Professional Documents
Culture Documents
Aristofan - Zenska Skupstina U Tesmoforiju PDF
Aristofan - Zenska Skupstina U Tesmoforiju PDF
LICA:
Euripid, pjesnik tragički.
Mnesiloh, njegov tast.
Agaton, pjesnik tragički.
Sluga Agatonov.
Glasnica.
Mika, Atenjanka.
Manija, Atenjanka.
Kritila, Atenjanka.
Klisten.
Odbornik vijeća,
Redar, Skit.
Zbor žena.
ČIN PRVI
EURIPID. MNESILOH.
MNESILOH: Al' što ću ja?
EURIPID: Tu ostaj, Jer već izlazi!
(Zamišljen korača gore dolje)
O Zeuse, što to danas sa mnom kaniš ti!
MNESILOH (za se): Ja, tako bogova mi, želim pitait ga
Što biva to. (Euripidu.) Što stenješ? Što se kinjiš ti?
Krit meni ne bi smio ti, ta tast sam tvoj!
EURIPID: Zlo veliko zamijesili mi, spremili!
MNESILOH: A kakvo?
EURIPID: Danas treba da se odluči
Da l’ živ je još Euripid ili mrtav već!
MNESILOH: A kako? Ama sad bar niti sudi sud
Nit vijeće kupi se u kakvu sjednicu,
Ta treći, srednji dan je Tesmofdrija.
EURIPID: Baš to će, da, to meni, slutim, biti smrt.
Ta žene mi o glavi rade, one će
U svetom hramu Tesmofora božica2)
O mojoj smrti danas vijećat!
MNESILOH: Zašto to?
EURIPID: Ja tragedije pišem, ružim, grdim ih.
MNESILOH: I pravo će ti bili, Posidona mi!
A imaš li mi kakav lijek već od toga?
EURIPID: Jest, sklonit ja ću Agatona tragika
Da u hram ide.
MNESILOH: Što će tamo? Reci mi!
EURIPID: Med ženam' da bude, pa ako ustreba,
Da brani mene!
MNESILOH: Javno il' u potaji?
EURIPID: U potaji, u ženske halje odjenut.
MNESILOH: Baš krasan to je izum, prema tebi baš!
O pletkam' kad se radi, mi na konju smo.
(Čuje se škripa sprave)
EURIPID: Ma šuti!
MNESILOH: Što je?
EURIPID: Ta Agaton izlazi.
MNESILOH: A gdje je?
EURIPID: Eno ga! Na spravi kreće se.
(Stijena se rastvori, vidi se soba i Agaton u ženskoj halji)
MNESILOH: Al' zar sam slijep? Ta ja muškarca nikakva
Tu ne vidim, - Kirenu3) samo vidim ja!
EURIPID: Ma šuti! Pjesmu sad se pjevat sprema on.
(Agaton začinje svirati u kitaru)
MNESILOH: Zar Mravlje staze?4) Ili što to cvili on?
MNESILOH. EURIPID.
EURIPID: (za se) To čovjek bješe, žena sad je na pogled
(Mnesilohu)
Al' kad govorit staneš, glasom onda daj
Čavrljaj 'nako pravo ženski!
MNESILOH: Kušat ću!
EURIPID: Sad idi!
MNESILOH: Apolona mi, jok, ne idem, -
Zakuni mi se prije -
EURIPID: Čime?
MNESILOH: Da ćeš me
Svim sredstvim' spasti, ako zla me snañe kob.
EURIPID: Pa kunem ti se zrakom, domom Zeusovim!
MNESILOH: A zašto ne Hipokratovom kućom svom? 15)
EURIPID: Pa kunem ti se ravno svima bozima!
MNESILOH: Al' pamti: srce mi se tvoje zaklelo,
Ne jezik, - njega kletvom nisam vezo ja.16)
EURIPID: Sad brzo, žur' se! Gle, na Tesmoforiju
Već ondje eno skupštine se vidi znak! A i ja idem.
(Obojica otidu. Scena se mijenja. Hram Demetre i Persefone. Mnesiloh u ženskom
odijelu, za njim robinja Trata.)
MNESILOH: Amo, Trata! Za mnom hajd'!
O Trata, gledaj, gle, sa zublje goruće
Koliki oblak dima, čaña diže se!
Al', prekrasne vi Tesmofore, prim'te me
Sa dobrom srećom, kući opet vratite!
O Trata, skidaj kovčeg, kolač izvadi
Ko žrtvu da ga božicama žrtvujem!
O prečasna i mila gospo Demetra
I ti, Fersefasa, da mnogo, mnogo put
Ja prinijet mogu vama, sad bar knjte me!
Pa onda kćeri zreloj muža bogata
Vi dajte, makar glupa, luda inače, -
Nek sarno pamet, srce meni preda on!
Gdje, gdje da zgodno sjednem, čujem svaku riječ?
Ti, Trata, hajde idi, s puta makni se, -
Ta roblju nije prosto slušat govore.
(Trata otide. Dolaze žene sa zborom ženskim, iz hrama stupi glasnica.)
ŽENA. ZBOR.
ZBOROVOðA: Mi treba da poslije toga sad zapalimo lučeve
svoje!
Valjano se, junački potpašimo i skinimo plašte
sa sebe, Pa tražimo nije li još gdje muškarac se koji amo
ušuljo!
Svim Pniksom pretrčimo, razgledajmo šatore i
i ulice naše!
Na noge! Sad prije svega laka skoka skočit je,
Sve svud tiho ogledati, - samo časit nije nam.
Nije ovo više doba čekat ni otezat sad
Ravnim putem trčat nam je brže kolom okolo.
(Zbor igra i pjeva. Igra je nalik na potragu)
ZBOR: Na noge pa tragom idi, traži žurno svud
Ne krije l’ se na tim mjestim' gdje zasjedač koji još!
Svuda šibaj svojim okom,
Amo tamo gledaj, na sve daj mi dobro pazi sad!
Na djelu uhvati l’ se kletu,
Pretrpjet on će za to kaznu
I još svima primjer biti Obijesti i nepoštenja ružna,
Srca bezbožna!
Priznat će nam, ima boga!
Svim će ljudma
On pokazat, bogove nek poštuju
Što pravdu svetu vole,
Zakonima su čuvari, vrše
Što lijepo, dobro je.
Ne učine li tako,31) 'vako bit će:
Zateče li se tko u grijehu tešku
Gdje bijesom plamti, u ludosti bjesni
I griješi, svim će ženama i ljudma
Jasno biti na pogled
Da za pakost i bezakonje
Bog se sveti, smjesta vrši to.
ZBOROVOðA: Al' sve već, mislim, dobro razvidjde smo,
Bar ne vidimo da bi još tko bio tu.
(Mnesiloh dadilji istrgne dijete i pobjegne k žrtveniku.)
PRVA ŽENA: Ha! Kamo, kamo bježiš? Ti, ti, ne'š li stat?
Ao, jadne mene! Jadna ja! Sa prsi mi
On dijete ote, s njime ode, uteče!
MNESILOH: Da, viči! Ne'š mu više davat papice,
Ne ispustiie l' mene! Tud, nad bedrim' tim,
Ja nožem ću ga udrit, žile presjeć mu ,
I okrvavit žrtvenik!
PRVA ŽENA: O jadna ja!
Oj žene, ne ćete l’ pomoći? Ne ćete l’
Dić kriku, viku, pobjedom prodičit se
I ne dat dijete da mi otme jedino?
ZBOROVOðA: Kuku lde!
Časne Usudnice, kakvo novo čudo vidim ja?
Sve su ovo djela samo bezočnosti, drskosti!
Kakvo opet kakvo evo djelo, drage, učini!
MNESILOH: Al' ću vama preveliku izbit obijest,
samosvijest!
ZBOROVOðA: Nisu l’ ovo djela prijeka, preko reda
svakoga?
PRVA ŽENA: Prijeka, dašto, jer iz ruku trže meni
djetešce.
ZBOR: A što može na to reći tko,
Kad tako bezočan je, radi to?
MNESILOH: Al' još nisam ja pri kraju.
ZBOR: Ne'š se vratit otkud doñe!
Umakav lako ne ćeš reć:
»Što uradih, a utekoh!«
Zla će stić te kob!
MNESILOH: Nikad to se podnipošto zbiti ne će, kunem se.
ZBOROVOðA: A koji, koji bog će tebi, besmrtnik
U nepoštenu poslu doći u pomoć?
MNESILOH: Zaludu brbljaš, ja ga pustiti ne ću.
ZBOR: Al' božica mi, ne će ti
Ta obijest na veselje bit, -
Ne'š riječma zlobnim grdit nas!
Ta djelma pakim mi ćemo
Uzvratit tebi, kako treba, za to.
Al' kad sreća na zlo krene,
Možda će zadržat onda ona tebe.
ZBOROVOðA (zboru): Trebalo bi s ovim ženam' da doneseš
drva sad,
Hulju ovu spališ, ognjem ga što prije uništiš.
PRVA ŽENA: Hajdemo nas dvije po suharke, Manija!
(Mnesilohu) Od tebe ja 6u danas stvorit jedan plam.
(Odu, donesu drva i meću oko Mnesiloha)
MNESILOH: Potpali! Pali! (Djetetu): A ti brzo skini sad
Sa sebe košuljicu kretsku! Djetešce,
Toj smrti tvojoj samo mati kriva je.
(Svlači dijete.)
A što je ovo? Curče posta mješina,
Sva puna vina, s cipelicam' perzijskim!
Oh suha grla žene, popilice vi,
Na piće, gutljaj svud vam miso uprta!
Vi, sunce sreće krčmi, naša nesrećo,
A nesreća i pokućstvu i preslici!
PRVA ŽENA: Nabacaj suharaka, trpaj, Manija!
MNESILOH: Da, trpaj! A ti odgovori: Jesi l' ti to rodila?
PRVA ŽENA: I deset sam mjeseci ga
Nosila!
MNESILOH: Nosila?
PRVA ŽENA: Artemide mi, jest!
MNESILOH: (razmatajući mijeh):
Mijeh od tri mjere? Koliko li? Reci mi!
PRVA ŽENA: A što ćeš? Besramniče, dijete, svuče mi,
A tako malo!
MNESILOH: Malo?
PRVA ŽENA: Bome, sitno je.
MNESILOH: A kol'ko mu je ljeta? Tri il' četir' »Pehara«?32)
PRVA ŽENA: Pa tako, bit će tek od Dionisija. Al' vrati mi ga!
MNESILOH: Ne ću, Apolona mi!
PRVA ŽENA: Pa spalit ćemo tebe.
MNESILOH: Samo palite!
A ja ću ovu curičicu sad na klat.
PRVA ŽENA: Al' nemoj, molim! Meni, ne njoj, čini to
Što stmjeraš sada!
MNESILOH: Nekud djecu voliš baš.
Al' zato ipak ja ću sada zaklat je.
PRVA ŽENA: Ao, dijete moje! Daj mi zdjelu. Manija,
Da svoga čeda krvcu njome uhvatim!
(Manija joj poda vrč)
MNESILOH: De pridrž'! Samo tu ti želju ispunjam.
(istrgne joj vrč kad se napuni, i pije sam.)
PRVA ŽENA: Ma erko! Kako li si zloban, zavidan!
MNESILOH: (drži košuljicu): Eh, svećenicu ide ova kožica..
PRVA ŽENA: Što ide svećenicu?
MNESILOH: Evo; uzmite!
(Dolazi druga žena, Kritila)
ČIN DRUGI
EURIPID (Mnesilohu):
Što sjediš na tom mjestu, grobu, tuñinko,
Tom haljom zastrta?
MNESILOH: Jer sin me Protejev
Sve sili da u braku krevet dijelim s njim.
KRITILA: Što opet varaš tog tuñinca, nesrećo?
Ta hulja, amo k nama ženam', tuñinče,
Gle doñe da pokrade naše zlato nam.
MNESILOH: Laj samo! Na me psovkama se obaraj!
EURIPID: Ta siara, što te grdi, tko je, tuñinko?
MNESILOH: Teonoja je Protejeva.47)
KRITILA: Bome, nisam, ne!
Kritila sam Antitejeva s Gargeta.
A ti si hulja!
MNESILOH: Grdi, kol'ko volja te!
Za tvoga brata ne ću nikad udat se
Ni izdat svog u Troji muža, Menelaja!
EURIPID: Što reče, ženo? Gledni okom u oko!
MNESILOH: Al' stid me kad mi obraz ova ocrni.
EURIPID: Ha, što je ovo? Riječ mi zape u grlu!
O bozi, kakvo lice! Zeno, tko si ti?
MNESILOH: A tko si ti? To pitat i ja smijem baš.
EURIPID: Helenka ili ženska kakva domaća?
MNESILOH: Helenka! Ali i tvoj želim doznat rod.
EURIPID: Ti Heleni si ženo, vidim, slična sva.
MNESILOH: A ti Menelaju, po zelju kol'ko udaraš.48)
EURIPID: Ti pravo prepozna bjednika najvećeg.
MNESILOH: Ti doñe ljubi napokon u zagrljaj!
Uzmi me, uzmi, mužu, rukam' zagrli!
Ded da ti cjelov dam! Ah vodi, vodi me!
Daj vodi brže!
KRITILA: Bome, tko povede te,
Taj zaplakat će! Zubljom ovom ja ću ga!
EURIPID: Pa ti ćeš meni branit, da u Spartu ja
Povedem svoju ženu, Tindarovu kćer?
KRITILA: Ajme mene! Vidim da baš i ti hulja si,
Pomoćnik, drug mu jedan. Zalud ne zboriš
O Egiptu već davno. Al' će platit taj!
Gle, eno odbornik i redar dolaze!
EURIPID: To zlo je, kradom mi se otkrast, maknut sad!
MNESILOH: A što ću jadan ja?
EURIPID: Na iniru ostaj tu!
Do god ja dišem, izdat nikad ne ću te,
Već ako me izdadu sredstva bezbrojna! (Otide)
MNESILOH: To prutilo mi ne povuče ništa baš.
(Dolazi odbornik vijeća sa stražorn)
ČIN TREĆI
STRAŽAR. ZBOR.
STRAŽAR: Oh, kak je milo tvoje kćerka, bakica!
Ne ljuto, nego krotko. A gdi bakica?
Ao, propala ja! Kuda ošla starac to?
O baka, bakica! Ne lepo, bakica!
Nasmicalo me baba!
(Plesačici)
Ti brž trčalo! (Ona ode, a on vidi koplje)
Baš pravo hrba zvalo, - hrpta ravnalo.
Aoh, što ja sada? Kamo ošla baba to,
Artamuksija?
ZBOROVOðA: Za staru pitaš što je liru nosila?
STRAŽAR: Tak, tak to! Vidilo ga?
ZBOROVOðA: Ona ode ti
Ovuda, gle, i jedan starac išo s njom -
STRAŽAR: Imala starac safranka?
ZBOROVOðA: Jest, imo je.
Još stići ćeš ga, ako za njim nagneš tud.
STRAŽAR: To stara gad! A koja put je trčalo
Artamuksija?
ZBOROVOðA: Ti ravno gore goni! Kuda trčiš ti?
Ne'š natrag - ovud? Krivim putem juriš ti.
STRAŽAR: Ja nesretna! Utekla Artamuksija!
(Otrči)
ZBOROVOðA: Poteci, poteci! Do bijesa odn'o te vjetar!
Ali dosta je veće igre i šale!
Već doba je sada, da svojemu domu
Otide svaka.
Nek božice Tesmofore nam lijepo
Sad ljubavlju ovu naplate ljubav!
Kraj
OBJAŠNJENJA
1) Strofe.
2) Tesmofore, Demetra i Persefona. Hram im se zove Tesmoforij, a blagdan Tesmoforije.
3) Kircna, bludnica.
4) Krivudasta ulica u Ateni. Misli drhtavo zavijanje napjeva Agatonovih.
5) Gradio je s Posidonom zidove grada Troje. Simoent je rječica.
6) Od lire.
7) Barbit, lira.
8) Oko čela poput ženske.
9) Uljaricu nose muskarci da mažu tijelo za rvanje.
10) Ibik iz Regija, Anakreont iz Teja, Alkej s Lezba na glasu su lirici.
11) Mekoputno, ženski.
12) Filoklo, tragik, ružan na pogled. I Ksenoklo i Teognis tragički su pjesnici. Ksenoklo
je sin Karkiriov.
13) Govori otac sinu u »Alkestidi« kad sin prigovara ocu, što nije, onako star, htio za nj
mrijeti, nego je to učinila njegova mlada žena Alkestida.
14) Obrijani, mekoputnik.
15) Hipokrat imao je mnogo sinova, glupana.
16) U Euripidovu »Hipolitu« kaže Hipolit: »Ta jezik se zakle, srca kletva ne veže«.
17) Apolon.
18) Atena.
19) Artemida.
20) Iz Euripidove »Stenobeje«. Nju je zaveo Korinćanin, sin Sisifov, Belerefont.
21) Iz Euripida.
22) Mjesto prstena uzimaju za pečat crvom istočeno drvo koje nije lako patvoriti.
23) Pao je prije 10 godina.
24) Za rata sa Spartom bile su sitraže na gradskim zidovima.
25) Žena Tesejeva, zavoljela pastorka Hipolita, ali ju je odbio.
26) Poslovica pominje »škorpiju«, a pjesnik uzima zgodno »govornika«.
27) Aglaura, kći atenskoga kralja Kekropa.
28) Dragušac ustavlja vodu.
29) Iz atičkog sela Kokotida.
30) Korinćani su, mjesto da oplove Pelopones, vukli lañe preko Istma. . .
31) Ljudi, t.j. ne budu li kaznili zlotvore.
32) Misli svetkovinu »Pehara«, pa po njoj broji godine.
33) Ima ih u hramu Tesmoforiju.
34) Ispisuje nožem »Euripid«.
35) Nož.
36) Govori slikama.
33) Ima ih u hramu Tesmoforiju.
34) Ispisuje nožem »Euripid«.
35) Nož.
36) Govori slikama.
37) Na glasu bludnica.
38) Probulima.
39) Ne zna se tko je to.
40) Držalje koplja.
41) Štit.
42) Hiperbola, demagoga, ubili su za bune na Samu god. 411., a Lamah je pao u boju na
Siciliji.
43) S prva dva stiha počinje se »Helena«. Rotkva tjera.
44) Hekata, božica čarolija, zove se, kao mjesec, svjetlonoša.
45) Euribat i Frinonda na glasu lopovi.
46) Ime Protej mijenja u Proteju, vojvodu atenskoga.
47) Kći egipatskoga kralja Proteja. Sve to smjera na Euripidovu »Helenu«.
48) Majku Euripidovu zove Aristofan piljaricom.
48) Pauson, siromah, nema što jesti, te pod silu posti.
50) Hera je zaštitnica braka.
51) Kiteron, gora kod Tebe
52) Sag mu treba da legne i onako straži.
53) Glauketa, izjelica, raskošnik atenski. Sjeća grčkoga glaukos (sinji, morski) i ketos
(neman). Andromeda, kći etiopskoga kralja Kefeja, hvalila se da je ljepša od morskih vila
Nerejida. Posidon poplavi Etiopiju, a Kefej mora za kaznu izložiti kćer morskoj nemani.
Oslobodi je Persej.
54) Gorgon, barbarin, pisar, a Gorga je Medusa kojoj je Persej odrubio glavu.
55) Misli Demetru i Persefonu, Tesmofore.
56) Koplje.