeći otkriti gdje se nalazi
Njegova oteta žena, Sita, i Ti bi mi trebala u tome pomoći. Međutim, ako si me umjesto da mi
pomogneš odlučila progutati, onda ću se kada pronađem Situ i obavijestim Ramu, vratiti
ovamo i ući u tvoja usta.»

Surasa uzvrati: » O bezobrazniče, zbog blagoslova Gospodina Brahme bit ćeš prisiljen ući u
moja usta sada.» Onda je Surasa otvorila svoja usta široka 10 yojana da prepriječi Hanumanov

122
put. Na to je Hanuman proširio svoje tijelo 10 yojana i izazvao: « Morat ćeš još povećati svoja
usta ako želiš da ja stanem u njih.»

Surasa je onda proširila svoja usta na 20 yojana, a razbješnjeli se Hanuman proširio 30 yojana.
Surasa je uzvratila učinivši svoja usta 40 yojana , a zauzvrat Hanuman se proširio na 50
yojana. Surasa je potom raširila svoja usta na 60 yojana, a Hanuman se povećao na 70. Zatim
se ona proširila na 80 yojana ,a Hanuman je narastao na 90. Uzvračajući na to, Surasa je
proširila svoja usta na širinu od 100 yojana. Potom se u tren oka Hanuman skupio na veličinu
palca i brzo uletio u i iz njenih usta, kazavši: « O Daksina kćeri, uvjet tvog blagoslova sada je
ispunjen , a ja ću nastaviti svoje putovanje.»

Surasa je bila oduševljena Hanumanovom pametnom pobjedom. Onda se pojavila pred njim u
svom izvornom obliku rekavši: « Odlično! O najistaknutiji među majmunima, pođi sada i
izvrši svoju misiju. Nek ti bude uspješno brzo sjediniti Situ i jedna Rakšasi žena po imenu
Simhika zakoračila na njegovu sjenu. Ne shvaćajući što se događa, Hanuman je najprije
pomislio da gubi snagu. Međutim, kada se osvrnuo, ugledao je golemo odvratno stvorenje
koje izranja iz oceana.

Dok je Simhika jurila prema Hanumanu, širom otvorenih ustiju, Hanuman je počeo širiti svoje
tijelo. Međutim, oštroumni Hanuman je shvatio da su usta jureće Rakšasi još uvijek dovoljno
velika da ga progutaju. Tako se, mjenjajući svoju prijašnju strategiju, Hanuman odjednom
skupio do sićušnih razmjera. Zatim je ušao u Rakšasina usta i zario se u njeno grozno tijelo.
Upotrijebivši svoje oštre kandže Hanuman je krenuo cijepati Rakšasino srce na komadiće.
Onda je izašao iz njenoga tijela i opet se povećao. Kad je Simhika mrtva pala u vodu, Siddhe,
Carane i Vidyadhare su slavili Hanumana zbog njegove pobjede.

Ubrzo nakon toga, ugledao je plaže i šume na dalekoj obali Lanke. Misleći da će ga Rakšase
opaziti Hanuman je poprimio svoju uobičajenu veličinu i spustio se na liticu Trikute, glavne
planine na otoku Lanka.

Čak ni nakon svog skoka dugog 100 yojana Hanuman nije osjetio ni najmanji umor.
Pogledavši uvis, vidio je prekrasni grad Lanku smještenu na vrhu Planine Trikuta, okruženu
opkocima punim lotosovih cvjetova. Grad je bio okružen velikim zlatnim zidom kojeg su
čuvali divlji Rakšase.

Kad je Hanuman prišao sjevernim dverima Lanke, ugledao je bijele palače s tornjevima i
široke avenije koje su bile ukrašene zlatnim lukovima, sve prepuno bezbrojnih divljih ružnih
Rakšasa koji su bili naoružani raznim vrstama oružja i sposobni promijeniti svoj oblik kad
požele.

Hanuman je pomislio: “ Ovaj grad izgleda kao da ga ne bi mogli savladati ni polubogovi, a

kamoli vojska majmuna. Kako se Rama može nadati da će pobijediti Rakšase, kad samo ja,
Sugriva, Nila i Angada možemo prijeći ocean da bi došli ovamo? Bez obzira na to, moja je
prva dužnost saznati da li je Sita još živa. Pažljivo moram razmotriti kako ću se susresti s
njom, jer neprikladni glasonoše katkada mogu pokvariti i nabolje planove. Stražari izgledaju
izuzetno oprezni. Stoga ne mogu ni pokušati ući u svom prirodnom obliku. Izgleda da čak ni
vjetar ne bi mogao ući u Lanku neprimijećen. Moram poprimiti neki nezamijetljiv izgled i ući
u grad noću.»

123
Hanuman je željno iščekivao zalazak sunca, i kada se napokon zamračilo, postao je malen
poput mačke i ušao u Lanku preskačući preko visokog zida. Hanuman nije ni maštao da će
grad tako izgledati, da će biti pun sedmero- i osmerokatnih palača raskošno ukrašenih zlatom i
draguljima. Cijeli je grad bio pun veličanstvenih kuća s prozorima okovanim zlatnim
rešetkama. Unutra su bile prelijepe žene i mogao se čuti smijeh i tiha glazba. Kroz cijeli grad
brahmane su pjevali vedske himne moleći za Ravaninu zaštitu.

Tada se mjesec uzdigao iznad horizonta pomažući Hanumanu šireći svoj srebrnkasti sjaj. U to
doba, utjelovljena je Lanka, u obliku ružne Rakšasi žene, došla pred Hanumana, izazivajući: “
Kako si mogao neometano ući u ovaj grad? Što majmun poput tebe radi u kraljevstvu
Rakšasa?”

Hanuman odgovori: “ Odgovorit ću ti na ovo pitanje tek kada mi kažeš tko si.”

Rakšasi je na to ljutito odgovorila: “ Ja sam predsjedavajuće Božanstvo Lanke. Pažljivo

čuvam grad u Ravanino ime. Kako si ušao u ovaj grad bez dopuštenja, danas ćeš se susresti sa
smrću iz mojih ruku.”

Hanuman reče: “ Došao sam ovamo da obiđem grad želeći vidjeti sve te veličanstvene vrtove
i palače.”

Lanka izazovno odgovori: “ Grad nastanjuju samo Rakšase. Nikakvim se majmunima

lutalicama ne dozvoljava da švrljaju ulicama. Ako želiš vidjeti obilje Lanke, morat ćeš
najprije ubiti mene.”

Na to Hanuman objavi: “ Razgledavat ću grad koliko mi srce želi i otići ću na isti način na
koji sam ušao.”

Razjarena Lanka povika: “ E nećeš!” i udari Hanumana pesnicom lijeve ruke. Hanuman je
glasno u gnjevu urliknuo I udario Lanku svojom lijevom pesnicom iako ne jako jer je bila
žena. Lanka se srušila na zemlju, stenjući od boli, preklinjući: “ Molim te poštedi me, jer
pravi junak nikada ne tuče ženu. Jednom davno, Gospodin Brahma mi je rekao: “ Kada te
nadvlada majmun približit će se uništenje tvoga grada i svih Rakšasa.” Stoga priznajem poraz
jer mi je jasno da se približava Ravanina smrt. O majmune, imaš moje dopuštenje da uđeš u
Lanku.”

Hanuman je brzo prošao kroz cijeli grad skačući s jednog krova na drugi. Naišao je na mnogo
različito prerušenih špijuna. Također je vidio vojsku od 100,000 Rakšasa koji su čuvali
Ravaninu palaču u potpunosti okruženu debelim zlatnim zidovima.

Dok je Hanuman po Lanki tražio Situ, vidio je velike palače sa zlatno optočenim vratima.
Zidovi u njima bili su bez zrnca prašine i čisti poput kristala. Podovi su bili izrezbareni
očaravajućim uzorcima. Filigranske stepenice optočene zlatom i srebrom vodile su do balkona
nad kojima su bile veličanstvene kupole i stropovi .Glazbeni instrumenti su svirali dok su
Rakšasi žene izlazile i padale u naručja svojih ljubljenih muževa.

Ulazeći u jednu palaču za drugom Hanuman je vidio ljubavnike koji su milovali jedni druge,
dok su druge žene premazivale sandalovom pomašću njihova tijela. Negdje je netko spavao,
negdje se netko smijao ,dok su drugi vodili ljubav. Neke su bile nage izvaljene jer su ih

124
ostavili njihovi muževi, a neke druge ukrašene cvijećem i nakitom upravo su dočekivale svoje
ljubavnike.

Na taj način Hanuman je promatrao na tisuće lijepih žena mjesecolikih lica, očiju u obliku
lotosovih latica kojima su letimice pogledavale i tako očaravale srca svojih voljenih.
Međutim, kako Siti nije bilo traga, Hanuman je postao nekako potišten.

Hanuman je odlučio pretražiti palače koje su pripadale Ravaninim rođacima i ženama. S

određene udaljenosti te su odaje izgledale poput golemih skupina monsunskih oblaka
osvjetljenih bljeskovima munje.

Nakon što je pretražio mnoge prekrasne domove pune obilja, Hanuman je ušao u Ravaninu
palaču, koja je bila puna lijepih žena i odzvanjala zvukom zveckajućeg nakita. Uistinu,
Hanuman se osjećao kao da ga nosi nebeska kočija koju vuku bijeli labudovi. Unutrašnjost
Ravanine palače bila je raj koji ushićuje, s drvećem želja okruženim cvijećem nalik na
dragulje.

Dok je lutao uokolo Hanuman je vidio mnoge sobe za uživanje podova mokrih od vina i
alkoholnih pića. Bilo je soba punih različitog oružja i soba punih bogatstva. Međutim, na
Hanumanovo razočarenje, Situ nigdje nije vidio. Ali još nije pretražio Ravanine osobne
četvrti koje su same bile četiri milje široke i osam milja dugačke.

Dok je Hanuman lutao Ravaninim beskrajnim veleposjedom razmišljao je kako da uđe u

stanove. Najzad je došao do sobe gdje je čuvana Pušpaka kočija. Tu je kočiju za Gospodina
Brahmu izvorno načinio Visvakarma , te je mogla putovati nebom jednostavno slijedeći umne
upute vozača.

Pušpaka kočija je lebdjela iznad tla te je bila ukrašena pticama načinjenim od dragulja koje su
mehanički lomatale svojim krilima, te zmijama od srebra i zlata. Iznutra su bili umjetni
slonovi sa oblikovanim surlama koji su izlijevali mirisnu vodu na isklesanu statuu božice
sreće, Lakšmi, koja je elegantno stajala u vodenom bazenu držeći lotosove cvijetove u svakoj
od svoje četiri dražesne ruke. Pušpaka kočija je izgledala poput goleme plutajuće planine, te
je bila u skladu sa zlatnim stepenicama, bijelim kristalnim podovima i balkonima od safira.

Da bi bolje pogledao Ravanine unutarnje odaje, skočio je na Pušpaka kočiju. S te povišene

točke mogao je vidjeti veliku dvoranu s kristalnim podom koji je bio optočen biserima,
dijamantima i zlatom, i pokriven tepihom sa zemljopisnom kartom na kojoj su se mogle
vidjeti sve planine i mora. Stepenice od dragulja vodile su do gornjih katova a sve je bilo
nježno osvjetljeno zlatnim svjetiljkama čije se svjetlo odražavamo u bezbrojnim vrijednim
draguljima. Sve u ovoj spektakularnoj dvorani bilo je prijatno za pet osjetila. Stoga se
Hanuman počeo u čudu pitati: “ Gdje sam to ja? Je li ovo raj? Ovo bi lako moglo biti vrhovno
prebivalište Gospodina Brahme.”

Ušavši u unutarnje odaje, Hanuman je ugledao tisuće lijepih, raznobojno odjevenih žena koje
su se izvalile na velikom sagu. Kako je već pola noći prošlo, one su čvrsto spavale pod
utjecajem opijajućih vina i iscrpljene od svojih ljubavnika. Narukvice, pojasevi i nanogvice
od dragulja koje su nosile žene sada su bili tihi iako svjetlucavi i tako su izgledali poput
mirnih jezera ispunjenih lotosima i tihim labudovima i zaspalim pčelama.

125
Hanuman je gledao dame koje su ležale zatvorenih očiju i usana čvrsto zatvorenih ,poput
mirisnih lotosa koji zatvaraju svoje latice po dolasku večeri. Omamljenim se ženama kosa
zamrsila , a dragulji razasuli. Dok su plesale i pile, njihove su se nanogvice pomjerile, znakovi
tilaka izbrisali, a ogrlice slomile. Pojasevi su se opustili, a garlandi raskidali i zgazili.
Izgledale su poput rascvjetalih biljka penjačica koje su zgazili slonovi.

Neke od žena su spavale, koristeći svoje ruke ukrašene narukvicama kao jastuke dok su druge
počivale na grudima drugih žena. Druge su se pak odmarale sa glavama u krilima, na trbusima
ili stražnjicama drugih. Neke druge, opčinjene ljubavnom opijenošću, opuštale su se
isprepletenih ruku grleći jedna drugu dok su spavale.

Vidjevši taj prizor, Hanuman se pitao: “ Čiji su ovo udovi? Čiji garlandi? Čija odjeća? Čiji
nakit?” Zaista, Ravanine žene su se tako prisno ujednile u snu da je teško bilo razaznati tko je
tko – ali ne i koga služe.

Pod utjecajem požude, bezbrojne su kćeri kraljeva, brahmana, Daitya i Gandharva postale
Ravanine žene. Ravana je neke od njih oteo nakon što je porazio njihove rođake, ali sve su ga
svojevoljno prihvatile zaluđene željom. Nijedna nije bila niska roda, ružna, nedotjerana ili
glupa, i nijednu Ravana, gospodar Lanke, nije zapostavljao.

Među njima Hanuman je ugledao Ravanu koji je ležao spavajući na elegantnom svilenom
ležaju smještenom na vrhu kristalnog podija i pokrivenom bijelim baldahinom ukrašenim
cvijećem. Tada je Ravana imao jednu glavu i dvije ruke jer bi jedino u bitci poprimio svoj
oblik sa deset glava i dvadeset ruku. Hanuman je također uočio brojne rane na Ravaninom
tijelu koje su načinila takva uzvišena oružja poput groma kralja Indre, Airavatine kljove i
ćakre Gospodina Višnua.

Ravanino tijelo tamnoga tena bilo je premazano sandalovom pomašću. Njegove su se

naušnice bljeskale poput vatre dok je iscrpljen ležao nakon noći gozbe, pića i erotskog
uživanja. Hanuman je s poštovanjem zurio u Ravanu, ustuknuvši malo u strahopoštovanju
zbog njegove moćne, veličanstvene pojave. Potom je Hanuman ponovno skrenuo svoju
pažnju na Ravanine supruge koje su ga okruživale kao što toliko mnogo svjetlucavih zvijezda
okružuje puni mjesec. Nekolicina ih je spavala u naručju svog voljenog gospodara, dok su
druge milovale glazbala koja su ranije te večeri svirale. Poput lotosa koji se pripio uz
plutajuće stablo usred rijeke, jedna je ljepotica vitkog struka zagrlila svoju vinu. Druga je
držala bubanj u svom krilu kao da je njeno novorođenče. Jedna je djeva bujnih grudi čvrsto
zagrlila svoju tamburicu kao da je to njen ljubavnik koji se vratio nakon duga izbivanja.

Ležeći malo dalje od drugih žena, na raskošno ukrašenom ležaju, bila je svjetloputa
Mandodari, Ravanina najdraža kraljica. Kada je Hanuman vidio kako mlado, lijepo i
dostojanstveno izgleda, pomislio je: “ Ovo je sigurno Sita.”

Presretan zbog svog otkrića. Hanuman se veselio poput majmuna plješčući rukama, skačući
od radosti, ljubeći svoj rep i penjući se na i niz stupove palača. Međutim, nakon kratka
razmišljanja, Hanuman je zaključio: “ To ne može biti Sita. To mora biti netko drugi. Sita ne
bi mogla čak niti jesti ni spavati u odvojenosti od Rame. Niti bi se tako lijepo ukrasila ili
prihvatila društvo drugog muškarca., čak i ako je on kralj raja. Zaista, u usporedbi s Ramom,
što su polubogovi, a da ne govorimo o zlom Rakšasi poput Ravane?”

126
Nakon toga, Hanuman je nastavio svoju potragu, lutajući iz sobe u sobu ostatkom Ravanine
palače. Vidio je na tisuće žena lica nalik na lotose koje su spavale između zdjela punih mesa i
vina, skupa sa čašama koje su bile razbacane uokolo. Hanuman je morao dobro promotriti sve
te žene u potrazi za Sitom i tako se počeo brinuti. Hanuman je u sebi mislio: “ Možda sam
prekršio regulativne principe gledajući tuđe žene kako spavaju neodjevene. Koje će biti moje
odredište?”

Međutim, nakon malo razmišljanja, Hanuman je zaključio: “ Motiv je taj koji odlučuje da li je
neko djelo čestito ili griješno. Gledajući ove žene, ostao sam čist u umu, jer je moja jedina
briga pronaći Situ. Budući da tražim ženu, gdje bih drugdje tražio nego među ženama? Ja ovo
činim samo kao službu za Gospodina Ramu. Stoga moje gledanje tuđih žena ne može biti
griješno.”

Kada je Hanuman završio pretraživanje Ravanine palače bez traga o Siti zaključio je da ona
sigurno nije više živa. Hanuman se rastužio u srcu. Pitao se što će reći ostalim majmunima
koji su željno iščekivali njegov povratak. Međutim, Hanuman je nadišao svoju utučenost
podsjetivši se da se uspjeti može samo uz nepokolebljivu odlučnost. Još uvijek nadajući se
najboljem, nastavio je pretraživati mjesta koja još nije otkrio.

Ali nakon što je ponovno i ponovno temeljito pretražio Lanku, Hanuman je postao potpuno
potišten. Iako mu je Sampati obećao da je Sita na Lanki, Hanuman ju nigdje nije mogao
pronaći. Počeo je umovati što se moglo dogoditi: “ Možda je Sita umrla od straha dok ju je
Ravana nosio na Lanku. Možda ju je on ispustio bojeći se Rame. Sita se mogla osloboditi i
pasti u ocean; ili ju je Ravana progutao jer je ona odbijala postati njegovom ženom.”

Hanumanove su misli potom skrenule na porazne rezulate: » Bez Site, Rama će zasigurno
okončati Svoj život, a Lakšmana će Ga slijediti. Kada Bharata i Satrughna čuju da su Rama i
Lakšmana umrli, Oni će također okončati Svoje živote. Kada sva četiri sina odu, tri će majke
zasigurno uvenuti i umrijeti. Zbog njihovog neuspjeha, Sugriva, Angada i drugi majmuni će
od srama napustiti svoje živote. Stoga se ne smijem vratiti u Kiškindhyu. Ili ću izvršiti
samoubojstvo ili živjeti ostatak života kao pustinjak.»

Dok se Hanuman borio da ispliva iz ovih sumornih misli, mislio je: » Možda bih trebao ubiti
Ravanu ili ga dovući pred Ramu da bude ponuđen Gospodinu Sivi kao ljudska žrtva.»

Sjedeći na jednom od visokih obrambenih zidova Lanke, Hanuman je najednom opazio veliki
šumarak ašoka drveća na periferiji grada kojeg još nije pretražio. Hanuman je odlučio da
nastavi svoju potragu. Najprije je odao poštovanje Rami, Lakšmani i glavnim polubogovima.
Zatim je skočio sa obrambenog zida u ašoka gaj. Hanuman je neko vrijeme vrludao gajem, a
potom se popeo na visoko stablo od kuda se pruža bolji pogled.

S vrha drveta Hanuman je mogao vidjeti planinski potočić koji se spuštao u obližnje jezero
puno lotosa. Okružen drvećem punim cvijeća, taj je idilični vrt izgledao kao savršeno mjesto
za Situ. Hanuman je odlučio da ostane na vrhu drveta u nadi da će Sita onamo doći na svoje
jutarnje kupanje i da vrši svoje devocijske dužnosti.

Gledajući u drugom smjeru, Hanuman je ugledao uzvišeni hram, kojeg je držalo 1,000
stupova te koji se nalazio u obližnjem vrtu. Ispred hrama sjedila je žena odjevena u
jednostavnu, iznošenu, prljavu, tanku žutu odjeću. Omršavjela od posta i zbog svoje tuge

127
stalno je teško uzdisala. Iako joj je lice bilo mokro od suza otkrivajući njenu uzemirenost i
iscrpljenost, ona je pored svega toga sjajila božanskim sjajem. Okružena brojnim
Rakšasicama izgledala je poput vatre prekrivene dimom.

Hanuman je prepoznao da je to žena koju je prije vidio kako ju Ravana odnosi. Isto tako,
otkrio je da nakit koji nosi odgovara opisu koji je dao Rama. Hanuman je gledao ženino
mjesecoliko lice, njen vitak struk, njene oči u obliku lotosovih latica, njezine nježne, skladne
udove, te je zaključio da je to sigurno Sita. Iako dražesna poput božice ljubavi, sjela je na tlo
poput isposnika koji vrši strogosti. Nadasve veličanstvenog izgleda, patila je od.boli, i tako je
izgledala poput svetog teksta koji je krivo protumačen, poput potraćena bogatstva, poput
poljuljane vjere, poput uzaludne nade, poput ispriječenih uzora, poput iskrivljenog uma ili
zatamnjene vatre.

Hanuman pomisli: « Ovo je žena koju Rama voli i zbog koje pati, ponekad osjećajući
sažaljenje, ponekad nježnost , a ponekad tugu – sažaljenje zbog drage koju nije uspio zaštititi,
nježnost za ženu koja ovisi samo o Njemu, i tugu zbog iznenadna gubitka Svoje voljene žene.
Sitina dostojanstvenost i ljepota bile su kao i Ramine. Zaista vrijedi zbog nje preskočiti do
Lanke i ubiti brojne Rakšase. Uistinu, da Situ postavimo na jedan kraj vage, a vladanje nad
sva tri svijeta na drugi, ovo posljednje ne bi vrijedilo ni dijelić njezine vrijednosti. Bolno je
vidjeti kako ona pati u Ravaninim rukama. Ipak, znam da zato što zaokupljena mislima o
Rami, ne osjeća vanjske patnje.»

Mjesec je izašao da pomogne Hanumanu vidjeti Situ i opasne Rakšasi koje ju čuvaju. Neke od
tih Rakšasi imale su samo jedno oko ili uho, jedna je imala uši po cijelom tijelu, a druga je
pak imala nos nasred svoga čela. Neke su bile ćelave, a neke patuljaste, neke su bile grbavice
a neke su imale obješene usne koje su im visile do brada. Neke su imale glave kao u
medvjeda, jelena, deva, tigra ili konja. Druge su imale samo jednu ruku ili stopalo. Neke
Rakšasi su imale glave uronjene u tijela, poput Kabandhe, a tijela većine njih bila su posuta
mesom i krvlju.

Hanuman je lio suze radosnice pronašavši Situ. Pritajen na vrhu ašoka drveta, promatrao ju je
dok je noć polako prolazila.

Ravanu je još prije zore probudilo pjevanje stražara koji su veličali njegove slave uz pratnju
glazbala. Kad je ustao, Ravana je počeo misliti na Situ jer ga je neodoljivo privlačila.
Nesposoban da suspregne žudnju svojih osjetila za princezom Videha, Ravana se uputio u
ašoka gaj u pratnji 100 prelijepih žena koje su nosile svjetiljke, ćamare, jastuke, vodu i drugu
parafernaliju. Još pod utjecajem opijenosti od prošle noći, Ravana je putem teturao u pratnji
dražesnih dama koje su izgledale poput bljeskova munje iza oblaka. Kada je Hanuman
ugledao Ravanu koji se približavao, sakrio se iza skupine grančica punih lišća. Kada je Sita
vidjela da Ravana dolazi, pokrila je svoje tijelo što je više mogla. Potom, silno se tresući sjela
je na tlo i zaplakala. Dok je Sita sjedila na golome tlu, ljuljala se naprijed natrag poput krhkog
broda koji se valja na uzburkanom oceanu. U svom jadnom stanju, Sita je izgledala poput
razuma koji je postao pomućen, nade koja je bila uzaludna, staleža kojemu se rugaju, ili
svetog oltara koji je oskrvljen. Bila je poput pomrčine punog mjeseca, vojske koja je bila
natjerana u bijeg ili rijeke koja je presušila. Bila je poput jezerca čiji su lotosi iščupani iz
korijenja, ugašena plamena vatre, ili ptica koje ustrašeno bježe.

128
Sitino tijelo je omršavjelo, a um posato potišten zbog posta i žalosti. Ravana je došao pred nju
i počeo govoriti u nadi da će ju zavesti: « O najljepša djevo, zašto sakrivaš svoje lijepo
oblikovane grudi i tanak struk? O ljepotice velikih očiju, obuzet sam ljubavlju prema tebi,
stoga te molim, odbaci svoj sram. Zavoli me, voljena moja i ispuni moju nepodnošljivu čežnju
da te posjedujem. Oduvijek je bio običaj da Rakšase odvuku ili siluju tuđe žene. Međutim, ja
te neću dotaći sve dok dobrovoljno ne pristaneš da i ti mene imaš.

“ O ljupka božice, zašto ležiš na golome tlu? Zašto nosiš zaprljanu odjeću i postiš bez
razloga? Zašto vežeš svoju kosu u jednostavnu pletenicu i stalno sjediš prepuštena teškim
mislima? Takvo ponašanje ne pristaje očaravajućoj princezi poput tebe. Postani moja kraljica
i uživaj u kraljevskom obilju kakvom nema premca u sva tri svijeta. Imat ćeš samo najbolje
cvijetne vijence, sandalovu pomast, mirise i nakit. Jest ćeš najbolju hranu, piti najbogovskija
pića, ležati na najraskošnijim ležajevima, i uživati u glazbi, pjesmi i plesu.

« O najljupkija djevo, mladost brzo prolazi. Stoga je tvoja tvrdoglavost budalasta. Ti imaš
najdražesnije lice, svjetlije od mjeseca, a tvoje tjelesne obline su savršenstvo umjetničkog
rada. Postani moja ljubljena, a zauzvrat ću učiniti sve za tvoje zadovoljstvo. Ako želiš pokorit
ću cijelu zemlju i darovati je kao dar tvome ocu, Kralju Janaki. Tko se usudi opirati mi se? O
Sita, kad sam te vidio, toliko sam se zaljubio da više ne mogu uživati ni u jednoj od svojih
žena, čak ni u Mandodari. Zašto uporno želiš ostati vjerna Rami, običnom ljudskom biću,
travki na ulici u usporedbi sa mnom? Sumnjam da je Rama uopće još živ. Čak i ako jest, budi
sigurna da Ga nikada više nećeš vidjeti.»

Sita je stavila travku između sebe i Ravane kao simbol svoje nevoljkosti da izravno s njim
stupi u vezu. Blago je odgovorila: « Odvrati svoj um od mene i budi zadovoljan sa ženama
koje već posjeduješ. Nikada me nećeš moći posjedovati, kao što griješna osoba ne može
dostići savršenstvo. Rođena sam u plemenitoj obitelji i vjenčana u skladu sa religioznim
principima. Nikada neću djelovati u suprotnosti sa načelima pravednosti. Nema nade da
dobiješ moju naklonost.»

Okrečući Ravani svoja leđa, Sita nastavi: « Budući da se ponašaš tako nastrano, odstupajući
sa puta čestitosti, postat ćeš uzrokom uništenja čitavog svoga kraljevstva. Zašto ne slijediš
primjer dobrih ljudi koji štite svoje i tuđe žene? Budala koja nije zadovoljna svojom vlastitom
ženom, i traži zadovoljstvo u tuđim ženama je osuđena na propast. Zašto zanemaruješ savjete
mudrih i odbacuješ ono što je dobro? Zašto si odlučan biti uzrokom uništenja svih Rakšasa?
Zar ne znaš da se svi raduju uništenju zlih ljudi?

« Nikada neću pasti u iskušenje tvojim ponudama beznačajna obilja i kraljevske udobnosti.
Neodvojiva sam od Rame kao sunčeva svjetlost od samoga sunca. Jedini način da se spasiš
Ramina gnjeva je da me dobrovoljno vratiš Njemu. Trebao bi se pokušati sprijateljiti s Njim
jer On je milostiv prema onima koji uzmu Njegovo utočište. Inače neće proći dugo prije nego
Rama i Lakšmana stignu ovamo i isišu tvoj životni zrak Svojim strijelama. Nikada nećeš
pobjeći Raminoj osveti iako se možda možeš spasiti Indrinog groma. Samo je pitanje vremena
kada će te Rama pronaći i ubiti te zbog tvoje zlobe.»

Ravana oštro odgovori: »Uglavnom, što se ljubaznije muškarac ophodi prema ženi, ona mu
ugodnije odgovara. Međutim, u tvom slučaju, vrijedi suprotno. Trebao bih te ubiti zbog tvojih
grubih riječi! Međutim, sretna si jer moja ljubav obuzdava moj bijes kao što kočijaš obuzdava
neposlušne konje. Ljubav se čudno ponaša jer što lošije draga postupa sa svojim ljubavnikom,

129
on ju više obasipa ljubavlju. Samo iz tog razloga neću te ubiti iako zaslužuješ smrt i
nepoštovanje. Već je prošlo deset mjeseci od jedne godine milosti. Onda, ako i dalje budeš
odbijala uzvratiti moju ljubav, naredit ću kuharima da te nasjeckaju na komadiće i posluže
meni za doručak!»

Nekoliko Raminih žena koje je on na silu oteo također su bile tamo, i kada su čule njegove
prijetnje, suosjećale su sa Sitom. Dok se Ravana spremao da ode, one su kratko utješile Situ, a
njihove su samilosne riječi malo umirile Situ. Tako ohrabrena, Sita je ponovno ukorila
Ravanu, rekavši: « U svom kraljevstvu nemaš niti jednog dobronamjernika jer te nitko nije
pokušao odvratiti od ovog neplemenitog djela koje će dovesti do tvog uništenja. Rama je
poput moćnog slona, a ti si kao sićušni zec. Možeš tako odvažno govoriti samo dok Rama nije
prisutan. Sama bih te mogla spaliti u pepeo svojim mističnim moćima, ali neću to učiniti jer
mi Rama nije tako naredio. Ti si budala, jer nije moguće oteti ženu Gospodina Rame. To si
mogao učiniti samo zato što je Proviđenje izabralo plan u kojem sam ja uzrok koji će dovesti
do tvoje smrti.»

Pogođen tim oštrim riječima, Ravana je zasiktao poput zmije i pogledao Situ ljutitim, krvavo
crvenim očima.« Ubit ću te još danas, » zaurla Ravana. Potom, obračajući se Rakšasicama
koje su čuvale Situ, reče: « Morate prisiliti Situ da mi se potčini na bilo koji način, bilo
pomirenjem, darovima ili silom.»

Ravana se prijeteći okrenuo Siti i izgledalo je kao da će odjednom postati nasilan. Međutim,
Mandodari, koja je došla s Ravaninom najmlađom ženom Dhanyamalini, zagrlila je svog
muža i rekla: « Vrati se natrag u svoju palaču i uživaj s nama. Zaboravi ovu blijedu, mršavu
Situ. Kada muškarac želi uživati ženu koja ga ne voli, on samo pati. Ali, kada mu žena uzvrati
ljubav, to mu pruža izniman užitak »

Tako su odvratili Ravanu od namjere da dalje zlostavlja Situ. Tašto se smijući, vratio se u
svoju palaču. Divlje Rakšasi stražarice su zatim prišle Siti i počele joj prijetiti oštrim, ljutitim
glasovima. Jedna Rakšasi reče: « Odbaci svoj lažni ponos i prihvati Ravanu jer je on vrlo
uzvišena osoba. Trebaš znati da je Pulastya jedan od mentalno začetih sinova Gospodina
Brahme, Pulastya je umno začeo Višrava rišija čiji sin je Ravana. Ne oklijevaj prihvatiti kralja
Rakšasa, misleći da te nije vrijedan. Ako ne popustiš to će sigurno završiti tvojim
uništenjem.»

Druga Rakšasi je rekla: « Ti si budala kad odbijaš postati Ravaninom kraljicom. Zar ne znaš
da na njegovu zapovijed drveće rasipa cvijeće, a oblaci liju pljuskove kiše? Sunce ne sija, a
vjetar odbija puhati ako to ne zadovoljava Ravanu. O božice dražesnoga osmijeha, poslušaj
naš savjet ili se inače suoči sa strašnom smrću.»

Sita je međutim samo mirno odgovorila: « Možete me progutati ako želite. Nikada se neću
potčiniti Ravani.»

Kako Sita nije htjela popustiti, Rakšasice su uzele koplja, sjekire i noževe prijeteći Siti dok su
obilazile oko nje. Jedna je viknula: « Mlada si, meka i nježna. Progutat ću ti srce, jetru i
slezenu istoga časa ako se ne potčiniš Ravani.» Druge su uzviknule: « Pojest ću tvoje rumene
obraze! Uživat ću u tvojim sočnim bedrima! Popit ću tvoju toplu krv!»

130
Onda je druga Rakšasi upala: « Mrzim prepiranje.Hajdemo je rastrgati i podijeliti na jednake
dijelove. Naredi da dovedu vino. Pogostimo se njenim mesom i zaplešimo pred božicom
Bhadrakali.»

Sita više nije mogla podnositi njihove odvratne opaske te je briznula u plač. Silno se od straha
tresući, uskliknula je: « O Rama! O Lakšmana!»

Sita je jadikovala: « Zašto Rama ne dođe ovamo da me spasi? Možda ne zna gdje sam. Možda
je već umro zbog osjećaja odvojenosti i sada je u raju. Možda Ga je Ravana uspio ubiti uz
pomoć neke zlokobne obmane. O, kada će Rama doći da me odvede natrag u Ayodhyu nakon
što uništi sve ove Rakšase? Zašto sam tako nesretna da ne mogu istoga časa napustti svoje
tijelo? Kada bih samo mogla umrijeti jer bi smrt zasigurno bila bolja od ove nepodnošljive
bijede.»

Dok su Rakšasice pokušavale zastrašiti Situ, jedna se starica po imenu Trijata najednom
probudila iz duboka sna.Trijata je prišla drugim Rakšasicama i mudro im rekla slijedeće
riječi: « Vi bijednice, kako se usuđujete tako mučiti Situ? Nikada ju nećete moći progutati.
Sada ću vam reći zašto – upravo sam imala nevjerojatno živopisan san, u kojem sam vidjela
Ramu da je došao ovamo spasiti Situ i ubio sve Rakšase.»

Kada su je druge Rakšasice zamolile da u detalje opiše svoj san, Trijata je nastavila: « Vidjela
sam Ramu i Lakšmana odjevene u bijelo sa bijelim cvijetnim vijencima. Letjeli su nebom u
bijeloj nebeskoj kočiji koju je vuklo 1000 bijelih konja. Onda se prizor promijenio te sam
vidjela Ramu kako sjedi na divovskom slonu sa četiri surle svi odjeveni u bijelo. Sita je
također bila u bijelome i stajala je na bijeloj planini usred mora. Kada joj se Rama približio,
Sita se popela na slona i sjedinila se sa svojim voljenim mužem. Nakon toga, vidjela sam
Ramu, Situ i Lakšmana kako lete zrakom prema sjeveru u Pušpaka kočiji.

Zatim sam ugledala Ravanu obrijane glave, tijela posuta crvenom sandalovom pomašću.
Jahao je na kočiji koju su vukli magarci, pijući ulje i smijući se kao da je skrenuta uma. Kako
se kočija udaljavala vidjela sam kako Ravana nestaje u mračnome paklu punom prljavih stvari
koje su ispuštale odvratan miris. Vidjela sam Kumbhakarnu i Ravanine sinove na isti način,
osim Vibhisane. Vibhišana je se popeo na slona sa četiri surle, natkriven bijelim baldahinom,
a njegov dolazak najavljivale su školjke i bubnjevi. Naposljetku, vidjela sam cijelu Lanku
kako propada i ruši se u more. Zaključila sam da će Rama vrlo brzo doći i vratiti Situ nakon
što ubije Rakšase. Prestanite sada mučiti Situ i molite ju da vam oprosti.»

U međuvremenu, u besprijekornome Sitinom tijelu, pojavili su se povoljni znaci, poput slugu

koji željno očekuju bogataša. Njezino lotosoliko lijevo oko počelo se trzati, a lijeva joj je ruka
nježno zadrhtala. Sitino je dražesno lijevo bedro također zadrhtalo kao da Rama Osobno stoji
pred njom. Primjetivši sve to, Trijata objavi: « Mislim da ovi povoljni znaci nagoviještaju da
će Sita ubrzo primiti neke jako dobre vijesti.»

Situ je razveselilo to što je čula pa je rekla: « Ako se obistini sve ono što si opisala, onda ću se
potruditi da dobiješ svu zaštitu od gnjeva mojega muža.»

Međutim, Ubrzo je Sita opet pala u svoje uobičajeno beznadno raspoloženje dok je gledala
Rakšasice oko sebe. Pomislila je: « Što ako me Ravana ubije prije nego Rama dođe da me
spasi? U ovom bijednom stanju ne mogu podnijeti mučenje.»

131
Želeći okončati svoj život, Sita je uzela povez koji je vezao njenu kosu te ga čvrato zavezala
oko vrata. Zatim je počela vezati drugi kraj za granu ašoka drveta. Međutim, upravo tada Sita
je opet osjetila mnoge povoljne znakove koji su joj unijeli malo nade.

Cijelo to vrijeme Hanuman se skrivao, slušajući Situ i Rakšasice. Počeo je razmatrati

situaciju: « Moram poći utješiti Situ, jer je njena inteligencija postala prekrivena uslijed njene
intenzivne boli. Moram nekako ublažiti njene strahove i dati joj nade prije no što se vratim
Rami. Zaista, ona može u svakom trenu odlučiti da napusti tijelo iz očaja. Ipak, kako mogu
razgovarati s njom među ovim Rakšasicama? Nije važno. Nekako to moram učiniti. Rama će
me sigurno pitati imam li kakvu poruku od Site. Ako odgovorim da nemam nikakvu poruku,
može odlučiti da me spali u pepeo Svojim bijesom. Stoga mislim da oboje, i Situ i Ramu,
trebam utejšiti vijestima o onom drugom.

“Poći ću do Site kad stražarice ne budu pazile. Ako joj se obratim na Sanskritu, sigurno će
povjerovati mojim riječima. Međutim, ako budem govorio kao brahmana, mogla bi pomisliti
da sam Ravana prerušen u isposnika. Možda će mi povjerovati ako joj se obratim dijalektom
Ayodhye. Ali ako čuje majmuna da govori poput čovjeka, i dalje će misliti da sam Ravana.
Kako je to zbunjujuće, posebno zato što Ravana može poprimiti bilo koji oblik koji poželi.
Moram biti vrlo pažljiv, jer ako zavrišti, njeni će krikovi uzbuniti stražu. Ako me stražari
vide, i oni će se uplašiti zbog moje divovske veličine. Zato će onda pozvati u pomoć Ravanine
vojnike. Onda bi me mogli zatočiti. Čak i kada bih uspio poraziti sve Rakšase, vjerojatno bih
bio preumoran da skočim natrag na kopno. Moram jako dobro razmisliti kako ću prići Siti jer
nepromišljeni glasnik može uništiti čak i najsavršeniji plan.”

Nakon što je duboko i detaljno razmislio o svojoj dilemi, Hanuman naposljetku zaključi:”
Najprije ću pjevati o Raminim slavama da zadobijem Sitino povjerenje, a onda ću joj izručiti
Raminu poruku.”

Iz krošnje velikog ašoka drveta, Hanuman je počeo recitirati:

Potomak Ikšvakua
kralj Dasaratha Ime mu bilo
Pravedan i junak
Slavnom Ayodhyom vladao.

Imao je četiri moćna sina

Ramu, ljubav svoga srca
Neograničeno moćnog
Višnua u ulozi ljudskog bića.

Da bi Kaikeyi dao blagoslove

Ramu je protjerao
On je očev zavjet održao
Sa Sitom i Lakšmanom je otišao.

132
Kada je Rama ubio Rakšase
Koji su ulijevali strah rišijima
Ravana je oteo Situ
Uz pomoć Marice, jelena.

Onda se, tragajući za Sitom

Rama sa Sugrivom sprijateljio
Da pretraži južni dio
mene, Hanumana, je poslao

Prošavši mnoge planine

Preskočivši ocean nepregledni
Tako sam najzad ipak
Uspio tebe naći.

Rama će doći da spasi tebe

Svoju dragu voljenu ženu
Daj mi sada poruku neku
Da spasim život tvome mužu.

Kada se osvijestila, pomislila je: “ Vidjevši majmuna u toj noćnoj mori, trebala bih se moliti
za dobrobit Rame i Lakšmana. Ali kako to da sam sanjala? U svom stanju boli, odvojena od
Rame, ne mogu zaspati ni na trenutak. To nije mogao biti san, već halucinacija. Majmun
kojeg sam vidjela nije mogao biti stvaran, jer kamo god pogledam vidim samo Ramu. Moje
uši čuju samo Ramin glas te mogu misliti samo na Ramu i ni na šta drugo. Ne mogu vjerovati
da je majmun bio nestvaran jer se činio tako stvarnim. O, Gospodine Brahma, Indra, Surya i
Vayu, molim Vas dajte da majmun uistinu postoji te da mi njegove riječi o Rami donesu
povoljnost.”

Hanuman se spustio s mjesta na drvetu gdje se skrivao. Stao je pred Situ sklopljenih ruku i
upitao: “ Tko si ti? Izgledaš kao božica i mislim da si sigurno Ramina supruga.”

Sita je bila presretna što čuje Ramino ime te odgovarajući na Hanumanovo pitanje ispričala
gotovo cijelu priču o svome životu. Zaključivši, Sita je objasnila: “ Ravana mi je dao još samo
dva mjeseca života. Ako Rama ne dođe ovamo prije toga, napustit ću tijelo.”

Stekavši samopouzdanje Hanuman reče: “ Ja sa Ramin glasnik, i uvjeravam te da je On

prilično dobro. Rama me je ovamo poslao da saznam gdje se nalaziš. Gorljivo želi kako si.”

Sita je bila ushićena. S velikom srećom nastavili su razgovarati. Međutim, kako su se posve
zaokupili razgovorom, Hanuman se postepeno počeo polako približavati Siti. Primjetivši to,
Situ je odjednom obuzela pomisao da je on u stvari Ravana prerušen u majmuna. Stoga je
uzviknula: “ O, kako je odvratno što si me tako prevario da s tobom razgovaram.”

Sita se onda spustila na tlo. Iscrpljena od žalosti, prekorila je Hanumana rekavši: “ Kako je
odvratno od tebe što si mi prišao prerušen.” Međutim, slijedećeg trenutka, Sita je razmotrila: “
Zaista osjećam radost u srcu kad pogledam ovog majmuna. Možda su moje sumnje lažne.
Možda je on stvarno Ramin glasnik.” Tako se sabravši, Sita se ponovno obratila Hanumanu, s

133
više naklonosti: Molim te pričaj mi još o Rami. Tvoji opisivanje Njega iznimno je ugodno
mojim ušima i srcu.”

Zaista, Sita je obuzeo duboki zanos u odvojenosti od Rame. Tako je njen govor bio
manifestacija transcendentalnog ludila. Poput poremećene žene, Sita je ponovno počela
umovati: “ Možda je ovaj majmun duh. Možda ja samo umišljam da ga vidim jer sam umno
neuravnotežena zbog svoje agonije. Ne! Ne bih trebala čak ni misliti na taj način! Zašto da si
dopustim da me moj uznemireni um tako nosi? Iz njegova govora čini se da je ovaj majmun
došao u službi Rame. Međutim, kako da povjerujem da je običan majmun mogao preskočiti
ocean do Lanke? To mora da je prerušeni Ravana došao ovamo.”

Hanuman je shvaćao Sitine sumnje i da bi ublažio njene strahove nastavio je veličati Ramu i
uvjeravati je na različite načine. Onda je, da bi testirala Hanumana, Sita rekla: “ Molim te
ispričaj mi kako si sreo Ramu. Također mi opiši do u detalja Ramine tjelesne osobine kao i
Njegova brata Lakšmana."

Hanuman potom reče: “ O princezo Videha, Rama ima oči koje nalikuju lotosovim laticama.
Ima široka ramena i snažne ruke, a vrat Mu je oblika školjke. Njegove su oči bakrene boje, a
glas dubok poput zvuka timpana. Ima tri čvsto građena mjesta na tijelu: Njegova prsa, šaka i
pesnica. Uzdignut je na tri mjesta: Njegove grudi, rub Njegova pupka i Njegov trbuh. Tri su
mu mjesta crvenkasta: Njegove oči, Njegovi nokti i dlanovi i tabani Njegovih stopala. Ima
dubok glas, pupak Mu je dubok i On brzo hoda. On ima tri nabora kože na vratu i trbuhu.
Malen je na četiri mjesta: u vratu, genitalijama, listovima i leđima. Hoda na četiri različita
načina: kao lav, kao tigar, kao slon i kao bik. Deset mjesta na Njegovom tijelu su poput
lotosa: Njegova put, usta, jezik, usne, nepce, prsa, nokti, ruke i stopala. Sjajna su Mu četiri
mjesta: dlake na Njegovom tijelu, koža, zglobovi na prstima i moć zapažanja. Zaista, On ima
sve ove odlike i još mnogo njih.”

Lakšmanova ljepota je također neizmjerna. Laksamnova je put zlatna, dok je Ramina

zelenkasta. Sreo sam dva brata u Rsyamuka šumi. Kada je Rama vidio dragulje koje si
ispustila usred među majmune dok te je Ravana odnosio, preplavila Ga je radost, a suze su
potekle iz Njegovih očiju. Da bi uspostavio savez prijateljstva sa Sugrivom, Rama je ubio
Valija. Da bi mu se odužio, Sugriva je započeo veliku potragu za tobom diljem cijelog svijeta
poslavši milione majmuna. Sada sam te dobrom srećom našao na ovom dalekom mjestu.”

“ Ja sam sin moćnog majmuna, Kesarija. Moje je otac izvorno prebivao na Malaya
brežuljcima, a kasnije se preselio na Planinu Gokarna. Kada je Sambasadna ugnjetavao
nebeske rsije, Kesari je na nagovor polubogova ubio velikog demona. Nakon toga, mene je u
maternici Kesarine supruge začeo bog vjetra, Vayu.”

Kada je čula Hanumanov opis Rame, Sita je postala uvjerena da je on zaista glasnik kojeg je
poslao njen muž. Počela je liti suze radosnice. Hanuman je onda iskoristio priliku da Siti da
Ramin prsten. Prepoznavši ga i vidjevši ime Njenog voljenog s unutrašnje strane, Sitino je
lice procvjetalo od radosti kao da je Rama osobno došao. Ona reče: “ O Hanumane, Vječno
sam ti dužna za ovaj poklon. Tako si velikodušan što si došao ovamo zbog mene. Sada mi
molim te pričaj još malo o Rami.”

134
Sklopljenih ruku, Hanuman odgovori: “ Samo zato što Rama ne zna gdje se nalaziš On nije
došao ovamo da te spasi. Bez tebe, Ramin um ni trena ne miruje. Zaista, čim se vratim i
obavijestim Ramu da se ovdje nalaziš On će odmah doći ovamo i ubiti Ravanu.”

Sita je na to urgirala: “ Moraš naglasiti Rami koliko je hitno jer će me za dva mjeseca Ravana
ubiti. Ravanin mlađi polubrat Vibhišana više je puta zaredom molio Ravanu da me vrati
Rami. Isto tako, Vibhisanina mi je najstarija kći rekla kako je mudri stari ministar po imenu
Avindhya prethodno upozorio Ravanu o neizbježnom uništenju Rakšasa iz Raminih ruku. Ali
Ravana je odbio poslušati ovaj savjet.”

Hanuman predloži: “ Ako želiš, ja te mogu odmah odnijeti Rami noseći te u Kiškindhyu na
svojim leđima. Siguran sam da me Rakšase ne bi mogli pratiti dok letim preko oceana.”

Sita je bila oduševljena kada je čula ovu mogućnost, ali ipak, odgovori: “ Tvoj prijedlog je
upravo onakav kakvog bi jedan majmun iznio. Kako netko tako malen može i pomisliti da me
prenese preko oceana?”

Hanumana je ova primjedba malo uvrijedila te je pomislio: “ Kako me ona malenim smatra!”

Potom, da bi pokazao svoje moći, Hanuman je otkrio svoj divovski oblik, hvaleći se: “Ako
poželiš, mogu iščupati iz korijena cijeli grad Lanku – potom ću te zajedno s Ravanom odnijeti
natrag Rami! Stoga molim te, odbaci svoje sumnje o meni.”

Sita prizna: “Nedvojbeno si dovoljno snažan da me preneseš preko oceana. Međutim, ne

smatram to baš dobrom idejom. Što ako se onesvijestim dok juriš nebom i padnem u vodu
punu ajkula i krokodila? Osim toga kada se Rakšase skupe i napadnu te bit ćeš potpuno
zaokupljen boreći se s njima. Što će se dogoditi sa mnom? Čak i ako nekako uspiješ ubiti
Rakšase, to bi samo smanjilo Raminu slavu.

“ O Hanumane, budući da sam potpuno predana svome mužu, ne želim dotaći tijelo nikog
drugog osim Rame. Kada me je Ravana oteo, bila sam bespomoćna i nisam imala izbora.
Međutim, Rama sada mora Osobno doći ovamo i spasiti me nakon što ubije zlog Ravanu. Već
sam taj čin povećao bi Njegov slavan i dobar glas. “

Hanuman odgovori: “ Cijenim tvoje izjave koje upravo priliče čestitoj i pravednoj Raminoj
supruzi. Ja ću sada otići, ali mi najprije daj neki znamen koji ću moći dati Rami kako bih Ga
uvjerio da sam te zaista sreo.”

Očiju ispunjenih suzama, Sita odgovori tiha glasa: “ O Hanumane, da bi uvjerio Ramu kako si
me sreo, možeš Mu ispričati slijedeću zgodu: “Jednoga dana tijekom našeg boravka u
Citrakuti nakon što se igrao u vodi, Rama je sjeo na moje krilo mokar do kože. U taj čas
došla je vrana i počela me kljucati kao da želi pojesti moje meso. Podigla sam grudu blata da
bacim i da je otjeram, ali je odlučna vrana tamo ostala skrivajući se u blizini. Razljutila sam se
i izvukla nit koja je držala moju podsuknju koja je tako skliznula dolje. Kad je to vidio, Rama
se od srca počeo smijati mojm zbunjenom izrazu lica. U međuvremenu, vrana se vratila i
pononvno me počela kljucati. Sjela sam Rami u krilo da me zaštiti, a On me je utješio brišući
suze iz mojih očiju.

135
Osječajući se iscrpljenom, Ubrzo sam zaspala u Raminom naručju, a uskoro je i On
zadrijemao.Iskoristivši priliku, vrana kako kapi moje krvi padaju na Njega.

“ Spazivši rane na mojim grudima, Rama se razbjesnio i zatražio me da otkrijem krivca. Onda
je, i prije no što sam uspjela odgovoriti, On ugledao vranu kako sjedi u daljini, a sa kandži joj
kapa krv. U velikom bijesu, Rama je uzeo vlat kusa trave sa Svog ležaja i podario joj moć
brahmastre. Kad je travka buknula u vatru, Rama ju je zavitlao na vranu. Kad je ptica
odletjela u zrak, oružje od kusa trave ju je slijedilo.

Ova je vrana, međutim, bila Indrin sin i dok ju je jurila brahmastra, pokušala je naći utočište
diljem svemira. Ali čak je joj ni njezin otac nije mogao pomoći. Naposljetku je vrana došla i
predala se Rami. Iz samilosti, Rama je oprostio blijedoj, iscrpljenoj ptici, ali je rekao: “ Ova
brahmastra ne može biti uzaludna.Stoga ju moram nekamo usmjeriti.”

“Kad je to rekao, Rama je usmjerio oružje da uništi vranino desno oko. Nakon toga, odavši
svoje poštovanje, Indrin je sin otišao.”

Situ je preplavila tuga dok je prepričavala svoju zabavu s Ramom. Onda, očiju nakvašenih
suzama, reče: “ O Hanumane, nekada prije Rama je upotrijebio brahmastru protiv beznačajne
vrane. Zašto sada ne napadne Ravanu? Zar Rama više ne osjeća nikakvu privrženost prema
meni? Bit će da sam u nekom od prošlih života počinila neki odvratni grijeh zbog kojeg me
Rama sada zanemaruje.”

Nadajući se ohrabriti utučenu Situ, Hanuman ju je ponovno uvjeravao: “ Rama osjeća veliku
odvojenost od tebe i uronjen je u ocean tuge. Sada mi molim te daj neku stvar da bih ju
mogao pokazati Rami.”

Sita je uzdihnula i kazala: “ Sada barem imam neku stvarnu nadu o spasenju. Moraš nekako
požuriti Ramu da brzo dođe jer ako moram bez Njega provesti još jedan mjesec zasigurno ću
od tuge umrijeti.”

Sita je izvadila sjajni dragulj iz tkanine koju je prije koristila da ukrasi svoju glavu. Dok je to
pružala Hanumanu, rekla je: “ Kada Rama vidi ovaj dragulj sjetit će se tri osobe jer mi je to
dala moja majka u miraz u prisustvu Rame i Njegovog oca. O Hanumane, molim te brzo se
vrati i požuri Ramu da brzo dokrajči moju nepodnošljivu patnju.”

Hanuman je onda obišao oko Site i kad je već bio na odlasku, glasa zagušenog suzama, Sita
reče: “ Molim te uvjeri Ramu da me požuri spasiti.”

Hanuman odgovori: “ Ne brini se. Ubrzo ćeš vidjeti Ramu, Lakšmana i sve junačke majmune
kad dođu ovamo ubiti Ravanu i Rakšase.”

Sita je zamolila: “ Molim te ostani još samo jedan dan. Tvoje mi je društvo pružilo neko malo
olakšanje od mojih nepodnošljivih bijeda. O, zašto se uopće trudim probuditi svoje nade?
Kako će majmuni uspjeti prijeći široki ocean? Mislim da čak ni Rama i Lakšmana nisu za to
sposobni već samo Garuda, Vayu ili ti. Hanuman, znam da bi me ti sam mogao spasiti.
Međutim, molim te da nekako omogućiš Rami da ubije sve Rakšase i spasi me, jer će to
zauvijek povećati Njegov slavan i dobar glas.”

136
Hanuman odgovori: “ Svi majmuni u Sugrivinoj vojsci su jednaki ili moćniji od mene.
Zasigurno će oni lako doći do Lanke. Samo manje važne sobe poput mene šalju se da nose
vijesti. Molim te zauvijek odbaci sve svoje sumnje. Ako je potrebno, prijeći ću preko oceana
noseći Ramu i Lakšmana na svojim leđima.”

Sita je onda odgovorila: “ O Hanumane, ponovno te molim - učini nešto da što prije budem
spašena. Ne znam koliko ću još dugo moći preživjeti u ovim uvjetima. Dat ću ti još jednu
poruku za Ramu: Podsjeti Ga na vrijeme kada je obojio moje obraze crvenim mineralom kako
bi nadomjestio ukrase koji su se otrcali.”

Dok se Hanuman spremao da pođe, Sita ga je neprestance molila da ubrza njeno spašavanje.
Hanuman je onda razmotrio: Moja misija neće biti potpuna ako ne saznam koliko su Rakšase
uistinu snažni. Stoga ću uništiti ovaj ašoka šumarak, Ravanin vrt zadovoljstva. Kada kralj
Rakšasa pošalje svoju vojsku da me napadne, uništit ću je i onda se vratiti Rami.”

Nakon toga, Hanuman je počeo ruštiti i čupati iz korijenja ašoka drveće. Uznemirio je
površinu ribnjaka i zdrobio vrhove brežuljaka. Onda, nakon što je uništio gotovo cijeli vrt,
postavio se na ulaz.

Kada su čule prestrašeni vrisak ptica i životinja i sve ostale zvukove koje je stvorio
Hanumanov o divljanje Rakšasi čuvarice su se istog trena probudile . Ugledavši Hanumanov
golemi oblik na ulasku u vrt, srca su im se ispunila užasom. Rakšasi su okružile Situ i upitale:
“Kakvo je ovo stvorenje? O čemu ste pričali ti i on? “

Sita je poricala da poznaje Hanumanu, kazavši: “ On je zasigurno divlji Rakšasa. Vi ste isto
Rakšase, pa biste ga vi trebale poznavati, a ne ja. I ja sam , također, prestrašena njegove
goleme zastrašujuće pojave.”

Dok su neke Rakšasi ostale čuvati Situ, druge su otišle obavijetiti Ravanu o tome što se
događa. Poklonivši se sa strahopoštovanjem svome kralju, Rakšasi su rekle: “ Ogromni moćni
majmun je došao ovamo. Nakon razgovora sa Sitom uništio je čitavi ašoka gaj osim malog
područja na kojem je Sita. Međutim, kada smo upitali Situ o njemu, ona je izjavila da ga ne
poznaje.” Ravana se odmah razbjesnio i poslao 80,000 divljih Rakšasa da pođu zatočiti
Hanumana.

Kada je vojska došla pred njega mašući svojim oružjem, Hanuman je još više proširio svoj
oblik i počeo silovito udarati svojim repom stvarajući tako glasan zvuk koji je odzvanjao
Lankom. Hanuman je onda izazvao: “ Ja sam sluga Gospodina Rame. Ako poželim, mogu
ubiti na tisuće Rakšasa.”

Dok je Hanuman prijeteći urlikao, Rakšase je obuzeo strah. No, bez obzira na to, počeli su ga
napadati sa svih strana. Hanuman je zgrabio željeznu motku koja je ležala na kapiji i dok je
letio zrakom poklao je cijelu vojsku Rakšasa. Nekoliko preživjelih pohitalo je Ravani da ga
obavijesti o pokolju. Kada je čuo vijesti Ravanine su se oči okrenule od bijesa. Potom je
naredio iznimno moćnom Prahastinom sinu po imenu Jambumali da ode i bori se s
Hanumanom.

U međuvremenu je Hanuman počeo uništavati golemi hram Božanstva koji je zaštitnik

Rakšasa, smješten u ašoka gaju. Dok se penjao na građevinu veliku poput golemog brda,

137
Hanuman ga je svojom čeljusti razbio na komadiće stvarajući praskovite zvukove koji su
odzvanjali cijelom Lankom. Hanuman je onda zavikao: “ Neka pobjede Rama i Lakšmana!
Moje ime je Hanuman i sada ću uništiti Lanku pred očima Rakšasa.”

Iako je zvuk Hanumanova glasa prestravio njihova srca , stotinu je stražara koji su čuvali
svetište uzelo svoje oružje i opkolilo ga. Razjareni je Hanuman potom srušio jedan stup hrama
i poprimivši strašni oblik zavitlao je stup tako da se od udarca u druge stupove se stvorila
vatra. Tako, dok je Hanuman uništavao stražare gorućim stupom, cijelu je građevinu obavio
plamen. Iznova i iznova, Hanuman je vikao: “ Nek pobjede Rama, Lakšmana i majmuni!”

Onda se pojavio Jambumali vozeći se na kočiji koju su vukli magarci dok je zujanje njegova
zvuka ispunilo cijelo nebo svojom strašnom vibracijom. Bez gubljenja vremena, Jambumali je
jednom strijelom pogodio Hanumana u usta, a sa još deset njegove ruke. Dok mu je krv
prekrivala lice, razjareni je Hanuman zgrabio golemu stijenu i zavitlao je na Jambumalija s
veliko snagom. Jambumali ju je međutim razbio u komadiće sa deset strijela. Hanuman je
potom iskorijenio veliko stablo i počeo ga brzo vrtjeti. Jambumali je s lakoćom razbio drvo na
komadiće sa četiri strijele čak i prije nego što je napustilo Hanumanove ruke. Rakšasa je onda
pogodio Hanumanove ruke sa pet strijela, a njegova prsa s još deset strijela i laganim
kopljem. Hanumana to nije obeshrabrilo.Veliki je majmunski ratnik onda podigao željeznu
motku i silovito ju zavrtio da se razbila o Jambumaline grudi. Željezna je motka pogodila
Raksasu tako silovito da se njegova glava, noge, kočija i magarci više nisu mogli razlikovati
jedni od drugih.

Kada je čuo o Jambumalinoj smrti, Ravana se još više razbjesnio te je naredio sedmorici
sinova svoga glavnog ministra da napadnu Hanumana s velikom vojskom. Kada su se nakon
toga Rakšase na svojim kočijama približili ašoka šumarku, ugledali su Hanumana smještenog
na nadsvođenim vratima vrta. Rakšase su odmah počeli tako jako odapinjati strijele da je
Hanuman na trenutak nestao s vidika. Međutim, Hanuman je skočio u zrak tako izbjegavši
njihov bijesan juriš. Onda je napao glasno ričući. U trenu, Hanuman je oborio na tlo brojne
Rakšase svojim rukama i stopalima, dok je druge raskomadao svojim noktima. Druge je pak
smlavio udarac Hanumanovih prsa i bedara, dok su pak ostali jednostavno popadali na tlo,
zapreoašteni Hanumanovom rikom. Kada je ubio svih sedmero sinova glavnog ministra,
preostali su se ratnici uspaničarili i pobjegli. Hanuman se vratio na ulazni slavoluk
očekujući daljnju borbu.

Ravana je onda poslao petoricu svojih vodećih generala skupa s velikom vojskom rekavši im:
“Želim da zatočite tog Hanumana jer on sigurno nije samo običan majmun. Mora da je neko
super moćno biće.”

Nakon toga, vojska Rakšasa napala je Hanumana sa svih strana. General po imenu Durdhara
odapeo je pet strijela koje su pogodile Hanumana u čelo. To je samo razbjesnilo Hanumana
koji je potom povećao svoju veličinu. Onda se, skočivši u zrak, srušio na Durdharinu kočiju
poput munje koja pogađa planinu. Od udarca Hanumanova divovskog tijela, kočija je
razbijena u komadiće , a Durdhara i njegovi konji ubijeni.

Razbješnjeni zbog uništenja njihovih drugova dva su druga generala po imenu Virupaksa i
Yupaksa skočili u zrak i pogodili Hanumanova prsa svojim toljagama. Hanuman se
neobeshrabren, oborio s visoka na tlo, iščupao visoko stablo i usmrtio dva generala. Onda su
dva preostala generala, Praghasa i Bhasakarna došli pred Hanumana i pogodili ga kopljem i

138
strelicama, što je njegovo tijelo prekrilo krvlju. Razbješnjeli je Hanuman onda brzo otkinuo
planinski vrh skupa sa svim životinjama i drvećem na njemu, i zgnječio dvojicu Rakšasa u
običnu kašu.

Uklonivši s puta pet generala, Hanuman je s malo napora uništio i ostatak vojske. Hanuman je
ubijao konje, vitlajući druge mrtve konje, a slonove je smlavio drugim slonovima. Ubijao je
vojnike s drugim ubijenim ratnicima, a kočije je razbijao s drugim uništenim kočijama.
Prekrivši tlo mnoštvom osakaćenih, mrtvih tijela, Hanuman se još jednom smjestio na
slavoluku.

Kad je čuo za taj masakr, Ravana je samo pogledao svog sina Aksu koji je sjedio blizu njega.
Željan borbe, princ koji je shvatio očevu namjeru, gorljivo je skočio sa sjedišta na skupu.
Zatim se popeo na svoju mističnu kočiju koja je mogla putovati nebom i koju su vukla četiri
konja. Dok se približavao ašoka šumarku, Akša je počeo liti kiše strijela na Hanumana. Kada
se uhvatio s njim ukoštac,uslijedila je žestoka borba, uslijed koje se zemlja počela tresti, sunce
je potamnilo, a vjetar je prestao puhati.

Kada je Akša uspio pogoditi Hanumanovu glavu sa tri strijele, Hanuman je počeo povećavati
svoje tijelo dok je Rakšasa ratnik i dalje na njega bacao kišu strijela. Mladi je Akša bio
dječački ponosan na svoju snagu pa je neustrašivo došao pred Hanumana poput slona koji se
približava bunaru prekrivenom travom.

Kada su ga pogodile Akšine strijele, Hanuman je poprimio golemi oblik i skočio je u zrak.
Akša ga je pomno slijedio, neprestano odapinjući svoje strijele. Međutim, Hanuman im je
uspješno izmicao dok je jurio nebom.

Kada je jedna strijela odjednom pogodila Hanumanova prsa, Hanuman je u umu slavio
vještinu svog neprijatelkja, misleći: “ Iako je mladi dječak, ovaj se Rakšasa bori vrlo hrabro i
zaista ga ne želim ubiti. Međutim, kako borba napreduje, njegove se moći samo povećavaju.
Ako ga ne ubijem, mogao bi me poraziti. Stoga mi ne preostaje ništa drugo nego da ga odmah
ubijem baš kao što vatru koja se širi treba odmah ugasiti.”

Povećavajući brzinu, Hanuman je ubio sve Akšine konje udarcem svoje ruke, te je tako
uništena kočija pala na tlo u komadićima. Akša je uzeo svoj luk i mač, skočio sa svoje
uništene kočije, i uzdigao se na nebo poput rsija koji je na svome putu za raj. Hitri je
Hanuman, međutim, uhvatio Akšu za noge. Onda je, vrteći ga uokolo tisuće puta, bacio
Ravaninog sina silovito na tlo. Slomljenih udova i zdrobljenih prsa, Akša je napustio tijelo
povračajući krv.

Vidjevši Hanumanovu pobjedu, rsiji su ga s neba zadivljeno gledali, a Ravanino se srce

ispunilo strahom. Kad se Hanuman ponovno smjestio na slavoluku, očekujući sljedeći napad
Rakšasa, razbješnjeli je Ravana obuzdao svoj bijes i pozvao Indrajita, svog najstarijeg sina.
Ravana mu reče: “ U ratovanju nema ti premca, jednak si samo meni. Ti si pokorio Kralja raja
skupa sa svim polubogovima i dobio oružje od samog Gospodina Brahme. Sada pođi i učini
što treba da obuzdaš ovog misterioznog neprijatelja.”

Hanumana je jako obradovalo brenčanje Indarjitinog luka kad je Rakšasa došao pred njega na
svojoj kočiji. Dok je Indrajit odapinjao svoje strijele, Hanuman je glasno rikao, povećao se, te
se digao na nebo kako bi izbjegao napad. U borbi koja je uslijedila, Indrajit nije mogao dobiti

139
nijednu priliku da pogodi Hanumana svojim strijelama, niti je Hanuman uspio udariti
Indrajita. Vidjevši jalovost svog oružja, Indrajit je počeo misliti kako Hanumana nije moguće
ubiti. Stoga je počeo razmišljati kako bi ga umjesto toga zarobio. Onda je Indrjit primijenio
posebnu brahmastru koja je odmah svezala Hanumana, koji je gotovo onesviješćen pao na tlo.

Hanuman je mogao shvatiti da je svezan pomoću moći Gospodina Brahme u obliku oružja. U
isto se vrijeme prisjećao blagoslova da će takvo oružje prestati djelovati nakon nekog
vremena kojeg mu je podario Gospodin Brahma. Stoga je Hanuman razmislio: “ Sada se ne
mogu osloboditi, ali se ipak nemam ničega bojati. Umjesto da to vidim kao zapreku uzet ću to
kao dobru priliku da pogledam Ravanu iz prve ruke. Iako sam zarobljen, siguran sam da ću
zbog blagoslova kojeg mi je dao Gospodin Brahma uskoro biti slobodan.”

Onda je došlo nekoliko Rakšasa vojnika i svezalo Hanumana snažnim konopcima. Dok su ga
vezali, grdili su ga grubim riječima. Međutim, čim su ga svezali svojim konopcima, učinak
brahmastre se poništio jer moć toga oružja ne djeluje u spoju s nekim drugim načinom
zarobljeništva (u ovom slučaju, pokušaji vojnika da Hanumana svežu konopcima). Međutim,
Hanuman je dopustio da ga Rakšase svežu pretvarajući se da ga boli kako bi dobio priliku da
susretne Ravanu.

Indrajit je shvatio da se Hanuman pretvara da je zarobljen, oslobođen učinka brahmastre.

Stoga je razmišljao: “ Hanumanovo zatočenje postalo je beskorisno zbog ovih nepromišljenih
Rakšasa. Štoviše, sada kada je brahmastra poništena, ne može se ponovno prizvati zbog istog
protivnika.”

Dok je Indrajit razbijao glavu nad tim neugodnim položajem Rakšase su odvukli Hanumana
pred Ravanu, uzbuđeno govoreći među sobom: “ Kakvo je to majmunoliko stvorenje? Trebali
bismo ga smjesta ubiti. Pojedimo ga! Spržimo ga!”

Hanuman se našao licem u lice s Ravanom. Ravana je naredio svojim ministrima da ispitaju
Hanumana. Odgovarajući na njihova pitanja Hanuman reče: "“Ja sam glasnik Sugrive, kralja
majmuna, koji ti šalje svoje najbolje želje. Plemenitoumni Sugriva se nada da se vladaš u
skladu s principima religije i da stoga tvoje kraljevstvo napreduje."” Iznutra je Hanuman bio
bijesan što su ga zatočili, a pomisao na to kako je Ravana oteo Situ još je više raspirivala
njegov bijes. Međutim, dok je promatrao Rakšasa kralja koji je sjedio na svom kristalnom
prijestolju, Hanuman je mislio: “ Da Ravana nije okrenuo leđa pravednosti, svojim bi
šarmom, prisebnošću,hrabrošću, sjajem i povoljnim tjelesnim osobinama nadišao u slavi čak i
Indru.”

Isto je tako i Ravana bio bijesan, ali i pomalo zabrinut gledajući Hanumana. Ravana se pitao:
“ Je li to Nandi, bik nosač Gospodina Šive, koji me je prokleo kada sam mu se rugao? Ili je to
Bana, kralj Asura, prerušen u majmuna?”

Prahasta, prvi među Ravaninim ministrima, obećao je Hanumanu:”Ako nam jednostavno

samo kažeš zašto si došao ovamo, oslobodit ćemo te.”

Hanuman odgovori: “ Kao znatiželjni majmun, došao sam ovamo samo zato što sam želio
susresti Ravanu. Znao sam da bi beznačajnu osobu poput mene kralj vrlo teško primio. Stoga
sam uništio vrt za uživanje nadajući se da ćete me uhvatiti i dovesti pred kraljevski skup.

140
Nisam namjeravao nikome nauditi, ali kada su me napali Rakšasa vojnici bio sam ih prisiljen
ubiti u samoobrani.

Davno sam prije dobio blagoslov od Gospodina Brahme da me ne može svezati nikakvo
oružje ili užad. Stoga, trebate znati da sam namjerno dozvolio da me uhvatite – moć
Indrajitove brahmastre je već poništena.”

“Sada , molim te poslušaj koji je pravi razlog mog dolaska. Ime mi je Hanuman i poslao me
Rama, sin Maharaje Dasarathe, kao svog glasnika.Dugo sam tražio Raminu otetu suprugu,
Situ, i moja je dobra sreća što sam je našao ovdje. O kralju Rakšasa, budi siguran da nitko nije
otporan na strijele Rame i Lakšmane. Čak ni samorođeni Brahma, Gospodin Šiva ni Indra ne
usuđuju se suočiti s Ramom na bojnome polju.”

“ O Ravana, ti poznaješ sve religiozne principe. Osoba koja je zaista mudra ne bi se nikada
izvrgla nesreći napuštajući put kreposti. Molim te poslušaj moj savjet i vrati Situ Rami prije
no što bude prekasno. Nekad davno stekao si imunitet od smrti u rukama polubogova i
demona zbog svojih oštrih strogostii. Sada bi isto tako trebao shvatiti da će ti tvoje
nepravedno djelo otimanja Site donijeti nesreću. Čak bih i ja mogao uništiti Lanku, što onda
reći o Rami, koji može rastvoriti i ponovno stvoriti cijelu kozmičku tvorevinu.”

Hanumanov je govor samo još više razjario Ravanu. Dok su mu se od bijesa okretale crvene
oči, zavrištao je: “ Ubijte smjesta ovog majmuna!”

Međutim, nježnoga glasa, Vibhišana je savjetovao: “ Dragi moj stariji brate, ne priliči ubiti
glasnika. Ti si sigurno veliki učenjak. Međutim, sve će ti tvoje znanje biti uzaludno ako te
ovlada neobuzdani gnjev.”

Ravana, međutim, nije cijenio ovaj neželjeni savjet. Ljutito je odgovorio: “ Nije grijeh ubiti
onoga tko čini zlo. Neka Hanuman umre.”

Vibhišana je to onda pobio dokazom: ”U spisima nema upute da se može ubiti glasnika.
Zaista, nikada se nije čulo za to. Može ga se kazniti jedino tako da mu se osakate udovi, da ga
se bičuje, obrije mu se glava i da ga se žigoše. Dragi moj Ravana, heroji poput tebe nikada ne
postaju plijenom neovladana bijesa. Predlažem ti da pokušaš ubiti neprijatelja koji je poslao
Hanumana, a ne samog Hanumana. Zašto ne pošalješ svoju vojsku da se bori s Ramom i
Lakšmanom, jer oni su ti koji se žele osvetiti.”

Pod utjecajem svog pobožnog brata, Ravana je naposljetku popustio, rekavši: “ Majmuni
uvijek visoko cijene svoje repove. Stoga mu zapalite rep i provedite Hanumana ulicama
Lanke. Onda će ljudi vidjeti kakav je on junak. Poslije toga možete ga pustiti da se vrati
svojim rođacima spaljena repa i trpi veliko poniženje.”

Kad im je tako naredio, Rakšase su omotali pamukom Hanumanov rep i natopili tkaninu
uljem. Kada je taj komadić tkanine zapaljen, Hanuman se proširio u naletu bijesa i počeo tući
Rakšase udarajući uokolo svojim repom. Raksese su međutim uhvatili Hanumana i svezali ga
još čvršće. Hanuman je to dopustio jer je želio razgledati Lanku kako bi bolje proučio njene
obrambene utvrde.

141
Rakšase su grubo vukli Hanumana gradskim ulicama, objavljujući ljudima da su uhvatili
uhodu. Kad su sve žene, djeca i starci znatiželjno izašli da vide zatočenika, Rakšasi stražarice
su obavijestile Situ o Hanumanovom stanju. Kad je to čula, Sita je postala jako uznemirena te
je meditirala na Agnija, moleći se : “ Ako sam svojom predanošću i strogostima stekla ikakve
pobožne zasluge, iskoristila bih ih tako da Hanumanu vatra bude hladna.”

U tom je trenu žrtvena vatra koju je održavala Sita počela nježno gorjeti. Od tada je vatra na
Hanumanovom repu gorjela hladno, kao što Vayu puše ledene vjetrove. Hanuman se u čudu
pitao: “ Kako to da nisam spaljen, iako vatra jasno gori? Zaista, osjećam kao da su mi Rakšase
rep omotali ledom! Sigurno je to milost Rame ili Site.”

Onda je Hanuman razmotrio: “ Ne pristaje velikom ratniku i slugi Gospodina Rame da bude
svezan i predmet poruge ovim Rakšasama! Dosta mi je ovog ponižavanja!” U tren oka,
Hanuman je skliznuo iz užadi, te se smanjio. Onda je skočio u zrak uskliknuvši, te odmah
poprimio svoj divovski oblik i dohvatio željeznu motku koja je ležala na gradskim dverima. U
trenu je Hanuman ubio stražare i potom razmislio: “ Što bih još mogao učiniti da malo mučim
Ravanu i Rakšase prije no što se vratim Rami?” Budući da mi je rep zapaljen, zašto ga ne bih
iskoristio da Lanku proguta veliki požar ?”

Tako se odlučivši, Hanuman je skočio na krov premijerove palače , zapalivši je. Onda je,
skačući s jednog krova na drugi, zapalio veliku vatru koja je zahvatila cijelu Lanku osim kuće
pobožnog Vibhisane.

Hanuman je i ušao u mnoge palače, uključujući i Ravaninu. Zbog jakog.vjetra, vatra je ubrzo
izmakla kontroli te su se gornji katovi palača počeli propadati i rušiti se na tlo. Jaka je toplina
topila zlato i srebro koje se potom izmiješalo s biserima i ostalim draguljima te je poteklo
ulicama poput lave.

Među Rakšasama koji su pokušavali spasiti sebe i svoje posjede mogla se čuti velika galama.
Bolni plač i glasno jadikovanje dostiglo je vrhunac jada kad su spaljene gomile Rakšasa,
konja i slonova. Zapalivši mast iz gorućih tijela, vatra je počela sve više i više gorjeti – toliko
da se činilo da je došlo vrijeme svemirskog uništenja. U stanju panike, Lankini su stanovnici
uzvikivali: “ Da li to sam Agni u obličju majmuna hara našim gradom? Ili je to Indra,
Brahma, utjelovljeno vrijeme, ili je neograničena energija Gospodina Višnua stigla ovamo da
nas sve uništi?”

Prošavši oko cijelog grada, Hanuman je zastao da pogleda gorući grad, osjećajući veliko
zadovoljstvo. Onda je Hanuman otišao do oceana, ugasio vatru na svom repu i počeo
razmišljati o svom povratku Rami. Kad se ponovno okrenuo da pogleda vatru koja je
uništavala Lanku, Hanumana je odjednom ispunila strašna bojazan kada je čuo krikove
umirućih Rakšasa: “ Kakva sam ja budala bio što sam Lanku zapalio!”, pomisli Hanuman,
“Što ako je i Sita spaljena?! Samo pogledaj rezultat neovladana gnjeva. To je najgriješnija
osobina živoga bića, jer ga potiče da djeluje bez razlikovanja. Uistinu, nama toga što
razbješnjeli čovjek neće učiniti ili reći. Osoba koju je nadvladao gnjev može ubiti vlastitog
gurua ili roditelje, i uvrijediti velike duše. Samo onaj koji je naučio ovladati svojim bijesom
zaslužuje da ga zovu ljudskim bićem.

“Ako sam uzrokovao Sitinu smrt, tada sam također ubio i svog gospodara, i da se iskupim
napustit ću tijelo. Do vraga sa budalastom majmunskom prirodom, koja stvara djela rođena iz

142
strasti i gnjeva. Strastvena djela uvijek imaju nesigurne posljedice. U ovom sam slučaju
mogao dovesti do masovnog uništenja. Ako je Sita umrla, Rama i Lakšmana neće moći više
podnijeti da žive. Potom će, jedan za drugim, Bharata, Satrughna, Sugriva i mnogi drugi
napustiti svoja tijela. Bez utočišta tih uzvišenih osoba, sva će druga živa bića postepeno
postati nezainteresirana za život. Tako sam možda nehotimice postao uzrokom uništenja
čitavoga svijeta!”

Dok je Hanuman na taj način jadikovao, najednom je opazio nekoliko povoljnih znakova te je
zaključio da se,”Krijeposnoj Siti nije moglo ništa dogoditi. Uistinu, Raminom milošću, čak ni
mene nije spalila vatra, a kamoli Njegovu voljenu suprugu. Čistoća njenog karaktera dovoljna
je da je zaštiti. Snaga njenih strogosti, njena predanost istini, i njena posvećenost Gospodinu
Rami jači su od same vatre.”

Svo su to vrijeme, Siddhe, Carane i druga nebeska bića slavila Hanumana za njegova junačka
djela. Sada ,da bi umirili Hanumana, obavijestili su ga da je Sita na sigurnom. Presretan i s
olakšanjem, Hanuman je pojurio do mjesta gdje se nalazila Sita. Ugledavši je, počeo je liti
suze radosnice. Sita ga je ponovno zamolila: “ Dragi Hanumane, molim te ostani ovdje još
samo jedan dan. Tvoje društvo uvelike olakšava moju goruću žalost. Ne mogu shvatiti kako
će Rama, Lakšmana i majmuni uspjeti prijeći ocean. Ali bez obzira na to, moraš ih požuriti da
dođu brzo i da me spase jer osjećam da ne mogu preživjeti u ovim okolnostima.”

Hanuman je pokušao utješiti Situ te ju je uvjerio u Raminu sposobnost da ju spasi. Odlučivši

da pođe, Hanuman se popeo na Planinu Arsita. Gorljivo želeći vidjeti Ramu nakon što je
završio svoju misiju, Hanuman je počeo svojim stopalima rušiti planinske vrhove. Onda se,
kako je Hanuman povećao svoju veličinu, planina počela rušiti.Gandharve i životinje koje su
tamo živjele počele su ustrašeno bježati. Zaista, kad je Hanuman moćno skočio, 30 yojana
velika planina počela je tonuti dok se nije izravnala s površinom zemlje.

Jedreći nebom, Hanuman je opet dotakao Planinu Mainaka gestom poštovanja. Najzad, dok se
približavao Planini Mahendra, Hanuman je počeo veselo urlikati, mašući svojim repom, žerko
želeći sresti svoje majmunske prijatelje.

Kada su začuli Hanumanovu riku, majmuni koji su čekali na obali, nestrpljivo su priželjkivali
ugledati svog heroja. Jambavana je rekao drugima: “ Sudeći po njegovom veselju Hanuman je
bio uspješan u svojoj misiji.”

Majmuni su počeli uzbuđeno skakati s drveta na drvo, s jednog planinskog vrhunca na drugi,
mašući svojom odjećom. Kada su napokon ugledali Hanumana, ustali su sklopljenih ruku da
promatraju njegov silazak na Planinu Mahendra. Majmuni su se okupili oko Hanumana,
kličući od veselja i darovali ga voćem i korijenjem. Hanuman je najprije odao poštovanje
starijima, uključujući Jambavana, a potom princu Angadi. Odgovorio je na njihova uzbuđena
pitanja, i obavijestio ih da je pronašao Situ. Kada su čuli da je Sita još uvijek živa, majmune je
preplavila sreća te su počeli neprestance grliti Hanumana.

Nakon toga, Angada je slavio Hanumana zbog njegova velikog junaštva i predanosti
Gospodinu Rami, te je sjeo da porazgovara s Hanumanom. Onda je prišao Jambavana i
zamolio Hanumana da ispriča događaje od njegova skoka na Lanku i kako je pronašao Situ.
Kad su se majmuni željni da čuju okupili oko njega, Hanuman je u umu odao poštovanje Siti
te ispričao u detalje svoje putovanje na Lanku, kako je našao Situ, i njegovo oskrvnuće grada.

143
Zaključio je rekavši: “Nježnu Situ divlje Rakšasi stalno muče te zbog toga pati od
nepodnošljiva bola. Iako joj Ravana nudi sva svoja posjedovanja, Sita ga prezire, jer ne
poznaje nikog drugog osim Rame kao svog Gospodina. Iako ju neprestana zaokupljenost
Ramom održava na životu, Sita će sigurno izgubiti snagu i umrijeti ako ju brzo ne spasimo.

“Stoga napadnimo smjesta Lanku i dovedimo Situ natrag Rami u Kiškindhyu. Znam da sam,
bez tuđe pomoći mogu poraziti sve Rakšase, kao i Angada. Samo zamislite kako bi Rama bio
zadovoljan kad ne bismo samo pronašli Situ, nego kad bi je i spasili! Dosita, mogao sam lako
dovesti Situ natrag sa sobom, ali kako nisam imao vaše dopuštenje, obuzdao sam se.”

Angada na to reče: “ Jednom je iz poštovanja prema Ašvini- kumarama, Gospodin Brahma

blagoslovio njihove sinove Maindu i Dvividu da ih nitko neće moći ubiti u borbi. Zbog toga
su ti ponosni majmuni uspjeli poraziti čitavu vojsku polubogova i silom popiti njihov nektar.
Mislim da bi oni lako mogli pokoriti Ravanu. Doista, kako su oni tu sa nama, slažem se da
bismo trebali napasti Lanku i vratiti se Rami tek nakon što spasimo Situ.”

Jambavan reče: “ O prinče, tvoj plan nije osobito mudar. Zaboravio si da nam je naređeno
samo da nađemo Situ, a ne da se borimo da bismo ju spasili. Čak i kada bi uspjeli, Rama ne bi
bio zadovoljan, je se On zavjetovao pred majmunima da će On ubiti Ravanu i osvojiti natrag
Situ.”

Angada, Hanuman i drugi majmuni prihvatiše Jambavanov savjet. Bez odlaganja, krenuše za
Kiškindhyu. Putem, majmuni stigoše do Madhuvane, rajske šume u Sugrivinom posjedu.
Žarko želeći piti med, zamolili su Angadu da se malo zaustave.

U toj su šumi majmuni počeli jesti korijenje, voće i med do svog punog zadovoljstva. Nedugo
zatim svi su postali opijeni. Smijući se, plešući i pjevajući, igrali su vrlo bučno i burno
pretvarajući lijepi vrt u zbrku. Zbog toga se nadzornik vrta, Dadhimukha, jako razljutio. Kada
im je prišao i rekao da prestanu, počeli su ga vrijeđati grubim riječima. Onda je Dadhimukha,
pokušavajući spasiti vrt, počo koriti neke majmune, druge umirivati, a neke je čak i udarao
svojim rukama. Nažalost, to je razjarilo opijene majmune. Skočili su na Dadhimukhu i počeli
ga udarati, gristi i grepsti. Čak je i Hanuman ohrabrivao majmune govoreći im: “ Uživajte
koliko želite. Ja ću stati na put svakome tko vas pokuša zaustaviti.” Angada je podržao to
raspoloženje te su tako majmuni neustrašivo mlatili stražare i lišili vrt svega jestivoga.

Konačno se Dadhimukha oslobodio, a majmuni su nastavili sa svojim pijanim djelima. Neki

su majmuni lijeno legli na tlo, dok su drugi postali uvredljivi i bučni . Svi su stražari onda
prišli Dadhimukhi te mu iznijeli svoje žalbe na majmunsko ponašanje. Nadzornik im je
obećao da će zaustaviti njihovo divljanje. Dadhimukha je onda iščupao golemo stablo, a
stražari su ga slijedili kupeći veliko kamenje. Dok su se stražari približavali, Hanuman i ostali
majmuni pripremili su se na borbu s njima. Pod utjecajem opijenosti, Angada je zgrabio
Dadhimukhu, koji je u stvari bio njegov praujak, i bacivši ga na tlo, počeo ga nemilosrdno
udarati.

Naposljetku, kada se Dadhimukha oslobodio, krenuo je Sugrivi skupa sa stražarima, misleći

kako će kralj zasigurno ubiti majmune zbog njihovog lošeg ponašanja. Kada je Dadhimukha
tako stigao u Kiškindhyu i svojom glavom dotakao Sugrivina stopala, kralj je primjetio da je
on krajnje uzrujan. Dadhimukha mu potom opisa ružno ponašanje Angade i njegovih
sljedbenika.

144
Upravo je tada došao i Lakšmana da vidi o čemu se radi, te mu Sugriva objasni: “ Angada i
njegova skupina sada se nalaze u Madhuvani. Po opisu njihova agresivnog ponašanja čini se
da su bili uspješni u svojoj misiji. Siguran sam da je Hanuman pronašao Situ. Inače se
majmuni nikada ne bi usudili tako razuzdano ponašati.”

Kada su to čuli, Rama i Lakšmana su odmah živnuli. Isto je tako i Sugriva bio presretan, te je
rekao Dadhimukhi: “ Neizravno mi tvoje žalbe donose dobre vijesti. Stoga trebate tolerirati
majmunske psine. Molim te vrati se sada u Madhuvanu i reci Angadi i ostalima da ih želim
odmah vidjeti.”

Prihvativši ovu naredbu kao svoj život i dušu, Dadhimukha je skočio u zrak. Kada je stigao u
Madhuvanu vidio je da su se majmuni otrijeznili i da su mokrili med. Onda je Dadhimukha
prišao Angadi i slatkim mu riječima rekao: “ Molim te oprosti mi što sam pokušao zabraniti
tebi i tvojim sljedbenicima da uživate u vrtovima. O prinče, tvoj je ujak bio vrlo zadovoljan
kada je čuo za tvoj dolazak, i želi da se smjesta vratite u Kiškindhyu.”

Okrenuvši se svojim sljedbenicima, Angada reče: “ Predažem da se bez odlaganja vratimo u

Kiškindhyu. Ipak, iako sam princ ne smatram sebe nadređenim nikome od vas. Potpuno
suprotno, osjećam se ovisnim o svima vama. Učini ću štogod predložite, očekujem vašu
zapovijed.”

Potpuno zadovoljni njegovom izjavom, majmuni odgovoriše: “ O prinče, tvoja poniznost

upravo dolikuje uzvišenoj osobi. To pokazuje tvoju prihvatljivost da te i dalje prati dobra
sreća. Ne tratimo više ni trenutka, jer Sugriva i Rama očekuju naš dolazak.”

Nakon toga, svi su majmuni odskakali do Kiskindhye, poput mnoštva kamenja koje je izbacio
katapult. Kada je ugledao majmune koji su se u daljini približavali, Sugriva je pošao do tugom
shrvanog Rame, govoreći: “ Angada je stigao! Znao sam da se neće usuditi vratiti u
Kiškindhyu ako ne uspije. Da nije otkrio gdje se Sita nalazi i tako bezuspješan u svojoj
misiji.”, nikada ne bi poharao Madhuvana vrtove koje je mom ocu, Rksaraji dao moj djed,
Gospodin Brahma.”

Nedugo se zatim, Angadina skupina vratila u Ramino društvo. Hanuman uzbuđeno objavi: “
Sita je na sigurnom. Ostala je čvrsta u svojim zavjetima čestitosti nijednom ne prihvativši
Ravanine nasrtaje.” Rama je pogledao Hanumana očiju premazanih ljubavlju i poštovanjem.

Svi su majmuni odali poštovanje Sugrivi, Rami i Lakšmanu. Ne mogavši se suzdržati, svaki je
ponovio sve što im je Hanuman rekao o Siti. Kada su napokom majmuni zašutjeli, Rama reče:
“ Opišite mi gdje se točno nalazi Ravanino prebivalište, i pričajte Mi još o Siti. Što zaista ona
sada osjeća prema Meni?”

Svi su majmuni onda gurnuli Hanumana naprijed kako bi mogao dati mjerodavan odgovor.
Klanjajući se prema jugu, Hanuman je ispričao događaje koji su doveli do Sitinog pronalaska.
Onda je Rami pružio dragulj sa Sitine glave te Mu rekao: “ Kći kralja Janake potpuno je
predana Tebi. U dovojenosti od Tebe, jedva se održava na životu.” Hanuman je onda prenio
Sitine poruke: Kako je Indrin sin u obličju vrane ogrebao njene grudi, kako je Rama njezino
lice ukrasio crvenim oksidom i kako će ona, zbog Rakšasina mučenja sigurno napustiti tijelo
ako On ne dođe u roku od jednog mjeseca da ju spasi.

145
Dok je slušao Hanumana, Rama je privio Sitin dragulj na svoje grudi, te su oboje, i On i
Lakšmana, počeli neprekidno liti suze. Rama reče: “ Ovaj je dragulj Siti darovao njen otac
kada smo se mi vjenčali. Davno prije, Kralj Indra je dao dragulj Kralju Janaki kada ga je on
zadovoljio svojim žrtvovanjima. Oh, Hanumane, skoro sam se onesvijestio od intenzivne
tuge. Stoga mi molim te ponovi Sitine poruke, jer one djeluju pout osvježavajuće vode kojom
mi je poprskana glava.”

Odgovarajući, Hanuman je ispričao: “ Kada je Sita završila pričati kako si ti prekorio Indrinog
sina, Jayantu, rekla je,” Iako je Rama bezgranično moćan i nepobjediv, ne dolazi ovamo
spasiti me. Mogu samo zaključiti da je ta nesreća posljedica nekog strašnog grijeha kojeg sam
počinila u prošlom životu.””

Hanuman nastavi: “ Ponudio sam Siti da ju odvedem natrag k Tebi, ali ona je odbila jer nije
željela dotaći nijednog drugog muškarca osim Tebe. Ponovno i ponovno je kazivala, “ Moraš
uvjeriti Ramu da brzo dođe ovamo spasiti me. Moja je tuga gotovo nepodnošljiva i ne znam
koliko ću još dugo moći nastaviti živjeti. Oh Hanumane, kako će Rama, Lakšmana i majmuni
ikada uspjeti prijeći ocean do Lanke? Znam da ti možeš ubiti Ravanu i predati me Rami.
Međutim, moja je želja da Rama osobno dođe ovamo spasiti me kako bi njegov neokaljan
glas bio još više povećan. Ne želim se vratiti Rami na isti način na koji sam donijeta na Lanku
– da me nosi drugi.””

Hanuman zaključi: “ Uvjerio sam Situ da su drugi majmuni moćniji od mene, i da mogu s
lakoćom skočiti preko oceana na Lanku. Također sam joj rekao da bih, ako bude trebalo,
mogao nositi Tebe i Lakšmana na svojim leđima. Na taj sam način Situ malo umirio.
Međutim, s obzirom na njeno kritično stanje, molim Te brzo se domisli na koji način možemo
svi zajedno bez odlaganja napasti Lanku.”

Yuddha –kanda

Rama je bio iznimno zadovoljan Hanumanovim izvanrednim postignućem. Slavio je

Hanumana govoreći: “ Osim Garude nitko drugi ne bi mogao učiniti to što si ti učinio. Od
svih slugu, najbolji je onaj koji učini više nego što mu je duhovni učitelj povjerio.
Srednjeklasan je sluga koji nikada ne ulaže truda da bi učinio više nego što mu učitelj naredi,
iako bi mogao više učiniti. Naposljetku, najgori sluga, najniži među ljudima, je onaj koji ,
premda je kvalificiran, ne izvrši učiteljevu naredbu.”

“Dragi Hanumane, nisi samo pronašao Situ već si je i utješio svojim riječima. Pregledao si
cijeli grad Lanku , iskušao snagu velikih Rakšasa ratnika i ulio strah u Ravanino srce. Doista,
tvoja je služba spasila Moj život. Stoga Me jako boli što te ne mogu dolično nagraditi. Budući
da živim u progonstvu bez vlastitih posjeda, sve što ti mogu ponuditi u zamjenu za tvoju
službu je Moj zagrljaj.” Kazavši to, Rama je s puno ljubavi privio Hanumana uz Svoje srce.

Zatim se Rama okrenuo Sugrivi te mu rekao: “ Sada znamo gdje je Sita, ali kako će majmuni
prijeći ocean? Odjednom mi se čini da su sve naše nade i težak rad bili beskorisni.”
Zašutjevši, Rama se duboko zamislio.
146
Sugriva odgovori: O Gospodaru moj, Odbaci Svoju tugu baš kao što nezahvalna osoba s
lakoćom zanemaruje ljubaznost. Osobi bez entuzijazma sve djelatnosti postaju uzrok bijeda.
Onome čiji je um uznemiren žalošću svi napori završavaju s neuspjehom. Mene jako raduje
prilika da se borim s Rakšasama. Uvjeren sam da se majmuni slažu samnom. Možda bismo
nekako mogli sagraditi most preko oceana. Siguran sam da će majmuni ako nekako uspiju
stići na Lanku izaći kao pobjednici.”

Gledajući u Hanumana, Rama reče: Kad bih želio Svojim bi mističnim moćima lako prešao
ocean ili ga isušio. Stoga Mi, molim te, detaljno opiši sve utvrde na Lanki i sve važno što si
szanao na svom pohodu.”

Hanuman živo odgovri: “Lanka ima četiri vrste obrambenih zidova. Prva obrana je prirodna.
Grad je smješten na vrhu visoke planine, okružene rijekom i gustim šumama. Zatim dolazi
utvrda. Lanku okružuju zlatni zidovi sa četiri masivne kapije, opremljene golemim
katapultima, koje gledaju prema četiri strane svijeta. Oko zidova široki su kanali puni opasnih
krokodila. Četiri pomična mosta koja vode do četiri ulaznih vratiju premošćuju te kanale.
Kada sam namjerno zapalio vatru na Lanki srušio sam te pomične mostove i velike dijelove
zidova. Dragi moj Gospodine Rama, mogu li predložiti da samo najveći ratnici poput Angade,
Dvivide, Mainde, Jambavana, Panase, Nile i mene preskoče do Lanke? Mi možemo pokoriti
Ravanu i nema potrebe da cijela vojska majmuna prelazi preko oceana.”

Rama odgovori: “ Ja sam se zavjetovao da ću osobno otići uništiti Lanku.”

Okrenuvši se prema Sugrivi, Rama reče: “ Sunce se sada nalazi u meridijanu, a započelo je i
povoljno doba koje se naziva Abhijit. Sada je prava prilika da započnemo vojni pohod. K
tome, moj desni kapak trepti što označava pobjedu. Stoga brzo okupite majmune kako bismo
odmah započeli pohod na Lanku.”

Lakšmana i Sugriva su zapljeskali Raminoj poduzetnosti i u trenu su horde majmuna izmilile

iz pećina i šumovitih planinskih obronaka. Rama je onda ovako naredio Nili: “ Želim da ti
koračaš na čelu vojske. Povedi sa sobom nekoliko majmuna te ih rasporedi u svim pravcima u
slučaju da nas neprijateljski vojnici čekaju negdje u zasjedi. Slabije majmune nemoj povesti
jer je pred nama opasno osvajanje.”

Rama je zatim posložio vojsku tako da je On jahao na Hanumanovim leđima u središtu

formacije zajedno s Lakšmanom koji je jahao na Angadi. Tako se vojska uputila prema jugu
nakon što je Sugriva prenio Ramine naredbe u sve redove vojske.

Moćni su majmuni izazivački stupali, ričući poput lavova i skačući gore dolje. Ponekad bi se
prebacivali preko glave, jahali jedni drugima na leđima ili bi bacali jedni druge u zrak
zabavljajući se. Izgledom radosni, a opet zaigrano agresivni, energični su majmuni mahali
svojim repovima na taj način čupajući puzavice i pomičući kamenje dok su se verali uz i niz
brežuljke.

Dok su putovali, Lakšmana reče Rami: “ Pogledaj ove povoljne znakove oko nas! Iza nas
puše osvježavajući mirisni povjetarac, a šumske se životinje zadovoljno glasaju. Doista, i
sama se zemlja doima mirna, a iznad nas sunce sija posebnim sjajem.”

147
Vojska je, željna borbe da vrati Situ, putovala danju i noću. Dok su putovali, majmuni su se
kupali i igrali u planinskim jezercima, jeli su voće i korijenje i pili šumski med. Najzad je
Rama stigao na Planinu Mahendra te se popeo na njen vrh. Otuda je mogao vidjeti beskrajan
ocean koji se protezao do horizonta. Kada se Rama pridružio majmunima u podnožju, vojska
je nastavila putovanje. Nedugo zatim stigli su do obale mora. Rama reče Sugrivi: “ Sada smo
suočeni s problemom kako prijeći preko oceana. Kako je moguće da ga prijeđemo? Neka se
majmuni ulogore dok mi smislimo kako da stignemo na Lanku.”

Zaposlene postavljanjem kampa, horde su se majmuna doimale poput velikog smeđeg mora
uzburkanog smeđim valovima. Vođa majmuna je zadivljeno promatrao nepregledni ocean
koji je utočište demona, i koji se proteže sve do nižih planetarnih sistema.

Razrogačenih očiju, vojska je zurila u neizmjerno more koje nastanjuju vodena čudovišta
poput stotinu yojana duge ribe Timi, i riba Timingila koje mogu progutati ribe Timi u jednom
zalogaju. Hrabri su majmuni promatrali neprohodno prostranstvo vode, čiji su se valovi
talasali i koju je šibao vjetar; te Lanku s druge strane. Dok se odmarao, Rama reče Lakšmanu:
“ Kaže se da tuga s vremenom nestaje. Međutim, moja se tuga zbog odvojenosti od Site samo
svakim danom povećava. O Lakšmana, najbolnija Mi je pomisao kako vrijeme koje je Siti
dodijeljeno nezaustavljivo odmiče. Moje srce gori od čežnje kada ću ubiti Ravanu i spasiti ju.
Tek tada ću moći zauvijek odbaciti Svoju tugu kao što čovjek odbacuje staru, iznošenu
odjeću. “ Dok je Rama pred Lakšmanom davao oduška Svojoj tuzi, sunce je polako zašlo.

Vidješi kojom snagom Hanuman uništava, Ravana je sazvao skup svih vodećih Rakšasa.
Rakšasa kralj je rekao: “ Neprobojna Lanka je poharana. Moje su palače u ruševinama, a
mnogi od najboljih Rakšasa vojnika su mrtvi. Prema mišljenju autoriteta, temeljni uzrok
pobjede je dobar savjet. Iz tog razloga sam vas danas ovdje okupio. U ovome svijetu postoje
tri vrste ljudi: Prije no što djeluje mudra osoba traži savjet starijih i prijatelja koji imaju
zajednički interes. Potom, u skladu s njihovim savjetima, osoba daje sve od sebe, na koncu
oviseći o Providnosti. Obična osoba razmišlja sama o problemu, razmatrajući stvari u svijetlu
svog vlastitog razumijevanja i onda djeluje u skladu s tim. Najniži od ljudi su oni koji u
potpunosti odbacuju vjeru u Boga te djeluju hirovito bez osjećaja dužnosti. Nesposobni
pravilno prosuditi što je dobro, a što loše, takve osobe slijepo nastavljaju dalje, govoreći:
“Učinit ću to pa štogod bilo!”

“Slično tome, postoje tri vrste savjeta. Dobar savjet se daje nakon objektivnog proučavanja
problema i u skladu s religioznim principima. Osrednji se savjet daje nakon žustre rasprave o
problemu i više naglašava vlastiti interes nego religiozne principe. Loš savjet je onaj koji se
daje iz lažnog ponosa ili laskanja i koji ne sagledava jasno krajnje posljedice.

“Siguran sam da će vrlo brzo doći Rama i napasti Lanku s vojskom majmuna. Vidjeli smo
Njegovu snagu u Janasthani. Stoga ni najmanje ne sumnjam da će bez teškoća prijeći ocean.
Dragi moji Rakšase, svi ste vi jako inteligentni. Želim vaš savjet glede toga što treba učiniti za
našu dobrobit.”

148
Nesvjesni Ramine snage i u želji da zadovolje svog gospodara, Rakšase odgovoriše: “ O
kralju, zašto strahuješ? Ti si dovoljno moćan da sam poraziš sve svoje neprijatelje. Samo se
sjeti kako si porazio Kuveru oduzevši mu Lanku. Sjeti se kako ti je Maya Danava ustrašeno
predao svoju kći Mandodari. Zašto se uopće brineš? Možeš se mirno odmarati i prepustiti da
tvoj sin Indrajit uništi Ramu i sve majmune čak i prije nego što prijeđu ocean. Jednom davno,
Indrajit je porazio sve polubogove,a onda je zatočio Indru, kralja raja i dražo ga zatočenog na
Lanki. Tek kada ga je Gospodin Brahma zamolio, Indra je oslobođen i vratio se na svoje
mjesto u raju.”

Ravanin vojskovođa, Prahasta, zatim reče: ”Porazili smo polubogove, Danave, Gandharve i
Pisaće. Zašto bi se onda bojali ovih običnih smrtnika? Hanuman je uspio upotrijebiti svoju
snagu samo zato što smo bili neoprezni jer smo mislili da je on samo običan majmun.”

Drugi Rakšasa, po imenu Durmukha, je ustao i izjavio: ”Neću dopustiti da ova uvreda prođe
bez osvete. Gdje god da se nalaze – u raju, na zemlji, ili u moru – oslobodit ću svijet svakog
pojedinog majmuna!”

Mašući toljagom okaljanom mesom i krvlju, Rakšasa Vajradamstra je zavikao: “Tko mari za
borbu sa hrpom majmuna? Rama i Lakšmana su ti koje ću nasmrt smlaviti. O kralju, samo mi
naredi!”

Kumbhakarnin moćni sin Nikumbha zatim zaurla: “Svi vi ostanite ovdje s našim gospodarem.
Ja ću otići i sam pobijediti Ramu i sve majmune!”

Još jedan Rakšasa, velik poput planine, po imenu Vajrahanu, ovako se hvalisao: “O kralju,
ostani ovdje i obavljaj svoj posao kao i obično. Pij vino i zabavljaj se, a ja ću se pobrinuti za
Ramu, Lakšmana i Njihovu vojsku majmuna.”

Mnogi su se Rakšasa heroji tako razmetali svojim junaštvom uvjeravajući Ravanu da bi oni
sami, bez ičije pomoći, mogli pobijediti neprijatelja. Razmečući se svojim oružjem, uzrujani
su se Rakšase već spremili za borbu kada ih je iznenada Vibhišana ljubazno zaustavio. Sjeli
su te pobožni Vibhišana reče: “Dragi moj stariji brate, mudraci su savjetovali da treba
upotrijebiti silu tek kada propadnu ostale tri taktike pomirenja, darivanja i stvaranja razdora.
Čak i tada, nasilje ima uspjeha jedino kada se upotrijebi protiv zlih, neopreznih, onih koje je
opkolio drugi neprijatelj ili koje je sudbina osudila na propast. Rama je nadasve moćan i
krepostan i željan je osvete. Kako se uopće možeš nadati da ćeš Ga pobijediti? Osnovni uzrok
naše trenutne krize je Sitina otmica. Trebao bi Situ vratiti Rami prije nego što Njegove strijele
unište Lanku i sve njene stanovnike.”

Poslušavši Vibhišanin savjet, Ravana je raspustio skup te se povukao u svoje odaje.

Slijedećega jutra, Vibhišana je prišao Ravani dok je Rakšasa kralj sjedio na svom prijestolju i
slušao kako brahmane mole za njegovo blagostanje. Vibhišana je sjeo kraj njega te mu se
obratio: “ Dragi moj stariji brate, sve od kada si doveo Situ na Lanku, pojavili su se mnogi
nepovoljni znaci. Žrtvena vatra sada baca iskre i širi se dim, a u kuhinji i žrtvenim arenama
često se naiđe na zmije. Ponude iz žrtvovanja ponekad su pune mrava, a rojevi vrana sjede na
vrhovima palača. Lešinari neprestano lebde nad gradom, a svakog jutra i svake večeri čuju se
zlokobni glasovi ženki šakala. Sve se to događa zbog tvog griješnog djela, Sitine otmice. O
Ravana, možeš se iskupiti samo ako smjesta Situ vratiš Rami. Ja ti ovo govorim iskreno, dok
ti svi ostali ministri samo laskaju jer se boje izazvati tvoje nezadovoljstvo.”

149
Budući da je Ravana bio preplavljen željom za uživanjem sa Sitom, razljutio se kada je čuo
bratov mudar savjet. Gotovo vičući, Ravana je izjavio: “Ne bojim se Rame niti bilo kog
drugog. Nikad se neću, ni pod kakvim okolnostima, složiti da vratim Situ. Dragi moj mlađi
brate, slobodno odi i gledaj svoja posla.”

U par mjeseci otkako je oteo Situ Ravana je smršavio zbog neispunjene strasti prema njoj.
Čak su ga i njegovi rođaci prestali poštovati zbog njegovih odvratnih djela.

Znajući da je rat neizbježan, Rakšasa se kralj želio ponovno savjetovati sa svojim ministrima.
Stoga im je slijedećeg jutra naredio da se opet okupe. Kada je Ravana, vozeći se na svojoj
kočiji, stigao u salu za sastanke, svi su mu odali svoje poštovanje klanjajući se do tla, dok je
tisuće truba najavljivalo njegov dolazak. Ravana tada reče svom zapovjedniku: “ Prahasta,
smjesta osiguraj da naša vojska bude spremna braniti grad iznutra i izvana.”

Kada je Prahasta otišao da nadgleda pripreme vojske, Ravana se obratio skupu: “ Dragi moji
Rakšase, drago mi je objaviti da se nakon šest mjeseci sna, Kumbhakarna probudio te da će
nas danas počastiti svojim prisustvom. Molim vas, pažljivo me poslušajte jer želim da svi
jasno shvatite moj položaj. Kao što znate, opčinila me Sita dražesnih udova. Zaista, postao
sam rob strasti prema njoj.”

Onda je, nadajući se prikazati se u boljem svijetlu, Ravana započeo svoju lukavu priču: “ Sita
se složila postati mojom suprugom, ali tek kada prođe godina dana. I točno to vrijeme sam
dao Rami da ju dođe spasiti. Zbog toga sam bio strpljiv, ali sada se čini da se Rama,
Lakšmana i ogromna vojska majmuna spremaju napasti Lanku. Iskreno, ne osjećam da dva
obična ljudska bića i banda majmuna mogu predstavljati neku opasnost. Međutim, otkako
nam je jedan majmun, Hanuman, uspio nanijeti toliko štete, moram priznati da je pobjeda
nesigurna. Iz tog sam razloga pozvao sve vas. Želim da me savjetujete kako da ubijem Ramu
te zadržim ljupku Situ za sebe.”

Kumbhakarna na to ustade te britko odgovori: “ O budalasti kralju, trebao si tražiti naš savjet
onda kada si planirao oteti Situ, a ne tako naglo djelovati. To bi ti uštedjelo kasnije kajanje.
No, bez obzira na to, možeš odbaciti svoju veliku tjeskobu jer ću ja nastojati spriječiti
posljedice tvoje glupe pogreške tako što ću ubiti Ramu i Lakšmana i proždrijeti sve
majmune.”

Potom se oglasio Mahaparšva: “ O kralju, zašto osoba ne bi kušala med kojeg je pribavila uz
mnogo napora u šumi punoj zmija? Možeš na silu uživati sa Sitom koliko ti srce želi. Tko te
može zaustaviti? Nitko nije moćan kao što si ti. Bez straha možeš učiniti što god poželiš.”

Ravan odgovori: “ Postoji nešto iz moje prošlosti što nikome nikome nisam otkrio. Ali budući
da si me pitao sada ću ti ispričati nešto što se davno dogodilo. Jednom sam slučajno vidio
Apsaru Punjikasthali neusporedive ljepote, koja je išla odati poštovanje praocu svemira,
Gospodinu Brahmi. Pogled na Apsaru rasplamsao je moju želju te sam je grubo zgrabio i
silovao. Kad sam se zadovoljio, pustio sam je, a ona je odletjela, naga, u zaštitu Gospodina
Brahme. Praotac se razjario saznavši što sam učinio te me prokleo rekavši: “O zli Rakšasa
kralju, Tvoja će se glava raspasti u 100 komadića pokušaš li ikada ponovno silovati neku
ženu.”

150
“Dragi moj Mahaparšva, zbog straha od ovog prokletstva, ne mogu silom dovući Situ u svoj
krevet. Ne bojim se Rame, jer znam da sam ja najmoćnije stvorenje u ovom svemiru. Rama
očigledno ne zna kakve su moje moći. Stoga ću Ga se , budući da me želi napasti, brzo
riješiti.”

Vibhišana reče: “Dragi moj Ravana, zar ne vidiš da je Sita poput zmije otrovnice koju si
svojevoljno objesio sebi oko vrata? Upotrijebi svoju dobru inteligenciju i vrati Situ Rami prije
no što ona postane uzrokom uništenja Lanke i svih Rakšasa. Budi siguran da nema Rakšasa
vojnika koji će moći stati pred pred Ramu na bojnom polju i preživjeti da bi to ispričao."

Prahasta tada ljutito upita: “ Zašto bismo se trebali bojati običnog ljudskog bića poput Rame
kada se ne trebamo plašiti čak ni najvećih polubogova ni demona?”

Kao Ravanin dobronamjernik, Vibhišana odgovori: “Rama posjeduje neograničenu i

neshvatljivu moć na razini sa Samim Gospodinom Višnuom. Stoga ćeš ti, Prahasta, učiniti
svome kralju veliku službu ako ga razuvjeriš da se bori s Ramom. Umjesto toga ti mu sada
činiš medvjeđu uslugu ohrabrujući Ravanu da se bori.”

Okrenuvši se prema Ravani, Vibhišana reče: “Kada kažem da bi trebao Situ vratiti Rami
mislim samo na tvoju dobrobit. Ministar koji procijeni odnos snaga kralja i njegova
neprijatelja i onda ga sukladno tome savjetuje, istinski mu je dobronamjernik.”

Ne mogavši više podnijeti riječi svoga ujaka, Indrajit ga oštro prekide: “Vibhišana, ti si
obična kukavica i eunuh. Tvome savjetu nema mjesta na ovome skupu, jer mu nedostaje
hrabrosti i junaštva. Jednom davno, srušio sam Indru i njegova nosača Airavatu na tlo,
nagnavši tako sve ustrašene polubogove u bijeg. Lako ću onda ubiti dva obična ljudska bića
poput Rame i Lakšmana."

Vibhišana oštro odgovori: “ Ti si samo običan dječak. Kako tvoja inteligencija još nije
razvijena, ne možeš odlučiti što treba učiniti, a što izbjegavati. Iako si Ravanin sin, ti si
ustvari njemu neprijatelj jer si tupoglav, ne znaš diskriminirati, nekulturan si i pokvaren. Situ
bi trebalo vratiti Rami i dati mu velikodušne darove kako bi Rakšase nastavili mirno živjeti.”

Ravanu je također umorilo slušati Vibhisanine savjete koji su bili protivno onima koje su mu
drugi dali. Da bi ukorio svog mlađeg polubrata, rekao je: “ Bolje je živjeti s neprijateljem ili
zmijom otrovnicom nego s osobom koja se predstavlja prijateljem, a ustvari je izdajica-
posebice ako je ta osoba nečiji vlastiti brat! Čini se da se vlastiti rođaci najviše raduju nesreći
člana svoje obitelji. Kada su jednom neki slonovi ugledali lovce kako se približavaju sa
zamkama u rukama, citirali su slijedeća dva stiha:

Vatre i oružja
Ne bojimo se mi
Opasni su takozvani
Bližnji i dragi.

Oni su ti
Koji posebnim bolima

151
Žele osigurati
Da završimo u okovima.

“ Od krava dobijamo mlijeko, Brahmane odlikuju strogosti, u žena nalazimo prevrtljivost, a

rođaci nas dovode u opasnost. Vibhišana, ti mi zavidiš. Zato ne možeš podnijeti čast koju
dobivam. Da je netko drugi govorio kao što si ti, smjesta bih ga ubio. Ti si, jadni moj
polubrate, nečast našoj plemenitoj obitelji!”

Razjaren Ravaninim prijekorom, Vibhišana je ustao s toljagom u ruci skupa sa četvoricom

svojih sljedbenika te objavio: “O kralju, iako si mi nadređen, ne mogu više podnositi tvoje
riječi jer si izabrao slijediti put bezbožnosti. Lako je naći laskavce koji izgovaraju samo
ugodne riječi. Međutim, rijetki su oni koji govore za nečiju stvarnu dobrobit, čak i kada je
istina neugodna. O Ravana, dao sam ti savjet samo u nadi da ću te spasiti od smrti u Raminim
rukama. Međutim, ti si odbacio moj savjet i slobodan si to učiniti. Stoga, sretno ti bilo brate,
ali ja više neću ostati ovdje s tobom.”

Tako su Vibhišana i njegovi sljedbenici otišli i za jedan sat stigli do Raminog kampa. Kada
su majmuni spazili Vibhišanu kako lebdi iznad njih, ličeći na vrh Planine Meru osvijetljen
munjama, Sugriva reče Hanumanu:” Pazi! Ovaj je Rakšasa sigurno došao ovamo da nas
ubije!” Svi su majmuni počeli podizati stijene i čupati drveće čekajući Sugrivine upute.

Vibhišana tada objavi:” O kralju majmuna, ja sam Ravanin najmlađi polubrat. Kao njegov
bivši ministar nekoliko sam mu puta savjetovao da vrati Situ Rami. Kada me je Ravana
izgrdio grubim riječima, napustio sam dom, ženu i djecu da bih uzeo utočište Raminih
lotosovih stopala. Molim vas, pođite i recite mu kakve su moje namjere.”

Sugriva je otišao do Rame te Mu rekao:”Stigao je jedan Rakšasa neprijatelj. Iako kaže da je

napustio Ravanu, ne može mu se vjerovati. Zaista, Rakšasama se nikada ne može vjerovati.
Sigurno je uhoda. Ako mu povjerujemo, onda će nam kad najmanje budemo očekivali,
nanijeti veliko zlo. Predlažem da ga odmah ubijemo!”

Rama je , međutim, prišao ostalim majmunima predvođenim Hanumanom i upitao ih za

mišljenje. Majmuni odgovoriše:” Dragi Gospodine Rama, Ti sve znaš. Stoga shvaćamo da nas
pitaš za mišljenje samo da bi nas slavio.”

Angada zatim predloži:”Ako nam prisustvo ovog Rakšase može dati prednost, trebalo bi ga
prihvatiti s velikim oprezom. Međutim, ako nam predstavlja preveliku prijetnju trebalo bi ga
poslati natrag.”

Saraba je savjetovao:” Trebamo zadužiti nekoga da ga neprestano nadgleda. Ako se pokaže

kao naš saveznik i nakon što ga temeljito provjerimo, trebamo mu poželjeti dobrodošlicu.”

Jambavan upozori:” S ovim Rakšasom treba postupati s velikim oprezom i sumnjičavošću. “

Slično je savjetovao i Mainda:” Trebalo bi ga temeljito preispitati prije nego što donesemo
bilo kakvu odluku.”

Uvijek mudri Hanuman, obdaren umijećem govora, na to reče:” Nemamo vremena da

iskušamo Vibhisanu. Moje je mišljenje da je on došao ovamo vrlo iskreno nadajući se dobiti
utočište Gospodina Rame. Shvatio je da je Ravana pokvaren, te da je Rama vrhovni simbol

152
čistoće i pravednosti. Njegov miran stav i razborit govor ukazuju na njegove iskrene namjere
jer varalica ne može dugo ostati tako staložen. Nitko ne može potpuno prikriti svoje unutarnje
namjere. Izraz lica uvijek poprilično otkriva što je na umu. Mislim da bi Vibhisanu trebalo
prihvatiti kao našeg saveznika bez zadrške.”

Iako je Rama bio zadovoljan Hanumanovom izjavom, Sugriva reče:” Ali Vibhišana je
napustio svog polubrata u vrijeme nesreće: Koga onda on ne bi izdao?”

Rama odgovori:” Vjerujem da je Vibhišana iskreno dobacio Ravanu. U kraljevskim

obiteljima često solazi to takvih razdora. Poželimo mu dobrodošlicu kao našem savezniku.”

Još neuvjeren, Sugriva je ponizno prosvjedovao:” Moguće je da ga je Ravana poslao. Stoga

bismo ga, sigurnosti radi, trebali odmah zatočiti i ubiti. Ako ga prihvatimo, mogao bi se
svakog časa okomiti na nas.”

Rama se osmjehnu te mu reče: “ Zar zaista misliš da bi Mi ovaj Rakšasa mogao nauditi?
Vrhom Svoga prsta mogao bih ubiti sve Rakšase i demone. Molim te poslušaj slijedeću priču:
“ Bio jednom jedan lovac koji je u svoju zamku uhvatio goluba. Nakon toga pošao se odmoriti
do jednog stabla. Na tom je stablu živjela ženka ubijenoga goluba i kad je vidjela da je lovac
došao do njene kuće širokogrudno ga je ugostila. Kada ga više nije imala čime nahraniti, ptica
mu je ponudila svoje vlastito meso kao bi izvršila svoju obavezu prema gostu.”

Rama nastavi: O Sugriva, budući da je obična ptica djelovala na taj način, što da se onda kaže
za čovjeka poput Mene? Na mnogim je mjestima u spisima rečeno da neprijatelja koji dođe
sklopljenih ruku treba pod svaku cijenu zaštititi. Veliki je mudrac Kandu objasnio da
drugačije mogla djelovati samo prestašena ili glupa osoba te bi tako zgriješila. Štoviše, budući
da sam Svevišnja Božanska Osoba, Moj je vječni princip, da ako bilo koje živo biće prihvati
Moje utočište govoreći: “Tvoj sam”Ja ću tu osobu nagraditi oslobođenjem od sveg straha.
Čak i kada bi Mi Ravana prišao da Mi se preda, pružio bih mu svu zaštitu.”

Sugrivino je srce preplavila ljubav kada je čuo Raminu uzvišenu izjavu. Sa suzama u očima
priznao je:”O Rama, Tvoje riječi i djela uvijek pristaju Tvom uzvišenom položaju. I ja
također osjećam da je Vinhisana iskren. Stoga, sprijateljimo se bez odlaganja.”

Kada se uvjerio da je siguran, Vibhišana se spustio na zemlju te se ispružio do lotosovih

stopala Gospodina Rame. U raspoloženju potpune predanosti objasnio Mu je:” Ja sam
Ravanin najmlađi polubrat i moje je ime Vibhišana. Iako sam poučio kralja Rakšasa za
njegovo dobro, on me je grubo prekorio. Stoga sam napustio svoj dom, obitelj i sve posjede i
otišao sa Lanke kako bih mogao neokaljano predano služiti Tebe. Sada polažem svoj život u
Tvoje ruke i preklinjem Te da me blagosloviš Svojom bezuzročnom milošću.”

Dok je s ljubavlju gledao Vibhisanu, kao da ga upija Svojm očima, Rama ga je zamolio da
opiše snagu i slabosti neprijatelja. Odgovarajući, Vibhišana reče:” Gospodin Brahma je
Ravani dao blagoslov da ga ne mogu ubiti polubogovi, Gandharve, Daitye, Danave niti Nage.
Zaista, ne može ga ubiti ni jedno stvorenje osim ljudskig bića koje on smatra previše
beznačajnima. Ravanin mlađi brat, Kumbhakarna je velik poput ogromne planine i moćan
poput Indre. Glavni zapovjednik Rakšasa vojske je Prahasta koji je jednom pobijedio Yaksa
junaka Manibhadru na Planini Kailasa. Tu je i Ravanin sin, Indrajit, koji je jednak ocu u
svakom pogledu. On nosi neprobojan oklop i otkada je dobio naklonost boga vatre, može se

153
učiniti nevidljivim na bojnome polju. Ima na milione Rakšasa koje predvode Mahodara,
Mahaparšva i Akampana. Svi su oni vrlo nasilni i mogu promijeniti svoj oblik kad god
požele.”

Rama na to reče: O Vibhišana, dobro su mi poznate Ravanine moći. Dajem ti riječ da ću te,
kada ubijem njega i sve Rakšasa ratnike, ustoličiti na prijestolje Lanke.”

Zauzvrat je Vinhisana obećao Rami da će Mu pomoći osvojiti Lanku. Rama je bio jako
zadovoljan Svojim bhaktom. Srdačno zagrlivši Vibhisanu, naredio je Lakšmani da donese
vode iz oceana kako bi odmah mogao izvršiti obred ustoličenja.

Vidjevši neuobičajenu milost Gospodina Rame ukazanu Rakšasi, Majmuni su postali ushićeni
te su radosno klicali. Hanuman i Sugriva rekoše: “Uvjereni smo da ćemo pobijediti Rakšase,
ali ne shvaćamo kako ćemo prijeći preko neizmjeriva oceana. Možda nam možeš dati neki
savjet u vezi s tim.”

Vibhišana odgovori:” Predlažem da Rama pozove Varunu, predsjedavajuće Božanstvo

oceana. Nekad davno, njegov je predak, Sagara iskopao Varunine vode i proširio mu polje
djelovanja. Zbog te prošle službe, ocean će sigurno pomoći Rami da ostvari Svoju misiju.”

Sugriva je onda prenio Vibhisaninu ideju Rami i Lakšmani. Rama je to prihvatio kao dobar
savjet , ali je unatoč tomr odgovorio Sugrivi:” Učinit ću štogod ti i Lakšmana odlučite.”
Sugriva i Lakšmana su se spremno složili s Vibhisanom. Nakon toga, Rama je sjeo na
prostirku od kusa trave, lica okrenuta prema moru.

U međuvremenu, uhoda po imenu Šardula je ugledao majmune te je obavijestio Ravanu kako

se vojska utaborila zauzevši osamdeset milja u svim pravcima. Uzrujani je Rakšasa kralj
potom naredio svom glasniku Suki da priđe Sugrivi i prenese mu slijedeću poruku:” Nikad
vam nisam nanio nikakvo zlo. Zašto se onda spremate napasti Lanku? Kako Sitina otmica
nema veze sa vama, bolje bi vam bilo da se vratite u Kiškindhyu i nastavite tamo mirno
živjeti.”

Preobrazvivši se u pticu, Šuka je odletio do Sugrive te mu s neba počeo prenositi Ravaninu

poruku. Međutim, dok je Šuka govorio, neki su majmuni skočili u zrak i uhvatili ga. Dok su
ga vukli na tlo, majmuni su odsjekli Šukina krila i nemilosrdno ga istukli. Jako uznemiren,
Šuka je zaplakao:” O Rama, pravedni nikada ne ubijaju glasnika.”

Rama je intervenirao i kada su ga pustili, Šuka je ponovno uzletio pitajući Sugrivu ima li kavu
poruku za Ravanu. Sugriva odgovori: “Možeš reći svom gospodaru ovako: O Ravana, ti si
poput izmeta svoje dinastije, jer želiš uživati tuđu ženu. Posljedica toga će biti da će Rama,
kada se moja vojska razmili preko mora do Lanke, ubiti tebe i sve tvoje rođake.”

Angada zatim reče: Ova ptica ne izgleda kao glasnik već kao uhoda koji će neprijatelju
prenijeti kakva je naša snaga. Stoga bismo ga trebali smjesta zatočiti.”

Shvativši to kao zapovijed, majmuni su ponovno skočili u zrak. Kad su opet uhvatili Šuku,
svezali su ga konopcima. Šuka je opet pozvao Ramu, a On mu je milostivo obećao da će ga
osloboditi čim dođu na Lanku.

154
Nakon toga, Rama se molio Varuni, predsjedavajućem Božanstvu oceana, sklopljenih ruku.
Rama je bio odlučan doći na Lanku pod bilo koju cijenu te je bio spreman ubiti i boga oceana
ako odbije surađivati. Kada su prošla tri dana i tri noći, a Božanstvo oceana nije odgovorilo,
Rama se jako razljutio. Obratio se Lakšmanu: “Sada stvarno vidim da u ovom materijalnom
svijetu dobre odlike strpljivosti, opraštanja i ljubaznosti ne koriste u ophođenju sa osobama
koje nemaju nikakvih vrlina. U ovom materijalnom svijetu takvi nitkovi više poštuju
besramne, nasilne osobe gruba govora koje se hvalisaju. Ja sam blag i strpljiv i zato Me ocean
smatra slabim. Stoga se neće udostojiti doći pred Mene. Lakšmana, daj Mi Moj luk, očitat ću
ovom oceanu bukvicu. Gledaj kako mu isušujem vodu. Onda će majmuni bez teškoća pješice
otići do Lanke!”

Poput vatre goreći od bijesa, Rama je stavio žicu na Svoj moćni luk te moćno zadrndao, a
cijela se zemlja zbog toga zatresla. Rama je odapeo Svoje strijele duboko u vodu uzburkajući
cijeli ocean stvarajući visoke valove, i užasavajući stvorenja koja u njem žive, uključujući
Nage i Rakšase. Onda, kada je pozvao Svoju vrhovno moćnu brahmastru, Lakšmana je
položio Svoju glavu na Ramin luk te rekao: “Dragi moj brate, molim Te obuzdaj Svoj bijes i
ne odapinji više strijele. Zasigurno posoji plemenitiji način da isušiš ocean i stvoriš uvjete
kako bi majmuni mogli prijeći preko njega do Lanke.”

Čak su i veliki brahmarsiji sa svojih uzvišenih mjesta na nebu bili užasnuti kada su vidjeli
Ramin neuobičajen iskaz bijesa. Zanemarujući Lakšmaninu molbu, Rama je podigao
brahmastra strijelu i zaprijetio oceanu:” Sada ću isušiti svu tvoju vodu tako da će ostati samo
pješčana pustinja. O bože mora, budući si preponosan da bi me služio, upotrijebit ću Svoje
vlastite moći kako bi majmuni mogli propješačiti do Lanke.”

Kad je Rama napeo Svoj luk i nebo i zemlja počeli su se tresti, a nebo je obavila tama.
Nebeski su se vjetrovi razgnjevili i počeli čupati drveće i kidati planinske vrhove. Munje i
meteori su bljeskali nebom, a grom je odjekivao u svim pravcima. Ocean se prelio osamdeset
milja preko svojih granica užasavajući sva stvorenja. Unatoč tomu, Rama je ostao
nepokolebljiv, odlučan u Svojoj namjeri.

Odjednom se iz vode izdigao bog oceana te se pojavio pred Ramom okružen brojnim zmijama
plamtećih klobuka. Dok su golemi valovi bacali ogromne krokodile, kornjače i ribe,
predsjedavajuće je božanstvo oceana stupilo na obalu u pratnji predsjedavajućih božica kao
što su Ganga i Sindhu. Ukrašen vijencem crvena cvijeća i zlatnim nakitom, odjeven u svijetlu
crvenu tkaninu i okružen oblacima i vjetrom, otjelovljeni ocean je prišao Rami sklopljenih
ruku govoreći:” O sveprožimajuća Svevišnaj osobo, mi smo tupa uma te nismo shvatili tko si
Ti. Ali sada shvaćamo da si Ti Svevišnja Osoba, gospodar cijelog svemira, nepromijenjiva i
izvorna Božanska Osoba. Polubogovi su obmanuti odlikom vrline, Prajapatiji odlikom strasti,
a gospodar duhova odlikom neznanja, ali Ti si gospodar svih tih odlika.

“O nježni potomče Raghu dinastije, zemlja voda, vatra, zrak i eter, svi imaju vječno usađene
svoje prirodne odlike. Ja sam, kao veliki spremnik vode, po prirodi neizmjeran i nemoguće
me je prijeći. Ne mogu biti drugačiji. O Rama, samo za Tebe napravit ću poseban ustupak i
omogućiti Ti da prijeđeš preko mojih voda. Gospodaru moj, posluži se mojom vodom kako
želiš. Štoviše, možeš ga prijeći i otići u prebivalište Ravane, koji je izvor velika uznemirenja i
plača u sva tri svijeta. On je Visravin sin , ali vrijedi koliko i mokraća. Molim Te pođi i ubij
ga i spasi Svoju ženu, Situ. O veliki junače, iako moje vode ne predstavljaju nikakvu prepreku
Tvom dolasku na Lanku, molim Te izgradi most preko nje kako bi proširio Svoju

155
transcendentalnu slavu. Kada vide to predivno neobično djelo Tvog Gospodstva, svi će Te
veliki junaci i kraljevi u budućnosti slaviti. Ako sagradiš most, nosit ću njegovu težinu
svojom energijom i tako učiniti da pluta. Tako Tvoja golema vojska može napsti Lanku i Ti
možeš dobiti natrag Svoju dragu ženu, Situ.”

Stojeći sa brahmastra strijelom, napetom do njene pune dužine, Rama reče: “ Molim te reci
kamo mogu odapeti ovu strijelu. Budući da sam ju učvrstio na žicu Svoga luka, ne želim ju
povući.”

Utjelovljeni ocean odgovori: “ Na sjeveru se nalazi sveto mjesto poznato kao Drumakulya
gdje sada živi divlje pleme griješnih lopova zvanih Abhire. Budući da oni tamo piju vodu
oceana, postao sam zagađen njihovim grijšnim dodirom. O Gospodaru moj, bilo bi mi jako
drago kada bi odapeo Svoju strijelu da padne tamo.”

Rama je odapeo strijelu da padne u Drumakulyu, kako Ga je zamolio. Strijela je probila kroz
zemlju te donijela svu vodu sa Rasatale koja je snažno izbila kroz pukotinu, te tako isušila
cijelo podzemno područje. Mjesto gdje je strijela pala tada je postalo poznato kao
Marukantara, a Rama mu je dao slijedeći blagoslov:”Ova će zemlja postati plodna voćem,
medom i svom raznolikošću ljekovita bilja;bit će izvrsna za uzgoj krava, a oni koji će na tom
mjestu živjeti rijetko će se razboljevati.”

Utjelovljeni ocean potom reče:” Dragi moj Rama, tu je Nala, sin rajskog inženjera i arhitekta,
Visvakarme. Taj moćni majmun je Tvoj veliki bhakta (ili: je potpuno predan tebi) Uistinu, on
je talentiran poput svoga oca. On može nadgledati izgradnju Tvoga mosta kome ću dopustiti
da pluta na mojim vodama.”

Predsjedavajuće Božanstvo ocena je nestalo. Nala je zatim prišao Rami i nakon što Mu je
odao poštovanje, rekao je:” Strpljivost, pomirenje i darovi su uzaludni kod nezahvalni osoba.
Znam da Ti je Varuna dao slobodan prolaz samo zato što se boji kazne, a ne iz osjećaja
zahvalnosti. Gospodaru moj, nekad davno moj je otac Visvakarma dao mojoj majci blagoslov
da će dobiti sina koji će biti jednak njemu u svakom pogledu. Zbog toga posjedujem sve
Visvakarmine arhitektonske i inžinjerske vještine. Savim sam sposoban sagraditi most. Iako
posjedujem te talente, nitko prije nije za njih znao jer me nitko o tome nije pitao. Ne volim
govoriti o vlastitim sposobnostima. Mogu li predložiti da majmuni počnu sakupljati gradivni
materijal kako bi posao mogao odmah početi?”

Pod Raminim vodstvom, milioni majmuna započeli su s gradnjom, a neki su pošli u šumu u
potrazi za materijalom. Kidali su velike stijene, drveće pa čak i cijele planine te su ih donijeli
na obalu pomoću mehaničkih naprava. Kada su bacili u ocean veliko drveće i kamenje, voda
je zapljusnula visoko, i stvorila veličanstveni prizor kamenja koje je čudesno plutalo.
Majmuni su ih sve zajedno povezali teškom užadi i povijušama pazeći da budu pravilno
položeni. Dok je trajala izgradnja, Vibhišana i njegovi ministri stražarili su na obali.

Hanuman je također nosio golemo kamenje i bacao ih u more.Dok je tako radio, iznenada je
opazio vjevericu kako baca prašinu u ocean pokušavajući pomoći Svevišnjem Gospodinu.
“Miči se sputa ili ćeš nastradati,” Hanumna reče vjeverici,” Nosimo veliko kamenje. Što ćeš
postići sa svoje malo prašine?”

156
Čim je Hanuman to izgovorio, pojavio se Gospodin Rama te ga prekorio rekavši:”Zašto to
govoriš? I ti i vjeverica, oboje Me služite. Iako ti podižeš planinske vrhove, a ona pomičesitne
čestice pijeska, vi oboje dajete najbolje od sebe. Stoga za Mene istu vrijednost ima i tvoja i
njena služba.”

Na taj je način most bio sagrađen. Bio je stotinu yojana dug i deset yojana širok. Površinu su
izravnali polaganjem trupaca jednog pored drugog. Potom je to prekriveno vrhovima grana
koji su bili puni cvijeća. 7

7) Srila Prabhupada objašnjava: “Jedno od obilja Svevišnje Božanske Osobe Gospodina

Ramacandre je da je svemoćan. Gospodin može djelovati ne obazirući se na materijalne
prepreke ili neugodnosti, ali da bi dokazao da je Svevišnja Božanska Osoba i da nije samo
time proglašen ili izabran glasanjem naroda, On je sagradio čudesan most preko oceana.
Danas je postalo moderno stvoriti nekog umjetnog Boga koji čini neobična djela;malo će
čarolije obmanuti budalastu osobu. U odabiru umjetnog Boga jer on ne shvaća koliko je doista
Bog moćan. Međutim, Gospodin Ramacandra je sagradio most preko vode tako što je učinio
da kamen pluta. To je dokaz Božje neobične i čudesne moći. Zašto bi prihvatili nekoga za
Boga bez da pokaže svoju izvanrednu moć tako da učini nešto što nikada nije učinio niti jedan
običan čovjek?Mi prihvaćamo da je Gospodin Ramacandra Svevišnja Božanska Osoba jer je
sagradio ovaj most, a Gospodina Krsnu prihvaćamo kao Svevišnju Božansku Osobu jer je
podigao Brdo Govardhan kada mu je bilo samo sedam godina. Ne bismo trebali prihvatiti
nekog nitkova za Boga ili za Božju inkarnaciju jer Bog pokazuje posebne odlike kroz Svoje
različite djelatnosti. Božje djelatnosti nisu obične;sve su transcendentalno predivne i ne može
ih učiniti niti jedno drugo živo biće. Simptomi Gospodinovih djelatnosti su svi spomenuti u
spisima i kada ih osoba shvati može prihvatiti Gospodina kakav jest.

Polubogovi i uzvišeni rsiji okupili su se na nebu da vide čudesna most koji je premošćivao
duboki blistavi ocean. Sugriva je onda zamolio Ramu i Lakšmana da se popnu na
Hanumanova i Angadina leđa. Ubrzo je potom cijela vojska koja se sastojala od biliona
majmuna, krenula.

Kad su stigli do Planine Suvela na dalekoj obali Lanke, majmuni su se uzbudili. Kad je
Sugriva postavio kamp svi su uzvišeni polubogovi i rsiji došli i ponaosob okupali kralja i
majmune vodom iz svteih rijeka blagoslivljajući kralja da odnese pobjedu.

Tada Rama zagrli Lakšmana rekavši mu:” Pazi da vojska bude stalno na oprezu jer sam
primjetio neke zle znakove koji nagovještavaju smrt mnogih velikih junaka među
majmunima, medvjedima i Rakšasama. Doista, pogledaj samo kako oštri vjetrovi podižu
oblake prašine. Zemlja podrhtava, a tamni oblaci liju kiše krvi. Večernji je suton opasno
obojen crvenilom, a životinje žalosno cvile. O Lakšmana, mislim da bismo smjesta trebali
krenuti prema gradu Lanki.”

Tako je na Raminu želju vojska majmuna krenula. Kad su se približili Lanki Rakšase su
mogli čuti njihovo glasno urlikanje. Dok je gledao zlatni grad veličanstveno smješten na vrhu
Planine Trikute, Rama je mislio samo na Situ zatočenu u njemu. Rama je onda naredio
zapovjednicima da slože vojsku u formaciju ljudskog oblika, s Njim i Lakšmanom na čelu.
Dok su se približavali Lanki majmuni su kupili veliko drveće i planinske vrhove, a Rama je
Ravani slao naredbe da oslobodi Situ ili neka se spremi da umre.

157
Vođe majmuna su pustili Rakšasa glasnika u obliku ptice koji je odmah otišao do Ravane.
Kada je Rakšasa kralj vidio odsječena Šukina krila, smijući se upitao ga je:” Tko ti je to
učinio?”

Šuka odgovori:”Prenio sam Sugrivi tvoju poruku, ali su me majmuni uhvatili i oštro me
pretukli. Onda su mi odsjekli krila. Samo sam milošću krijeposnoga Rame pušten. O kralju,
vojska majmuna je već stigla ovamo da spasi Situ. Moraš ju vratiti Rami ili smjesta napasti
horde majmuna prije no što se popnu prego granica zidina.”

Ravana ljutito odgovori:”Nikada neću izručiti Situ! Ubit ću Ramu i sve Njegove majmunske
vojnike! Međutim, zaista me iznenađuje da su ti majmuni mogli sagraditi most preko oceana.

Želim da se ti i Sarana prerušite u majmune te potajice uđete u neprijateljske redove kako bi

ispitali njihovu snagu.”

Šuka i Sarana su poslušno otišli u kamp majmuna, ali kako je vojska bila tako velika i
rasprostranjena po šumama, planinama i uz obalu, dva špijuna nisu mogla ni započeti
procjenu broja vojnika. Ali dok su se tako kretali, Vibhišana je prepozano da su prerušeni
Rakšase te ih je uhvatio i odveo pred Ramu.

Bojeći se za svoje živote, Šuka i Sarana su stajali pred Ramom sklopljenih ruku moleći>:
Nismo došli ovamo po našoj vlastitoj želji. Poslao nas je Ravana da utvrdimo koliko je jaka
tvoja vojska."

Na to se Rama samo nasmijao te im je rekao:”Ako ste završili svoju misiju možete se odmah
vratiti Ravani. Ako, međutim, još niste završili s promatranjem, možete nastaviti bez straha i
uz Vibhisanino vodstvo. Za našu gostoljubivost zatražit ću samo da Ravani predate slijedeću
poruku:”Praćen Svojom vojskom majmuna, uništit ću Lanku i ubiti sve Rakšase.””

Iz zahvalnosti Šuka i Saran su Rami odali poštovanje kazavši: “ Izađi kao pobjednik!”

Onda su se vratili Ravani te mu objasnili:”Uhvatio nas je Vibhišana, ali nas je onda milostivo
pustio velikodušni Rama. Vojska je golema pa nam je bilo nemoguće procijeniti njen razmjer.
Međutim, uvjeravamo te da su, ako požele, Rama, Lakšmana, Sugriva i Vibhišana sposobni
iščupati Lanku i odnijeti je, čak i bez pomoći ostalih majmuna. Mi smo doista uvjereni da bi
Rama mogao bez tuđe pomoći uništiti Lanku i sve Rakšase. Savjetujemo ti da vratiš Situ i
osnuješ savez s Njim.”

Ravana odgovori:” Nikad neću vratiti Situ čak ni ako se svi polubogovi i demoni udruže da
nas zajedno napadnu. Govorite te gluposti samo iz straha da će vas mučiti nekoliko majmuna.
Čega bih se JA trebao bojati?”

Ravana se u pratnji svoje dvije uhode popeo na vrh svoje palače nadajući se da će otuda imati
dobar pogled na neprijatelja. Ravana je zatim zatražio od Sarane da istakne glavne majmune.
Sarana je pokazao svom gospodaru sve velike junake uključujući Hanumana, Sugrivu,
Angadu, Nalu, Maindu, Dvividu, Švetu, Panasu, Vinatu, Gavayu i naposljetku Dhumru,
zapovjednika medvjeda, i njegova mlađeg brata, Jambavana. Sarana je također opisao njihove
tjelesne osobine i slavio njihove neusporedive moći.

158
Vojska majmuna je bila toliko opsežna da je, da bi mogao opisati njene razmjere, Sarana
najprije trebao objasniti vedski sustav brojanja. Objasnio je da je 100,000 jedan lakh, 100
lakha je jdnako jednom croru, 1 lakh crora zove se sanku, a jedan lakh sanku naziva se maha-
sanku;jedan lakh maha-sankua zove se vrnda, a jedan lakh vrnda zove se padma, dok je
jednom lakhu padma jednaka maha-padma; jedan lakh maha-padmi naziva se kharva, jedan
lakh kharva je maha kharva; jedan lakh maha-kharvi zove se samudra, jedan lakh samudra je
jedna ogha; jedan lakh ogha naziva se mahaugha. Sarana je potom objasnio da se Ramina
vojska sastoji od najmanje 100 crora mahaugha vojnika.

Gledajući Ramu, Lakšmana i druge heroje majmune, Ravana se razbjesnio. Šuka i Sarana su
pognuli glave, a Ravana ih je oštro izgrdio: “Vi biste trebali biti moji ministri, a ustvari
nemate pojma o politici i veličate neprijatelja. Vaš je govor nadasve neugodan. Zaista sam
jako sretan što sam uspio zadržati vlast tako dugo kad me savjetuju takve budalaste neznalice
poput vas. Kako možete govoriti tako budalasto? Zar se ne bojite smrti? Samo me sjećanje na
vašu prijašnju službu sprijačava da vas odmah ne ubijem!”

Šuka i Sarana su se posramili kad ih je Ravana na taj način prekorio. Nadajući se umiriti svog
gospodara uzvikoše: “O kralju, neka pobjeda bude tvoja!”, a onda odoše.

Ravana je naredio Mahodari da dovede još uhoda. Ubrzo nakon toga stigli su Šardula i drugi,
izgovarajući blagoslove za Ravaninu pobjedu. Ravana je naredio uhodama da saznaju
neprijateljev plan. Onda su uhode obišle oko Ravane te se došuljali do mjesta gdje su se Rama
i majmuni ulogorili.

Iako su se uhode prerušili u majmune, Vibhišana je slakoćom prepoznao da su oni Rakšase te

ih je uhitio. Onda su ih okružili majmuni i žestoko ih istukli. Međutim, kada je Rama saznao
za njihovo jadno stanje mislostivo je naredio da se i oni oslobode.

Vrativši se na Lanku u omamljenu stanju, Šardula i njegovi ljudi došli su pred Ravanu te ga
izvjestili: “Neprijateljska vojska majmuna se sada ulogorila blizu Planine Suvela. Nemoguće
ih je uhoditi. Samo nekoliko trenutaka nakon našeg dolska, Vibhišana nas je uhvatio i onda su
nas majmuni pretukli. Samo smo Raminom milošću oslobođeni da bi se mogli vratiti ovamo.
O kralju, čini se da Rama ne samo da može uništiti Lanku već i cijelu kozmičku
manifestaciju. Ili moraš vratiti Situ ili se smjesta pripremiti na borbu s Raminom vojskom
prije no što oni stignu do Lankinih obrambenih zidova.”

Ravana je na trenutak razmislio o Šardulinim riječima, a onda je izjavio:” Nikada, ni pod

kakvim uvjetima, neću vratiti Situ!”

Ravana je zatražio savjet od svojih okupljenih ministara. Naposljetku se povukao u svoje

privatne sobe i pozvao Vidyujjihvu, Raksasu koji je bio vješti mađioničar. Ravana mu reče: “
Želim da stvoriš iluzornu Raminu glavu i savršenu imitaciju Njegova luka i strijela. Otići ću
sada u ašoka gaj vidjeti Situ. Ti me slijedi, ali ostani skriven. Kada te pozovem, donesi svoje
čarobne tvorevine.”

Ravana je otišao u ašoka šumarak u želji da vidi Situ. Došao je pred ustrašenu kći kralja
Janake te objavio: “ Ramu je ubio moj vojskovođa. Odbaci svoju tvrdoglavost i postani moja
ljubljena kraljica. Ispričat ću ti kako se to dogodilo:Kada je Rama prešao ocean, spustila se

159
noć i umorni Rama, Lakšmana i vojnici majmuni zaspali su na obali Lanke. Obavijeni tamom,
veliki su Rakšase junaci otišli tamo i počeli ih sve ubijati. Prahasta je odsjekao Raminu glavu
dok je On čvrsto spavao, aubijeni su i Lakšmana, Hanumna i drugi glavni majmuni, a ostali su
u strahu pobjegli. O plemenita djevo, donio sam ti ovamo odrubljenu Raminu glavu samo da
dokažem da ti govorim istinu.”

Ravana je zatim naredio Rakšasi stražaricama da pozovu Vidyujjihvu. Onda se pojavio

čarobnjak noseći iluzornu Raminu glavu skupa s Njegovim lukom i strijelama. Rava zatim
reče Siti:”Pogledaj! To je okrvavljena glava tvoga muža!”

Okrenuvši se zatim Vidyujjihvi Ravana reče:”Pokaži Siti Raminu odrubljenu glavu! Neka vidi
ostatke svog smrtnog muža!”

Vidyujjihva je položio iluzornu glavu do Sitinih stopala i žurno otišao. Ravana je zatim uzeo
Ramin iluzorni luk i strijele i bacio ih prema Siti govoreći:” Pokori mi se sada, jer nemaš
nikakve druge nade!”

Lažna odsječena glava imala je crte lica baš kao i Ramina. Kada je Sita to ugledala, bolno je
zaplakala:” O Kaikeyi, ovo je rezultat tvojih zlih planova. Sada ti se ispunilo ono što si
željela. Mora da si jako sretna!”

Grčevito plačići, Sita je pala na tlo poput tropskog drveta banana kojeg je iščupao snažan
vjetar. Ubrzo se osvjestila te je sjela na tlo pored iluzorne glave jadikujući: “ O Rama! Bez
tebe postala sam udovica. Mojem životu došao je kraj! Kakva bi veća nesreća mogla snaći
ženu od smrti njena muža prije njene vlastite smrti? Alas! Ja sam najniža od žena jer sam ja
uzrokovala smrt svojega muža. Jedino zbog mene, On je prešao ocean, samo da bi umro bez
imalo borbe! Kad me je oženio Rama nije znao da je oženio Svoju vlastitu smrt. Zasigurno
sam u prošlom životu osujetila brak nekoj djevojci. Zato sada u ovom životu ispaštam! O
Rama! Zar si otišao na drugi svijet bez mene?”

Sita zatim reče Ravani:” Molim te odvedi me do mjesta gdje leži Ramino tijelo. Kada onda
položim svoje tijelo na Njegovo možeš me ubiti tako da dostignem isto odredište koje je i moj
muž dostigao.”

Upravo u tom trenutku stigao je glasnik obavjestti Ravanu da ga Prahasta hitno treba na
sastanku njegovih ministara. Čim je Ravana otišao, lažna su glava i luk nestali Siti s vidika.

Ušavši na skup, Ravana je odmah naredio Rakšasama da se mobiliziraju za bitku. Bez daljnje
rasprave započeli su pripreme za rat.

U međuvremenu je Sarama, Vibhisanina supruga došla utješiti Situ. Sarama joj je već na
Ravanin poticaj pomagala, jer on nije htio da Sita zbog tuge prerano premine.

Sarama reče: “Krila sam se iza obližnjeg grma i čula sve što ti je Ravan rekao. Uvjeravam te
da Rama nije mrtav. Glava koju si vidjela stvorio je Rakšasa čarobnjak svojim trikovima.
Ustvari, Rama je stigao na Lanku skupa s Lakšmanom i vojskom majmuna. Sada se spremaju
napasti Ravanu. Zbog toga je Ravana tako uznemireno otišao odavde. On zna da ne može
pobijediti Ramu i junake majmune koje On štiti. Čak i odavde čujem Rakšase kako se

160
pripremaju. Ubrzo će započeti veliki rat između dvije vojske. Ne brini, Sita, jer Rama će bez
sumnje poraziti Ravanu. Ako želiš Rami nešto poručiti, ja Mu mogu prenijeti tvoju poruku.”

Siti je bilo veliko olakšanje čuti Saramino uvjeravanje. Zamolila ju je:” O Sarama, molim te
pokušaj saznati Ravanine planove. Namjerava li se boriti s Ramom ili će me vratiti Rami?”

Sarama je izašla i skrivajući se načula je Ravanin razgovor sa svojim ministrima. Vratila se do

Site te ju izvijestila:”Dok sam slušala mnogo je je Ravaninih starijih ministara savjetovalo
Ravani da te vrati Rami, opisujuću neograničenu moć Rame i Lakšmana. Čak ga je i
Ravanina majka molila da sklopi mir s Ramom.

“Ravana je, međutim ostao tvrd i nepopustljiv. Stoga je moj zaključak da će te se odreći samo
kad umre. Čak i dok se sastanak odvijao, Ravana je mogao čuti zvuk školjki, bubnjeva
igalamu majmuna. Onda je Malyavan, Ravanin djed po majci, rekao:”Mudar se kralj nikada
ne bori s neprijateljem čija je snaga veća. Stoga ti savjetujem da vratiš Situ Rami i uspostaviš
mirne odnose s Njim. Inače, O Ravana, budi siguran, da će vrlina, u obliku neprijatelja,
pokoriti tvoje zlo.

“ “Budući da si mučio velike rsije, moć njihovih strogosti sada je usmjerena prema tvom
uništenju. Štoviše, blagoslovi koje si primio od Gospodina Brahme nisu ti dali imunitet od
smrti iz ruku ljudskih bića ili majmuna. Trabo bi pažljivo razmotriti u kakvu se opasnom
položaju sada nalaziš.

“Dragi moj unuče, trebao bi ozbiljno shvatiti moj savjet, jer su već postali vidljivi mnogi
nepovoljni znaci koji predskazuju Lankino uništenje. Oblaci liju pljuskove vruće krvi. Našim
su konjima i slonovima oči pune suza, a životinje lešinari slobodno ulaze u Lankine vrtove
zloslutno se glasajući. U svojim snovima građani vide crne žene žutih zubi kako pljačkaju
njihove kuće i stojeći pred njima smiju im se. Psi jedu žrtvene ponude, a različite životinjske
vrste međusobno se pare. Viđeno je utjelovljeno vrijeme kako u golemom crnom obliku
obrijane glave svakog jutra i večeri zuri u sve kuće na Lanki.

“O Ravana, mislim da je Rama Osobno Gospodin Višnu koji se pojavio u ljudskom obliku.
Trebaš smjesta poći k Njemu i predati Mu se i osloboditi se ove prijeteće nesreće.”

„Sarama nastavi: “Ravana nije mogao prihvatiti ovaj dobar savjet. Umjesto toga, ljutito je
odgovorio:”Ti si nitkov koji staješ na neprijateljevu stranu! Gorljivo slaviš Ramine moći, ali
što misliš o meni? Sigurno slaviš neprijatelja zato što mi zavidiš ili zato što su te pridobili na
drugu stranu. Možda Ga se bojiš. Uvjeravam te da će uskoro biti svjedokom Ramine smrti u
mojim rukama.”

“Malyavan je neko vrijeme šutio. Onda se, odavši kralju poštovanje, povukao u svoje odaje.
Ravana je zatim izvršio pripreme za obranu Lanke. Postavio je Prahastu na istočne dveri,
Mahaparsvu i Mahodaru na južne dveri, Indrajita na zapadne dveri, Šuku, Saranu i sebe na
sjeverne dveri, a Virupaksu u središte grada. Onda je kralj otpustio svoje ministre te se
povukao u unutrašnjost svoje palače.”

Sunce je već zalazilo kada su se Rama, Lakšmana i vođe majmuna popeli na vrh planine
Suvela da tamo prenoće. S vrha planine imali su dobar pogled na Lanku iako se već spustila
tama. Zbog bezbrojnih treperavih svjetala grad je izgledao kao da je načas sišao s neba. Vođe

161
Ramine vojske mogli su također vidjeti da su se vojnici Rakšasae spremili za predstojeću
borbu.

Slijedećeg jutra svi su se zapanjili kada su ugledali rajski grad pun nizova rascvjetalih vrtova
ispunjenih nebeskim drvećem i pticama pjevicama. Lanka je bila prekrasno smještena na
ravnome vrhu Planine Trikuta koja je bila veličine stotinu puta stotinu yojana. Zidine grada
omeđivale su područje veliko dvadeset puta dvadeset yojana, au središtu je stajala
veličanstvena Ravanina palača koju je držalo 1,000 stupova.

Dok je promatrao grad uvažavajući njene divote, Rama je ugledao Ravanu visoko na vrhu
sjevernih dveri sa baldahinom iznad glave, a sluge su ga lepezama hladili.

Sugriva je naredio brojnim majmunima ispred sebe koji su skakutali s jednog na drugi
planinski vrh, da zaposjednu vanjeske Lankine vrtove. Odjednom je i on spazio Ravanu. Tako
je Sugriva naglo skočio s vrha Planine sve do mjesta gdje je Rakšasa kralj sjedio na vrhu
sjevernih dveri. Zureći u Ravanu s velikim prezirom, Sugriva je izjavio:”Ja sam sluga
Gospodina Rame i ubit ću te još ovoga dana!”

Sugriva se bacio na Ravanu, istodobno mu srušivši krunu. Iznenađeni je Rakšasa kralj onda
zgrabio Sugrivu i na sličan mu način prijeteći bacio Sugrivu na tlo. Međutim, Sugriva je poput
gumene loptice odmah odskočio natrag na noge i uzvratio opasavši Ravanu i silovito ga
srušivši na tlo. Uslijedio je oštar hrvački dvoboj tijekom kojega su dva junaka grebala jedan
drugoga svojim noktima te su ih oblili krv i znoj.

Nakon što su se već dugo udarali pesnicama i rukama, i hrvali se, Sugriva i Ravana su pali s
dveri na tlo na područje između zida međaša i opkopa. Onda su se, skočivši na noge, dva
kralja nastavila boriti upotrijebivši svo svoje znanje o hrvanju. Naposljetku, kada je Ravana
shvatio da ne može poraziti Sugrivu pukom tjelesnom snagom, prizvao je svoje mistične
moći. Shvativši to, Sugriva je odlučio napustiti borbu. Skočio je u zrak i odmah se vratio na
mjesto na kojem je bio Rama.

Sugriva je bio presretan što je izveo takvo junačko djelo, a njegovi sljedbenici su uzvratili
uzbuđeno skačući. Zagrlivši Sugrivu s ljubavlju, Rama ga je blago prekorio
govoreći:”Budalasto li to izveo jer si se usudio učiniti nešto bez Mog odobrenja. Osim toga,
kralj nikada ne bi trebao tako riskirati jer je vladareva smrt velika nesreća za cijeli narod. O
Sugriva, da te je Ravana ubio, uzvratio bih mu tako što bih ubio i ja njega. Onda bih ustoličio
Vibhišanu na prijestolje Lanke, Bharatu na prijestolje u Ayodhyi, a Ja bih okončao svoj
vlastiti život jer sam dopustio da te ubiju u Mom prisustvu.

Sugriva odgovori: “Kad sam ugledao tog nitkova Ravanu, Sitinog otmičara, jednostavno ga
nisam mogao ignorirati!”

Rama reče:” Bez obzira na sve, hrabro si pokazao svoje junaštvo i svi su vojnici majmuni
potaknuti tvojim neustrašivim primjerom.”

Okrenuvši se prema Lakšmanu, Rama je rekao:”Po različitim znakovima koje vidim, mogu
shvatiti da će ubrzo doći do velikog uništenja, pokolja vodećih majmuna, medvjeda i Rakšasa.
Smjesta napadnimo Lanku!”

162
Rama se spustio s Planine Suvela da ponovno promotri Svoju vojsku. Onda je započeo Svoj
pohod na Lanku, s lukom u ruci, dok su Ga majmuni slijedili čupajući drveće i planinske
vrhove. Ubrzo su potom stigli do gradskih bedema te je Rama utaborio Svoju vojsku ispred
sjevernih dveri. Nila je zauzeo položaj ispred istočnih dveri, Angada na južnim dverima, a
Hanuman ispred zapadnih dveri. Sugriva je smjestio svoju vojsku između sjevernih i zapadnih
dveri. Tako su majmuni potpuno opkolili gradske zidine očekujući borbu.

Rakšasa su vojnici bili zapanjeni kad su ugledali naizgled neograničen broj majmuna koji su
okružili grad. S oružjem u ruci, vođe su ustrašeno pojurili u Ravaninu palaču da ga obavijeste
kako su majmuni opkolili grad. Ravana je brzo otišao do balkona da osobno razmotri
situaciju. Vidjevši kako je cijela zemlja do Lanke posmeđila prekrivena mnoštvom majmuna,
Rakšasa kralj je bio čudom pogođen. Dugo je vremena Ravana nepomično stajao, zureći u
Ramu pitajući se što bi slijedeće trebalo učiniti.

Rama je onda naredio Angadi da prenese Ravani poruku. Angada je brzo doskočio do Ravane
koji je sjedio na vrhu sjevernih dveri okružen svojim ministrima. Neznatno udaljen od Ravane
Angada objavi:” Moje ime je Angada, nećak sam kralju Sugrivi i prijestolonasljednik u
Kiškindhyi. Došao sam ovamo kao Ramin glasnik s ovom porukom:”O Kralju Rakšasa, sad
kad su sve tvoje pobožne zasluge potrošene, ubit ću te zbog svih strahota koje si počinio
rišijima. Ako mi se smjesta ne predaš, oslobodit ću cijeli svijet od Rakšasa. Ili Mi se pokori ili
dođi pred Mene da te pročistim kišom Svojih smrtonosnih strijela. Ako ne želiš vratiti Situ i
pokloniti se predamnom, onda ti savjetujem da još jednom dobro promotriš Lanku jer će ti to
biti zadnji put.””

Goreći od bijesa, Ravana je naredio svojim ministrima da ubiju Angadu. Angada je dopustio
četvorici Rakšasa da ga zgrabe jer je želio pokazati svoju moć. Onda je odjednom skočio na
vrh Ravanine palače, noseći uvis četvoricu Rakšasa koji su ščepali njegove ruke. Siloviti
Angadin skok stresao je Rakšase i oni su naglo pali na tlo do Ravaninih stopala. Angada je
onda silovito udario nogom krov Ravanine palače tako da je propao vrh kupole, a Ravana je
to samo bespomoćno promatrao. Uzrujavši tako Rakšasa kralja, Angada je glasno urliknuo i
vratio se Rami. Vidjevši Angadinu snagu, Ravana je naslutio svoje uništenje te je počeo
uzdisati.

Još je jednom Rama pomislio na Situ te je tako naredio Svojoj vojsci:” Sredite te Rakšase po
kratkom postupku!”

Majmuni jednoglasno uzvikoše:” Sva pobjeda Rami i Lakšmanu!”, a njihovi glasovi

odzvanjali su Lankom. Potom su se majmuni počeli penjati po obrambenim zidovima, te ih
razbijati drvećem i stijenjem. Ravana je onda naredio svojim trupama da brzo krenu prema
njima i tako je započela oštra borba praćena strašnim urlicima.

Rakšase su napali majmune svojim toljagama i drugim oružjem, a majmuni su im uzvraćali

drvećem , kamenjem i svojim čeljustima i zubima. Majmuni nisu bili prikladno opremljeni za
borbu s Rakšasa vojnicima, jer su Ravanini vojnici imali profinjeno oružje, a majmuni su
mogli bacati samo kamenje, planinske vrhove i drveće. Samo su Gospodin Ramaćandra i
Lakšmana odapinjali nešto strijela. Ali kako je majka Sita proklela Ravanine vojnike,
majmuni su ih uspijevali ubijati gađajući ih samo kamenjem i drvećem.

163
Smješteni na vrhu Lankinih obrambenih zidova, Rakšase su svojim oružjem pogodili mnoge
majmune, a ostali su majmuni skakali i vukli Rakšase na tlo, tako da je zemlja postala mulj
mesa i krvi. Dok se Hanuman borio s Jambumalijem, Angada s Indrajitom, Nila s
Nikumbhom, a Sugriva s Praghasom, rijeke krvi koje su nastale u pokolju, odnosile su ubijene
ratnike.

Indrajit je opalio Angadu svojim buzdovanom kojeg je onda princ spretno zgrabio iz
Rakšasinih ruku i njime mu razbio kočiju. Jambumali ja proboo Hanumana svojim kopljem,
ali onda je Vayuov sin skočio u Rakšasinu kočiju i ubio ga silovito ga udarivši svojim
dlanom. Nikumbha je pogodio Nilu mnoštvom strijela, ali je majmun junak ipak uspio
odrubiti Rakšasinu glavu kotačem njegove slomljene kočije. Rama, Sugriva i Nala ubili su
mnogobrojne druge Rakšase te je junačka majmunska vojska nanijela neprijatelju teške
gubitke. Za vrijeme oštre borbe moglo se vidjeti kako obezglavljena trupla Rakšasa i
majmuna posvuda lete doprinoseći sablaznom prizoru borbe.

Kada se najzad spustila noć, majmuni su zapitkivali one oko sebe:”Jesi li ti majmun?” Kada
su našli nekog neprijatelja majmuni su ga napali smrtonosnim poletom. Za vrijeme bitke obje
su strane doživjele teške gubitke.

Iako su Rakšase bili lakše vidljivi zbog svojih zlatnih oklopa, u njihovoj je prirodi bilo da
noću ožive. Tako su u mraku horde Rakšasa s velikim poletom najednom napale Ramu,
glasno urličući i stvarajući bučan zvuk. Dok Mu je divovski majmun Golangula pomagao s
jedne strane, a Jambavanov brat Dhumra s druge, Rama je pogodio Mahaparšvu, Mahodaru,
Šuku, Šaranu i još dvojicu Rakšasa sa šest zlatnih strijela koje su jasno osvijetlile noć.
Šestorica Rakšasa pobjegli su u strahu za svoje živote, a onda je Angada razmrskao
Indrajitovu kočiju i ubio njegovog vozača. Indrajit, koji je također bio ranjen, napustio je
svoju razbijenu kočiju i nestao s vidika dok su polubogovi i rišiji slavili majmunskog princa
sa svojih položaja na nebu.

Ostavši nevidljiv na nebu, razjareni je Indrajit bacao strijele koje su se pretvarale u zmije.
Zbog blagoslova kojeg mu je dao Gospodin Brahma, zmijolike su strijele istog časa vrlo
čvrsto svezale Ramu i Lakšmana. Nemogavši se pomaknuti zbog Indrajitovih zmijolikih
strijela, Rama i Lakšmana su poslali desetoricu najvažnijih majmuna predvođenih Angadom,
Nilom i Hanumanom da potraže Indrajita. Međutim, kada su majnuni skočili u zrak, tražeći u
svim smjerovima, nevidljivi ih je Indrajit pogodio bezbrojnim strijelama. U isto vrijeme
obasuo je Ramu i Lakšmana s toliko mnogo strijela da je iz rana kojima su Njihova tijela bila
potpuno prekrivena, teklo puno krvi. Indrajit objavi:” O Rama i Lakšmana, čak me niti Indra
ne može vidjeti, a kamoli netko drugi. Sada će mi pružiti veliko zadovoljstvo poslati vas
obojicu u Yamarajino prebivalište beskrajnom bujicom svojih oštrih strijela.”

Kako je Indrajit nastavio napadati Ramu i Lakšmana, Oni su postali prekriveni ranama. Na
Njihovim tijelima nije bilo dovoljno velikog mjesta koje nije bilo pogođeno strijelom da se
na njega položi prst. Naposljetku je Rami pao luk iz ruku, a On se srušio na tlo obliven
Vlastitom krvlju. Lakšmana se također onesvijestio bez ikakve nade da će preživjeti. Vidjevši
taj strašan prizor, majmuni su klonuli duhom očiju punih suza. Kad su se vođe majmuna
okupili oko Rame i Lakšmana, Indrajit je razglasio svojim pratiocima: ”Dva su moćna brata
postali žrtve mojih čarobnih zmijolikih strijela koje je prožela moć Gospodina Brahme. Sada
čak ni Indra ni svi polubogovi ne bi mogli spasiti Ramu i Lakšmana.”

164
Oživljeni Rakšase tada povikoše: “Rama je mrtav! Indrajit Ih je sam ubio!” Uvjereni da su
Rama i Lakšmana sada mrtvi, Indrajit je otišao u Ravaninu palaču opijen svojom prividnom
pobjedom.

Sugriva i Vibhišana su onda došli do mjesta gdje su Rama i Lakšmana nepomično stajali. Bili
su okupani Svojom vlastitom krvi i jedva su disali. Sugrivu je posebno boljelo vidjeti dva
brata potpuno zapletena u mrežu zmijolikih strijela koje su Ih prekrile te se Vibhišana
posebno potrudio da ga utješi. Dok je brisao suze u Sugrivinim očima, rekao je:”O kralju,
znam da Rama i Lakšmana mogu biti oživljeni. Smiri se, jer Oni neće umrijeti. Molim te
pažljivo čuvaj Ramu dok ja okupim vojsku i vratim majmunima samopouzdanje.”

Dok su najistaknutiji majmuni čuvali Ramu i Lakšmana, Indrajit je otišao do Ravane i

ponosno ga izvjestio o svojoj prividnoj pobjedi. Kada je Ravana čuo da su Rama i Lakšmana
ubijeni skočio je na noge i s ljubavlju zagrlio svog sina, govoreći:”Dragi moj dječače, kako si
izvršio to najteže djelo? Sve mi ispričaj!”

Indrajit odgovori:” Cijelo vrijeme nevidljiv na nebu najprije sam svojim zmijolikim strijelama
svezao Ramu i Lakšmana. Potom sam Ih izrešetao bezbrojnim oštrim strijelama. Oni sada
beživotno leže na tlu, a majmunski ratnici odustaju od borbe u beznađu.”

Smatrajući Ramu i Lakšmana mrtvima Ravana je odbacio sav strah i tjeskobu. Otpustio je
Indrajita te pozvao Rakšasice koje su čuvale Situ. Siguran da će mu se Sita sada predati,
Ravana radosno reče:”Ramu i Lakšmana je ubio moj sin, Indrajit, kojemu nema premca.
Želim da odmah prenesete ovu vijest Siti. Povezite ju Pušpaka kočijom da osobno vidi kako
je njen suprug ubijen na bojnome polju.” Kada je raspustio Rakšasice, Ravana je naredio da se
vijest o Indrajitovoj pobjedi proširi cijelom Lankom na zadovoljstvo građana.

Kada su Rakšasice obavijestile Situ o Raminoj smrti, ona se odmah srušila na tlo. Grčevito je
plakala bez kontrole, potpuno savladana šokom i boli. Rakšasi su joj pomogle da se popne na
Pušpaka kočiju i u trenu su uzletjeli visoko na nebo.

Dok je letjela ponad bojnog polja, Sita je mogla vidjeti mnoštvo ubijenih majmuna i Rakšasa.
Onda je odjednom ugledala Ramu i Lakšmana kako leže na tlu okruženi ožalošćenim
majmunima. Dok je Sita slušala Rakšasice kako se raduju, gledala je Ramino tijelo obavijeno
mrežom strijela, Njegov luk koji je ležao pokraj Njega te nije mogla obuzdati svoju tugu.
Glasno jaučući, Sita je počela jadikovati:” Jednom davno, učeni brahmane, učitelji astrologije
i gledanja u dlan, svi su me uvjeravali:”O sretna Princezo, imat ćeš sinove i nikada nećeš
patiti kao udovica. U budućnosti ćeš postati kraljica glasovitog kralja koji će izvršiti mnoga
velika žrtvovanja.” Sada kada je Rama mrtav shvaćam da su svi oni prevaranti i lažljivci.

“Brahmane su me uvjeravali u moju dobru sreću, opisujući moje povoljne tjelesne osobine.
Rekoše:”O princezo, imaš sjajnu tamnu kosu, a tvoje su obrve zaobljene i odvojene. Tvoji
čvrsto priljubljeni zubi su jednaki, a među tvojim ružičastim prstima na rukama i nogama
nema razmaka. Tvoja su bedra zaobljena, lijepa oblika i bez dlačica, a bujne grudi dotiču
jedna drugu. Tvoj je pupak dubok, tvoja je koža meka, a put svjetla i sjajna. Kad hodaš svi
tvoji nožni prsti dotiču tlo, a tvoji su tabani obilježeni povoljnim oznakama lotosovog cvijeta
koje označuju uzvišeno kraljevsko rođenje. U kombinaciji s tvojim očima koje su oblika
lotosovih latica, i nježnim osmijehom, svi ti simptomi pokazuju da te očekuje osobito dobra
sreća.””

165
Sita zaplače:”Od kakve su koristi svi ti povoljni znaci sad kad je moj suprug mrtav? Bez
Rame došao je kraj svoj mojoj dobroj sreći!”

Trijata je onda prišla Siti, rekavši:”O princezo, možeš biti sigurna da Rama i Lakšmana nisu
mrtvi jer ova nebeska kočija ne bi nosila udovicu. Pogledaj dolje, jer iako su majmuni
zbunjeni oni i dalje čuvaju Ramu i Lakšmana. Zašto bi Ih čuvali ako su mrtvi? Čak i odavde
vidim da je sjaj još uvijek na licima Rame i Lakšmana. Stoga, Sita, neomoj dopustiti da te
obuzme nepotrebna žalost. Sigurno je da je tvoj muž još uvijek živ.”

Situ su malo ohrabrile Trijatine riječi, te su je onda otpratile do ašoka šumarka. No, bez
obzira, dok je mislila na očajno stanje svoga supruga, Sita se opet prepustila žalovanju i očaju.

Sušena odgovori: “Davno, davno prije, za vrijeme velikog rata između polubogova i demona,
demoni su ubili mnogo nebesnika uz pomoć svojih mističnih iluzija. Brihaspati je međutim,
oživio sve ubijene polubogove pomoću mantri i posebnog medicinskog ljekovitog bilja.
Predlažem da Panasa i Sampati odu do oceana mlijeka jer oni poznaju to ljekovito bilje koje
je poznato kao Sanjivana – karani i Visalya. Sanjivana-karani, koju je stvorio sam Gospodin
Brahma može oživjeti osobu koja je gotovo mrtva. Slično tome, Visalya trenutačno liječi sve
rane nastale ubodom strijela. To se ljekovito bilje može naći na Planinama Candra i Drona
koje se izdižu nasred Oceana mlijeka otkada su ga mućkali da proizvedu nektar. Najbolje je
da ide Hanumna jer on može najbrže putovati.”

Dok je Sušena govorio počeo je puhati oštar vjetar, noseći guste oblake i bljeskove munja.
More su uzburkali nabujali valovi, planine su se počele tresti, a visoko se drveće rušilo. Svi su
gledali unaokolo, pitajući se zašto se to dešava, te su vidjeli da uznemirenje stvara let
divovske ptice koja je dolazila prema njima.

To je bio Garuda, orao nosač Gospodina Višnua. Kad su ga ugledale, zmijolike strijele
kojima su bili vezani Rama i Lakšmana smjesta su pobjegle. Garuda je onda došao i obrisao
svojim rukama Ramino i Lakšmanino lice. Samim njegovim dodirom Njihova su tijela počela
sjajiti i postala dvostruko snažnija. Garuda je podigao Ramu i s ljubavlju Ga zagrlio. Jako
sretan, Rama reče: “ Obojica smo ti vječni dužnici. Ako misliš da zavređujemo, molim te
razotkrij Nam tko si.”

Divovska ptica odgovori: “ Ja sam Tvoj vječni sluga, Garuda, Vinatin sin. Nitko Te od
polubogova, predvođenih Indrom, nije mogao osloboditi okova Indrajitinih zmijolikih strijela.
Te su zmije sinovi Kadru, a mističnim moćima koje je Brahma dao Indrajitu pretvorene su u
strijele. Došao sam ovamo samo da ih otjeram jer su zmije prirodno moja hrana i uvijek me se
boje. Dragi moj Gospodine, moraš biti pažljiv kad se boriš s Rakšasama. Oni su vrlo
prepredeni, dok su junaci poput Tebe uvijek pošteni. Sada bih se želio oprostiti. Prije no što
odem, htio bih Te uvjeriti da ćeš izaći kao pobjednik i vratiti Svoju voljenu suprugu Situ.”

Garuda je onda obišao oko Rame, ponovno Ga zagrlio te se vinuo u nebesa. Vidjevši da su se
Rama i Lakšmana oporavili od Svojih rana, majmuni su skakali od radosti. U svom
oduševljenju udarali su o bubnjeve, udarali svojim repovima i rikali poput lavova tako
načinivši veliku graju. Onda su se, sakupivši drveće i veliko kamenje ponovno spremili da
nastave borbu.

166
Čuvši radosno urlikanje majmuna, Ravana je posumnjao da su Rama i Lakšmana oživjeli. Da
bi bio siguran, naredio je svojim Rakšasasa da otkriju zašto se majmuni razmeću. Kad su se
popeli na obrambene zidove, Rakšase su vidjeli da su Rama i Lakšmana živi i da su dobro.
Ustrašeni, sjurili su se da Ravani otkriju novosti. Tako potvrđenih sumnji, Ravanu je opet
obuzela velika tjeskoba, a lice mu je problijedilo. Prepun bijesa, naredio je velikom Rakšasa
ratniku Dhumrakši da pođe smjesta napasti Ramu.

Nakon što je brzo skupio svoju vojsku za rat, Dhumrakša se popeo na svoju kočiju koju su
vukli magarci. Robustno se smijući otkrivajući veliki ponos, uputio se prema zapadnim
dverima gdje je Hanuman zauzeo položaj.

Dok je Dhumrakša jurio Lankinim ulicama, veliki je strvinar sletio na stražnji dio njegove
kočije, a druge su se mesožderske životinje posjele na stup njegova stijega. Najednom mu je
netko na put bacio obezglavljeno truplo, a oblaci su počeli lijevati kišu pomiješanu s krvlju.
Dhumrakša se jako uznemirio tim zloslutnim znacima, a neki su se Rakšasa vojnici čak i
onesvijestili. No, ipak, Dhumrakša je hrabro prilazio ratnicima majmunima koji su svi bili
željni borbe.

Uslijedila je žestoka bitka u kojoj je ubijeno mnogo Rakšasa i majmuna. Majmuni su Rakšase
gađali golemim stijenjem i drvećem, i trgali ih oštrim zubima i noktima. Naposljetku se
Rakšasa vojska uplašila i razbježala jer su majmuni bili nadmoćniji.

To je Dhumrakšu tako razbjesnilo da je počeo tako silovito pustošiti ratnike majmune da su i

oni počeli užasnuto bježati. Hanuman se razbjesnio. Podigao je veliku stijenu, snažno ju
zavitlao i bacio na Dhumrakšinu kočiju razbivši je u komadiće. Rakšasa se junak spasio
skočivši na tlo dok je Hanuman i dalje divljao. Uhvativši planinski vrh Hanuman je pojurio
prema Dhumrakši. Rakšasa se također približio da sačeka Hanumana, hitro ga udarivši
svojom toljagom po glavi. Ali Hanuman nije mario za udarac. Zavitlao je planinski vrh na
Dhumrakšinu glavu. Vrh je razmrskao Rakšasine udove i on se srušio mrtav.

Dhumrakšina je vojska pobjegla natrag u utočište Lanke, natjeravši razbješnjelog Ravanu da u

borbu pošalje Vajradamstru. Veliki je Rakšasa junak poveo svoju vojsku prema južnim
dverima gdje se smjestio Angada. Na putu je opazio kišu meteora koji su prelijetali nebom, te
divlje šakalice koje su rigale vatru. Uprkos tome, Vajradamstra je skupio hrabrost i ubacio se
u bitku. Angada je uzvratio posebno žestoko. Tukao je Rakšasa vojnike iščupanim drvećem te
se cijela vojska razbježala, a general je bespomoćno promatrao.

Razjareni se Vajradamstra osvetio ubivši bezbrojne neprijateljske vojnike svojim strijelama

natjeravši majmune da potraže Angadino utočište. Kad je Valijev sin krenuo da se izravno
suoči s Vajradamstrom Rakšasa junak je odapeo 100,000 strijela koje su okupale Angadu
njegovom vlastitom krvlju.

Angada je uzvratio udarac zavitlavši i bacivši veliko stablo, ali ga je Vajradamstra s lakoćom
sasjekao u komadiće. Onda je, glasno ričući, Angada bacio ogromnu planinsku liticu
natjeravši Vajradamstru da skoči kako bi se spasio jer mu se kočija razmrskala. Iskoristivši
priliku, Angada je tada brzo dohvatio drugu golemu masu kamenja te ju razbio o
Vajradamstrinu glavu. Rakšasa se onesviješćen srušio na tlo bljuvajući krv i stisnušvi
buzdovan uz prsa.

167
Vajradamstra se međutim brzo osvijestio. Došavši pred Angadu silovito je svojom toljagom
udario vođu majmuna u prsa. Potom su dva ratnika počela jedan drugoga udarati svojim
pesnicama. Kako su se postepeno umorili, krv je počela teći iz njihovih ustiju. Onda je nakon
kratka zatišja Angada iščupao jedno stablo, a Vajradamstra je uzeo svoj mač i štit. Međutim,
nakon kratke borbe, oba su junaka pala na koljena od iscrpljenosti. Iskoristivšitu priliku
Angada je brzo skupio svu svoju snagu. Naglo je istrgnuo Vajradamstrin mač i odsjekao
Rakšasinu glavu. Vidjevši da im je general ubijen, preostali iz Rakšasa vojske ustrašeno su se
povukli na Lanku.

Ravana je onda pozvao velikog Rakšasa junaka Akampanu, rekavši mu:”Ti vješto rukuješ
svim oružjem i nema nikog tko se gorljivije želi boriti od tebe.Kreni sada i istrijebi vojsku
majmuna. Svrši s Ramom i Lakšmanom jednom zauvijek!”

Dok se Akampana približavao bojnome polju lijevo mu se oko počelo grčevito trzati, glas mu
je promukao, a konji su se pokunjili. Zanemarujući te zle znakove, Akampana je krenuo s
najboljim Rakšasa ratnicima koji su nosili toljage, mačeve, koplja, sjekire i lukove.

U strašnoj borbi koja je uslijedila prašina koju su podigle suprotstavljene vojske postala je
tako gusta da je teško bilo razaznati prijatelje od neprijatelja. Majmuni su počeli ubijati
majmune, a Rakšase druge Rakšase. Mainda, Dvivida, Nala i Kumuda razbacali su po
bojnome polju bezbrojna krvlju zamrljana Rakšasa tijela, a razbješnjeli je Akampana uzvratio
potjeravši u bijeg vojsku majmuna kišom strijela. Vidjevši kako su se redovi majmuna
raspršili poput oblaka na vjetru, Hanuman je prišao Akampani dok su ga drugi štitili s leđa.

Akampana je odapeo kišu strijela, ali Hanuman se samo smijao i otkinuo golemu liticu s vrha
planine. Pojurio je prema Akampani vitlajući ogromnu količinu kamenja jednom rukom i
ričući. Rakšasa je general s lakoćom razbio stijenu svojim strijelama. Hanuman je gorio od
bijesa te je iščupao veliko banyanovo stablo i pojurio prema Akampani.

Ugledavši Hanumana tako bijesnog kako im razbija kočije i drveće ispred sebe, Rakšasa su
vojnici počeli bježati. Akampana se međutim nije micao. Dok je Hanuman i dalje jurio prema
njemu, Rakšasa ga je pogodio sa četrnaest strijela. Ni to nije Hanumana pokolebalo. Hanuman
se približio i razbio ogromno stablo o njegovu glavu te se on srušio mrtav. Dok su se Rakšase
bez vođe povlačili na Lanku da bi se spasili, Rama, Lakšmana i ostali vojnici majmuni
okružili su Hanumana veličajući ga iskrenim pohvalama.

Još nije bilo podne kada je Akampana čuo o Akampaninoj smrti. Kad je čuo da je još jednoga
od njegovih navodno nepobjedivih generala ubila skupina majmuna, Ravana se jako
uznemirio. Pozvao je svoje ministre da obiđu preostale gradske utvrde. Ravana je rekao svom
vrhovnom zapovjedniku: “ O Prahasta, samo ti, ja, Kumbhakarna, Indrajit i Nikumbha
možemo poraziti majmune. Sada smo u velikom škripcu. Želim da ti slijedeći napadneš
neprijatelja.”

Prahasta odgovori: “ O Kralju, davno sam ti savjetovao da Situ vratiš Rami. Međutim, sada
kada je proglašen rat, molim te znaj da sam spreman položiti život u tvoje ime.”

Prahasta je brzo okupio svoju vojsku za rat. U roku od sat vremena, popeo se na kočiju i
krenuo u bitku. Dok se približavao bojnome polju, Prahasta je vidio ptice lešibnare kako
kruže iznad njegove glave u pravcu suprotnom od kazaljke na satu. Meteori su isprugali nebo,

168
dok su šakalice zloslutno kreštale. Došao je kreštavi lešinar i sjeo povrh njegova barjaka, te je
zapuhao hladni oštri vjetar dok su tamni oblaci lili na njega kišu krvi. Bič je njegovom
kočijašu iznova i iznova ispadao iz ruku, a konji su posrtali iako je staza bila ravna.

Prahastin je sjaj počeo iščezavati, ali je ipak, dok su majmuni i Rakšase vikali izazivajući
jedni druge, samouvjereno stupao naprijed prema Sugrivinoj vojsci poput muhe koja juri u
vatru. Kad je borba započela, Prahastina su četiri glavna pomoćnika – Narantaka,
Kumbhahanu, Mahanada i Samunnata napravili veliki pokolj u redovima vojske majmuna.
Dvivida je onda ubio Narantaku zavitlavši golemi planinski vrh. Durmukha je namrtvo
istukao Samunnatu pomoću divovskog stabla. Isto je tako Jambavan zavitlao golemu stijenu
koja je razbila Mahanadina prsa, a Tara je uklonio Kumbhahanua pomoću visoka stabla.

Srditi je Prahasta uzvratio odapinjući kiše strijela koje su ubile na tisuće majmuna i preživjele
natjerale u bijeg. Nila, glavni zapovjednik majmuna , odgvorio je uništavajući bezbroj
Rakšasa vojnika.

Ubrzo su se potom Nila i Prahasta suočili licem u lice. Prahastine su strijele prošle kroz Nilino
tijelo i ušle u zemlju. Unatoč tome, dok je Rakšasa jurio prema njemu, Nila je iščupao golemo
stablo i zadao mu oštar udarac. Neobeshrabren, Prahasta je nastavio odapinjati kiše strijela.
Kada više nije mogao izmicati strijelama Nila ih je jednostavno prihvatio sklopljenih očiju
kao što bik dočekuje jesenski gromovit pljusak.

Uhvativši drugo stablo, Nila je ubio Prahastine konje i glasno ričući, razbio Rakšasin luk.
Dohvativši toljagu, Prahasta je skočio sa svoje slomljene kočije. Dva su se ratnika počela
boriti prsa o prsa. Prahasta je udario Nilu u čelo svojom toljagom koja je načinila veliku ranu
koja je obilno krvarila.

Nepokolebljivo, Nila je uzvratio udarivši Prahastu stablom u prsa. Također nesvjestan udarca,
Rakšasa zapovjednik je ponovno pojurio prema Nili koji je zgrabio golemu stijenu. Onda je
Nila , kada se Prahasta približio, zavitlao golemi kamen na njegovu glavu razbivši je na
komadiće uslijed čega se Rakšasa smjesta srušio mrtav na tlo. Kad je to vidjela, vojska
Rakšasa se uplašila i pobjegla na Lanku, dok su Rama i Lakšmana čestitali Nili.

Kada je Ravana čuo o smrti svog vojnog zapovjednika srce mu se ispunilo nepodnošljivom
tugom. Obrativši se svojim ministrima, Rakšasa kralj reče: "“Ne mogu više zanemarivati
svoje moćne neprijatelje. Sada ću poći i osobno prisustvovati borbi.”

Ravana se popeo na svoju sjajnu kočiju i izašao iz grada da se bori okružen svojom vojskom
Rakšasa. Kada je Rama ugledao golemu vojsku Rakšasa koja se približavala upitao je
Vibhišanu o njenim vođama. Onda je, ugledavši Ravanu, Rama uskliknuo: “ Zbog njegova
neobična sjaja i moći, teško mi je gledati kralja Rakšasa. Međutim, zasigurno je Moja dobra
sreća što se Ravana pojavio predamnom, jer sada najzad mogu iskaliti svoj dugo čuvani
bijes!”

Prije no što je napustio grad, Ravana je naredio velikoj vojsci da ostane i čuva Lanku.
Upozorio ih je da budu na oprezu inače će majmuni iskoristiti njegovo odsustvo. Dolazeći iz
grada, Ravana je podijelio more majmuna na dva djela, dok su Rama i Lakšmana uzeli Svoje
lukove u očekivanju.

169
Borba je započela kada je Sugriva podigao planinski vrhunac i odjednom jurnuo naprijed,
vitlajući masu kamenja na Ravanu. Rakšasa je kralj, međutim, bez imalo napora, razbio
kamenje u komadiće svojim strijelama i odapeo drugu strijelu koja je duboko pogodila
Sugrivu. Kada je Sugriva pao na tlo, stenjući od bola, Rakšasa je skakao od sreće. Još je
šestorica vodećih majmuna onda podigla planinske vrhove i pojurila prema Ravani. Međutim,
Rakšasa je kralj ponovno razmrskao stijenje u komadiće svojim strijelama. Onda je, srušivši
te vodeće majmune ranjene na tlo, Ravana počeo klati bezbrojne neprijateljske vojnike
pljuskovima strijela. Osječajući se u velikom škripcu, majmuni su uzeli utočište Gospodina
Rame.

Rama je pošao prema Ravani, ali Ga je Lakšmana zamolio da Mu dopusti da se prvi bori s
Rakšasa kraljem. Kada je Rama pristao, Hanuman Ga je štitio, zaustavljajući strijele Rakšasa
kralja stijenama koje je bacao.

Ne mogavši se suzdržati, Hanuman je odjednom jurnuo prema Ravani. Sa desnom rukom

podignutom iznad glave Hanumana ga je izazvao: “ Blagoslov kojeg si dobio od Gospodina
Brahme ne daje ti imunitet od smrti u rukama majmuna. Pretući ću te namrtvo samo jednim
udarcem svoje moćne šake!”

Ravana je odgovorio sa svojim izazovom: “ Pozivam te da me jednom slobodno udariš, a

onda ću ja tebe udariti namrtvo!”

Hanuman mu odvrati: “ Zašto govoriš tako budalasto? Zar se ne sjećaš kako sam lako ubio
tvog sina, Akšu?”

Na to je Ravana jurnuo naprijed i udario Hanumana u prsa, što ga je zanjihalo unatrag, te je

izgubio ravnotežu. Kada se oporavio, razbješnjeli je Hanumana uzvratio silovito udarivši
Ravanu dlanom svoje ruke. Ravana je posrnuo, a polubogovi i rsiji koji su promatrali borbu,
zapljeskali su Hanumanu. Usitinu, čak je i Ravana kad se oporavio slavio Hanumana što je
tako dostojan protivnik.

Hanuman odgovori: “ Mogu shvatiti da su moje moći u stvari vrlo beznačajne jer si ti još
uvijek živ i zdrav. Ako me smatraš dostojnim protvnikom, molim te slobodno me ponovno
udari.”

Razjareni Ravana je udario Hanumana u prsa svojom čvrsto stisnutom šakom tako da se junak
majmun vrtoglavo zanjihao unatrag. Onda je, ostavljajući Hanumana po strani, Ravana
usmjerio svoju pažnju prema Nili i počeo ga obasipati bujicama strijela. Iako tako u škipcu,
Nila je podigao planinski vrh i zavitlao ga na Ravanu. Kad je Rakšasa krlaj pošao da razbije
stijene na komadiće, Hanuman se oporavio ali se obuzdao od daljnje borbe jer nije želio
napasti nekoga tko se već bori s drugim.

Kako je Nila podizao jedno moćno stablo za drugim, Ravana je sasjekao sve njih na komadiće
svojim strijelama te nastavio ugnjetavati svog neprijatelja. Naposljetku je Nila, da bi izbjegao
Ravanine strijele, smanjio na sićušnu veličinu i skočio na Ravanin stijeg zastave. Ravana se
razbjesnio kad je vidio taj trik. Rama i Lakšmana su se zapanjili kako je Nila skakao s
Ravaninog luka pa natrag na zastavino koplje. Ravana je također cijenio ovo smjelo djelo.
Uprkos tome, pozvao je moćno vatreno oružje koje je Nilu pogodilo u prsa te ga srušilo na
koljena.

170
Kada je Nilu maknuo s puta, Ravana je prišao Lakšmanu. Nakon što su izmijenili grube riječi,
Ravana je odapeo sedam strijela ali ih je Lakšmana s lakoćom sasjekao na komadiće. Ravana
se uzbudio i odapeo pljusak strijela ali ih je Lakšmana uspio sve poništiti svojim vlastitim.
Potom je Lakšmana preuzeo napad odapinjući svoje strijele na zapanjenog Ravanu ali je
Rakšasa kralj uspio sasjeći ih u komadiće. Naposljetku je Ravana odapeo brahmastra strijelu
koja je pogodila Lakšmana u čelo. Lakšmana je onesviješćen pao na tlo.

S velikom teškoćom, Lakšmana se osvijestio. Onda je dohvativši Svoj luk ponovio napad.
Lakšmana je razrezao Ravanin luk na komadiće Svojim strijelama, a potom onesvijestio
Rakšasa kralja probovši ga s tri moćne strijele. Ravana je legao na tlo, udova okupanih krvlju.
Samo je s velikim naporom povratio svijest i ustao.

Želeći dokrajčiti svog protivnika Ravana je dohvatio koplje koje mu je dao Gospodin Brahma
i zavitlao ga silovito prema Lakšmanu. Iako je Lakšmana dao sve od sebe da ga osujeti
Svojim oružjem, moćno se koplje zarilo u Njegova prsa. Udarac je bio toliko jak da se
Lakšmana srušio na tlo. Dok se Lakšmana borio da zadrži svijest, Ravana je došao da Ga
uhiti. Međutim, kada Ga je Rakšasa kralj zgrabio, Lakšmana se sjetio da je On izravna
ekspanzija Gospodina Višnua te je počeo prikazivati Svoje neograničene moći. I dosita,
Ravana koji je imao moć da podigne sva tri svijeta nije mogao podignuti Lakšmana iako je
napregnuo svu svoju snagu.

Kad se Ravana popeo na svoju kočiju, Hanuman je odjednom jurnuo naprijed, silovitim
udarcem udarivši Ravanu u prsa svojom šakom. Krv je tekla iz Ravaninih deset ustiju,
dvadeset ušiju i dvadeset očiju te se srušio onesviješćen na tlo svoje kočije. Svi su majmuni
radosno zavikali. Hanuman je onda pošao do mjesta gdje je ležao ranjeni Lakšmana. Iz
privrženosti prema Hanumanu, Lakšmana je ponovno učinio Svoje tijelo laganim kako bi Ga
Hanuman mogao nositi. Mistično se koplje, dovršivši svoju misiju, povuklo iz Lakšmaninih
prsa i vratilo Ravani.

U međuvremenu se Ravana osvijestio i ponovno dohvatio svoj luk. Lakšmana je također

ustao, rana potpuno izliječenih neshvatljivom moći Gospodina Višnua.

Rama je odlučio osobno se boriti s Ravanom jer je ovaj oborio toliko mnogo majmuna. Na
Hanumanovu molbu, Rama se popeo na njegova ramena i pojurio prema Rakšasa kralju
izazivajući ga da se bori.

Osječajući veliko neprijateljstvo prema Rami, Ravana je počeo liti svoje strijele na
Hanumana. Međutim, kako to nije dirnulo Hanumana, Rama je uspio doći do Ravanine kočije
i smrskati je u komadiće. Onda je, dohvativši sjajnu strijelu Rama zarezao duboko Ravanina
prsa da se on vrtoglavo zanjihao i ispustio svoj luk. Najzad je, odsjekavši Ravanin stijeg,
Rama objavio: “Izvršio si junačko djelo kada si ubio neograničeno mnogo majmuna na
bojnome polju. Stoga, mora da si se prilično umorio od borbe pa ću se uzdržati da te ne
ubijem. Možeš se vratiti na Lanku da se odmoriš. Kada se oporaviš opet ću se boriti s tobom.

Posramljen i zbunjen Ravana se vratio na Lanku pognute glave, a Rama i Lakšmana su pošli
izvlačiti strijele iz tijela majmuna. Kada su vidjeli kako je Ravana bio ponižen, polubogovi i
rsiji na nebu su se veselili sigurni da će uskoro njihova misija biti ispunjena.

171
Štoviše, kada sam jednom podigao Planinu Kailasa, Uma se uplašila te me proklela rekavši:
“O pokvareni Rakšasa, jednog će dana žena postati uzrokom tvog uništenja.” Onda sam se
jednom nasmijao Nandisvari zbog njegova majmunolikog lica. I on me je ljutito prokleo
kazavši: “ Tvoju će cijelu dinastiju uništiti vojska majmuna.” Nadalje, Rambha, Gospodin
Brahma, Punjikasthali i Nalakuvara su me svi prokleli jer sam silovao nevinu ženu. Sada
mogu vidjeti da sjeme mojih prošlih grijeha napokon donose plodove. O Rakšasas, pođite
brzo probuditi Kumbhakarnu jer nema nikoga tko ga može nadmašiti na bojnome polju. On je
zaspao prije devet dana zbog prokletstva Gospodina Brahme. Normalno on spava bez prekida
šest mjeseci. Međutim, njegove neograničene moći nemaju koristi ako mi ne dođe pomoći.”

Rakšase su onda pošli u Kumbhakarnino obitavalište ali su bili zbunjeni kako će ga probuditi
prije uobičajenog vremena. Ponijevši sa sobom ogromne količine hrane i drugih stvari
uključujući mirise i cvijetni vijenace, Rakšase su ušli u Kumbhakarnino podzemno
obitavalište promjera jedna yojana koje je izgledalo poput pećine.

Čim su otvorili vrata Kumbhakarnine sobe, Rakšase su gurnuli unatrag vjetrovi poput
hurikana koji su dolazili iz Rakšasinih nosnica. Najzad su nakon mnogo muke, uspjeli ući u
sobu uspavanog diva i započeli sa svojim pokušajima da ga probude.

Velika soba u kojoj je Kumbhakarna spavao bila je opremljena mramornim zidovima i

podovima od dragulja. Kumbhakarna, koji je ležao na vrhu golemog kreveta, izgledao je
blistavo zbog svoje sjajne krune od dragulja.

Rakšase su najprije iznijeli pred uspavanog diva ogromne bačve mesa i krvi. Onda su
namazali njegovo ogromno tijelo koje je bilo prekriveno krupnim čekinjastim dlakama,
sandalovom pastom i različitim mirisima. Iako su ga Rakšase glasno slavili, Kumbhakarna je
nastavio čvrsto spavati.

Potom su Rakšase počelo glasno urlikati, puhati u školjke i udarati u bubnjeve tik do
Kumbhakarninih ušiju. Pljeskali su rukama, vrištali i jaukali,lupali u gongove i činele i gurati
mu ruke i noge. Ali, Kumbhakarna se nije ni pomaknuo.

Onda su Rakšase počeli tući Kumbhakarnu velikim maljevima i toljagama dok su ga ostali
udarali šakama. Međutim, zbog oštrih vjetrova koji su dolazili iz Kumbhakarninih nosnica
svima je bilo teško stajati pred njim doke je izdisao. A k tomu je jop njegov dah smrdio po
mesu i krvi. Doista, njegova su smrdljiva usta izgledala poput ulaza u pakao. 10,000 se
Rakšasa koji su okruživali Kumbhakarnu micalo naprijed natrag poput valova na moru kada
bi on udisao i izdisao.

Zatim su Rakšase uveli slonove, konje, deve i magarce poticali životinje da hodaju po
Kumbhakarninom tijelu. Drugi su mu udarali noge velikim deblima. Ali divosvski se Rakšasa
nije probudio.

Frustrirani i ljuti, Rakšase su počeli čupati Kumbhakarnine dlake, gristi njegove uši i lijevati u
nih kante vode. No, i dalje je Kumbhakarna spavao.

Pnda su ga Rakšase udarali toljagama prošaranim čavlima i natjerali 1,000 slonova da gaze po
njegovom tijelu. Tada se Kumbhakarna napokon probudio s osjećajem kao da ga je netko
nježno dotakao.

172
Strašni je Rakšasa pospano rastegao ruke, zijevnuo i potražio nešto za jelo. Iako su još uvijek
neki Rakšase bacali planinske vrhove na njegovo tijelo, Kumbhakarna ih nije osjećao. Stalno
zijevajući, Kumbhakarna je najzad ustao izgledajući poput utjelovljena vremena koje se
probudilo zbog konačna uništenja svih stvorenja.

Kumbhakarna je pohlepno pojeo svo meso i krv koje se nalazilo pred njim i kada su Rakšase
vidjeli da se zasitio prišli su mu sklopljenih ruku. Očiju još mutnih od spavanja,
Kumbhakarna ih je pogledao i ljutito upitao: “Zašto ste me probudili prije vremena? Mora da
vas je snašla velika opasnost kad ju samo ja mogu nastojati spriječiti. Inače se nitko ne bi
usudio doći ovamo da me uznemirava!”

Ministar po imenu Yupaksa odgovori: “ Grad Lanku je opsjela vojska majmuna predvođena
Ramom i Lakšmanom. Već je ubijeno mnogo junačkih Rakšasa. Čak i kada je Ravana osobno
otišao da se bori, Rama ga je porazio i zatim pustio.”

Kumbhakarna reče: “ Smjesta ću otići i popiti krv Rami i Lakšmanu. Onda, kada uklonim
uzrok njegovog straha, pojavit ću se pred Ravanom.”

Mahodara mu, međutim, predloži: “ Za tebe bi bilo bolje da najprije pođeš vidjeti Ravanu i
primiš njegove upute jer je on tvoj stariji brat i kralj.”

Potom su Rakšase otišli do Ravane i objasnili mu: “ S puno smo truda naposljetku uspjeli
probuditi Kumbhakarnu. Želiš li da najprije dođe ovamo ili da odmah pođe na bojno polje
boriti se s Ramom?”

Ravana odgovori: “ Najprije ga dovedite k meni da ga mogu dolično slaviti. Samo ga

snabdijte dovoljnim količinama mesa i vina kako bi stigao ovamo u dobrom raspoloženju.”

Rakšase su otišli natrag do Kumbhakarne noseći sa sobom brda hrane i 200 kanti vina. Kada
se natrpao mesom, krvlju i vinom, Kumbhakarna se pomladio. Onda je izašao iz svoje goleme
pećine da bi susreo svog starijeg brata.

Kada su ugledali divovskog Raksasu da izlazi iz pećine, majmuni su se zaprepastili i obuzeo

ih je strah. Neki su se odmah srušili na tlo od iznimna straha. Ostali koji su bili hrabriji, uzeli
su Ramino utočište a treći su se uspaničarili i razbježali u svim pravcima.

Kada je ugledao vojsku majmuna, Kumbhakarna je još povećao svoj već golemi oblik samo
da bi ih preplašio. Kada je Rama ugledao Kumbhakarnu, uzviknuo je: “ Tko je ovo čudovište
koje se izdiže nad nama poput druge Planine Meru?”

Vibhišana odgovori: “ To je sin mudraca Visrave po imenu Kumbhakarna. On je najveći od

svih Rakšasa i porazio je čak i gospodara smrti, Yamaraju. Kada se kumbhakarna rodio
odmah je počeo gutati na tisuće živih stvorenja. Zbog toga su stvorena bića uzela utočište
Kralja Indre koji se razbjesnio kad je čuo što se dogodilo.

“Indra je pokrenuo napad na Kumbhakarnu. Kada je Indra poslao svoj grom Rakšasa se
onesvijestio. Međutim brzo je došao k svijesti i iščupao jednu Airavatinu kljovu te je razbio o
Indrina prsa što mu je zadalo oštru bol.

173
“ Poraženi je kralj raja onda uzeo utočište Gospodina Brahme. Indra mu je rekao: “Visravin
sin po imenu Kumbhakarna ugnjetava rsije i otima tuđe žene. Štoviše, on guta živa bića
takvom brzinom da neće proći dugo prije no što svi izumremo.”

“Gospodin Brahma je ušao u meditaciju i kada je u svojoj mističnoj viziji ugledao

Kumbhakarnu, uznemirio se. Nakon što je duboko razmislio o situaciji Gospodin je Brahma
prišao Kumbhakarni kazavši: “ Stvoren si radi uništenja svijeta, ali sada je vrijeme za
održavanje svemira. Stoga ćeš od danas nadalje zbog dobrobiti svih živih bića, biti neprestano
u dubokom snu.”

“Kumbhakarnu je brzo savladalo prokletstvo Gospodina Brahme. Ravana je onda zamolio: “O

Brahma, sasjekao si stablo koje samo što nije donijelo ploda. O vrhovni učitelju u svemiru, ne
priliči ti da ovamo prokuneš svog pra-praunuka. Znam da tvoje riječi ne mogu proći uzaludno,
ali bi trebao Kumbhakarni dopustiti da barem neko vrijeme bude budan.”

“Gospodin Brahma odgovori: “ Ispunit ću tvoju želju. Kumbhakarna će spavati bez prestanka
šest mjeseci, a onda se probuditi na jedan dan. Tada će moći lutati zemljom i gutati štogod
poželi prije no što ponovno zaspe.””

Vibhišana je zaključio: “ Ravana je Kumbhakarnu probudio prije vremena jer ga je borba

dovela u škripac. Samo što su ugledali čudovišnog Raksasu naši su majmuni vojnici postali
smeteni. Predlažem da kažemo majmunima da je Kumbhakrna samo golema mehanička
naprava. To će im pomoći da nadiđu strah.”

Kad je Kumbhakarna ušao u Ravaninu palaču, Rama je naredio Nili da sakupi majmune i
napadnu gradske dveri. Ponovno se razvila oštra bitka između majmuna i Rakšasa. U isto je
vrijeme Kumbhakarna skupa sa tisućama svojih sljedbenika došao pred Ravanu koji je sjedio
na svojoj Pušpaka kočiji krajnje uznemiren.

Kada je ugledao Kumbhakarnu, Ravana je oživio. Posjevši ga kralj sebe, Rakšasa je kralj
zagrlio svog brata. Kumbhakarna je upitao: “ O Ravana, kakvu službu želiš da učinim za
tebe?”

Ravana odgovori: “ Kao što znaš, Rama je napao Lanku sa ogromnom vojskom majmuna.
Već su mnogi istaknuti Rakšase umrli u njihovim rukama. Dragi moj brate, ovisim o tebi da
ubiješ Ramu i Lakšmana jer ne vidim nikog drugog sposobnog da to učini.”

Kumbhakarna se od srca nasmijao kada je čuo Ravaninu prestrašenu molbu, te mu je rekao:

“Sada se događa ono što su predskazali Vibhišana i ostali mudri ministri. Dragi moj brate, ti si
nitkov što zanemaruješ dobar savjet svojih dobronamjernika. Vibhišana i Mandodari su bili u
pravu kada su ti savjetovali da Situ vratiš Rami. O kralju, još uvijek nije prekasno da ispraviš
svoje pogreške, iako je odluka sigurno samo tvoja.”

Ravana se razbjesnio kada je čuo ovaj netraženi savjet, ali je obuzdao svoj bijes. Odgovorio je
“ Uzaludno ti je sada tako govoriti jer je bitka u punom jeku. Dragi moj brate, čak iako sam
doista pogriješio kada sam oteo Situ, sada te molim da poništitš pogrešku te ispoljiš svoje
nenadmašive moći.”

174
Da umiri Ravanu, Kumbhakarna blago odgovori: “ O kralju, ne plaši se, jer ti obećajem da ću
ubiti Ramu i Lakšmana i sve majmune predvođene Sugrivom i hanumanom. Ti su takozvani
junaci bili uspješni na bojnome polju samo zato što ja nisam bio prisutan. Sada ćeš vidjeti
kako je neprijatelj beznačajan u odrazu moje vrhovne moći.”

Želeći zadovoljiti Ravanu, Mahodara je prekinuo Kumbhakarnu, rekavši: “ Ti si arogantna

budala što se usuđuješ kritizirati svog starijeg brata. On je kralj i može učiniti štogod poželi.
Nema ništa loše u tome što je Ravana oteo Situ. Dosita, mnogi su kraljevi po prirodi
naklonjeni iskazivati svoje moći vršeći takva djela. O ponosni dive, uvjeravam te da nećeš
uspjeti poraziti Ramu samo djelićem svoje snage kao što sada tvrdiš.”

Mahodara nastavi: “ O kralju, smislio sam pametniji plan kako da pridobiješ Situ. Pođimo
Kumbhakarna, ja i druge Rakšase zajedno napasti Ramu. Ako ga uspijemo ubiti, pobjeda će
biti naša. Međutim, čak i ako ga ne uspijemo poraziti, i dalje se možemo vratiti na Lanku
tvrdeći da smo ga proždrijeli. Lažna priča o Raminoj smrti treba onda biti proširena diljem
grada uz pratnju udaranja u bubnjeve i nagrađivanje naših vojnika i slugu. Tako će glasine
uskoro stići do Site. Onda trebaš poći do nje dok je uronjena u ocean tuge. Iskušavaj ju
obećanjima kraljevske udobnosti i obilja, dajući sve od sebe da zadobiješ njenio povjerenje.
Budući da će osjećati da je bez ikakvog zaštitnika, siguran sam da će ti se potčiniti. O kralju,
ako se budeš borio s Ramo, sigurno ćeš izgubiti život na bojnome polju. Međutim, ako
prihvatiš moj savjet, možeš pridobiti Sita bez da se ikada boriš s Ramom.”

Kumbhakarna oštro odgovori: “ Mahodara, tvoj bi savjet mogao prihvatiti samo kukavički
kralj. Već sam se odlučio da ću ubiti Ramu. Moja odlučnost ne može proći uzaludno. Vi ste
ostali loše ratovali te Lanku skoro lišili njena stanovništva. Ja ću sada ispraviti situaciju sam.
Ne trebam nikoga da mi pomogne.”

Na to se Ravana nasmijao te rekao: “ Istina je to što kažeš. Bit će da se Mahodara zaista boji
Rame. O Kumbhakarna, nitko ne može stati pred tebe kada uđeš na bojno polje, goreći od
bijesa. Sada molim te pođi i bori se, prekini našu tjeskobu. Ali nemoj ići sam. Okruži se
vojskom Rakšasa da budeš još nepobjediviji.”

Ravanin se duh uzdigao kada je razmišljao o snazi svog mlađeg brata. Kad je Kumbhakarna
podigao smrtonosno koplje i spremao se da ode, Ravana mu je oko vrata stavio zlatnu ogrlicu
i cvijetne vijence te ga ukrasio i drugim nakitom. Onda je Kumbhakarna stavio odjelo
načinjeno od neprobojnog zlatnog oklopa. Nakon što je obišao oko Ravane i poklonio mu se,
njegov ga je stariji brat zagrlio i blagoslovio.

Dok se približavao bojnome polju Kumbhakarna je proširio svoje tijelo na visinu od 600
dužina luka te širinu od 100 dužina luka. Ikao je bio odlučan da ubije Ramu i Lakšmana i
proguta cijelu vojsku majmuna, ubrzo je počeo primjećivati mnogo zastrašujućih znakova.
Meteori su šarali nebom, a šakalice su zloslutno zavijale. Kumbhakarnino se lijevo oko počelo
trzati, a lijeva ruka podrhtavati. Onda je jedan lešinar sletio na koplje koje je Kumbhakarna
nosio. Ali pod utjecajem sudbine napuhani Kumbhakarna nije mario za nepovoljna
upozorenja.

Kad je Kumbhakarna kročio preko obrambenog zida i ušao na bojno polje, majmuni su se
uspaničarili i ustrašeno rastrčali. Međutim, Angada je uspio sakupiti vojsku i kada su se
majmuni vratili sasuli su na Kumbhakarnu brojna stabla i planinske vrhove. Ali oružja koja su

175
bacili jednostavno su se razbila o divovsko Rakšasino tijelo. Uzvraćajući, Kumbhakarna je
počeo klati mnoštvo majmuna.

Majmuni su se ponovno uspaničarili. Počeli su bježati glavom bez obzira uslijed čega su neki
s litica pali u ocean, dok su drugi u strahu zatvorili svoje oči. Angada je onda ponovno
sakupio vojsku rekavši im: “ Bolje je slavno umrijeti u borbi nego pobjeći u nadi da ćete naći
lagodan život. Takvie kukavice njihovi rođaci ismijavaju ostatk života. Vjerujte, takv uvrede
bole više nego sama smrt.”

No, i dalje su majmuni i njihovi zapovjednici nastavili bježati jer su smatrali svoje živote jako
dragim. Najzad, kada ih je angada uvjerio da će Rama ubiti diva oni su se postepeno vratili na
bojno polje.

Ubrzo su majmuni pojurili na Kumbhkaranu, a divovski je Rakšasa pobio 8,700 od njih

mašući svojim topuzom na sve strane. Onda ih je trideset odjednom Kumbhakarna počeo
trpati u svoja golema usta.

Potom je Dvivida bacio golemu stijenu na Kumbhakarnu. Kada je stijena promašila metu,
sletila je među vojsku Rakšasa mnoge ih zdrobivši. Sa neba je Hanuman pokušao sasuti na
Kumbhakarnu kišu planinskih vrhova ali ih je divovski Rakšasa sasjekao svojim rukama na
komadiće. Onda je, kada je Kumbhakarna dohvatio svoje koplje i jurnuo prema majmunima,
Hanuman stao pred njega i zavitlao na njega ogromni planinski vrh. Kumbhakarna je
međutim izbjegao udarac te je uzvratio bacajući koplje koje je pogodilo Hanumana u prsa i on
je počeo povraćati krv i bolno plakati.

Dok su se Rakšase radovali Hanumanovom jadnom stanju, majmuni su se ustrašeno raštrkali

u svim pravcima. Međutim, Nila je brzo okupio odbjegle ratnike, te je potom zavitlao
planinski vrh na Kumbhakarnu koji ga je s lakoćom sasjekao na komadiće svojom šakom.

Rsabha, Sarabha, Nila, Gavaksa i Gandhamada su se onda svi odjednom bacili na

kumbhakarnu ali su divovskom Rakšasai njihovi udarci bili oštri poput ljubavnih milovanja.
Kumbhakarna je uhvatio Rsabhu, rukom ga stisnuo i bacio onesviješćenog na tlo. Onda je
Rakšasa udario ostalu četoricu junaka majmuna koji su se potom onesviješćeni srušili. Na to
su se preostali majmuni razbjesnili pa su ih tisuće smjesta napale Kumbhakarnu penjući se
posvuda po njegovom tijelu kao da je ono planina. Dok su ga majmuni pokušavali ugristi
svojim dugim, oštrim zubima, Kumbhakarna ih je grabio rukama i trpao u svoja zjapeća usta.

Na taj se način Kumbhakarna kretao bojnim poljem i gutao bezbrojne majmune iako su neki
uspjeli pobjeći kroz njegove nosnice i uši nakon što bi mu ušli u usta. Kad su vojnici majmuni
potrčali u utočište Raminih lotosovih stopala Angada je najednom pojurio na Kumbhakarnu i
bacio mu planinski vrh na glavu. To je samo još više razbjesnilo divovskog Raksasu koji je
onda pojurio prema Angadi i zavitlao svoje koplje. Angada je skočio da izbjegne koplju i
udario Kumbhakarnu u prsa tako da se onesviješćen srušio na tlo.

Međutim, Kumbhakarna je brzo ustao i udario Angadu stražnjim dijelom ruke te se on

ošamućen srušio. Kumbhakarna je onda dohvatio svoje koplje i pojurio prema Sugrivi koji je
brzo uhvatio planinski vrh da mu se suprotstavi. Ali kada je Sugriva zavitlao golemu količinu
kamenja na Kumbhakarnina prsa ona se samo rasplala na milion komadića. Rakšase su
radosno vikali , dok su majmuni sve više očajavali.

176
Kumbhakarna je silovito zavitlao svoje koplje na Sugrivu bučno urlajući. Međutim, Hanuman
je pažljivo promatrao dvoboj te je kada je vidio Sugrivino jadno stanje, odjednom skočio,
uhvatio kolje u zraku i slomio ga na pola na svom koljenu.

Majmuni su radosno zarikali kada su vidjeli ovo neobično djelo koje je potištilo
Kumbhakarnu. Onda je Kumbhakarna uz veliko potresanje slomio planinski vrh i žestoko ga
zavitlao na Sugrivu. Kada se kralj majmuna onesviješćen od udarca srušio, Kumbhakarna ga
je podigao, strpao ga pod ruku noseći ga prema Lanki.

Kad je to vidio, Hanuman je pomislio: “ Ako je Sugriva uhvaćen kao zatvorenik, izgubili
smo. Stoga ću se proširiti da postanem golem poput planine i ubijem Kumbhakarnu.”

U slijedećem je trenutku Hanuman opet razmislio: “ Sigurno će se Sugriva ubrzo osvijestiti i

nekako se osloboditi. Ako drugi pomisle da kralja mora netko drugi spasiti, bit će ponižen i
potišten.”

Kumbhakarna je ušao u Lanku sa zatočenim Sugrivom, dok su građani sipali kišu

neslomljenih žitarica i prskali vodu na svog pobjedonosnog junaka. Ove su ponude, međutim,
pomogle Sugrivi da oživi. Onda se, kada se osvijestio , kralj majmuna ponovno počeo boriti.
Sugriva je najprije otkinuo Kumbhakarnine ušne resice svojim oštrim noktima. Zatim je
odgrizao Rakšasin nos i rasjekao ga kandžama. To ga je oštro zaboljelo pa je Kumbhakarna
ljutito bacio Sugrivu i počeo ga tući. Mađutim , Sugriva je brzo skočio u zrak i u trenu se
vratio na Raminu stranu.

Osjećajući glad, razjareni je Kumbhakarna dohvatio golemi malj i ponovno se vratio u

neprijateljske redove da proguta majmune. Rakšasa je zgrabio pregršt majmuna skupa s
Rakšasama i strpao ih u usta iz čijih su ugova tekli potoci krv i masti. Iako su uspaničareni
majmuni pokušali uzeti Raminu zaštitu, Kummbhakarna je posvuda trčao i svojim raširenim
rukama opkolio stotine istovremeno.

Onda je sošao Lakšmana napsti Kumbhakarnu kišom strijela ali ih je Rakšasa sve odbio. Na
to je razbješnjeli Lakmsana nastavio prekrivati njegov oklop sa još više strijela. Kumbhakarna
je onda prezirno rekao: “ Želim se boriti s Ramom, a ne s Njegovim mlađim bratom.”
Umjesto odgovora. Lakšmana mu je pokazao Ramu. Potom je Kumbhakarna prošao pokraj
Lakšmana krenuvši prema Rami.

Kada je div pojurio prema Njemu, Rama je brzo odapeo Rudra oružje. Ono je nestalo u
njegovim prsima te je Kumbhakarna zateturao, ispustio svoj topuz a ostalo oružje posvuda
rasipao. Razoružani je Kumbhakarna onda šakama potjerao majmune koji su se nadali
iskoristiti njegov privremeni neuspjeh. Onda je zgrabio planisnki vrhunac i pojurio prema
Rami. Rama je brzo sasjekao masu stijenja u sitne komadiće sa sedam strijela, a krhotine koje
us pale oborile su više od 200 majmuna.

Lakšmana onda reče Rami: “ Kumbhakarna je toliko opijen od krvi koju je popio da sada
proždire bez razlike i majmune i Rakšase. Kada bi se tisuće majmuna odjednom popele na
Rakšasino tijelo i tako ga srušili dolje, mogli bi lako poraziti ovog Raksasu.”

177
Potom je bezbroj majmuna počelo militi po cijelom Kumbhakarninom tijelu. Div je pokušao
otresti majmune sa svoga tijela dok je i dalje krivudao tražeći majmune koje će progutati.
Rama je iskoristio tu priliku da pojuri naprijed. Tetivu je luka napeo do svog uha, te izazvao:
O najgori Rakšasao, molim te stani na trenutak ispred Mene da te Moje strijele brzo pošalju u
Yamarajino prebivalište!”

Kumbhakarna je podigao oči presretan što vidi Ramu pred sobom. Veselo se smijući reče Mu:
“ Kakva dobra sreća! Kako si mi ljubazno pružio ovu priliku, smjesta ću Te proždrijeti!”

Rama je onda sasuo kišu strijela ali je Kumbhakarna neuznemiren podigao strašni buzdovan u
nadi da će odmah ubiti svog neprijatelja. Kao odgovor, Rama je prizvao moćno Vayu oružje
koje je divu odsjeklo desnu ruku koja je držala divovsku toljagu. Kumbhakarna je bolno
zavrištao kada mu je divovka ruka pala na tlo i zgnječila čitavu jednu diviziju majmuna. Lud
od bijesa, Kumbhakarna je iščupao ogromno stablo svojom lijevom rukom i pojurio prema
Rami. Međutim, Rama je zazvao moćno Aindrino oružje koje je odsjeklo i drugu divovsku
ruku. Kad je golema ruka ljosnula na tlo, zgnječila je bezbrojne majmune i Rakšase.

Iako bez obje ruke, Kumbhakarna je nastavio juriti prema Rami, strašno urlajući. Onda je, s
dvije strijele, Rama odsjekao Rakšasina stopala. No ipak je Kumbhakarna otvorio svoja
strašna usta i izbezumljeno šepao prema Rami u nadi da će ga progutati.

Dok se Kumbhakarna sigurno približavao, Rama mu je ispunio razjapljena usta sa toliko

mnogo strijela da se golemi Rakšasa počeo boriti da dođe do daha. Najzad se Kumbhakarna
počeo rušiti, gubivši svijest uslijed nesnosna bola. Rama je onda odaslao još jedno Aindra
oružje koje je proletjelo nebom osvijetlivši sve pravce i odsjeklo Kumbhakarninu glavu.

Kumbhakarnino se divovsko tijelo srušilo u more usmrtivši ogromne ribe i krokodile.

Njegova se glava koja je sjajila poput punog mjeseca spustila na kraljevoj glavnoj cesti u
Lanki, porušivši velike palače i velike dijelove obrambenih zidova i dveri.

Sa neba su polubogovi ushićeno radosno povikali a majmuni su počeli pričati o Raminoj

pobjedi kao da svaki od njih ima petora usta. Dok su Kumbhakarnini rođaci plakali od žalosti,
Rama je osjećao transcendentalno blaženstvo izvršivši Svoje junačko djelo.

Ravanu su obavijestili da odsječena Kumbhakarnina glava blokira gradske dveri te da je

njegovo mrtvo tijelo napola u oceanu. To je bilo previše za Ravanu koji se jednostavno
onesvijestio. Kada je došao k sebi, jauknuo je: “ Bez Kumbhakarne neću moći više živjeti jer
mi život više nema smisla. Kakvu sam pogrešku napravio što nisam poslaušao Vibhisanu!”

Jedan od Ravaninih sinova po imenu Trisira, reče: “Oče, ne jadikuj. Ja posjedujem

neizmjernu snagu i oružje koje mi je dao Gospodin Brahma. Moja su braća, Devantaka,
Narantaka, i Atikaya također vrlo vješti u mađioničarskim trikovima i mogu se boriti dok lete
na nebu. Poći ćemo svi skupa i ubiti Ramu, Lakšmana i vojnike majmune. Molim te ne
očajavaj.”

Ravanu su oživjela Trisirina obećanja. Ukrasio je četvoricu svojih sinova nakitom i

garlandima te ih poslao da se bore skupa s Mahaparsvom i Mahodarom. Šestorica su se
moćnih ratnika uputila prema bojnome polju a slijedila ih je golema vojska. Tako je započela
borba, a na obje strane čulo se neobuzdano urlikanje.

178
Ubrzo je postalo teško prolaziti bojnim poljem zbog gomile mrtvih tijela, odsječenih udova,
slomljenih kočija i razmrskanih planinskih vrhunaca i litica razasutih uokolo. Majmuni koje je
maloprije udario Kumbhakarana ponovno su osvježeni ušli u bitku i u prvi tren izgledalo je
kao da pobjeđuju. No, zatim je Narantaka jašući na konju zaklao 700 majmuna svojim
kopljem.

Sugriva je naredio Angadi da napadne Ravaninog sina. Tako mu je princ nenaoružan prišao i
izazvao ga: “ Zašto tratiš vrijeme boreći se s običnim majmunima? Baci koplje na moja prsa
ako misliš da si veliki junak!”

Zagrizavši usnu od bijesa, Narantaka najednom zavitla koplje. Međutim, kada je pogodilo
Angadu, razbilo se u komadiće i palo na tlo. Angada je pojurio naprijed i šakom udario
Narantinog konja u glavu. Konj je pao mrtav razbijene lubanje a razjareni je Narantaka skočio
sa svoje kočije i uzvratio udarivši Angadu šakom u lubanju. Krv je potekla iz rane, Angada je
zateturao ali je brzo došao k sebi. Ponovno je pojurio naprijed i čvrsto stisnute šake silovito
oborio svog protivnika. Jak je udarac razbio čitava Narantakina prsa te se on mrtav srušio na
bojno polje.

Rama je bio zadovoljan i zadivljen Angadinim junačkim djelom. Ali Mahodara nije mogao
podnijeti smrt svog nećaka. Ljutito je pojurio prema Angadi skupa s Devantakom i Triširom.
Kada je ugledao trojicu Rakšasa da se približavaju, Angada je iščupao golemo stablo i
zavitlao ga na Devantaku. Trišira je slakoćom sasjekao stablo na komadiće svojim strijelama.
Angada je nastavio obasipati ih drvećem i stijenjem, ali bez rezultata.

Onda je Angadi , jašući na svom slonu, prišao Mahodara i pogodio ga u prsa toljagom sa
šiljcima. Međutim, udarac nije Angadu nimalo uznemirio te je silovito rukom udario slona.
Kada se divovska zvjer srušila mrtva, Angada je iščupao jednu njegovu kljovu i zavitlao ju na
Devantaku oštro ga ranivši. Međutim, Devantaka se brzo oporavio i udario Angadu svojom
toljagom pa je princ pao na koljena.

Iako je Angada skočio na noge, Trišira ga je pogodio u čelo sa tri strijele. Hanuman i Nila
pojuriše pomoći princu. Nila zavitla planinski vrh na Triširu, troglavi ga Rakšasa razbije na
komadiće, a Devantaka pojuri na Hanumana s visoko uzdignutim topuzom. Hanuman je
skočio u zrak da izbjegne Devantakin udarac istovremeno udaravši Raksasu u glavu svojom
čvrsto stisnutom šakom. Razbijene lubanje Devantaka se mrtav srušio na bojno polje.

U međuvremenu, dok je Trišira obasipao Nilu pljuskom strijela, Mahodara se popeo na

drugog slona i ponovno pridružio borbi. Kad su ga pogodili u sve udove, Nila je na trenutak
izgubio svijest. Kad je došao k sebi, Nila je uzeo planinski vrh, skočio u zrak i razbio ga
Mahodari o glavu.

Kad se Mahodara pred njim srušio mrtav, Trišira je poludio od bijesa i počeo Hanumana
obasipati bujicom strijela. Hanuman je uzvratio planinskim vrhom, ali ga je Trišira s lakoćom
razbio u komadiće. Potom je Hanuman bacio neprekidnu kišu drveća ,ali je troglavi Rakšasa i
njih sasjekao na komadiće. Hanuman je postao nezadovoljan te je ljutito skočio na Triširinog
konja i počeo mu derati kožu svojim oštrim noktima. Trišira je pokušao pogoditi Hanumana
svojim kopljem, ali mu ga je junački majmun zgrabio iz ruku i slomio na pola. Onda je Trišira
brzo izvukao mač i posjekao ga po prsima. No, unatoč rani, Hanuman je pljusnuo Raksasu u

179
prsa te je ovaj ošamućen pao sa svog konja. Onda je Hanuman skočio sa konja i podigao mač
koji je Rakšasi pao iz ruke, te počeo glasno urlikati. Trišira to nije mogao podnositi pa je brzo
skočio na noge i udario Hanumana u prsa. Hanuman je gorio od bijesa. Onda je, zgrabivši
Triširu za jedan od njegova tri vrata, odsjekao sve tri Rakšasine glave jednu za drugom.

Majmuni su počeli pobjedonosno urlikati. Međutim, Mahaparšva je ljutito uzeo svoj željezni
topuz i počeo tjerati majmune sa bojnog polja. Onda je došao Rišabha izazvati Mahaparšvu,
ali ga je Rakšasa odmah udario topuzom u prsa te se on onesviješćen srušio na tlo. Kada je
Rišabha došao k sebi, ponovno je pojurio na Mahaparšvu i žestoko ga šakom udario u prsa .

Mahaparšva se srušio na tlo, okupan vlastitom krvlju i dok se borio da povrati snagu, Rišabha
mu je oduzeo željezni topuz sa šiljcima. Ali prije no što je vođa majmuna uspio napasti,
Mahaparšva je ustao i udario te se on ošamućen srušio. Rišabha je brzo došao k svijesti te je
ponovno dohvatio željeznu toljagu i udario njome o Mahaparsvina prsa. Krv je šikljala iz
rane, ali je i dalje Rakšasa pokušavao oteti toljagu iz Rišabhinih ruku. Prije no što je uspio
oteti toljagu, vođa majmuna ga je njome udario u glavu te se Rakšasa srušio mrtav, očiju i
zubiju potpuno zdrobljenih.

Kad je Rakšasa vojska počela ustrašeno bježati, divovski je Rakšasa, Atikaya napao majmune
sa svoje kočije. Kada su vidjeli Atikayinu divovsku veličinu, pomislili su da je Kumbhakarna
oživio te su ustrašeno pobjegli u Raminu zaštitu.

Rama je također bio iznenađen kada je ugledao divopvskog Raksasu, te se stoga raspitao o
njemu kod Vibhišane. Vibhišana odgovori: “ Ovaj je čudovišni Rakšasa po imenu Atikaya,
sin Ravane i Dhanyamalini. Vršeći oštre strogosti, zadovoljio je Gospodina Brahmu koji ga je
nagradio imunitetom od smrti u rukama polubogova i demona. Gospodin Brahma je dao
Atikayi i oružje, oklop i kočiju. Tako je on postao neobično moćan. O Rama, u prijašnjim je
bitkama Atikaya uspio osujetiti Indrin grom i Varunine zamke. Trebaš ga smjesta ubiti prije
no što on ukloni čitavu vojsku majmuna!”

Dok je Vibhišana govorio, Mnogo je majmunskih vođa napalo Atikayu, ali je golemi Rakšasa
sasjekao na komadiće svo drveće i planinske vrhove koje su oni na njega bacili. Kada je
počeo gađati majmune svojim strijelama činilo se da je nepobjediv, iako se nije borio s niti
jednim majmunom koji se sam nije želio boriti.

Ostavljajući majmune, Atikaya je pojurio prema Rami, izazivljući ga uvredljivim riječima. To

je razbjesnilo Lakšmana koji je dohvatio Svoj luk i pojurio na Rakšasu. Iako se Rakšasa
zapanjio kada je čuo drenčanje Lakšmanina luka, uzeo je svoje strijele i rekao: “ Ti si običan
mladac, trebao bi napustiti bojno polje dok još možeš. Zašto budalasto staješ pred mene i
ponašaš se kao da želiš napustiti Svoje tijelo?”

Lakšmanin se bijes još više raspirio njegovim bahatim riječima, te mu je odgovorio sličnim
izazovom. Kad je Atikaya brzo postavio jednu strijelu na tetivu luka, polubogovi su se
pojavili iznad u želji da promatraju predstojeći dvoboj. Atikaya je odapeo strijelu, a Lakšmana
ju je prepolovio Svojom strijelom na što je uzrujani Rakšasa odapeo još pet. Lakšmana ih je
ponovno sasjekao, i uzvratio moćnom strijelom koja je pogodila Atikayino čelo te je on jako
zadrhtao.

180
Kada je došao k svijesti, Atikaya je slavio Lakšmana kao vrijednog protivnika, a onda odapeo
kišu strijela. Lakšmana je nastavio odbijati Atikayine strijele, te je natjerao razjarenog
Rakšasu da odapne posebno moćnu strijelu koja se zabola u Lakšmanina prsa. Iako je obilno
krvario, Lakšmana je uzeo drugu strijelu i opunomoćio je mističnom mantrom boga vatre,
Agnija. Kada je Lakšmana odapeo strijelu, Atikaya je upotrijebio oružje Surya da ju osujeti.
Dvije su se strijele sudarile na nebu, satrle jedna drugu u pepeo i pale na tlo.

Atikaya je onda odapeo Tvašta oružje, a Lakšmana ga je osjutio oružjem Aindra. Zatim je
Atikaya odapeo Yama oružje koje je Lakšmana neutralizirao Vayu oružjem. Lakšmana je
zatim odapeo postojanu bujicu strijela, ali one su se jednostavno odbile od Rakšasinog oklopa
i srušile na tlo. Lakšmana je odapeo još 1,000 strijela ali Ga je Atikaya uspio pogoditi jednom
strijelom u prsa te se On onesvijestio.

Kada je Lakšmana došao k svijesti uspio je oboriti Atikayin stijeg, a onda mu ubio konje i
kočijaša. Međutim, iako je odapeo Svoje najmoćnije strijele. Lakšmana nije mogao Rakšasu
ni najmanje raniti.

Tada je Lakšmani prišao Vayu te mu rekao: “ Jednom davno Gospodin Brahma je dao Atikayi
oklop koji sada nosi i taj je oklop neprobojan. Stoga, upotrijebi Svoju brahmastru da ubiješ
neprijatelja.”

Lakšmana je pričvrstio Svoje posljednje oružje na tetivu luka i odapeo ga na Atikayu. Rakšasa
je odapeo mnogo strijela da poništi brahmastru. Kada je vidio da se oružje ne može spriječiti
počeo je bacati koplja, topuze i sjekire, ali bez uspjeha. Doista, brahmastra je brzo odsjekla
Atikayinu golemu glavu. Kad se odsječena glava skotrljala na tlo, snuždeni su Rakšase
pobjegli u utočište Lanke, a majmuni su potrčali čestitati Lakšmanu.

Kada je čuo vijest o Atikayinoj smrti Ravana je postao duboko utučen. Osjećajući
beznadežnost situacije, zagrmio je: “ Rama i Lakšmana su nepojmljivo moćni! Svojim
izvanrednim moćima već su ubili moje nabolje ratnike. Sada shvaćam da je Rama Osobno
Gospodin Narayana koji se pojavio u ljudskom obliku. Iako su mi već prije otkrili ovu
činjenicu, smatrao sam to običnim buncanjem kukavica i fanatika. Zar je moguće da netko
porazi Ramu?”

Ravana se okrenuo svojim ministrima te im rekao: “ Postavite jaku stražu na gradskim

dverima. Pojačajte osiguranje oko ašoka šumarka. Želim da svi budu krajnje oprezni i
promatraju kretanja neprijatelja.”

Vidjevši svom ocu, preplavljenim tugom i jadikovanjem, suze u očima, Indrajit progovori: “
Dok god sam ja još živ, nema razloga da tuguješ na ovaj način. Dragi moj oče, obećajem ti da
ću ubiti Ramu i Lakšmana još danas!”

S blagoslovima svog oca, Indrajit je pošao do žrtvenog oltara. Zatim je uzeo za vrat živu kozu
i bacio ju kao ponudu u žrtvenu vatru. Odmah je vatra jasno zaplamtjela, nagovještajući
pobjedu Ravaninom sinu ljubimcu. Onda je Agni osobno izašao iz vatre da prihvati ponudu.

181
Potom je Indrajit prizvao mantre koje su učinile da on, njegova kočija koju su vukli magarci i
sva njegova parafernalija postanu nevidljivi. Razaslao je svoju vojsku da napadne neprijatelja,
a onda je Indrajit zauzeo nevidljiv položaj na nebu i počeo liti kiše strijela na vojnike
majmune.

Majmuni su pokušali uzvratiti bacajući bezbrojne stijene na mjesto sa kojega su mislili da

dolaze strijele. Ali Rakšasa je odbio sve stijene te nastavio i dalje svakom strijelom sjeći devet
majmuna odjednom.

Potom je Indrajit prizvao brahmastru na što se zatreslo nebo i zemlja. To je vrhovno oružje
proizvelo bezbrojne strijele koje su srušile sve majmunske ratnike na tlo. Milioni su smjesta
poginuli.

Nevidljivi je Indrajit nastavio sipati koplja, mačeve i sjekire. Zbunjeni su majmuni vidjeli
oružje koje je padalo s neba, ali nisu mogli opaziti svog napadača.Čak su i Hanuman, Sugriva,
Nila i Jambavan ranjeni pali na tlo, a izgledalo je kao da su Rama i Lakšmana nadmašeni
Indrajitinim oružjem.

Iako prekriveni strijelama, Rama je ostao neuznemiren, te je rekao: “ O Lakšmana, jasno mi je

da Indrajit odapinje strijele koje je opunomoćio Gospodin Brahma. Sve dokle ovaj moćni
Rakšasa ostane nevidljiv nitko ga neće uspjeti pobijediti. Stoga je najbolje da dopustimo da
Nas svladaju njegove strijele. Kada Indrajit vidi da smo se onesvijestili, sigurno će pomisliti
da je pobijedio i vratit će se na Lanku da obavijesti Ravanu.”

Ramu i Lakšmana Indrajitove su strijele ozbiljno ranile te su se onesviješćeni srušili na tlo.

Kad je vidio svoje neprijatelje nadvladane Indrajit je radosno likovao i vratio se na Lanku da
to kaže svome ocu.

Preživjeli su majmuni postali vrlo jako utučeni kada su vidjeli Ramino i Lakšmanino stanje.
Vibhišana ih je uvjeravao: “ O veliki junaci, ne jadikujte, jer su se Rama i Lakšmana
dobrovoljno prepustili ovom bespomoćnom stanju kako bi slavili oružje Gospodina Brahme.
Vrlo će brzo Oni ustati i pobijediti neprijatelja.”

Onda je Hanuman odao poštovanje brahmastri te rekao: “ Borba se stišala i pala je noć. Stoga
nam je sada najvažnije vratiti pouzdanje preostalim majmunima.” Hanuman i Vibhišana su
onda uzeli baklje i počeli lutati bojnim poljem. Tamo su vidjeli Sugrivu, Angadu, Nilu i Nalu
i oko 670 miliona majmuna kako leže na tlu pogođeni Indrajitovom brahmastrom.

Pronašli su teško ranjenog Jambavana koji nije mogao vidjeti. Jambavan upita: “ Je li
Hanuman još živ?”

Vibhišana ga upita: “ Zašto si pitao za Hanumana, a ne za Ramu, Lakšmana, Sugrivu i

Angadu?”

Jambavana odgovori: “ Ako je Hanuman još uvijek živ, onda je vojska još čitava iako
naizgled poubijana. Ali ako je Hanuman mrtav onda je uništena cijela vojska čak i ako su
vojnici naizgled živi.”

182
Kada je to čuo, Hanuman je prišao bliže. Obujmivši Jambavanova stopala, rekao mu je: “
Možeš biti siguran da sam dobro.”

Jambavan ga pouči: “ Brzo pođi u Himalaye i pronađi Planinu Rišabha. Između Rišabhe i
Kailasa nalazi se blistava planina prekrivena moćnim medicinskim biljem koje osvjetljava sve
pravce. Moraš sakupiti to bilje i donijeti ga ovamo. Te su biljke Mrta-sanjivani, koja može i
mrtvaca vratiti u život; Sialya-karani, koja se upotrebljava za vađenje oružja i liječenje rana;
Suvarna-karani,koja vraća izvorni tjelesni sjaj; i Samdhani, koja se upotrebljava za slomljene
kosti i sastavljanje odsječenih udova. Ako možeš pribaviti te biljke onda ćemo moći oživjeti
sve majmune koji su izgubili živote.

Hanuman je živnuo i napunio se novom energijom. Pošao je na Trikuta Planinu i tamo čučnuo
pripremajući se za veliki skok. Planinski se vrh zdrobio pod njegovim pritiskom, a stabla su
se zapalila od trenja koje je stvorio. Također su se i palače i gradske dveri na Lanki počele
rušiti i cijeli je grad zadrhtao što je prestrašilo sve građane.

Hanuman je najprije skočio na Malaya Planine na drugoj strani mora. Hanuman se još
protegnuo, poklonio se bogu sunca , a onda opet skočio u zrak povukavši za sobom gore
veliko kamenje i drveće.

Jedreći nebom brzinom vjetra, Hanuman je ubrzo ugledao Planine Himalaye i njihove zlatne
vrhove. Onda je ugledao Planinu Rsabha i Planinu Kailasa, te ubrzo potom i planinu između
njih koju je opisao Jambavan, čijim je jakim sjajem Hanuman bio zapanjen..

Hanuman je brzo pretražio cijelu planinu da bi našao potrebno bilje. Međutim, puzavice su se
sakrile kada su vidjeli da dolazi nezvani gost tako da ih Hanuman nije mogao naći. Hanuman
je divlje zaurlao i izazvao: “ O planino, ako ti je namjera spriječiti me da služim Gospodina
Ramu, razbit ću te u milion komadića.”

Ne dobiši odgovora, Hanuman je odlučio da će biti najbolje da, ako ne može naći bilje,
donese planinu da ih Jambavan sam nađe. Slomivši vrh planine, Hanuman je skočio u zrak i
brzo preletio 1,000 yojana do Lanke. Kad se spustio na vrh Planine Trikuta, svi su majmuni
radosno zaklicali.

Jambavana je brzo sakupio potrebno bilje i položio ih ispod nosnica Rami i Lakšmanu da
udahnu, nakon čega su Njihove rane odmah izliječene. Bilje je onda podijeljeno ranjenim
majmunima koji su svi skočili na noge kao da se bude iz čvrsta sna. Čak je i majmune koji su
bili ubijeni, bilje odmah oživjelo.

Hanuman se onda brzo vratio na Himalaye i vratio planinski vrh na svoje mjesto. Hanuman je
dovršio svoju misiju za samo jedan dan i kada se vratio na Lanku, već je pala noć. Sugriva mu
reče: “ Dragi moj Hanumane, budući da su svi mrtvi Rakšase bačeni u ocean po Ravaninoj
naredbi, ne možemo procijeniti koliko ih je ubijeno. Međutim, od svih Ravaninih sinova,
samo je Indrajit još uvijek živ. Tako je sada Lanka nezaštićena. Predlažem da uzmemo baklje
i napadnemo grad po noći kako bi zbunili neprijatelja.”

Majmuni su ubrzo započeli pohod prema Lanci. Kada su se približili gradskim dverima,
Rakšase stražari ustrašeno su pobjegli. Majmuni su uspjeli ući bez borbe. S bakljama u
rukama vojnici majmuni su trčali Lankinim ulicama paleći sve palače, dveri i zidove. Dok je

183
vatra bjesnila na svim stranama, tisuće se zapaljenih zgrada srušilo na tlo. Cijelom je Lankom
zavladao metež. Zapaljeni Rakšase i životinje divlje su trčali u svim pravcima, zavijajući od
bola.

Rama i Lakšmana su uzeli Svoje lukove. Kada je Rama zazujao tetovom Svoga luka, zvuk je
nadglasao buku, ulijevajući strah u srca Rakšasa. Rama je onda uništio glavne Lankine dveri
uraganom strijela. Kada je Ravana vidio uništavanje, poludio je od bijesa.

Rakšasa je kralj brzo poslao Kumbhu i Nikumbhu, Kumbhakarnine sinove, skupa sa još
mnogo Rakšasa junaka, uključujući Yupaksu, Sonitaksu, Prajanghu i Kampanu. I majmunska
i Rakšasa vojska bile su željne borbe. Tako je započela žestoka borba izvan Lankinih dveri.

Usred pokolja ratnika sa obje strane, Angada najednom pojuri na Kampanu. Ali kada ga je
Rakšasa udario svojim buzdovanom Angada je bez svijesti pao na leđa.

Princ se brzo osvijestio, podigao golemi planinski vrh i bacio ga na Kampanu ubivši ga. Zatim
je razjareni Sonitaksa pojurio na Angadu na svojoj kočiji i izrešetao ga svojim strijelama. Ali
bez oklijevanja Angada je razbio Rakšasinu kočiju i luk golim rukama. Sonitaksa je bio
prišiljen skočiti sa razbijene kočije i uzeti mač i oklop.

Angada je brzo pošao i zarobio Sonitaksu ,istrgnuo mu mač iz ruku i jakim ga zamahom
ranio. Kada se Sonitaksa ranjen srušio, Angada je odjurio boriti se s drugim vođama
Rakšasama. Yupaksa i Prajangha su došli presresti Angadu, a Sonitaksa je ustao i slijedio ga s
leđa. Onda su Mainda i Dvivida pojurili pomoći Angadi te su se trojica majmuna uhvatili
ukoštac s Rakšasa junacima u žestokoj borbi.

Dok su majmuni bombardirali Rakšase drvećem i planinskim vrhovima, Rakšase su njih

komadali svojim oružjem. Prajangha je pojurio na Angadu, mašući mačem, ali ga je Valijev
sin oborio stablom prije no što je ovaj uspio napasti. Dok je Prajangha pokušavao ustati,
Angada ga je udario i srušio ga onesviještenog na tlo. Kada je to vidio, Sonitakša je pojurio
naprijed i odjednom šakom udario Angadu u čelo. Iako ga je to na trenutak ošamutilo, Angada
jwe brzo došao k sebi tako da ga je, kada je Prajangha ponovno pojurio s novom snagom
princ uspio smaknuti običnim udarcem svoje ruke.

Vidjevši smrt svog ujaka na bojnome polju, Yupakša je sišao sa svoje kočije. Onda je očiju
punih suza, naglo pojurio na Dvividu držeći mač u rukama. Dvivida je uhvatio Rakšasu koji je
jurio i počeo ga više puta zaredom udarati u prsa. Vidjevši da mu je brat uhvaćen, Sonitakša je
potrčao prema Dvividi i silovito ga svojim buzdovanom udario u prsa. Dvivida se zanjihao
unatrag, ali kad je Sonitakša podigao svoj buzdovan da ponovno napedne, Dvivida je uhvatio
oružje i istrgnuo ga Rakšasinih iz ruku.

U međuvremenu je Mainda stigao na mjesto događaja i rukom udario Yupakšu u prsa. Ubrzo
su se Dvivida i Mainda uhvatili u koštac hrvajući se s Yupakšom i Sonitakšom. Dvivida je
svojim oštrim noktima zagrebao Sonitakšino lice, tresnuo ga na tlo te ga onda na smrt
zgnječio svojim koljenima. Mainda je onda Yupakšu čvrsto stisnuo svojim rukama tako da
mu je istisnuo život iz tijela.

Nakon smrti ta dva junaka Rakšasa su vojnici u strahu pohitali potražiti Kumbhinu zaštitu.
Kumbhakarnin je sin srušio Dvividu jednom strijelom tako da se on svijao na tlu od boli.

184
Mainda je onda zavitlao i bacio ogromnu stijenu dok je jurio prema Kumbhi, ali ju je Rakšasa
slomio na komadiće sa pet strijela. Onda je sa slijedećom strijelom Kumbha pogodio Maindu
u prsa tako da je ovaj onesviješten pao. Vidjevši da su mu dva ujaka tako pala ozbiljno
ranjena Angada se razjario i izbezumljeno pojurio na Kumbhu u želji za osvetom.

Iako su ga brojne strijele pogodile dok je jurio, Angadu to nije pokolebalo. Sručio je na
Kumbhinu glavu pljusak stijena. Međutim, Kumbha je razmrskao stijene i pogodio Angadu u
obrve sa dvije strijele. Unatoč krvi koja je tekla i zaklanjala mu pogled Angada je uspio
zgrabiti golemo stablo i baciti ga na Kumbhu. Kad ga je Rakšasa sasjekao na komadiće,
Angada se onesvijestio i pao na tlo, jer su ga brojne rane koje je zadobio previše boljele.

Majmuni su onda otišli do Rame kazati mu u kakvom se stanju nalazi Angada. Rama je
poslao Jambavana i druge vodeće majmune da pomognu Angadi. Međutim, dok su se
majmuni približavali, Kumbha ih je zaustavio kišom strijela. Potom je Sugriva pojurio prema
Kumbhi bacajući na njega brojno drveće. Međutim, Rakšasa je svo drveće raskomadao te uz
to pogodio Sugrivu brojnim strijelama. Ne obazirući se na to Sugriva se nastavio primicati sve
bčiže Kumbhinoj kočiji.

Odjednom, Sugriva skoči i istrgne luk iz Kumbhinih ruku te ga slomi na pola. Onda, brzo
skočivši sa kočije, Sugriva reče: “ O Kumbha, nesumnjivo si danas pokazao veliku snagu na
bojnome polju. Tvoj je otac bio prirodno nadaren velikom moći dok je Ravana dobio izuzetnu
moć iz blagoslova kojeg mu je dao Gospodin Brahma. Ti si, međutim, moćan na oba načina.
O Rakšasa, ubio bih te sada, ali kako te je toliko borbe iscrpilo zamolit ću te da se vratiš u
Lanku i odmoriš. Nakon toga se možemo nastaviti boriti u pravednijim uvjetima.”

Kumbha je cijenio Sugrivine plemenite riječi, ali nije prihvatio ponudu te je odjednom
zgrabio kralja majmuna svojim jakim rukama. Dok su se njih dvojica hrvala zemlja je počela
tonuti uslijed neizmjernog pritiska koji se na nju vršio. Najzad je Sugriva podigao Kumbhu i
bacio ga u ocean stvorivši valove visoke poput planine koji su se valjali u svim pravcima.
Međutim, Kumbha je skočio natrag na obalu te je pojurio na Sugrivu, bacio ga na tlo i počeo
ga šakama udarati u prsa. Iako mu je oklop bio smrskan, a krv mu je šikljala iz rana, Sugriva
je čvrsto stisnuo svoju snažnu šaku i mlatio Kumbhu u prsa svom snagom. Sugrivini su udarci
smlavili Kumbhakarnina sina te se on srušio na tlo smrtno ranjen.

Kada je vidio da mu je stariji brat ubijen, Nikumbha je počeo tako glasno urlikati i mahati
svojim topuzom da su se svi majmuni i Rakšase ukočili od straha. Kad je Hanuman došao
pred njega, Nikumbha ga je udario u prsa svojim strašnim topuzom. Ali kada je topuz udario
moćnoga Hanumana samo se smrskao u stotinu komadića. Hanuman je onda svojom čvrsto
stisnutom šakom udario u Nikumbhina prsa na što je Rakšasa posrnuo natraške. Međutim,
kada se oporavio Nikumbha je rukama uhvatio Hanumana i počeo ga odnositi.

Hanuman je ubrzo pobjegao iz Nikumbhina stiska te snažno bacio svog protivnika na tlo.
Hanuman se onda bacio na svog protivnika te ga počeo gnječiti koljenima. Istodobno je
junački Vayuov sin zgrabio Nikumbhu za vrat sve dok nije odsjekao Rakšasinu glavu sa
trupla. Kada su vidjeli ovo sablasni pothvat, majmuni su klicali od veselja.

Kada je Ravana dobio vijest o Nikumbhinoj smrti naredio je Kharinom sinu po imenu
Maharakša, da krene u borbu s Ramom i Lakšmanom. Maharakša se približavao bojnome
polju hvalisajući se svojom snagom, ali nepovoljni su znaci nagovještavali njegov nadolazeći

185
poraz. Bič je skliznuo kočijašu iz ruku, a stijeg se srušio na tlo. Konji su zapinjali sa suzama u
očima izgledajući potišteno. Osim toga, odjednom je započela jaka pješčana oluja koja je sve
obavila tamom. Maharakša se međutim, nije obazirao na ove znakove te se samouvjereno
približavao bojnome polju.

Kada je borba započela, Maharakša je svojim strijelama ubio mnogo majmuna. Kada su
Rakšase pobjednički zaurlali, majmuni su pobjegli u strahu za svoje živote. Rama je uzeo
Svoj luk i počeo odapinjati na Rakšase strijele jednu za drugom. Onda je razjareni Maharakša
izazvao Ramu grubim riječima. Međutim, Rama se na to samo nasmijao uzviknuvši: “ O
ponosna budalo, nikada se rat nije dobio riječima!”

Maharakša je potom odapeo neprekidnu bujicu strijela, ali ih je Rama sve raznio u komadiće.
Onda su se približili jedan drugome te su se nastavili žestoko boriti dok su se polubogovi
okupili iznad njih kako bi promatrali veličanstven dvoboj. Iako su Rama i Maharakša nanijeli
jedan drugome oštre rane izgledalo je kao da im se snaga samo još više povećava. Dosita,
odapeli su toliko mnogo strijela da je pogled na bojno polje bio zaklonjen.

Onda je, izgarajući od bijesa, Rama sasjekao Maharakšin luk na pola, smrskao mu kočiju u
komadiće te mu ubio vozača i konje. Maharakša je dohvatio koplje koje mu je dao Rudra te
ga bacio prema Rami. Međutim, Rama je Svojim strijelama sasjekao koplje na komadiće.
Zatim, kad je Rama namjestio Svoje Agni oružje na tetivu luka, Maharakša je luđački pojurio
prema Njemu pdignute šake. Ali prije no što Ga je uspio dohvatiti, Rama je odapeo nebesku
strijelu koja se zarila u Maharakšino srce i ubila ga. Kada su Rakšasa vojnici vidjeli da im je
vođa ubijen pobjegli su natrag na Lanku.

Nakon toga je Ravana naredio Indrajitu na ponovno uđe u borbu. Princ je ponovno pošao do
svog žrtvenog oltara lijevajući ponude ghija na vatru kako bi neograničeno povećao svoju
moć. Indrajit je još jednu ovcu zgrabio za vrat i bacio ju u vatru kao ponudu. Kao i prije, Agni
se osobno pojavio pred njim da prihvati ponudu te je vatra jasno zaplamsalaa. Indrajit se onda
popeo na kočiju zaštitivši ju kao i sve oružje moći Gospodina Brahme.

Nedugo je zatim Indrajit počeo odapinjati na Ramu i Lakšmana kišu strijela sa nevidljivog
položaja na nebu. Dašarathini su sinovi pokušali uzvratiti Indrajitu rajskim oružjem, ali
nijedno nije moglo dotaći moćnog Ravaninog sina. Onda je Indrajit uz pomoć svojih
mističnih moći sve obavio tamom te obasuo Ramu i Lakšmana bujicom strijela, teško Ih
ranivši.

Ciljajući prema smjeru iz kojeg su padale strijele, Rama je pogodio Indrajita, ali to nije
obeshrabrilo Rakšasa junaka. Najzad je Lakšmani dojadila Njihova prividna bespomoćnost te
je proglasio: “ Sada ću prizvati brahmastru i tako uništiti jednom zauvijek sve Rakšase!”

Rama odgovori: “ Dragi Moj brate, dok se boriš s jednim neprijateljem, nije u redu ubiti i
ostale koji ne sudjeluju u borbi. Ja također žarko želim okončati s ovim moćnim Rakšasama.
Ali, budi strpljiv i ispalimo još rajskog oružja na njega.”

Indrajit je tada mogao shvatiti da Rama namjerava brzo s njim zavšiti. Zato se žurno povukao
natrag na Lanku. Ubrzo se nakon toga opet uputio prema bojnome polju. Međutim, ovog je
puta izabrao ostati vidljiv i u pratnji iluzorne Site.

186
Kada su vidjeli Indrajita ispred sebe svi su majmuni pojurili da ga napadnu. Međutim, kada su
ugledali da i Sita sjedi na kočiji to ih je jako utuklo. Onda je Indrajit, dok su majmuni
bespomoćno promatrali, izvukao svoj mač i zgrabio Situ za kosu. Lažna je Sita zavapila: “
Rama! Rama!”, a Indrajit ju je udario svojom šakom. Osjećajući nepodnošljivu bol Hanuman
je povikao: “ Ti si najodvratniji od svih Rakšasa. Obećajem ti da će te ubrzo snaći kazna u
paklu predodređenom za ženoubojice!” Rekavši to, Hanuman je pojurio na Indrajita, a pratili
su ga mnogi majmuni. Međutim, Rakšasa ih je odbio svojim strijelama.

Indrajt izjavi: “ Promatraj kako ću sada ubiti Situ. Osoba koja želi pobjediti u ratu mora biti
spreman nanijeti bol neprijatelju!” Na to je Indrajit izvukao mač i nasilnički dijagonalno
rasporio tijelo iluzorne Site tako da se ona odmah srušila na tlo u bazenu krvi. Indrajit se onda
narugao Hanumanu kazavši: “ Sita je sada mrtva tako da su svi vaši napori da ju spasite
bekoristan gubitak energije.”

Indrajit je onda glasno urliknuo na što su se majmuni razbježali. Hanuman je prekorio

odbjegle majmune da su kukavice. Onda se vojska opet okupila te je Hanuman počeo žestoko
ubijati Rakšase. Sa velike je udaljenosti Hanuman zavitlao i bacio veliku stijenu na
Indrajitovu kočiju. Rakšasa je brzo manevrirao kako bi izbjegao stijenu te je ona kada se
srušila smrskala mnogo Rakšasa vojnika raskalila zemlju i ušla u utrobu zemlje.

Hanuman je nastavio klati mnogobrojne Rakšase dok ga je Indrajit pokušavao zaustaviti

olujom strijela. Nakon nekog je vremena Hanuman pomislio: "“Budući da je Sita ubijena,
najbolje bi bilo da se vojska majmuna povuče kako bih mogao obavijestiti Ramu i primiti
Njegove upute.”

Kada su Hanuman i majmuni napustili mjesto borbe Indrajit je otišao u svetište po imenu
Nikumbhila da prinese ponude u žrtvenu vatru za Rakšase. Sa udaljenog je mjesta Rama
mogao vidjeti kako su se majmuni žestoko borili s Indrajitom te je poslao Jambavana da im
pomogne. Jambavan je sreo Hanumana i majmune dok su se povlačili.

Kada je Hanuman došao do Rame, obavijestio Ga je kako je Indrajit nemilosrdno ubio Situ.
Rama je odmah pao u nesvijest. Majmuni su brzo došli i poprskali Ga vodom da Ga ožive.
Lakšmana je podigao Ramu u Svoje naručje i zaplakao: “ O, strašne li nesreće! Izgleda da su
vrlina i porok zamijenili uloge. Izgleda kao da vrlina jednostavno nije dovoljno snažna da
donese dobar rezultat bez pomoći dovoljno moći. Stoga je najbolje jednostavno ovisiti o
vlastitoj snazi i zaboraviti na sve takozvane moralne obzire. Ovime se zavjetujem da ću
uništiti cijelu Lanku skupa sa Indrajitom i Ravanom! Dragi Moj Rama, molim Te sjeti se
Svog božanskog položaja kao inkarnacije Gospodina Višnua i tako odbaci Svoju preveliku
tugu.”

Onda Im je prišao Vibhišana nakon što je vratio povjerenje vojnicima majmunima. Ugledavši
tugom pogođenog Lakšmanu kako drži onesviještenog Ramu na Svom krilu, upitao je: “ Što
se dogodilo?”

Kad je Lakšmana započeo objašnjavati da je Sita mrtva, Vibhišana ga prekinu: “ Nije moguće
da je Indrajit ubio Situ jer se Ravana nikada ne bi dobrovoljno od Nje rastavio. Sita koju ste
vidjelu ubijenu sigurno je bila lažna tvorevina Rakšasinih mističnih moći. O Lakšmana,
trebao bi smjesta poći u Nikumbhilu i ubiti Indrajita dok je zaokupljen nuđenjem žrtvenih

187
ponuda. Ako ga ne napadneš sada, Indrajit će se ponovno učiniti nevidljivim i postati
neporaziv.”

Rama je bio previše shrvan tugom da bi mogao jasno razumjeti što je Vibhišana rekao. Zato
ga je zamolio da ponovi. Vibhišana je zatim detaljnije objasnio: “ Nekoć davno, Indrajit je
vršio oštre strogosti da bi zadovoljio Gospodina Brahmu. Iako je praotac Indrajitu dao
brahmastru i leteće konje, također je i predskazao: “ Ubit će te neprijatelj dok budeš radio
žrtvovanja u Nikumbhili.” Zato Lakšmana mora odmah poći i ubiti ga. Inače će postati toliko
moćan da će sigurno ubiti sve majmune.”

Kad je to čuo, Rama naredi: “ Lakšmana, povedi Hanumana, Vibhišanu i preostalu vojsku
majmuna.” Lakšmana je dotakao Ramina stopala zavjetujući se da će ubiti Indrajita dok je
odlazio.

Kada se Lakšmana približio Nikumbhili ugledao ispred sebeje brojne Rakšase koji su
stražarili. Vibhišana ga savjetova: “ Napadnimo najprije njihovu vojsku. Kada Rakšase budu
pritisnuti Indrajit će se pojaviti.”

Kada je bitka započela, Indrajit je vidio kako mu je vojska napadnuta te se popeo na svoju
kočiju iako nije dovršio svoja žrtvovanja. Hanuman je ubio mnogo Rakšasa vojnika, ali kad se
Indrajit pojavio, oni su odjednom opet ohrabrili i pojurili na njega. Dok je Hanuman i dalje
klao Rakšase Indrajit je na Hanumana i vojnike majmune odapinjao pljusak strijela.

Vibhišana je onda poveo Lakšmana do mjesta ispod banyanova stabla gdje je Indrajit lijevao
ponude u žrtvenu vatru prije ulaska u borbu. Vibhišana je znao da će Indrajit ubrzo doći tamo
da dovrši svoje obrede te je požurivao Lakšmana da čeka tamo i da ubije Indrajita kad se
vrati.

Lakšmana je zauzeo položaj, a nedugo se zatim Indrajit doista vratio. Kad ga je Lakšmana
izazvao na borbu, Indrajit je izgrdio Vibhišanu rekavši mu: “ Zašto moj vlastiti ujak dolazi
ovamo da mi naudi? Ja sam najdraži sin tvoga starijega brata! Zar ništa ne osjećaš prema
članovima svoje vlastite obitelji? I ti si također rođen u Rakšasa dinastiji. Zar se ne ponosiš
svojim rođenjem? Pokvarena budalo, zar ne vidiš kako si izdao svoje rođake? Zar nema
razlike između života sa svojom vlastitom obitelji i lizanja stopala stranaca? I najgori je rođak
uvijek bolji od stranca. Samo se ti možeš ponašati tako izdajnički!”

Vibhišana odgovori: “ O nečače, ako te doista zanima dharma, onda zašto mi se obraćaš, kad
sam straiji od tebe? Istina je da sam rođen u obitelji Rakšasa, ali je moja priroda poprilično
drugačija. Ja mrzim drskost i okrutnost. Tvoj je otac, a ne ja, taj koji je uzrokovao razdor u
našoj obiteli. Prema religioznim uputama, dužnost je osobe da prekine sve veze sa griješnim
osobama čak i ako se dogodi da su oni članovi obitelji.Najodvratniji je onaj tko otme tuđu
ženu te bi ga trebalootjerati poput zmije koja se priljepila na nečije tijelo. Sumnjati u
prijatelje, imati seksualni odnos sa tuđom ženom ili ukrasti tuđi posjed – to uvijek vodi do
uništenja. Ravana je osuđen. Skupa s njim, i ti, i cijela Lanka bit ćete uništeni. O Indrajit, ti si
samo običan ponosni neodgojeni dječak. Reci štogod želiš, ali ubrzo češ položiti svoj život
izrešetan Lakšmanovim strijelama.

Lakšmana je sjedio na Hanumanovim leđima i nakon što su izmijenili izazove, Indrajit Ga je

najednom pogodio sa dvije strijele. Lakšmana je uzvratio pogodivši Indrajita u prsa sa pet

188
strijela te je tako započeo oštar dvoboj. Nakon nekog je vremena Indrajit problijedio i oslabio
uslijed napada Lakšmaninih strijela. Vibhišana je požurivao Lakšmanu da brzo svrši s
Rakšasom. Lakšmana je odapeo još Svojih moćnih strijela što je Indrajita privremeno
ošamutilo. Međutim, on se brzo oporavio kazavši: “ Sjeti se kako sam Te već jednom
porazio,” te je pogodio Lakšmana sa sedam strijela, Hanumana sa deset, a Vibhišanu sa sto.

Lakšmana se, međutim, samo nasmijao i ponovno prekrio Indrajita strijelama i smrskao
njegov zlatni oklop u komadiće. Međutim, kada je Indrajit uzvratio sa 1,000 strijela i
Lakšmanov je oklop uništen. Tako se činilo da nijedan ne nadjačava.

*Borba se nastavila dugo vremena. Lakšmana i Indrajit su jedan drugoga napadali strijelama,
oboje odlučni da pobjede. Bezbrojne su strijele prošle kroz njihova tijela i ušle u zemlju tako
da su obojica obilno krvarila. Masa je osujećenih strijela bila razasuta po cijelom tlu poput
mnoštva kuša trave.

Ni Lakšmana ni Indrajit nisu se umorili. Dok su se oni borili, Vibhišana je napao ostale
Rakšase ne želeći se boriti sa svojim nećakom. Borba između dvije vojske postala je užarena
jer se i Jambavan pridružio divljanju. Hanuman je Lakšmana spustio sa svojih leđa kako bi se
i on mogao pridružiti tučnjavi te je nastavio uništavati na tisuće Rakšasa.

Kad se sunce spustilo ispod horizonta nebo je postalo vrlo tamno prekriveno neprekidnom
rijekom strijela koje su odapinjali Lakšmana i Indrajit. Njihova su dva luka tolikom brzinom
radila da se nije moglo opaziti pokrete njihovih ruku.

Lakšmana je odapeo strijelu koja je odrubila glavu Indrajitovom vozaču te je stoga Rakšasa
morao istovremeno i voziti kočiju i odapinjati strijele. To je dalo Lakšmani priliku da lakše
pogađa Svog protivnika te je nakon nekog vremena Indrajit počeo gubiti snagu. Onda su
četvorica vojnika majmuna skočili na Indrajitove konje trgajući ih na komadiće svojim oštrim
zubima i čeljustima. Majmuni su onda nastavili razbijati kočiju na komadiće. Indrajit je bio
prisiljen da siđe s nje.

U dubokoj je tami Lakšmana počeo opkoljavati Svog protivnika. Indrajit je naredio

Rakšasama da zadržavaju majmune dok on ode u Lanku po novu kočiju. Nakon nekog se
vremena Indrajit vratio na bojno polje sa obnovljnim zanosom te je počeo ubijati majmune na
tisuće tako da je vojska pohitala u Lakšmanino utočište. Lakšmana je onda slomio ( s
praskom) Indrajitov luk i pogodio ga u prsa sa pet strijela. Na to je Indrajit uzeo jači luk ali je
Lakšmana uništio sve strijele koje je on odapeo.

Lakšmana je prštao od energije te je nastavio pogađati svakog Rakšasu sa dvije strijele

istovremeno ranjavajući Indrajita. Indrajit je uzvratio brzim nizom strijela, a Lakšmana je
odsjekao kočijaševu glavu i odapeo strijele na konje zbunivši ih. Svo su se to vrijeme
Indrajitove strijele odbijale od Lakšmanovog oklopa. Shvativši da ima neprobojan oklop,
Indrajit je počeo gađati Lakšmana u čelo. Iako ranjen, Lakšmana je brzo pogodio Indrajita u
lice sa pet strijela.

Indrajit je onda probio Vibhišanino lice sa tri strijele tako da je on pojurio na svog nećaka u
naletu bijesa mašući svojim topuzom. Kada mu je Vibhišana nasmrt pretukao konje, Indrajit
je skočio sa kočije te zavitlao i bacio koplje na svog ujaka.

189
Na to se Lakšmana umiješao sasjekavši koplje na komadiće Svojim strijelama. Potom, kada
je Vibhišana pogodio Indrajita u prsa sa pet strijela, Indrajit je na tetivu luka postavio strašno
oružje Yama. Vidjevši opasnost Lakšmana je izvadio predivnu strijelu koju Mu je Kuvera dao
u snu.

Kada su oboje odapeli svoja oružja, ona su se u letu sudarila i osvijetlila čitavo noćno nebo.
Nastala je golema eksplozija, oružja su se smrskala u komadiće, prštale su iskre i sukljao je
dim.

Lakšmana je onda odapeo oružje Varuna, a Indrajit ga je poništio oružjem Rudra. Krenuvši u
napad, Indrajit je ispalio oružje Agni, ali ga je Lakšmana uspješno osujetio oružjem Surya.
Indrajit je onda na tetitvu svoga luka pričvrstio Asura oružje koje je odmah proizvelo brojne
mačeve, topuze, ćakre i sjekire. Međutim, oružjem Rudra Lakšmana ga je poništio.

Indrajit je postepeno počeo gubiti hrabrost te je tada Lakšmana izabrao čudesno oružje koje
pripada kralju Indri. Dok je postavljao nepobjedivo oružje na tetivu Svojega luka i napeo ju
do uha, Lakšmana se molio: “ O glavni među nebesnicima, ako je Rama doista Gospodin bez
premca i utočište istine i vrline, neka ovo oružje ubije Ravaninog sina.”

Svjetleća je strijela brzo proletjela zrakom i odsjekla glavu Indrajitu, Rakšasi koj je bio
najveća prepreka vojsci majmuna Gospodina Rame. Dok su se uspaničareni Rakšase
razbježali u svim pravcima, majmuni su radosno uzvikivali skačući gore dolje. Na nebu
polubogovi i rišiji zanosno uskliknuše slaveći Lakšmanovu pobjedu. Dok su rajske plesačice
bacale kišu cvijeća na junake, majmuni su radosno plesali mašući svojim repovima i
uzvikujući: “ Jaya Rama! Jaya Lakšmana!”

Iscrpljen i oštro ranjen Lakšmana se naslonio na Vibhišanu i Hanumana te je tako došao do

Rame da obiđe oko Njega. Vibhišana je onda ispričao cijelu priču o Indrajitovom porazu. Dok
je pažljivo slušao, Rama je osjetio transcendentalno zadovoljstvo. Nakon što je čestitao
Lakšmani i pomirisao Mu glavu s velikom privrženošću, Rama reče: “ Indrajit je bio Ravani
poput desne ruke. Sada kada je on ubijen nakon tri dana i noći provedenoj u borbi Rakšasa će
kralj zasigurno izaći da se bori.”

Lakšmanu su jako boljele brojne rane koje su mu načinile Indrajitove strijele. Stoga je Rama
naredio Sušeni da izliječi Njega i sve ozlijeđene majmune. Kasnije je Sušena dao Lakšmani
da udahne paru određenog medicinskog ljekovitog bilja te je Lakšmana bio presretan kad je
shvatio da je nestala sva Njegova bol, a rane su odjednom zacijeljele.

Ravanu su njegovi ministri obavijestili kako je Lakšmana ubio Indrajita uz Vibhišaninu

pomoć. Ravana se onesvijestio kada je čuo novosti te je došao k sebi tek nakon dugo
vremena. Ravana je veoma jako jadikovao nad smrću svog voljenog prijestolonasljednika.
Obuzet ludim bijesom Ravana se odlučio osvetiti ubivši Situ. Kada je to objavio izgledao je
tako divlje da su se svi ostali Rakšase u strahu sakrili.

Ravana je pozvao svoj neprobojni oklop, luk i strijele koje mu je dao Gospodin Brahma.
Izjavio je: “ Sada ću u zbilji odglumiti ono što je Indrajit izveo kao obmanjujući trik da bi
mučio neprijtelja.” Ravana je naglo izvukao mač iz korica i pojurio prema šumarku ašoka, a
slijedili su ga Mandodari i nekoliko ministara. Iako su ti dobronamjernici dali sve od sebe da
ga obuzdaju Ravana je ubrzo stigao pred užasnutu Situ.

190
Dok je prijeteći mahao svojim mačem, Siti je bilo jasno da ju namjerava ubiti. Sita se pitala: “
Što se desilo da je navelo ovog pokvarenog Rakšasu kralja da na ovaj način dođe ovamo prije
no što su istekli dodijeljenih mi 12 mjeseci? Zar je postao previše nezadovoljan zbog mojih
uzastopnih odbijanja? Zar će me ubiti samo iz očaja što ne može poraziti Ramu i Lakšmana?
Trebala sam poslušati Hanumanov savjet i dopustiti mu da me odnese natrag Rami na svojim
leđima. Da sam to učinila nikada me ne bi snašla ova grozna situacija.”

Iz osjećaja samilosti prema ožalošćenoj Siti, pobožni se ministar po imenu Suparšva obratio
Ravani: “ O gospodaru, proučio si sve Vede i držao se najstrožih zavjeta. Kako možeš i
pomisliti da na ovaj način naudiš ženi? Pusti ljupku Situ da živi. Umjesto toga iskali svoj bijes
na svom pravom neprijatelju. Danas je četrnaesti dan tamne mjesečeve četrnaetodnevnice.
Sutra, kada izađe mladi mjesec kreni na Ramu i horde Njegovih majmuna i pobijedi ih.
Siguran sam da ćeš, kada ubiješ Ramu moći uživati u Siti koliko ti srce želi. Zašto da na ovaj
način preuranjeno spriječiš ispunjenje svoje žarke želje?”

Ravana je poslušao ovaj laskavi savjet. Onda je odbacio ideju da će ubiti Situ te se vratio u
svoju palaču. Dok je mrzovoljno sjedio na svom prijestolju, Ravana je, još uvijek tugujući
zbog gubitka svog najdražeg sina, izdao slijedeću zapovijed: “ Želim da svi preostali Rakšase
smjesta pođu i zajedno napadnu Ramu. Ako Ga ne uspiju ubiti, onda ću sutra ja osobno poći
da se borim s Njim.”

Tik pred zoru, Rakšase su izjurili iz grada da bi se borili s majmunima te je uslijedila žestoka
bitka. Razdraženi su Rakšase brzo poklali mnogo vojnika majmuna zbog čega su preživjeli
otrčali u utočište Raminih lotosovih stopala. Rama je onda pozvao veličanstveno Gandharva
oružje koje je Rakšase obasulo pljuskom strijela. Kiše strijela bile su toliko guste da Rakšase
više nisu mogli vidjeti Ramu – sve što su mogli vidjeti bilo je desetkovanje bezbrojnih
vojnika Rakšasa. Zbog oružja Gandharva Rama je ponekad bio nevidljiv, a ponekad bi
Rakšase vidjeli 1,000 Rama kako pred njima stoji u svim smjerovima. U devedeset minuta
Rama je pobio 200,000 vojnika pješaka, 18,000 vojnika koji su jahali na slonovima, 14,000
konjanika i brojne ratnike na kočijama. Preživjeli su onda pobjegli natrag na sigurno u Lanku,
dok su polubogovi na nebu u zanosu slavili Ramu zbog Njegove pobjede. Rama reče: “ O
veliki junaci majmuni, trebate znati da samo Ja i Gospodin Šiva imamo sposobnost upotrebe
takvih rajskih oružja.”

U međuvremenu su se na Lanki udovice ubijenih Rakšasa okupile zajedno i jadikovale nad

smrću svojih muževa. Jaukale su: “ Proklinjemo Šurpanakhu jer je ona uzrok neprijateljstva
između Rame i Ravane koje je uništilo našu rasu. Budući da je Rama u prošlosti već mnogo
puta porazio Ravanu, Ravana bi trebao biti svjestan Njegovih nepobjedivih moći. Zašto naš
budalasti kralj nije mogao prihvatiti Vibhišanin savjet i izbjeći ovo krvoproliće?”

Kada je čuo jadikovke tih žena, Ravani je odjednom prekipjelo i prsnuo je njegov neovladani
gnjev. Sikćući poput zgažene zmije naredio je svojim ministrima: “ Spremite smjesta moju
vojsku za borbu! Danas ću napokon ubiti Ramu, Lakšmanu i sve majmune pljuskom svojih
strijela. Dovedite mi kočiju i osigurajte da me svi tjelesno sposobni Rakšase slijede!”

Na Ravaninu zapovijed okupilo se 100,000 kočija, 2300,000 slonova,60 miliona konjanika i

bezbroj pješadije. Ravana se onda popeo na svoju kočiju koju su vukla četiri konja i koja je
bila opremljena brojnim oružjem koje je pripadalo glavnim polubogovima.

191
Kada je Ravana izašao iz svoje palače pozdravilo ga je snažno trubljenje školjaka, truba i
uzvici ohrabrivanja od građana. Kada su majmuni čuli tu buku njihova su srca obuzeli osjećaji
straha i strave. Onda je, kada je Ravana izašao sa sjevernih dveri skupa sa Mahodarom,
Mahaparšvom i Virupakšom zavladalo mračno ozračje.Tamni su oblaci zaklonili sunce i lili
kišu krvi dok su Ravanini konji stupali cestom. Ravanino se lijevo oko trzalo, lijeva mu je
ruka podrhtavala, lice mu je problijedilo, a glas mu je promukao. Onda se lešinar spustio na
Ravanin stijeg dok su meteori isprugali nebo. Ravana je zanemario ove zle znake i produžio u
susret sa svojom predodređenom sudbinom.

Kada je borba započela, Ravana je stvorio pustoš jer nitko od majmuna nije mogao stati
ispred njegova napada strijelama. Dok je razjareni Sugriva vodio majmune u oštrom
protunapadu na Rakšasa vojsku, Ravana je usmjerio svoju pažnju na Ramu.

U međuvremenu je Virupakša sišao sa svoje kočije i popeo se na slona. Pojurio je prema

majmunima istovremeno ih obasipajući strijelama. Sugriva je iščupao divovsko stablo i
silovito udario slona i bacio ga unatrag. Virupakša je skočio sa ranjenog slona i dohvatio svoj
mač i štit te ljutito pojurio na Sugrivu. Iako je Sugriva zavitlao i bacio veliki kamen na svog
jurećeg protivnika Virupakša mu je izmakao i posjekao kralja majmuna svojim mačem. Na
trenutak ošamućen Sugriva se srušio na tlo, ali je brzo skočio u zrak i udario Virupakšu u
prsa. To je Rakšasu samo još više razbjesnilo. Virupakša je rassjekao Sugrivin oklop svojim
mačem i udario ga tako da je Sugriva pao natraške. Ponovno je Sugriva skočio na noge. Kada
je pokušao jako udariti Rakšasu Virupakša je izbjegao udarac i udario Sugrivu u prsa. Goreći
od bijesa Sugriva je tražio priliku da udari te je odjednom udario dlanom svoje ruke
Virupakšu u čelo svom svojom snagom. Odmah je iz svih devet otvora na Rakšasinom tijelu
šiknula krv te se on mrtav srušio.

Vidjevši Virupakšinu smrt i gubitak mnogo Rakšasa vojnika Ravana je postao još
razdraženiji. Požurivao je Mahodaru da uništi neprijatelja. Junački se boreći Mahodara je
počeo uništavati vojnike majmune u velikom broju tjerajući ih da trče u Sugrivino utočište.
Sugriva je pojurio na Mahodaru i bacio veliku stijenu, ali ju je Rakšasa svojim strijelama
razbio u komadiće. Kipeći od bijesa Sugriva je iščupao visoko stablo, ali su ga Rakšasine
strijele odmah sasjekle u komadiće i pogodile kralja majmuna. Sugriva je dohvatio željezni
topuz koji je ležao na tlu i pojurio prema Mahodari. Udario je u Mahodarine konje prisilivši
Rakšasu da skoči sa svoje smrskane kočije. Mahodara je onda pojurio na Sugrivu zavitlajući
svoj buzdovan. Sugriva je uzvratio bacivši svo topuz te su se dva oružja sudarila u zraku
poništivši jedno drugo.

Sugriva i Mahodara su četveronoške počeli sakupljati topuze koji su uokolo ležali i bacali
oružja jedan na drugoga. Naposljetku su se njih dvojica približili jedan drugome i počeli se
boriti rukama. Mahodara je dohvatio mač i zario ga duboko u Sugrivin oklop. Međutim mač
se zaglavio i dok se Mahodara borio da ga oslobodi Sugriva je iskoristio priliku i odsjekao
Rakšasinu glavu.

Ostavši bez vođe Mahodarina se vojska razbježala sa bojnoga polja. U međuvremenu se

Mahaparšva pojavio na sceni i počeo klati ratnike majmune. Kada je Angada vidio da je
njegovim vojnicim onestalo srčanosti uzeo je težak topuz i svom ga svojom snagom zavitlao
na Mahaparšvu. Rakšasa i njegov vozač bili su tako silovito pogođeni da su se oboje u
nesvijesti srušili na tlo. Onda je Jambavan zavitlao i bacio golemu stijenu koja je razmrskala

192
Mahaparšvinu kočiju i ubila mu konje. Tako je Rakšasa junak kada se osvijestio bio prisiljen
nastaviti sa borbom na tlu.

Mahaparšva je odmah uzvratio probivši Jambavanaova prsa sa tri strijele i obasipajući

Angadu brojnim strijelama. Angada je uzvratio bacivši željezni topuz koji je srušio
Mahaparšvinu zlatnu krunu i razbila mu luk i strijelu. Onda je pojurivši naprijed Angada
pljusnuo Rakšasu u glavu. To je Rakšasu samo još više razbjesnilo te je on dohvatio sjekiru i
bacio ju na princa majmuna. Angada je stručno izbjegao oružje. Onda je napao Mahaparšvu,
razbio mu prsni koš s takvom snagom da su se Rakšasina prsa otvorila što ga je odmah ubilo.

Kad se Mahaparšvina vojska raštrkala u neredu majmuni i polubogovi su radosno klicali, a

Ravana je ključao od bijesa. Onda se Rakšasa kralj popeo na svoju kočiju i pošao prema Rami
istodobno odapinjući neprestanu bujicu strijela. Rama je poništio Ravanine strijele Svojima i
tako se postepeno između dva neprijteljska strijelca razvila oštra borba. Ubrzo su njihova
neprestana izbacivanja strijela prekrila nebo stvorivši tamu svuda unaokolo. Drugi su se
majmuni i vojnici Rakšase prestali boriti da promatraju veličanstvenu borbu.

Kada je Ravana pogodio Ramu u čelo jednom strijelom, Rama je ostao neobeshrabren i
uzvratio je oružjem Rudra. Iako je to oružje odapelo bezbrojne strijele, on su se jednostavno
odbile o Ravanin neprobojni oklop ni najmanje ga ne ozlijedivši. Ravana je prizvao mistično
oružje Asura na što su se pojavile bezbrojne strijele sa glavama lava, tigra, lešinara, zmija i
krokodila da bi pojurile prema Rami otvorenih ustiju kako bi Ga progutale. Iako je Rama
upotrijebio oružje Agni koje je u zraku rastopilo Ravanine strijele, ipak su one ubile na tisuće
majmuna. Ipak su Rama i vođe majmuna bili zadovoljni jer je oružje koje je Ravana
upotrijebio bilo poznato kao jedno od njegovih najmoćnijih oružja.

Potom je Ravana zazvao oružje Rudra koje je stvorio Maya Danava i koje je bacalo
buzdovane, koplja, gromove i zamke jedno za drugim. Rama je brzo osujetio oružje Rudra
Svojim oružjem Gandharva. Ravana je onda odapeo sjajno oružje Surya koje je načinilo da
ogromne blistave ćakre jurnu na Ramu. Svojom neshvatljivom vještinom Rama je uništio sve
ćakre Svojim strijelama, ali dok je to činio Ravana je Ramu pogodio u prsa sa deset moćnih
strelica. Rama, međutim ,nije ustuknuo, te je uzvratio pogađajući Ravanu u udove brojnim
strijelama.

Želeći ući u borbu, Lakšmana je odapeo sedam strijela koje su odsjekle Ravanin stijeg.
Drugom je strijelom Lakšmana odrubio glavu Ravaninog vozača, a sa još pet slomio Ravanin
luk. Onda je i Vibhišana pojurio naprijed i ubio Ravanine konje prisilivši svog razjarenog
brata da skoči sa slomljene kočije. Kada je Ravana ljutito zavitlao i bacio koplje na
Vibhišanu Lakšmana ga je sasjekao u komadiće sa tri strijele dok je ono letjelo zrakom.
Ravana je onda podigao čarobno koplje koje je napravio Maya Danava. Vidjevši da je
Vibhišanin život u opasnosti Lakšmana je brzo obasuo Ravanu sa toliko mnogo strijela da se
on zaprepastio dok je stajao s kopljem u rukama. Ravana je povikao na Lakšmana: “ Budući
da si se usudio spasiti Vibhišanu, koplje koje je bilo namijenjeno njemu će umjesto toga
oduzeti Tvoj život.”

Ravana je zarikao poput lava i zavitlao čarobno koplje. Dok je ono nepogrešivo lebdjelo
zrakom prema Lakšmanu Rama je zamolio koplje da postane neučinkovito. Unatoč tome,
koplje je prošlo kroz Lakšmanina prsa i zabilo se u tlo tako da se Sumitrin sin srušio ozbiljno
ranjen.

193
Kada je Rama vidio Lakšmanino jadno stanje postao je iznimno očajan, a suze su napunile
Njegove oči. Onda je, susprežući Svoju intenzivnu tugu, Rama izvadio koplje iz
Lakšmanovog tijela čak i dok je Ravana na Njega lio kišu strijela.

Slomivši koplje na pola Rama je podigao Lakšmanu u Svoje naručje i u suzama Ga zagrlio.
Onda je, nakon što je naredio Hanumanu i Sugrivi da čuvaju Lakšmana, Rama ljutito objavio:
“ Sada ću prikazati Svoju potpunu snagu protiv pokvarenog Ravane. Obećajem da će ubrzo
biti ubijen na bojnome polju! Majmuni mogu sada poći i sjesti da se odmore na planinskim
vrhovima dok ja izvedem čudesno djelo koje će se slaviti do svršetka svijeta!”

Rama je žestoko napao Ravanu. Dok su neprestano jedan drugoga prekrivali bujicama strijela
unjkanje njihovih lukova proizvelo je zapanjujuću buku. Razbješnjeli je Rama ubrzo svladao
Ravanu nagnavši Rakšasu da ustrašeno pobjegne sa bojnoga polja.

Rama je onda pošao do Lakšmana i s velikom boli rekao Sušeni: “ Samo kad pogledam Svog
ranjenog brata, odmah izgubim snagu. Bez Lakšmana pobjeda za Mene neće imati nikakvog
značenja. Ako umre Ja ću Ga slijediti upravo kao što je On Mene slijedio kada sam protjeran
u šumu.”

Umirujućim glasom, Sušena odgovori: “ O Rama, Lakšmana ne umire. Sjaj Njegova lica nije
se izgubio, a oči Mu još uvijek jasno blistaju. Međutim, moramo hitno poslati Hanumana na
Mahodaya Planine da sabere ljekovito bilje koje se zove Višalya-karani,Savarnya-karani,
Samjiva-karani i Samdhani. Takvim liječenjem Lakšmanu se može odmah povratiti savršeno
zdravlje.”

Hanuman je opet skočio na Himalaye. Međutim, kada je stigao na Mahodaya Planine nije
mogao prepoznati potrebno ljekovito bilje. Razočaran, ponovno je otkinuo planinski vrh te se
vratio na Lanku držeći ga u obje ruke. Položivši planinski vrh kraj Sušene, Hanuman je načas
legao da se odmori govoreći: “ Nisam mogao prepoznati koje bilje trebam donijeti pa sam
odlučio da donesem ovamo cijelu planinu.”

Sušena je slavio Hanumana i pošao potražiti pravo bilje. Nakon toga je samljeo biljke u prah i
kada ih je dao Lakšmanu da ih pomiriši rane su Mu odmah zacijelile. Kada je Lakšmana
ustao, Rama Ga je čvrsto zagrlio kazavši: “ Moja je dobra sreća da si ti dobro. O Lakšmana,
bez Tebe ne bi više imalo smisla niti vratiti Situ niti ostati na životu.”

Lakšmana odgovori: “ Dragi Moj brate, molim Te nedaj da Te više obuzme takva tuga. Brzo
ispuni Svoj zavjet da ćeš ubiti Ravanu i ustoličiti Vibhišanu kao kralja Lanke.”

U međuvremenu se Ravana popeo na drugu kočiju i izjurio iz grada željan borbe s Ramom.
Rama je uzeo Svoj luk i odapeo pljusak strijela na Ravanu. Međutim, sa neba polubogovi
uzvikoše: “ Ova se borba ne bori pravedno. Rama stoji na tlu, a Ravana se vozi na kočiji!”

Shvativši to kao uputu, Indra je pozvao Matalija i naredio mu da odveze njegovu kočiju Rami
na bojno polje. Matali je tako došao pred Ramu vozeći Indrinu zlatnu kočiju koju je vuklo
1,000 zelenkastih konja. Rajski je kočijaš onda najavio Rami: “ Dragi Moj Gospodine, Indra
Te moli da ljubazno prihvatiš ovu kočiju za borbu s Ravanom. U njoj ćeš naći Indrin luk i

194
oklop skupa sa neusporedivim kopljem i različitim rajskim strijelama. O Rama, molim Te
popni se na kočiju jer su polubogovi vrlo uznemireni kada Te vide da se boriš stojeći na tlu.”

Obišavši oko Indrine kočije, Rama se popeo na nju te je uslijedio uzbudljiv dvoboj. Kada je
Ravana odapeo oružje Gandharva Rama ga je brzo poništio drugim Gandharva oružjem.
Zatim je Ravana odapeo oružje Rakšasa koje je poprimilo oblik bezbrojnih zmija sa
plamtećim razjapljenim otvorenim ustima. Rama je uzvratio bacivši oružje Garuda koje se
pretvorilo u bezbrojne zlatne orlove koji su brzo pojeli sve Ravanine zmijolike strijele. To je
razbjesnilo Rakšasa kralja koji je onda brzo odapeo na Ramu 1,000 strijela. Također je
odapeo bezbroj strijela koje su pogodile Matalija i jednu koja je srušila Indrin stijeg, a mnoge
su druge nanijele bol konjima.

Ravana je Rami zadavao mnogo teškoća te su polubogovi i majmuni postali prilično

tjeskobni. Rama je onda poprimio najstrašniji ljutiti oblik na što se cijela zemlja sa svojim
planinama i oceanima zatresla. Pojavili su se mnogi zli znaci te su se sva stvorena bića
uključujući i Ravanu, prestrašila.

Odjednom su se na nebu pojavili bezbrojni demoni da obodre Ravanu ka pobjedi. Kao da im

odgovara, Ravana je dohvatio strašno koplje i tako divlje zaurlao da su se počeli tresti i nebo i
zemlja. Onda je povikao: “ Rama, pripremi Se, jer ćeš sada umrijeti!”

Ravana je zavitlao i bacio smrtonosno koplje. Dok je okruženo munjom letjelo nebom
načinilo je glasan urlajući zvuk. Rama je odapeo bezbrojne strijele da poništi Ravanino
strašno oružje baš kao što Indra pokušava zaustaviti vatru uništenja lijući na nju pljuskove
kiše. Kada je Rama vidio da je strašno koplje progutalo sve Njegove strijele podigao je slavno
Indrino koplje i bacio ga. Dok je letjelo nebom Indrino je koplje obasjalo sve pravce, a onda
se sudarilo s Ravaninim kopljem, smrskalo ga na komadiće te se bezazleno srušilo na tlo.

Rama je onda strijelama pogodio Ravanina prsa, čelo i konje. Iako je Ravana bio iscrpljen, a
krv je tekla iz rana koje su bile posvuda po njegovom tijelu, nastavio je i dalje sipati kišu
strijela na Ramu u velikom gnjevu. Doista, Ravana je izrešetao Ramina prsa sa 1,000 strijela
koje su Ga oblile krvlju. Neprestana kiša strijela je bila tako gusta da Rama i Ravana nisu
mogli više jedan drugoga jasno vidjeti zbog tame koja se stvorila. Međutim, Ramu to nije
obeshrabrilo.Prezirno se smijući izgrdio je Ravanu rekavši: “ Ti si najodvratniji od svih
ljudoždera. Usitinu, ti si poput njihova izmeta. O Sitin otmičaru, ti si prvoklasna budala jer se
smatraš velikim junakom. U stvari, ti si velika kukavica jer si se usudio oteti Moju ženu na
prijevaru me odvukavši daleko od nje. Kako se možeš ponositi što si svladao jadnu
nezaštićenu ženu u odsustvu njena muža? Ti si poput psa jer kao što pas krade hranu iz
kuhinje u odsustvu kućedomaćina tako si ti, u Mom odsustvu oteo Moju suprugu , Situ. Stoga
ću te kazniti kao što Yamaraja kažnjava griješnike. Ti si najodvratniji, najgrešniji i
najsramotniji. Danas ću te, stoga, Ja, čiji se pokušaji nikada ne izjalovljuju ,kazniti. O Ravana,
danas ćeš se susresti sa zasluženim krajem. Tijelo za koje si tako vezan postat će hrana
šakalima i lešinarima!”

Nakon toga je Rama počeo odapinjeati Svoje strijele sa udvostručenom energijom i većom
okretnošću. Tom se napadu pridružila tuča kamenja kamenja koju su bacali majmuni. Ravana
je postao tako ošamućen da nije više mogao uzimati i pravilno odapinjati svoja oružja.
Vidjevši da se bliži smrt njegovom gospodaru, Ravanin ga je vozač brzo odvezao sa bojnoga
polja izvan dosega Raminih strijela.

195
Kočijaš onda reče: “ O kralju, odveo sam te iz borbe samo za tvoju dobrobit. Izgledao si kao
da si izgubio svu snagu, a konji su se iscrpili. Mogli su se vidjeti mnogi nepovoljni znaci te
sam zato učinio što sam smatrao da je moja najvažnija dužnost.”

Ravanu su umirile riječi njegova vozača te je zatim naredio: “ Pođi brzo do mjesta gdje se
nalazi Rama! Jednom kada se Ravana donese odluku od nje više ne odstupa sve dok potpuno
ne nadvlada svoje neprijatelje!”

Dok je Ravana bio odsutan, Agastya riši je došao pred Ramu znajući da se jako umorio od
borbe. Nakon što je dolično slavljen i ugošćen, Agastya reče. “ Dragi moj Gospodine Rama,
molim Te ljubazno prihvati od mene Aditya-hridaya molitvu namijenjenu zaovoljavanju boga
sunca. Ova mantra daje velike blagoslove i pročišćava sve grijehe. Osobi koja pjeva ovu
himnu produljuje se život te ostaje uvijek usredotočena na vječnu stazu religije. Mantra je
slijedeća:

““ O predsjedavajuće božanstvo sunca, odajem ti svoje poštovanje. Ti si glavni među svim

polubogovima zbog svog neograničenog sjaja koji održava cijeli svemir. Uistinu, obožavaju te
i polubogovi i demoni za svoju krajnju dobrobit. Ti si rezervoar sve svemirske energije i izvor
života svih stvorenja. Kao takav ti savršeno predstavljaš Svevišnjeg Gospodina, Višnua, kao
Njegova opunomoćana ekspanzija. Ljudi koji poznaju Vede, stoga obožavaju tebe kao
Gospodina Narayanu smještenog u suncu, pjevajući tri puta na dan prikladne molitve. Ti sam
uništavaš gustu tamu ovog svemira, te ti se stoga klanjam, O najsjajniji! Ponovno i ponovno ti
odajem svoje poštovanje, O oko Svevišnjeg Gospodina i svjedoče svih djelatnosti svijeta.”

Agastya riši zaključi: “ O Rama, ako budeš recitirao ovu mantru obožavajući boga sunca onda
ćeš sigurno uspjeti poraziti Svog neprijatelja. Tkogod da se nalazi u nevolji i obožava Suryu
ovom molitvom nikada neće žaliti.”

Agastya je onda otišao. Rama se već osjećao pomlađenim te je nakon toga sipao tri puta vodu
istovremeno izgovarajući sveta Božja imena. Onda je pogleda uprtog u sunce Rama recitirao
Aditya-hridaya molitvu te iskusio veliko transcendentalno blaženstvo.

Kada je Rama ponovno uzeo Svoj luk i pošao prema Ravani Surya Mu se s neba obratio
požurujući Ga: “ Ne odlaži! Pođi brzo!”

Rama onda naredi: “ O Matali, brzo odvezi do mjesta gdje se nalazi Ravana, ali učini to vrlio
oprezno.”

Prisjetivši se da govori Indrinom kočijašu, Rama se posramio i ispričao, kazavši: “ Žao Mi je

što sam ti naredio kao da sam tvoj gospodar. Ja samo žarko želim ubiti Ravanu te se nadam da
ćeš Mi oprostiti Moju uvredu.”

Matalija je ganula Ramina poniznost te je brzo dovezao kočiju blizu Ravanine strane. Rama i
Ravana su onda izmijenili strijele te je bitka ponovno postala oštra. Pojavili su se zli znaci
predskazujući uništenje Rakšasa kralja. Oblaci su na Ravaninu kočiju lili krv, a jato ga je
lešinara slijedilo. Onda je u blizini pao ogromni meteor na što su svi Rakšase postali očajni,
uvjereni da će Ravana uskoro umrijeti.

196
Pred Ramom su se pak pojavili ugodni znaci nagovještavajući da će pobjeda uskoro biti
Njegova. Nakon toga su Rama i Ravana prikazali potpuno bogatstvo svojih moći. Natjecanje
je postalo tako žestoko da su vojske bile čudom pogođene. Uistinu, vojnici su stajali
nepomično kao naslikani. Bili su toliko zaokupljeni promatranjem borbe da više nisu ni
pomišljali da napadaju jedni druge.

Kada je Ravana pokušao odsjeći Indrin stijeg Rama je odbio njegove strijele Svojima.
Odlučan da Ravani vrati svaki udarac Rama je srušio zastavu kralja Rakšasa. Zatim je Ravana
pogodio Indrine konje, ali kada se rajski konji nisu ni zateturali Ravana je postao razočaran.
Ravana je pribjegao upotrebi svojih obmanjujućih Rakšasa moći da izbaci topuze, diskove,
drveće i planinke vrhove.

Rama je osujetio sva ta oružja prije no što su dospjela do Njegove kočije pa su se stoga srušila
na vojsku majmuna. Obojica su, i Rama i Ravana nastavili odapinjati na tisuće strijela jedan
na drugoga, i kad bi se sudarile na nebu, strelice bi se srušile na bojno polje. Na taj se način
borba nastavila gotovo jedan sat dok je Rama uzvraćao Ravani na svaki udarac. Dok su sva
stvorena bića to promatrala umovi su im bili ispunjeni čuđenjem.

Oba su kočijaša također ispoljili veliku vještinu, ali je kada su kočije došle jedna uz drugu
Rama prisilio Ravanina četiri konja da se okrenu ranivši ih sa četiri strijele.

To je povećalo Ravanin bijes te je neprestano obasipao Ramu svojim strijelama u osveti.

Ramu to nije uznemirilo. Tako je izmjena oružja postala toliko grozna da se borba nije mogla
usporediti s niti jednom u povijesti ratovanja.

Ponekad bi Ravana pokazao svoj desetoglavi oblik, a ponekad bi se pojavio u svom

normalnom obliku sa samo jednom glavom. Odjednom je Rama odsjekao Ravaninu glavu
jednom strijelom. Međutim, kad se odsječena glava srušila na tlo, duplikat se čudesno pojavio
na njenom mjestu. Rama je onda odsjekao i tu glavu, ali je i nju zamijenila druga. Ponovno i
ponovno, Rama je nastavljao sjeći Ravanine glave sve dok se stotinu Ravaninih glava nije
srušilo na bojno polje. Svaki bi se put nova glava pojavila na mjestu stare. Rama se pitao: “
Ovom sam strijelom nekoć ubio Maricu, Kharu i Viradhu. Pogodio sam sedam moćnih stabala
i ubio nepobjedivog Valija. Ove su strijele ponizile velike planine i uzburkale neizmjerni
ocean. Kako to da sada nemaju utjecaja na Ravanu?”

Dvoboj se tako nastavio divljim tempom, a oba su borca bili opsjednuti ubijanjem drugoga.
Doista, prošlo je nekoliko dana i noći bez prekida borbe. Naposljetku, kada je Matali vidio da
Rama ne pobjeđuje kako je želio, upitao Ga je: “ Zašto se boriš samo u samoobrani?
Gospodaru moj, zar nisi svjestan Svojih bezgraničnih moći? Sada je došao sudnji sat za kralja
Rakšasa. Zašto ne upotrijebiš božansku brahmastru?”

Kad Ga je tako podsjetio na krajnje oružje, Rama je uzeo strijelu koju Mu je jednom prije dao
Agastya riši kada su se sreli u šumi Dandakaranya. Tu je strijelu načinio osobno Gospodin
Brahma da ga Indra upotrijebi, i kasnije ju je Agastya dobio. Pera čudesne strijele dao je
Garuda, a njeno je stvaranje nadgledao Vayu. Glavu oštrice stvorili su udružeći energije bog
vatre, Agni i bog sunca, Surya. Planina Meru i Planina Mandara dale su težinu postavši težina
strijele , a drška je načinjena od suptilnog zračnog elementa. Čudesna je strijela brahmastra
bila svemoguća i nepogrešiva.

197
Opunomoćivši strijelu sa potrebnim mantrama Rama je namjestio strašnu brahmastru na
tetivu Svoga luka. Promatrajući plamteću strijelu majmune je ispunilo veselje, a srca Rakšasa
prožela je strava. Kada je Rama povukao tetivu luka do Svoga uha, zemlja se počela drhtati, a
nebesa kao da su pala u pomutnju. Naposljetku, kada je Rama odapeo brahmastru jurnula je
zrakom poput same smrti i silovito se zarinula u prsa Rakšasa kralja. Probovši Ravanino srce
poput groma oštra je strijela potom ušla u zemlju uzevši sa sobom Ravanin griješni život.
Kada je čudesna brahmastra ušla natrag u Ramin tobolac Ravana je ispustio luk iz svojih
ruku. Povraćajući krv iz svih deset ustiju srušio se mrtav na tlo.

Kada su to vidjeli, među Ravaninim se sljedbenicima uzdigao glasan zvuk plača: “ Alas!
Alas! Što se dogodilo? Što se dogodilo? “ S velikim transcendentalnim zanosom ratnici su
majmuni glasno proglasili Raminu pobjedu i prognali Rakšasa vojsku. Sa neba su polubogovi
vikali: “ Izvrsno! Odlično!” istodobno prekrivajući Raminu kočiju kišom cvijeća i udarajući u
rajske bubnjeve. Kada je Ravana umro, rišiji i polubogovi su osjetili blagoslovljeno olakšanje
i mir uma koje nisu osjetili dugo vremena. Onda je počeo puhati nježan, osveježavajuć,
mirisan povjetarac, a sunce je bezbrižno razasulo svoje zrake te se činilo da je sve smjerove
posve ispunila sreća.

Sugriva, Angada, Vibhišana i Lakšmana su prvi došli odati počast Rami. Međutim, kada je
Vibhišana ugledao svog starijeg brata kako leži mrtav na bojnom polju slomio se i briznuo u
žalosni plač.

U međuvremenu se vijest o Ravaninoj smrti proširila unutarnjim odajama kraljevske palače.

Sve su Ravanine žene izašle iz grada i došle na bojno polje. Nepočešljane kose i neurednog
nakita, dame su prišle mrtvome tijelu svoga muža glasno naričući. Preplavljene
nepodnoščjivom žalošću neke su se žene valjale u prašini dok su ostale grlile različite dijelove
Ravanina tijela. Dok je plakala: “ O gospodaru, O mužu moj!”, jedna od dama se objesila o
Ravanin vrat dok su druge obujmile njegova stopala, gladile ranjena prsa i bacale ruke u vis iz
očaja. Neke su se onesvijestile ne mogavši izdržati tugu.

Usred zvuka glasnog jaukanja mogle su se čuti njihove jadikovke: “ O, dragi mužu,
ignorirajući naše i Vibhišanine dobre savjete prouzročio si svoje vlastito uništenje. Sada kada
si mrtav i mi smo uništene, jer žena nema drugog utočišta osim svoga muža. Ovo je, međutim,
neizbježan kraj za tako okrutnu osobu tvrda srca kakva si bio ti. Tko bi se drugi usudio oteti
Situ i držati je zatočenu protiv njene volje? “

Ravanina je najdraža kraljica, Mandodari, onda jadikovala: “ O gospodaru moj, O gospodaru!

Ti si predstavljao nevolju za druge te su te zato zvali Ravana. Ali sada kada si poražen, i mi
smo poražene jer je bez tebe državu Lanku pokorio neprijatelj. Tko će joj sada dati utočište?
Dragi moj mužu, iako si bio tako moćan nisi mogao stati pred Ramu. Bio si previše uvjeren u
moći koje si dobio. Zato si postao veliki teret zemlji. Nisi mogao shvatiti da se Osobno
Gospodin Višnu pojavio na zemlji kao Gospodin Rama da olakša taj teret. O Ravana, tvoja je
griješna strast prema Siti postala uzrokom uništenja svih Rakšasa.”

“ Uvijek si glumio velikog junaka, a ipak si se pokazao kao kukavica kada si na prijevaru oteo
Situ. Pao si pod utjecaj požudnih želja i zato nisi mogao shvatiti utjecaj majke Site. Sada si
zbog njenog prokletstva mrtav tako što te je ubio Gospodin Ramacandra. O zadovoljstvo
dinastije Rakšasa, zbog tebe sada država Lanka i mi sami nemamo zaštitnika. Svojim si

198
djelima učinio svoje tijelo prikladnom hranom za lešinare, a dušu spremnu za odlazak u
pakao. Ali iako je tvoj karakter bio odvratan ne znam kako ću dalje živjeti bez tebe.”

Najzad se Mandodari onesvijestila, a glava joj je pala na Ravanina prsa. Onda su je ostale
Ravanine žene podigle i povratile u svijest. Rama je onda naredio Vibhišani: “ Odmah
započni pogrebne obrede za svoga brata. Ravanine će udovice biti moguće utješiti tek kada
njegovo tijelo bude spaljeno.”

Vibhišana odgovori: “ Ne želim izvršiti pogrebne obrede za osobu koja je otimala tuđe žene,
koja je bila nemilosrdna, tiranin i naklonjena bezbožnosti. Budući da mi je bio stariji brat,
dužnost mi je poštovati Ravanu, ali su u isto vrijeme njegova dijela bila neprijateljska te stoga
ne zaslužuje moje obožavanje.”

Rama onda reče: “ Slažem se s tvojim riječima jer podržavaju vrlinu. Ipak, želim da spališ
tijelo svoga brata. Bez obzira na njegove greške, sva su neprijateljstva sada okonćana
okončale.”

Vibhišana je onda pošao u Lanku da izvrši pripreme za Ravanin pogreb. Nakon što je doveo
njegovog djeda po majci, Malyavana, Vibhišana je položio Ravanino tijelo na pogrebnu
nosiljku te je krenula povorka u kojoj su brojni Rakšase nosili drva za vatru. Hodajući prema
jugu povorka je stigla na posvećeno mjesto gdje su spalili Ravanino tijelo u skladu sa vedskim
uputama. Nakon toga su se Ravanine žene umirile te su se svi vratili na Lanku.

Nakon što je tako iskalio Svoj transcendentalni gnjev Rama je poprimio nježan izraz lica,te je
spustio Svoj luk, strijele i oklop. Kada je borba završila, polubogovi su otišli sa neba u svoja
prebivališta. Dok su odlazili, pjevali su o slavama Gospodina Rame s velikim zadovoljstvom.
Onda se, nakon što mu je Rama dolično odao poštovanje i dao dopuštenje za odlazak, Matali
digao u nebo na Indrinoj kočiji i vratio se u rajsko kraljevstvo.

Kada se vratio u Svoj vojni logor Rama je naredio Lakšmanu da izvrši obred ustoličenja za
Vibhišanu. Zatim je Lakšmana dao zlatne posude glavnim majmunima i naredio im da brzo
donesu vodu iz četiri mora.

Lakšmana je izvršio obred ustoličenja čvrsto se držeći vedskih uputa. Svi su stanovnici Lanke
došli u žrtvenu arenu i sa sobom donijeli povoljne stvari. Primivši te darove Vibhišana ih je
ponudio Rami. Rama je onda rekao Hanumanu: “ Molim te pođi saznati kako je Sita. Reci joj
kako sam ubio Ravanu i vrati se se bilo kakvom porukom koju ona za Mene ima.”

Hanuman je onda otišao u šumarak ašoka i pronašao tugom shrvanu Situ, još uvijek okruženu
groznim Rakšasicama. Hanuman je ponizno stao pred nju te joj kazao: “ Tvoj me je suprug
poslao da ti prenesem slijedeću poruku: “ Nakon mnogo neprospavanih mjeseci ispunio sam
Svoj zavjet da ću te spasiti. Sada kada je tvoj ugnjetavač, kralj Rakšasa mrtav, možeš odagnati
svoju tugu.””

Kada je čula vijest o Ravaninoj smrti i da je Rama dobro, Situ je tako preplavila radost da
neko vrijeme nije mogla prozboriti. Kada ju je Hanuman upitao zašto ništa ne odgovara, Sita

199
reče: “ Jedva mogu govoriti jer sam tako radosna. O Hanumen, to što si mi rekao neizmjerno
je vrednije od bilo koje količine zlata ili dragulja."

Sklopljenih ruku, Hanuman predloži: “ Ako tako želiš, mogu ubiti sve ove grozne Rakšasice
koje su te tako dugo mučile. Doista, bilo bi mi veliko zadovoljstvo osvetiti se za svu patnju
koju si morala proći. Samo čekam tvoje dopuštenje.”

Samilosna Sita odgovori: “ One su samo budalaste sluškinje koje su bile prisiljene izvršavati
naredbe svoga kralja. Što god sam propatila desilo se zbog mojih vlastitih prošlih nedjela.
Ove su Rakšasa žene samo djelovale kao instrumenti u rukama sudbine. O Hanumane, možda
si čuo ovo: “ Veliki čovjek se nikada ne obazire na uvrede koje mu je nanijela neka druga
osoba. Doista, on se zavjetuje pod svaku cijenu da ne uzvrati na zlo zlim.”

“Bio jednom jedan lovac kojega je gonio tigar. U pokušaju da pobjegne popeo se na visoko
stablo. Međutim, visoko među granama stabla smjestio se medvjed koji se odmarao. Vidjevši
medvjeda, tigar ga je pozvao kazavši mu: “ Ovaj je lovac naš zajednički neprijatelj. Gurni ga
sa stabla da ga mogu pojesti.” Međutim, medvjed je odgovorio: “ Ovaj je lovac uzeo utočište
moga doma pa neću učiniti ništa da bih mu naudio. Da to učinim to bi bilo nepravedno.”
Rekavši to, medvjed je otišao na počinak. Tigar je onda rekao lovcu: “ Ako gurneš medvjeda
sa stabla da ga pojedem obećajem da ti neću nauditi.”

“Pokoleban tigrovim riječima lovac je gurnuo zaspalog medvjeda. Međutim, dok je padao,
medvjed je zgrabio drugu granu i spasio se. Tigar je rekao medvjedu: “ Ovaj te je lovac
pokušao ubiti, stoga mu se osveti i baci ti njega s drveta.”

“ Ali iako je tigar pokušao na taj način utjecati na medvjeda, medvjed je odbio, kazavši: “
Velika se osoba nikada ne obazire na grijehe osobe koja ga je uvrijedila. Umjesto toga, on se
pod svaku cijenu drži svog zavjeta da nikada na zlo ne uzvrati zlom, znajući da je dobar
vladanje ukras kreposnih osoba.””

Nakon što ga je tako podsjetila Hanuman upita Situ ima li kakvu poruku za Ramu. Ona
odgovori: “ Ovo su moje jedine riječi: Čeznem da vidim svoga dragog muža koji je poznat po
tome što je jako privržen Svojim neokaljanim bhaktama.”

Hanuman reče: “ Vjeruj mi da ćeš još danas vidjeti Ramu i Lakšmana. Molim te dopusti mi da
odem i da bez odlaganja prenesem tvoju poruku.”

Hanuman se vratio do Rame i prenio Mu Sitinu poruku. Požurivao je Ramu da ode do Site,
rekavši: “ Sita je toliko propatila i uvijek je čeznula da Te vidi, stoga molim te smjesta pođi u
ašoka šumarak.”

Kada je Rama čuo ovu molbu, suze su Mu došle na oči. Onda je , oborena pogleda, naredio
Vibhišani: “ Dovedite Mi Situ nakon što se okupa, odjene i ukrasi rajskim nakitom.”

Vibhišana je onda pošao u šumarak ašoka i preko Rakšasica najavio Siti svoj dolazak.
Ponizno joj prišavši, Vibhišana reče: “Rama te želi vidjeti. Molim te popni se na ovaj
palankin koji sam donio. Rama te moli da se dolično pripremiš tako da se okupaš, odjeneš i
ukrasiš rajskim nakitom.”

200
Sita je pošla da se okupa i nakon što se vrlo lijepo odjenula smjestili su ju na palankin i
donijeli pred Ramu. Vibhišana je prvi prišao Rami zatekavši Ga pognute glave kao da je
zadubljen u misli. Vibhišana je onda najavio Sitin dolazak. Rama je zatražio da ju smjesta
dovedu pred Njega.

Iz prirodne znatiželje, horde su majmuna došle da barem na čas vide Situ. Međutim,
Vibhišana i njegovi pomoćnici su ih počeli gurati natrag te je nastalo veliko komešanje. Ramu
je zasmetalo kada je to vidio zbog Njegove velike privrženosti prema Svojim slugama te je
rekao Vibhišani: “ Nemoj tjerati ove majmune. Nema ništa loše u tome ako čestitu ženu
javnost vidi za vrijeme nesreće ili rata, na svayamvari, na žrtvovanjima ili vjenčanju. Stoga ,
molim te dopusti majmunima da vide Situ ako to žele.”

Rama onda naredi: “ Neka Sita siđe sa palankina i dođe do Mene pješice.” Dok je Vibhišana
pratio Situ, glavni su majmuni mogli shvatiti da je Rama bio u ljutitom raspoloženju. Bili su
iznenađeni ne samo zato što je Rama bio uznemiren, već i zato što je bio ozbiljan i strog i što
tražio da Sita hoda pred očima javnosti.

Sita je prišla Rami vrlo stidljivo izgledajući vrlo upalo. Onda, kada je Sita ugledala
mjesecoliko privlačno lice svog voljenog supruga njezine su patnje odmah nestale te joj se
vratio njen prirodni sjaj. Sita je bila jako sretna što vidi svog dragog te su njena lotosova usta
pokazivala njenu radost. Ali Rama je bio u drugačijem raspoloženju.

Ramino je srce mučio strah od javnog skandala. Stoga se obratio Siti ljutitoga tona: “ Ispunio
sam Svoj zavjet da te dobijem natrag i tako se osvetim za Ravaninu uvredu Mojoj časti.
Međutim, trebaš shvatiti da Moj veliki napor da ubijem Rakšasa kralja nije bio stvarno zbog
tebe već da obranim Svoje dobro ime i reputaciju Ikšvaku dinastije. Iskreno, tvoja pojava
predamnom Mi uopće nije prijatna. Stoga ti sada dajem na volju da odeš gdje god želiš.
Nijedan kulturan muškarac neće prihvatiti ženu koju je grlio drugi ili koja je živjela tako dugo
u kući nekog drugog. Siguran sam da nijedna žena ne bi mogla ostati tako dugo s Ravanom da
on u njoj ne uživa. Ravana je bio opčinjen požudom prema tebi. Kako se mogao obuzdavati i
ustručavati da te ne siluje? Ubijanjem Ravane Ja sam povratio Svoju čast. Međutim, više
nema potrebe da budem vezan za tebe. Ti si sada slobodna činiti što želiš. Usredotoči svoj um
na Lakšmana, Bharatu ili koga god izabereš.”

Kada je Sita čula Ramine riječi naježila se i pognula glavu od srama. Budući da je prije čula
samo ljubazne riječi od svoga muža, Ramine su riječi ušle u njeno srce poput oštrih strelica.
Počela je gorko plakati. Kako je bila ispred bezbroj svjedoka bilo joj je teško izdržati
suprugove prijekore.

Onda je, brišući suze iz očiju, Sita mucajući odgovorila: “ Kako se usuđuješ govoriti o meni
na tako neodgovoran način? Nikada nisam ni za trenutak odbacila svoju čestitost, bilo tijelom,
umom ili riječima. Moj je karakter čist. Ne bi mi trebao suditi kao da sam obična žen. Iako me
zovu Janaki, kći kralja Janake, rođenje mi je transcendentalno jer sam se pojavila iz same
zemlje.

“ O Rama, ako je Tvoj plan cijelo vrijeme bio da me okrutno odbaciš na ovaj način, zašto mi
to nisi rekao kada je Hanuman došao kao Tvoj glasnik? Da sam znala da me ne namjeravaš
primiti natrag odmah bih napustila svoje tijelo i tako izbjegla mnoge mjesece nepodnošljive
patnje. Isto tako, mogao si izbjeći ovaj odvratan rat koji je uzeo živote bezbrojnim Rakšasama

201
i majmunima. Zašto je bilo potrebno da tražiš toliko službe od Svojih saveznika? O Rama,
zašto se tako ponašaš? Zar Ti moja čista predanost ništa ne znači?”

Sita se onda obratila Lakšmanu, kazavši: “ Molim te zapali veliku vatru da uđem u nju. To je
jedini put koji preostaje onima koje je odbacio njihov muž pred javnošću.”

Susprežući Svoju uzrujanost Lakšmana je pogledao Ramu, i vidio da se Njegov stariji brat
slaže sa Sitinim riječima. Stoga je Lakšmana pošao pripremiti vatru. Rama je izgledao tako
ozbiljan i napet da se nitko nije usudio ni pričati s Njim, a kamoli Ga umiriti.

Kada je zapaljena vatra jasno zaplamtjela Sita je obišla oko Rame. Onda se, kad je stala pred
vatru sklopljenih ruku, Sita poklonila brahmanama i polubogovima. Zatim je Sita glasno
odala poštovanje Agniju: “ O bože vatre, budući da se moje srce nikada nije okrenulo od
Rame, molim te podari mi zaštitu. Iako Rami nikada nisam bila nevjerna ni u mislima,
riječima ni djelima, On me optužuje da sam zagađena. Stoga, o bože vatre, koji vidiš sve u sva
tri svijeta, molim te budi svjedok moje čestitosti.”

Rekavši to, Sita je obišla oko vatre. Onda je, dok je velika gomila u čudu promatrala, Sita ušla
u vatru neustrašiva uma. U plamtećoj je vatri Sita, koju je krasio blistavi zlatan nakit sjajila
čudesnim zlatnim sjajem. Čim je Sita ušla u vatru sve su prisutne žene užasnute zavriskale te
se uzdigao bolan plač među okupljenim majmunima i Rakšasama.

Uslijed velikog naricanja, Rama je izgledao zamišljen. U međuvremenu su se glavni

polubogovi pojavili pred Njim vozeći se u svojim rajskim vozilima. Dok je Rama stajao pred
njima sklopljenih ruku, polubogovi, predvođeni Gospodinom Brahmom i Gospodinom
Šivom, Mu rekoše: “ O Svevišnja Božanska Osobo, Gospodine Ramacandra, jako nas boli
gledati Te kako zanemaruješ Svoju vječnu suprugu, Majku Situ. Ti si stvoritelj svemira i
Gospodar svih polubogova. Zašto zanemaruješ Svoju božanstvenost i odbacuješ Situ kao da si
običan čovjek?”

Rama im odgovori: “ Smatram Sebe običnim ljudskim bićem, sinom Maharaja Dašarathe.
Međutim, ako postoji još nešto da se kaže, onda Mi to možda ti Gospodine Brahma možeš
razotkriti?”

Gospodin Brahma reče: “ Dragi moj Gospodine Rama, ti si izravno Gospodin Narayana
Osobno i stoga si jednak svim oblicima Narayana. Ti si potpuna ekspanzija Gospodina Šri
Krišne, izvorne Svevišnje Božanske Osobe. Ti si uzrok svih uzroka. Ti si svemirski oblik i
potpora svemirske tvorevine. Svi su polubogovi Tvoji djelići i Tvoji vječni sluge. Nadalje,
Sita se ne razlikuje od same Lakšmi, Svevišnje Božice sreće. Vi ste se oboje pojavili na zemlji
da uništite Ravanu. Sada kada je ta misija ispunjena, O Gospodine, možeš se vratiti u Svoje
transcendentalno boravište u duhovnom nebu nakon što vladaš zemljom onoliko dugo koliko
želiš.”

Čim je Gospodin Brahma završio govoriti, bog vatre, Agni, pojavio se iz vatre sa Sitom. Kad
je Agni položio Situ ispred Rame, svi su mogli vidjeti kako na njenom tijelu, žarko crvenoj
haljini, nakitu i kosi nema traga ni najmanjoj opekotini. U svom svojstvu svjedoka u svemiru
Agni je objavio: “ O Rama, evo Tvoje žene Site. Ona je lišena i najmanje primjse grijeha. Sita
Ti nikada nije bila ni najmanje nevjerna niti umom, rječima, ni pogledom, a kamoli djelom.

202
Stoga, dragi Moj Rama, moraš prihvatiti Situ bez susprezanja odbacivši svoje grube riječi i
ponašanje.”

Rama je bio zadovoljan kada je čuo Agnijevo svjedočenje i dok su Mu suze klizile iz očiju,
odgovorio je: “ O Agni, bilo je neophodno da se Sita podvrgne ovom suđenju u vatri samo
kako bi uvjerila mase u svoju neokaljanu čistoću. Da sam joj spriječio da uđe u vatru ljudi bi
Me kritizirali da sam ju prihvatio bez da sam najprije dokazao njenu čestitost. Zaključili bi da
sam bio motiviran samo požudom. Ja sam doista već znao da je Sita čestita i da ju Ravana
nikada nije mogao zagaditi. Ona je uvijek potpuno zaštićena snagom svoje pravednosti. Samo
da bih svijetu dokazao Sitinu čestitost izgledao sam kao da ju zanemarujem. Uistinu, Sita se
ne razlikuje od Mene jer je ona izravno Moja unutrašnja energija. Kao što je sunčeva
svjestlost koja se ne razlikuje od sunca, neodvojiva od sunca, tako također nije moguće da Ja
budem odvojen od Site.” 8

8 Šrila Prabhupada objašnjava i komentira: “ U stvari nije bilo moguće da Ravana otme Situ.
Sitin oblik koji je oteo Ravana je ustvari bila iluzorni lik majke Site – maya-sita. Kada su Situ
testirali u vatri ta je maya-sita bila spaljena, a iz vatre je izašla prava Sita. Nadalje, iz ovog se
primjera treba izvući zaključak da ženi, koliko god ona bila moćna u ovom materijalnom
svijetu, mora biti pružena zaštita, jer čim ostane nezaštićena iskoristit će je Rakšase poput
Ravane. Prije no što se majka Sita udala za Gospodina Ramacandru štitio ju je njen otac, a
kada se udala štitio ju je njen suprug. Stoga je zaključak da žena treba biti uvijek zaštićena.
Prema vedskom pravilu nema područja za žensku neovisnost jer se žena ne može neovisno
zaštititi.”

Rama je osjetio veliko transcendentalno blaženstvo kada se ponovno ujedinio sa Sitom. Sve
su Njegove zabave izrazi Njegove unutarnje moći odglumljene u svrhu kušanja duhovnih
razmjena.

Gospodin Šiva je onda zagrlio Ramu, kazavši: “ Dragi moj Gospodine, ubivši neusporedivo
moćnog Ravane, učinio si čudesno djelo koje će se slaviti u sva tri svijeta sve do vremena
uništenja.”

Pokazujući u nebo, Gospodin Šiva reče: “ O Rama, pogledaj kako Te Tvoj otac tamo čeka na
svojoj rajskoj kočiji. Tvojom milošću oslobođen, sada živi na Indrinom planetu. Brzo pođi s
Lakšmanom i ponovno se sjedini sa Maharajom Dašarathom jer je on ovamo došao samo da
te vidi.”

Rama i Lakšmana su otišli i poklonili se pred Svojim ocem. Presretan, Maharaja Dašaratha je
uzeo Ramu u svoje krilo i rekao: “ Život u raju mi ne donosi nikakvo pravo zadovoljstvo. O
Rama, tek sada kada Te mogu vidjeti osjećam se sretnim. Svo su vrijeme Kaikeyine riječi
kako traži da Te izgnam, ostale upisane u mome srcu. Tek sada kada je vrijeme Tvog
izgnanstva došlo kraju osjećam neko olakšanje. Međutim, još uvijek čeznem vidjeti Te natrag
u Ayodhyi ustoličenog za vladara svijeta nakon što se ujediniš s Bharatom. Sada mogu
shvatiti da si Ti Svevišnji Gospodin Višnu Osobno i da si se pojavio na zemlji samo kako bi
uklonio Ravanu.”

203
Rama odgovori: “ Dragi Moj oče, i Ja također osjećam veliko olakšanje sada kada je Moje
izgnanstvo došlo kraju i kada sam ispunio Svoju misiju. Međutim, želim te još samo jedno
zamoliti. Molim te povuci grube riječi koje si izgovorio kada sam bio prognan, akojima si se
odrekao Kaikeyi i Bharate.”

Maharaja Dašaratha se spremno složio rekavši: “ Neka bude tako:” Onda je nježno zagrlio
Lakšmana i objavio: “ Dragi moj sine, zbog požrtvovne službe koju si učinio za Ramu vječni
sam Ti dužnik. Molim Te znaj da je Tvoj stariji brat izravno Svevišnja Božanska Osoba koja
se pojavila u ljudskom obliku za dobrobit svijeta. Obožavaju Ga čak i najveći polubogovi.
Kako Ga onda mi ne bi obožavali?”

Maharaja Dašaratha je onda rekao Siti: “ Molim te nemoj biti kivna na Ramu što je
provjeravao tvoju čistoću. Znaj da ćeš svojim izuzetnim ponašanjem zaslužiti u povijesti
mjesto najslavnije žene koju je svijet ikad vidio.”

Nakon što je sve to rekao, Maharaja Dašaratha se popeo na svoju rajsku kočiju i uzdigao
prema raju. Dok je Rama stajao sklopljenih ruku, Indra reče: "“Moje prisustvo nikada ne
može proći uzaludno. Stoga želim da zatražiš neki blagoslov od mene."” Rama je bio
zadovoljan Indrinom izjavom te je stoga zatražio: “ O kralju nebesnika, molim te povrati u
život sve ratnike majmune koji su umrli u Mojoj službi. Osim toga, neka sva stabla na
mjestima gdje žive ti junaci postanu puna plodova čak i kada im nije sezona.”

Indra odgovori: “ Iako je teško čak i za mene da dam ovaj blagoslov, radosno ću to učiniti.”

I baš tada su se svi majmuni koji su umrli u borbi počeli dizati sa tla potpuno zacijeljenih
rana. Njima se činilo kao da se bude iz duga sna. Međutim, kada su ugledali Ramu i sve
polubogove pred njima majmuni su mogli shvatiti da su dobili natrag svoje izgubljene živote i
zbog toga su bili iznimno sretni.

Indra je onda otišao, praćen polubogovima, a Rama i majmuni su proveli noć na tom mjestu.
Slijedećeg je jutra Vibhišana došao pred Ramu sa brojnim sluškinjama koje su nosile
parafernaliju za Njegovo kupanje. Međutim, Rama naredi: “ Dragi Moj Vibhišana, okupi sve
majmune predvođene Sugrivom. Neka oni uživaju u toj kraljevskoj raskoši. Dok god sam
odvojen od Bharate koji u Moje ime vrši oštre strogosti, takvo obilje za Mene nema smisla.
Moja je jedina molba da urediš Moj brzi povratak natrag u Ayodhyu. Putovati do tamo pješice
bilo bi doista naporno.”

Vibhišana odgovori: “ Ako se voziš u Pušpaka kočiji stići ćeš u Ayodhyu još danas. Međutim,
ponizno molim Tebe, Situ i Lakšmana da ostanete ovdje neko vrijeme sa vojskom majmuna
kako bih Vas mogao kraljevski ugostiti prije Vašeg odlaska.”

Rama reče: “ Nikako ne mogu odbiti tvoju gostoljubivost. Međutim, sve sam nestrpljiviji da
vidim Bharatu, Kaušalyu i Svoje pomajke. Stoga te molim za dopuštenje da otputujem bez
odlaganja.”

Vibhišana je brzo otišao i doveo Rami Pušpaka kočijui. Ta je čudesna kočija izvorno
pripadala Kuveri prije no što mu ju je Ravana ukrao. Kočiju je iz zlata izdjelao Višvakarma,
sa sjedalima od dragulja. Čudesni je svemirski brod mogao posvuda putovati slijedeći umne

204
upute vozača. Tako su Rama i Lakšmana bili prilično zapanjeni kada su vidjeli kočiju koja je
pred Njima lebdjela očekujući Njihovu zapovijed.

Prije odlaska Rama je zamolio Vibhišanu da daruje zlato i dragulje svim majmunima
vojnicima. Onda se Rama sa Sitom i Lakšmanom popeo na Pušpaka kočiju. Obračajući se
okupljenima, Rama reče: “ Dragi moji ratnici majmuni, nema načina na koji bih vam se
odužio za vašu junačku borbu u Moje ime. Vaša nepokolebljiva predana služba će uvijek
služiti kao inspiracija budućim bhaktama. Tako će se vaše slave uvijek živo isticati. Sada se
molim vas vratite u Kiškindhyu i živite sretno tamo pod Sugrivinim vodstvom. Vibhišana, ti
bi trebao smjesta prihvatiti odgovornost vladanja Lankom jer su građani sada bez kralja.”

Onda su, dok su stajali ispred Rame sklopljenih ruku, Sugriva i Vibhišana zamolili: “ O
Gospodine, molim Te dopusti nam da Te pratimo u Ayodhyu. Nakon što vidimo obred
ustoličenja, vratit ćemo se kući.”

Rama odgovori: “ Ništa Me ne bi više zadovoljilo nego da se vratim u Ayodhyu sa svim

svojim dragim prijateljima. Stoga se vi i svi drugi junaci majmuni možete ukrcati na Pušpaka
kočiju te ćemo odmah krenuti.”

Naposljetku, kada su se svi udobno smjestili, Pušpaka kočija se veličanstveno uzdigla u zrak.
Dok su svi majmuni i medvjedi uživali u letu, Rama je Siti pokazivao mjest događaja: “
Pogledaj bojno polje gdje svi junački Rakšase mrtvi leže, svi ubijeni zbog tebe. Pogledaj,
tamo je pao Ravana, na onom je mjestu Kumbhakarna ubijen, tamo je Indrajit poražen, a tamo
je umro Prahasta. Tamo preko je most po imenu Nala-setu preko kojega smo prešli ocean da
bi došli na Lanku. Tako, na dalekoj obali, nalazi se mjesto Setubandhu (Ramešvaram) gdje je
započela gradnja mosta. Od sada nadalje, Setubandhu će biti najsvetije mjesto koje može
isprati sve nakupljene griješne reakcije neke osobe.”

Onda, kada je Rama pokazao Kiškindhyu, Sita reče: “ Bilo bi mi drago kada bi se mogla
vratiti u Ayodhyu u društvu žena glavnih majmuna.”

Sretna da može uslišati Sitinu molbu, kočija se zaustavila, a Rama je naložio Sugrivi i ostalim
ratnicima da brzo dovedu svoje supruge. Kada su se svi smjestili nastavili su putovanje.

Rama je pokazao Siti: “ Tamo je Planina Rišyamukha gdje sam sreo Sugrivu, a u blizini
možeš vidjeti rajsko jezero Pampa koje obiluje plavičastim lopočovim cvjetovima. Tamo
možeš vidjeti Rijeku Godavari, a na njenoj je obali ašrama Agastya rišija. O Sita, tamo je
mjesto gdje te je Ravana oteo! Tamo je Citrakuta gdje Me je Bharata došao posjetiti. Tamo
preko je rijeka Yamuna, a tamo je moćna Ganga na obali koje leži prijestolnica Kralja Guhe.”

Na taj se način odvrtio unatrag čitav šumski život Rame, Site i Lakšmane dok su se vraćali u
Ayodhyu. Najzad se na vidiku pojavila Rijeka Sarayu, i na kraju, predgrađe Ayodhye.

Međutim, prije no što je ušao u grad, Rama se zaustavio u ašramu Bharadvaja rišija da se
raspita kako su Njegovi rođaci prije no što ih sretne. Nakon što je radosno ugostio Ramu,
Bharadvaja je odgovorio na Njegova pitanja, kazavši: “ Dok Te nije bilo, Bharata je živio
životom stroge odvojenosti odjeven u jelenju kožu i koru drveta razbarušene kose. Vladao je
kraljevstvom kao Tvoj podređenik držeći Tvoje papuče na kraljevskom prijestolju. O Rama,

205
djelićem svoje mistične moći, znam da si uklonio teret zemlje. Stoga će mi biti drago ako Ti
mogu dati bilo koji blagoslov koji poželiš.”

Rama radosno odgovori: “ Neka sva stabla na putu prema Ayodhyi postanu puna plodova i
cvijeća. Neka sa drveća poteku potoci meda čiji će okus nadmašivati okus ambrozije.”

Čim je izgovorio te riječi stabla uz put prema Ayodhyi odmah su se napunila raskošnim
plodovima. Vidjevši tu čudesnu preobrazbu, tisuće su majmuna brzo skočile sa Pušpaka
kočije i počele se gostiti do punog zadovoljstva.

Rama je uvjiek razmišljao kako bi mogao nagraditi majmune za njihovu nesebičnu službu.
Zato Mu je bilo drago vidjtei ih ovako zadovoljne. Okrenuvši se prema Hanumanu, Rama
reče: "“Molim te obavijesti Guhu o Mom dolasku. Onda pođi u Nandigramu i opiši Bharati
sve događaje u vezi Sitine otmice i kasnijeg pronalaženja. Pažljivo promatraj izraze na
Bharatinu licu kada čuje za Moj dolazak. Onda Me obavijesti prije no što odemo iz ovog
ašrama. Ako Bharata želi Sam vladati kraljevstvom, bilo zbog vezanosti za položaj, moć,
kraljevsko obilje ili čak zbog Kaikeyinog poticaja bit ću sretan to Mu dopustiti.”

Hanuman je poprimio ljudski oblik i otišao, putujući zrakom. Najprije je Guhu obavijestio da
će Rama doći da ga vidi nakon što provede noć u Bharadvajinom ašramu.

Kada je stigao u Nandigramu, Hanuman je ugledao Bharatu odjevenog u koru drveta

zamršene kose. Bharata je živio u maloj kolibi i jeo samo šumske plodove, te je izgledao vrlo
jadno i omršavjelo.

Hanuman je onda prišao Bharati objavivši : “ Došao sam kao Ramin glasnik. Njega zanima
kako si i želi Te obavijestiti da će se ubrzo vratiti u Ayodhyu.”

Kada je čuo te slavne riječi Bharatino je lice odmah ozarila velika sreća. Onda se, razveseljen
transcendentalnim osjećajem, onesvijestio i pao na tlo. Kada je došao k sebi Bharata je ustao i
zagrlio Hanumana s velikim zadovoljstvom. Onda je, dok je kupao Hanumana kišom suza,
Bharata rekao: “Za ove dobre vijesti koje si Mi donio nagradit ću te sa 100,000 krava, 100
sela i šesnaest djevica dat ću ti za žene. Sada molim te sjedni i ispričaj Mi sve što se desilo za
vrijeme Raminog izgnanstva.”

Kada je Hanuman završio pričati Bharati sve događaje za vrjeme Ramina izgnanstva i kada je
došao do točke Njegova neminovna povratka, Bharata je uzviknuo: “ Moja se dugo gajena
želja napokon ispunila!”

Bharata je onda naredio Šatrughni da uredi sve za Ramin doček. Tako su Sumantra i ostali
ministri ubrzo stigli u Nandigramu jašući na slonovima. Kaušalya, Saumitra i Kaikeyi su onda
došle na palankinima, dok su inžinjeri hitro gradili novu cestu koja će povezivati Nandigramu
s Ayodhyom.

Kada su sve pripreme izvršene, Bharata je podigao Ramine sandale, bijeli kraljevski kišobran
i camare. Onda je, praćen brahmanama, napustio svoju kolibu uslijed zvuka školjki i udaranja
u bubnjeve.

206
Vijest o Raminom dolasku odmah se proširila i gotovo je svo stanovništo Ayodhye došlo u
Nandigramu nadajući se da će Ga vidjeti. Bharatu su pratili ministri, svećenici i drugi
poštovani građani, te profesionalni glazbenici koji su vibrirali ugodne glazbene zvuke, i učeni
brahmane koji su glasno pjevali vedske himne. Slijedeće su u procesiji bile kočije koje su
vukli prekrasni konji sa ormama od zlatne užadi. Te su kočije bile ukrašene zastavama sa
zlatnim obrubima i drugim zastavicama različitih veličina i uzoraka. Tamo su bili vojnici
okićeni zlatnim oklopima, sluge koji su nosili betelove oraščiće, i mnoge dobro znane
prelijepe društvene djevojke. Mnogo je slugu slijedilo pješice noseći suncobran, lepeze,
različite vrste vrijednih dragulja i drugu parafernaliju koja je dolikovala kraljevskom dočeku.

Međutim, kada nakon nekog vremena nije bilo znaka o Rami Bharata je tjeskobno rekao
Hanumanu: “ Nadam se da nisi ispoljio svoju neozbiljnu majmunsku pirrodu i našalio se sa
Mnom.”

Hanuman je onda pokazao u daljinu gdje su se podigli oblaci prašine zbog približavanja
majmuna. Upravo je tada do njih došao zvuk urlikanja u daljini. Kada je Hanuman odjednom
spazio u daljini Pušpaka kočiju povikao je: “ Evo dolazi Šri Rama!”

Glasno se, spontano klicanje odjednom podiglo iz svjetine kada su i oni ugledalu Pušpaka
kočiju koja je izgledala upravo poput punog mjeseca koji se diže na nebo. Svi su iz poštovanja
sišli sa svojih kočija, slonova i konja, a Bharata je počeo obožavati Ramu iz daljine.

Sklopljenih je ruku Bharata izgovarao molitve u slavu Gospodina Rame te je ponudio vodu i
drugu parafernaliju za obožavanje. Najzad, kada je Bharata mogao jasno vidjeti Ramu koji je
veličanstveno sjajio na čelu Pušpaka kočije, poklonio se s velikim poštovanjem.

Kada se rajska svemirska letjelica spustila Bharata je potrčao naprijed i popeo se na kočiju da
pozdravi Svog starijeg brata. Rama je odmah ustao sa Svog sjedala da zagrli Bharatu stavivši
Ga na Svoje krilo. Bharata je, srca omekšanog uslijed zanosa i očiju punih suza, prišao
Gosodinu Ramacandri i pao do Njegovih lotosovih stopala s velikom zanosnom ljubavlju.

Gospodin Ramacandra je vidio da je Bharata jako omršavio te je čuo da je u Njegovom

odsustvu Njegov brat jeo samo ječam skuhan u kravljoj mokraći, da je pokrivao Svoje tijelo
korom drveća, nosio razbarušene pramenove kose i ležao na ležaju od kuša trave.
Najmilostivijem Gospodinu Rami je bilo jako žao zbog toga. Naposljetku, Bharata je
pozdravio Lakšmanu i Situ obasipajući ih slavljenjem. Potom je pozdravio Sugrivu zagrlivši
ga i rekavši mu: “ Iako nas ima četvoro, ti si Nam sada baš poput petog brata.”

U međuvremenu je Rama prišao Svojoj majci Kaušalyi i s ljubavlju dotakao njena stopala.
Onda je, jednog za drugim, Rama pozdravio Sumitru, Kaikeyi i Vasišthu, dok su svi građani
dolazili sklopljenih ruku da Mu požele dobrodošlicu. Skupa sa Sitom i Lakšmanom, Gospodin
Ramacandra je potom odao poštovanje učenim brahmanama i starijim članovima obitelji, a
svi su građani Ayodhye odali Gospodinu svoje ponizno poštovanje. Građani Ayodhye su
Svome kralju koji se vratio nakon duga izbivanja ponudili cvjetne vjence, mahali Mu gornjim
dijelovima svoje odjeće te su plesali veselo klicajući.

Nakon toga je Bharata došao pred Ramu noseći u ruci Ramine drvene cipele. Dok je pažljivo
stavljao papuče na Ramine lotosova stopala Bharata reče: “ Evo kraljevstva kojeg sam
nadgledao dok Te nije bilo. Tvojom milošću, Ayodhya cvjeta, a državna blagajna, spremišta i

207
vojska su se svi deseterostruko povećali. Moja je dužnost sada gotova i ovime Ti sada sve
prepuštam.” Kada je ponudio drvene cipele Gospodinu Ramacandri Gospodin Bharata je
ustao i sklopio ruke, očiju ispunjenih suzama, i Gospodin Ramacandra je okupao Bharatu
suzama dok Ga je dugo vremena grlio objema rukama.

Nakon toga je Rama naredio Pušpaka kočiji da se vrati svom pravom vlasniku, bogu
bogatstva, Kuveri. Tako se rajska letjelica popela na nebo i krenula prema sjeveru. Onda,
kada je Rama sjeo kraj lotosovih stopala Svog duhovnog učitelja Vasišthe, prišao Mu je
Bharata i zamolio: “ Dragi Moj stariji brate, molim Te ustoliči se na kraljevsko prijestolje bez
odlaganja i iznova započni život kraljevske udobnosti.”

Gospodin Ramacandra je onda ušao u Ayodhyu praćen velikim slavljem. Na putu Ga je

pozdravio kraljevski red koji Ga je posuo predivnim mirisnim cvijećem, a velike su osobe
poput Gospodina Brahme i ostalih polubogova slavile Gospodinove djelatnosti veselo kličući.

Obiteljski je svećenik, Vasištha uredno obrijao Gospodina Ramacandru oslobodivši Ga

Njegovih zamršenih uvojaka. Nakon što se okupao, Rama se napokon ponovno odjenuo u
kraljevsku odjeću, a onda su Ga ukrasili vijencem cvijeća i nakitom. Tri su majke na sličan
način uredile Situ, a slično su odjevene i urešene i supruge majmuna.

Zatim je, na Šatrughninu zapovijed, Sumitra došao pred Ramu sa raskošno ukrašenom
kočijom. Rama se graciozno popeo na nju, a Bharata je uzeo uzde dok je Šatrughna držao
kraljevski bijeli suncobran. Rami su sa strane stajali Lakšmana i Vibhišana koji su mahali
lepezom i camarom, dok su s neba, polobogovi i rajski rišiji slavili Ramu pažljivo odabranim
riječima.

Dok je Rama prilazio Ayodhyi velika Ga je procesija slijedila, a svi su majmuni, poprimivši
ljudski oblik, jahali na slonovima. Nakon toga, kada je Rama ušao u Svoju prijestolnicu,
ugledao je građane koji su svi izašli iz svojih kuća i obrubili ulice da mu požele dobrodošlicu.
Muškarci i žene, djeca i starci, svi su promatrali Ramu te se činilo kao da im se vraćaju
njihovi izgubljeni životi. Dok su mahali svojom odjećom i uzbuđeno poskakivali, ljudi su
uzvikivali: “ Naš se voljeni princ vratio! Sva slava Gospodinu Rami, održavatelju Svojih
bhakta!”

Uslijed sviranja glazbenika i pjevanja vedskih himni Rama je s ljubavlju gledao Svoje
podanike. Rama je pozdravio Svoje ministre i opisao im Svoj politički savez s majmunima i
Vibhišanom. Tako je stigao do palače svoga oca.

Rama je naredio da se Njegova palača da na upotrebu Sugrivi. Bharata je onda primio kralja
majmuna za ruku i odveo ga tamo. Na Bharatinu molbu, Jambavan, Hanuman, Gavaya i
Rišabha su donijeli vodu sa četiri mora, a pet stotina snažnih majmuna donijelo je vodu sa pet
stotina svetih rijeka. Kante vode su onda položili ispred Vasišthe, te je nakon toga riši
ponudio Rami i Siti da sjednu na prijestolje načinjeno od vrijednih dragulja.

Uz pomoć Vamadeve, Jabalija, Kašyape, Katyavana, Suyajne, Gautame i Vijaya rišija

Vasištha je izvršio obred kupanja, a prvo su pranje izvršili brahmane. Zatim je Ramu okupala
djevojka djevica, a nakon nje Njegovi ministri, vodeći ratnici i vaišye, jedni za drugima.
Nakon zadnjeg kupanja, Vasištha je naredio četvorici Lokapala i drugim glavnim
polubogovima koji su promatrali krunidbu sa neba da poprskaju Ramu sa biljem.

208
Onda, dok je Rama sjedio na zlatnome prijestolju obrubljenom vrijednim draguljima, Vasištha
Mu je na glavu položio kraljevsku krunu i ukrasio Mu tijelo zlatnim nakitom. Krunu koju su
prije nosili svi kraljevi Ikšvaku dinastije, napravio je Gospodin Brahma posebno za krunidbu
Vaivasvatu Manua. Na Indrin poticaj Vayu je položio cvijetni vijenac načinjen od 100 zlatnih
lopočovih cvjetova oko Ramina vrata i darovao Mu rajsku ogrlicu od bisera i dragulja.
Šatrughna je držao kraljevski suncobran iznad Ramine glave, a Sugriva i Vibhišana su Ga s
obje strane hladili lepezama.

Nakon toga, dok su Gandharve pjevale i Apsare plesale u zanosu, Rama je dao u milostinju
100,000 krava, 300 miliona zlatnika i različite vrste vrijednih dragulja brahmanama. Rama je
poklonio Sugrivi rajsku ogrlicu, a Angadi par narukvica ukrašenih dijamantima i vrijednim
kamenjem. Rama je darovao Siti ogrlicu koju Mu je jednom dao Vayu, kao i mnogo raskošno
ukrašenih haljina.

Sita je željela Hanumanu nešto pokloniti u znak zahvalnosti za sve što je za nju učinio. S time
na umu, ona je otkopčala ogrlicu koju joj je dao Rama te je upitnim pogledom pogledala
Ramu. Shvaćajući njezinu namjeru, Rama je zamolio Situ da daruje ogrlicu Hanumanu. Tako
ju je ona radosno položila njemu oko vrata.

Nakon toga su svim glavnim majmunima dali vrijednu odjeću i nakit. Na taj je način Ramina
krunidba uspješno privedena kraju. Potpuno zadovoljni u srcu, majmuni su se vratili u svoja
poštovana kraljevstva, a Vibhišana se vratio na Lanku.. Kada su se svi oprostili Rama reče
Lakšmanu: “ Dragi Moj brate, sada kada sam ustoličen na prijestolju, želio bih Tebe ustoličiti
za svog prijestolnasljednika.”

Unatoč upornim molbama Lakšmana je šutio, jer je odbijao prihvatiti prijedlog. Rama je
mogao dobro shvatiti Lakšmanov um. Tako je On naposljetku dodijelio čast Bharati.

Rama je vladao zemljom iz Svoje prijestolnice Ayodhye 11,000 godina. Tijekom tog vremena
izvršio je mnoga žrtvovanja uključujući 100 žrtvovanja konja. Za vrijeme vladavine
Gospodina Rame, šume, rijeke, brežuljci i planine, države, sedam otoka i sedam mora su svi
bili skloni opskrbljivanju svih živih bića životnim potrepštinama. Sve su tjelesne i umne
patnje, bolest, starost, gubitak smrću, jadikovanje, nesreća, strah i umor bili potpuno odsutni.
Nije bilo udovica da jadikuju nad gubitkom svojih muževa, niti su postojale bolesti ili lopovi.
Doista, čak su i divlje životinje odbacile svoje prirodno neprijateljstvo te tako nisu ubijale
jedna drugu. Svi su građani bili potpuno pravedni, uvijek gledajući Ramu kao svog gospodina
i gospodara. Štoviše, vidjeli su Ramu kao svoj život i dušu Svi su živjeli tisuće godina i imali
tisuće sinova. Čak nije postojala ni smrt za one koji ju nisu željeli. Svi su se razgovori vrtili
samo oko Rame. Tako je cijela zemlja izgledala kao pretvorena u Božje kraljevstvo,
Vaikunthu.

Lava i Kuša su onda završili svoju priču: “ Svatko tko svakodnevno sluša ovu čudesnu priču
poznatu kao Ramayana, postat će oslobođen od svih griješnih reakcija. Ova sveta pripovijest
daruje snagu, dug život i pobjedu onima koji potčine svoje strasti i slušaju je s vjerom. Čiatoc
ove Ramyane, ako je žena, dobit će sinove; ako je kralj, pokorit će zemlju; ako je putnik, doći
će na svoje odredište; a ako je griješnik, pročistit će se.”

209
 Uttara-kanda

Ubrzo nakon Ramine krunidbe, svi su veliki rsiji došli u Ayodhyu da Ga osobno obožavaju i
slave Njegove transcendentalne zabave. U kraljevsku su palaču stigli sapta-rsiji –Vasistha,
Kasyapa, Atri, Visvamitra, Gautama, Jamadaghni i Bharadvaja, kao i Kausika,Kanva,
Agastya i Dhaumya. Kada Ga je vratar obavijestio o dolsku tih uzvišenih osoba, Rama je
naložio da ih dovedu na kraljvski skup te je stao sklopljenih ruku da ih pozdravi. Rama je
priredio udobna sjedišta za mudrace i ponudio im ceremonijsko obožavanje i bezbrojne krave
u milostinju.

Kada su se rsiji udobno smjestili, Rama je s poštovanjem upitao o njihovom blagostanju. Rsiji
odgovoriše: “ O Rama, Ti si nas sigurno zadovolljio sišavši na zemlju kako bi prikazao Svoje
veličanstvene zabave. Sada kada je Ravana mrtav, osjećamo olakšanje i sreću, jer je on bio
velika prepreka napretku svijeta. Doista, ne samo Ravana, već su i mnogi drugi, poput Khare,
Marice, Kumbhakarne, Atikaye, Nikumbhe i Kumbhe, terorizirali sva živa stvorenja. Stoga
smo Ti jako zahvalni što si ih uništio. Posebno smo Ti zahvalni što je Indrajit mrtav. Nije bilo
nikoga ravnog Indrajitu, čak ni među polubogovima, demonima i Rakšasama. Osim Tebe i
Lakšmana, nije ga mogao ubiti nitko drugi u sva tri svijeta.

Prekinuvši mudrace, Rama znatiželjno upita: “ O najbolji od rsija, zašto slavite Indrajita čak
više od Kumbhakarne i Ravane? Kako je on postao moćniji od svog oca i da je mogao poraziti
Indru, kralja raja?”

U ime mudraca, Agastya je odgovorio ispričavši slijedeću priču: “ Jednom davno, u Satya-
yugi, živio je veliki brahmarsi po imenu Pulastya koji je bio sin Gospodina Brahme.
Pulastaya je otišao do asrama velikog mudraca Trinabindua na padinama Planine Meru vršiti
oštre strogosti. To je nebesko mjesto imalo tako lijep krajolik da su ga Apsare često
posjećivale. Tako bi se one igrale skupa s Trinabiduovom kćeri te bipjevale uz pratnju
glazbala.

“Tako se dogodilo jednog dana da su dok su se tako zabavljale Apsare nenamjerno omele
Pulastyinu meditaciju. Rsi se jako razljutio te je prokleo djevojke rekavši: “Koju god opet
ugledam da se približi ovom mjestu, postat će trudna čim ju pogleda.”

“Apsare su ustrašeno pobjegle ne usudivši se više vratiti na to mjesto. Trinabinduova kći,

međutim, nije bila prisutna toga dana te nije znala za rsijevo prokletstvo. Tako je , kada je
slijedećeg dana pošla da se kao i uvijek igra sa svojim prijateljicama, došla u Pulastyin
vidokrug. Pposljedica je bila da je ubrzo shvatila da je trudna iako bez ikakva očiglednog
uzroka te je problijedila od straha. Kada se vratila kući, stala je pred svog oca, i posramljeno
pognula glavu.

“Trinabindu je bio prilično iznenađen kada je vidio kako se kćerino tijelo promijenilo te je
znatiželjno upitao: “Dijete moje, kako se to dogodilo?”

210
“Djevojčica odgovori: “Šetala sam blizu Pulastyinog asrama tražeći prijateljice kada sam
odjednom zatrudnijela. Ne znam zašto.”

“Onda je Trinabindu ušao u trans meditacije i pomoću svoje mistične vizije uspio shvatiti
kako je Pulastyino prokletstvo uzrok trudnoće njegove kćeri. Trinabindu je onda poveo svoju
kći pred Pulastyu i zatražio od njega da ju prihvati za svoju suprugu. Kako ju je on već i htio
imati, Pulastya se složio. Tako ga je od tada na dalje, Pulastyina kći počela služiti s velikom
ljubavlju i predanošću.

“ Kasnije, kada je postao zadovoljan službom svoje žene, Pulastya reče: “ Sada ću ti dati sina
koji će biti jednak meni tako da će se nastaviti moja naslijedna loza. Ti uvijek slušaš Vede
kada ih ja recitiram, pa će stoga tvome sinu ime biti Visrava.”

“Ubrzo je Pulastyina supruga rodila sina koji je bio čisti odvojen i stoga provodio svoje
vrijeme vršeći strogosti. Zbog Visravinih uzvišenih osobina, veliki mu je mudrac Bharadvaja
kasnije dao svoju kći Idavidu , za ženu. Nakon nekog je vremena Visrava poželio začeti sina
koji će promicati duhovnu dobrobit mase ljudi. Nakon toga je Idavida rodila uzvišenog sina.
Tomu su djetetu mudraci nadjenuli ime Vaisravana, jer su shvatili da će on u budućnosti
zauzeti mjesto Kuvere, gospodrara bogatstva.”

“Kada je odrastao, Vaisravana je počeo vršiti strogosti, održavajući svoje tijelo samo vodom.
Postepeno je Vaisravana počeo samo udisati zrak , a naposljetku je prestao čak i disati. Tako
je prošlo 1,000 godina naizgled kao jedna jedina.

“Gospodin Brahma je potao Vaisravaninim strogostima te se pojavio pred njim u pratnji svih
polubogova. Kada mu je ponudio blagoslov , Vaisravan je izrazio želju da postane Lokapala.
Gospodin Brahma mu na to odgovori: “ Doista, već sam se spremao imenovati četvrtu
Lokapalu. Stoga ću ti ispuniti želju. Možeš zauzeti mjesto Kuvere, gospodara bogatstva, i tako
postati jednako velik kao trojica ostalih Lokapala, odnosno Yamaraja, Indra i Varuna.
Također ću ti dati nebesko vozilo koje pristaje tvom uzvišenom položaju. Evo ti Pušpaka
kočiju.”

“Gospodin Brahma je otišao , ali kako mu nije odredio prebivalište, Vaisravan je otišao do
svog oca, Visrave, Visrava reče: “ Dragi moj sine, možeš se nastaniti u gradu Lanki na Planini
Trikuta. Isvakarma je sagradio to mjesto za stanovnike Rakšase. Međutim, Lanka je sada
napuštena jer su davno prije Rakšase pobjegli u strahu od Gospodina Višnua te se nastanili na
Rasatali.”

“Slijedeći očevu naredbu, Vaisravana se nastanio u Lanki. S vremeneom je zbog njegove

dobre vladavine to mjesto procvjetalo i popunilo se građanima poznatim kao Nairrtas. S
vremena na vrijeme , Vaisravana bi se popeo na svoju kočiju i posjetio svoje roditelje.”

Rama je sjedio slušajući s velikim zadovoljstvom Agastyino pričanje. Međutim, ponovno ga

je ljubazno prekinuo, rekavši: “ Žarko želim čuti nastavak priče, međutim zanimaju me neke
poante. Pod kojim su okolnostima Rakšase prije nastanili Lanku? Čuo sam da su Rakšase
izvorno rođeni iz Pulastyinih obrva. Međutim, sada se čini kao da im je izvor drugačiji. Tko je
pravi predak izvornih Rakšasa? Koliko su oni bili moćni u usporedbi s Ravanom? Zašto ih je
Gospodin Višnu otjerao i natjerao da žive ispod zemlje?”

211
Agastya je nastavio svoju priču umilnim riječima: “ U početku kozmičkog očitovanja,
Gospodin Brahma je stvorio oceane, a potom živa bića. Kada su stvorena bića počele mučiti
glad i žeđ prišli su Gospodinu Brahmi i upitali ga što da učine. Brahma se od srca nasmijao te
im rekao: “ Trebate bezuvjetno štititi ocean (raksu).”

“Neka su od stvorenih bića odgovorila rekavši: “ Štitit ćemo” (raksu), a druga su rekla”Jesti
ćemo” (yaksa). Potom je Gospodin Brahma izjavio da će prva grupa biti poznata kao Rakšase,
a druga kao Yakse.

“ Postojala su dvojica vođa Rakšasa, po imenu Heti i Praheti. Praheti je po prirodi bio
naklonjen vrlini. Stoga se povukao u šumu vršiti strogosti. Heti se želio oženiti te je na
vlastitu ruku, oženio Yaminu sestru, Bhayu. Kako je Bhaya bila sestra Kale, bila je
najstrašnija osoba. U njoj je Heti začeo sina po imenu Vidyutkesa. Kada je Vidyutkesa
odrastao, Heti mu je uredio brak sa Salakantakom, Sandhyinom kćeri. Kasnije je Salakantaka
rodila sina na padinama Planine Mandare, ali budući da je ona željela samo uživati u seksu sa
svojim mužem, a ne nositi dijete, napustila je dijete nakon poroda.

“Kada je napušteno dijete počelo plakati, ugledao ga je Gospodin Šiva koji je onuda prolazio
skupa sa svojom suprugom, Parvati, na biku koji ih je nosio. Na zamolbu samilosne Ume,
Gospodin Šiva je učinio da dijete odmah odraste i blagoslovio ga besmrtnošću. Potom je, da
bi još više zadovoljio svoju suprugu, Gospodin Šiva djetetu darovao leteći grad. Parvati je
također dala blagoslov cijeloj Rakšasa rai rekavši: “Od sada nadalje, žene tvoje dinastije
rađati će dijecu u vrijeme začeća. I kada ih rode, djeca će odmah odrasti i postati velika kao i
majka.”

“Kada je primio ove blagoslove, Sukesa, sin Salakantake i Vidyutkese, postao je vrlo
arogantan te je počeo lutati kud god je poželio u svom avionu. Uzevši u obzir Sukesino
bogatstvo, Gandharva po imenu Gramani dala mu je za ženu svoju prekrasnu kći, Devavati.
Nakon toga, Sukesa je začeo tri sina u Devavati: Malyavana, Sumalija i Malija. Oni su znali
da im je otac postao moćan zbog blagoslova koje je dobio, te su se stoga trojica sinova uputili
na Planinu Meru odlučni da uspiju vršeći oštre strogosti.

“Oštre strogosti koje su vršili trojica Sukesinih sinova, počele su zastrašivati sva živa
stvorenja. Gospodin se Brahma pojavio ispred tri brata da im ispuni želje te da odustanu od
svojih strogosti. Tako su, kad im je Gospodin Brahma ponudio blagoslove, braća odgovorila:
“ O gospodine, željeli bismo dug život te da postanemo toliko moćni da ulijevamo strah u
srca naših neprijatelja. Podari nam sposobnost da postanemo nevidljivi kad poželimo, i daj da
se nas trojica uvijek volimo.”

“Gospodin Brahma se složio i otišao. Zbog blagoslova koje su dobili, Malyavan, Sumali i
Mali su postali toliko neustrašivi da su počeli uznemiravati podjednako i polubogove i
demone. Obodreni snagom svojih vođa, Rakšase su u grupi prišli Visvakarmi tražeći od njega
da im sagradi mjesto jednako onom koje imaju polubogovi. Visvakarma je obavijestio
Rakšase o Lanki koja je bila okružena zlatnim zidovima i koju je jednom davno sagradio po
Indrinoj naredbi. Onda su se, na Visvakarmin nagovor, Rakšase tamo nastanili.

“Ubrzo je potom Gandharva žena po imenu Narmada, dala svoje tri kćeri da budu supruge
Malyavanu, Sumaliju i Maliju. U svojoj je ženi Malyavan začeo mnogo djece uključujući
Virupaksu i Durmukhu. Sumalina je supruga rodila Prahastu, Akampanu, Dhumrakšu,

212
Suparsvu i Prahasu. Mali je u svojoj ženi začeo Analu, Anilu, Haru i Sampatija koji su postali
četiri Vibhisanina ministra. Svi su ti potomci postali ponosni poput svojih očeva te su počeli
tlačiti polubogove.

“ Najzad su polubogovi i rsiji pošli pred Gospodina Sivu i požalili mu se jer su ih Sukesini
potomci gotovo izgurali iz raja. Kada su polubogovi i rsiji zamolili Gospodina Sivu da ubije
tu trojicu Rakšasa, on ime odgovorio: “ Zbog blagoslova koji im je dao Gospodin Brahma,
Sukesini sinovi ne mogu umrijeti iz mojih ruku. Stoga vam savjetujem da priđete Gospodinu
Višnuu, Vrhovnoj Nepogrešivoj Osobi.”

“Nakon toga su polubogovi i rsiji pošli vidjeti Gospodina Višnua, gospodara svega i
Svevišnje Božanske Osobe. Nakon što su odali svoje poštovanje, polubogovi su molili: “
Dragi moj Gospodine, Mi smo Tvoji vječni sluge a Ti si naš vječni gospodar. Mi želimo
dobrobit svim živim bićima te smo stoga zaokupljeni upravljanjem svemirom. O Gospodine,
Ti si naše jedino utočište. Stoga smo Te došli obavijestiti o našoj molbi. Sukesini sinovi,
Malyavan, Sumali i Mali su postali nepobjedivi zbog blagoslova koji im je Gospodin Brahma
dao i jako nas uznemiravaju. Čak je i Gospodin Šiva odbio boriti se s njima. Stoga smo sada
prisiljeni prići Tvojim lotosovim stopalima u potrazi za zaštitom.”

“Gospodin Višnu im odgovori: “Dragi moji polubogovi i veliki rsiji, nebojte se. Poznati su Mi
Sukesini sinovi. Budući da su ponosno prešli granice pristojnog ponašanja, već sam odlučio
ubiti ih.”

“Kad im se tako vratilo samopouzdanje, polubogovi su ponovno uputili molitve slave, i vratili
se us voja poštovana prebivališta. Ubrzo je nakon toga Malyvana saznao za obećanje da će
ubiti njega i njegovu braću koje je Gospodin Višnu dao polubogovima. Malyavan se pošao
posavjetovati sa Sumalijem i Malijem. Malyavan reče: “ Budući da je Gospodin Višnu već
ubio Hiranyakasipua, Kalanemija i mnoge druge moćne demone, bit će da Ga je iznimno
teško pobjediti.”

“Sumali i Mali odgovoriše: “ Nema potrebe da se ikoga bojimo, pa čak ni Gospodina Višnua.
Zaista, Gospodin Višnu nema osobnog neprijateljstva prema nama. On je jednostavno
zatrovan riječima polubogova. Stoga, ubijmo polubogove za osvetu, jer su oni naši pravi
neprijatelji.”

“S tim su zaključkom svi Rakšase napustili Lanku da se bore s polubogovima. Međutim, dok
su putovali prema raju, pojavili su se mnogi zloslutni znaci nagovještavajući neminovno
uništenje Rakšasa. Kada je Gospodin Višnu čuo da Malyavan predvodi napad na polubogove,
smjesta je uzeo Svoj Sarnga luk i drugo oružje te se popeo na leđa Svog nosača, Garude.

Kad se Gospodin približavao dio Rakšasa otpuhao je jak vjetar koji je nastao kako je Garuda
mahao krilima. Uprkos tome, tisuće su se Rakšasa ohrabrili i okružili Gospodina Višnua,
napadajući ga bezbrojnim oružjem. Svojim Sarnga lukom, Gospodina je ubrzo rastjerao
neprijateljske vojnike odapinjući kiše strijela koje su putovale brzinom uma.

“ Kada su se tisuće Rakšasa osakaćene srušile na bojno polje, Gospodin Višnu je puhnuo u
Svoju transcendentalnu školjku Pancajanyu. Kada su čuli taj strašan zvuk, preživjeli su
Rakšase počeli ustrašeno bježati.

213
“ Onda je Sumali ljutito pojurio naprijed i tisućama strijela naizgled obuzdao Gospodina
Višnua. To je obodrilo Rakšase koji su bili iza njega te su ponovno okupili. Oduševljen
svojim uspjehom, Sumali je s ushitom zaurlao. Međutim, upravo je tada Gospodin Višnu
odsjekao glavu Sumalinom kočijašu pa su ga konji divlje odveli s bojnoga polja. Onda je Mali
pojurio naprijed te je pogodio Gospodina tisućama strijela. Međutim, bez najmanje boli,
Gospodin Višnu je odgovorio Svojom kišom strijela natjeravši Malija da se povuče s bojnog
polja. Dok je tjerao Malija Gospodin Višnu mu je odsjekao stijeg, slomio mu luk i ubio konje,
lišivši ga njegove kočije. Onda je Mali zgrabio svoj topuz i skočio na tlo. Pojurio je naprijed i
silovito udario Garudu u čelo. Osjetivši oštru bol Garuda se okrenuo od udarca. Tako je
Gospodin Višnu također bio prisiljen da okrene Svoja leđa neprijatelju.

“Vidjevši čudesno Malijevo junačko djelo Rakšase su ratnici radosno zaurlali. Međutim,
Gospodin Višnu se razbjesnio kada je čuo radosnu reakciju Rakšasa. Tako je, iako okrenut
leđima, bacio Svoju Sudarsana cakru. Plamteći je disk hitro odsjekao Malijevu glavu. Kad su
vijdeli smrt svoga brata, Sumali i Malyavana preplavila je tuga te su se vratili u Lanku.

“Nakon toga , dok su presretni polubogovi došli čestitati Gospodinu Višnuu, Garuda se
oporavio i počeo tjerati preostale Rakšase mašući krilima. Mnogo je Rakšasa vojnika tada
palo s neba u more.Vidjevši ih u tako jadnom stanju, Malyavan se opet okrenuo i izazvao: “ O
Višnu, izgleda da ne znaš pravila borbe jer napadaš one koji su odustali od borbe. Molim Te
ostani još malo na bojnome polju kako bih Te mogao kazniti za Tvoje zlo ponašanje.”

“Gospodin Narayana mu odgovori: “ Tvoje su optužbe nepravedne. Ja samo ispunjavam

Svoje obećanje da ću zaštititi polubogove – i održat ću Svoje obećanje pod svaku cijenu.”

“ Na to je Malyavan zavitlao i bacio veliko koplje. Međutim, kada Ga je ono pogodilo u prsa,
Gospodin Višnu ga je jednostavno izvukao i bacio natrag na Raksasu. Kada je koplje pogodilo
Malyavana u prsa, razmrskalo je Rakšasin oklop te se on onesvijestio na svojoj kočiji.
Malyavan se, međutim, brzo oporavio i brzo bacio topuz koji je Gospodina udario u prsa.
Onda Mu je Malyavan došao vrlo blizu te udario Gospodina Višnua svojom moćnom šakom i
počeo tući Garudu. Razjareni je Garuda onda brzo otjerao Malyavana zapuhom zraka od
svojih krila.

“Vidjevši brata u tako jadnom stanju Sumali je pobjegao natrag na Lanku, a posramljeni ga je
Malyavana slijedio. Nakon toga su Rakšase, zbog straha od Gospodina Višnua, napustili
Lanku i ušli u niže predjele.”

Agastya nastavi: “ Malyavan, Sumali i Mali su bili moćniji od Ravane i svih drugih Rakšasa
koje si Ti ubio. Međutim, kako su Rakšase s kojima si se suočio u bitci svi bili potomci
Pulastye, bili su neusporedivo snažni. Stoga se, dragi moj Rama, može jedino zaključiti da si
Ti nitko drugi nego Osobno Narayana jer nitko drugi ne bi mogao ubiti ove Rakšase.”

Agastya je nastavio: “ Dok je Sumali lutao nižim predjelima u strahu od Gospodina Višnua,
Vaisravana se nastanio u Lanki po naredbi svoga oca. Nakon nekog vremena, Sumali je poveo
svoju prekrasnu kći sa sobom te napustio niže prdjele kako bi putovao zamljom u potrazi za
prikladnim suprugom za nju. Tako se jednog dana dogodilo da je Sumali ugledao Vaisravanu
koji je letio iznad njega u Pušpaka kočiji. Sumali je bio čudom pogođen kada je vidio to
nebesko vozilo. Ubrzo se vratio u niže predjele da duboko razmisli o sudbini Rakšasa rase.

214
Onda je Sumali doveo čvrstu odluku, pozvao svoju kći Kakikasi i zamolio ju da prihvati
Visravu za svog supruga.

“ Nakon toga je Kaikasi poslušno otišla do mjesta gdje je Visrava živio i sramežljivo stala
pred njega pognute glave, a svojim je nožnik prstom šarala po zemlji. Baš je tada Visrava bio
usred žrtvovanja konja, a Kaikasi nije shvatila da mu je prišla u nepovoljno vrijeme. Ipak je
veličanstveni mudrac upitao: “ Draga moja mlada djevojko, tko si ti? Kojim dobrom si došla
ovamo? “

“Kaikasi odgovori: “ Ja sam Sumalijeva kći i ime mi je Kaikasi. Sve ostalo što želiš saznati,
predlažem da utvrdiš svojim duhovnim moćima.”

“ Visrava je onda ušao u meditativni trans, pročitao Kaikasin um te kazao:”Shvaćam da želiš

dobiti od mene sinove. Želja će ti biti ispunjena, ali budući da si mi prišla u nepovoljno
vrijeme, sinovi će ti postati divlji Rakšase.”

“Kaikasi odgovori: “ Ne želim dobiti od tebe takve sinove. Stoga, molim te budi milostiv
prema meni.”

“ Visrava je onda rekao: “Kao olakšica tvoj će mlađi sin postati pobožan čovjek”

“Nakon nekog je vremena Kaikasi rodila ružno dijete s deset glava i dvadeset ruku, golemim
ustima i dugim zubima. Kada se rodio, zemlja se tresla, meteori su padali s neba, te su puhali
oštri vjetrovi ulijevajući strah u srca svih živih bića. Zbog njegovih deset glava, Visrava je
nazvao dijete Dašagriva. Onda je, nakon nekog vremena, rođen Kumbhakarna. Ovo je dijete
posjedovalo najveće tijelo na zemlji. Nakon Kumbhakarne došla je kći po imenu Surpanakha
koja je imala vrlo ružno lice. Posljednje je dijete bilo Vibhišana. Kada se rodilo ovo plemenito
dijete, polubogovi su klicali od radosti i sipali iz raja kišu cvijeća.

“Nakon toga, Kumbhakarna je lutao diljem svemira proždirući rsije, a Vibhišana se zaokupio
studiranjem Veda. Onda je, jednog dana, Kuvera došao vidjeti svog oca vozeći se na Pušpaka
kočiji. Kada je Kaikasi ugledala Vaisravanu, nagovarala je svog vlastitog sina, Dašagrivu, da
postane moćan i slavan kao i njegov polubrat. Kada je čuo te majčine riječi, Dašagriva je
postao zavidan na Kuveru te se zavjetovao da će postati veći od njega u svim pogledima.
Onda se, uma usredotočena na vršenje oštrih strogosti, Dašagriva uputio na sveto mjesto
Gokarna akupa sa svojom mlađom braćom.

“Dašagriva je počeo vršiti nečuvene strogosti. Zbog toga je Gospodin Brahma postao jako
zadovoljan njime i njegovom braćom.”

Tada je Rama ponovno ljubazno prekinuo, rekavši: “ O nabolji od rsija, molim te detaljno
opiši kakve su strogosti vršila tri brata.”

Agastya odgovori: “ Kumbhakarna je zapalio vatre posvuda oko sebe za vrijeme najvećih
ljetnjih vrućina, a zimi je boravio u hladnoj vodi. Tako je proveo 10,000 godina, u velikoj
odlučnosti. Vibhišana je stajao na jednoj nozi 5,000 godina, a slijedećih je 5,000 godina držao
ruke iznad glave obožavajući boga sunca. Dašagriva je bio bez hrane čitavih 10,000 godina, a
nakraju svakih 1,000 godina dao bi jednu svoju glavu kao ponudu u žrtvenu vatru. I dosita,

215
upravo kada je Dašagrivanamjeravao ponuditi svoju posljednju glavu kao žrtvu pojavio se
Gospodin Brahma da ga nagradi za njegove strogosti.

“Kada je ugledao Gospodina Brahmu da stoji ispred njega, Dašagriva se poklonio s velikim
poštovanjem. Potom, kada ga je Gospodin Brahma pozvao da prihvati blagoslov, Dašagriva je
odgovorio glasa zagušenog radošću: “ O gospodaru moj, imam samo jedan strah, a to je smrt.
Stoga mi molim te ispuni želju i podari besmrtnost.”

“Međutim, Gospodin Brahma je odgovorio: “Nije moguće za nikoga unutar materijalne

tvorevineda ima potpunu besmrtnost. Čak ću i ja jednog dana morati umrijeti. Stoga te molim
da zatražiš nešto drugo.”

“Dašagriva je zamolio: “Molim te podari mi imunitet na smrt iz ruku Naga, Yaksa, Daitya,
Danava, Rakšasa i ppolubogova. Ne tražim imunitet od drugih poput ljudskih bića i životinja
jer ih ne smatram većo prijetnjom od travke na ulici.”

“ Gospodin Brahma onda objavi: “ Podarit ću ti sve što si tražio. Također će ti se sve glave
koje si ponudio kao žrtvu vratiti. Dat ću ti još jedan blagoslov zbog kojega ćeš moći poprimiti
koji god oblik ti se sviđa ako jednostavno to poželiš.”

“Onda je Gospodin Braham rekao Vibhisani: “ Ti također možeš do mene dobiti blagoslov
koji želiš.”

“Vibhišana odgovori: “ Dragi moj godpodine, budući da si ti zadovoljan sa mnom, cilj mog
života je već postignut. Moja je jedina želja da mi um uvijek ostane čvrsto usredotočen na put
vrline, čak i uslijed najvećih poteškoća. Osim toga, ako tako želiš, molim te daj mi da mi se
znanje o brahmastri pojavi kada naredim , iako nisam poučen o njemu.”

“Vrlo zadovoljan, Gospodin Brahma odgovori: “ Budući da si po prirodi naklonjen

pravednosti, iako rođen kao Rakšasa, podarit ću ti besmrtnost na razini sa glavnim
polubogovima.”

“Kada je Gospodin Brahma pošao ponuditi blagoslov Kumbhakarni, svi su polubogovi koji su
ga pratili zamolili sklopljenih ruku: “ “Ovaj je Rakšasa zla uma. Već je progutao sedam
Apsara i deset Indrinih slugu, kao i brojne rsije i ljudska bića. Njegov je jedini posao da
terorizira cijeli svemir. Budući da je već toliko toga poharao bez ikakva blagoslova, mislimo
da će nakon što primi tvoje blagoslove, zasigurno progutati sva tri svijeta. O gospodine,
molimo te da nekako opčiniš Kumbhakarnu pod izlikom davanja blagoslova.”

“Pažljivo razmotrivši molbu polubogova, Gospodin Brahma je u umu pozvao svoju suprugu,
božicu Sarasvati, koja došla do njega. Kada je božica upitala: “ Kako te mogu služiti, O
gospodine? “ Brahma odgovori: “ Želim da postaneš govor u Kumbhakarninim ustima.”

“ Tako se dogodilo da kada je Gospodin Brahama upitao Kumbhakarnu da zatraži blagoslov,

divovski je Rakšasa odgovorio: “Ako mi želiš ispuniti želju, onda mi dopusti da spavam
mnogo, mnogo godina.”

“Gospodin Braham smjesta odgovori: “ Neka bude tako!” Upravo kada se praotac univerzuma
spremao otići skupa sa božicom Sarasvati i polubogovima, Kumbhakarna je došao k sebi te se

216
zapitao:” Kako su ove nesretne riječi izašle iz mojih usta? Mora da su me polubogovi
zbunili!”

“Nakon toga, tri su brata počela sretno živjeti u šumi. Kada je Sumali doznao da su njegova tri
unuka primila blagoslove odbacio je sav strah i izašao iz nižih predjela. Bio je okružen svojim
pratiocima, među kojima su bili Marica, Prahasta, Virupaksa i Mahodara.

“Sumali je odmah otišao do Dašagrive, zagrlio ga te mu rekao: “ Tvojom je milošću naš strah
od Gospodina Višnua koji je bio uzrok bijega sa Lanke, sada nestao. Iako je Kuvera
zaposjednuo kraljevstvo Lanke, izvorno ono pripada Rakšasama. Stoga bi ti, dragi moj unuče,
trebao prići svome polubratu i uzeti natrag svoje pripadajuće kraljevstvo zamolbom, darom,
ili , ako je potrebno, silom. Ako uspiješ vratiti Lanku, onda obećajem da ću te učiniti kraljem
Rakšasa.”

Međutim, Dašagriva je odgovorio: “Dragi moj djede po majci, ne govori tako, jer je Kuvera
moj stariji polubrat.”

“Tako ukoren, Sumali je ostao šutke. Kasnije je Prahasta prišao Dašagrivi kazavši mu: “
Trebao bi znati da za velike junake ne postoje takozvani bratski osjećaji koji stoje na putu
vlastita interesa. Dragi moj Dašagriva, nisi trebao kritizirati Sumalija, jer ti je on dao zaista
dobar savjet. Samo se sjeti sestara, Diti i Aditi koje su obje Kasyapine supruge i majke
polubogova i demona. Jednom su davno Daitye kontrolirali svemir, no poslije su uz pomoć
Gospodina Višnua tri svijeta pala pod kontrolu Aditya. Stoga, o najbolji od Rakšasa, nećeš
biti prvi koji će se boriti protiv svog brata za vladavinu.”

“ U stvari, Dašagrivu je privlačila ideja osvajanja Lanke. Nakon što je malo razmislio o
Prahastinim riječima, pošao je s njim u Trikutu. Dašagriva je najprije zaposlio Prahastu kao
svog diplomata, koji je ljubazno zamolio Kuveru da vrati Lanku pripadajućim vlasnicima.
Međutim, nakon što je primio Prahastu i saslušao njegov prijedlog, Vaisravana je odgovorio:
“ Ovo mi je mjesto dao moj otac. Stoga ga ne želim dati. Međutim, ako Dašagriva želi, može
slobodno doći ovamo i dijeliti Lanku samnom život bez neprijeteljstva.”

“Kada je Prahasta otišao, Kuvera je pošao do svog oca i objasnio mu Dašagrivine namjere.
Visrava na to odgovori: “ Dašagriva je već bio ovdje i tražio da mu dam kraljevstvo Lanke.
Međutim, oštro sam ga prekorio zbog njegove pohlepe. Upozorio sam ga da će ako nastavi sa
svojim planom da te pokori i otjera naposljetku doživjeti vlastito uništenje. Dašagriva je
primio blagoslove od Gospodina Brahme te je postao preponosan i zato ne uspijeva praviti
razliku između osoba koje bi trebao, i koje ne bi trebao poštovati. Sada je zbog mog
nezadovoljstva, postao još zloumniji. Stoga ti preporučujem da ti i tvoji sljedbenici napustite
Lanku. Nastani se u Kailasu i izbjegavaj neprijateljstvo sa svojim arogantnim polubratom.”
Nakon toga je Kuvera napustio Lanku. Kada je Prahasta o tome obavijestio Dašagrivu, on e
ušao u grad i počeo vladati njime kao kralj nakon što su ga Rakšase ustoličili na prijestolje.

“Nakon nekog je vremena, Dašagriva dao svoju sestru Surpanakhu Danava kralju,
Vidyujjihvi, za ženu. Jednom je nakon toga, dok je lutao šumom, Dašagriva naišao na Maya
Danavu i njegovu kći. Kada ga je Dašagriva upitao kako je tamo došao, Maya Danava je
objasnio: “ Jednom sam davno dobio za ženu Apsaru po imenu Hema. Nakon toga sam snjom
živio tisuće godina. Bio sam jako vezan, te sam Hemi sagradio prekrasan grad od zlata i
dragulja. Međutim, prije četrnaest godina, ona me je ostavila da bi ispunila neku namjeru za

217
polubogove. Shrvan tugom, napustio sam svoj predivni grad i sada lutam šumom u nadi da ću
naći prikladana supruga mojoj kćeri. Osim ove djevojke, sa Hemom sam začeo još dva sina:
Mayavija i Dundhubhija. A sada, ako smijem pitati, tko si ti, i zbog čega si došao ovamo?”

“ Kada je Maya Danava saznao da je njegov novi znanac sin znamenitog rsija, odlučio mu je
dati svoju kći za ženu. Tako se Mandodari udala za Dašagrivu. Onda je Maya Danava svome
zetu dao čudesno koplje koje je dobio nakon što je vršio velike strogosti, a koje je kasnije
oštro ranilo Lakšmana.

“ Nakon nekog je vremena Dašagriva uredio vjenčanje između Kumbhakarne i Vajrajvale,

unuke Bali Maharaja, te između Vibhisane i kćeri Gandharva kralja. Onda je Mandodari
rodila Meghanadu koji je kasnije postao poznat kao Indrajit.

“ Nakon nekog vremena Kumbhakarnu se počeo sojećati pospanim zbog prokletstva koje mu
je dao Gospodin Brahma. Onda je zamolio Dašagrivu da mu sagradi palaču koja je bila duga
šesnaest, a široka osam milja, sa stupovima od kristala i zlata te stepenicama od skupocjenih
dragulja. Nakon toga, Kumbhakarna je ušao u svoju palaču i počeo spavati tisućama godina.

“ U međuvremenu je ponosni Dašagriva počeo ubijati polubogove i rsije bez ograničenja i

uništavati mnoge rajske vrtove zadovoljstva. Ubrzo je Kuvera saznao za degradaciju svog
polubrata te mu je zbog obiteljske privrženosti, poslao glasnika savjetujući mu da popravi
svoje zle navike, rekavši mu: “ Jednom sam naišao na Gospodina Šivu i njegovu suprugu koji
su sjedili na vrhu Himalaya i vršili strogosti. Iz znatiželje, poželio sam vidjeti božicu Umu, ali
čim se moje lijevo oko spustilo na nju, odmah je izgorjelo , a desno oko je posivjelo.
Prestrašen, brzo sam otišao s tog mjesta i nastavio vršiti strogosti na drugom mjestu na
Himalayama u nadi da ću umiriti Gospodina Šivu.

““ Najzad, nakon što je prošlo već osam stotina gosina, Gospodin Šiva je bio zadovoljan te se
pojavio predamnom i ponudio mi iskreno prijateljstvo. Iako mi se vid u desno oko potpuno
vratio, gospodin me je obavijestio kako će mi desno ko zauvijek ostati sivo.

““ O Dašagriva, kada sam se, nakon vršenja tih strogosti, vratio kući, saznao sam za tvoja
nedjela. Sada te, kao tvoj dobronamjernik moram upozoriti da te polubogovi već planiraju
uništiti. Moraš ispraviti svoje ponašanje prije no što bude prekasno.”

“Čuvši Kuverinu poruku, Dašagrivu je preplavio bijes te je izajavio: “ Samo sam iz

poštovanja prema svom starijem polubratu strpljivo saslušao ove uvrede. Međutim, zbog ovog
prijekora sada sam odlučio pokoriti ne samo tri svijeta, nego ubiti i sve četiri Lokapale!”

“ Rekavši to, Dašagriva je izvukao mač i nemilosrdno oborio glasnika. Onda se ,nakon što je
glasnikovim tijelom nahranio Rakšase, Dašagriva popeo na svoju kočiju i uputio u Kuverino
prebivalište u pratnji svojih šest ministara: Mahodare, Prahaste, Marice, Suke, Sarane i
Dhumrakše. Nakon otprilike jednosatnog leta nebom, Dašagriva je došao do Planine Kailasa.
Kada su Yakse ugledali Rakšase, prišli su Kuveri tražeći dopuštenje za borbu.

“ Uslijedila je oštra bitka. Kada je izgledalo kao da su Yakse nadvladali njegove ministre,
Dašagriva je uzeo svoj topuz i počeo tući neprijatelja. Kada su preživjeli Yakse došli do
Kuvere i obavijestili ga os vom porazu, Kuvera je poslao još jednu vojsku. Rakšase su opet
pobijedili i onda je Dašagriva ušao u Kuverino prebivalište. Na dverima, stražar je smjelo

218
prepriječio Dašagrivi ulaz i kada ga je Dašagriva pokušao gurnuti s puta, stražar ga je udario u
glavu drvenim kolcem te je počeo jako krvariti. Međutim, zbog blagoslova kojeg je dobio od
Gospodina Brahme, Dašagriva nije mogao biti ubijen. Oporavio se te je zgnječio stražara u
bezobličnu masu mesa na što su se ostali Yakse u strahu razbježali.

“ Kuvera je onda poslao svog glavnog zapovjednika, Manibhadru sa četiri tisuće vojnika
Yaksa. Tijekom bitke koja je uslijedila Prahasta je brzo ubio tisuću Yaksa, Mahodara također
tisuću , a Marica ih je ubio dvije tisuće. Ipak je Manibhadra napao Dhumrakšu onesvijestivši
ga. Onda je Dašagriva uzvratio bacivši Manibhadrinu krunu prisilivši ga da se okrene na
stranu. Upravo se tada na sceni pojavio Kuvera sa topuzom u ruci. Pratila su ga dva ministra,
Šukra i Prausthapada te dva Božanstva koja predsjedavaju bogatstvom: Padma i Sankha.
Kuvera je izazvao Dašagrivu rekavši mu: “ Ponosno si zanemario svu pristojnost i stoga
djelovao na najgriješniji način i zato ću te brzo poslati na paklene planete da tako dobiješ ono
što zaslužuješ.”

“ Rakšasa ministri su se razbježali izgubivši hrabrost kada su čuli na koji način je ukoren
njihov gospodar, a Kuvera je pojurio naprijed i udario Dašagrivu u glavu svojim topuzom.
Dašagriva, međutim, nije bio ni najmanje uznemiren, te su njih dvojica nastavili izmjenjivati
udarce. Najzad je Dašagriva udario Kuveru u glavu svojim Naposljetku, kada nijedan nije
uspio nadjačati Dašagriva je pribjegao upotrebi Rakšasa obmana. Poprimio je raličite oblike,
poput tigra, oblaka, brežuljka, mora i Yaksa. divovskim topuzom onesvijestivši gospodara
bogatstva koji je jako krvario. Onda su Padma, Šankha i drugi Yakse brzo uklonili Kuveru s
bojnog polja te ga osvijestili.

“ Zadovoljan svojom pobjedom, Dašagriva je zaplijenio Pušpaka kočiju. Popeo se na nju i

uputio do mjesta gdje je rođen Kartikeya, do skupine zlatnog šaša na Himalayama. Odjednom
se , međutim, Pušpaka kočija zaustavila uslijed spuštanja na planinu ne htijući se više ni
maknuti. Onda se, dok je Dašagriva zapanjeno gledao, pred njim odjednom pojavio
Nandisvara. Taj je povjerljivi sluga Gospodina Šive bio patuljast, izobličene pojave, ćelav, i
sve u svemu, zastrašujuće ga je bilo pogledati. Nandisvara je naredio Dašagrivi: “ Moraš se
smjesta vratiti jer se Gospodin Šankara zabavlja na ovoj planini.”

“Na to se Dašagriva razbijesnio. Silazeći sa svoje kočije, zapitao je: “ Tko je taj Šankara?!
Onda je Dašagriva, pogledavši gore, ugledao Nandija s licem majmuna kako stoji pokraj
Gospodina Šive i drži goreće koplje u svojoj ruci. Ugledavši bika – nosača Gospodina Šive u
tom obliku, Dašagriva se nasmijao s velikim prezirom.

“Nandi je ljutito prokleo Dašagrivu, rekavši mu: “ U budućnosti će se roditi moćni majmuni
koji će uništiti tvoju čitavu rasu. Mogao bih te smjesta ubiti kad bih poželio, ali ću umjesto
toga pustiti da te unište tvoja vlastita zlodjela.”

“ Dašagriva nije mario za Nandine riječe te mu je odgovorio: “ Budući da si drsko zaustavio

moju kočiju sada ću ti se osvetiti i ubiti tvog gospodara, Gospodina Šankaru.” Dašagriva je
položio ruke ispod planine i počeo ju podizati. Onda se, dok se planina silovito tresla, Parvati
je posrnula i pripila se čvrsto za svog gospodara. Onda je Mahadeva pritisnuo planinu svojim
velikim nožnim prstom tako zgnječivši Dašagrivine ruke ispod nje. Kad je Dašagriva
zavrištao uslijed velika bola zatresla su se sva tri svijeta, toliko da je kralj Indra posrnuo dok
je hodao po cesti.

219
“Vidjevši jadno stanje svog gospodara, Dašagrivinu su ga ministri savjetovali da uzme
utočište Gospodina Šive koji je poznat i kao Asutosa ili onaj kojega je lako zadovoljiti. Bez
druge alternative, Dašagriva se poklonio i počeo slaviti Gospodina Mahadevu recitirajući
himne iz Sama Vede.

“ Tisuću je godina prošlo tijekom kojih je Gospodin Šiva ostao sjediti na vrhu planine. Onda
je Mahadeva postao zadovoljan te je smanjio pritisak svog prsta kako bi Dašagriva mogao
maknuti svoje ruke. Zbog divljih Dašagrivinih krikova koje kada su mu ruke bile
prignječene, Gospodin Šiva mu je nadjenuo ime Ravana. Tako je od tada Dašagriva postao
poznat kao Ravana, jer je njegov glasan plač nagnao sve polubogove da zaplaču od straha.

“ Nakon toga je Ravana počeo lutati zemljom na Pušpaka kočiji izazivljući junačke ksatriye.

Mudri su se kraljevi predavali Ravani bez borbe, a Rakšasa je kralj s lakoćom porazio ostale.

“ Jednog je dana Ravana stigao u šumu pokraj Himalaya i tamo ugledao predivnu mladu
djevojku zamršene kose odjevenu u jelenju kožu. Ugledavši je, Ravanom je ovladala požuda
te je, naglas se smijući, izjavio: “ Vršenje strogosti u šumi proturiječi tvojoj mladolikoj
ljepoti. Draga moja mlada djevojko, tko si ti ? Zašto si odlučila doći ovamo i živjeti životom
strogosti?”

“ Djevojka odgovori: “ Ja sam kći brahmarišija Kušadhvaje, Brihaspatijevog sina. Ime mi je

Vedavati jer me smatraju utjelovljenjem Veda. Mnogo je polubogova i visoko kvalificiranih
ljudi prišlo mome ocu tražeći moju ruku. Međutim, on ih je sve odbio jer osjeća da bi mu
jedino Gospodin Višnu bio prikladan zet. Kada je Sambhu, kralj Daitya, čuo za to, ubio je
mog oca dok je spavao. Majka je onda ušla u vatru spaljivanja noseći tijelo svoga supruga u
svojim rukama. Otada sam ustoličila Gospodina Narayanu u svome srcu te vršim strogosti u
nadi da ću Ga dobiti za supruga. O Ravana, zahvaljujući svojim isposničkim zaslugama znam
sve o tebi. Stoga te molim da se oprostiš i odeš bez daljnjeg ustručavanja.”

“ Sišavši sa svoje kočije, Ravana reče: “ Draga moja ljupka djevojko, molim te da postaneš
moja žena. Doista, u usporedbi samnom, tko je Gospodin Višnu?”

“ Na to je Vedavati zgražajući se odgovorila:” Tko bi se, osim tebe, usudio bez poštovanja
govoriti o Gospodinu Narayani?”

“Dok je to govorila, Ravana je zgrabio Vedavati za kosu. Bijesna je djevojka odmah

preobrazila jednu svoju ruku u mač te si odsjekla kosu tako se oslobodivši. Onda je, dok je
palila vatru, Vedavati rekla: “ Sada kada si me ti dotakao, ne želim više živjeti. Neću te
prokleti jer bi to umanjilo moje isposničke zasluge. Međutim, povono ću se roditi na božanski
način samo da postignem tvoju propast.”

“ Kad je Vedavati ušla u vatru , na nju se slila kiša cvijeća iz raja. Kada je napustila tijelo,
slijedeći se put pojavila iz lotosovog cvijeta. Ravana ju je onda brzo uhvatio, silom ju uzeo na
Pušpaka kočiju i odveo na Lanku.

“ Nakon toga, kada je Ravana pokazao novorođenu Vedavati svojim ministrima, oni su ga
upozorili da će ona, ako ju zadrži, postati instrumentom njegova uništenja. Ravana je iz
opreza bacio Vedavati u more. Kada je došla do druge obale, upotrijebivši svoje mistične

220
moći došla je do mjesta gdje je Kralj Janaka vršio žrtvovanja. Dok je Kralj Janaka plugom
ravnao tlo, djevojka se iz brazde pojavila kao dijete. Tako je Vedavati koja se pojavila u
Satya- yugi, postala Janaki u Treta-yugi.

“ Ravana je nastavio lutati zemljom u Pušpaka kočiji sve dok jednog dana nije stigao do
mjesta po imenu Uširabija. Tamo je ugledao Kralja Marutta koji je vršio žrtvovanje pod
upravom brahmarsija Samvartane, Brihaspatijevog brata. Svi su polubogovi bili prisutni u
žrtvenoj areni, ali su se iz straha od Ravane preobrazili u životinje. Indra je postao paun,
Kuvera kameleon, Yamaraja je postao vrana, a Varuna labud.

“ Ušavši u žrtvenu arenu poput nečista psa, Ravana je prišao Kralju Marutta te ga izazvao: “
Ili se bori samnom ili se predaj!”

“ Marutta ga upita: “Tko si ti ? Što želiš od mene?”

“ Ravana se podrugljivo nasmija kazavši: “ Ja sam mlađi Kuverin polubrat. Ime mi je Ravana
i već sam u borbi porazio svog slavnog rođaka.”

“ “Marutta mu sarkastično odgovori: “ Kao osoba koja je porazila svog starijeg brata, doista si
pun vrlina. Stoga te smatram vrijednim da te pogodim svojom strijelom!” Marutta ljutito
zgrabi svoj luk i pojuri na Rakšasa kralja.

“ Međutim, Samvartana je prepriječio put svome učeniku kazavši: “ Ovo žrtvovanje koje se
vrši za Gospodina Šivu još nije dovršeno. Dragi moj kralju, ako se pokvari, ovo će slavno
žrtvovanje postati uzrokom uništenja cijele tvoje dinastije. Vrlo je teško poraziti Ravanu.
Štoviše, osoba koja se pročistila da bi vršila žrtvovanje, nikada se ne bi trebala razljutiti ili
boriti.” Umiren, Kralj Marutta je bacio u stranu svoj luk. Kad je ponovno sjeo, Ravana je
počeo mučiti mnoge rsije koji su došli prisustvovati obredu.

Tek kada je Ravana otišao, polubogovi su vratili svoje uobičajene oblike. Indra je onda
blagoslovio paunove da se nikada više ne boje zmija. Također je načinio oznake na paunovim,
prije potpuno plavim, tijelima, koje predstavljaju njegovih 1,000 očiju. Tako, kad god Indra
lije kišu, paunovi plešu kao simbol njihove ljubavi prema njemu.

“ Yamaraja je blagoslovio vrane da više neće obolijevati od bolesti uobičajenih za druga živa
stvorenja. Nadalje, vranama je dodijeljeno da će živjeti toliko dugo dok ih ljudi ne ubiju.
Sada, kada su vrane nahranjene, ljudi koji prebivaju u Yamarajinom prebivalištu postaju
zadovoljni tim djelom.

“ Nekad davno, labudovi nisu bili potpuno bijeli. Međutim, zbog Varuninog blagoslova
postali su bijeli poput pjene te su počeli jako uživati zabavljajući se u vodi. Naposljetku je
Kuvera blagoslovio kameleona zlatnom puti. Nakon toga su polubogovi otišli natrag u svoja
obitavališta.

“ Ravana je nastavio izazivati velike kraljeve da se bore s njim ili da mu se predaju. Mnogo je
istaknutih vladara prihvatilo poraz bez borbe.

“ Jednog je dana Ravana došao u Ayodhyu i kada je izazvao Maharaja Anaranyu, kralj je
izašao iz svoje prijstolnice sa velikom vojskom. Iako su Anaranyinu vojsku Rakšase potpuno

221
poubijali kralj je osobno uspio ozbiljno raniti Maricu, Šuku, Šaranu i Prahastu, nagnavši ih u
bijeg sa bojnoga polja. Maharaja Anaranya je potom nastavio sipati 800 strijela na Ravaninu
glavu, ali Rakšasa kralj nije bio ni najmanje ranjen uslijed napada. Ravana je pojurio naprijed
i rukom udario Anaranyu u glavu , te se ovaj srušio na tlo, smrtno ranjen.

“ Dok je kralj umirući ležao, prokleo je Ravanu rekavši: “ U budućnosti će potomak moje
dinastije po imenu Rama postati uzrokom tvog uništenja. “ Kad je kralj izgovorio ovu kletvu
kiša se cvijeća spustila sa neba, te su se mogli čuti polubogovi koji su udarali u svoje nebeske
bubnjeve. Kad je kralj Anaranya napustio tijelo, Ravana je otišao s tog mjesta.

“ Nakon toga je jednog dana, Ravana naišao na velikog mudraca Naradu koji je putovao
nebom. Ravana ga je pozdravio na jako ljubazan način, a zauzvrat je Narada slavio junačka
djela Rakšasa vladara. Narada reče: “ O kralju, budući si tako moćan da možeš poraziti i
velike polubogove, zašto pokušavaš uništiti ljudska bića? Jadni ljudi ne zaslužuju da ih ubiješ
jer su već najnesretniji, pogođeni s toliko životnih bijeda.”

“Ravana odgovori: “ O mudrače, to što kažeš, točno je. Budući da želim pokoriti sva tri
svijeta, sada ću ostaviti ljudska bića i napasti Yamaraju, gospodara smrti.”

“ Tako odlučivši, Ravana se smjesta uputio prema južnoj četvrti. Naradina se znatiželja
probudila: “ Može li Ravana doista poraziti Yamaraju? Ako može, pitam se kakvim će
poretkom u svemiru zamijeniti ovaj stari.”

“ Tako je Narada, da bi promatrao predstojeću borbu, brzo otišao u Yamarajino prebivalište,

stigavši onamo prije Ravane. Gospodar smrti je pozdravio Naradu, a potom ga upitao: “ O
najbolji od nebeskih rsija, kojim si me dobrom posjetio?”

“ Narada odgovori: “ Ravana je na putu ovamo i želi te poraziti u borbi.”

“ Kad je Pušpaka kočija ušla u Yamarajin predio, Ravana je mogao vidjeti kako sva živa
stvorenja pobiru plodove svojih prijašnjih pobožnih i bezbožnih djela. Neke su jadne duše
patile uslijed različitih paklenih mučenja, dok su drugi uživali visok standard materijalne
udobnosti. Onda je svojim vlastitim moćima Ravana oslobodio sve koji su patili u paklu.
Razbješnjeli zbog tog smionog djela, tisuće su Yamaduta napali Ravanu uspjevši uništiti
kočiju. Međutim, unatoč tome što su ju tako žestoko napali, kočija je ostala čitava zbog moći
Gospodina Brahme.

“ Kada su Yamadute sasuli kiše strijela na Ravanu, oklop mu se razbio, a svi su mu udovi
posvuda bili pogođeni. Obliven vlastitom krvlju Ravana je naposljetku počeo gubiti svijest te
se srušio na tlo sa Pušpaka kočije. Međutim, brzo se oporavivši, Ravana je uzeo strijelu
Gospodina Šive i njome počeo uništavati sve Yamadute. Na to su Ravana i njegovi ministri
počeli glasno urlikati i kada je Yamaraja čuo urlik, shvatio je da je Rakšasa kralj osvojio
pobjedu.

“ Pozvavši svoju kočiju, Yamaraja je uzeo svoj žezlo smrti, smrtne zamke i drugo oružje i
ljutito se uputio u borbu. Kada je Yamaraja ušao na bojno polje sva su se tri svijeta
uznemirila, a Ravanine je ministre toliko obuzeo strah da su počeli bježati u svim pravcima.
Ravana se međutim nije uznemirio te ga je, kad se Yamaraja približio preplavio strijelama.

222
“ Oštra bitka koja je uslijedila trajala je sedam dana i noći bez prekida. Onda je kralj Rakšasa
odapeo 100,000 strijela, i upravo je tada Mrityu (otjelovljena Smrt) zamolila Yamaraju
preklinjući ga: “ O Gospodaru, molim te daj mi dopuštenje da ubijem Ravanu. Ja sam uzrok
uništenja čitave kozmičke tvorevine. Stoga mi neće biti teško ubiti stvorenje poput Ravane.”

“Yamaraja je međutim, želio sam ubiti Ravanu te je kao posljednje sredstvo uzeo svoje žezlo
smrti. Čim su ugledali to užasno oružje, svi su se Rakšase osim Ravane okrenuli i pobjegli.
Gospodin Brahma se onda žurno pojavio pred Yamarajom, i dok ga drugi nisu mogli vidjeti,
rekao mu je: “ O gospodaru smrti, molim te nemoj poništiti blagoslov koji sam dao Ravani.
Ako baciš ovo žezlo smrti, ono neće uništiti samo tvog neprijatelja, već će ubiti i sva stvorena
bića. Stoga molim te odustani od svoje namjere.” Yamaraja se predao autoritetu Gospodina
Brahme te se potom učinio nevidljivim jer više nije imalo smisla boriti se.

“ Ravana je otišao, misleći da je pobijedio. Nakon toga je ušao u ocean i spustio se do nižih
planetarnih sistema. Ravana je zatim pokorio Bhogavati, prijestolnicu Naga kojom je vladao
Vasuki. Nakon toga uputio se napasti Manimayi, grad načinjen od dragog kamenja u kojem su
prebivali Nivatakavace. Ti su Danave također primili blagoslov od Gospodina Brahme i kada
ih je Ravana izazvao na borbu, bili su sretni da mu učine po volji.

“ Danave i Rakšase su se borili cijelu jednu godinu, ali nitko od njih nije mogao nadjačati.
Naposljetku je Gospodin Brahma došao tamo da zaustavi borbu savjetujući dvije strane da
uspostave savez prijateljstva. Tako je Ravana proveo slijedeće godine kao Danavin gost, i
tijekom tog razdoblja naučio je od njih 100 obmanjujućih trikova.

“ Iz Manimayia, Ravana je otišao u Rasatalu, u potrazi za Varuninim prebivalištem. Kada je,

tijekom svojih putovanja, stigao do grada po imenu Ašmanagara, Ravana je porazio Kalakeye
koji su tamo živjeli te je tijekom bitke slučajno sasjekao u komadiće svog šurjaka,
Vidyujjihvu.

“ Nakon nekog vremena Ravana je najzad ugledao Varunino prebivalište te je stigao do krave
Surabhi čije je mlijeko stvorilo veliki ocean mlijeka. Obišavši oko Surabhi, Ravana je ušao u
Varunin grad. Onda je, nakon što je objavio svoje izazove vodama, ubio sve ratnike koji su
mu se došli suprotstaviti.

“ Nadraženi bijesom, Varunini su sinovi i unuci izašli s velikom vojskom, ali su ih ubrzo
Ravanini ministri natjerali da se vrate.Nakon što su se povukli, Varunini su sinovi ponovno
izašli da se bore, ovaj puta uzdigavši se u zrak na svojim kočijama i lijevajući na Ravanu kišu
strijela prisilivši ga da odustane od orbe. Mahodara je onda ubio sve konje Varuninih sinova
tako da su im se kočije srušile na tlo. No, i dalje su Varunini sinovi ostali u zraku pomoću
svojih mističnih moći te su se nastavili boriti s Ravanom koji je sjedio na Pušpaka kočiji.

“Kada su otjerali Mahodaru, Varunini su sinovi opkolili Ravanu i ponovno ga napali

pljuskovima strijela. Ravana se najednom razbjesnio. Pogodio je Varunine sinove svojim
oružjem te su se oni ranjeni srušili na tlo. Dok su njihovi ljudi odnosili Varunine sinove s
bojnog polja, Ravana je naredio jednome od Varuninih ministara: “ Pođi i prenesi moj izazov
svome gospodaru. Sada kada su mu sinovi pobijeđeni neka gospodar voda izađe osobno i bori
se.”

223
“ Ministri obavijestiše Ravanu: “ Varuna je otišao na Brahmaloku prisustvovati koncertu koji
održavaju Gandharve. Stoga, O kralju Rakšasa, budi zadovoljan porazom Varuninih sinova.”

“ Ravana se ubrzo vratio na Lanku. Putem je oteo nevine kćeri mnogih kraljeva, rsija,
polubogova i demona. Kad bi Ravana ugledao bilo koju djevojku koja mu se sviđala, najprije
bi ubio sve njene rođake, a onda bi ju silom uzeo na svoju kočiju. Na taj je način Ravanina
kočija postala puna stotinama djevojaka koje su sve jadno plakale od straha i žalosti. Otete
djevojke su razmislile u kakvom se neugodnom položaju nalaze te su proklele Ravanu
kazavši: “ Neka žena postane uzrokom uništenja ovog zlog Rakšase.”

“ Čim su djevojke izgovorile ove riječi, cvijeće je palo sa neba odakle su odzvanjali nebeski
bubnjevi. Kad su ga tako proklele čestite žene, Ravanin je tjelesni sjaj odmah počeo blijedjeti.

“ Ubrzo nakon Ravaninog povratka na Lanku, došla je Šurpankaha i pala do stopala svoga
brata. Sa suzama u očima, zajaukala je: “ O, kako si okrutan prema svojoj sestri! Ubivši mi
supruga, načinio si me udovicom!”

“ Da bi umirio Šurpanakhu, Ravana odgovori: “ Draga moja sestro, molim te nemoj se

prepustiti žalovanju. Obećajem ti da ću ispuniti sve tvoje želje. Molim te oprosti mi jer u žaru
borbe nisam mogao razlikovati prijatelja od neprijatelja. Tako sam slučajno ubio
Vidyujjihvu.”

“ Ravana je poslao Šurpanakhu da živi pod zaštitom svog rođaka, Khare. Također je poslao
vojsku od 14,000 Rakšasa kako bi njegov brat mogao uspostaviti čvrstu prevlast u šumi
Dandakaranya. Ravana je onda pošao u svoju žrtvenu arenu u šumarku Nikumbhila. Tamo je
ugledao svoga sina Meghanadu odjevenog u jelenju kožu. Iznenađen, Ravana upita: “ Dragi
moj dječače, što to radiš?”

“ Meghanada je bio zaokupljen vršenjem žrtvovanja. Tako je Ušana, obiteljski svećenik, da bi

mu omogućio da održi svoj zavjet šutnje, odgovorio u njegovo ime: “ U tvojoj je odsutnosti
Meghanada već izvršio sedam velikih žrtvovanja za zadovoljstvo Gospodina Višnua. Tako je
dobio nebesku kočiju i različito oružje od Gospodina Šive. Također je dobio moć kojom može
postati nevidljiv i stvoriti mrak u neprijateljskim redovima.” Ravana nije bio jako zadovoljan
čuti o aktivnostima svoga sina jer je on obožavao jednog od njegovih neprijatelja – Gospodina
Višnua.

“Kada je Vibhišana saznao da je Ravana oteo toliko mnogo djevojaka, prišao je svom bratu te
mu rekao: “ Ovo je tvoje djelo vrlo griješno i ne priliči članu naše dobre obitelji. Već je kao
reakcija na tvoju zlobu, tvoju rođakinju, Kumbhinasi, oteo Rakšasa Madhu.”

“ Kumbhinasi je bila neudana kći Malyavana, ujaka Ravanine majke Kaikasi koji je stanovao
u Ravaninoj palači dok njega nije bilo. Kada je Ravana čuo o Kumbhinasinoj otmici
razbjesnio se te se pripremio smjesta ubiti vređaoca. Sazvavši na skup sve svoje Rakšasa
vođe, Ravana je napustio Lanku sa 4,000 akšauhini, jer je namjeravao napasti polubogove
kada završi sa Madhuom.

“ S Meghanadom na čelu i Kumbhakarnom na začelju, Ravana je ušao u Madhuov grad.

Sestra njegova rođaka odmah je izašla da ga vidi i pala pred Ravanina stopala. On joj je onda
obećao: “ Učinit ću sve što zatražiš od mene. Molim te ustani jer se nemaš čega bojati.”

224
“ Kumbhinasi je onda zamolila Ravanu da poštedi njenog supruga. Rakšasa kralj odgovori: “
Da, neka bude tako. Nekas sada priđe Madhu jer želim da me prati u mom osvajanju
polubogova.” Kumbhinasi je probudila svog muža i obavijestila ga da je Ravana došao tražiti
njegovu pomoć u osvajanju s polubogovima. Madhu je odmah izašao i odao poštovanje
Ravani te je slijedećeg jutra Rakšasa vojska otišla.

“ Ravana je došao do Kailasa taman kada je sunce zalazilo te je njegova vojska postavila tamo
kamp. Dok se odmarao na vrhu brežuljka Ravana je promatrao predivne šume i jezera koja su
služila kao mjesta na kojima su se polubogovi zabavljali. Doista, mogao je čuti pjesmu
Apsara koja je dolazila iz Kuverine palače. Cijelo je ozračje bilo iznimno ugodno i uljepšano
mirisnim povjetarcima.

“ U to je doba Apsara Rambha slučajno onuda prolazila. Kada je Ravana ugledao Rambhine
prekrasne tjelesne obline, uljepšane njenom privlačnom haljinom i zveckajućim nakitom,
postao je toliko požudan da je odmah skočio s mjesta na kojem je sjedio i zgrabio je za ruku.
Pogođen Kupidovom strelicom, Ravana reče: “ O ljepotice, tvoje se dražesno nasmiješeno
lice, tvoje pune, lijepo oblikovane grudi i tvoji skladno građeni bokovi i butine udružili da
zajedno ukradu moj um. Sada kada sam te vidio, ne mogu podnijeti da te pustim. Postoji li
netko moćniji od mene koga si sada krenula susresti? Prihvati mene za svog muža i ostani sa
mnom. Bio bi doista gubitak da tvoju neusporedivu ljepotu uživa netko drugi.”

“ Rambha je, međutim, ljutito odgovorila: “ Ne bi mi se smio ovako obraćati jer si mi poput
oca, a ja tebi poput snahe.”

“ Ravana uzvrati: “ Samo se sinovljeva supruga smatra snahom.”

“ Na to je Rambha uzvratila: “ Da, točno je to što kažeš. Ipak, trebao bi znati da sam ja
zakonita supruga sinu tvoga brata, Nalakuveri, i pošla sam se s njime susresti. Stoga, O kralju
Rakšasa, molim te slijedi put pravednosti i odmah me pusti.”

“ Nezainteresiran za dobar savjet, Ravana odgovori: “ Tvoje opravdanje vrijedi samo za žene
koje imaju samo jednog muža. Međutim, budući da Apsare nemaju stvarnih muževa, baš kao
što ni polubogovi nisu predani samo jednoj ženi, ne moram te promatrati u svjetlu takvog
morala..”

“ Rekavši to, Ravana je silom povukao Rambhu na ravnu stijenu i počeo s njome spolno
općiti. Kada ju je napokon pustio, kose i haljine razbarušene, Rambha je potrčala svome
mužu, Nalakuvari i ispričala mu sve što se desilo. Kada je čuo za Ravanino loše ponašanje
Nalakuvara je bio sav izvan sebe od bijesa. Onda je, da bi provjerio Rambhinu priču, ušao u
meditativni trans. Potom je, nakon što se uvjerio u istinitost priče, Nalakuvara dotakao vodu i
izgovorio slijedeće prokletstvo: “ Ravanina će se glava raspasti u sedam komadića ako ikada
ponovno pokušava uživati sa ženom protiv njene volje.”

“ Polubogovi su bili presretni kada su čuli ovu objavu, te su bacili kišu cvijeća na Kuverina
sina. Isto tako, kada su žene na Lanki koje je oteo Ravana čule za Nalakuvarinu kletvu, i one
su osjetile veliku sreću. A kada je Ravana čuo za prokletstvo, odbacio je svaku naklonost
prema seksualnim odnosima sa ženama koje mu nisu naklonjene.”

225
“ Slijedećeg je jutra Ravana mobilizirao svoju vojsku i prišao Indrinom obitavalištu. Kralj
raja, koji se bojao Ravane, snuždio se kada je vidio vojsku Rakšasa koja se približavala. Indra
je brzo poslao sve polubogove da se bore i onda prišao Gospodinu Višnuu. Nakon što je odao
poštovanje Gospodinu, objasnio je:”Zbog blagoslova Gospodina Brahme osjećam se
bespomoćan u borbi s Ravanom. Dragi moj Gospodine, molim Te da ili opunomoćiš mene s
dovoljno energije da ubijem Rakšasa kralja , ili da Ti Osobno uzmeš stvar u Svoje ruke.”

“ Gospodin Višnu je umirio Indru: “ Nema potrebe da strahuješ. Pođi i bori se s Ravanom
iako nije moguće za tebe da ga pobijediš. Ne želim ga ubiti u ovom trenutku. Međutim, molim
te znaj da ću kada dođe pravo vrijeme, ubiti ne samo zlog Rakšasa kralja već i sve njegove
rođake.”

“ Potom je uslijedila oštra bitka između polubogova i Rakšasa kojima su pomagali njihovi
saveznici, Danave. Ravanin djed po majci, Sumali, vodio je Rakšasa vojsku te je ubrzo
potjerao vojnike polubogova. Onda je Savitra, osmi Vasu, odjednom ušao na bojno polje
ulijevajući strah u srca Rakšasa. Uništivši Sumalinu kočiju, Savitra je uzeo Rakšasin
buzdovan i razbio mu ga o glavu te se on srušio mrtav.

“ Ostavši bez vođe, Rakšasa su vojnici počeli bježati. Onda je izašao Meghanada te je taj
moćni Ravanin sin počeo tjerati polubogove. Indra je međutim ukorio ratnike koji su bježali te
poslao svog sina Jayantu da se bori. Potom je započeo dvoboj jednako snažnih dvaju
prinčeva. Međutim, kada je Meghanada pribjegao upotrebi svojih mističnih moći te stvorio
tamu na bojnom polju, Jayantase našao u neprilici. Obavijena tamom, borba je postala jeziva i
zbunjujuća. Puloma, vladar Daitya i otac Saci, supruge Kralja Indre, je došao i silovito
zgrabio svog unuka za kosu. Odvlačeći ga sa bojnog polja kako bi ga zaštitio Puloma je skupa
s Jayantom zaronio duboko u more.

“ Vidjevši da je Jayanta otišao, polubogovi su se uspaničarili i pobjegli. Onda je Indra odmah

pozvao svoju kočiju. Kad je Indra izašao da se pridruži borbi, okružen drugim Adityama,
počeo je puhati oštar vjetar, a ogromni su meteori proletjeli nebom. U međuvremenu su
polubogovi, obodreni Indrinim prisustvom poubijali Rakšase, tako da je s vremenom ostala
još samo desetina njihovih snaga na životu. Kumbhakarna je također bio ranjen u udruženom
napadu Rudra i drugih nebesnika.

“ Jako bijesan, Ravana je počeo prodirati u redove neprijateljske vojske te je prišao kralju
raja, Indri. Dok su dva vladara neprestance lili kiše strijela jedan na drugoga, spustila se tama
koja je zbunjivala svakoga osim Indre, Ravane i Meghanade. Ravana je bio odlučan da uništi
sve polubogove. Indra je shvatio da ne može ubiti Rakšasa kralja te je stoga savjetovao svojim
ratnicima da ga umjesto toga zarobe.

“Ravana je odjednom pojurio na Indru, ali ga je kralj raja odbacio unatrag pljuskom oružja.
Prestrašeni su Rakšase smatrali da su poraženi. Meghanada je bio izvan sebe od bijesa te je
tako nevidljiv ušao u vojsku polubogova i došao pred kralja raja. Odapinjući neprestanu kišu
strijela Meghanada je uspio iscrpiti Indru i svezati ga uz pomoć mističnih moći koje je dobio
od Gospodina Brahme. Vidjevši kako su Ravanu nadvladali polubogovi, nevidljivi je
Meghanada objavio svom ocu: “ Trebaš se povući iz borbe, jer sam ja već zarobio Indru.
Budući da je pobjeda tvoja nema potrebe da se nastaviš boriti.”

226
“ Čuvši to, polubogovi su se potištili i smjesta odustali od borbe. Ravana je onda Meghanadi
dao slijedeću uputu: “ Pođi ispred mene i povedi Indru na Lanku. Ja ću ti se tamo uskoro
pridružiti.”

“ Na taj je način Indra, kralj raja, postao zatvorenik Rakšasa u njihovom glavnome gradu.
Gospodin Brahma je onda poveo sve polubogove sa sobom i pošao na Lanku. Dok je stajao na
nebu, praotac svemira se obratio Ravani slijedećim riječima: “ Uistinu su čudesne moć i
hrabrost koje je pokazao tvoj sin. Zbog njegove dramatične pobjede nad kraljem raja, neka
Meghanada od danas nadalje postane poznat kao Indrajit. O Kralju Rakšasa, molim te da
oslobodiš Indru. Zauzvrat ću nagraditi tvoga sina neusporedivim blagoslovima.”

“Indrajit uzviknu: “Oslobodit ću Indru u zamjenu za blagoslov besmrtnosti.”

“ Gospodin Brahma mu, međutim, odgovori: “ Nemoguće je za bilo koje stvoreno biće
posjedovati bezuvjetnu besmrtnost. Stoga, dragi moj prinče, molim te zatraži nešto drugo.”

“ Indrajit reče: “ Umjesto toga podari mi slijedeće – ako za vrijeme borbe prinesem ponude u
žrtvenu vatru u skladu sa vedskim uputama, neka iz vatre izađe golema kočija. Zatim, dok
god ostanem sjediti na toj kočiji, daj da budem imun na smrt. Tako ću jedino ako se počnem
boriti, a da nisam završio pjevanje mantri i nuđenje ponuda biti podložan uništenju. Neki ljudi
traže besmrtnost kroz vršenje strogosti, ali ja sam ju dobio jednostavno pokazivanjem svoje
snage. “ Gospodin Brahma je podario Indrajitu što je tražio te su zauzvrat Rakšase oslobodili
Indru.

“ Nakon tog događaja Indra je postao mrzovoljan, a njegov je tjelesni sjaj iščezao. Gospodin
Brahma mu je prišao te ga upitao: “ Kakav si žalosni grijeh počinio u prošlosti zbog kojega
sada toliko patiš?”

“ Ne sačekavši Indrin odgovor, sveznajući je Brahma ispričao slijedeću priču: “ U početku

stvaranja postojala je samo jedna vrsta ljudskih bića. Nije bilo razlike među njihovim
tjelesnim osobinama. Da bih stvorio različitost i povečao ljudstvo, stvorio sam prvu ženu i
nazvao ju Ahalya što znači “ona u kojoj nema ni najmanje ružnoće”.

“ “ Dok sam razmišljao kome bi ova djevojka mogla biti družica, mnoge sam ju godine držao
pod skrbi Gautama Munija. O Indra, tijekom tog vremena, ti si samosvjesno pretpostavio da
ću tebi dati Ahalyu za ženu. Međutim, kada mi je Gautama kasnije vratio Ahalyu, bio sam
ganut njegovom samoovladanošću. Odlučio sam da bi Ahalya mogla postati njegova
supruga.”

““ Svi su polubogovi, a posebno ti, bili uznemireni mojom odlukom. Tako si ti, preplavljen
požudom i gnjevom pošao u Gautamin ašram i ugledavši prekrasnu Ahalyu, silovao si je.
Kada si otišao, Gautama je saznao za tvoje griješno djelo. U velikom bijesu prokleo te je
rekavši: “ Jednoga će te dana, o požudni kralju raja, zatočiti tvoji neprijatelji dok se budeš
borio na bojnome polju. Nadalje, kada ovo odvratno djelo koje si ti započeo prevlada u
ljudskom društvu, svatko tko ga počini dobit će samo polovicu reakcija, a ti ćeš dobiti drugu
polovicu. Stoga, od sada nadalje, položaj kralja raja nikada neće biti siguran – ne samo tebi,
nego i budućim Indrama.”

227
““ Prekorivši Indru, Gautama je prokleo svoju ženu zbog njezine nevjere, kazavši: “Od sada
nadalje ostat ćeš u ovom ašramu kao kameni stup. Osim toga više nećeš biti poznata kao
jedina žena. Sve će druge žene primiti dio tvoje ljepote.”

““ Ahalya onda zamoli: ˇDragi moj mužu, Indra je ovamo došao prerušen u tebe i silovao me
na silu. Molim te budi milostiv prema meni jer sam bezgriješna.

“Gautama je onda obavijestio svoju suprugu: “U budućnosti će se Gospodin Višnu roditi u

Ikšvaku dinastiji i bit će poznat kao Rama. Za vrijeme Svojih transcendentalnih zabava doći
će ovamo u pratnji Višvamitre. Kada ugledaš Gospodina Ramu i srdačno Ga ugostiš oslobodit
ćeš se mog prokletstva i ponovno postati mojom suprugom.”

““ Brahma nastavi: “Dragi moj Indra, znaj da su te snašle sadašnje poteškoće upravo zbog
Gautamina prokletstva. Kako bi poništio djelovanje tog prokletstva, predlažem ti da napraviš
žrtvovanje za zadovoljstvo Gospodina Višnua. Na taj ćeš se način pročistiti te ćeš moći vratiti
svoje mjesto u raju. Ima još jedna stvar koju ću ti otkriti. Puloma je odveo tvog sina i čuva ga
duboko u oceanu. “ Nakon toga je Indra slijedeći upute Gospodina Brahme dobio natrag svoje
mjesto u raju i postao oslobođen od sve tjeskobe.”

Dok su slušali o natprirodnim Indrajitovim moćima, Rama i Lakšmana su bili jako zapanjeni.
Onda je Rama ponovno upitao: “O najbolji među rišijima, da li je ikada postojao primjer
kšatrije koji je pobijedio Ravanu?”

Agastya odgovori: “ Dok je jednom lutao zemljom, Ravana je došao do grada Mahismatija
kojim je vladao Kartaviryarjuna, kralj Haihaya. Toga je dana Kartaviyarjuna otišao do rijeke
Narmade uživati u vodi s mnogo privlačnih žena. Tako je Ravana, kada je upitao gdje je
Kartaviryarjuna, dobio odgovor od njegova ministra da je dotični izašao.

“Ravana je otišao i nakon što je stigao do Planine Vindhya, došao je do obala Narmade.
Sišavši sa Pušpaka kočije, Ravana je sjeo na obalu okružen svojim ministrima te rekao: “ Ova
je sveta rijeka jako slavna. Svi biste trebali obaviti obredno kupanje da biste se riješili svih
griješnih posljedica. U međuvremenu, ja ću se posvetiti obožavanju Gospodina Šive. Donesite
mi cvijeća za ponudu.”

“Dok su ministri tražili planinsko cvijeće za Ravaninu ponudu, Ravana se okupao i pjevao
Gayatri mantru. Kada je izašao iz vode, Ravana je skinuo mokru odjeću i odjenuo novu,
bijelu. Ravana je uvijek uz sebe čuvao Šiva lingu te je sada položio Božanstvo na pijesak i
počeo pred njim zanosno plesati , mašući rukama.

“ Kartaviryarjuna se nalazio nizvodno, nedaleko od njega, te se tamo zabavljao sa svojim

prijateljicama. Poželivši iskušati snagu svojih tisuću ruku, Kartaviryarjuna je zaustavio protok
vode. Tako se voda skupljala i preplavila obale odnoseći Ravanino cvijeće upravo u trenutku
kada ih je ovaj htio ponuditi. Na to je Ravana ljutito pozvao Šuku i Šaranu i naredio im da
saznaju uzrok neprirodnog toka rijeke.

“ Digavši se u zrak, ministri su pošli nizvodno. Nakon samo četiri milje ugledali su
Kartaviryarjunu koji je razigrano blokirao riječni tok. Kada je Ravana to čuo, odmah se uputio
u borbu u pratnji svojih ministara. Dok je hodao, Ravana je vidio mnogo nepovoljnih
znakova. Unatoč tome, ni najmanje se nije pokolebao, te je ubrzo stigao u Kartaviryarjuninu

228
blizinu. Kada su mu prišli Kartaviryarjunini ministri, Ravana naredi: “ Obavijestite svog
kralja o mom dolasku te mu kažite da sam došao izazvati ga na borbu.”

“ Jedan od ministara mu odgovori: “ Ne priliči ti da izazivaš Kartaviryarjunu dok je opijen i u

društvu žena. Stoga te molimo da provedeš ovdje noć, a ujutro se možeš boriti. Međutim, ako
si toliko nestrpljiv da ne možeš pričekati, onda ćeš morati prije no što priđeš našem
gospodaru, pobijediti nas.”

“Odgovarajući na njihov izazov, Ravanini su ministri smjesta ubili i progutali

Kartaviryarjunine ministre. Onda je na nezvane goste pojurila Kartaviryarjunina vojska,
međutim i njih su ubrzo uništili. Preživjeli onda pohitaše obavijestiti Kartaviryarjunu što se
dogodilo. Kada je to čuo, Kartaviryarjuna je izašao iz vode, zgrabio svoj topuz te počeo tjerati
Rakšase. Prahasta je smjelo stao pred Kartaviryarjunu te bacio na njega gorući buzdovan.
Kralj Haihaya ga je odbio svojim vlastitim i potom oštro udario Prahastu srušivši ga na tlo.
Kada su vidjeli Prahastin pad, Ravanini su ostali ministri prestrašeno pobjegli.

“ Onda je Ravana pojurio na Kartaviryarjunu te su se njih dvojica nastavili silovito udarati

svojim topuzima. Međutim, nijedan se nije umarao. Onda je Kartaviryarjuna zavitlao i bacio
svoj topuz Ravani u prsa. Iako se topuz razbio na komadiće, Ravanu je bacio unatrag dužinu
strijele, te je, kada je pao na tlo, počeo vikati od boli.

“ Kartaviryarjuna je brzo pojurio naprijed i kada je uhvatio Ravanu svezao ga je jakim

konopcem. Polubogovi su živnuli kada su vidjeli ovo junačko djelo. Zato su obasuli
Kartaviryarjunu kišom cvijeća istodobno ga neprestance slaveći.

“ Onda su Prahasta i ostali Rakšase pojurili naprijed sipajući kišu oružja. Međutim,
Kartaviryarjuna je jednostavno uhvatio svo to oružje svojim rukama i otjerao Rakšase. Onda
je uzeo zatočenog Ravanu i ušao u Mahismati. Kada je Pulastya čuo da je njegov praunuk
zatočen, pošao je susresti Kartaviryarjunu.

“Kada su ministri ugledali velikog rišija da se spušta iz raja, brzo su obavijestili kralja
Haihaya o njegovom dolasku. Potom je Kartaviryarjuna došao pred Pulastyu sklopljenih ruku.
Nakon što ga je dočekao kako priliči kralju, upitao je: “ O najbolji među uzvišenim osobama,
kako te mogu služiti? “

“ Pulastya odgovori: “Ljubazno oslobodi kralja Rakšasa jer si dokazao da tvoja moć daleko
nadmašuje njegovu.”

“ Ne izustivši ni riječ, Kartaviryarjuna je oslobodio Ravanu. Vladar Haihaya je Rakšasa kralju

također dao mnoštvo darova te su tako njih dvojica sklopili savez. Naposljetku se
Kartaviryarjuna poklonio pred Pulastyom i ušao u svoju palaču, a Brahmin se sin (Pulastya)
uzdigao na nebesa.

“ Iako se Ravana posramio zbog svog poraza, nastavio je lutati zemljom i pokoravati brojne
kšatrije. Naposljetku je stigao u Kiškindhyu kojom je vladao Vali koji je nosio zlatnu ogrlicu
koju mu je darovao Indra. Kada je Ravana izrazio svoju želju za borbom, Sušena, Angada,
Sugriva i ministar Tara mu odgovoriše: “Vali trenutno nije ovdje, ali ubrzo će se vratiti. O
veliki Rakšasa junače, samo pogledaj ovo brdo kostiju. To je sve što je ostalo od onih koji su

229
u prošlosti izazvali Valija. Vjeruj nam da će i tebe snaći jednak kraj. Dragi moj kralju, ako si
jako nestrpljiv i ne želiš pričekati, onda možeš pronaći Valija na obali južnog oceana.”

“ Ravana se onda popeo na Pušpaka kočiju i odletio do južnog mora. Tamo je ugledao Valija
usredotočenog na izgovaranje molitvi. Ravana je želio kralja majmuna uhvatiti živog, te je
počeo tiho odostraga puzati. Vali je međutim uspio ugledati Ravanu krajičkom oka. I dalje
neuznemiren, Vali pomisli: “ Uhvatit ću ovog Rakšasu kada mi dođe bliže i držati ga pod
rukom. Tako ću dok on visi završiti svoje obožavanje posjećujući ostala tri oceana.”

“ Vali je mogao čuti Ravanine korake. Kada se približio, Vali je odjednom brzo okrenuo i
uhvatio ga. Onda je, stiščući čvrsto Ravanu pod svojom rukom, skočio u zrak u smjeru svojeg
slijedećeg odredišta. Ravanini su ministri pohitali da ga spase, ali nisu mogli uhvatiti Valija.
Tako je Vali nastavio svoje putovanje oko četiri mora te se najzad vratio u Kiškindhyu.

“ Vali je bio iscrpljen od nošenja Ravane tako dugo, te ga je stoga spustio u park. Onda je
Vali, prezirno se smijući Ravani, upitao ošamućenog Rakšasu tko je on. S iskrenim
divljenjem Ravana se predstavio te kazao:” Zapanjujuću brzinu kojom putuješ zrakom mogu
postići još samo trojica: um, Vayu i Garuda. O kralju majmuna, ti si doista junak bez premca.
Stoga bih želio s tobom uspostaviti prijateljstvo. Molim te prihvati me kao svog saveznika.”

“ Nakon toga su zapalili žrtvenu vatru te je tako njihovo prijateljstvo formalizirano. Ravana i
Vali su se toplo zagrlili. Ravana je nastavio prebivati u Kiškindhyi jedan mjesec kao počasni
gost glavnog majmuna.

U tom trenu Rama reče: ˇO riši, Ravana i Vali su zasigurno bili moćni junaci, ali mislim da
Hanumanova snaga nadmašuje njih obojicu. Doista, za vrijeme Mog osvajanja Lanke jedino
sam zbog njega pobijedio i vratio Situ. Ne mogu dolično izraziti koliko dugujem Hanumanu,
najboljem od Mojih neokaljanih slugu. O veliki mudrače, još uvijek imam neke sumnje koje
se nadam da ćeš ti ukloniti. Zašto Hanuman nije pobijedio Valija za vrijeme trajanja
neprijateljstva između njega i Sugrive. Čini mi se da Hanuman nije bio svjestan vlastitih
moći. Kako bi inače mogao besposleno stajati i gledati kako Sugriva pati? O najbolji među
rišijima, ti poznaješ sve tajnovite istine. Stoga Mi molim te objasni Hanumanove
transcendentalne zabave kako bi nestale sve Moje sumnje.”

Hanuman je bio prisutan na skupu slušajući razgovor te je osjetio veliko transcendentalno

blaženstvo čuvši Raminu izjavu. Veliki mudrac Agastya zatim odgovori: “ Istina je da nitko
nije ravan Hanumanu u snazi, brzini ili inteligenciji. Međutim, dogodilo se tako da je on
zaboravio svoje vlastite moći. Ispričat ću njegovu životnu priču da bi objasnio razlog tomu.

“Hanumana je začeo Vayu u Anjani, supruzi Kesarija, glavnog majmuna koji je živio na
Planini Meru. Kada je porodila dijete, Anjana je otišla sakupiti voća za njega. U njezinoj
odsutnosti gladno je dijete počelo plakati. U to vrijeme sunce je počelo izlaziti. Kada je beba
majmun ugledao blistavi narančasti globus, pomislio je da je ono voće te je odjednom skočio
u zrak da ga uhvati.

“ Kada su polubogovi ugledali Vayuova sina kako brzo leti zrakom, zapanjili su se te izjavili:
“ Čak se ni um niti Garuda ne mogu tako brzo kretati. Ako ovaj majmun pokazuje toliku
sposobnost kao beba što će se dogoditi kada odraste?”

230
“ Vayu je slijedio svog sina da bi ga zaštitio od jake topline sunčeve svjetlosti. Kada se beba
majmun približio, Surya se suzdržao da ga ne uništi zbog njegove djetinje nevinosti i misije
koju će u budućnosti ispuniti u Ramino ime. Tako je Vayuov sin uspio sjesti na kočiju koja je
stajala pored Surye.

“ Upravo je tada naišao Rahu da napadne boga sunca. Instinktivno, beba majmun je zgrabio
Rahua, ali je već slijedećeg trena Rahu, najgori među planetima kontrolorima, izmakao
njegovom stisku.

“Rahu je u strahu prišao Indri te mu se požalio: “ Iako mi je dodijeljeno sunce i mjesec da bih
utažio svoju glad, čini se da je moj dio prisvojio netko drugi. Upravo sada, kada sam prišao
bogu sunca, vidio sam kako ga drugi Rahu napada.”

“ Indra je bio prilično iznenađen kada je to čuo, te se stoga popeo na Airavatu i uputio prema
suncu. Rahu je pošao prvi i kada ga je ugledao Vayuov sin, pomislio je da je on neka vrsta
voća te je skočio sa Suryine kočije da ga uhvati. Rahu je odmah počeo bježati, moleći Indru
da ga zaštiti. Tako ga je kralj raja koji je prišao iz blizine, zaštitio. Kada je potom gladna beba
ugledala Airavatu pomislio je da je slon golema bijela voćka te je pojurio prema njemu.

“ Kada je Indra ugledao Vayuova sina kako se približava, odmah je bacio svoj grom. Beba
majmun se srušila na planinu, slomila čeljust i tako napustila tijelo. To je razbjesnilo Vayua
koji je onda uzeo svog sina i povukao se u planinsku pećinu. Vayu je prestao djelovati kao
zrak za disanje te su sva živa bića počela gušiti, a crijeva i mjehuri su im se začepili. Nadulih
trbuhova, polubogovi su hitro prišli Gospodinu Brahmi, uznemireno ga obavijestivši o svom
jadnom stanju. Gospodin Brahma reče: “ O nebesnici, vi sada patite zbog Vayuova gnjeva.
Samo pokušajte shvatiti važnost boga vjetra. Iako on nema vidljivo materijalno tijelo, on se
kreće unutar tijela svih stvorenih bića. Doista, bez vjetra, materijalno tijelo nije bolje od klade
drveta. Stoga predlažem da svi skupa priđemo Vayuu i umirimo ga za dobrobit čitavoga
svijeta.”

“ Gospodin Brahma je poveo polubogove do Vayuove pećine. Bog vjetra je patio zbog smrti
svoga sina čije je tijelo još uvijek držao u rukama. Kada je Vayu odao poštovanje, Gospodin
Brahma je nježno položio svoju ruku na glavu bebe majmuna i tako ga odmah povratio u
život.

“ Po oživljenju svoga sina, Vayu je nastavio kružiti u svim stvorenjima. Tako su živa bića
ponovno postala sretna. Gospodin Brahma je onda rekao okupljenim polubogovima: “ U
budućnosti će ovo dijete djelovati za vašu dobrobit. Stoga biste mu svi vi trebali dati
blagoslove.”

“ Kada su čuli naredbu Gospodina Brahme, Indra je skinuo svoj cvjetni vijenac od lotosovih
cvijetova i položio ga Hanumanu oko vrata. Indra je izjavio: “ Zbog njegove slomljene
čeljusti, ovo će dijete od sada nadalje biti poznato kao Hanuman. On se više ne treba bojati
moga groma, jer će biti imun na njegovo djelovanje.”

“ Bog sunca je objavio: “ Ovime dodijeljujem Hanuman jedan postotak svoga sjaja. Nadalje,
nagrađujem ga potpunim znanjem o spisima i blagoslovom riječita govora.”

231
“ Yamaraja zatim reče: “ Ovime dodijeljujem Hanumanu otpornost na moje žezlosmrti i na
sve bolesti.”

“ Kuvera objavi: “ Neka Hanuman bude otporan na moj buzdovan i neka se nikada ne umori u
borbi.”

“ Gospodin Šiva reče:” Dajem Hanumanu blagoslov da ga nikada ne ubijem ja niti ijedno
moje oružje.”

“ Višvakarma objavi: “ Dodijeljujem Hanumanu blagoslov da ga ne može ubiti nijedno oružje

koje sam ja napravio.”

“ Zadnji, Gospodin Brahma reče: “ Dodijeljujem Hanumanu dug život, velikodušnost, da ga

ne mogu povrijediti brahmastra i prokletstva brahmana.”

Zatim Gospodina Brahma reče Vayuu: “ Ovo će dijete moći promijeniti svoj oblik po želji i
bit će nepobjedivo. Moći će putovati gdje god poželi brzinom koju izabere. U budućnosti će
izvršiti slavna djela koja će pomoći u uništenju Ravane. Tako će postati vrlo drag Gospodinu
Rami.”

“Polubogovi su otišli, a Vayu je Hanumana dao njegovoj majci, Anjani da se brine za njega.
Primivši toliko mnogo blagoslova, Hanuman je prštao energijom. Počeo je neustrašivo
djelovati. Ponekad bi čak uvrijedio istaknute rišije ometajući im žrtvovanja i razbijajući
njihovu parafermaliju. Dok je Hanuman izvodio takve psine rišiji su to trpjeli, jer su znali da
je otporan na smrt od njihovih prokletstava zbog blagoslova Gospodina Brahme.

“ Hanumanov poočim, Kesari, i njegov pravi otac, Vayu, dali su sve od sebe da ga dovedu u
red. Unatoč tome, Hanuman je nastavio kršiti sve granice dobrog ponašanja. Tako su se rišiji
malo naljutili na njega te objavili da,:” za sada neće biti svjestan svoje istinske snage. Kada
dođe pravo vrijeme, ponovno ćeš postati svjestan svoje pune moći.”

“ Nakon toga je Hanuman počeo lutati šumom u miru. U to je doba kralj majmuna, Rikšaraja
umro od starosti. Njegov je stariji sin Vali naslijedio prijestolje, a Sugriva je postao
prijestolonasljednik. Od djetinjstva su Hanuman i Sugriva bili najbolji prijatelji. Međutim,
kada je došlo do neprijateljstva između dva brata, Hanuman nije bio svjestan koliko je zaista
snažan te tako nije pomogao Sugrivi da se bori protiv Valija.

“ Zbog neznanja o svojoj velikoj moći, Hanuman je počelo više zanimati stjecanje znanja
nego sile. Da bi naučio sva područja Vedskog znanja slijedio bi boga sunca cijelim putem od
mjesta gdje bi izašao pa do mjesta gdje bi zašao. Hanuman bi postavljao brojna pitanja i s
vremenom je postao učen u Vedama poput Brihaspatija.”

Na taj je način Agastya riši opisao Hanumanove slave. Rama, Lakšmana i glavni majmuni bili
su zapanjeni i ushićeni kada su ih čuli. Kada su okupljeni rišiji odlučili poći, Rama reče: “
Sada kada sam ustoličen kao vladar želim izvršiti mnogo žrtvovanja za dobrobit svijeta.
Predlažem da se vi svi vratite kući kako bi žrtvovanja mogla biti izvršena pod vašim
nadzorom.”

232
Sretno se složivši, rišiji odoše. Slijedećega jutra, probuđen profesionalnim pjevačima koji su
pjevali Njegove slave, Rama se okupao i sjeo izvršiti žrtvovanja vatre. Nakon toga je Rama
posjetio hram palače i produžio do kraljevskog skupa. Rama, koji je sjedio na kraljevskom
prijestolju okružen Svojim ministrima, slugama i dvadesetoricom glavnih majmuna, je
upravljao državom na primjeran način.

Kralj Janaka je bio jedan od mnogih kraljeva koji su došli u Ayodhyu prisustvovati Raminoj
krunidbi. Nakon nekon vremena Rama mu je prišao kazavši: ˇDragi moj tastu, ti bi se sada
trebao vratiti u svoje kraljevstvo, Vidarbhu, jer će inače ono postati zapostavljeno. Bharata i
Šatrughna će te otpratiti sa velikom vojskom.”

Janaka se složio te mu je Rama iskazao poštovanje mnogim vrijednim darovima. Janaka je

dao sve darove svojoj voljenoj kćeri Siti i sretno se uputio kući. Rama se onda obratio svom
ujaku s majčine strane, kralju Kekaya, Yudhajitu: “Tvoj je otac sada već jako star te bi se
stoga i ti trebao vratiti u svoje kraljevstvo i brinuti se za njega. Lakšmana će te otpratiti s
velikom vojskom.”

Yudhajit se složio i nakon njegova odlaska, Rama se oprostio od Svog prijatelja, kralja Kašija.
Sve skupa, Rama se oprostio od tri stotine kraljeva i prinčeva koji su došli u Ayodhyu
proslaviti Njegovu krunidbu. Kad su se vratili kući svi su ovi kraljevi poslali natrag svoju
pratnju s mnoštvom vrijednih darova za Ramu. Kada je primio sve te darove, Rama ih je
odmah dao Sugrivi, Vibhišani i drugim majmunima i Rakšasama.

Jednoga je dana Rama posjeo Hanumana i Angadu na Svoje krilo te rekao Sugrivi: ˇOva dva
velika junaka zaslužuju svu moguću slavu. “ Rama je onda skinuo ukrase sa Svoga tijela i
ukrasio njima Hanuman i Angadu. I drugi su junaci majmuni bili prisutni te je stoga Rama
nježno rekao: “ Vi svi niste samo Moji dragi prijatelji, već ste Mi poput braće. “ Rama je
zagrlio sve majmune i dao im razne darove.

Svi su majmuni ostali u Ayodhyi nešto više od mjesec dana, sretno provodeći vrijeme u
čašćenju i uživajući u društvu Svevišnje Božanske Osobe, Gospodina Ramacandre. Međutim,
zbog njihove velike ljubavi prema Rami vrijeme je tako brzo prolazilo da se majmunima
činilo manje od jednog sata. Kada je mjesec dana prošlo, Rama je zatražio od Sugrive da se
vrati u Kiškindhyu, a od Vibhišane da se vrati na Lanku. U to je vrijeme pred Njega došao
Hanuman i ponudio Mu slijedeću molitvu: “ O Gospodaru moj, molim Te da moja predanost
Tebi ostane uvijek postojana, te da se moja ljubav prema Tebi nikada ne usmjeri prema
nekom drugom. Osim toga Te molim da poživim toliko dugo koliko će se priča o Tvojim
transcendentalnim zabavama pripovijedati na zemlji. Doista, samo ću slušanjem
pripovijedanja Ramayane moći ublažiti nepodnošljivu bol odvojenosti od Tebe.”

Rama je onda sišao sa Svog prijestolja i dok je grlio Hanumana izjavio je: “ Nastavit ćeš
živjeti sve dok se Ramayana bude pripovijedala. Doista, Ramayana će se pripovijedati dokle
god zemlja postoji. Dragi Moj Hanumane, nikada ti se neću moći odužiti za službu koju si za
Me učinio. Uvijek ću ostati tvoj dužnik.”

Rama tada skine bisernu ogrlicu i vrijedno kamenje koje je krasilo Njegova prsa te ih položi
Hanumanu oko vrata. Svi majmuni onda ustadoše te se jedan po jedan pokloniše Gospodinu
Rami.

233
Nakon toga, Rama je zagrlio Sugrivu i Vibhišanu, a oči majmuna ispuniše se suzama, umovi
im postadoše zbunjeni od zanosnih osjećaja neminovne odvojenosti, a govor im postade
nerazgovijetan. Naposljetku majmuni otputovaše. Rama je osjećao snažnu odvojenost od
Svojih slugu, ali je također bio sretan što će se junaci moći vratiti svojim obiteljima.

Kasnije tog popodneva, Rama je odjednom čuo glas s neba. Pogledavši gore ugledao je
Pušpaka kočiju koja mu se obraćala. Kočija je rekla Rami: “ Vratila sam se Kuveri kako si
naredio. Međutim, gospodar bogatstva mi je rekao: “Budući da je Rama pokorio Ravanu, ti
sada po pravu pripadaš njemu.” Tako me je Kuvera poslao natrag da služim Tebe. O
Gospodaru, molim Te prihvati me bez oklijevanja.”

Rama je obožavao Pušpaka kočiju cvijećem, mirisnim štapićima i sandalovom pastom, a onda
joj naredio: “ Ako Mi ikada bude trebala tvoja služba možeš se pojaviti preda Mnom kada te
pozovem. U međuvremenu, slobodna si ići kamo god poželiš. “ Tako upućena, Pušpaka je
kočija otišla lutati kamo poželi.

Neko vrijeme nakon tog događaja, Bharata je jednog dana došao pred Ramu i počeo slaviti
Njegovu vladavinu nad kraljevstvom, govoreći: “ Iako je od Tvoje krunidbe prošlo tek nešto
više od mjesec dana već je u potpunosti nestala bolest, nepravovremena smrt i bolni porođaji
u žena. Oblaci liju kišu u pravo vrijeme, a svi su ljudi radosna stanja uma.” Rama je osjetio
veliko blaženstvo slušajući Bharatinu hvalu jer je znao da sva živa bića mogu dostići najviši
cilj života u kraljevstvu svjesnu Boga.

Prošla je zima, i po dolasku proljeća, Rama je provodio mnogo Svog vremena sa Sitom u
dražesnim vrtovima palače. Tijekom dana, Rama bi obavljao dužnost državne administracije,
a u večer bi sjedio sa Sitom u sjeni velikog ašoka drveta. Oko Njih, Apsare su pjevale i
plesale među cvjetnim drvećem. Rama, Svevišnja Božanska Osoba, i Sita, božica sreće,
provodili su dane uživajući u uvijek novim i svježim užicima. Njihovo se zadovoljstvo u
zajedničkom druženju neograničeno širilo.

Jednog je dana Rama shvatio da je Sita trudna. Izrazio je Svoje veliko zadovoljstvo kazavši: “
O dražesna princezo, postoji li ikoja želja u tvome srcu za koju osjećaš da još nije ispunjena?
Molim te reci mi ako postoji jer ću ispuniti svaku tvoju želju bez izuzetka.”

Sita odgovori: “ O Gospodine, u Tvome su društvu sve moje želje potpuno ispunjene.
Međutim, kad već pitaš, priznajem da imam jaku želju posjetiti ašrame rišija na obali Gange i
odati poštovanje velikim svecima koji tamo obitavaju.”

Rama joj obeća: “ Draga Moja Sita, Molim te znaj da ćeš vrlo brzo dobiti priliku da posjetiš
rišije u šumi.”

Nakon toga, Rama je ušao na kraljevski skup šaleći se kroz lagani razgovor sa Svojim
savjetnicima. Rama potom upita Bhardu: “ O čemu stanovnici ovih dana pričaju? Što kažu o
Siti, Lakšmanu, Bharati i Šatrughni? Što osjećaju prema Našoj majci, Kaikeyi i Meni? Doista,
kraljevi su za ljude uvijek tema kritike.”

Sklopljenih ruku, Bharda odgovori: “ O Gospodaru, svi slave Tvoju pobjedu nad
desetoglavim Ravanom. Glasnim klicanjem potvrđuju da si najveći od svih junaka.”

234
Rama, međutim, ponovno upita: ”Reci Mi iskreno što kažu. Samo ako osoba zna stvari kakve
jesu, može ispraviti svoje greške i tako se potruditi da se popravi. O Bharda, nemaš se čega
bojati. Već sam shvatio da zavidni ljudi šire glasine o Meni diljem Ayodhye. Čak sam Osobno
čuo da Mi neki ljudi prigovaraju što sam uzeo natrag ženu koja je tako dugo prebivala u kući
drugoga.”

Čuvši to, Bharda se poklonio Rami te Mu odgovorio: “ Da li je dobro ili loše, ne znam.
Međutim, ovo ljudi govore na trgovima i ulicama grada: “Rama je izvršio nadnaravno djelo
kada je premostio ocean i pobijedio moćnog Ravanu. Međutim, zar Mu nije palo na pamet da
je doveo kući ženu koju je oteo Rakšasa kralj i prisilio ju da mu sjedi u krilu? Zar Rama ne
osjeća gađenje dok uživa sa ženom koja je bila sa Ravanom gotovo cijelu godinu? “ O
Gospodaru, to su stvari koje ljudi govore o Tebi.”

Potresen i potišten kada je to čuo, Rama potom upita ostale ministre da li je to što je Bharda
rekao istina. Oni svi potvrdiše da je tako. Rama je bio potpuno uvjeren u Sitinu čistoću i
nevinost, ali nije mogao podnositi sramotu da sluša ljude kako Ga na taj način ismijavaju.
Rama je odlučio napustiti Svoju suprugu koja nije ni slutila što ju očekuje te je pozvao
Lakšmana.

Rama se obratio Svome bratu jako uzrujan: “O Lakšmana, molim Te pažljivo poslušaj jer ono
što ću ti sada reći vrlo je bolno. Upravo Sam saznao da me neki stanovnici Ayodhye osuđuju
što sam doveo Situ natrag s Lanke. Samo pogledaj kako sam žalostan postao! Pojavio sam se
u kraljevskoj dinastiji Ikšvakua; tako Mi svaki tračak nečasti nanosi više žalosti nego pomisao
na smrt.

“ Kad sam ubio Ravanu, i Ja sam pomislio: “ Kako mogu povesti Situ natrag na Ayodhyu?”
Samo da bih utišam te sumnje naveo sam princezu Vidarbhe da uđe u vatru pred svim
polubogovima i rišijima. Vayu i Agni su izjavili da je Sita čista, i u Svome sam srcu i Ja
znao da je ona čestita te sam je stoga prihvatio natrag. Sada se, međutim, glasine posvuda šire
te Mi predbacuju u Vlastitom kraljevstvu.

“ O Lakšmana, osoba koja je meta glasina podnosi veliko poniženje i klevetanje. Loša se djela
uvijek osuđuju i to je ono što motivira osobe plemenita uma da čine dobra djela. Spreman sam
se odreći Vlastita života ako je potrebno da bih izbjegaosablazan javnosti. Uistinu, spreman
sam se odreći Tebe, dragi Moj brate, da bih Si osigurao dobro ime i ugled. Što da onda kažem
o Siti? Utapam se u oceanu tuge. Nikada prije nisam kušao takvu nesreću!

“Lakšmana, sutra u zoru trebaš odvesti Situ do obale Gange i povesti ju u obilazak ašrama
velikih rišija. Onda ju napusti u blizini kolibe velikog mudraca Valmikija, na obali rijeke
Tamasa, te se Sam vrati u Ayodhyu. Dragi Moj brate, moraš izvršiti ovu naredbu bez ikakvog
prigovora, jer će Mi i najmanja Tvoja neodlučnost donijeti najveće nezadovoljstvo. Uistinu,
neka se zna da je svatko tko se protivi Mojoj odluci postaje Moj najgori neprijatelj! Prije
samo nekoliko trenutaka Sita Mi je rekla da jako želi posjetiti sve ašrame duž obale Gange.
Sada pođi i ispuni njenu želju!”9

9. Često se postavlja pitanje zašto je Gospodin Rama protjerao Situ samo zbog nekog malog
prigovora. Čini se kao da je Gospodin Rama bio grub i okrutan prema Svojoj čestitoj supruzi.
Međutim, Gospodin Rama, kao idealni kralj, morao je podržati čast Svoje dinastije te je stoga

235
postavio besprijekoran primjer za sve generacije koje će uslijediti. Da On nije protjerao Situ,
vladari u budućnosti bi to mogli iskoristiti kao izgovor da ne slušaju neosporne prigovore
svojih građana. Ramina se odluka može činiti grubom, ali da bi pravedno vladao, ponekad se
očekuje od kralja da bude grub. Njegova je prva dužnost da vlada ljudima; drugi su razlozi
manje važni, čak i ako utejču na njegovu osobnu sreću ili sreću članova njegove obitelji.

Lakšmani se srce slomilo kada je čuo Ramu da tako govori. Međutim, kako je bio odani sluga
Svog starijeg brata, pristao je bez oklijevanja. Onda je rano slijedećeg jutra pošao do Site te
kazao: “ Tvoj mi je suprug naredio da ispunim tvoju želju. Otpratit ću te do obale Gange kao
bi mogla obožavati rišije koji tamo žive. Sumantra je pripremio kočiju, stoga te molim da
smjesta pođemo.”

Sita je bila ushićena; odjenula je svoju najbolju odjeću i stavila najljepši nakit te kazala
Lakšmani: “ Podijelit ću ovo i druge darove ženama velikih mudraca.”

Lakšmana je pomogao Siti da se popne na kočiju te su brzo otputovali. Međutim, putem je

Sita počela zabrinuto govoriti rekavši: “ O Lakšmana, odjednom mi je lijevo oko počelo trzati
,a um mi je čudno nespokojan. Odjednom se osjećam veoma slabom, a zemlja izgleda kao
mračna. Nadam se da je Rama dobro.”

Sita se molila polubogovima za blagostanje svog supruga i ostalih rođaka. Lakšmana onda
reče glasa punog suza: “ Nadam se da ni tebe neće snaći nikakva nesreća.”

Do večeri su Sita , Lakšmana i Sumantra stigli do obale rijeke Gomati te su tamo prenoćili.
Rano slijedećeg jutra nastavili su svoje putovanje. Do popodneva su stigli na obalu Gange.
Međutim, kada je sišao sa kočije, Lakšmana se slomio i zaplakao jer više nije mogao
obuzdavati svoju tugu. Jako zabrinuta, Sita upita: “ O Lakšmana, što nije u redu? Trebao bi
biti sretan sada kada smo stigli na naše odredište. Doista, tvoja mi je tuga jako neugodna. Zar
su ti samo dva dana odvojenosti od Rame donijela toliko bola? Ja jako volim Ramu, a ipak se
nisam toliko uznemirila. Molim Te saberi Se, jer sada moramo prijeći Gangu kako bi dobili
društvo velikih rišija. Nakon toga se možemo brzo vratiti u Ayodhyu jer i ja čeznem za
Ramom!”

Lakšmana je obrisao suze iz očiju te je našao brod i odpratio Situ preko Gange. Kada su stigli
na drugu stranu, Lakšmana plačnim glasom prizna: “ O princezo Vidarbhe, svedobri
Gospodin Rama Mi je povjerio vrlo bolan zadatak. Doista, zbog tog zadatka postat ću
neslavan u očima svijeta. Bilo bi bolje da sam umro umjesto da moram izvršiti zapovijed
tvoga supruga! O plemenita gospo, molim te oprosti Mi jer sam prisiljen ovo učiniti!”

Lakšmana je pao na tlo, gorko jecajući. Srdita, Sita upita: “ O Lakšmana, što se događa? Ne
razumijem što govoriš. Molim Te jasno mi kaži što Te muči. Zar je Ramu snašla neka velika
nesreća pa mi nemaš hrabrosti reći?”

Glave nisko pognute, Lakšmana odgovrori glasa punog suza: “ Dok je sjedio na kraljevskom
skupu Rama je saznao da Ayodhyom kruže glasine koje Ga optužuju za nedolično ponašanje.
Posvuda ljudi okrivljuju Ramu što te je primio natrag. Ta Mu osuda javnosti nanosi veliku
bol. O Sita, Ja znam da si bezgriješna, a to zna i Rama. Stoga nemoj krivo shvatiti kralja jer je
bio prisiljen odreći se Tebe kako bi očuvao dobro ime Ikšvaku dinastije. O Princezo

236
Vidarbhe, neka ti se srce ne slomi jer su mjesta na obali Gange gdje stanuju brahmarišiji
rajske ljepote. Uzmi utočište velikog mudraca Valmikija jer je on bio dobar prijatelj tvog
svekra, Maharaje Dašarathe. Uvijek u svom srcu misli na Ramu i ostani Mu nepokolebljivo
vjerna. Na taj ćeš način, o Janaki, dostići najvišu sreću.”

Kada je čula kakva će ju okrutna sudbina snaći, Sita se smjesta onesvijestila. Kada je došla k
svijesti, žalosno je zaplakala: “ Sada mogu vidjeti da mi je ovaj život dodijeljen samo da bih
patila. Kakav sam veliki grijeh u prošlosti počinila? Kojoj sam jadnoj djevojci osujetila brak
da me sada Rama zbog toga tjera.?

“Vjerno sam pratila supruga u progonstvo i unatoč brojnim poteškoćama, bila sam
zadovoljna. O Lakšmana, kako ću preživjeti ovdje sama? Što ću reći rišijima kada me upitaju
zašto sam napuštena? Što sam krivo učinila? Rado bih okončala život bacivši se u Gangu no
to bi bio kraj Ramine dinstije.”

Nekako se malo sabravši, Sita reče Lakšmanu: “ Znam da Ti samo izvršavaš Svoju dužnost.
Ja Te ne okrivljujem. Vrati se sada u Ayodhyu i odaj u moje ime poštovanje mojim
svekrvama. Dotakni stopala Moga supruga i molim Te prenesi Mu slijedeću poruku: “ O
Rama, Ti znaš da je Moja predanost uvijek bila usredotočena na Tebe bez odstupanja. Znaš da
sam čestita i da Te vjerno volim. Ali ipak si me, iz straha od nečasti i sramote, prezirno
odbacio. O Rama, moj jedini Gospodaru i utočište, nisi to trebao učiniti. Dragi moj mužu, ne
žalim zbog vlastite nesreće jer znam da sam bezgriješna. Za čestitu je ženu suprug dobar kao
sam Bog. Stoga, moram prihvatiti da je sve što narediš najbolje za mene, čak i ako to znači
odreći se života.”

Lakšmana je obišao oko Site i prešao na suprotnu obalu Gange. Kad se Lakšmana popeo na
Svoju kočiju, okrenuo je glavu kako bi zadnji put pogledao Situ. Isto je tako Sita tugaljivo
promatrala Lakšmana dok nije nestao u daljini. Onda se, sama i nezaštićena, Sita srušila na tlo
neobuzdano plačući.

Tugom pogođen Lakšmana reče: “ O Sumantra, od kakve će strašne boli Rama morati patiti
sada kada je napustio Svoju dragu ženu! Alas! Čini se da Onime koji je gnjevno uništio
Rakšase vlada okrutna sudbina! Tuga koju će Rama osjećati daleko će biti veća od one koju je
osjetio dok je živio u izgnanstvu po naredbi Svoga oca.”

Sumantra odgovori: “ O Prinče, nemoj da Te previše obuzme tuga zbog Site ili Rame. Davno
prije, tvoga su oca obavijestili o tome da će jednoga dana Rama morati napustiti Svoju
suprugu i tako patiti od boli odvojenosti ostatak Svog života. O Lakšmana, obećao sam
Tvome ocu da ovo nikada neću otkriti. Međutim, budući da si upitao o Raminoj nesreći, sve
ću Ti reći. Sigurno bih trebao poštivati kraljevu naredbu, ali mi se čini da je sudbina doista
vrhovna jer se osjećam potaknut da govorim. Međutim, nemoj ništa od ovoga ponoviti Bharati
illi Šatrughni.”

Lakmana uskliknu: “ O Sumantra, molim te sve Mi ispričaj!”

Sumantra reče: “ O Prinče, jednom davno, Durvasa Muni je živio u ašrami Vasistha Munija
tijekom četiri mjeseca kišnog razdoblja kako bi vršio strogosti propisane za to doba. Jednoga
je dana, kada je Maharaja Dašaratha došao Vasisthi u posjet, ugledao Durvasa Munija kao
sjedi kraj rišija. Tako je s poštovanjem obožavao oba mudraca, a zauzvrat su dvojica rišija

237
poželjela Maharaji Dašarathi dobrodošlicu i pozvala ga da sjedne kraj njih. Tijekom
razgovora, Maharaja Dašaratha je upitao koliko će dugo živjeti on i njegovi sinovi.”

“Durvasa Muni mu reče: “ Dragi moj kralju, kada su jednom davno Daitye gubili u borbi
protiv polubogova, uzeli su utočište supruge Bhrigu Munija jer im je ona prije obećala zaštitu.
Kada je to vidio, Gospodin Višnu se razljutio i Svojom Sudaršan cakrom odrubio glavu
isposnice. Bhrigu Muni je uzvratio Gospodinu Višnuu proklevši Ga da se rodi na zemlji kao
ljudsko biće i da pati u odvojenosti od Svoje žene.

“Međutim, nakon što je Bhrigu Muni na taj način dao oduška svom bijesu, ubrzo mu je
postalo žao. Skrušeno je počeo obožavati Gospodina Višnua. Gospodin je postao zadovoljan
Bhrigu Munijem te je dobrovoljno pristao prihvatiti posljedice rišijevog prokletstva.

“Dragi moj Dašaratha, to je razlog zašto se Gospodin Višnu pojavio kao tvoj sin. Iz Ayodhye
će On vladati zemljom 11,000 godina, te će Mu Njegova voljena supruga, Janaki, roditi dva
sina.”

Sumantra zatim reče: “ Dragi moj Lakšmana, Sve je ovo Durvasa Muni predskazao tvome
ocu. Sada odbaci Svoju tugu jer dobro znaš da se sve događa u skladu sa voljom Svevišnjeg
Gospodina.”

Sumantrine su riječi Lakšmani donijele veliko olakšanje te je On izrazio Svoju iskrenu

zahvalnost glavnom ministru. Lakšmana i Sumantra su proveli noć na obali jedne rijeke, a
slijedećeg su jutra nastavili putovanje.

Pomoću svoje mistične moći, Valmiki je mogao sve shvatiti. Pohitao je na mjesto gdje je
sjedila ucviljena Sita. Riši joj je ponizno prišao i rekao: “ O predana suprugo Gospodina
Rame, O kći Kralja Janake , snagom svojih strogosti poznato mi je sve što se događa u sva tri
svijeta. Zato shvaćam u kakvom se stanju nalaziš. Molim te ne boj se. U blizini mog ašrama
žive žene isposnice koje će se brinuti za tebe s predanošću kao da si njihova vlastita kći.
Molim te pođi sada sa mnom i prihvati ovo svojim novim domom.” Valmiki je onda poveo
Situ i predao ju isposnicama da se brinu za nju.

U međuvremenu je Lakšmana stigao u Ayodhyu. Pitajući se što će reći ušao je u kraljevsku

palaču. Lakšmana je ugledao Ramu koji je sjedio na prijestolju lijući suze izgubljen uslijed
duboka razmišljanja. Vidjevši starijeg brata u tako jadnom stanju, Lakšmanine su se oči
također napunile suzama.

Poklonivši se pred Ramom, Lakšmana Mu se obratio jako tužna glasa: “ Dragi Moj brate, kao
što si Mi naredio, ostavio sam Situ na obali Gange u blizini ašrama velikog mudraca
Valmikija. O Rama, nema nikakve koristi prepustiti se tugovanju. Doista, u ovom su svijetu
susret i rastanak činioci koji prate jedan drugog. Neizbježno se jednoga dana moramo rastati
od supruge, sina pa čak i samoga života. Stoga inteligentne osobe uvijek provode život u
stavu odvojenosti. Dragi Moj brate, Tvoje neograničene moći kontroliraju sva tri svijeta.
Zašto onda ne obuzdaš svoj očaj? Odbaci ovu slabost! Inače će još više glasina početi kolati.
Što će ljudi misliti?”

Ramu su umirile Lakšmanine riječi te je Njegova tuga postepeno nestala. Rama reče: “ Dragi
Moj Lakšmane, u zadnja sam četiri dana potpuno zanemario Svoje kraljevske dužnosti.

238
Molim Te okupi sve kraljevske ministre, svećenike i ljude uopće s kojima surađuješ. Kralj
koji ne gleda svaki dan državnu administraciju je svakako osuđen da pati u paklu.”

“Moram Ti ispričati priču o Kralju Nrigi. Jednom je jednom brahmani dao u milostinju
milione krava, međutim jedna je slučajno pripadala drugom brahmani. Kada su otkrili tu
pogrešku brahmana je prokleo kralja da postane gušter. Bilo je određeno da će Kralj Nriga biti
oslobođen kada se u dalekoj budućnosti Gospodin Višnu pojavi kao Vasudevin sin u Yadu
dinastiji. Čak i sada taj veliki kralj pati zbog prokletstva brahmane. Iz toga se može zaključiti
kolikim se nevoljama kralj mora izložiti zbog svoje nepravde. Stoga neka dođu svi ljudi koji
Me žele vidjeti. Dragi Moj brate, ako želiš, mogu Te zabaviti još nekim zanimljivim
pripovijestima iz života velikih kraljeva.”

Lakšmana odgovori: “ Dragi Moj Rama, što više slušam ove predivne pripovijesti, to ih još
više želim slušati.”

Odgovarajući, Rama je ispričao priču o kralju Nimiju: “Ovaj je dvanaesti Ikšvakuov sin
jednom zamolio Vasištu da mu napravi žrtvovanje. Međutim, kako je Vasišta već bio uključen
u vršenje žrtvovanja u Indrino ime, zamolio je Maharaja Nimija da pričeka. No, umjesto da
pričeka, Maharaja Nimi je postavio Gautamu za svog žrtvenog svećenika. Kada je Vasištha za
to saznao došao je pred kralja i prokleo ga da umre. Maharaja Nimi je uzvratio proklevši
Vasišthu da također umre te su nakon toga obojica bili prisiljeni napustiti svoja materijalna
tijela.

“ Zatim je Vasištha prišao Gospodinu Brahmi koji mu je svajetovao da uđe u sjeme koje će
izlučiti Mitra i Varuna Vasištha je pohitao do obale oceana gdje su Mitra i Varuna prebivali.
Upravo je tada onuda prošla prekrsana Apsara Urvaši. Preplavljen požudom, Varuna je molio
Urvaši da ga prihvati . Ali, Urvaši je odgovorila da je Mitra prvi zatražio da se s njom sjedini.
Na to je Varuna izjavio: “O ljepotice, ako smjesta ne prihvatiš moje zagrljaje, položit ću svoje
sjeme u ovaj rajski vrč za vodu!”

“Zadovoljna ovom izjavom žarke ljubavi, Urvaši odgovori: “ Dragi moj Varuna, iako moje
tijelo pripada Mitri, moje srce pripada tebi!”

“ Mitru su Urvašine riječi jako uznemirile te je prokleo Apsaru da se neko vrijeme zadrži na
zemlji. Mitra je bio prvi koji je položio sjeme u rajski vrč za vodu. Posljedica toga je bila da
se veliki mudrac Agastya izašao iz posude i rekao: “ O Mitra, Ja sam tvoj jedini začeti sin.”
Čim je to kazao Agastya je otišao. Kada je potom Varuna položio svoje sjeme u vrč za vodu
ono se pomiješalo sa Mitrinim sjemenom. Tako se iz te mješavine rodio Vasištha.

“ U međuvremenu su svećenici, nakon smrti Maharaja Nimija, nastavili žrvovanje sačuvavši

njegovo tijelo u ulju. Pri svršetku žrtvovanja, Bhrigu Muni je upotrijebio svoje mistične moći
i prizvao dušu Maharaja Nimija. Polubogovi su bili jako zadovoljni ovim djelom te su mu
ponudili blagoslov, na što je Maharja Nimi zatražio: “ O nebesnici, htio bih da uvijek mogu
prebivati u očima svih stvorenja.”

“ Polubogovi se složiše kazavši: “ O kralju, prebivat ćeš u svakom oku u obliku zraka. Zbog
toga će sva bića periodično treptati.”

239
“ Polubogovi odoše, te su nakon toga svećenici počeli mućkati tijelo Maharaja Nimija. Tako
se rodio Mithi. Budući da se rodio iz mrtvoga tijela, bio je poznati kao Videha, kao i Janaka.”

Ispričavši ovu priču, Rama je pohitao na kraljevski skup u želji da izvrši dužnosti upravljanja
državom. Tamo je Rama naredio Lakšmani: “ Pođi do dveri palače i dovedi Mi sve one koji
su stigli sa svojim molbama.”

Lakšmana se ubrzo vratio, kazavši: “ O Gospodine, čini se da nema osobe u kraljevstvu

Košale kojoj nešto treba.”

Rama je međutim inzistirao: “ Pođi opet i pažljivije pogledaj. Ne želim da me optuže ni za

najmanji propust. Niti želim da u Mome kraljevstvu ostane neotkriven i najmanji trun
bezbožnosti.”

Ponovno izašavši, Lakšmana je tada opazio psa koji je sjedio u blizini dveri palače čija je
glava krvarila. Dok je zurio u Lakšmanu, pas je bolno cvilio. Lakšmana upita: “ Što te muči?
Zašto si došao ovamo? Molim te ne boj se, jer Meni možeš sve reći.”

Pas odgovori: “ Želim pričati izravno sa Gospodinom Ramom čija lotosova stopala osobi
daruju neustrašivost i koji je utočište unesrećenih.”

Lakšmana onda reče: “ Ako imaš štogod reći slobodno razgovaraj sa Kraljem osobno.”

Međutim, pas odgovori: “ Ja sam biće veoma niska roda. Nisam vrijedan da uđem u hramove,
kuće brahmana ili kraljevske palače. Kralj je utjelovljenje svih religijskih principa,
predstavnik svih polubogova i dobronamjernik svih živih bića. Bez Ramina posebnog
odobrenja, ne bih se usudio doći pred Njega.”

Kada je Lakšmana ispričao o čemu se radi, Rama smjesta naredi: “ Tko god da je, uvedi ga
unutra bez odlaganja!”

Pas je onda ponizno došao pred Ramu te kazao: “ O Gospodine, kralj je predstavnik Svevišnje
Božanske Osobe. Na taj je način on spasioc svih živih bića. Dok drugi mirno spavaju, kralj je
na oprezu, uvijek djelujući za dobrobit svojih podređenih. Međutim, budući da sve ovisi o
njemu, kada je kralj nemaran, njegovi podanici ubrzo propadaju. Kralj je zagovaratelj
religijskih principa i na taj način obuzdava sile zla. Oni koji slijede religijske principe sretni
su u ovom i u slijedećem životu. Tako kralj dobija velike zasluge zbog podupiranja dharme. O
Rama, ti si slika i prilika pobožna kralja. Glavom položenom do Tvojih lotosovih stopala,
tražim Tvoju milost. Molim Te nemoj se naljutiti zbog onoga što ću reći.”

Rama je uvjerio psa, kazavši:“ Nastavi! Govori bez straha!” Tako ohrabren, pas nastavi: “
Brahmana isposnik po imenu Sarvatha –siddha ozlijedio mi je glavu iako nisam ništa skrivio.”

Odmah je Rama poslao Svoje ljude da dovedu Sarvatha-siddhu. Kada je ubrzo brahmana
došao pred Njega, Rama ga upita: “ Zašto si udario ovog psa? U čemu je pogriješio? Gnjev je
smrtonosni neprijatelj. Nalik je oštrom maču koji odsjeca sve vrline neke osobe. Bijes
poništava dugo nakupljane zasluge osobe koja vrši strogosti. Stoga se mudri lišavaju gnjeva
odbacujući ga u mislima, govoru i djelima. O brahmana, koliko se god osoba trudila da sakrije

240
svoj pravi karakter, ne može to učiniti. Nedjela će uvijek odati osobe koje nisu ovladale
silama požude, gnjeva i pohlepe.”

Brahmana odgovori: “ Lutao sam okolo proseći kada sam došao do ovog psa koji je sjedio
podvijenih nogu nasred ceste priječivši mi put. Rekao sam mu: “ Makni se!” ali on je tako
sporo ustajao da sam ga udario u glavu svojim štapom. Bio sam izgladnio i brzo sam se
naljutio. O kralju, priznajem svoju krivicu. Trebaš me kazniti kako smatraš da priliči, samo da
me spasiš od pada u paklene životne uvjete.”

Rama se okrenuo prema svojim ministrima te ih upitao: “ Kakva bi trebala biti kazna? Pravda
se mora izvršiti, jer ništa ne ulijeva više povjerenja umovima ljudi od uprave koja pošteno
kažnjava grešnike.”

Bhrigu, Vasištha, Kašyapa i ostali poznavaoci religijskih principa odgovoriše: “ Brahmanu

nikada ne bi trebalo kazniti. To je jednoglasno mišljenje svih koji poznaju religiozne principe.
Ipak, O Rama, Ti si vrhovna pravda, jer si Ti Gospodar cijelog svemira. Ti si Osobno
Gospodin Višnu. Stoga je sve što Ti kažeš vječna religija.”

Pas ih prekine, kazavši: “ O kralju, pitao si me: “ Što mogu za tebe učiniti?” Ako me doista
želiš zadovoljiti onda te molim da postaviš ovog brahmanu da postane upraviteljem
Samostana Kalanjara.”

Rama je ispunio molbu psa te je tako sretni brahmana Sarvatha-siddha postao poštovani
duhovni vođa te su ga smjestili na vrh veličanstveno urešenog slona. Ministri su se međutim
jako uznemirili te su prosvjedovali: “ O Kralju, ovo se ne može smatrati kaznom! Umjesto da
si brahmanu osramotio, nagradio Si ga uzvišenim položajem!”

Rama odgovori: “ Vi ne shvaćate zamršenosti karme, ali pas ih razumije.”

Na Ramin poticaj, pas odgovori: “ U svom sam prošlom životu bio upravitelj Samostana
Kalanjara. Propisno sam obožavao polubogove i brahmane. Pažljivo sam obavljao svoje svete
dužnosti te sam se pravilno brinuo o služinčadi. Ipak sam se, unatoč tolikoj brizi i pokušajima
da ništa ne ostavim nezavršenim, rodio u slijedećem životu kao pas zbog nekog neznanog
grijeha. Sada samo zamislite ovog brahmanu koji ne može vladati čak ni svojim gnjevom. On
doista nije prikladan za duhovnog vođu. Zbog svoje je drskosti prihvatio takav položaj, te će
sada degradirati sedam generacija svoje obitelji. Kako se mogu čovjeku koji ne može obuzdati
svoju ćud dati na brigu brahmane, krave i obožavanje Božanstava? Osuđen je svatko tko
ukrade brahmanama, polubogovima, ženama ili djeci kao i onaj tko traži natrag poklon kojega
je dobrovoljno dao. Doista, čak će i sama pomisao da ukrade nešto od polubogova i brahmana
poslati osobu u najniži pakao.”

Rekavši to, pas je odjednom nestao dok su Rama i ostali sjedili široko otvorenih očiju. Iako je
u prošlom životu bio rođen u vrlo uzvišenoj obitelji, ovo je živo biće nekako bilo prisiljeno
prihvatiti tijelo psa. Nakon što je otišao sa kraljevskog skupa u Ayodhyi pas je napustio tijelo
posteći od hrane i vode, u nadi da će dostići bolje rođenje.

Jednoga je dana Ramu, koji je sjedio na kraljevskom prijestolju , Sumantra obavijestio da Ga

je došla vidjeti nekolicina rišija predvođenih Cyavanom. Nakon toga su uveli mudrace koji su
sa sobom nosili darove voća i vode sakupljene na svetim mjestima. Rama je obožavao rišije te

241
ih je zatim upitao za svrhu njihova posjeta uvjerivši ih da je spreman izvršiti njihovu naredbu.
Cyavana Muni odgovori: “ Dragi moj Gospodine Rama, u Satya-yugi je živio najpobožniji
Daitya po imenu Madhu koji je bio sin Loke. Gospodin Šiva je bio jako zadovoljan
Madhuom te mu je darovao nepobijedivo koplje. Na to je Madhu zamolio da svi njegovi
potomci također mogu imati to koplje, ali mu je Rudra objasnio da to nije moguće. Međutim,
na kraju se Gospodin Šiva ipak složio da Madhu može to koplje predati svome sinu. Tako je
Daitya prije svoje smrti predao oružje svome sinu, Lavanasuri. O Rama, ovaj Madhuov
potomak sada prebiva u Madhuvani. On je postao jako moćan te uvelike ugnjetava rišije.
Dragi moj Gospodine, Ti si već uništio Ravanu i njegove sljedbenike. Sada Te molimo da nas
spasiš od Lavanasurinih ruku.”

Rama odgovori: “ Dragi Moji rišiji, molim vas odbacite svu tjeskobu. Ubit ću tog Rakšasu.”

Okrenuvši se prema Svojoj braći, Rama upita: “ Da li da Sam ubijem Lavanasuru ili da
prepustim taj zadatak Bharati ili Šatrughni?”

Na to je Bharata izrazio želju da ubije demona. Međutim, Šatrughna zamoli: “ Dragi Moj
Rama, za vrijeme Tvog progonstva, Bharata je već dosta patio. Stoga Te molim da Meni daš
dopuštenje da ubijem Lavanasuru.”

Rama odgovori: “ O Šatrughna, neka bude tako! Smjesta ću te okruniti za kralja Madhuvane.”

Kada je to čuo, Šatrughna se jako posramio te se usprotivio: “ O Gospodine, ne priliči

ustoličiti mlađeg brata za kralja u prisustvu njegova starijeg brata. Međutim, Tvoje riječi ne
mogu uzaludno proći i Ja moram izvršiti Tvoju naredbu. Sada shvaćam da se nisam trebao
usprotiviti Baharatinoj molbi. Nije pravedno da se mlađi brat protivi želji svoga starijeg brata.
Sigurno su Me Moje zle zvijezde natjerale da to učinim!”

Rama je bio zadovoljan čuvši Šatrughnu da govori na taj način. Onda je zamolio Lakšmanu i
Bharatu da smjesta izvrše pripreme za krunidbu Njihova brata. Kada su Ga okrunili za kralja
Madhuvane Šatrughna je zasjao poput sjajnoga sunca. Taj je prizor ulio povjerenje rišijima
koje je predvodio Cyavana.

Rama potom reče: “ Dragi Moj Šatrughna, Lavanasura ima običaj da ostavi svoje koplje u
kući kada izađe u potragu za hranom. Jedino kada ga netko izazove na borbu, on se laća svog
nepobijedivog oružja. Stoga se moraš suočiti sa demonom dok je vani. Kada to učiniš,
zapriječi mu ulaz kako ne bi mogao ući u kuću. Povedi sa Sobom 4,000 konjanika, 2,000
ratnika na kočijma, i 1,000 vojnika pješadije. Neka te prate i trgovci skupa sa svojom robom,
a povedi i glumce i plesače. Uzmi milion zlatnika da isplatiš plaću vojnicima. Kreći se na
način koji će prikriti Tvoj motiv jer ćeš izvući pobjedu jedino ako ga presretneš nespremnog i
nenaoružanog.”

Šatrughna je prvo otposlao Svoju vojsku, a onda je mjesec dana kasnije i On krenuo na put
Nakon dva dana i dvije noći puta Šatrughna je trećeg dana stigao do Valmikijevog ašrama.
Šatrughna je Valmikiju objasnio kako Ga je Gospodin Rama poslao da izvrši misiju, a riši Ga
je dolično ugostio.

Te je noći, u ponoć, dok je Šatrughna odsjedao u Valmikijevom ašramu, Sita rodila blizance
sinove. Kada su ga učenici o tome obavijestili, Valmiki je izvršio obrede za rođenje sa kuša

242
travom da otjera duhove i Rakšase. Onda je Valmiki uputio neke starije ljude da obrišu tijelo
prvorođenca krajevima kuša trave, a mlađega blizanca donjim krajem kuša trave. Tako je
stariji dječak postao poznat kao Kuša , a mlađi kao Lava (“niži kraj”).

Kada je Šatrughna čuo vijesti bio je presretan što su se Rami i Siti rodila dva dječaka
blizanca. Ujutro je Šatrughna krenuo dalje na put te je nakon sedmodnevnog putovanja stigao
u ašramu Cyavana Munija koja se nalazila na obali rijeke Yamune.

Te je večeri, dok su se odmarali, Šatrughna upitao Cyavana Munija kakve su Lavanasurine

moći. Riši odgovori: “ O prinče, jednom je davno u dinastiji Ikšvaku živio vrlo moćan kralj
po imenu Mandhata. Taj je kralj bio toliko ambiciozan da se pripremao pokoriti sva tri
svijeta. Posljedica toga je bila da su se čak i polubogovi prestrašili. Onda je Mandhati prišao
Indra te mu predložio: “ O kralju, prije no što i pomisliš da ćeš pokoriti raj, trebao bi
podjarmiti cijelu zemlju.”

“ Jako iznenađen, Mandhata upita: “ O Indra, zar postoji osoba na zemlji koju nisam
podjarmio?”

Kralj raja mu odgovori imenujući Lavanasuru, Madhuovog sina koji je prebivao u

Madhuvani. Kada je to čuo, Mandhata je ljutito krenuo na put sa svojom vojskom. Najprije je
kralj poslao glasnika. No kada je glasnik stigao u Madhuvanu, Lavanasura ga je pojeo. U
velikom bijesu, kralj Mandhata je izazvao Lavanasuru koji je na to izašao iz svog grada
mašući svojim strašnim kopljem.U trenu to je nepobijedivo oružje uništilo Kralja Mandhatu te
se onda vratilo u ruke svog vlasnika. Stoga, dragi moj Šatrughna, moraš dobro paziti da
izazoveš ovog demona kada se nalazi daleko od kuće u potrazi za hranom.”

Slijedećeg je jutra Lavanasura pošao u šumu loviti životinje. Dok je on izbivao, Šatrughna je
prešao preko Rijeke Yamune te zatim opkolio grad Madhuvanu. Kada se u podne Lavanasura
vratio kući, noseći hrpu mrtvih životinja, ugledao je Šatrughnu koji je stajao na gradskim
dverima. Lavanasura se samo podrugljivo nasmijao i kazao: “ O budalo! Bez obzira na Tvoju
smionost, svo će Tvoje oružje biti od slabe koristi. Doista, moja je velika sreća što si stigao
upravo u vrijeme kada objedujem!”

Šatrughna ga izazva: “ Ja sam mlađi brat Gospodina Rame i Bharate, i Moje je ime
Šatrughna! Došao sam ovamo da te ubijem što je pravedna kazna za tvoja pokvarena djela!”

Lavanasura se ponovno od srca nasmija, rekavši: “ Iako je Rama ubio Ravanu, brata moje tete
Šurpanakhe, ja sam Mu progledao kroz prste iz prezira jer Ga nisam smatrao dostojnim
izazova.”

Uslijedio je oštar dvoboj između dva ratnika. Onda je Lavanasura odjednom udario Šatrughnu
u glavu velikim stablom na što se On onesviješćen srušio na tlo. Misleći da je ubio protivnika,
Lavanasura je podigao svoje životinjske strvine i ušao u grad. Međutim, za nekoliko je
trenutaka Šatrughna došao k svijesti. Ustao je i namjestio vrhovno moćnu strijelu na tetivu
Svoga luka. Čak su se i polubogovi prenerazili od straha ugledavši strašnu strijelu te su brzo
potražili utočište Gospodina Brahme. Praotac im objasni: “ Dragi moji nebesnici, ovom je
strijelom Gospodin Višnu nekoć ubio Madhua i Kaitabhua. Rama je dao ovu strijelu
Šatrughni dobro znajući da će biti upotrebljana u ovo doba. Pođite svjedočiti vlastitim očima
smrt ovog velikog demona. “

243
Šatrughna je onda odapeo tu moćnu strijelu, ona se veličanstveno vinula u zrak te pogodila
Lavanasurino srce na što je on mrtav pao na tlo. Pobjedonosni je Šatrughna sijao poput sunca,
a polubogovi su Ga slavili zbog Njegova čudesnog postignuća.

Nakon toga Šatrughna se smjestio u Madhuvani da ondje živi skupa sa Svojom vojskom i
sljedbenicima. Tamo je sagradio veliki grad po imenu Madhupuri koji je ubrzo postao jako
napredan. Tek se nakon dvanaest godina Šatrughna najzad odlučio vratiti u Ayodhyu.

Kada je Šatrughna došao u Valmikijev ašram riši Ga je dočekao s puno poštovanja i s velikom
gostoljubivošću. Dok je čestitao Šatrughni što je ubio strašnog demona Lavanasuru, Valmiki
Mu je neprestamo mirisao glavu s velikom privrženošću.

Nakon što su objedovali, Šatrughna je sjeo poslušati Lavu i Kušu dok su recitirali Ramayanu
koju je sastavio Valmiki uz glazbenu pratnju. Pjesnički su izrazi oduševljavali, a opisi
transcendentalnih zabava Gospodina Rame bili su toliko živopisni, da su Šatrughnine oči
ubrzo navlažile suze. Čak su se i vojnici oduševili dok su slušali pripovijest jer je izgledalo
kao da se sve ponovno odvija pred njihovim očima u Valmikijevom ašramu. Jedan je slušatelj
uskliknuo: “ Kako je predivno ovo uprizorenje! Čini se kao da sanjamo! Dragi moj Šatrughna,
molim Te upitaj Valmikija tko je sastavio ovu predivnu pjesmu.”

Šatrughna odgovori: “ Dragi Moji vojnici, ne bismo trebali ispitivati rišija o tome jer se u
ovom ašramu odvija mnogo čudesnih događaja. Ne bismo trebali biti toliko zaprepašteni ili
izražavati nepotrebno našu znatiželju.”

Te noći dok se odmarao, Šatrughna nije mogao misliti ni na što drugo doli na milozvučnu
lirsku pjesmu koja opisuje zabave Njegova obožavanog brata, Gospodina Rame. Slijedećeg je
jutra Šatrughna otišao te je ubrzo stigao u Ayodhyu. Kada je ušao u kraljevsku palaču
Šatrughna je ugledao Ramu koji je izgledao poput drugog Indre, okružen Svojim ministrima.
Klanjajući se pred Svojim starijim bratom, Šatrughna reče: “ Dragi Moj Rama, izvršio sam
Tvoju zapovijed i ubio pokvarenog Lavanasuru. Od tada sam živio u Madhupuriju. Tvojom je
milošću postao iznimno napredan. Dragi Moj brate, vrlo sam žalostan što sam proteklih
dvanaest godina živio u odvojenosti od Tebe. Stoga Te preklinjem, dopusti Mi da sada živim
u Ayodhyi i da nikada više nikamo ne odem.”

Rama je osjećajno zagrlio Šatrughnu te Mu kazao: “ Dragi Moj brate, ne bi trebao tako
govoriti. Junački kšatriya ne bi smio izražavati takvu tugu ili osjećati bilo kakvu nelagodu dok
živi u udaljenom kraljevstvu. Dužnost je kralja da vlada svojim podanicima u skladu sa
religioznim principima. Moraš se vratiti u Madhupuri. Naravno, nadam se da ćeš moći s
vremena na vrijeme posjetiti Ayodhyu da Me vidiš. Dragi Moj Šatrughna, Ti si Mi draži od
samoga života. Stoga Te molim da ostaneš ovdje barem sedam dana prije odlaska. “ Srca
punog tuge, Šatrughna se složio te se nakon sedam dana provedenih u Ayodhyi vratio u Svoje
kraljevstvo.

Jednom je jedan stariji seljak brahmana stigao do dveri Ramine palače noseći tijelo svog
djeteta. Izvan sebe od tuge, stari je brahmana plakao: “ O sine moj! Drago moje dijete! Kakav
sam užasni zločin počinio u prošlome životu da sam zaslužio smrt svog jedinog djeteta? On je
bio samo dijete, još nije navršio ni četrnaestu, a sada ćemo njegova mati i ja umrijeti od
žalosti. Što sam krivo napravio? Nikada nisam izustio laž ili povrijedio čovjeka niti životinju.

244
Nikada prije u Raminu kraljevstvu nije sin umro prije svojih roditelja. Stoga je moj sin
sigurno umro zbog nekog grijeha koji je počinio Sam Rama. Dobro se zna da se takve
nepravilnosti događaju kada kralj postane nemaran u izvršavanju svojih dužnosti. O Rama,
moraš mi vratiti mog nevinog sina ili ćemo inače moja žena i ja napustiti tijela na Tvome
pragu. Na taj ćeš način postati kriv za ubojstvo brahmana. O kralju, tvrdiš da si veliki kralj u
Ikšvaku dinastiji. Kako ćeš moći nastaviti sretno živjeti kada Te veliki grijesi koje si počinio
nastave proganjati?”

Rama je žurno okupio Svoje savjetnike, Markandeyu, Maudgalyu, Kašyapu, Katyayanija,

Jabalija, Gautamu i Naradu. Kada su sjeli Rama im je odao poštovanje te ih obavijestio o
optužbama starijeg brahmane.

Da bi ublažio kraljevu uznemirenost, Narada reče: “ O kralju, otkrit ću Ti razlog smrti ovoga
djeteta. Onda postupi kako smatraš da je prikladno. U Satya .yugi su svi bili duhovno podobni
te su vršenjem strogosti dostizali oslobođenje od materijalne vezanosti. U tom je zlatnom
dobu vladala mudrost i nije bilo prijevremene smrti. Onda su u Treta-yugi stvorena četiri
društvena reda. Kšatrije su bili vrsni gotovo kao i brahmane, te je jednima i drugima bilo
dopuštenoo vršiti strogosti. U Dvapara-yugi će se povećati bezbožnost te će se pojaviti mnoge
nepravilnosti. Učinit će se ustupak te će se i vaišyama dopustiti da vrše strogosti, ali će
šudrama biti izričito zabranjeno. Nakon toga, u Kali-yugi, čak će se i šudrama dopustiti da
vrše strogosti. Doista, u tom degradiranom dobu, gotovo da i neće postojati vrsni brahmane,
kšatriye i vaišye.

“ O Rama, u ovoj se Treta-yugi smatra velikom uvredom kada šudra vrši strogosti. Međutim,
sada se u Tvom kraljevstvu nalazi jedan šudra koji vrši vrlo oštre strogosti. On je uzrok smrti
ovog djeteta.

“ O kralju, bezbožnost je najveći državni neprijatelj. Zato vladari koji ne uspiju kazniti
griješnike zaslužuju patnju u paklu. Moraš smjesta pronaći ovog krivca kako bi se religiozni
principi mogli održati, a sin brahmane povratiti u život.”

Zadovoljan ovim savjetom, Rama naredi Lakšmani: “ Smjesta pođi do dveri palače i reci
brahmani da sačuva mrtvo tijelo svoga djeteta u bačvi ulja nakon što nabavi potrebno bilje.”

Rama je onda u umu pozvao Pušpaka kočiju. Ostavivši Ayodhyu u brigu Lakšmani i Bharati,
pošao je u potragu za krivcem. Rama je najprije preletio iznad zapadnog djela, potom je
krenuo na sjever prema Himalayama. Ne pronašavši ni znaka bezbožnosti, potom je pretražio
istočne pokrajine te je naposljetku počeo pretraživati jug. Tamo je, u blizini velike planine,
pored ogromnog jezera, Rama ugledao asketu koji je visio naglavce i tako vršio oštre
strogosti.”

“Koje li velike strogosti! Koje li čvrste odlučnosti!”, Rama izjavi. “Kaži Mi, o velika osobo,
tko si i kojem staležu pripadaš? Ja sam Rama, Dašarathin sin i ti si probudio Moju znatiželju.
S kojim ciljem si se podvrgnuo tolikoj muci? Želiš li otići na rajske planete, ili imaš neki
drugi cilj? Jesi li brahmana,, junački kšatriya, vaišya ili šudra? Molim te iskreno Mi
odgovori.”

245
Iz svog čudnog položaja isposnik odgovori: “ O uzvišeni kralju, Moje je ime Šambuka. Rođen
sam kao sin šudre. Bez obzira na taj nedostatak, vršim strogosti kako bi u slijedećem životu
mogao dostići planete polubogova.”

Šambuka još nije ni završio, kada je Rama izvadio iz korica Svoj strašni mač i odrubio šudri
glavu. Sa neba se čulo klicanje: “ Dobro učinjeno! Odlično!”, a cvijeće je poput kiše padalo sa
svih strana. Iznimno zadovoljni, polubogovi su se pojavili pred Ramom i izjavili: “ O
Gospodine, učinio si nam veliku uslugu. Ovim si plemenitim činom osigurao da ovaj šudra
neće dostići raj čime bi prekršio religiozne principe.”

Sklopljenih ruku, Rama odgovori moleći tisućuokog Indru: “ O kralju raja, ako si doista
zadovoljan sa Mnom, onda ljubazno povrati život sinu brahmane. Zbog Moje je greške dječak
umro. Obećao sam brahmani da ću ga oživjeti. O najbolji među polubogovima, molim te
dopusti da se Moje riječi obistine.”

Indra radosno odgovori: “ Dragi moj Gospodine, dijete je već oživljeno i vratilo se svojim
roditeljima. Oživio je čim je šudrina glava pala na tlo.” 10

10. Osoba se rađa u obitelji šudra zbog prošlih griješnih djela. Postepeno se treba osloboditi
griješnih posljedica vjerno služeći više staleže koji su zaokupljeni vršenjem pobožnih djela.
Pokušati nadmudriti prikladne ispaštanje griješnih posljedica i latiti se pobožnih aktivnosti za
koje nije zreo, zastranjenje je sa puta dharme. Da bi kaznio šudru i obuzdao ostale rođene u
obiteljima šudra da vrše takve drskosti, Gospodin Rama, idealni kralj koji je posvećen
održavanju reda u društvu, pogubio ga je. Međutim, u modernom se dobu takva pravila
dharme ne primjenjuju jer su čak i osobe rođene u obitelji brahmana općenito degradiraniji od
šudra. Za ovo je palo doba, preporučena religiozna dužnost za sve pjevanje imena Krišne i
Rame, koje oslobađa osobu od svih griješnih posljedica i dodijeljuje joj ljubav prema Bogu.

Nekoliko je godina kasnije, Rama odlučio posjetiti mudraca Agastyu koji je upravo završio
svoje strogosti dvanaestogodišnjeg života u vodi. U pratnji polubogova na Pušpaka kočiji,
stigao je u rišijev ašram. Gospodin Rama je onda s puno poštovanja poklonio glavu pred
rišijem koji je zauzvrat ugostio Ramu na doličan način. Agastya reče: “ Dragi moj Gospodine,
moja je velika sreća što si došao ovamo da budeš moj poštovani gost. Molim Te zauzvrat Mi
udijeli čast prihvaćajući ovaj zlatni nakit kojeg je nekoć davno napravio Višvakarma.”

Rama odgovori: “Dragi Moj riši, samo je brahmanama dozvoljeno prihvaćati milostinju, a ne i
kšatriyama. Jedini poklon kojega smijem od tebe primiti su tvoje dragocjene upute.”

Agastya reče: “ Dragi moj Rama, u Satya-yugi nisu postojali kraljevi. Stoga su jednoga dana
ljudi prišli Gospodinu Brahmi i zatražili od njega da im dodijeli vladara. Gospodin Brahma je
uzvratio pozvavši glavne polubogove i naredivši im da doniraju raličite dijelove svojih moći.
Nakon toga je Godpodin Brahma kihnuo i iz njegovih je nosnica rođen kralj po imenu Kšupa.
Gospodin Brahma je obdario Kšupu dijelom Indrine energije kako bi mogao vladati zemljom,
dijelom Varunine energije za održavanje svoga tijela, dijelom Kuverine energije za
posjedovanje bogatstva, te dijelom Yamarajine energije kako bi mogao kazniti griješnike.
Dragi moj Gospodine Rama, u istom bi duhu Ti trebao prihvatiti ovaj rajski nakit od mene.”

246
Rama odgovori: “ Dragi Moj riši, prihvaćam tvoje riječi te ću prihvatiti i nakit. Sada Mi
molim te opiši kako si ga dobio.”

Agastya odgovori: “ Nekoć davno, za vrijeme sadašnje Treta-yuge, vršio sam pokore u ovoj
prostranoj šumi. Prvobitno sam ušao u šumu iz znatiželje. Tako sam našao napušten, čarobni
ašram. Nakon jedne noći provedene ondje pronašao sam mrtvo tijelo koje je ležalo na tlu. Na
svoje sam iznenađenje bio očaran ljepotom trupla te sam u njega neko vrijeme zurio.
Odjednom se s neba spustila rajska kočija. U njoj se nalazila sjajna osoba okružena
Gandharvama i Apsarama koje su pjevale i plesale. Ta je blistava osoba sišla s kočije i počela
se hraniti mrtvim tijelom. Bio sam preneražen kada sam to vidio te sam ga upitao: “ Alas!
Kako možeš učiniti takvo odvratno dijelo?”

“Ta mi osoba odgovori: “ O riši, moje je ime Šveta. Sin sam slavnog Sudeve, a brat mi je
Suratha. Nakon smrti moga oca, građani su me načinili svojim kraljem. Nakon što sam dugo
vremena vladao, mislio sam da se trajanju mog života bliži kraj. Stoga sam se povukao u
šumu nakon što sam svog brata Surathu ustoličio na kraljevsko prijestolje. Najzad sam se,
nakon što sam radio oštre strogosti 3,000 godina, uzdigao na Brahmaloku. Međutim, bio sam
iznenađen što me je još jako mučila glad i žeđ. Stoga sam upitao: “ Dragi moj gospodine
Brahma, stanovnici tvog vrhovnog prebivališta oslobođeni su takvih uznemirenja. Kako to da
ja onda patim od gladi i žeđi? “ Praotac mi odgovori: “ O Šveta, Iako si radio strogosti dugo
vremena, nikada nisi dao milostinju. Iz tog razloga ti sada patiš od gladi i žeđi čak i ovdje, na
Brahmaloki. Da bih te umirio, sada ti dodijeljujem ljudsko meso za hranu. O kralju, patit ćeš
od učinaka ovog prokletstva sve dok ne sretneš velikog mudraca Agastyu.””

Agastya onda reče: “ Dragi moj Gospodine Rama, kako je sudbina uredila, jednog sam dana
sreo Švetu. Iz zahvalnosti što je oslobođen svoje nesreće, zamolio me je da prihvatim ovaj
nakit.”

Rama upita: “ Dragi Moj riši, zašto je ovo mjesto na kojem je Šveta nekoć vršio strogosti,
lišeno svih zvijeri i ptica?”

Agastya odgovori: “ Dragi moj Rama, u Satya-yugi je živio veliki kralj po imenu Manu koji je
osnovao društevni sustav utemljen na četiri dužnosti zanimanja. Kasnije je Manuov sin
Ikšvaku naslijedio kraljevstvo. Kada je došao njegov red, začeo je stotinu sinova. Najmlađi je
Ikšvakuov sin bio prilično tup i nikada se nije pokoravao svojoj braći. Tako je dobio ime
Danda. Danda je osnovao kraljevstvo koje se proteže između Planina Vindhya i Planina
Saivala. Njegov je glavni grad nazvan Madhumantra, a Šukracarya je postao njegov žrtveni
svećenik.”

“Jednoga je dana, nakon što je već dugo vremena vladao kraljevstvom, Danda pošao posjetiti
Šukrin ašram. Kada je stigao ugledao je rišijevu prekrasnu kći Araju koja je tamo sama
bazala. Kralja je preplavila požuda čim ju je ugledao. Danda je na silu zagrlio Araju i nastavio
se zadovoljavati s njom protiv njene volje. Potom se kralj vratio u svoju prijestolnicu.

Ubrzo je nakon toga Šukru obavijestio jedan njegov učenik o tome što se zbilo. Kada se vratio
u svoj ašram zatekao je tamo svoju kći u suzama. Riši je ljutito prokleo kralja rekavši: “ Neka
Indra uništi Dandino cijelo kraljevstvo sipajući na njega prašinu sedam dana te neka tako sve
bude spaljeno i sva bića neka umru.” Šukra je onda naredio stanovnicima svog ašrama da

247
napuste tu šumu, a Araji je naredio da ostane ondje živjeti u transu. O Rama, Šukrino se
prokletstvo ubrzo ostvarilo te je od toga dana ova šuma poznata kao Dandakaranya.”

Gospodin Rama je proveo noć u Agastyinom ašramu, a slijedećeg je jutra pošao natrag u
Ayodhyu.

Ubrzo nakon povratka, Gospodin Rama je izrazio želju da napravio Rajasuya-yajnu, složeno
žrtvovanje koje postavlja vladara svijeta pokoravanjem svih kraljeva u njemu. Bharata reče: “
Dragi Moj stariji brate, svi kraljevi na zemlji gledaju na Tebe kao na svog oca. Stoga ne bi
trebao učiniti ništa što će im uzrokovati patnju. Svi su Ti ti kraljevi u potpunosti odani te im
stoga ne bi trebao prijetiti uništenjem vršenjem ovog žrtvovanja.”

Gospodin Rama je rado prihvatio Bharatin savjet. Lakšmana je onda predložio da umjesto
toga izvrši žrtvovanje konja. Lakšmana je citirao kako je Indra jednom postao oslobođen svih
griješnih posljedica ubijanja Vritrasure vršenjem žrtvovanja konja. Rama je dodao kako je Ila,
Kardamin sin sačuvao svoju muškost sličnim žrtvovanjem. Gospodin Rama je naložio
Lakšmani da sazove velike rišije Vasišthu, Vamadevu, Jabalija i Kašyapu. Kada je dobio
njihovo dopuštenje, poslao je pozive Sugrivi, Vibhišani i svim kraljevima koji su Mu bili
prijateljski naklonjeni. Onda je pušten izazivački konj da luta gdje poželi. Nakon toga je
započelo veliko žrtvovanje u Naimišaranyi.

Kraljeve i prinčeve koji su se sjatili sa svih strana svijeta, Bharata i Šatrughna su dočekali s
velikim gostoprimstvom. Sugriva i drugi majmuni dobili su zadatak da se brinu oko zabave, a
Vibhišana i drugi Rakšase su postavljeni da se brinu da rišijima bude udobno.

Tijekom žrtvovanja podijeljeno je obilje milostinje i hrane. Nije se moglo vidjeti osobu koja
je izgledala zanemareno. Doista, oko čitave žrtvene arene bili su naslagani brežuljci bogatstva
i odjeće. Tako su se svečanosti nastavile cijelu jednu godinu dok je izazivački konj lutao
zemljom pod Lakšmanovom zaštitom.

U međuvremenu je Valmiki pozvao Lavu i Kušu te ih poučio: “ Molim vas pođite i nastavite
recitirati Ramayanu u cijeloj zemlji. Pođite u kuće brahmana, ašrame rišija i palače velikih
kraljeva. Pjevajte Ramayanu dok lutate gradskim ulicama i selima. Međutim, najprije pođite
do Ayodhye gdje Rama sada pravi veliko žrtvovanje konja. Ako vas Rama pozove da pjevate
pred okupljenim brahmanama, molim vas učinite to. Pjevajte odjednom dvadeset poglavlja i
nemojte zauzvrat prihvatiti nikakvu plaću. Jednostavno kažite: “ Što će zlato onima koji žive
od voća i korijenja?”

“Ako Rama upia: “ Čiji ste vi sinovi?” odgovorite: “ Mi smo Valmikijevi učenici.” Pjevajte
stihove Ramayane vrlo milozvučno pazivši da ništa ne uznemiri kralja jer se On smatra ocem
svih živih bića.”

Lava i Kuša odgovoriše: “ Učinit ćemo kako kažeš-“ Te su noći mirno spavali s Valmikijevim
riječima duboko urezanim u svoja srca.

Nakon toga je došao dan kada su Lava i Kuša počeli pjevati ep Ramayanu u žrtvenoj areni u
Ayodhyi uz pratnju žičanih instrumenata. Doista, dva su brata imali glasove kojima su učinili
recitaciju milozvučnijom od pjesme Gandharva.

248
Publika je bila očarana njihovom umjetničkim djelom. Isto je tako i Rama vrlo pažljivo i s
velikom znatiželjom slušao. Okrečući se jedan prema drugome, ljudi bi primjećivali: “ Osim
što im je kosa zamršena i što su odjeveni u jelenju kožu ovi dječaci izgledaju kao i Sam
Gospodin Rama!”

Nakon što je poslušao prvih dvadeset poglavlja, Rama je naredio Lakšmani: “ Daj ovim
plemenitim dječacima 20,000 zlatnika, skupu odjeću i sve ostalo što požele.”

Međutim, kada im je Lakšmana ponudio te nagrade, Lava i Kuša su odbili kazavši: “ Čemu
služi zlato isposnicima koji žive od voća i korijenja?”

Vrlo izenađen, Rama upita: “ Od koliko se dijelova sastoji ova epska pjesma i koji ju je riši
sastavio?”

Blizanci odgovoriše: “ O Kralju, veliki mudrac Valmiki je naš duhovni učitelj i on je autor
ove velike književnosti koja opisuje čitavu povijest Tvojega života. Pjesma se sastoji od šest
dijelova, a sedmi opisuje Tvoje zaključne zabave. Ako želiš, otpjevat ćemo cijelu Ramayanu
za vrijeme trajanja Tvog žrtvovanja.”

Nakon toga je Rama sa neograničenim zadovoljstvom slušao Ramayanu koju su Lava i Kuša
recitirali mnogo dana. Naposljetku, Rama zaključi: “ Ovi su dječaci sigurno Sitini sinovi
blizanci. Nema sumnje u to.”

Ramino se srce rastopilo od privrženosti prema Svojim sinovima. Nakon što je vrlo duboko
razmislio o svemu, pozvao je Svoje besprijekorne glasnike. Naredio im je: “ Smjesta pođite
do ašrama velikog mudraca Valmikija te mu kažite slijedeće: “ Ako je Sita uistinu
bezgriješna, ako je njen karakter neokaljano čist onda ju pusti da dođe ovamo s tvojim
odobrenjem kako bi mogla dokazati svoju nevinost pred svim okupljenim građanima.”

“ O glasnici, molim vas požurite se natrag s njihovim odgovorm. Neka Sita dođe sutra u zoru i
potvrdi svoju čistoću u Mom prisustvu.”

Kada je Sita čula Ramin prijedlog nije mogla udovoljiti molbi jer je smatrala takvo javno
iskušavanje velikim poniženjem. Tako se s čvrstom odlukom u svom umu, Sita odjenula u
crvenu odjeću i krenula u Ayodhyu zajedno s Valmikijem.

Gomila se svjetine sa svih strana kraljevstva Košala okupila jer su bili jako znatiželjni da vide
Situ. Uistinu, svi su polubogovi, predvođeni Gospodinom Brahmom kao i najvećim rišijima,
Nagama, Siddhama i drugim rajskim bićima došli da budu svjedoci iskušavanja Sitine čistoće.

Najzad je stigao Valmiki kojeg je slijedila Sita nisko pognute glave, ruku sklopljenih u
pokornoj molitvi. Suze su ispunile njene velike oči, a Gospodin Rama je bio čvrsto odlučio u
Svom srcu. Dok su okupljeni građani žumorili u radosnom očekivanju Valmiki je prišao
Gospodinu Rami te kazao: “ O Dašarathin sine, ovdje je besprijekorno pravedna Sita koju si
napustio iz straha od javne sablazni. Došla je ovamo dokazati svoju čistoću. Stoga očekuje
Tvoju naredbu. O Rama, ja , koji nikada nisam izustio laž, objavljujem slijedeće: “ Ako je
Sita okaljana i najmanjom krivicom neka se posljedice svih mojih nakupljenih strogosti
pokažu jalovima.”

249
“Iako si jako volio Situ i bio uvjeren u njenu nevinost ipak si ju odbacio iz straha od mišljenja
javnosti. Pomoću svoje duhovne vizije mogu shvatiti da je Sita potpuno čista. Stoga sam
došao da Ti proglasim tu istinu.”

Rama je na trenutak pogledao Situ i onda objavio okupljenima: “ Neka bude tako! Prihvaćam
sve što je rekao veliki riši. Jednom su veliki polubogovi također provjeravali Sitinu čistoću te
sam ju sretno poveo natrag sa sobom u Ayodhyu. Međutim, ljudi su Me počeli kuditi te sam
ju zato, s velikom mukom otpustio. Sada sam odlučio da ću ju ponovno prihvatiti kao ženu
koju jako volim ako Sita dokaže svoju nevinost ispred ovog skupa.”

Svi zašutješe očiju usmjerenih prema Siti, koja je stajala oborena pogleda i glave malo
pognute. Nakon kraće stanke, Sita reče okupljenima: “ O božice zemlje, molim te počuj moju
molbu. Ako sam, od dana kada sam se udala, ikada pomislila na bilo kog drugog osim na
Ramu, onda mi nemoj pružiti utočište. Međutim, ako sam imala samo Ramu u mislima,
riječima i djelima onda mi molim te podari mjesto u tebi kako ne bih morala osjetiti sram
suočavajući se s ovim klevetničkim ljudima”

Dok je Sita govorila, zemlja se odjednom otvorila i iz usjeka se veličanstveno uzdigla božica
Bhumi na zlatnom prijestolju koje su nosile božanske zmije. Božica je Siti poželjela
dobrodošlicu, uzela ju u svoje naručje i posjela ju pokraj sebe na prijestolje. Onda se nebesko
prijestolje polako spustilo u utrobu zemlje dok su s neba i sa zemlje, polubogovi i rišiji,
kraljevi i obični ljudi zapanjeno promatrali.

Podigla se galama dok su sva bića s čuđenjem klicala, slaveći Situ zbog ove slavne potvrde
svoje čistoće. Sa neba su polubogovi bacali kišu cvijeća, a posvuda se pjevalo, plesalo i
muzički su instrumenti svirali.

Kada je Sita nestala s pogleda suze su se zakotrljale iz Raminih očiju, a u umu se buktao
gnjev. Rama je spustio Svoju glavu i izjavio: “ Zemljo, naređujem ti da smjesta vratiš Situ.
Otvori se i donesi je ovamo kako bi se opet mogli spojiti. Sita je tvoja kći, a Ja sam tvoj zet.
Daj mi Situ bez odlaganja ili ću inače srušiti tvoje planine, spaliti tvoje šume i razbiti te u
atome!”
Onda se javio Gospodin Brahma kako bi umirio bijesnog Ramu kojeg je mučila velika bol: “
O Gospodine, molim Te sjeti se Svog identiteta! Ti si Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin
Višnu, a Sita je osobno Božica sreće. Sita je sada otišla na planete Naga, ali će se vrlo brzo
ujediniti s Tobom u Tvom vječnom transcendentalnom prebivalištu, Vaikunthi. O Vrhovni
junače, Gospodaru svemira i održavatelju svega živoga, zašto te ja moram podsjećati na Tvoj
božanski položaj?”

“ O Rama, odbaci Svoju tugu i poslušaj od Svojih sinova zaključni dio velike pripovijesti koja
opisuje Tvoje transcendentalne zabave. Ova će epska pjesma koju je sastavio Valmiki,
proširiti Tvoje slave kroz sva tri svijeta sve dok svemir bude postojao. “ Kazavši to, Gospodin
Brahma je nestao.

Rama je pošao u Valmikijev ašram zajedno s Lavom i Kušom. Nakon što je proveo noć
tugujući zbog gubitka Site, Rama je okupio sve rišije i zamolio Svoje sinove da recitiraju
Uttara-kandu Ramayane.

250
Nakon toga se Rama vratio u Ayodhyu, ali Mu se život činio prazan bez Njegove voljene Site.
Rama je nastavio vladati kraljevstvom čvrsto se držeći religioznih principa. Zato su kiše
redovito padale, usjevi su bili obilni i posvuda su se mogli vidjeti znaci blagostanja.

Onda je nakon mnogo godina Kaušalya preminula, zatim Syumitra, pa Kaikeyi tako da su se
sve ujedinile s Maharaja Dašarathom u transcendentalnoj stvarnosti.

Nakon nekog vremena, Yudhajit, kralj Kekaye, došao je u Ayodhyu vidjeti Gospodina Ramu
moleći Ga da pokori Gandharva kralja koji je živio sjeverno od Rijeke Indus. Rama je odmah
postavio Bharatina dva sina, Takšu i Puškalu za vladare kraljevstva Gandharva. Bharata je
onda pošao s velikom vojskom i postavio Takšu u Takšašili, a Puškalu u Puškalavatiju.
Naposljetku se nakon pet godina, Bharata vratio u Ayodhyu. Rama je onda načinio
Lakšmanova dva sina, Angadu i Candraketua, vladarima Karupathe, nakon što je to područje
podjarmio. Lakšmana je pratio Svoja dva sina te se vratio u Ayopdhyu nakon što je prošla
jedna godina.

Budući da se bližio kraj zemaljskih zabava Gospodina Rame, otjelovljeno je Vrijeme jednog
dana došlo u Ayodhyu prerušeno u lutajućeg isposnika. Kada je došlo do dveri palače,
Vrijeme je reklo Lakšmanu: “ Ja sam glasnik Gospodina Brahme. Došao sam s vrlo važnim
zadatkom te stoga želim smjesta vidjeti Gospodina Ramu.”

Kada je Vrijeme u obliku blistavog sjajnog rišija ušlo u palaču Rama mu je s poštovanem
ponudio da sjedne na zlatno prijestolje i onda ga upitao: “ O sveče, koja je priroda tvoga
posjeta? Ima li kakva poruka koju si došao dostaviti?”

Glasnik odgovori: “ O kralju, ako poštuješ želje Gospodina Brahme onda se naš sastanak
mora održati u privatnosti jer njegove riječi nisu namijenjene drugima. Doista, neka se zna da
će se zasigurno svatko tko načuje naš razgovor uskoro sresti sa smrću. O Rama, moraš obećati
da ćeš sa svakim tko dođe i omete naš sastanak bez oklijevanja prekinuti sve veze.”

Rama odgovori: “ Neka bude tako!” Lakšmani je naredio: “Otpusti vratara. Želim da Ti
osobno čuvaš ulaz jer ovaj sastanak mora biti strogo privatan.”

Nakon toga, kada su njih dvojica ostali sami, Vrijeme u obliku glasnika je reklo: “ U
prethodnom sam rođenju bio sin Gospodina Brahme. Sada se pojavljujem kao sveproždiruće,
vječno Vrijeme (Kala). O kralju, praotac svemira Ti poručuje slijedeće: “ O Gospodine Rama,
O Svevišnja Božanska Osobo, odajem Ti svoje poštovanje. Nakon uništenja svemira, Ti
spavaš u vodama opustošenja u obliku Garbhodakašayi Višnua. Onda, kada se pojavi potreba
za ponovnim stvaranjem kao što je bilo prije, ja, Gospodin Brahma, rađam se iz sjajnog
lopoča koji raste iz Tvoga pupka.”

“Kada sam se rodio povjereno mi je stvaranje tri svijeta. Zatim sam Te zamolio da poprimiš
oblik Kširodakašayi Višnua i da postaneš održavatelj svemira. Sve od tog vremena pojavio si
se u mnogim transcendentalnim oblicima kada god se ukazala potreba da se smanji teret
svijeta. Sada si se pojavio da bi ubio Ravanu i valadao zemljom 11,000 godina. O Gospodine,
kako je to dodijeljeno vrijeme sada isteklo, ne trebaš više ostati u ovom materijalnom svijetu.
Ako tako želiš, možeš se još jednom uzdignuti u raj da preuzmeš vlast nad polubogovima. O
sveprožimajuća Svevišnja Božanska Osobo, Ti si izvor moje snage i samog mog postojanja.
Dopusti mi stoga da Ti odam svoje poštovanje.”

251
Nakon što je poslušao Kalu, Rama se nasmiješio i kazao: “ Istina je to što si rekao. Neka te
prati sva dobra sreća. Možeš sada poći i kazati Gospodinu Brahmi da ću se, budući da sam
ispunio želju polubogova, vrlo brzo vratiti u Svoje transcendentalno prebivalište.”

Dok su Rama i glasnik, razgovarali, u kraljevsku je palaču naišao Durvasa Muni. Kada je
Lakšmana pošao da ga dočeka, riši je uporno tražio: “Došao sam zbog vrlo važnog posla i
moram smjesta vidjeti Gospodina Ramu!”

Lakšmana odgovori: “ Rama mi je dao stroge naredbe da Ga nitko ne može uznemiravati pod
bilo kakvim okolnostima. O najbolji od rišija, molim te strpi se i pričekaj još malo.”

Na to se Durvasa razljutio. Vatrenih je očiju zavrištao: “ Odi i najavi smjesta moj dolazak!
Ako si tako budalast da me nećeš poslušati onda ću prokleti Ramu, Baharatu, Tebe, cijelu
Ikšvaku dinastiju i cijelo kraljevstvo Košale! Požuri, jer je moje strpljenje kratko!”

Lakšmana je znao da će ako omete Ramin razgovor s Kalom to dovesti do Njegove brze
smrti. Međutim, misleći na Durvasino prokletstvo, zaključio je: “ Bolje je da patim Ja sam
nego da budem uzrokom uništenja svih.”

Lakšmana je onda ušao u sobu. Kada Ga je obavijestio o Durvasinom dolsaku, Rama je

naputio Kalu i pohitao dočekati rišija. Stojeći pred Durvasa Munijem sklopljenih ruku, Rama
je upitao: “ O najbolji među brahmanama isposnicima, što mogu učiniti da te zadovoljim?”

Durvasa odgovori: “ O pravedni kralju, upravo sam završio tisućugodišnji post. Što mi možeš
dati za jelo?” Nakon toga Rama je Durvasi pribavio raskošnu gozbu za koju je riši bio jako
zahvalan.

Nakon Durvasina odlaska, Rama se međutim sjetio obećanja koje je dao Kali. Stoga Ga je
obuzela strašna žalost. U strahu od gubitka Svog najintimnijeg pratioca, Rama je stao kao je
lišen razuma, i potišteno pognuo glavu.

Lakšmana je onda prišao Svom ožalošćenom bratu i radosno rekao: “ O Rama, ne žali zbog
onog što je neizbježno pod upravom vrhovne sudbine. Dužnost se mora izvršiti bez vezanosti
ili mržnje. Stoga održi Svoje obećanje i protjeraj Me bez oklijevanja.”

Rama je okupio Svoje ministre i nakon što im je opisao sve što se desilo, zatražio je njihov
savjet. Najzad je nakon duge tišine Vasištha rekao: “ Dragi moj Rama, pomoću svoje
isposničke moći mogao predvidjeti sve što Ti se sada događa. Sada moraš održati Svoje
obećanje. Inače će Tvoje životna privrženost pravednosti biti uništena. Sa propadanjem
principa pobožnosti, svijet postepeno počinje propadati. Stoga se drži istinoljubivosti i
protjeraj Lakšmana.”

Rama je izgledao kao da duboko razmišlja o predmetu. Onda je objavio okupljenima: “ Držeći
se pravednosti, ovime naređujem progon Lakšmane iz Ayodhye.”

Svi su ministri zapljeskali Raminoj odluci te je nakon toga Lakšmana otišao na obalu Rijeke
Sarayu i zaokupio Svoj um prakticiranjem mistične yoge. Onda, kada je vrijeme sazrijelo,
Kralj Indra se odjednom tamo pojavio vozeći se na nabeskoj kočiji. Tako se Lakšmana u

252
Svom posve istom transcendentalnom tijelu uzdigao u raj praćen pjesmom Gandharva,
plesom Apsara i kišom mirisnoga cvijeća.

Nakon Lakšmaninog odlaska Rama je odlučio ustoličiti Bharatu na kraljevsko prijestolje kako
bi bio slobodan slijediti Lakšmanov put. Međutim, Bharata je odbio zauzeti prijestolje jer je
radije želio pratiti Ramu u šumu nego uživati u kraljevstvu bez Njega. Rama je onda podijelio
kraljevstvo među Svojim sinovima dodijelivši Kuši sjeverni dio Košale a Lavi južni dio.
Nakon krunidbe, Rama je zagrlio svoja dva sina blizanca i onda im darovao goleme količine
zlata, dragulja, tisuće kočija, i bezbrojne konje i slonove.

Kada su građani čuli o Raminoj namjeri da se povuče u šumu odlučili su Ga slijediti. Njihova
je tuga zbog neminovne odvojenosti bila nepodnošljiva. Šatrughna je također odlučio slijediti
Ramu te Ga je tako, kada je Gospodin napokon izašao iz grada, slijedila velika povorka.
Uistinu, zbog njihove velike ljubavi i predanosti, sva su živa bića slijedila Ramu u šumu, tako
da se u Ayodhyi nije mogla vidjeti čak ni životinja.

Dok je Rama šutke hodao, svi su mogli vidjeti da ispoljava .raspoloženje potpune odvojenosti
i ravnodušnosti kao da se priprema odreći se svijeta. Sve su se Ramine moći pojavile
utjelovljene da bi Ga pratile. Šri je hodala Rami zdesna, a Bhumi slijeva. Šakti je hodala na
čelu, a bezbrojne su druge energije slijedile Ramu uključujući Omkaru, Gayatri i Vede. Onda
su Šatrughna i Njegova obitelj slijedili Bharatu. Uslijedili su brahmane koji su održavali
žrtvenu vatru. Iza brahmana su hodali svi građani u skladu sa svojim položajima. Slijedeći ih,
došle su sve životinje.

Kada je stigao na obalu Rijeke Sarayu, Rama je zastao. U to su se vrijeme Gospodin Brahma i
polubogovi pojavili iznad njihovih glava u svojim nebeskim kočijama. Tako je nebo bilo
obasjano transcendentalnim sjajem, a nježni su, mirisni povjetarci počeli puhati. Gandharve i
Apsare su pjevale i plesale, a polubogovi su sipali kišu najmirisnijih rajskih cvijetova.

Dok je Gospodin Rama ulazio u vodu, Gospodin Brahma je izgovorio slijedeće molitve: “ O
Gospodine, O Svevišnja Božanska Osobo, Ti sada zaključuješ Svoje zemaljske zabave te se
pripremaš vratiti u Svoje transcendentalno prebivalište izvan ovog materijalnog svijeta. Ti si
vječni Gospodin Višnu, te, iako se pojavljuješ u različitim inkarnacijama, Tvoje je je tijelo
nepromijenjivo i izvorno. Ti si jedini uzrok svih uzroka i održavaoc sveg postojanja. Na taj je
način sve Tvoj djelić jer Ti si Svevišnja Apsolutna Istina, izvor svih emanacija. O Gospodine,
Ti si se tako ljubazno pojavio da otkloniš teret sa zemlje. Stoga nam dopusti da Ti odamo
svoje ponizno poštovanje, iznova i iznova.”

U pratnji Bharate i Šatrughne, Gospodin se Rama tako vratio u Svoje vječno prebivalište na
duhovnom nebu. Uistinu, nisu samo Dašarathini sinovi, već i svi Njihovi sljedbenici, dosegli
Vaikuntha planete gdje Gospodin Rama vječno prebiva.

Ovime se završava transcendentalna pripovijest o zabavama Svevišnje Božanske Osobe Šri

Ramacandre, poznata kao Ramayana koju je sastavio veliki riši i bhakta, Valmiki. Ovaj bi ep
trebali recitirati samo oni koji posjeduju bezuvjetnu.vjeru u Svevišnjeg Gospodina jer se ne
razlikuje od Samog Gospodina Višnua. Čuti čak i samo jedan stih ima moć da iskorijeni sve
grijehe koje je osoba tog dana počinila. Stoga, one osobe koje tragaju za oslobođenjem od
kruga uzastopnog rađanja i umiranja uvijek nalaze zadovoljstvo u ovoj velikoj
transcendentalnoj književnosti.

253
Ova pripovijest Ramayane podaruje osobi sve plodove dharme, arthe, kame i mokše. Osim
toga, ona pomaže osobi da napreduje prema krajnjem životnom cilju, razvijanju ljubavi prema
Bogu. Neka stoga čitatelji ove knjige budu blagoslovljeni i inspirirani u Svjesnosti Krišne.
Neka transcendentalni oblici Gospodina Ramacandre i Site zauvijek ostanu smješteni u
njihovim srcima.

Om Tat Sat

Dodatak

Šrila Prabhupadina objašnjenja položaja Gospodina Ramacandre i svrhe Njegove

pojave

Sastavljeno iz Šrila Prabhupadinih prijevoda i objašnjenja na Šrimad Bhagavatam, Deveto

pjevanje.

Božanska je Osoba Šri Rama poprimio oblik ljudskog bića i pojavio se na zemlji kako bi
učinio djelo ugodno polubogovima ili osobama koje upravljaju da bi održale poredak u
svemiru. Ponekad veliki demoni i bezbožnici poput Ravane i Hiranyakašipua i mnogih drugih
postanu vrlo slavni zbog napredovanja materijalne civilizacije uz pomoć materijalističke
znanosti i drugih djelatnosti u želji da ospore postojeći Gospodinov poredak. Na primjer,
pokušaj leta na druge planete materijalnim sredstvima je prkošenje postojećem poretku.
Uvjeti su na svakom pojedinom planetu drugačiji, te se na svakome od njih nalaze različite
vrste ljudskih bića koji su prilagođeni posebnim djelovanjim spomenutim u Gospodinovim
zakonicima. Ali, ponosni na sićušan uspjeh u materijalnom napredovanju, ponekad bezbožni
materijalisti izazivaju postojanje Boga. Ravana je bio jedan od njih jer je on želio poslati
običnog čovjeka na Indrin planet (raj) materijalnim sredstvima bez obzira na kvalifikacije
koje su za to potrebne. On je želio da se sagrade stepenice koje će se protezati izravno do
rajskih planeta kako se ljudi ne bi morali podvrgavati redovitom pobožnom radu da bi ušli na
tu planetu. On je želio vršiti i druga djela koja se protive postojećem Gospodinovom propisu.
Čak je izazvao i autoritet Šri Rame, Božanske Osobe te Mu je oteo suprugu, Situ. Naravno,
Gospodin Rama je došao kazniti tog bezbožnika uslišavši molitve i želje polubogova. Stoga je
prihvatio Ravanini izazov i upravo je ta cjelokupna djelatnost tema Ramayane. Kako je
Gospodin Ramacandra bio Svevišnja Božanska Osoba, On je činio nadljudska djela koja ne bi
moglo učiniti niti jedno ljudsko biće, uključujući materijalno naprednog Ravanu. Gospodin
Ramacandra je siguran put preko Indijskog oceana uz pomoć kamenja koje je plutalo na vodi.
Moderni su znanstvenici istraživali područje bestežinskog stanja, ali nije moguće svuda
dovesti bestežinsko stanje. Ali budući da je bestežinkso stanje stvorio Gospodin uz pomoć
kojeg divovski planeti lete i lebde u zraku, On je učinio da čak i kamenje na ovoj zemlji
postane bestežinko te je sagradio kameni most na moru bez ijednog potpornog stupa. To je
ispoljavanje Božje moći.

254
Zbog Svoje bezuzročne milosti prema svim živim stvorenjima, Svevišnja se Božanska Osoba,
skupa sa Svojim potpunim ekspanzijama pojavila u obitelji Maharaja Ikšvakua kao Gospodar
Site, Svoje unutrašnje energije. Na zapovijed Svog oca , Maharaje Dašarathe, ušao je u šumu i
tamo živio mnogo godina skupa sa Svojom suprugom i mlađim bratom. Moćni je Rakšasa,
Ravana, počinio prema Njemu veliku uvredu te je tako na kraju ubijen.

Gospodin Rama je Svevišnja Božanska Osoba, a Njegova su braća, Bharata, Lakšmana i

Šatrughna, Njegove potpune ekspanzije. Sva četiri brata su višnu-tattva. Oni nikada nisu bili
ljudska bića. Postoje mnogi bestidni i neuki tumači Ramayane koji predstavljaju mlađu braću
Gospodina Ramacandre običnim živim bićima. Ali Šrimad-Bhagavatam, najvjerodostojniji
spis znanosti o Bogu, jasno izjavljuje da su Njegova braća bili Njegove potpune ekspanzije.
Gospodin Ramacandra je inkarnacija Vasudeve, Lakšmana je inkarnacija Sankaršana, Bharata
je inkarnacija Pradyumne, a Šatrughna je inkarnacija Aniruddhe, što su sve inkarnacije
Božanske Osobe. Lakšmiji Sita je unutrašnja Gospodinova energija. Ona nije niti obična žena
niti inkarnacija Durge. Durga je vanjska energija Gospodina i ona prati Gospodina Šivu.

Može se postaviti pitanje zašto Gospodin, koji je svemoguć, dolazi ovamo da bi smanjio teret
koji je svijetu stvorio nesavjestan kraljevski red. Gospodin zasigurno nije primoran osobno
doći ovamo zbog toga, već On u stvari silazi kako bi prikazao Svoje transcendentalne
djelatnosti i na taj način ohrabrio Svoje čiste bhakte, koji žele uživati život pjevajući
Gospodinove slave. U Bhagavad-giti (9.13-14.) je rečeno da mahatme, veliki Gospodinovi
bhakte, uživaju kada pjevaju o Gospodinovim djelatnostima. Cjelokupna je vedska
književnost namijenjena skretanju pažnje prema Gospodinu i Njegovim transcendentalnim
djelatnostima. Na taj način Gospodinove djelatnosti u odnosima sa svjetovnim ljudima, tvore
temu razgovora za Njegove čiste bhakte.

Kada se Gospodin pojavljuje u ovom svemiru u obliku ljudskog bića, On ima dvije namjere,
kao što je rečeno u Bhagavad-giti (4.9.) – paritranaya sadhunam vinašaya ca duškritam: da
uništi demone i zaštiti bhakte. Da bi zaštitio bhakte, Gospodin im pruža zadovoljstvo Svojim
prisustvom, te ih također poučava kako ne bi pali sa puta predanog služenja. Svojim osobnim
primjerom, Gospodin Ramacandra je poučio bhakte da je bolje ne uči u bračni život iz kojega
će sigurno proizaći mnogo nevolja. Kao što je potvrđeno u Šrimad-Bhagavatamu (7.9.45):

Kripane, oni koji nisu napredni u duhovnom znanju i koji su stoga upravo suprotno od
brahmana, uglavnom se odaju obiteljskom životu, koji je dozvola za seks. Na taj način oni
neprestano uživaju u seksu, iako seks prate mnoge bijede. To je upozorenje bhaktama. Da bi
ovome poučio bhakte i cjelokupno ljudsko društvo, Gospodin Šri Ramacandra se, iako je On
Osobno Svevišnja Božanska Osoba, podvrgnuo nizu nevolja jer je prihvatio ženu, majku Situ.
Naravno, Gospodin Ramacandra se podvrgnuo tim strogostima samo kako bi nas poučio; u
stvari On nikada nema razloga da zbog bilo čega jadikuje.

Druga značajka Gospodinovih pouka je da osoba koja prihvati ženu mora biti vjeran muž i
pružiti joj potpunu zaštitu. Ljudsko je društvo podijeljeno na dvije vrste muškaraca – one koji
čvrsto slijede principe pobožnosti i oni koji su bhakte. Svojim je osobnim primjerom,
Gospodin Ramacandra želio poučiti obje skupine kako da potpuno prihvate stegu religioznog
sustava i kako da budu dragi muževi koji ispunjavaju svoje dužnosti. Inače On nije imao
razloga podvrgnuti se prividnim nevoljama. Osoba koja čvrsto slijedi principe pobožnosti ne
smije zanemariti svoju dužnost da pribavi sva sredstva za potpunu zaštitu svoje žene. Moguće
su neke patnje zbog toga, ali ih osoba mora uprkos tome izdržati. To je dužnost vjerna muža.

255
Svojim je osobnim primjerom Gospodin Ramacandra pokazao ovu dužnost. Gospodin
Ramacandra je mogao stvoriti stotine i tisuće Sita iz Svoje energije zadovoljstva, ali samo da
bi pokazao kakva je dužnost vjernog muža, On je spasio Situ iz Ravaninin ruku, a također
ubio i Ravanu i sve članove njegove obitelji.

Još jedna značajka učenja Gospodina Ramcandre je da iako Gospodin Višnu, Svevišnja
Božanska Osoba, i Njegovi bhakte , mogu naizgled patiti zbog materijalnih bijeda oni nemaju
ništa s tim nevoljama. Oni su mukta-puruše, oslobođene osobe, u svim okolnostima. Vaišnava
je uvijek čvrsto smješten u transcendentalnom blaženstvu zbog zaokupljanja predanim
služenjem. Iako možda izgleda da pati od materijalnih boli, njegov se položaj naziva
transcendentalno blaženstvo u odvojenosti. Osjećaji koje ljubavnik i ljubljena kušaju kada su
odvojeni jedan od drugoga su u stvari vrlo blaženi iako naizgled bolni. Stoga je odvojenost
Gospodina Ramacandre od Sitadevi, kao i nevolje koje su uslijedile i od kojih su oni patili,
samo još jedan prikaz transcendentalnog blaženstva.

Rječnik

Aditi – Majka polubogova

Adityas – Polubogovi koji su potomci Aditi, supruge Kasyape Munija

Agastya Muni – Veliki mudrac koji je sastavio mnoge Vedske himne i djela o Ayurvedskoj
medicini

Agni – Polubog koji vlada vatrom

Airavata– Slon koji nosi Gospodina Indru

Akšauhini – Vojna divizija koja se sastoji od 21,870 kočija, 21,870 slonova, 109,350 pješadije
I 65,610 konjanika

Anasuya – Supruga Atri Munija

Apsara – Rajska plesačica. Najljepša žena na rajskim planetama koja je ekspert u plesanju

Aranya –Šuma

Artha – Ekonomski razvoj

Ašoka – Određeno stablo

Ašrama (1) – Jedan od četiri duhovnih redova života, a to su Brahmacari-asrama, ili učenički

256
 Život, grhastha- asrama, ili bračni život; vanaprastha- asrama, ili povučeni život; te

Sannyasa – asrama, ili odvojeni život.

Ašrama (2) – Ashram: mjesto na kojem se vrše duhovne djelatnosti.

Ašvini- kumare – Liječnici među polubogovima

Atri Muni – Jedan od sedmorice velikih mudraca koji su rođeni izravno do Gospodina
Brahme; On je Anasuyin suprug i otac Gospodinove inkarnacije Dattatreye. On je dao svoj
doprinos u znanju o astronomiji.

Ayodhya – Grad u sjevernoj Indiji, prijstolnica kralja Raghu dinastije. Danas je ona još uvijek
veliko sveto mjesto za bhakte Gospodina Rame.

Bala – dječaštvo.

Bharata – Bharata, sin Maharaje Dasarathe i Kaikeyi i polubrat Gospodina Rame koji je
vladao Ayodhyom u ime Gospodina Rame za vrijeme Njegovog izgnanstva.

Bhrgu – Najmoćniji mudrac koji je rođen izravno od Gospodina Brahme.

Bhumi – Majka Zemlja; božanstvo planeta zemlje.

Brahma – Prvostvoreno živo biće i drugorazredni stvaralac materijalnog svemira. Pod

vodstvom Gospodina Višnua, stvara sve životne oblike u svemirima. Također vlada odlikom
strasti. Dvanaest njegovih sati traje 4,320,000,000 zemaljskih godina, a njegov je životni vijek
duži od 311 triliona naših godina. Također je poznat kao “djed” ili “praotac” svemira.

Brahmacari – Učenik u celibatu pod zaštitom duhovnog učitelja. Osoba u prvom redu
duhovnog života; u vedskom društvenom poretku učenička klasa koja striktno prihvaća zavjet
celibata, u slučaju brahmana, do 25-ete godine kada se može oženiti ili nastaviti život u
celibatu; učenik duhovnog učitelja koji je u celibatu.

Brahmana – Član svećeničkog staleža; osoba koja posjeduje vedsko znanje, utemeljena u
vrlini i znanju o Brahmanu, Apsolutnoj Istini; najviši od četiri staleža životnih zanimanja,
odnosno brahmana, kšatriya, vaišya i šudra. Brahmane su intelektualci i njihovo je zanimanje
slušati vedsku književnost, poučavati vedsku književnost, vršiti obožavanje božanstava, vršiti
žrtvovanja, primati milostinju i davati milostinju.

Brahmaloka – najviši planet u svemiru na kojem prebiva polubog Gospodin Brahma.

Brahmarsi – Titula koja znači “mudrac među brahmanama” Najviši stupanj među rišijima.

Brahmastra – Nuklearno oružje proizvedeno pjevanjem mantri, mnogo moćnije od mnogo

atomskih bombi.

Brihaspati – Duhovni učitelj Kralja Indre i glavni svećenik polubogovima.

257
Caitanya (Gospodin), (1486-1534) – Osobno Gospodin Krišna u obličju Svog bhakte. Pojavio
se u Navadvipu, Zapadnom Bengalu i započeo je skupno pjevanje svetih Krišninih imena da
bi poučio čistu ljubav prema Bogu.

Cakra – Disk koji se upotrebljava kao oružje ili kotač.

Camara – Lepeza od jakovog repa koja se obično koristi za osobe vrijedne obožavanja.

Candala – Osoba izvan kaste ili nedodirljiv; psojedac, najniža klasa ljudskih bića.

Carane – Tip poluboga.

Cyavana – Sin Bhrigu munija i autor djela o astronomiji.

Daitye – Sinovi koje je Diti rodila Kašyapa Muniju; rasa demona.

Dakša – Jedan Brahmin sin koji je glavni praotac stanovništva u svemiru.

Danave – Sinovi koje je Kašyapa Muniju rodila njegova žena Danu; rasa demona.

Dašagriva – Drugo ime za Ravanu.

Demoni - Nepobožna, često vrlo moćna bića koja ne slijede upute Gospodina.

Dharma – Religiozni principi.

Dhruva Maharaja – Veliki bhakta koji je u dobi od pet godina vršio oštre strogosti i spoznao
Svevišnju Božansku Osobu. Dobio je cijelu planetu, Zvijezdu Sjevernjaču.

Dhruvaloka – Zvijezda Sjevernjača, koja je duhovni planet unutar materijalnog svemira i

kojom vlada Dhruva Maharaja.

Dilipa – Akšumanov sin i Bhagiratin otac. On je bio predak Gospodina Ramacandre.

Diti – Supruga Kašyapa munija i majka demona poznatih kao Daitye.

Durga – Supruga Gospodina Šive u strašnom obliku. Svevišnji Gospodin ju je opunomoćio da

vlada materijalnom prirodom i obmanjuje duše koje se u njoj nalaze tako da one krivo
poimaju sebe kao da su svoja materijalna tijela , te uživaoci i vladari svjetovne tvorevine.

Durvasa Muni – Djelomična inkarnacija Gospodina Šive, i moćni mistični yogi poznat po
svjim strašnim prokletstvima. Poznat je po tome što se lako razljuti.

Dvapara – yuga – Treće doba u nizu maha-yuga. Ono traje više od 864,000 godina.

Ganga – Poznata sveta Ganga, rijeka u Indiji kojoj je izvor u duhovnom svijetu i koja teče
cijelim materijalnim svemirom. Preporuča se kupanje u Gangi u svrhu pročišćenja.

258
Garbhodakašayi Višnu – Druga ekspanzija Višnua, koja ulazi u svaki svemir i iz čijeg pupka
raste lopoč na kojemu se pojavljuje Gospodin Brahma. Zatim Brahma stvara različite
materijalne manifestacije.

Garuda – Divovski orao koji je vječni prijevoznik Gospodina Višnua; sin Kašyape i Aditi.

Gautama Muni – Jedan od sedmorice sinova rođenih iz uma Gospodina Brahme. On je

sastavljač Nyaya-šastre, znanosti o logici.

Gayatri – Sveta mantra koju tiho pjevaju brahmane tri puta na dan u zoru, podne i u sumrak.

Guha – Kralj džungle koji je ugostio Gospodina Ramu.

Hanuman – Veliki i slavni bhakta majmun, bhakta Gospodina Ramacandre. On je sin

poluboga vjetra, Vayua, i Anjane, kćeri Gautama Rišija. On je služio Gospodina Ramacandru
i pomagao Mu u pokoravanju demona Ravane.

Hare Krišna Maha Mantra – Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare Hare Rama
Hare Rama Rama Rama Hare Hare.

Ikšvaku – Manuov sin koji je u pradavna vremena bio kralj zemlje, prvi vladar Ayodhye i
predak Gospodina Rame.

Indra – Glavni polubog raja i predsjedavajuće božanstvo kiše. On je sin Aditi.

Izazivački konj – Konj kojega neki vladar pošalje da diljem svijeta uspostavi nadmoć nad
potčinjenim kraljevima.

Janaka Maharaja – Jedan od velikih autoriteta za duhovno znanje, veliki samospoznati kralj
Mithile, te otac Site, supruge Gospodina Ramacandre.

Janaki – Ime za Situ, “kći kralja Janake”.

Jatayu – Kralj lešinara i brat Šampatija. Borio se s Ravanom koji ga je ubio kada je ovaj oteo
Situ, suprugu Gospodina Ramacandre.

Kaikeyi – Treća žena Maharaja Dašarathe i Bharatina majka. Na njenu je naredbu Rama
prognan u šumu.

Kala – Vječno vrijeme.

Kali-yuga – Doba “Svađe i licemjerja” Četvrto i posljednje doba u nizu maha-yuge. To je ovo
doba u kojemu mi sada živimo. Počelo je prije 5,000 godina i ukupno traje 432,000 godina.
Odlikuju ga bezbožnost i neumitne materijalne bijede.

Kama – Želja, ili ispunjenje želja.

Kamadhenu – Krava koja ispunjava želje.

259
Kanda – U Ramayani, kande su podjele kao poglavlja.

Kapila – Krišnina inkarnacija koji se pojavio u Satya – yugi te proširio predanu Sankhya
filozofiju, analizu materije i duha, kao način njegovanja predanog služenja Gospodina.
(Postoji također i ateist po imenu Kapila, ali on nije inkarnacija Gospodina.)

Karttikeya – Sin Gospodina Šive i Parvati. On je predsjedavjuće božanstvo ratovanja.

Također je poznat kao Subrahmanya ili Skanda.

Kašyapa – Veliki svetac koji je bio otac mnogim živim bićima, uključujući većinu
polubogova, a također i Vamani, inkarnaciji Svevišnjeg Gospodina; jedan od sedmorice
umnih sinova Gospodina Brahme.

Kaušalya – Prva supruga Maharaja Dašarathe i majka Gospodina Rame.

Kiškindhya –Šuma u kojoj žive majmuni koji su pomogli Gospodinu Rami.

Krišna – Izvorni, dvoruki oblik Svevišnjeg Gospodina koji je izvor svih oblika oblika Višnua,
uključujući i Gospodina Ramu.

Svjesnost Krišne – Savršeno stanje u kojem osoba uvijek misli na Krišnu.

Kšatriya – Drugi u nizu među četiri reda vedskog društenog sustava. Ratnik, administrator ili
vođa.

Kširodakašayi Višnu – Ekspanzija Svevišnjeg Gospodina koji ulazi u svaki atom i u srca svih
živih bića.

Kuša – Povoljna trava koja se upotrebljava u vedskim obredima i žrtvovanjima.

Kuvera – Jedan od važnih polubogova u raju, i blagajnik polubogova.

Lakšmana – Mlađi brat Gospodina Ramacandre. On je pratio Ramu i Situ za vrijeme

Njihovog progonstva.

Lakšmi – Božica sreće i vječna pratilja Svevišnjeg Gospodina kao Gospodina Narayane, koji
prebiva u bezgraničnom duhovnom kraljevstvu Vaikunthe. Sita je ekspanzija Lakšmi, a Rama
je Narayana.

Lanka – Zlatni Ravanin grad, smješten na istiomenom otoku koji se nalazi osam stotina milja
jugoistočno od Indije.

Loka – Planeta.

Lokapala – Generički izraz za poluboga koji predsjedava jednim od smjerova u svemiru.

Maharaja – Titula za kralja.

Maha-mantra – (Pogledaj Hare Krišna maha-mantra)

260
Mahariši – vVliki mudrac.

Maha-yuga – Ili yuga – traje 4,320,000 zemaljskih godina.

Manthara – Grbava služavka na čiju je poticaj Kaikeyi prognala Ramu u šumu.

Manu – Polubog, sin Brahme koji je izvorni otac i zakonodavac ljudskoj rasi.

Maruti – Polubogovi koji prate Kralja Indru; bogovi zraka. Ima ih 49 i Ditini su sinovi.

Matali – Indrin vozač kočije.

Meru – Moćna zlatna planina koja je ključna točka svemira.

Mithila – Kraljevstvo kojim je vladao Kralj Janaka, Sitin otac; sada zauzima dio države Bihar,
u Sjevernoj Indiji, i dio južnog Nepala.

Mitra – Polubog koji vlada smrću.

Mokša – Oslobođenje od kruga rađanja i umiranja.

Nage – Rasa zmija koje posjeduju mistične moći i koje mogu poprimiti ljudske oblike.

Narada Muni – Čisti Gospodinov bhakta i jedan od sinova Gospodina Brahme koji su izašli iz
njegova uma. On putuje svemirima u svom vječnom tijelu propovijedajući znanost bhakti.

Narayana – Ime za veličanstveni četveroruki oblik Svevišnje Božanske Osobe koje znači
“onaj koji je izvor i cilj svih živih stvorenja” Odmaralište svih živih bića koji predsjedava
planetama Vaikunthe. On je Krišnina ekspanzija.

Parvati – Ime za suprugu Gospodina Šive.

Pite – Preci; posebice oni preminuli preci koji su se uzdigli na neki od viših planeta.

Polubogovi – Upravljači svemira koji obitavaju na višim planetama.

Pulastya – Jedan od sedmorice velikih mudraca koji su rođeni izravno do Gospodina Brahme.

Rajariši – Mudrac među kraljevima.

Rakšase – Demoni ljudožderi.

Rakšasi (ca) – Ženski Rakšasa.

Rama ili Ramacandra – Osamnaesta inkarnacija Svevišnje Božanske Osobe; ubojica

desetoglavog demonskog kralja, Ravane.

Rajski planeti – Viši planeti u svemiru, obitavališta polubogova

261
Ravana – Desetoglavi demon koji je oteo Situ i kojega je nakon nekog vremena ubio Rama.

Riši – Mudrac koji vrši strogosti.

Sadhye- Skupina polubogova.

Sanat-kumara – Veliki mistični yogi i bhakta.

Sapta – rišiji – sedmorica istaknutih mudraca.

Šatrughna – Lakšmanov brat blizanac, sin Maharaja Dašarathe i Sumitre.

Siddhe – Skupina poubogova.

Sita – voljena supruga Gospodina Ramacandre.

Šiva – Upravitelj odlike neznanja koji se brine za uništenje svemira u vrijeme uništenja. On se
smatra najvećim bhaktom Gospodina Krišne.

Sudaršana ćakra – Disk, oružje Svevišnjeg Gospodina Višnua.

Šri – Naslov ispred imena iz poštovanja.

Šrila Prabhupada – (1896-1977) Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami

Prabhupada. Utemeljitelj-Acarya i prvi duhovni učitelj u Mrđunarodnom društvu za Svjesnost
Krišne (ISKCON) i autor više od sedamdeset knjiga na temu Svjesnosti Krišne.

Šudra – član četvrtog društvenog reda; klasa radnika i obrtnika u drevnom vedskom
društvenom sustavu. Šudre služe tri ostale više klase, odnosno brahmane, kšatriye i vaišye.

Sumantra – Glavni ministar Maharaje Dašarathe.

Sumitra – Druga žena Maharaje Dašarathe i majka blizanaca Lakšmane i Šatrughne.

Sundara – Lijep

Surya – Bog sunca.

Svayamvara – Obred u kojemu princeza bira svoga muža nakon natjecanja u vojnim
vještinama budućih prosaca.

Tilaka – Oznake od svete gline koje se prave na čelu i drugim dijelovima tijela kako bi
označile osobu sljedbenikom Višnua, Rame ili poluboga.

Treta – yuga – Druga u nizu od četiri doba svemira ili maha-yuge. Traje 1,296,000 godina. U
ovom se dobu pojavio Gospodin Ramacandra.

Uma – Ime za suprugu Gospodina Šive.

262
Uttara – U nazivu Uttara – kanda, Uttara znači “završne”.

Vaikuntha – Vječni planeti u duhovnom svijetu, prebivalište Gospodina Narayane, koje se

nalazi iza prekrivača materijalnog svemira. Doslovno “mjesto bez tjeskobe”.

Vali – Ime majmuna koji je bio sin Indre, kralja raja, i stariji brat Sugrive, kralja majmuna u
epu Ramayana.

Vaišya – Član klase trgovaca ili poljoprivrednika, prema sustavu četriri društevan reda i četiri
duhovna reda.

Valmiki – Autor Ramayane.

Vamadeva – Veliki mudrac koji je bio tajnik Maharaja Dašarathe, oca Gospodina Rame.

Vamana – Peta inkarnacija Svevišnjeg Gospodina kao patuljak brahmana.

Varuna - Polubog zadužen za oceane.

Vasištha – Veliki mudrac koji je bio obiteljski svećenik Maharaje Dašarathe, oca Gospodina
Ramacandre.

Vayu – Polubog zadužen za vjetar; Hanumanov otac.

Vede – Izvornu je Vedu Šrila Vyasadeva podijelio u četiri. Četiri izvorna vedska spisa,
Samhite ( Rig, Sama, Atharva i Yajur) i 108 Upanišada, Mahabharata, Vedanta –sutra itd.
Sustav vječne mudrosti koji je sastavio Šrila Vyasadeva, književna inkarnacija Svevišnjeg
Gospodina, za postepeno uzdizanje cjelog čovječanstva iz stanja vezanosti do stanja
slobođenja. Riječ Veda doslovce znači “znanje”, te se tako u širem smislu odnosi na cijelo
tijelo književnosti koja je u skladu sa filozofskim zaključcima koji se nalaze u četiri izvorne
vedske Samhite i Upanišadama. Poruka o transcendentalnom kraljevstvu koje je sišlo u ovaj
pojavni svijet kroz medij zvuka poznata je kao Veda. To su riječi Samog Boga te stoga Vede
vječno postoje. Gospodin Krišna je izvorno otkrio Vede Brahmi, prvoj duši koja se pojavila u
kraljvstvu fizičke prirode, i kroz njega one su kasnije postale dostupne drugim dušama kroz
lanac duhovnog učeničkog naslijeđa.

Vedski – Koji se odnosi na Vede

Vibhišana – Unuk Pulastya Munija i pobožni Ravanin brat.

Videha – Drugo ime za kraljevstvo Mithile.

Vidhyadhare – Skupina rajskih bića koji su pratioci Gospodina Šive i koji posjeduju mistično
znanje.

Vina – Žičani glazbeni instrument.

263
Višnu – Svevišnja Božanska Osoba u Svojoj četverorukoj ekspanziji na Vaikunthi; potpuna
ekspanzija izvorne Svevišnje Božanske Osobe, Šri Krišne. Višnu nadgleda održavanje
stvorena svemira i ulazi u materijalni svemir prije stvaranja. Obožavaju Ga svi polubogovi i
mudraci, i u Vedama je opisan kao Apsolutna Istina.

Višnudute – Glasnici Gospodina Višnua koji dolaze povesti bhakte koji su dostigli
savršenstvo natrag u duhovni svijet u trenutku smrti; osobni sluge Gospodina Višnua, Oni po
izgledu vrlo nalikuju Njemu.

Višnu-tattva – U kategoriji Višnua.

Višvakarma – Inžinjer i arhitekt polubogova.

Višvamitra – Istaknuti mudrac.

Vrindavana – Krišnino vječno prebivalište, gdje On u potpunosti prikazuje Svoju odliku

dražesti; selo na ovoj zemlji u kojem je odigrao Svoje djetinje zabave prije 5,000 godina;
najviše transcendentalno prebivalište Svevišnjeg Gospodina.

Vritrasura – Veliki demon kojeg je ubio Indra, ali koji je u stvari bio bhakta.

Yakša – Sablasni pratioci poluboga Kuvere, blagajnika polubogova.

Yamadute – Glasnici Yamaraja , gospodara smrti.

Yamaraja – Polubog smrti koji dodijeljuje kazne abhaktama u trenutku smrti. On je sin boga
sunca.

Yojana – Vedska mjerna jedinica koja iznosi osam milja.

Yuddha – Sanskritska riječ za bitku.

Yuga – Ili maha-yuga, koja traje 4,320,000 zemaljskih godina..

Žrtvovanje konja – Jedno od osam žrtvovanja preporučenih u vedskim spisima koje mogu
vršiti kraljevi.

Zahvale

Prvi je grubi rukopis ove knjige sastavio Purnaprajna Dasa, na temelju prijevoda izvorne
Valmikijeve Ramayane. Utipkao ju je i obnovio Tirtha dasa. Zatim su je uređivali Krišna Kirti
Dasa i Jagat Puruša Dasa. Urmila Devi Dasi je napravila detaljne ispravke. Konačno
uređivanje, ispravke i pregled je napravio Bhakti Vikaša Swami koji je nadzirao projekt da
izađe ovo izdanje Ramayane. Citrakara Dasa je naslikao slike. Krišna Kirti Dasa je napravio
264
prijelom knjige, a Vijaya Govinda Dasa je napravio dizajn korica i nadgledao tiskanje. Citati i
izvadci iz Šrila Prabhupadinih knjiga dobiveni su dobrotom i autorsko su pravo
Međunarodnog Bhaktivedanta Book Trust-a.

Poleđina knjige

Ravana, moćni ljudožder je uz pomoć oštrih strogosti postao toliko moćan da čak ni
Gospodari Svemira nisu mogli pred njega doći. U strahu od uništenja svemira, bogovi su
prišli Brahmi, tvorcu svemira, za pomoć.

Dok je Brahma duboko razmišljao kako bi nepobijedivi demon mogao biti ubijen, Svevišnji
se Gospodin Višnu – Bog svih bogova – pojavio na tom skupu gospodara svemira.

Polubogovi su predvođeni Gospodinom Brahmom obožavali Gospodina i molili se da se

svijet oslobodi Ravane. Gospodin Višnu je odgovorio, “ Ne bojte se. Ubrzo ću se utjeloviti da
bih vladao zemljom 11,000 godina nakon što ubijem vašeg neprijatelja.”

Iz ovoga se razvio slavni vedski ep, Ramayana. Prati Gospodina Ramu, inkarnaciju
Gospodina Višnua, u Njegovim avanturama, Njegovom progonstvu u šumu, Ravaninoj otmici
Ramine supruge i nenadmašivim podukama koje je Rama na koncu dao zlom Ravani.

Svevišnji nam Gospodin Rama i Njegovi bhakte pokazuju Svojim vlastitim primjerom kako
odjarmiti najveće od svih neprijatelja – um i osjetila – i postati uistinu pravedan. Pridružite im
se u avanturi koje se tri svijeta nikada ne zasite - slavnoj Ramayani.

(Kraj)

265