Troskovnik Skripta 17-18

Arhitektonski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu

TROŠKOVNIK Cvitanović T., Jaklenec T.

TROŠKOVNIK

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
listopad 2017.
1/107
Sadržaj
Predgovor ................................................................................................................................................................... 3
1. Troškovnik ....................................................................................................................................................... 4
1.1 Definicija i pojmovi ............................................................................................................................. 4
1.2 Vrste troškovnika ................................................................................................................................ 5
1.3 Struktura i sadržaj troškovnika ..................................................................................................... 6
1.4 Rekapitulacije cijene .......................................................................................................................... 7
1.5 Opći uvjeti izvođenja .......................................................................................................................... 9
1.6 Dokaznica mjera ................................................................................................................................... 9
1.7 Način izrade troškovnika ...............................................................................................................11
1.8 Licitacija (izbor izvođača) / Javna nabava / EU fondovi ..................................................11
1.9 Tehnički propisi i norme ................................................................................................................12
2. GRAĐEVINSKI RADOVI ............................................................................................................................. 13
2.1 RUŠENJA I DEMONTAŽE .................................................................................................................13
2.2 ZEMLJANI RADOVI ............................................................................................................................15
2.3 BETONSKI I ARMIRANOBETONSKI RADOVI .........................................................................19
2.4 ZIDARSKI RADOVI .............................................................................................................................25
2.5 IZOLATERSKI RADOVI ....................................................................................................................27
2.6 TESARSKI RADOVI ............................................................................................................................30
2.7 METALNE KONSTRUKCIJE ............................................................................................................36
3. B. ZANATSKI RADOVI ................................................................................................................................ 42
3.1 LIMARSKI RADOVI ............................................................................................................................42
3.2 POKRIVAČKI RADOVI ......................................................................................................................46
3.3 IZOLACIJA RAVNIH KROVOVA .....................................................................................................51
3.4 STOLARSKI RADOVI .........................................................................................................................55
3.5 BRAVARSKI RADOVI ........................................................................................................................59
3.6 ZAVRŠNI ZIDARSKI RADOVI .........................................................................................................64
3.7 SUHOMONTAŽNI RADOVI .............................................................................................................69
3.8 STAKLARSKI RADOVI ......................................................................................................................75
3.9 KAMENOREZAČKI RADOVI ...........................................................................................................80
3.10 KERAMIČARSKI RADOVI ................................................................................................................83
3.11 SOBOSLIKARSKO‐LIČILAČKI RADOVI ......................................................................................86
3.12 PARKETARSKI RADOVI ...................................................................................................................91
3.13 PODOPOLAGAČKI RADOVI ............................................................................................................94
3.14 OVJEŠENA OSTAKLJENA PROČELJA ..........................................................................................96
3.15 OVJEŠENA VENTILIRANA PROČELJA .................................................................................... 102

2/107
Predgovor

Skripta Troškovnici proizašla je iz nastavnog materijala kolegija Planiranje i organizacija građenja
kojeg je osmislio Dražen Juračić, dugogodišnji voditelj i nastavnik ovog kolegija, a zajedno s
Gordanom Žajom, njegovom dugogodišnjom suradnicom, na kraju i voditeljicom istog kolegija i
Kabineta za planiranje i organizaciju građenja.

Skripta je namjenjena studentima arhitekture 5. semestra, a može poslužiti i ostalima koji se zele
upoznati s troškovnikom, čemu služi, kako ga koristiti i zašto je tako važan u projektantskom
procesu. U skripti se na sažet način obrađuju teme troškovnika, njegove definicije i pojmovi,
struktura i sadržaj, vrste troškovnika, rekapitulacija cijene, opći uvjeti izvođenja, dokaznica mjera,
licitacija ili javna nabava. Prikazani primjeri pokazuju praktičnu primjenu i način pisanja
troškovnika. Skriptu prati predložak u excelu s pojedinim primjerima opisanih radova.

Autori

3/107
1. TROŠKOVNIK
1.1 Definicija i pojmovi

Troškovnik je tekstualni opis radova i iskaz količina potrebnih za izgradnju ili rekonstrukciju
jedne građevinske cjeline (zgrade ili dijela zgrade, objekta niskogradnje, itd.), odnosno za izvođenje
radova na opremanju, održavanju i(ili) sanaciji zgrade. Troškovnik prema sadašnjoj regulativi nije
sastavni dio službene projektne dokumentacije, ali je neizostavni dio koji detaljno opisuje,
pojašnjava i kvantificira pojedine radne procese potrebne kod građenja zgrade ili nekog drugog
objekta. U praksi se najčešće izrađuje u etapi izrade izvedbenog projekta.
Termin 'troškovnik' uobičajeni je naziv koji je u upotrebi desetljećima, iako se po stanju sadašnje
regulative u poslovima projektiranja i građenja spominje samo u Pravilniku o standardu usluga
HKA.

Troškovnici opisuju pojedine radove i njihove količine kao i uvjete izvođenja tih radova. Za
potpunost troškovnika bitno je da obuhvaća sve radove potrebne da se provedu projektirana
tehnička rješenja tj. sve radove inherentne odabranoj tehnologiji izvođenja.

Troškovnici se mogu izrađivati na osnovu idejnog, glavnog ili izvedbenog projekta. Oni su u fazi
idejnog projekta potrebni za procjenu investicije i ekonomske efikasnosti projekta. Najčešće to
nisu troškovnici u punom smislu, nego procjene temeljem bruto površine i stupnja složenosti
buduće gradnje, te potrebnih grupa radova određenih idejnim projektom. U fazi Glavnog projekta
prvenstveno služe za administrativnu procjenu cijene građenja. Projektanti su u glavnom projektu
dužni dati Iskaz procijenjenih troškova građenja za svoj dio, a u prvoj mapi Glavnog projekta
(najčešće u Arhitektonskom projektu) se daje zajednički iskaz procijenjenih troškova građenja.
Troškovnik je najtočnija metoda procjene troškova građenja, iako se u praksi do procjene troškova
u glavnom projektu dolazi i drugim metodama. Ipak, troškovnici se najčešće izrađuju u fazi
Izvedbenog projekta. U toj fazi projekta poznati su svi detalji, te su troškovnici detaljni i točni.
Ukoliko se za pojedinu zgradu ne izrađuje izvedbeni projekt, troškovnik se izrađuje temeljem
glavnog projekta. Troškovnici u izvedbenom projektu služe formulaciji ugovornog odnosa
(Ugovora o građenju) između investitora i izvoditelja. Tada se licitacijom (jeftimbom) ili
neposrednom pogodbom s izvođačem, odnosno provedbom postupka javne nabave, utvrđuje
stvarna cijena radova. Nakon što je ugovor sklopljen troškovnik je izvođaču glavni dokument za
pripremu gradnje tj. za određivanje količine i strukture mehanizacije, radne snage, materijala. Vrlo
je bitan za izvođenje gradnje jer se sastoji od pisanih uputa za izvedbu pojedinih radova, a koje
dopunjuju projektnu dokumentaciju.

Troškovnik se koristi kod:
1. odabira izvođača i ugovaranja radova (to je njegova najvažnija funkcija)
2. planiranja i organizacije građenja
3. operativnog provođenja radova

ad. 1.
Troškovnik je osnovni i često jedini dokument temeljem kojega se odabire izvođač i ugovaraju
radovi. Njega izrađuje Projektant kao tekstualnu interpretaciju projekta i njime predodređuje
budući odnos investitora i izvođača. Dijelovi tehničkog rješenja zgrade/objekta koji nisu
obuhvaćeni troškovnikom neće biti ugovoreni pa niti izvedeni bez dopunskog obračunavanja
naknadnih radova. Projektant može biti materijalno odgovoran za troškovnikom neobuhvaćene
radove koji su neophodni kod izgradnje projektirane zgrade. Troškovnik u najvećoj mjeri regulira
obaveze izvođača te time utječe na kvalitetu odnosa investitora s projektantom i izvođačem.

4/107

ad. 2.
Troškovnik je podloga za kalkulaciju potrebnog materijala i radne snage te za operativno
planiranje i organizaciju građevinskog procesa (uz podatke o specifičnim uvjetima izvođenja
vezanim na topografiju, klimu, mogućnost nabave materijala itd. te uz ostale tehničke elemente
određene grafičkim dijelom projekta odnosno tehničkim opisom).
Izrada operativnog plana, pomoću računalnog programa ili bez njega, zahtijeva sustavnu pripremu,
a temelj za njegovu izradu je projektna dokumentacija i posebno troškovnik. Prvo je potrebno
razaznati što je aktivnost? Aktivnost je tehnološki uvjetovan posao potreban za realizaciju
planiranog projekta. Osnovna osobina aktivnosti je neprekinuto trajanje. Pri tome je vrlo važno
razumjeti da troškovničke stavke nisu identične aktivnostima koje su osnovni elementi za
planiranje građenja. Analizom projekta i troškovnika prepoznajemo pojedine radne aktivnosti, a
zatim im određujemo potrebno vrijeme, izvršioce i materijal za izvedbu.

ad. 3.
Troškovnički opis pojedine stavke je i neposredna uputa za izvršenje tog rada, koji je lociran
projektnim rješenjem. Troškovnik svojom opširnošću i detaljnošću nadopunjuje projektnu
dokumentciju, ali i projektna dokumentacija nacrtima nadopunjuje troškovnik.
1.2 Vrste troškovnika

Obzirom na različite namjene troškovnika i postupke u koje je uključen, razlikujemo slijedeće vrste
troškovnika:
- Troškovnik za privatne investitore – moguće je bez ograničenja specificirati određene
materijale ili opremu, uz uvjet da je Investitor upoznat i suglasan s istima. Međutim, dobro
je definirati uvjete za primjenu 'jednakovrijednih proizvoda', a da bi se u izvedbi izbjegla
primjena neprikladnih i neodgovarajućih materijala.
- Troškovnik za postupke javne nabave – zahtijeva se poštivanje uvjeta iz Zakona o javnoj
nabavi, posebno u pogledu specificiranja određenih tipova i vrsta materijala i(ili) opreme,
te definiranju jednakovrijednih proizvoda. Svako upućivanje na određeni tip proizvoda ili
materijala mora biti popračeno izrazom ''ili jednakovrijedno''. U Zakonu o javnoj nabavi se
ne spominje termin 'troškovnik', već se koristi termin 'tehničke specifikacije', što je ipak
širi pojam, jer po potrebi osim troškovnika obuhvaća i projekte / nacrte, proračune…
Također, nije dozvoljeno postavljanje stavki koje nisu iskazane mjerljivom kvantitetom i
opisom (npr. određeni postotak nepredviđenih radova).
- Troškovnici za projekte koji se financiraju sredstvima EU – dokumentacija za
nadmetanje osim troškovnika sadrži i tehničke specifikacije i nacrte. Tehničke specifikacije
su kombinacija građevinskih normi i tehničkog opisa i nisu jednake onome što se pod istim
terminom podrazumijeva u Zakonu o javnoj nabavi. Uputno je biti temeljit u pripremama
kako specifikacija tako i troškovnika, imajući pri tome na umu i način provedbe njihove
nabave. Upute za pripremu natječajne dokumentacije daje Središnja agencija za
financiranje i ugovaranje (SAFU).
http://www.safu.hr/datastore/filestore/332/Priprema_natjecajne_dokumentacije_za_rad
ove.pdf

Troškovnike izrađuju različite struke, ovisno o vrsti projekata, te se troškovnici mogu dijeliti na
grupe radova (označene A, B, C, D…).
Najčešća je podjela na slijedeće grupe radova:
A) Građevinski radovi definiraju volumen i nosivu konstrukciju zgrade.
B) Zanatskim radovima se zgrada zatvara, izolira od okoline, definira unutarnji raspored i
završne obloge.
Građevinske i zanatske (obrtničke) radove u troškovniku obrađuju arhitekti.
5/107
C) Instalacijski radovi se odnose na ugradnju instalacijskih priključaka, vodova, opreme i

uređaja.
Troškovnike instalacija izrađuju projektanti različitih struka i izrađuju se zasebno za:
- Instalacije vodovoda i odvodnje
- Elektrotehničke instalacije jake i slabe struje
- Strojarske instalacije (grijanje, hlađenje, ventilacija, plinska instalacija)
- Dizala i(ili) pokretne stepenice i rampe
- Ostale instalacije (npr. vatrodojava, sprinkler instalacija)
D) Vanjsko uređenje (krajobrazno uređenje i prometnice na parceli) – odnose se na
radove na uređenju vanjskih površina unutar parcele, a troškovnike izrađuju arhitekti /
krajobrazni arhitekti i(ili) građevinski inženjeri (za prometnice na parceli).
E) Opremanje zgrade – odnosi se na nabavu i izradu opreme u zgradi, a dio je Projekta
unutarnjeg uređenja i opremanja. Troškovnike opreme najčešće izrađuju arhitekti.

1.3 Struktura i sadržaj troškovnika

Troškovnik je formalizirani dokument pisan uobičajenim rječnikom (stručnim žargonom) i
standardiziranog izgleda, te se piše hrvatskim književnim jezikom i latiničnim pismom.

Troškovnike izrađuju projektanti zasebnih projekata, odnosno većina projekata u sklopu Glavnog
projekta ima pripadajući troškovnik izrađen u slijedećoj etapi projekta.

Arhitekti u svom dijelu troškovnika obrađuju dvije grupe radove: građevinske (A) i zanatske (B)
radove. Svaka grupa radova podijeljena je na vrste radova (označene rimskim brojevima I, II, III,
IV...). Vrsta rada određena je jednom vrstom zanata (obrta), ili jednom vrstom materijala. Svaka
vrsta radova raščlanjuje se na pojedine pozicije ili stavke troškovnika (označene sa 1, 2, 3,...).
Stavke troškovnika definiraju pojedinu radnu djelatnost po kriteriju iste vrste materijala i istog
tipa rada.

Slika 1 – struktura troškovnika
6/107
Stavka troškovnika sastoji se od:

 oznake, koja govori u koju grupu i vrstu stavka spada i koja je u redoslijedu unutar vrste
radova (npr: B.III.4),
 opis rada i materijala,
 količine iskazane u zapremini, površini, dužini, težini, komadu ili radnom satu,
 jedinične cijene,
 ukupne cijene.

Slika 2 ‐ prikaz strukture troškovničke stavke

1.4 Rekapitulacije cijene

Rekapitulacije cijene rade se po vrstama radova, po grupama radova i za cijeli troškovnik.

Izrada troškovnika ne uključuje davanje jediničnih i ukupnih cijena, nego samo objektivnu
tehničku pripremu izvođaču da ponudi svoje cijene za projektirane radove. U svrhu prethodne
procjene investicije Projektant na traženje Investitora ponekad popunjava troškovnik tzv.
projektantskim cijenama, tj. uobičajenim tržišnim vrijednostima radova.

U odnosu na popunjenost cijenama, u praksi razlikujemo slijedeće termine za troškovnike:
- Ponudbeni / prazan / slijepi / troškovnik = troškovnik koji nema upisane cijene i
pripremljen je za postupak licitacije, odnosno javne nabave. Cijene upisuju ponuđači –
izvođači.
- Troškovnik popunjen projektantskim cijenama = projektant popunjava troškovnik
uobičajenim tržišnim cijenama u svrhu procjene vrijednosti radova prije postupka
licitacije.
- Ugovorni troškovnik = troškovnik ispunjen cijenama koji je prošao postupak licitacije i
koji je odabran kao najpovoljnija ponuda, te je kao takav sastavni dio ugovornog odnosa
između Investitora i Izvođača.
Radovi u visokogradnji dijele se na građevinske, obrtničke (zanatske) i instalaterske radove. U
građevinske radove ubrajaju se radovi kojima se dovršava nosiva konstrukcija zgrade, a u zanatske
radovi koji zatvaraju zgradu i dovršavaju unutrašnjost zgrade kao i neposredan okoliš.
7/107
Instalaterski radovi dijele s po grupama na: hidrotehničke instalacije, elektroinstalacije,

termotehničke instalacije, plin, dizala, sprinkler i ostale instalacijske radove prema projektiranim
instalacijama zgrade. Hidrotehničke instalacija uključuje vodovod (sanitarni, tehnološki,
hidrantska mreža) i kanalizacija (fekalna, oborinska, tehnološka). Što bi značilo svaka struka ima
svoje troškovnike s pripadajućom strukturom radova, a uz troškovnik građevinskih i zanatskih
radova u fazi izvedbenog projekta arhitekti pišu i troškovnik opremanja.
Troškovnik opremanja zavisno o namjeni zgrade mogu biti strukturirani na tipsku opremu,
projektiranu opremu, audio vizualnu opremu, informatičku opremu, medicinsku opremu itd.

Slika 3 ‐ Primjer rekapitulacije troškovnika građevinskih i zanatskih radova

Slika 4 ‐ Primjer rekapitulacije troškovnika opremanja
8/107
1.5 Opći uvjeti izvođenja

OPĆI UVJETI IZVOĐENJA (za sve vrste radova) navode se u uvodnom dijelu troškovnika i
obvezuju izvođača:
 da se pridržava zakonskih propisa o tehničkim elementima gradnje, administrativnoj
proceduri, financijskom poslovanju, zaštiti na radu i sl.
 da prouči i prihvati projekte za izvođenje prije početka rada, odnosno da pravodobno
iznese primjedbe,
 da ugrađuje propisan, adekvatan i atestiran materijal,
 da koordinira radove svih sudionika,
 da poslove vezane uz organizaciju gradilišta i organizaciju građenja uključi u cijenu
(ograde, barake, privremeni priključci, skele, transporti),
 na davanje garancije za ukupan proizvod i za ugrađene elemente i podsisteme,
 na posebne opće uvjete vezane uz specifičnost projekta

OPĆI UVJETI za pojedinu vrstu radova prethode opisu pozicija odnosno stavki svake grupe
radova u sklopu troškovnika i svakako sadrže:
 opis predradnji (npr: iskolčenje, kontrola mjera na gradilištu, pregled podloga, uzimanje
ugradnih mjera, rješavanje tehnoloških detalja i sl.),
 vrsta materijala (npr: kategorija zemlje, razred čvrstoće betona, vrsta drveta i sl.),
 nivo obrade (npr: fino planiranje posteljice, zaglađena glazura, i sl.),
 način ugradbe (npr: ugradnja betona vibratorima, suha ugradnja vrata i sl.),
 što sve uključuje jedinična cijena (predradnje, materijal, rad, radna skela, čišćenje, zaštita
na radu …),
 način obračuna ( jedinice u kojima se stavke obračunavaju: m1, m2, m3, kom i način na koji
se pojedine stavke obračunavaju).
1.6 Dokaznica mjera

Dokaznica mjera je aritmetički ili grafičko‐aritmetički proračun količina materijala i rada u
pojedinoj stavci troškovnika.
Dokaznica mjera je interni projektantski dokument (ne predaje se Investitoru) koji za razliku od
troškovnika nije formaliziran jer nije niti javan. Dokaznica mjera mora osigurati točnost iskaza
količina na cca ±5% i može se raditi bilo kojom približnom metodom koja osigurava takvu točnost.
Tijekom izgradnje zgrade dokaznica Projektantu služi za provjere nejasnih stavki, upitnih količina
u troškovniku i slično.

Korištenjem BIM programskih alata, forma dokaznice kao aritmetički ili grafičko‐aritmetički
proračun postaje nepotrebna. Planskim projektiranjem pojedinih elemenata BIM modela s
definiranim prostornim i fizikalnim svojstvima elemenata (tzv. parametrima) moguće je
automatski iskazati izračun količina pojedinih materijala / elemenata prema od strane korisnika
alata predefiniranim kriterijima (dimenzije /duljina, površina, obujam/, broj komada, cijena i
sl.),kroz tablične prikaze za pojedine grupe / elemente ili materijale. Takvim tabličnim prikazima
moguće je u stvarnom vremenu pratiti utjecaj promjena prilikom projektiranja na granične
parametre (uglavnom su to količina i cijena).

Postoje dvije vrste grešaka u troškovniku :

1. Više / manje radnje
- posljedica netočnih dokaznica u kojima se pogriješi u redu veličina, točnosti izračuna ili
u mjernoj jedinici ( npr.: 15,3 m³ umjesto 153,0 m³, 1250 m2 umjesto 1450 m2 ili 12
m2 umjesto 12 m3)
9/107
2. Vantroškovnički radovi
- posljedica zaboravljenih troškovničkih stavki ili čak čitavih vrsta radova koji nisu
opisani, ali se svejedno moraju izvesti zbog građevinsko‐tehnoloških razloga.

Veća pogreška su vantroškovnički radovi jer u tom slučaju ne postoji jedinična cijena za takav rad u
ugovornom troškovniku, što omogućuje veće razlike i nerealne cijene za takvu stavku odnosno rad.

Slika 5 ‐ primjer dokaznice ‐ digitalna

Slika 6 ‐ primjer dokaznice – ručna
10/107
1.7 Način izrade troškovnika

Ranije su se troškovnici pisali u tekstualnim programima (Word i slično), a još prije na pisaćim
mašinama i ručno. Kako se tehnologija izrade razvijala, tako su i troškovnici postajali opširniji.
Trenutni standard izrade troškovnika je u tabličnim računalnim programima (Excel i slični).
Uobičajeno je da se svaka pojedina grupa radova izrađuje u zasebnom listu (sheet), a svaki list se
sastoji od potrebnog broja stupaca (redni broj, opis stavke, jedinica mjere, količina, jedinična
cijena, ukupna cijena).
Izrada troškovnika u tabličnom programu omogućuje postavu funkcija množenja jediničnih cijena i
količina svake stavke, zbrajanje cijena pojedinih stavki u ukupnu cijenu grupe radova, te
automatsko zbrajanje cijena grupa radova u rekapitulaciju koja je u zasebnom listu.
Ovako izrađen troškovnik omogućuje jednostavno popunjavanje cijenama, ali i kontrolu troškova.
Ponuditelj upisuje samo jedinične cijene pojedinih stavki troškovnika, a sve dalje ide automatski.
Po potrebi se sadržaj troškovnika može zaštititi od izmjena, a da slobodna ostanu samo polja za
upis jediničnih cijena.

U skoroj budućnosti se može očekivati pojava specijaliziranih programa za troškovnike, a koji bi
bili povezani u sustav BIM načina projektiranja.

1.8 Licitacija (izbor izvođača) / Javna nabava / EU fondovi

Licitacija je postupak transparentnog i strukturiranog nadmetanja za dobivanje posla – osnovni
kriteriji su cijena i rok uz garanciju projektirane/propisane kvalitete izvedbe. Osnovni dokument
(podloga, tender) temeljem kojeg se potencijalni izvođači nadmeću jest troškovnik.

Ovisno o vrsti investitora razlikujemo slijedeće načine odabira izvođača:
 Privatni investitori (fizičke i pravne osobe)
- Direktna pogodba
- Ograničena licitacija – najčešće se prikupi nekoliko ponuda i odabere najpovoljnija

 Javni naručitelji (sve institucije i pravne osobe koje se financiraju javnim novcem: država,
lokalna samouprava, javna poduzeća i ustanove …)
- U svemu su obvezni pridržavati se Zakona o javnoj nabavi
- U ovisnosti o procijenjenoj vrijednosti nabave, razlikuju se postupci jednostavne nabave,
nabave male vrijednosti i postupci javne nabave (otvoreni postupak, ograničeni postupak,
natjecateljski postupak uz pregovore …).

 Projekti koji se (su)financiraju sredstvima Europske unije ‐ projekti koji se financiraju
sredstvima EU moraju se u pogledu pripreme natječajne dokumentacije i provedbe postupka
odabira izvođača u svemu pridržavati zakonodavstva EU (vidjeti poglavlje 1.2.) Natječaji se
provode preko SAFU (Središnja agencija za financiranje i ugovaranje), a priprema
dokumentacije je opsežna i detaljna.

Ovisno o vrijednosti nabave, razlikuju se slijedeći postupci:
- više od 5.000.000,00 eura – međunarodni otvoreni ili ograničeni postupak
- više od 300.000,00, a manje od 5.000.000.00 eura – lokalni otvoreni postupak
- više od 10.000,00, a manje od 300.000,00 eura – postupak pregovaranja.

11/107
1.9 Tehnički propisi i norme

U Općim uvjetima izvođenja i Općim uvjetima pojedinih radova navode se primjenjeni propisi
(zakoni, pravilnici, tehnički propisi i norme). Jako je važno novelirati primjenjene propise prilikom
izrade svakog troškovnika.
Zakoni su normativni akti koje donosi Sabor i predstavljaju najvažnije pravne akte, s kojima svi
drugi akti moraju biti usklađeni. Najvažniji zakoni u području graditeljstva su Zakon o građenju
(NN 153/2013, 20/2017) i Zakon o prostornom planiranju (NN 153/2013, 65/2017), ali i brojni
drugi zakoni kao npr. Zakon o zaštiti na radu i Zakon o zaštiti od požara.
Podzakonski akti (pravilnici, tehnički propisi, uredbe...) su po pravnoj snazi ispod zakona i
donose ih tijela izvršne vlasti, najčešće ministarstva. Za arhitektonsku djelatnost važni su razni
pravilnici iz područja procedura, načina izrade i opremanja projekata, preko pravilnika iz područja
zaštite od požara i zaštite na radu, do pravilnika iz svih drugih područja koja su važna za
projektiranje, a ovise o namjeni zgrade koja se projektira.
Tehnički propis o građevinskim konstrukcijama (NN 17/2017) propisuje tehnička svojstva za
građevinske konstrukcije u građevinama (betonske, zidane, drvene i metalne konstrukcije),
zahtjeve za projektiranje, izvođenje i održavanje, te svojstva koja moraju imati građevni proizvodi.
Tehnički propis sadrži i popis normi za projektiranje i izvođenje građevinskih konstrukcija. Ostali
trenutno važeći tehnički propisi su Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zaštiti u zgradama, Tehnički propis o građevnim proizvodima i Tehnički propis za prozore i vrata.
Norma je pisani dokument koji za opću i višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke s
ciljem postizanja najboljeg stupnja uređenosti određene djelatnosti / usluge u danome kontekstu.
Norma podrazumijeva niz preciznih i sažetih definicija, tehničkih specifikacija, kriterija, mjera,
pravila i karakteristika koje opisuju materijale, proizvode, procese i sustave. Hrvatske norme
(HRN) priprema, izdaje i objavljuje Hrvatski zavod za norme (HZN), na prijedlog tehničkih odbora.
Hrvatske norme su najvećim dijelom preuzete iz međunarodnih (ISO), europskih (CEN, CENELEC,
ETSI...) i stranih nacionalnih normizacijskih sustava (DIN, BS, ONORM), a malim dijelom su izvorne
hrvatske norme. Oznaka norme sastoji se od predmetka, rednog broja i godine izdavanja.

Primjeri:
HRN EN 13670:2010 (Izvedba betonskih konstrukcija) ‐ hrvatska norma preuzeta iz
normizacijskog sustava CEN
HRN EN ISO 4063:2012 (Zavarivanje i srodni postupci) ‐ hrvatska norma preuzeta iz
međunarodnog normizacijskog sustava ISO.

12/107
2. GRAĐEVINSKI RADOVI
2.1 RUŠENJA I DEMONTAŽE

Rušenje postojećih građevina najčešće se izvodi pri rekonstrukcijama i nadogradnjama, te pri
obnovi infrastrukturnih instalacija (vodovod, kanalizacija i sl.). Uklanjanju građevine ili njezina
dijela može se pristupiti na temelju projekta uklanjanja građevine nakon što je tijelu
graditeljstva pisano prijavljen početak radova na uklanjanju građevine. Iznimno, projekt uklanjanja
građevine nije potreban za jednostavne građevine (određene Pravilnikom za Jednostavne i druge
građevine i radove)1.

Predmet rušenja mogu biti svi konstruktivni elementi (stropne ploče, grede, stupovi, zidovi,
temelji, krovne konstrukcije) te krovne obloge, zidne, podne obloge.Prozori, vrata i ugrađena
oprema se demontiraju. Ruše se sve vrste građevinskih materijala (opeka, beton, porobeton,
kamen, ....). Pri razaranju betona i drugih čvrstih materijala koriste se hidraulički alati (za
drobljenje betona npr. hidraulička kliješta ili hidrauličke čeljusti) te alati za rezanje (nakon
drobljenja betona specijalnim noževima se reže armatura). Uz primjenu dodatnih alata razgrađeni
materijal se usitnjava na veličine komada prikladnih za nasipni materijal ili za utovar žlicom
građevinskog stroja.

Uklanjanje zgrade vrši se potpuno suprotno od redoslijeda izvođenja radova prilikom građenja
(zahvat rušenja teče od gornjih etaža prema nižim etažama), s time da se prvo uklanjaju svi tereti
sa nosive konstrukcije, bilo korisno ili stalno opterećenje (pregradni zidovi i sl.). Svako uklanjanje
nosivog elementa koje bi moglo ugroziti stabilnost drugog elementa zahtijeva istodobno rušenje
oba, kako ne bi došlo do samourušavanja.
U stavkama je potrebno predvidjeti upotrebu skele, podupiranje konstruktivnih elemenata u
pojedinim fazama rušenja da se osigura stabilitet i sigurnost radnika. U troškovniku treba
predvidjeti utovar materijala preostalog od rušenja na vozilo, odvoz, zakonom propisano
zbrinjavanje otpada (npr. azbest cementne ploče i sl.) te čišćenje gradilišta.
Uklanjanju (rušenju) građevine će se pristupiti kada se izvrše sve pripreme, odspajanje priključaka,
sva potrebna rasterećenja i potrebna osiguranja. Odspajanje priključaka (elektrika, plin, voda,
telefon) moraju obavljati ovlaštene osobe. Svi građevinski elementi, bravarija i stolarija koji nisu
izmješteni iz objekta smatraju se neupotrebivima te se ne predviđa njihova demontaža i posebno
deponiranje.
Moguće je tražiti paušalnu cijenu nakon uvida izvođača u građevinu koja se ruši.

Svaka troškovnička stavka u demontažama i rušenjima mora definirati koji se element rastavlja
odnosno ruši, kojeg je materijala i koje su mu približne dimenzije.

Ovisno o projektu rušenja i demontaže mogu obuhvaćati ove radove:
 rušenje pojedinačnih elemenata zgrade
 demontaža pojedinačnih elemenata zgrade

Jedinična cijena uključuje:
 postavu i skidanje radne skele
 odspajanje svih priključaka
 sve posredne i neposredne troškove za materijal, rad, transporte, alat, građevinske strojeve
 čišćenje gradilišta tokom i nakon izvedbe
 nadoknadu za eventualne štete nastale iz nepažnje
 striktnu primjenu mjera zaštite na radu u građevinarstvu
1 Zakon o gradnji, čl. 153.
13/107

Obračun:
 nosivi i pregradni zidovi (kamen, beton, opeka....) po volumenu izraženo u ...................... m3
 temelji po volumenu izraženo u ............................................................................................................. m3
 stropne ploče, grede, nadvoji po volumenu izraženo u ................................................................. m3
 obijanja žbuke, skidanje zidnih, podnih i stropnih oboga
o po površini izraženo u ........................................................................................................................... m2
o po dužini izraženo u ................................................................................................................................ m1
 demontaže prozora i vrata po komadu ili po veličini otvora ...................................... kom ili m2
 demontaže spuštenih stropova po površini izraženo u ............................................................... m2
 odvoz materijala u rastresitom stanju po volumenu izraženo u .............................................. m3

Primjer opisa stavke:

BROJ OPIS JEDINICA KOLIČINA JEDINIČNA UKUPNA
CIJENA CIJENA
A.I.1. Rušenje vanjskog, armiranobetonskog
stubišta s armirano betonskim
podzidima (beton C 10/16). Stubište
je širine 150 cm, debljina ab ploče 20
cm, dimenzija stuba 30 / 15 cm.
Izvedeno je na pokosu zemlje, uz
armiranobetonske podzide debljine
15 – 20 cm. Obračun po m3 ab
konstrukcije.
m3 9,20
14/107
2.2 ZEMLJANI RADOVI

Prilikom izvedbe zemljanih radova potrebno je držati se odredbi Zakona o zaštiti na radu (NN
71/14, 118/14, 154/14) i Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (Sl.list SFRJ 42/68, 45/68).
Prije početka izrade prve projektne dokumentacije potrebno je izvršiti: geološka, geomehanička i
hidrološka ispitivanja te geodetsko snimanje terena.

Na objektima visokogradnje zemljane radove možemo uglavnom podijeliti na otkope, iskope i
nasipe. Izvršenje pojedinih vrsta zemljanih radova razlikuje se prema vrsti zemljanog materijala
(različita vrsta materijala zahtijeva različite vrste alata i strojeva za izvršenje radova). Klasifikaciju
tla vršimo na dva načina: prema građevinskim normama i prema potrebama za temeljenje.2

Slika 7 ‐ shematski prikaz otkopa, iskopa i nasipa

Zemljani radovi mogu se izvoditi: ručno i strojno, a iskop tla prema dubini i površini iskopanog
čela mogu biti:
‐ površinski iskop – skidanje tla u površinskim slojevima s odlaganjem iskopanog materijala na
udaljenost do 30 m
‐ široki iskop (slobodna vodoravna i uspravna iskopna čela veća od 12 m2)
‐ linijski iskop rovova – u širini iskopa 0,4‐2 m i dubine 2, 4 i više metara
‐ pojedinačni iskop (iskopi temeljnih i drugih jama).

Kako bi izvođač znao upotrijebiti odgovarajuću mehanizaciju potrebno je znati klasifikaciju
materijala, odnosno tla.

Klasifikacija materijala (kategorije tla) prema otporu kopanju3:
I. / II. klasa ‐ pjeskoviti površinski slojevi tla, zemlja nasuta bez zbijanja, humunizirano tlo s
korijenjem trave
III. klasa ‐ zemlja s pijeskom, stabilizirani zemljani nasipi, zemlja do 30% kamena, humanizirani
slojevi tla s korijenjem šiblja
IV. klasa ‐ tvrdo zbijena isušena zemlja, zemljani materijali s 30‐50 % kamena, trošni i raspucali
kameni materijali, očvrsne žbuke i asfalti, tla s korijenjem visokog drveća, laporovita suha tla
V. klasa ‐ tla s 50‐70% nevezanog kamena, raspucale stijene sa zemljanim materijalom, čvrsti
beton do C 16/20, tvrdi lapor
VI. klasa ‐ puni neispucani dijelovi kamenog materijala, beton čvrstoće veće od C 25/30,
površinski slojevi smrznute zemlje
VII. klasa ‐ eruptivne stijene, mulj (mješavina vode, zemlje i kamena tekuće ili plastične
konzistencije)

2 Lađarević S.(2007.)
3 klasifikacija prema Bučar G. (2003.): 163-165
15/107
Kategorije zemljišta s obzirom na zemljane radove i građevinske norme su4:

A kategorija ‐ ubrajaju se čvrsti materijali u kojima je potrebno miniranje cijelog iskopa. Ovoj
skupini pripadaju sve vrste čvrstih i zdravih stijena/ eruptivne, metamorfne i sedimentne/
uključujući i moguće tanje slojeve rastresitog materijala kao i tla sa više od 50 % kamena samaca
većih od 0,5 m3 za čiji je iskop potrebno miniranje.
B kategorija ‐ ubrajaju se polučvrsta kamena tla gdje je potrebno djelomično miniranje, a ostali
dio iskopa obavlja se izravnim strojnim radom. Toj skupini pripadaju homogani lapor, flišni
materijali,trošni pješčenjaci, mješavina lapora i pješčenjaka, većina dolomita, sve vrste škriljaca,
zdrobljeni vapnenci, raspadnute stijene na površini, neki konglomerati i slični materijali.
C kategorija ‐ ubrajaju se svi materijali koje nije potrebno minirati nego se mogu kopati izravno,
upotrebom buldožera, bagera ili skrejpera. Ovoj kategoriji pripadaju:
• sitnozrna /vezana/ koherentna tla – gline, prašinaste gline /ilovače/, prašine, pjeskovite prašine i
les,
• krupnozrna nevezana /nekoherentna/ tla kao što su pijesak, šljunak odnosno njihove mješavine,
prirodne kamene drobine isl.
• mješovita tla – koja su mješavina krupnozrnih nevezanih i sitnozrnih nevezanih materijala.
Kategorizacija prema potrebama za temeljenje dijeli se na5:
1. prirodna tla – podijeljena u pet kategorija (stijene, nevezani materijali, vezani materijali, muljevi
i treset)
2. nasuta tla – homogena (zbijena) i nehomogena (nezbijena)

Radne operacije zemljanih radova:
‐ iskopi tla (ručno i strojno: jaružala/bageri, rovokopači...)
‐ utovar, prijevoz i istovar (jaružala, dozeri, kamioni ‐ samoistresači/ kiperi...)
‐ rasprostiranje i oblikovanje tla (ručno i specijalnim strojevima )
‐ zbijanje tla (valjak, zbijači...)

Prije početka radova potrebno je geodetski snimiti teren u prisutnosti nadzornog inženjera i
odrediti relativnu visinsku kotu ±00, iskolčiti zgradu te provjeriti da li trase postojećih
instalacijskih vodova na gradilištu i u blizini kolidiraju s iskopom ili radnim prostorom potrebne
mehanizacije.
Prije početka zemljanih radova, teren treba očistiti od šiblja i korova ili stabala do 10 cm promjera
(ukoliko to smeta postavljanju građevine ili organizaciji gradilišta). Ovi radovi kao i radovi oko
razmjeravanja terena i obilježavanja zgrade uračunati su u jedinične cijene.
Dužnost je izvođača da utvrdi pravi sastav tla, odnosno njegovu kategoriju i ukoliko odstupa od
geotehničkog elaborata i/ili projekta konstrukcije, obavijestiti glavnog projektanta i nadzornog
inženjera.
Planiranje dna širokog iskopa i iskopa za temelje izvesti s točnošću od ±3 cm, što je uključeno u
jediničnu cijenu.
Pripremanje iskopa vrši se u prisustvu nadzornog inženjera. Iskop na određenu dubinu treba
završiti neposredno prije početka izvedbe temelja, da se ležajna ploha temelja ne bi raskvasila. Dno
iskopa odnosno temelja mora se nalaziti na nosivom tlu bez obzira na projektiranu dubinu
temeljenja. Eventualno potrebni dodatni iskopi obračunati će se i platiti prema stvarnim
količinama.
Ukoliko izvođač prilikom iskopa zemlje naiđe na bilo kakve predmete, objekte ili instalacije, dužan
je na tom mjestu obustaviti radove i o tome obavijestiti investitora i nadzornog inženjera.
Iskop temeljnih jama obračunavat će se prema etažama tj. po dubinama od 0 – 2 m, 2 – 4 m itd.
Iskopani materijal treba odlagati na dovoljnom odstojanju od ruba iskopa da ne dođe do
zarušavanja.
4 GF, Institut IGH (2010.):5-6

5 Lađarević S. (2007.)
16/107
Podupiranja, razupiranja i zaštita iskopa od oborinskih voda prekrivanjem PVC folijama i izvedbom
površinske odvodnje kanalima i muljnim crpkama, obuhvaćena su jediničnim cijenama.
Potrebna građa za podupiranje mora biti pripremljena na gradilištu prije početka iskopa.
Ako se iskopane jame oštete, odrone ili zatrpaju nepažnjom ili uslijed nedovoljnog podupiranja,
izvođač ih dovodi u ispravno stanje bez posebne naknade.
Ukoliko je izvođač otkopao tlo ispod projektom predviđene temeljne ravnine obavezan je bez
naknade popuniti tako nastale šupljine mršavim betonom do projektirane kote.
Zabranjeno je popunjavanje prekopa nasipom šljunka.
Količine iskopa, transporta i nasipa zemlje obračunavaju se prema sraslom stanju tla. Ukoliko
troškovničkom stavkom nije drugačije navedeno odvoz zemlje uključuje transport na gradsku
planirku.
Drenažna kanalizacija štiti podrumske prostorije od vlage i podzemne procjedne vode
(osigurava odvodnjavanje).
Izvodi se nakon izvedbe izolacije nadtemeljnog ziđa i funkcionalno je dio sustava HI – zato bi se
mogla opisivati i u izolaterskim radovima. Izvodi se u slučaju kada građevina ima podrum,
locirana je na padini ili na mjestu gdje je izložena procjednim vodama.
Drenažne cijevi se postavljaju oko podrumljenog dijela cijele zgrade ili samo na onom dijelu
odakle navire procjedna voda – sve prema projektu. Mogu biti od betona ili plastike. Postavljaju
se u blizini vanjskih temeljnih zidova. Dubina drenažne odvodnje određuje se tako da je i u
najvišoj točki niža od hidroizolacije poda prostorije koja se štiti. Nagib drenažnih cijevi je barem
1%. Postavljaju se u betonsku posteljicu. Cijevi se oblažu šljunkom raznih granulacija – od
krupnijeg prema sitnijoj granulaciji. Nasip šljunka se oblaže tehničkom tkaninom (geotekstil)
koja sprečava da mulj iz gornjih slojeva nasipa ulazi u drenažnu cijev. Drenažni vodovi se
priključuju na okna sa taložnicama, a dalje se voda slijeva u kanal oborinske kanalizacije ili u
zajednički kanal u mješovitom sustavu.

Troškovnička stavka zemljanih radova mora definirati o kojoj je vrsti iskopa riječ, kategoriju tla,
dubinu iskopa i pokos te razupiranja. Kod razastiranja, nasipavanja i zasipavanja potrebno je
definirati modul stišljivosti. Potrebno je definirati i granulaciju materijala koji se nasipava.

Modul stišljivosti izražava mjeru zbijanja ispitanog materijala pod određenim tlakom. Određuje
se upotrebom kružne ploče promjera 300 mm i izražava se u MN/m2.
Minimalni preporučeni moduli stišljivosti za nasipe i tamponske slojeve:
 Zemljani nasip, zbijanje posteljice min 30 MN/m2
 Kameni / šljunčani nasip, tamponski sloj 40‐60 MN/m2
 Kameni / šljunčani nasip – kolne plohe min 80 MN/m2
 Kameni / šljunčani nasip – pješačke plohe min 60 MN/m2
Ovisno o projektu zemljani radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 rušenje stabala koje se obračunava u komadima
 vađenje korijena koje se obračunava u komadima
 zaštita stabala obračunato po komadu
 skidanje humusa ili površinskih slojeva
 široki iskop
 iskop temelja, temeljnih greda
 iskop zemlje u kampadama
 uređenje temeljnog tla – posteljice / planiranje dna građevne jame
 drenažna kanalizacija
 zasipavanje zgrade
 nasipavanje i nabijanje tamponskog sloja
 priprema podloge za humusni sloj
 razastiranje i planiranje humusnog sloja
 odvoz suvišne zemlje
17/107

 Sav rad za iskop (ručni ili strojni)
 Potrebne razupore, podupore (osiguranje od urušavanja)
 Sva potrebna planiranja (do točnosti ±3 cm), niveliranje i nabijanja površina
 Crpljenje površinske (i)ili procjedne vode
 zaštita iskopa od oborinskih voda
 Utovar u kamion, prevoz na gradilišnu deponiju i istovar zemlje.

Obračun:
 čišćenje terena po površini izraženoj u ........................................................................................ m2
 uklanjanje stabala po komadu ...................................................................................................... kom
 odstranjivanje grmlja i ostalih prepreka po površini izraženoj u ..................................... m2
 iskopani materijal po volumenu izraženo u ............................................................................... m3
 nasipavanje materijala po volumenu izraženo u ...................................................................... m3
 transport materijala po volumenu izraženo u ........................................................................... m3
 drenažna kanalizacija:
o za cijevi po dužini izraženoj u ...................................................................................... m'
o koljena po broju ............................................................................................................. kom
o geotekstil po površini izraženoj u ............................................................................. m2
o nasip po volumenu izraženom u .............................................................................. m3

Primjeri opisa stavke:

CIJENA CIJENA
A.II.1. Široki, strojni iskop građevne jame u
zemlji IV kategorije. Dubina građevne jame
iznosi cca 250 cm. Stranice iskopa izvesti u
pokosu od 60°. Sve nagibe, pokose i
denivelacije izvesti prema projektima
temelja i izvedbenim presjecima.
m3 1030,00

CIJENA CIJENA
A.II.2. Dobava materijala, razastiranje prirodnog
ili drobljenog šljunka 0‐32 mm, koji se
ugrađuje u slojevima s odgovarajućom
mehanizacijom. Zbijanje materijala se vrši
vibrovaljkom do projektiranog modula
stišljivosti Ms=60 MN/m2 ispod donje
betonske podloge, pod oznake [P1] i [P2] i
ispod vanjskih terasa. Ukupna debljine
šljunčanog tampona 30 cm. Ako je
potrebno šljunčani nasip se stabilizira
cementnim mlijekom radi postizanja
projektiranog modula stišljivosti.
m3 50,00

18/107
2.3 BETONSKI I ARMIRANOBETONSKI RADOVI

Betonski i armiranobetonski radovi moraju se izvesti prema Tehničkom propisu za građevinske
konstrukcije (NN 17/2017) te ostalim propisima. Svi upotrjebljeni materijali za pripremu betona i
izvedbu betonskih i armiranobetonskih radova moraju u pogledu kvalitete odgovarati hrvatskim
normama na koje upućuje Tehnički propis za građevinske konstrukcije.

Betonska konstrukcija može biti: konstrukcija od nearmiranog betona, konstrukcija od armiranog
betona i konstrukcija od prednapetog betona. Prema težini betona konstrukcija može biti izvedena
od: laganog betona, običnog betona i teškog betona. Materijali za armirani beton su: cement,
agregat, voda, armatura i aditivi.

Cement za izradu konstrukcija od vidljivog betona treba biti od istog proizvođača, a agregat istog
sastava tijekom cijele gradnje da ne bi došlo do promjene boje. Za izradu betona ne smije se
upotrijebiti cement koji je na gradilištu bio uskladišten duže od 3 mjeseca, osim ako ispitivanjima
nije utvrđeno da u pogledu kvalitete odgovara propisanim uvjetima.

Agregat za beton mora biti prirodni šljunak i pijesak ili agregat dobiven drobljenjem kamena.
Osnovne karakteristike koje mora zadovoljiti agregat za beton su sljedeće:
 Maksimalna dimenzija zrna agregata (D) ograničena je na 1/3 dimenzije elemenata koji
se betoniraju ili ne veća od najmanjeg razmaka šipki armature u vodoravnom redu. Za
pripremu betona može se upotrijebiti samo agregat za koji je atestom potvrđeno da ima
svojstva prema Tehničkom propisu za građevinske konstrukcije.
 Granulametrijski sastav mora osigurati povoljnu ugradljivost i kompaktnost betona.
Izvođač radova dužan je na gradilištu ispitati količinu vrlo finih čestica agregata kao i
granulometrijski sastav te ne smije sadržavati organske sastojke niti druge primjese
štetne za beton i armaturu.

Dodaci betonu poboljšavaju pojedine osobine betona: ubrzavaju vezanje i učvršćenje; usporavaju
vezanje i učvršćenje; otpornost na smrzavanje tokom vezanja (kod niskih temperatura);
vodonepropusnost; inhibitori korozije armature.

Hidroizolacije na bazi kemijskih procesa unutar betona – aditivi za postizanje djelomične
ili potpune vodonepropusnosti (npr.kristalizacija) izvodi se prema preporuci proizvođača (u
troškovniku je potrebno opisati način izvedbe takve hidroizolacije). Prilikom ugradnje betona
potrebno je:
• dobro izvibrirati beton da se izbjegnu šupljine,
• poduzeti mjere za njegovanje betona da bi se izbjeglo oštećivanje površine betona,
• osigurati održavanje vlage u betonu za vrijeme procesa kristalizacije u betonu (koristi se
voda iz samog betona),
• predvidjeti prekide betoniranja i obradu pukotina većih od 0,4 mm.

Sve spojeve, fuge, prekide betoniranja, radne reške, dilatacije i ostale detalje potrebno je riješiti
unutar jednog sustava za brtvljenje i sanaciju građevina.

Voda za piće smatra se pogodnom za izradu betona. Morska voda se ne smije koristiti za pripremu
betona u armiranobetonskim konstrukcijama (korozija armature).

Armatura izrađena od čelika za armiranje ugrađuje se u armirano betonsku konstrukciju prema
projektu betonske konstrukcije i/ili tehničkoj uputi za ugradnju i uporabu armature, te prema
važećim normama. Armatura prije polaganja mora biti očišćena od hrđe i nečistoće. Postavljenu
armaturu prije betoniranja pregledava šef gradilišta i nadzorni inženjer te statičar po odluci
19/107
nadzornog inženjera. Ugrađena armatura obračunava se za glatku i rebrastu armaturu: odvojeno

do 12 mm promjera i preko 14 mm u kg, a za mreže po kg i po tipu mreže.

Beton za izvedbu konstrukcija mora se miješati strojnim putem da bi se osigurala homogenost. Ako
je temperatura zraka iznad 20°C beton treba ugraditi u roku 30 minuta ili s dodacima produžiti
vrijeme do početka vezanja. Beton treba transportirati na način i pod uvjetima koji sprečavaju
segregaciju.

Zemljovlažni beton nabijati, a plastični vibrirati (oplatni i igličasti vibrator). Prekid betoniranja kod
specifičnih betonskih i armiranobetonskih konstrukcija može se izvesti samo na onim mjestima na
kojima je to predviđeno projektnim elaboratom. U slučaju da dođe do prisilnog prekida betoniranja
izvođač radova dužan je poduzeti mjere da takav prekid ne utječe štetno na statičke osobine
konstrukcije.

Svježi beton mora se tijekom transporta, ugradnje kao i u početnom periodu vezanja nakon
ugradnje, zaštititi od svih atmosferskih utjecaja (sunca, mraza, vjetra i drugih nepogoda, kao i od
nepredviđenih opterećenja i potresa).

Svježem betonu ne smije se naknadno dodavati voda. Beton se mora njegovati najmanje 7 dana od
dana ugradnje, odnosno dok ugrađeni beton ne postigne barem 70% predviđene čvrstoće. Ako je
temperatura okolnog zraka pri ugradnji niža od 5°C onda se beton ne smije ugrađivati osim ako
nisu poduzete posebne zaštitne mjere. Završnu površinu ostaviti hrapavu ako opisom stavke nije
drugačije propisano.

Čvrstoća betona određena je projektom konstrukcije. Razred čvrstoće C jest normirana tlačna
čvrstoća, koja se određuje na osnovi računa vjerojatnosti i statistike korištenjem rezultata
ispitivanja probnih uzoraka u obliku valjka dimenzije 150/300 mm, (f ck,valj) i kocke stranice 200
mm (f ck,koc), pri starosti betona 28 dana.

OBJAŠNJENJE OZNAKE C ‐ f ck,cyl / f ck,cube
C – klasa betona (razred tlačne čvrstoće betona)
f ck,cyl = normirana karakteristična tlačna čvrstoća betona dobivena ispitivanjem valjka
dim.150/300mm u N/mm2
f ck,cube = normirana karakteristična tlačna čvrstoća betona dobivena ispitivanjem kocke
dim.200mm u N/mm2

Svaka pozicija armiranobetonskih elemenata definirana je u statičkom proračunu, planu armature
kao i stavci troškovnika, te ima svoj odgovarajući razred čvrstoće (C).

RAZRED ČVRSTOĆA
C 35/45 45 N/mm2
C 30/37 37 N/mm2
C 25/30 30 N/mm2
C 20/25 25 N/mm2
C 16/20 20 N/mm2
C 12/15 15 N/mm2
C 8/10 10 N/mm2

Osim oznake razreda čvrstoće u projektu se mogu tražiti i posebni zahtjevi za druge karakteristike
betona: razred izloženosti (X0), razred konzistencije (S), razred sadržaja klorida (Cl ) i razred
prema maximalnom zrnu (D max).

20/107
Najmanja količina cementa za izradu armiranog betona je 250 kg/m3 ugrađenog betona. Ako je
beton izložen atmosferskim utjecajima minimalna količina cementa je 300 kg/m3 ugrađenog
betona.

Količina vode treba biti tolika da se, s obzirom na uvjete ugrađivanja, beton dobro zbije. Zbog toga
je potrebno stalno kontrolirati vodocementni faktor mjerenjem i provjeravanjem konzistencije
betona.

Tlačna čvrstoća betona ispituje se na kockama brida 20 cm koje su čuvane u vodi ili najmanje u
95%‐tnoj relativnoj vlazi, pri temperaturi 20°C ± 3°C.

Karakteristična tlačna čvrstoća jest vrijednost ispod koje se može očekivati najviše 5% svih tlačnih
čvrstoća ispitanog betona (5%‐tni fraktil).

U toku ugradnje armirano betonske konstrukcije potrebno je uzimati uzorke betona koji se
dostavljaju u ovlašteni laboratorij radi atestiranja. Uzorci betona uzeti u tvornici betona nisu
relevantni zbog mogućnosti da se naknadnim dodavanjem vode zbog potrebe transporta smanji
čvrstoća.

Tlačna čvrstoća betona određuje se projektom, odnosno statičkim proračunom, a za montažne
(predgotovljene) betonske konstrukcije uglavnom se predviđaju viši razredi čvrstoće (npr.
C30/37). Kvaliteta betonskih spojeva mora biti najmanje iste kvalitete kao i betonskih elemenata
koji se spajaju. Montažni elementi moraju biti uskladišteni i transportirani tako da se spriječi
pretjerano naprezanje ili oštećenje. Svi napukli elementi moraju se odstraniti. Za vrijeme montaže
elementi se moraju povezati i poduprijeti.

Za polumontažne stropove (omnia ploče, fert gredice i ispune, prednapregnute gredice i ispune i
sl.) osigurati podupiranje ploča odnosno gredica prema uputama proizvođača. Armaturu, beton
tlačne ploče i rebra za krutu izvesti prema statičkom proračunu.

Oplata i skela je privremena konstrukcija (tehnološka konstrukcija) koja betonskoj konstrukciji
daje oblik i površinski izgled. Oplatni sustavi se mogu sklapati: na mjestu građenja (krojene
oplate od drvene građe ili drvenih prerađevina, tvornički izrađene ploče i prateći elementi) te
radionički, a na mjestu građenja se postavljaju i skidaju (tvornički izrađeni elementi koji se u
radionici formiraju u oplatni sklop u veličini i obliku konstrukcije).

Skela i oplata moraju imati takvu sigurnost i krutost da bez štetnih deformacija mogu primati
opterećenje i utjecaje koji nastaju tijekom izvedbe radova. One moraju biti izvedene tako da se
osigura puna sigurnost radnika i sredstava za rad kao i sigurnost prolaznika, prometa, susjednih
objekata i okoline.

Prije betoniranja drvenu oplatu treba dobro očistiti, nakvasiti, a glatku namazati uljem. Isto tako
treba provjeriti dimenzije i kvalitetu izrade. Oplata se smije skinuti tek nakon što ugrađeni beton
dobije odgovarajuću čvrstoću, po nalogu nadzornog inženjera. Skidanje oplata treba raditi pažljivo
da ne bi došlo do oštećenja konstrukcije, a naročito tankih armiranobetonskih elemenata (nadvoja
sa zubom, bangera, ograda i sl.).
Oplata se skida kada beton postigne određeni postotak projektirane čvrstoće.
Za tlačno opterećene (vertikalne) konstruktivne elemente (zidovi, stupovi) oplata se može skidati
kada se postigne minimalno 30% projektirane čvrstoće, odnosno do 3 dana od ugradnje betona.
Za pretežno vlačno opterećene (horizontalne) konstruktivne elemente (stropne ploče, grede i
stupovi izloženi torziji) se oplata skida kada se postigne 70% predviđene čvrstoće, odnosno oko 7
dana od ugradnje betona.
21/107
Vrijeme skidanja oplate ovisi o raznim faktorima (vanjska temperatura, raspon, projektirana
čvrstoća), a vrijeme skidanja horizontalne oplate može se skratiti nastavljanjem podupiranja
konstrukcije.

Slika 8 – preporučeno vrijeme skidanja oplate

Troškovnička stavka za izvedbu armiranobetonskih elemenata treba jasno i precizno opisati
predmetni rad i mora sadržavati slijedeće:
- osnovni opis konstrukcije (temelji, zidovi, stupovi, grede…),
- naznaku mjesta ugradnje (podrum, prizemlje, kat, određeni dio gabarita…),
- predviđeni razred čvrstoće betona, npr. klasa C25/30,
- vrsta oplate (drvena, glatka, specijalna oplata),
- dimenzije konstruktivnog elementa (debljina zidova i ploča, dimenzije temelja, stupova i
greda) iz čega se da zaključiti da li se radi o malom, srednjem ili velikom presjeku,
- visina podupiranja – posebno važno za neuobičajene visine etaža, dvoetažne prostore i
slično,
- aditive za beton ukoliko se koriste (npr. za vodonepropusni beton)
- specijalne obrade i sastav betona ukoliko se izvodi natur beton ili slično.
U svakoj troškovničkoj stavci se obračunava zasebno količina betona (m3) i površina oplate (m2), a
armatura se iskazuje u zasebnoj stavci i obračunava se u kilogramima (kg).
Količina armature se u troškovnicima najčešće izračunava aproksimativnim, iskustvenim
metodama, osim u slučaju kada su prije izrade troškovnika napravljeni nacrti armature (planovi
savijanja željeza) koji sadrže i točan iskaz količine armature.

 kod armirane konstrukcije kvalitetu
‐ betona C25/30 ili drugu ukoliko je u pojedinoj stavci tako navedeno
‐ armaturu B500A (B500B) ili drugu ukoliko je u pojedinoj stavci tako navedeno
 VNP je oznaka za vodonepropusni beton ‐ izvoditi gdje je naglašeno u opisu stavke
 postavljanje, skidanje i čišćenje oplate
 oplata je glatka, osim ukoliko stavkom nije drugačije navedeno
22/107

 sve posredne i neposredne troškove za rad, materijal, alat i građevinske strojeve
 sve transporte
 čišćenje tokom rada
 odvoz i zbrinjavanje smeća, te završno čišćenje prije primopredaje radova
 nadoknadu eventualne štete nastale nepažnjom na svojim ili tuđim radovima.
 usklađenje organizacije rada s operativnim planom
 popravak eventualnih oštećenja nakon skidanja oplate (zaglađivanje, brušenje,
kitanje...).

Obračun:
oplate ‐ u razvijenoj površini izraženoj u m2

Za prosječno složene građevine za m3 betonske konstrukcije potrebno je izraditi 8–15 m2 oplatnih
površina, a kod tankostjenih složenih konstrukcija i do 20 m2.
Npr. 1 m3 betona za zid debljine 20 cm predstavlja 5 m2 zida, odnosno 10 m2 oplate (dvostrano) i taj
deseterostruki odnos volumena betona i oplate za zid debljine 20 cm se može uzeti kao oirjentir.
Ukoliko se izvodi deblji zid, količina oplate za 1 m3 betona se smanjuje, a ukoliko se izvodi tanji zid,
količina oplate se povećava.

beton ‐ volumenski (prema veličini presjeka konstrukcije) izraženo u m3
 konstrukcije se prema veličini presjeka (tj. kompleksnosti izvedbe) dijele na:
male ‐ do 0,12 m3 betona / m'
srednje ‐ do 0,3 m3 betona / m'
velike ‐ više od 0,3 m3 betona / m' ili m2
 armiranobetonske ploče obračunavaju se od ležaja do ležaja tj. u svjetlom rasponu
 grede se računaju i preko stupova po dužini
 nadvoji se računaju u dužini otvora uključujući naliježući dio
 otvori manji od 3 m2 se ne odbijaju kod proračuna betona i oplate
 otvori veći od 3 m2 se odbijaju od betona
polumontažne i spregnute ab ploče – u površini izraženoj u m2
- detaljno opisati vrstu konstrukcije, sastavne elemente, dimenzije i načine spajanja
armiranobetonski montažni (predgotovljeni) elementi – po komadima (kom)
- detaljno opisati dimenzije, raspone i načine spajanja

armatura ‐ po težini izraženoj u kg, zasebno za
 armaturne šipke,
 armaturne mreže.

Aproksimacija armature u odnosu na volumen betona
- trakasti temelji 60‐80 kg/m3
- temeljne ploče 80‐120 kg/m3
- zidovi, stropne ploče, stubišta 100 – 120 kg/m3
- stupovi, grede, nadvoji 160 – 200 kg/m3

Betonski i armiranobetonski radovi ovisno o projektu mogu obuhvaćati ove radove:
 podložne slojeve temelja i temeljnih ploča, kanala, okna, poda
 nearmirane ili armirane donje betonske podloge
 nearmirane ili armirane pojedinačne ili trakaste temelje, temeljne ploče i temeljne grede
 armiranobetonske zidove
 armirano betonske horizontalne, vertikalne i kose serklaže
 armiranobetonske ploče i spregnute armiranobetonske ploče
 arminarnobetonske grede i nadvoji
23/107
 razne armiranobetonske složene presjeke

 armiranobetonske stupove
 armiranobetonska stubišta
 slojeve za pad i izravnavajuće slojeve
 armiranobetonske prefabricirane elemente
 armiranobetonske prednapregnute stupove, grede, ploče
 montažne elemente (fert i omnia stropovi)
 izolacione ploče
 dilatacione trake
 armaturu razdijeljenu na šipke i mreže

Primjeri opisa stavke:

CIJENA CIJENA
A.III.1 Izvedba armiranobetonskih stropnih ploča
. iznad prizemlja, srednjeg presjeka,
raspona do 6 m, debljine 20 cm. Beton C
25/30. Izvedba u glatkoj oplati s
podupiranjem do visine od 3,0 m.
beton m3 26,50
oplata m2 134,00

A.III.2 Armirano betonsko stubište između
. podruma i prizemlja. Stubište je jednokrako,
ravnog podgleda, širine kraka 110 cm,
dimenzija stube 33/15 cm, a savladava
visinsku razliku od 3,00 m. Nosiva
konstrukcija je kosa ploča, debljine 16 cm.
Beton C 25/30. Izvedba u glatkoj oplati.
Doplata za ugradnju sidara za postavu
ograde prema detalju.
beton m3 3,20
oplata m2 11,50
ugradnja sidara kom 40

24/107
2.4 ZIDARSKI RADOVI

Zidarski radovi izvode se prema Tehničkim propisima za građevinske konstrukcije (NN 17/17) i
Tehničkim propisima o građevnim proizvodima (NN 33/10, 87/10, 146/10, 81/11, 100/11,
130/12, 81/13, 136/14, 119/15). Propisi reguliraju dopuštena opterećenja i napone u zidovima,
te prema njima, funkciji zida i drugim uvjetima određuje se vrsta, kvaliteta marka i dimenzije
elementa, način zidanja, debljine zida, kao i vrsta i marka morta.

Zidana konstrukcija može biti: nearmirano ziđe (zidanje zidnim elementima bez ugradnje
armature), omeđeno ziđe (zidanje zidnim elementima između betonskih vertikalnih i
horizontalnih serklaža), armirano ziđe (zidovi u kojima je u proširene šupljine zidnih elemenata
postavljena armatura), prednapeto ziđe (ziđe u kojem su unutarnja tlačna naprezanja
namjerno izazvana napetom armaturom). Za zidanje se mogu koristiti: opečni zidni elementi,
vapnenosilikatni zidni elementi, betonski zidni elementi, zidni elementi od porastog betona, zidni
elementi od umjetnog kamena, zidni elementi od prirodnog kamena. Komadi opeke složeni po
naročitim pravilima tvore vez opeke.

Prilikom izvođenja zidova zgrada izvođač se mora pridržavati slijedećih mjera:
˘ zidanje se mora izvoditi s pravilnim zidarskim vezovima, a preklop mora iznositi najmanje
jednu četvrtinu dužine zidnog elementa,
˘ debljina ležajnica ne smije biti veća od 15 mm, a širina sudarnica ne smije biti manja od 10 mm
niti veća od 15 mm,
˘ ako se zida za vrijeme zime treba zidove zaštiti od mraza,
˘ zidovi čije izvođenje nije završeno prije nastupanja zimskih mrazova moraju se zaštiti na
odgovarajući način,
˘ zidanje se izvodi pri temperaturama zraka od +5° do +35° C
˘ svako naknadno bušenje ili izrada užljebina u zidovima zgrade koje nije bilo predviđeno
projektom, može se izvoditi samo ako je prethodnim statičkim proračunom utvrđeno da
nosivost zida poslije tog bušenja odnosno izrade žlijeba nije manja od propisane nosivosti,
˘ poprečni i uzdužni zidovi moraju na spoju biti međusobno povezani zidarskim vezom, tj. za
pregradne zidove treba ispustiti zupce u masivnom zidu na svaki drugi red za ½ opeke,
˘ zidove uz vertikalni serklaž također zupčasto izvesti,
˘ vanjske fuge ostaviti prazne od 1,5 do 2 cm za vezu žbuke prigodom žbukanja zidova,
˘ za vrijeme zidanja opeku vlažiti vodom, a pri zidanju cementnim mortom opeka mora ležati u
vodi neposredno prije zidanja,
˘ reške dimnjaka i ventilacionih kanala zagladiti,
˘ prilikom zidanja pravovremeno ostaviti otvore prema zidarskim mjerama, voditi računa o
uzidavanju pojedinih građevinskih elemenata, o ostavljanju žljebova za kanalizaciju, za
centralno grijanje ako su ucrtani (ne plaća se posebno, ulazi u jediničnu cijenu).

Mort za zidanje i žbukanje mora biti klase predviđene stavkom troškovnika.
Mort za zidanje je sastavni dio zida funkcija kojega jest slojevanje, spajanje i/ili fugiranje rešaka
zidova i time nosivost u sastavu pripadajuće zidane konstrukcije. Mort za žbukanje nije žbuka,
nego samo njezin sastavni dio! Mortovi za zidanje se dijele u kategorije: normalni mort za zidanje
(sloj morta veći od 3 mm između blokova), tankoslojni mort (sloj morta od 1‐3 mm), lagani i
toplinsko izolacijski mort (aditivi, npr perlit, za gradnju toplinsko izolacijskih zidova).
Žbuka je sustav koji obuhvaća sve slojeve zidne ili stropne obloge izvedene od jednog ili više
mortova za žbukanje funkcija koje je višestruka, primjerice: izravnanje neravnih ploha zidova,
zaštita obodnih zidova od atmosferilija (oborina), toplinska izolacija, poljepšanje izgleda pročelja,
zaštita od taloženja nečistoće pa čak i zaštita od požara.

25/107
Posebno se ne naplaćuje zatvaranje (žbukanje šliceva, žljebova i sl.) iza položene instalacije.
Zazidavanje (zatvaranje) žljebova u zidovima ostavljenih za instalacije kanalizacije i grijanja nakon
izvođenja tih instalacija, opekom, rabicom ili na drugi način, ne plaća se posebno, ukoliko
troškovnikom nije posebno propisano. Obračun nosivih zidova, stupova i dimnjaka je zapreminski
(m3), pregradnih zidova i žbuka površinski (m2).

Troškovnička stavka za izvedbu zidarskih radova mora definirati funkciju zida, debljinu zida ili
elementa kolji se zida, materijal kojim se zida, kojim elementom se zida, njegove dimenzije, vrstu i
marku morta s kojim se zida.

Ovisno o projektu zidarski radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 zidanje nosivih zidova opekom normalnog formata, blokovima i kamenom
 zidanje vertikalnih i horizontalnih serklaža potresnim blokovima
 zidanje montažnim opekarskim elementima i nadvojima
 oblaganje zidova
 zidanje dimnjaka

 sav rad, uključivo prijenos, alat i strojevi
 materijal za zidanje: opeka NF, puna /šuplja /blok opeka, toplinska opeka, dimenzija…, s
vertikalnim / horizontalnim šupljinama.../ MO 7,5 / 10 / 15 / 20 / 30, betonski /
porobetonski blokovi, klesani / lomljeni kamen, vrsta kamena / dimenzija…
 mort za zidanje produžni / cementni/ vapneni MM 2/5/10/15/20
 beton C 25/30, glatka oplata i armatura B500A (B500B) horizontalnih / vertikalnih / kosih
serklaža,
 montažni nadvoji dimenzija ….., komplet sa svim radovima
 svu potrebnu radnu skelu bez obzira na visinu
 transportne troškove materijala
 potrebnu oplatu za zidarske svodove
 zaštitu zidova od utjecaja vrućine, hladnoće, atmosferskih nepogoda
 čišćenje prostorija i zidnih površina po završetku zidanja s odvozom otpada.

Obračun:
 zidanje nosivih zidova ‐ po volumenu izaženom u ............................................................ m3
 zidanje obložnih zidova ‐ po površini izraženoj u .............................................................. m2
 fugiranje zidova ‐ po dužini izraženoj u ................................................................................. m1
 vertikalnih i horizontalni serklaži ‐ po dužini izraženoj u .............................................. m1
 montažni nadvoji ‐ po broju ..................................................................................................... kom


CIJENA CIJENA
A.IV.1. Zidanje nosivih zidova debljine 19 cm.
Izvedba blok opekom od pečene gline,
dimenzija 25x19x19 cm, s vertikalnim
šupljinama, MO ‐10, zidana u
produženom cementnom mortu MM 5.
m3 18,60
26/107
2.5 IZOLATERSKI RADOVI

Sve izloaterske radove izvođač treba izvoditi prema Tehničkom propisu o racionalnoj
upotrebi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15) i Pravilniku o ocjenjivanju
sukladnosti, ispravama o sukladnosti i označavanju građevinskih proizvoda (NN 103/08,
147/09, 87/10, 129/11).

Podzemni dijelovi objekta (temelji, podrum) izloženi su djelovanju: procjedne vode i kapilarne
vlage – iznad razine podzemne vode te vode pod hidrostatskim tlakom – ispod razine podzemne
vode, stoga ih je potrebno zaštiti hidroizolacijom. Prema načinu ugradnje sustavi hidroizolacije
mogu biti: na vanjskoj strani konstrukcije, na unutarnjoj strani konstrukcije i u betonu.

Same hidroizolacije dijelimo prema bazi materijala: hidroizolacije na bazi bitumena koje
dolaze kao premazi i trake, hidroizolacije na bazi polimernih sintetskih materijala koji
dolaze u trakama (kaučuk i pjenopoliretan), hidroizolacije na bazi bentonita (materijala koji
ekspandira u dodiru s vodom), na bazi silikata koji dolaze kao penetrirajući premazi, plastični
premazi (epoksidne smole i staklo plastika) te aditiv za beton (vodonepropusni beton na bazi
kristalizacije tj. aditivi za volumensku obrada betona).

Hidroizolacije dolaze u obliku: traka ili folija, nepropusnih premaza, nepropusnih žbuka i
betona i sustava drenaže. Izvode se na nekoliko načina. Trake se slobodno polažu ili mehanički
mjestimično pričvršćuje ili punoplošno lijepe. Premazi dolaze u obliku tekućina ili pasta te se
nanose prskanjem ili premazivanjem.

Hidroizolacije na bazi bitumena proizvodi su od ugljikovodičnih smola. Izvode se kao premazi
i kao premazi s izolacionim trakama (ljepenkama) koje mogu biti s: uloškom od sirovog
krovnog papira, uloškom od aluminijske ili bakrene folije i uloškom od staklenog voala ili
staklene tkanine. Najčešće se izvodi višeslojno (ovisno o izloženosti vodi) i punoplošno se lijepe
na podlogu vrućim zavarivanjem. Bitumenske trake za zavarivanje su bitumenske trake s
uloškom od staklenog voala ili tkanine kao armaturom. Polimerbitumenske trake za zavarivanje
su trake od oplemenjenog bitumena pomiješanog sa sintetskim smolama s uloškom od staklene
tkanine ili voala. Polimerbitumenske trake su znatno veće otpornosti i veće elastičnosti.
Izolacionu ljepenku i ostale vrste izolacionih traka i ploča treba rezati ravno i pravokutno.
Zaderani i krpani komadi isključeni su od ugradbe. Svi preklopi moraju biti najmanje 10 cm
široki i lijepljeni bitumenom – hladnom bitumenskom masom ili vrućom bitumenskom
izolacionom masom. Kod polaganja dvaju ili više slojeva izolacionih traka ili ploča preklopi ne
smiju ležati jedan na drugom već moraju biti pomaknuti.
Kod hidroizolacije zidova ljepenka treba na svaku stranu zida imati prehvat širine od 10 cm, koji
treba spojiti s horizontalnom izolacijom podova. Površine na koje se polaže izolacija, trebaju biti
posve ravne, suhe, očišćene od prašine i nečistoće i dovoljno glatke, da izolacija dobro prianja.
Izolacija treba prilegnuti na površinu ravno, bez nabora i mjehura.
Posebnu pažnju obratiti na zaštitu od požara kod rada s vrućim bitumenskim premazima i
varenim ljepenkama zbog velike zapaljivosti bitumena. U slučaju požara gasiti pijeskom ili
pjenom. Gašenje vodom je opasno zbog prskanja vrelog bitumena.
Premazi – bitumenske emulzije upotrebljavaju se za izradu prethodnih hidroizolacijskih
namaza tekuće konzistencije te za izradu osnovnih tekućih i tjestastih hidroizolacijskih slojeva.
Premazi se sastoje od bitumena, mineralnog punila, emulgatora i vode. Mogu se dodavati i
polimerna vlakna. Bitumenske hidroizolacije se ugrađuju na suhu, nemasnu i podlogu očišćenu
od prašine.
Hidroizolacije polimernim sintetskim trakama (membrane) proizvode se od sintetskih
smola i drugih sintetičkih materijala. Dolaze kao trake (folije) na bazi TPO, ECB, PIB, TPE, EPDM,
PVC, VAE i dr. Takve folije su elastične i rastezljive, otporne na mehanička oštećenja i djelovanje
UV zraka. Folije dolaze u debljinama: 0,8 ‐ 1 ‐ 1,2 ‐ 1,5 ‐ 1,8 ‐ 2 ‐ 3 mm. Izvode se u trakama
27/107
prema uputama odabranog proizvođača: slobodno položene ili mehanički učvršćene s

preklopima i zavarivanjem vrućim zrakom.
Površina na koju se polažu izolacione trake mora biti očišćena i suha, maksimalne vlage koju
propisuje proizvođač. Preklopi lijepljeni (elastomeri) ili zavareni vrućim zrakom
(termoplasti).Također je moguće kemijsko zavarivanje po rubu trake. Svi detalji spojeva,
preklopa, fazonski komadi te mehanička spojna sredstva moraju se ugrađivati uz striktno
pridržavanje uputa odabranog proizvođača. Slobodno položene sintetske hidroizolacijske trake
obično se izvode u jednom sloju s podložnim polipropilenskim ili poliesterskim filcom za
dilataciju (razdjeljivanje) od podloge. Filc može biti kaširan na trake, a ima funkciju kliznog i
parorasteretnog sloja, sloj za odvajanje od kemijski nekompatibilne podloge (PVC folije i EPS ili
XPS toplinske izolacije). Sintetske hidroizolacije trake su uglavnom jake parne brane te imaju u
svom sastavu odgovarajuću podložnu foliju za apsolutnu parnu branu. To su najčešće Pe folije
koje se polažu sa zavarenim preklopima. Galanterija i fazonski komadi prilagođeni su tipu
sintetske hidroizilacije.
Hidroizolacije na bazi silikata (penetrirajući premazi) se nanose neposredno nakon vezanja
betona, odnosno nakon skidanja oplate. Vlažnost i kiselost betonske podloge treba izvođač
provjeriti i uskladiti recepturu premaza sa kvalitetom podloge. Onečišćene podloge (zemlja, ulje
i sl.) čistiti mehanički i vodom te sredstvima koja propisuje i dozvoljava proizvođač premaza.
Broj i način nanošenja premaza prema uputama proizvođača.
Spoj horizontalne i vertikalne izolacije izvoditi s bubrećim kitovima, nakon izvedbe oba
premaza.
Hidroizolacije na bazi bentonita proizvode se od hidratiziranog bentonita (vulkanske gline).
Koriste se za izolaciju podzemnih dijelova građevine. Sastoje se od dva međusobno prošivena
sloja geotekstila između kojih su granule natrij bentonita. U dodiru s vodom bentonit povećava
svoj volumen 15‐16 puta i postaje potpuno nepropusni gel. Slobodno se polaže u rolama na suhu
ili vlažnu podlogu, čak i na zemlju ili uvaljani šljunak, s preklopima min. 10 cm. Gotova
hidroizolacija je samobrtveća. Najčešće se postavlja kao Hi sloj s donje strane temeljne ploče.
Vrpce od bentonita se koriste za brtvljenje prekida u betoniranju kod izvedbe vodonepropusnih
betona. Površina na koje se polaže hidroizolacija mogu biti suhe ili vlažne i ne nužno čiste, ali bez
oštrih izbočina i većih lokalnih udubina. Ugradnja je jednostavna i brza. Oštećene trake ne
koristiti jer postoji mogućnost osipanja sloja natrij bentonita, a time i gubljenja svojstava.
Prilikom ugradnje pridržavati se uputa proizvođača.
Poliuretanski premazi nanose prskanjem ili premazivanjem. Obično se nanose u dva sloja
ukupne debljine 2 mm. Kod nanošenja na vertikalne plohe radi viskoznosti svježeg materijala
armiraju se elastičnim mrežicama. Kao završni slojevi osjetljivi su na mehanička oštećenja pa su
prikladniji na neprohodnim krovovima i prohodnim krovovima s malim intenzitetom korištenja. Za
razliku od HI folija mogu biti podloga za lijepljenje pločica.
Polimercementni namazi su premazi na bazi cementnog veziva i lateksa, akrilnih smola ‐
elastična cementna žbuka. Nanosi se premazivanjem površine ili razvlačenjem paste. Nanosi u dva
sloja ukupne debljine 2‐3 mm. Primjenjuje se na loggima, balkonima i dijelovima zgrade u tlu. Za
razliku od HI folija mogu biti podloga za lijepljenje pločica. Kod nanošenja na vertikalne plohe radi
viskoznosti svježeg materijala armiraju se elastičnim mrežicama. Sve spojeve, fuge, prekide
betoniranja, radne reške, dilatacije i ostale detalje potrebno je riješiti unutar jednog sustava za
brtvljenje i sanaciju građevina.

Troškovnička stavka u izolaterskim radovima mora definirati mjesto na koji se polaže
hidroizolacija, kakva je podloga na koju se polaže, vrstu hidroizolacije, debljinu i u kakvom obliku
dolazi, definirati broj slojeva, kako se polaže, širine preklopa, definirati spojeve. Hidroizolacije se
obračunavaju u površini bez obzira na broj položenih slojeva, traka, premaza te dimenzija
preklopa.

28/107
Ovisno o projektu izolaterski radovi mogu obuhvaćati ove radove:

 horizontalna hidroizolacija podova i zidova podruma ili prizemlja
 vertikalna hidroizolacija podruma ili podnožja zidova
 toplinska izolacija podrumskih zidova
 zaštita izolacije podrumskih zidova (drenažne trake)
 unutarnja hidroizolacija međukatne konstrukcije u mokrim čvorovima
 prekidi betoniranja
 brtvljenje instalacijskih prodora

Sve ostale hidroizolacije i toplinske izolacije obuhvaćene su u pokrivačkim, limarskim,
završnim zidarskim, suhomontažnim i drugim zanatskim radovima.

Jedinična cijena uključuje :
 tehnološku razradu svih detalja
 pripremu podloga
 čišćenje zaprljanih podloga vodom pod tlakom i sredstvima / impregnacijama koja
propisuje proizvođač hidroizolacije
 dobavu i ugradnju svih opisanih materijala i elemenata
 postavu i skidanje radne skele sa zaštitnom tkaninom,
 sve transporte
 odvoz i zbrinjavanje smeća
 završno čišćenje prije primopredaje radova
 nadoknadu eventualne štete nastale iz nepažnje na svojim ili tuđim radovima

Obračun :
 hidroizolacije (bitumenske, sintetske, penetrirajući premazi…) po površini
(bez obzira na broj položenih slojeva / traka / premaza, te dimenzija preklopa) m2
 bubreći kitovi ‐ po dužini izraženoj u ...................................................................................... m1
 aditivi za vodonepropusnosti ‐ po težini izraženo u kilogramima po m3 betona .. kg

Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što projektant potpisom potvrdi tehnološku razradu svih
detalja.


CIJENA CIJENA
A.V.1. HI trake protiv procjedne vode i vlage –
horizontalna hidroizolacija podova
podruma. Na očišćenu i suhu donju
betonsku podlogu postavlja se:
‐ HI koja se sastoji od: dva sloja
bitumenske trake s uloškom od staklenog
voala – Bituval V4, debljine 4 mm –
punoplošno zavarene na betonsku podlogu
‐ prethodno izvesti hladni bitumenski
prednamaz (kao Resitol).
Širina preklopa min 10 cm, a kod izvedbe
ostaviti prepuste za spoj s vertikalnom HI
zidova, širine 20 cm.
m2 224,00

29/107
2.6 TESARSKI RADOVI

Tesarske radove izvoditi prema Tehničkom propisu za građevinske konstrukcije (NN 17/17) i
Pravilniku o tehničkim zahtjevima za drvne ploče (NN 24/11) te preuzetim normama na koje
propis upućuje (materijali, spojna sredstva, ljepila, zaštitni premazi, projektiranje, kontrola
kvalitete). Pridržavati se normi za konstrukcijsko drvo, normi za nosače na osnovi drva i normi za
ploče na osnovi drva, normi za predgotovljene elemente i normi za ljepila za nosive drvene
konstrukcije.
Drvena konstrukcija je konstrukcija izvedena od konstrukcijskih elemenata od cjelovitog drva i
materijala na osnovi drva (na primjer: lamelirano drvo, LVL).
Materijal za izvedbu tesarskih konstrukcija je meko drvo četinara (jela, smreka, bor, ariš), II
klase, a izuzetno, ako je tako propisano troškovničkom stavkom, drvo polutvrdih i tvrdih liščara
(lipa, topola, joha, hrast, bukva, kesten, bagrem, javor) ili egzota (ebanovina, tikovina, mahagonij).
Najčešće se drvene konstrukcije koristi II. klasa (obična nosivost). I. klasa ima visoku nosivost, III.
klasa ima malu nosivost.

Mehanička svojstva drva ovise o smjeru naprezanja. Drvo koristiti tako da su tlačna/vlačna
naprezanja u smjeru vlakana. Posmične sile drvo bolje prenosi u smjeru okomitom na smjer
vlakana nego paralelno s vlaknima (tesarski vezovi). Modul elastičnosti u smjeru vlakana je 9000
N/mm2 do 12500 N/mm2.

Drvena građa obuhvaća: rezanu drvenu građu za tradicionalna i rešetkasta krovišta,
sastavljene nosače, ploče na osnovi drva za izvedbu panelnih konstrukcija te lamelirano
drvo (lijepljeno drvo u slojevima).

Konstrukcijsko (građevno) drvo proizvodi se u pravilu pravokutnog poprečnog presjeka ‐
četvrtače, a izuzetno okruglog poprečnog presjeka ‐ oblice i poluoblice. Dimenzije drvene
građe (masivno drvo): daske 10 – 40 mm, platice 5 – 10 cm (maksimalna visina presjeka
26 cm), letve 3x5 cm, letvice do 3 cm, gredice do 10x10 cm, grede od 10x10 cm na više s
prirastom od 2 cm (maksimalne dimenzije 24 cm). Dužina građe je 2, 3, 4, 5, 6 m, po
narudžbi i više. Dozvoljena vlažnost za konstruktivnu drvenu građu iznosi 16‐20%.

Lijepljeno lamelirano drvo (LLD) izrađuje se od selektirane piljene smrekovine, blanjane na
točnu dimenziju. Dimenzije lamela: max širine 15 – 30 cm i debljine 4 cm. Lamele se međusobno
lijepe sintetskim ljepilima (na bazi umjetnih smola). Čvrstoća lijepljenog spoja na posmik iznosi:
4,5 – 13 N/mm2 i veća je od čvrstoće prirodnog drveta. Radi malenog postotka vlažnosti (< 18 %)
lamelirana građa nije podložna štetočinama. Nakon izrade lamelirani nosač se završno blanja i
polira. Lamelirane grede mogu biti konstantnih ili promjenjivih visina, savijene ili zakošene.
Lamelirane lijepljene nosače moguće je proizvesti i zakrivljene dok se KVH, DUO i TRIO grede na
tržištu mogu pronaći samo kako ravne grede. Lamelirani stupovi i grede proizvode se u
dimenzijama širine 80‐240 mm, visine 80‐1240 mm, i dužine 6‐18 metara.

Lamelirano drvo uobičajeno se izrađuje od smrekovine te može imati do 11% vlažnosti. Njegova
uobičajena težina jest 450 kg/m3. Ima protupožarna svojstva prema normi EN 13501 te razred D.
Razredi čvrstoće lameliranog drveta su GL24h (u vidljivoj i industrijskoj kvaliteti), GL28c (u
vidljivoj i industrijskoj kvaliteti) te GL32h (u vidljivoj kvaliteti).

Drvene grede KVH ‐ konstrukcijski puno drvo. Proizvode se od tehnički sušenog i blanjanog
punog drva na čijim se čelima rade zupčasti spojevi te se ono dužinski spaja u drvenu gredu
beskonačne dužine.

30/107
Slika 9 ‐ KVH grede ‐ zupčasti spoj

Grede DUO i TRIO sastoje se od dva ili tri drvena elementa iz kojih je uklonjeno srce, a grede se
međusobno dužinski lijepe. DUO i TRIO grede, kao i KVH, produžuju se pomoću zupčastog spoja, a
maksimalna dužina iznosi 16 metara. Grede se standardno blanjaju i skošavaju s četiri strane.

Slika 10 ‐ DUO i TRio grede

Križno lamelirane ploče (CLT) primjenjuju se za nosive i pregradne zidove, nosive međukatne
konstrukcije, krovne plohe i nosive ploče stubišta. Lamelirane ploče rade se lijepljenjem 3, 5 ili 7
slojeva križno postavljenih dasaka. Na gradilište se dopremaju zidovi i stropne ploče s već
izvedenim otvorima. Nije potrebno dodatno oblagati s unutarnje strane zida. Debljine CLT ploča
najčešće se kreću od 60 mm do 400mm, a važno je spomenuti da se ploče radi stabilnosti
dimenzija i simetričnosti uvijek proizvode u neparnom broju slojeva.

Slika 11 ‐ CLT križno lamelirane ploče

31/107

Slika 12 ‐ lijepljeno lamelirano drvo

Ploče na osnovi drva (prerađeno drvo) izrađene su od manje vrijednih dijelova piljenog drva ili
krupnijeg i sitnijeg otpada prilikom piljenja. Ploče od prerađenog drva manje se utežu i bubre od
masivnog drva,a njihova građa je jednolična. Ploče imaju različite smjerove vlakana (križno
lijepljeni furniri ili vlakna). Proizvode se kao:
‐ ploče od ukočenog drva (slijepljeni furnirski listovi ili slijepljeno piljeno drvo i frunirski listovi)
‐ ploče od ustinjenog drva (vlaknatice, iverice, MDF, HPL)

Ploče od ukočenog drva dobivaju se lijepljenjem furnirskih listova ili lijepljenjem piljenog drva i
furnirskih listova. U njih svrstavamo šperploče (furnirske ploče), stolarske (panel) ploče, uslojene
(lamelirane) ploče, OSB (oriented strand board ‐ ploče s usmjerenim iverjem).
- Šperploče imaju neparan broj (minimalno 3 ili 5) križno slijepljenih furnirskih listova.
Proizvode se u dimenzijama 125 (122, 155,5 )/ 250 (152,5, 310) cm debljine 3‐40 cm.
Mogu biti obične, brodske ili avionske. Savitljive su i jednolične čvrstoće. Upotrebljavaju
se za izradu namještaja i građevne stolarije te za izradu građevinske oplate (blažujke).
- Stolarske (panel) ploče rade se lijepljenjem letica mekog drva u sredini oblažu furnir
vlaknima okomitim na letvice ili srednjica od ljuštenog furnira. Proizvode se u dimenziji
85‐150/200‐250 cm u debljini 14‐40 mm. Upotrebljavaju se za izradu namještaja vrata i
oplata.
- Uslojene (lamelirane) ploče (LVL ‐ laminated veneer lumber) kompozitni materijal
furnira i lijepila izrađuju se od više slojeva furnira slijepljenih u istom smjeru. Ploče su
elastične i otporne na atmosferilije. Debljina LVL‐a se kreće u granicama 21 do 89 mm,
zavisno od tipa ploče i proizvođača, a širina od 100 do 1.820 mm.
- OSB (oriented strand board) ploče imaju slijepljeno orijentirano iverje u tri sloja.
Proizvode se u dimenzijama 120‐125/240‐250 cm u debljini 10‐22 mm. Koriste se u
izvedbi krovova, pročelja, podnih obloga, izradi nosivih oplata, nosivih ploča i zidova,
unutarnjih završnih radova.

32/107
Ploče od usitnjenog drva svrstavamo ploče vlaknatice (lesonit), iverice, MDF(medium density
fibreboard), HPL (high presure laminate ‐ ploče za fasadne i interijerske obloge), lake građevinske
ploče (drvolit, heraklit, durisol).
- Iverice izrađuju se od iverja mekog drva povezanih ljepilom od umjetnih ili prirodnih
smola. Iverje nabacano na preši paralelno s ravninom ploče i slučajan raspored iverja u
sloju – adheziv je ljepilo. Mogu biti jednoslojne ili višeslojne, pune (4‐30 mm) ili sa
šupljinama (25‐50 cm). Proizvode se u dimenzijama 122‐183/200‐360 cm.
- Oplemenjene iverice ili iverali su jednostrano ili obostrano nalijepljeni furniri ili folije.
Postiže se povećanje čvrstoće ploče i vodootpornost površine.
- Lesonit ili ploče vlaknatice su ploče čija vlakna su povezna prepletanjem i tlakom te
manjom količinom veziva. Ploče glatkog lica i mrežastog naličja proizvedene mokrim
postupkom. Ploče glatkog lica s obje strane dobiva ju se suhim postupkom. Tvrde i
vlagootporne, tvrde, polutvrde i meke smiju se koristiti kao ukrutni elementi.
- MDF (medim density fibreboard) ili medijapan ploče su ploče s jako usitnjenim
drvenim vlaknima povezanih ljepilima. Dobra su zamjena za masivno drvo. Srednje tvrde
ploče.
- HDF (High Density Fiberboard) ploča velike gustoće sastavljena je od drvenih vlakana
natopljenih ljepilom koja se pod tlakom i na visokoj temperaturi u suhom postupku preša
te izuzetno snažno komprimira. Nasuprot tome, ploča s čvrstim vlaknima se proizvodi u
vlažnom postupku s više od 20% vlažnosti vlakana.
- Lake građevinske ploče rade se od usitnjenog drveta ili iverja povezanih cementnim ili
manezitnim vezivom. Lakše ploče koriste se za zvučnu apsorpciju i zvučnu izolaciju. Teže
ploče ugrađuju se u oplate i pregradne stijene. Proizvode se u dimenzijama 50/100‐200
cm u debljini 2‐10 cm.

Spojeve konstruktivnih elemenata izvoditi prema projektu i Tehničkim propisima za svaki tip
opisane konstrukcije (tesarski spojevi, čavlani spojevi, čvorni limovi, ljepila). Drvena spojna
sredstva su: klinovi, pera, čepovi, kladice. Čelična spojna sredstva su: čavli, vijci, svornjaci, skobe,
papuče, moždanici, spone, spojne ploče.

Izvođač je dužan sam iz nacrta i opisa izračunati potrebnu količinu građe i spojnih sredstava, rada
i transporta koji svi ulaze u jediničnu cijenu.

Konstrukciju treba izvesti po projektu i detaljima iz nacrta te opisima iz troškovnika. Sav materijal
mora biti donesen tesarima u odgovarajućim dimenzijama i količinama. Drvena građa mora biti
zdrava i suha i odgovarati tim i ostalim osobinama odredbama standarda za tu vrstu građe.
Nikako se ne smiju koristiti elementi manjih dimenzija ili lošije kvalitete od onih traženih
projektom. Obrada građe za tesarske radove vrši se pomoću strojeva u pilanama ili na gradilištu.
Građu na gradilištu treba zaštititi od vlage odnosno izvesti nadstrešnice za smještaj neobrađene i
obrađene građe.

Zaštita drvene konstrukcije obuhvaća građevinsko‐fizikalne, konstruktivne, organizacijske i
kemijske mjere zaštite od atmosferskih djelovanja, djelovanja unutarnje klime, djelovanja
procjednih i drugih voda te bioloških i požarnih djelovanja radi očuvanja zahtjeva mehaničke
otpornosti i stabilnosti te otpornosti na požar.

Građa se isporučuje nezaštićena ukoliko nije opisom pojedine stavke predviđen insekticidni/
fungicidni premaz ili dubinska penetracija građe ili drugi dodatni način zaštite.
Oplate od dasaka, ukočenih ploča i iverica kao i oplate streha zabata i sl. izvoditi od građe
propisane vlažnosti te povezivati nehrđajućim galvanski zaštićenim spojnim sredstvima. Podne
oplate od ukočenih ploča, iverica ili dasaka lijepiti na grede, odnosno platice ako je tako
zahtijevano projektom konstrukcije.
33/107
Zaštita od požara
Drvo u požaru gori. Međutim, drvo pri gorenju ne mijenja bitno svoja mehanička svojstva i to je
kvalitativna razlika u odnosu na beton i čelik. Pretvaranje drva u sloj ugljena teče vrlo sporo 0,4‐0,8
mm/min. To znači da pri velikim požarnim temperaturama za vrijeme od 1 sata drveni nosač
izgubi 4 cm po svom opsegu. Kod velikih poprečnih presjeka kakvi su u pravilu presjeci u
lameliranom drvu ovo oslabljenje dimenzija ne predstavlja nikakvu opasnost od urušavanja
konstrukcije. U požaru se oko drvene građe stvara pougljenjeni sloj kojim drvo štiti samo sebe.
Pirostopi – zaštitni premazi koji u slučaju povišene temperature bubre i pretvaraju se u zaštitnu
izolirajuću pjenu na premazanim površinama. Oblaganje drvenih konstruktivnih negorivim
pločama.

detalja izrađenu temeljem izmjere pročelja pripremljene uzorke.

Tesarski radovi obuhvaćaju drvene konstrukcije krovova kao i stropova izvedenih od standardne
rezane građe tj. platica i greda, panelne konstrukcije te lamelirane konstrukcije. Oplate i skele
opisujemo u armirano betonskim odnosno fasaderskim ili završnim zidarskim radovima.

Troškovnička stavka za izvedbu tesarskih radova mora definirati ulogu konstrukcije (krovište,
strop, zid, nastrešnica itd.), klasa drvene građe, botaničku vrstu i dimenziju građe, sve elemente
konstrukcije, osni razmak građe, spojna sredstva i veze među elementima te zaštitu građe
(vlagootpornost i vatrootpornost).

Ovisno o projektu tesarski radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 izradu krovišta
 izradu drvenih rešetkastih nosača
 izradu oplate krovišta
 izradu opšavi strehe
 izrade oplate grednika
 izradu stropova od dasaka itd.
 izradu oplate stropova
 izrada kanatne konstrukcije (balonska i platformska konstrukcija)
 izrada skeletne konstrukcije
 izradu lameliranih stupova, greda, okvira, ploča
 izradu lameliranih ploča (jednosmjerno ili križno lamelirane ploče)
 izradu duo/tri/quatro greda (uzdužno spojene masivne grede)
 izradu nosivih i pregradnih drvenih zidova
 iradau panelene konstrukcije

U jedinična cijena uključuje :
˘ dobavu materijala, izradu i ugradnju konstrukcije, transporte, skele i podupiranja
˘ kontrolu mjera na mjestu ugradnje i izradu radioničkih detalja koje prije izvedbe potpisom
prihvaća projektant
˘ izradu detalja ugradnje konstrukcije koje prije izvedbe potpisom prihvaća projektant
˘ sav spojni materijal koji je zaštićen od korozije galvaniziranjem ili cinčanjem
˘ pričvršćenje oplata spiralnim čavlima ili vijcima i vodootpornim ljepilom
˘ za rezanu građu – četinjaču II klase sa najviše 20 % tehničke vlage
˘ zaštitu sve građe ‐ nove i stare ‐ insekticidnim i fungicidnim premazom nanešenim na sve plohe
i osobito na čela
˘ zbrinjavanje smeća i ambalaže
˘ nadoknadu eventualne štete nastale iz nepažnje na svojim ili tuđim radovima

34/107
Obračun i nuđenje tesarskih konstrukcija pretpostavlja detaljno opisivanje prema

radioničkim nacrtima ili standardiziranim/prihvaćenim detaljima izrade.

 tradicionalne tesarske nosive konstrukcije (visulja, stolica, roženički krov, grednik,
kanatni zid i sl.) mogu se obračunati na dva načina:
o po tlocrtnoj površini krovišta, grednika ili zida izraženoj u ................................. m2
o prema detaljnom nacrtu i opisu po volumenu građe izraženoj u ........................ m³
 rešetkaste konstrukcije po dužini izraženoj u ............................................................................. m1
 lamelirani nosači, grede, okviri po dužini izraženoj u .............................................................. m1
 križno lamelirane ploče u površini izraženoj u ............................................................................ m2
 daščane oplate i oplate od svih vrsta građevinskih ploča po površini izraženoj u ....... m2
 opšavi po dužinama izraženim u ....................................................................................................... m1


CIJENA CIJENA
A.VI.1. Drveno krovište
Trostrešno krovište, nagiba < 30°,
izrađeno od četinjača II klase. Građa :
‐ sljemena greda dim. 16/18 cm,
‐ podrožnica dim. 16/18 cm,
‐ nazidnica dim. 14/14 cm,
‐ grebeni 16/18 cm,
‐ rogovi 12/16 cm.
Konstrukcija krovišta je roženička, a
osni razmaci podrožnica, sljemene
grede i nazidnica iznose 250 cm. Osni
razmaci rogova iznose 80 cm. Nazidnice
učvršćene na ubetonirano sidro i
postavljene na bitumensku ljepenku.
Uračunati sve mijene i podvlake za
prodore dimnjaka, kao i obradu i
zaštitni premaz (lazura u boji koju
odabire projektant) za dijelove krovišta
koji ostaju vidljivi u strehi. Obračun po
m2 razvijene površine krova.
m2 142,00

35/107
2.7 METALNE KONSTRUKCIJE

Metalne konstrukcije izvoditi prema Tehničkom propisu za građevinske konstrukcije (NN
17/2017), te svim važećiim hrvatskim normama navednim u popisu normi u prilozima Tehničkog
propisa.

Metalne konstrukcije možemo razvrstati na ravninske sustave i prostorne sustave.
ravninski sustavi
• trokutasti rešetkasti nosači
• rešetkasti nosači s paralelnim pojasevima
• konzolni rešetkasti nosači
• ravninske ovješene i poduprte grede
• kontinuirani nosači
prostorni sustavi
• štapasti roštilji prema načinu oslanjanja
• naborani rešetkasti nosači
• cilindrični nabori
• prostorni rešetkasti sustavi
• jednostruko‐zakrivljeni štapni sustavi
• dvoslojne mrežaste ljuske
• mrežaste kupole
• jednoslojne mrežaste kupole
• dvoslojne mrežaste kupole
• kabelski sustavi

FAZE IZRADE ČELIČNIH KONSTRUKCIJA

• projekti
• Idejni projekt – koncept rješenja čelične konstrukcije, osnovne dimenzije
• Glavni projekt: Arhitektonski projekt – razrada konstruktivnog sustava, točne
dimenzije; Projekt konstrukcije ‐ nacrti i statički proračun
• Izvedbeni projekt: razrađeni nacrti, sheme čelične konstrukcije, detalji spojeva
• Radionička dokumentacija – razrada svih detalja, kontrola dimenzija, iskaz
količina, razrađuju se svi spojevi i spojna sredstva, izrađuje se do mjerila 1:1
• izrada elemenata u radionici
• montaža prema projektu montaže čelične konstrukcije, a koji se sastoji od slijedećeg:
• plan organizacije i uređenja gradilišta,
• popis opreme za izvođača radova na montaži,
• projekt montaže čelične konstrukcije,
• plan kontrole u svim fazama montaže (geodetska kontrola),
• dokumenti za osobu koja je odgovorna za montažu zavarivanjem,
• tehnološki plan zavarivanja sa planom kontrole varova,
• projekt skele,
• vremenski plan izvođenja radova na montaži.

MATERIJALI za izvedbu konstrukcija su:
• profili (toplo formiranih valjanjem ili hladno oblikovani)‐ trake, puni, složeni, šuplji….
• limovi (ravni, valoviti, trapezni, koritasti)
• cijevi (šavne i bešavne; okrugle, kvadratne, pravokutne)

Toplo valjani profili (L profili, IPN, UPN, IPE, HEA, HEB, HEM…) su standardiziranih dimenzija
(Tablice čeličnih profila), a hladno oblikovani profili (HOP) se mogu po narudžbi izraditi u
dimenzijama i profilacijama koje zahtijeva projektno rješenje.
36/107

Slika 13 – toplo valjani čelični profili

Slika 14 – hladno oblikovani čelični profili ‐ HOP

STANDARDNE KVALITETE građevinskih, odnosno konstrukcijskih čelika su:
• S 235
• S 275
• S 355
• S 450
S je oznaka za konstrukcijski čelik, a broj označava granicu tečenja (razvlačenja) i izražena je u
N/mm2 .

NAČIN SPAJANJA ČN KONSTRUKCIJA:
• elektrolučno zavarivanje,
• autogeno zavarivanje ‐ acetilen i kisik,
• vijčani spojevi,
• zakovice (više se ne koriste),
• montažne kugle / gotovi čvorovi (predgotovljeni atestirani spojni element – tvornički
patenti).
ZAŠTITA OD KOROZIJE izvodi se nakon temeljitog čišćenja čelika kiselinom ili pjeskarenjem:
• premazima ‐ temeljni i završni nalič,
• cinčanjem,
• galvanizacijom,
• zaštita betonom,
• i u posebnim slučajevima anorganskim presvlakama (fosfatiranje, bromiranje i
katodnom zaštitom).
Specijalni čelici (legure čelika s plemenitim metalima – bakrom, niklom i kromom), otporni su na
koroziju u neagresivnim atmosferskim uvjetima koristiti bez zaštite (zovu se Inox, NiRo, Rostfrei,
Stainless Steel).
ZAŠTITA OD POŽARA je vrlo važna jer čelik zagrijavanjem gubi nosiva svojstva (smanjuje mu se
modul elastičnosti) pa konstrukcije brzo popuštaju kod zagrijavanja već kod relativno niskih
temperatura od 300 do 400ºC
37/107
Propisima je stupanj zaštite od požara izražen u minutama otpornosti konstrukcije na

standardnu vatru/toplinu u trajanju 30 , 60 , 90 ili 120 min, a u konkretnim projektima ga
definirana Prikaz mjera zaštite od požara.
Načini zaštite čeličnih konstrukcija od požara su:
• oblaganje građevnim pločama
‐ gipskartonske protupožarne ploče (gkf)
‐ silikatne protupožarne građevinske ploče s cementnim vezivom (promat)
 protupožarne prevlake ‐ premazi (kao Pyrostop) – valjkom, kistom, prskanje
kompresorom
 prskane žbuke od sadre ili cementa s ekspandirajućim vermikulitom, perlitom ili
mineralnom vunom

SPREGNUTE KONSTRUKCIJE su konstrukcije kod kojih se upotrebljavaju dva materijala, npr. čelik
i beton ili drvo i beton. To su konstrukcije kod kojih u donjoj zoni imamo ili čelični ili drveni gredni
nosač. Sistemom moždanika taj sustav je obično povezan s armiranobetonskom pločom u gornjoj
tlačnoj zoni. Betonski radovi izvode se u skladu s projektom betonske konstrukcije, uputama
proizvođača za ugradnju i uporabu građevnih proizvoda i zahtjevima Tehničkog propisa za
građevinske konstrukcije. Montaža čelične konstrukcije izvodi se prema Projektu montaže čelične
konstrukcije. Projekt montaže radi izvođač radova i dostavlja na uvid projektantu konstrukcije i
nadzornom inženjeru.

Slika 15 – spregnuta konstrukcija beton ‐ čelik

KONSTRUKCIJE IZ ALUMINIJSKIH LEGURA:
Iz grupe lakih metala aluminij je jedini koji se upotrebljava u izgradnji nosivih konstrukcija.
Proizvodi od aluminijskih legura su: limovi, cijevi, šipke, žice, profili, folije. Cijevni profili i profili
dobivaju se postupkom prešanja, a kao spojna sredstva koriste se vijci, zakovice, te postupci
zavarivanja i lijepljenja. Tehnološki postupci plastične obrade:
 Valjanje (u vrućem ili hladnom stanju),
 Prešanje ili istiskivanje (u vrućem stanju),
 Kovanje (u vrućem ili hladnom stanju),
 Izvlačenje (u hladnom stanju.)

Cijenom moraju biti obuhvaćeni svi troškovi vezani na nabavu i izradu (u skladu s projektnom
dokumentacijom) kao i svi ostali potrebni (direktni i indirektni) radovi, postupci i materijali
neophodni za ispravnu izvedbu i montažu konstrukcije. Tehničkom dokumentacijom – nacrtima i
statičkim proračunom predviđena je vrsta i kvaliteta materijala za izradu konstrukcije i veznih
sredstava što izvoditelj mora strogo poštovati. Izvođač radova (izrada konstrukcije i montaža)
dužan je prije početka radova na izradi (montaži) predočiti nadzornom inženjeru:
38/107
 planove slijeda zavarivanja s točnim odredbama u pogledu rasporeda i redoslijeda svakog

pojedinog vara,
 plan montaže konstrukcije s detaljno razrađenim načinom i slijedom montaže,
 plan montaže mora biti prihvaćen i ovjeren od strane projektanta.
 ateste materijala namijenjenih izradi konstrukcije,
 ateste za spojni materijal (vijci i elektrode za zavarivanje),
 ateste zavarivača koji su radili na izradi čelične konstrukcije, vremenski obnovljene prema
propisima.
Osim navedenog izvođač mora imati:
 brojeve atesta materijala (osnovnog i spojnog) iz kojeg je svaka pojedina pozicija izrađena
 oznake varova s brojem atesta elektroda i oznakom zavarivača koji je to zavario.
Izvođač radova mora dati projekt tehnologije zavarivanja, imajući u vidu raspoloživu opremu i
debljine elemenata koji se spajaju, a kao rezultat se moraju pojaviti spojevi čija mehanička svojstva
nisu slabija od osnovnog materijala. Naročitu pozornost potrebno je obratiti na žilavost, te na
koncentraciju napona uslijed zavarivanja, koji se moraju svesti na neznatne veličine. Tehnološki
postupak je dio tehničke dokumentacije i prije početka radioničkih radova mora imati suglasnost
projektanta i nadzornog inženjera.
Kod zavarivačkih radova potrebno je osigurati stalnu kontrolu prije, u toku i nakon izvedenih
radova. Površine za zavarivanje moraju biti kvalitetno pripremljene, bez masnoća, hrđe i drugih
prljavština. Poslije izvedenih zavarivačkih radova potrebno je obaviti dimenzionalnu i vizualnu
kontrolu te ostale kontrole. Prilikom izvođenja zavarivačkih radova potrebno je voditi računa da
elementi konstrukcije nakon hlađenja ne poprime neželjeni deformirani oblik. Ne dopušta se
zavarivanje na temperaturi nižoj od 0 C. Za radove koji nakon potpunog sklapanja konstrukcije
neće biti vidljivi, potrebno je napisati zapisnik o preuzimanju u trenutku dostupnosti
pregledavnju svih dijelova konstrukcije.
Poslije završenih radioničkih radova vrši se geometrijska i ostale dogovorene kontrole, te po
potrebi izvršiti probno sklapanje, o čemu je nadzorni inženjer dužan voditi zapisnik i ovjeriti ga.
Pri otpremi na gradilište izvođač je dužan ispitati mogućnost transporta s obzirom na gabarite
sklopova, kako se konstrukcija ili njeni dijelovi ne bi deformirali prilikom transporta.
Skladištenje mora biti tako pripremljeno da konstrukcija ne leži na tlu, već na drvenoj grednoj
podlozi i da osigurava jednostavan pristup kod pronalaženja pozicija, njihova dizanja i transporta
do mjesta ugradnje.
Sve montirane čelične konstrukcije moraju biti uzemljene u skladu sa odgovarajućim dijelom
projekta elektroinstalacija. Radovi u vezi uzemljenja obuhvaćeni su troškovnikom u sklopu
projekta elektroinstalacija.
Održavanje čelične konstrukcije se vrši radi sigurnosti čelične konstrukcije i obuhvaća:
 redovni pregled svake godine
 glavni pregled svake 10‐te godine
 dopunski pregled prema potrebi
Ovisno o projektu metalne konstrukcije obuhvaćaju ove pojedine radove:
 izradu glava i stopa stupova, stupova, greda, kosnika, zatega
 izradu rešetkastih i vierendeel nosača
 izradu punostjenih sandučastih nosača
 izradu podrožnica i nosača fasadne obloge
 čišćenje metalne površine
 antikorozivna zaštita čelične konstrukcije
 zaštita od požara čelične konstrukcije
Troškovnička stavka za izvedbu metalnih konstrukcije treba ukratko opisati o kojem dijelu
konstrukcije se radi (grede, rešetke, prostorni nosači…) i gdje se nalazi (prizemlje, katovi), te dati
točnu informaciju o materijalu (čelik, aluminij), kvaliteti korištenog materijala (npr S 355) i
39/107
dimenzijama svih dijelova konstrukcije koja se opisuje, odnosno profilima koji se koriste. Način
spajanja (zavarivanje, vijčani spojevi) i detalji moraju biti opisani. Antikorozivnu i protupožarnu
zaštitu opisati i uključiti u stavku.
U troškovničkoj stavci se metalne konstrukcije obračunavaju po težini u kilogramima (kg).

 uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija.
 tehnološku razradu svih detalja s razradom načina spajanja, zaštite od korozije, zaštite od
požara,
 izradu radioničkih nacrta
 sav spojni materijal, sidrene ploče, mort za podlijevanje ležaja
 zaštitu od korozije epoksidnim ili poliuretanskim premazom – osim na nalijegajućim
plohama spregnutih konstrukcija
 zaštitu od požara ako je predviđena projektom
 projekt montaže konstrukcije koji treba riješiti
o kontrolu kvalitete ležajeva konstrukcije koji se ugrađuju u beton
o način postave i stabilnost skele (projekt skele)
o stabilnost konstrukcije tijekom montaže i ev demontažne potpore i zatege
o način transporta (usklađenje težine montažnih elemenata konstrukcije s
nosivošću dizalica i ostalih sredstava transporta)
 plan kontrole geometrijske točnosti izvedbe u svim fazama montaže (geodetska kontrola)
o nosivosti spojeva zavarivanjem izvedenih na gradilištu,
 plan zavarivanja s planom kontrole varova
 striktnu primjenu mjera zaštite od požara tokom rada
 sve transporte
 čišćenje tokom rada, odvoz i zbrinjavanje smeća, te završno čišćenje prije primopredaje
radova

Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što su nadzorni inženjer i projektant potpisom
potvrdili radioničke nacrte i tehnološku razradu svih detalja.

Obračun :
 za sve metalne konstrukcije po težini izraženoj u ................................................................ kg
 izuzetno ‐ stope stupova, ležajne pločice i slično, ako su detaljno opisane,
mogu biti obračunate i po ......................................................................................................... kom

Težina čelične konstrukcije izračunava se korištenjem Tablica čeličnih profila, u kojima je iskazano
koliko pojedini profili imaju kilograma po metru duljine.
Za hladno oblikovane profile nestandardnih dimenzija i profilacija do težine se dolazi izračunom
volumena čelika u metru duljine ( 1 m3 čelika = ~7800 kg).

40/107

Slika 16 – primjer određivanja težine čeličnog profila iz Tablice


CIJENA CIJENA
A.VII.1. Rešetkasti nosači krovne
konstrukcije dvorane.
Koriste se rešetkasti nosači s paralelnim
pojasnicama s ispunom od vertikala i
kosnika po kutem od 60°. Konstrukcija
nosača se izvodi od profila kvalitete S
235. Raspon rešetkastih nosača iznosi
15,40 m, a osna visina iznosi 160 cm.
Pojasnice od profila 200x200x10 mm,
ispuna (vertikale i kosnici) od profila
140x140x8 mm.
Izvodi se 8 rešetkastih nosača, na osnim
razmacima od 4,0 m.
kg 1825,0

41/107
3. B. ZANATSKI RADOVI
3.1 LIMARSKI RADOVI

Svi radovi moraju se izvoditi prema izvedbenoj projektnoj dokumentaciji, a sav upotrjebljeni
materijal i finalni građevinski proizvodi moraju odgovarati važećim propisima i HR normama:
- Tehnički propis o građevnim proizvodima (NN 33/10, ………, 119/15)
- Tehnički uvjeti za izvođenje limarskih radova
- HRN EN 14782:2008 ‐ Samonosivi limovi za pokrivanje krovova, vanjska i unutarnja
oblaganja
- HRN EN 14783:2013 ‐ Nenosivi limovi i trake za pokrivanje krovova, vanjska i unutarnja
oblaganja

Limarski radovi obuhvaćaju:
 sve vrste pokrivanja
 opšivanja limom
 izradu i montažu žljebova i vertikalnih odvodnih cijevi
Materijali za limarske radove :
 pocinčani lim 0,50 – 1 mm,
 cinčani ČN lim 0,50 – 2 mm,
 cinkotit (cink titanij ) 0,5‐ 0,7 mm,
 cink kositar 0,50 – 1 mm,
 bakreni lim 0,50 – 2 mm,
 olovni lim 0,50 – 2 mm,
 aluminijski lim 0,50 – 3 mm, eloksiran ili plastificiran,
 polietilenski tipski elementi (za žljebove i vertikalne odvodne cijevi).

Osnovne obrade lima: rezanje, savijanje, sastavljanje i povezivanje, lemljenje, zakivanje.
Završne obrade lima:
 čelični lim ‐ pocinčan i plastificiran
 aluminijski lim – eloksiran ili plastificiran
 bakreni lim – dugotrajni prirodni proces: sirovi bakar > oksidirani bakar > patinirani
bakar
proces se može ubrzati kemijskim sredstvima
Za učvršćivanje (kuke, zakovice, jahači, čavli, vijci i sl.) limova treba primijeniti:
 za čelični lim – čelična spojna sredstva,
 za pocinčani,cinkotit,cink kositar i olovni lim – dobro pocinčana spojna sredstva,
 za bakreni lim – bakrena spojna sredstva,
 za alu lim – alu ili galvanizirana ČN spojna sredstva
Limeni pokrovi:
 pokrovi od ravnih ploča (na daščanoj oplati)
 pokrovi od valovitih ploča
 pokrovi od rebrastih ploča
 pokrovi od specijalnih ploča, sendvič panela i sl.
Pri pokrivanju limom stojeći spojevi izvedeni po priklonici moraju biti dvostruki tj. s dva prijevoja
visine minimalno 25 mm. Spojevi paralelni sa strehom moraju biti dvostruko savijeni i položeni.
Kod ravnih pocinčanih limova (nagib krova ispod 15°) moraju se lemiti 25 mm široki preklopi.
Kod bakrenih limova nije dozvoljeno lemljenje.
Poprečni spojevi moraju se izvesti kao položeni minimalno 20 mm širine.
42/107
Valoviti lim za pokrivanje može biti izrađen od cinčanog, pocinčanog / plastificiranog/ ili alu lima
minimalne debljine 0,7 mm. Preklop mora biti minimalno 50 mm. Veće krovne uvale moraju se
pokrivati kao krovovi. Kod dužina preko 4 m, moraju se izvesti 100 mm široki preklopi.
Limeni žljebovi imaju ulogu preuzimanja oborinske krovne vode. Veličina žlijeba određuje se tako
da na 1m2 tlocrtne površine krova dolazi 0.8‐1 cm2 površine poprečnog presjeka žlijeba.

Žljebovi mogu biti:
 poduprti
 potkrovni ili viseći
 natkrovni ili ležeći
 sandučasti ili stojeći
 žljebovi šed krova

Vertikalne odvodne cijevi služe odvodnji krovne vode u sustav javne odvodnje ili ispuštaju
vodu po terenu. Izvode se okrugle ili kvadratne, a spajaju se na žlijebove pomoću fazonskih
elemenata.
Limeni opšavi izvode se na spojevima i rubovima krovnih ploha, uz žlijebove, na nadozidima i
rubovima ravnih krovova, prodorima kroz krovne plohe, klupčicama, podnožjima i slično.
Svi linijski limeni elementi obračunavaju se po duljini, uz opis i navođenje razvijene širine.
Jedinična cijena sadrži i spojna sredstva, nosive kuke, podložne trake, brtvljenja i slično.

Slika 17 – razvijena širina lima

Izvođač je dužan prije početka radova:
 predočiti projektantu detalje izvedbe i savijanja limova
 tek po odobrenju i nakon ovjere istih od strane projektanta može se pristupiti izvedbi
radova
 provjeriti sve građevinske elemente na koje se pričvršćuje limarija
 pismeno dostaviti naručitelju svoje primjedbe u vezi eventualnih nedostataka, naročito u
slučaju: neodgovarajućeg izbora projektiranog materijala i loše riješenog načina vezivanja
limarije za građevinske radova. Izrada rješenje neće se posebno platiti već predstavlja
trošak i obvezu izvoditelja.

Prilikom izvođenja limarije mora se izvoditelj striktno pridržavati usvojenih i od strane
projektanta ovjerenih detalja.
Cijenom izvedbe radova treba obvezno uključiti sve materijale koji se ugrađuju i koriste (osnovne
i pomoćne materijale), sav potreban rad (osnovni i pomoćni) na izvedbi radova do potpune
gotovosti i funkcionalnosti istih, sve transporte i prijenose do i na gradilištu sve do mjesta
ugradbe, sva potrebna uskladištenja i zaštite, sve potrebne zaštitne konstrukcije i skele, kao i sve
drugo predviđeno mjerama zaštite na radu i pravilima struke.
U cijeni treba također uključiti izvedbu i obradu raznih detalja limarije kod spojeva, prijelaza,
lomova i sudara ploha, završetaka limarije i drugo, sve obvezno usklađeno sa drugim različitim
materijalima i radovima uz limariju, do potpune gotovosti i funkcionalnosti.
43/107
Nosive kuke za žlijebove i opšave izvode se od istog materijala kao i korišteni lim, odnosno od
materijala koji je kompatibilan korištenom limu. Nosive kuke su uključene u jediničnu cijenu
limarskog elementa, a potrebno je definirati maksimalni razmak.
Dijelovi različitog materijala ne smiju se dodirivati jer bi uslijed toga moglo doći do korozije.
Elementi od čelika za pričvršćivanje cinčanog ili pocinčanog lima moraju se pocinčati, ako u opisu
radova nije predviđena neka druga zaštita (postavljanje podmetača od olova ili plastike otpornih
na kiseline ili lužine). Za bakreni lim treba primijeniti učvršćivanje od bakra ili bakrenog čelika.
Na spoju lima i podloge (beton, žbuka, drvo i dr.) treba postaviti razdjelni sloj (npr. krovna
ljepenka) po cijeloj površini spoja. Sve vidljive spojeve lima i betonskih ili ožbukanih fasadnih
ploha treba brtviti po cijeloj dužini spoja trajno elastičnim (plastičnim) bezbojnim kitom. Sve
spojeve lima treba obvezno izvesti nepropusno. Plohe izvedene limom moraju biti izvedene
pravilno i u ravnini, po nagibima odvodnje i kosinama definiranim u projektu.
Sastav i učvršćenja moraju biti tako izvedeni da elementi pri toplotnim promjenama mogu
nesmetano dilatirati, a da pri tom ostanu nepropusni. Moraju se osigurati od oštećenja koje može
izazvati vjetar i sl. Ispod lima koji se postavlja na beton, drvo ili žbuku treba postaviti sloj
bitumenske ljepenke, čija su dobava i postava uključene u jediničnu cijenu. Probijanja u
metalnom pokrivaču (učvršćivanje dimnjaka, cijevi kupola itd.) moraju biti pažljivo izvedena kod
pocinčanog lima pomoću lemljenja, a kod bakrenog pomoću dvostruko položenog ruba vezanog
vodonepropusno s pokrovom.
Izvođač će pristupiti izvedbi nakon što projektant potpisom potvrdi radioničke nacrte i
tehnološku razradu detalja.
Troškovnička stavka limarskih radova treba sadržavati kratak opis stavke (opšav, žlijeb,
pokrov…), točne informacije o vrsti, debljini i površinskoju obradi lima, opis spojnih sredstava,
nosivih kuka i detalja.

 uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija
 pripremu podloga
 sav spojni materijal
 sve transporte
 čišćenje tokom rada, odvoz i zbrinjavanje smeća, te završno čišćenje prije primopredaje
radova
 sva manja potrebna usijecanja utora nužna za ugradbu i savijanje lima i izvedbu detalja,
kao i sva sitnija usijecanja ploha te potrebne popravke i zapunjavanja nastalih
međuprostora i pukotina cem. mortom

Obračun:
 žljebovi, cijevi, opšavi i sl. definirani razvijenom širinom lima
u dužinama izraženim u .............................................................................................................. m1
 limeni pokrovi u površini izraženoj u ................................................................................ m2
 dimnjačke kape, sabirni kotlići i sl. u broju uz detaljan opis
i uvid u radionički nacrt ............................................................................................................. kom
44/107

Limarski radovi, ovisno o projektu, mogu obuhvaćati ove pojedine radove:
 izradu limenih žljebova
 izradu vertikalnih odvodnih cijevi
 izradu krovnog rukavca i sakupljača vode
 izradu opšava vijenaca, nadozida, klupčica, podnožja
 izradu opšava uvala, ruba krova, zabata i prodora
 izrada zatvaranja krovnih dilatacija
 pokrivanje kosog krova



CIJENA CIJENA
B.I.1. Opšav ruba ravnog neprohodnog
krova.
Izrađen od pocinčanog i plastificiranog
lima, debljine 0,6 mm, u boji po odabiru
projektanta. Razvijena širina 60 cm.
Okapnica treba biti udaljena od završne
obloge pročelja za 4 cm. Profilaciju
napraviti prema nacrtima.
Nosače opšava izraditi iz pocinčanog
plosnog željeza, debljine 4 mm, a
postavljaju se na maksimalnom razmaku
od 40 cm na drvene kladice.
m1 32,60

45/107
3.2 POKRIVAČKI RADOVI

Svi radovi moraju se izvoditi prema izvedbenoj projektnoj dokumentaciji i prema Tehničkom
propisu o građevnim proizvodima (NN 33/10…), Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi
energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15) i svim važećim normama na koje tehnički
propisi upućuju.
Materijal za pokrivačke radove kosih krovova mora odgovarati zahtjevima Tehničkog
propisa o građevnim proizvodima i slijedećim važećim normama:
HRN EN 1304:2013 ‐ Glineni crijep i pomoćni dijelovi
HRN EN 490:2017 ‐ Betonski crijep i pomoćni dijelovi za pokrivanje krovova i oblaganje
zidova
HRN EN 516:2008 ‐ Montažni pribor za pokrivanje krovova – Instalacije za pristup krovu
‐‐ Staze, gazišta i stube
HRN EN 517:2008 ‐ Montažni pribor za pokrivanje krovova – Sigurnosne krovne kuke
HRN EN 12951:2008 ‐ Montažni pribor za pokrivanje krovova – Trajno postavljene krovne
ljestve
HRN EN 534:2010 ‐ Valovite bitumenske ploče
HRN EN 544:2011 ‐ Bitumenske šindre s mineralnim i/ili sintetičkim ulošcima
HRN EN 492:2016 ‐ Ploče i pomočni dijelovi od cementa ojačanog vlaknima
HRN EN 12467:2016 ‐ Ravne ploče od cementa ojačanog vlaknima
HRN EN 494:2015 ‐ Valovite ploče i pomoćni dijelovi od cementa ojačanog vlaknima
HRN EN 534:2010 ‐ Valovite bitumenske ploče

Prije početka radova izvođač je dužan pregledati podloge i upozoriti na eventualne

nedostatke. Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što projektant potpisom potvrdi
tehnološku razradu svih detalja.
U slučajevima kada se radovi izvode u nepovoljnim vremenskim uvjetima, potrebno je
poduzeti dodatne mjere kako bi se spriječilo nastajanje oštećenja. Primjeri takovih
nepovoljnih vremenskih uvjeta uključuju izvedbu raznih tipova zavarivanja i vrućeg
lijepljenja na temperaturama nižim od +5°C, te mokre i vlažne uvjete, snijeg i led, jake
vjetrove i mraz u radu sa mortovima.
Sva pričvrsna sredstva trebaju biti od nehrđajućeg čelika ili antikorozivno zaštićena. Kod
galvanski zaštićenih površina prema HRN EN ISO 1461, pocinčano sa zaštitnim slojem cinka
debljine najmanje 50 µm.
Izvođač je u obvezi dostaviti se detalje potrebne potkonstrukcije (razmaci letvi, kontra letvi),
načina pričvršćenja pokrova i svih detalja ugradnje ukoliko troškovničkom stavkom nije
predviđena i izvedba potkonstrukcije odnosno nosača pokrova.
Ravni (biber) crijep – pravokutnog oblika, zaobljenog donjeg dijela (često potpuni polukrug).
Oblik podsjeća na dabrov rep i po tome je dobio ime (njem. biber = dabar.) Duž gornjeg ruba imaju
jedan ili dva zuba kojima se crijep zakvači za krovnu letvu. Dimenzije ovisno o proizvođaču (cca
38/18 cm, debljine 12‐15 mm). Crijep se polaže preko letava koje se prikivaju na podjednakom
razmaku prema uputama proizvođača crijepa.
Uvale se izvode metalnim (limenim – plastificirani aluminijski lim, pocinčani čelični lim, cinkotit,
bakreni lim...) oblogama postavljenim ispod susjednih elemenata pokrova, koji se postavljaju
„nazubljeno“ (bez rezanja elemenata). Polaganje bez morta (u suho), ovisno o proizvodu i nagibu
krova elementi se dodatno mogu učvrstiti nehrđajućim čavlima u drvene letve.
Prema načinu polaganja razlikujemo:
‐ jednostavno (jednostruko) pokrivanje (najmanji dozvoljeni pad b:h = 1:1 = 100%),
‐ gusto pokrivanje (najmanji dozvoljeni pad b:h = 2:1 = 50%),
‐ krunsko (dvostruko) pokrivanje (najmanji dozvoljeni pad b:h = 2:1 = 50%).
46/107

Slika 18 – Biber crijep i fazonski element za rub krova
Žljebasti / valoviti profil (raznih oblika) i Betonski elementi (sa simetričnim srednjim valom i
ravnim drenažnim kanalima) – pravokutnog oblika, preklapanje se vrši rubnim žljebovima i
prevojima koji zahvaćaju i preklapaju susjedne crjepove. Na slobodnim rubovima koriste se tipski
rubni elementi.
Uvale se izvode metalnim (limenim – plastificirani aluminijski lim, pocinčani čelični lim, cinkotit,
bakreni lim...) oblogama postavljenim ispod susjednih elemenata pokrova, koji se režu na način da
tvore ravnu liniju s obje strane uvale.
Grebeni i sljeme pokrivaju se tipskim prefabriciranim elementima za grebene ili sljemeno‐
grebenim trakama za suhu ugradnju.

Slika 19 – Primjeri žljebastih (utorenih) crijepova

Kupa kanalica – mogućnost polaganja u mort ili u suho. Elementi su stožaste poluoblice dužine
cca 40 cm, 12‐15 cm širine na užem kraju i 15‐20 cm širine na širem kraju.
Pokrivanje se može izvoditi na letve položenih paralelno sa strehom ili u pravcu nagiba krova. Tada
se između letava polažu prvo konkavni redovi, a spojevi istih se prekrivaju konveksnim redovima.
Umjesto letava moguća je izvedba daščane podloge gdje se elementi pokrova postavljaju u
produžni mort (u tradicionalnoj gradnji često se susreće kao podloga pruće i glina postavljena
između rogova – gdje su kanalice polagane u mort od gline).

Slika 20 – Kupa kanalica
47/107
Za karakteristične krovne spojeve (sljeme, greben, uvala, spojevi sa zidom i slično) koriste se
isključivo tipski proizvodi ovisno o proizvođaču.
Potkonstrukcija (letve ili metalna konstrukcija) trebaju biti završno obrađene bijelom bojom ili
laminirane reflektivnom srebrnom trakom kako bi se izbjeglo akumuliranje topline uslijed čega
može doći do stvaranja pukotina i deformacija. Završna obrada potkonstrukcije treba biti u
potpunosti suha prije polaganja kako ne bi došlo do promjene boje krovnog pokrova.
Letve (potkonstrukcija) postavlja se na razmacima cca 50 ‐80 cm (prema uputi proizvođača). U
zonama s visokim opterećenjima uslijed snijega ili vjetra razmak letvi potrebno je adekvatno
progustiti.
Rupe na mjestima pričvršćenja trebaju biti 3‐4 mm veće od promjera vijaka (u skladu sa
koeficijentom rastezanja ploča), s obzirom da se uslijed promjena temperatura očekuje skupljanje
odnosno širenje ploča. Vijke postavljati na svakom 2. Ili trećem valu (u tjemenu vala) tipskim
vijcima sa zaštitnom kapicom ili inox (V2A) vijcima s neoprenskom brtvom.
Postavljanje u smjeru suprotnom od najjačeg vjetra, os strehe prema sljemenu.
Koristiti na krovovima nagiba najmanje 7°.

Slika 21 – Sljemeni crijep i fazonski elementi

Ravne ploče za pokrivanje krovova – proizvode se od vlaknastog cementa (bez azbesta) i
bitumenske šindre. Izvoditi prema zahtjevima odabranog proizvoda, u odnosu na duljine preklopa
(ovisno o nagibu krova i odabranom načinu slaganja) i razmak i dimenzije potkonstrukcije.
Valovite ploče za pokrivanje krovova – proizvode se od vlaknastog cementa (bez azbesta) i
bitumenske šindre. Izvoditi prema odredbama proizvođača, pogotovo u odnosu na duljine
preklopa (ovisno o nagibu krova) i razmak i dimenzije potkonstrukcije.

Slika 22 – Ravne ploče za pokrivanje: vlaknocementne i bitumenske ploče (šindra)

Snjegobran – primjena ovisi o podneblju, te je za kontinentalne krajeve obavezan. Snjegobran
sprječava obrušavanje snijega s krovova i čuva limariju i pokrov od oštećenja. Vrsta i količina
snjegobrana ovisi o vrsti pokrova i nagibu krova. Razlikujemo linijske i točkaste snjegobrane.

Slika 23 – različite vrste snjegobrana
48/107

Ovisno o projektu pokrivački radovi obuhvaćaju ove pojedine radove:
 pokrivanje kosih krovova crijepom (biber, utoreni, žljebnjaci ....),
 pokrivanje kosih krovova ravnim pločama ( vlaknocementne ploče, bitumenska
šindra…)
 pokrivanje kosih krovova valovitim pločama (vlaknocementne ili bitumenizirane ploče)
 pokrivanje kosih krovova limom
 pokrivanje sljemena i grebena kosog krova
 posebna oprema i elementi na krovu
 ugradnja snjegobrana
Napomena: Pokrivanje kosih krovova limom može biti obrađeno u Pokrivačkim radovima ili u
Limarskim radovima.

Troškovnička stavka treba sadržavati opis krova (jednostrešni, dvostrešni, veličina nagiba...), te
popis svih slojeva predmetnog krova koji su uključeni u stavku, a ako se navode i slojevi koji se
obračunavaju u nekim drugim radovima, onda to treba naglasiti. U stavci mora biti definirana točna
vrsta pokrova, debljina ploča, dimenzije, vrsta, dimenzije i razmaci potkonstrukcije, vrsta
paropropusnih membrana ukoliko su dio stavke. Opisati sve tipske elemente koji su sadržani na
krovu. Snjegobrani mogu biti opisani i obračunati u zasebnoj stavci, ili u zbirnoj stavci kosog krova,
uz iskaz količina.

• uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija
• tehnološku razradu svih detalja
• izradu radioničkih nacrta
• sav materijal za sve slojeve koji su sastavni dio stavke
• sav spojni materijal
• postavu i skidanje radne skele
• sve posredne i neposredne troškove za rad, materijal, alat i građevinske strojeve
• sve transporte
• čišćenje tokom rada
• odvoz i zbrinjavanje smeća
• završno čišćenje prije primopredaje radova
• nadoknadu eventualne štete nastale iz nepažnje na svojim ili tuđim radovima

Obračun:
• pokrovi po površini izraženoj u m2
• tipski elementi, crijepovi za odzrake, antene i slično po broju kom
• obloge, letve, oplate, ljepenke, folije… po razvijenoj površini izraženoj u m2
• hidroizolacije (bitumenske, sintetske....) po površini izraženoj u m2
• obrada i pokrivanje grebena, sljemena, streha… po dužini izraženoj u m1
• vodolovna grla i ostali prodori u broju kom
• staze i stepenice za hodanje po duljini ili u komadima m1/kom
• točkasti snjegobrani po broju kom
• linijski snjegobrani po dužini izraženoj u m1

Napomena: kod pisanja stavki navesti sve slojeve krovne konstrukcije prema redoslijedu
izvedbe i napomenuti koji su drugdje opisani i obračunati.

49/107


CIJENA CIJENA
B.II.1. Pokrivanje kosog dvostrešnog krova, nagiba
30°, utorenim crijepom, uključivo slijedeći
slojevi (odozgo prema dolje):
- utoreni glineni, prešani crijep, s
dvostrukim utorima, tip kao Tondach
Kontinental Plus ili jednakovrijedno,
dimenzija 24,5 x 41,8 cm, u engoba
crvenoj boji.
- Letve za crijep, dimenzija 3x5 cm, na
razmacima 33 cm, odnosno prema
odabranom crijepu.
- Kontraletve dimenzija 3x5 cm, na
razmacima 80 cm (iznad rogova).
- Paropropusna, vodonepropusna
membrana, debljine 1 mm.
- OSB oplata debljine 18 mm – u tesarskim
radovima.
Preklope i slaganje izvoditi prema uputama
proizvođača, a sve detalje uskladiti s
Projektantom.
Snjegobrani se izvode točkasti, tipski,
metalni u boji bliskoj boji crijepa. Postaviti
po cijeloj krovnoj plohi u količini 2 kom/m2,
uz po jedan komad na svakom crijepu u
prvom redu.
Za antenu i odzrake koristiti tipske elemente
odabranog proizvođača.
Za pristup dimnjaku i hodanje po krovu
ugraditi tipske stepenice i staze odabranog
proizvođača, uz sav spojni pribor i držače.
Površina krova (svi slojevi) m2 145,50
Tipski element za antenu kom 1
Tipski element za odzraku kom 2
Točkasti snjegobran kom 390
Stepenice za pristup dimnjaku, dim 14 x kom 8
25 cm
Staze za hodanje po krovu m1 6

50/107
3.3 IZOLACIJA RAVNIH KROVOVA

Sve radove na izolaciji ravnih krovova izvođač treba izvoditi prema Tehničkom propisu o
racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15), Tehničkom propisu
o građevnim proizvodima (NN 33/10…) i Pravilniku o ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o
sukladnosti i označavanju građevinskih proizvoda (NN 103/08, 147/09, 87/10, 129/11), te
svim važečim normama na koje tehnički propisi upućuju.

Izolacija ravnih krovova je višeslojni izolacijski sustav kojim se rješava zaštita od atmosferilija,
toplinska zaštita, difuzija vodene pare, zaštita od požara, sigurnost od neovlaštenog ulaska i
sigurnost hodanja po krovu.
Prema nagibu, ravni krovovi se dijele na:
‐ mali nagib: 0,5 ‐ 1,0%
‐ normalan nagib: 1,0 ‐ 2,5%
‐ veći nagib: 2,5 ‐ 4,0%
‐ veliki nagib: 4,0 ‐ 15%.
Prema prohodnosti ravni krovovi se dijele na prohodne i neprohodne ravne krovove, te kao
zasebna skupina zelenih krovova, a koji mogu biti i prohodni i neprohodni.
S obzirom na raspored slojeva izolacije razlikujemo:
1) Topli ravni krov ‐ hidroizolacija iznad toplinske izolacije
2) Obrnuti / inverzni ravni krov ‐ hidroizolacija ispod toplinske izolacije
3) Hladni, provjetravani ravni krov ‐ hidroizolacija postavljena na zasebnoj konstrukciji, ispod koje
je zračni sloj, a ostali slojevi su na stropnoj konstrukciji.

Slika 24 – Vrste ravnih krovova u odnosu na raspored slojeva

IZVEDBA
Za izvedbu ispravnih i dugotrajnih ravnih krovova važno je:
‐ funkcionalno rješavanje svih detalja
‐ kvalitetna izvedba ‐ strogo prema uputama proizvođača i u skladu s važećim normama
‐ redovito održavanje.

Sve spojeve, fuge, prekide betoniranja, radne reške, dilatacije i ostale detalje potrebno je riješiti
unutar jednog sustava za brtvljenje i sanaciju građevina.

Ukoliko se traži stavkom troškovnika materijal koji nije obuhvaćen propisima, treba se u svemu
izvesti prema uputama proizvođača te garancijom i atestima za to ovlaštenih ustanova (IGH ili sl.).
Prije početka radova izvođač mora ustanoviti Kvalitetu podloge na koju se izvodi izolacija i ako nije
pogodna za rad mora o tome na osnovu relevantnih dokaza, pismeno izvijestiti nadzornog
inženjera kako bi se podloga na vrijeme popravila i pripremila za izvođenje izolacije.

51/107
Podloga za hidroizolaciju mora biti:

 homogena,
 suha i čvrsta,
 ravna i bez šupljina na površini
 slobodna od nafte i masti, prašine i rastresitih ili trošnih čestica
 izvedena u projektiranim padovima.
Onečišćene podloge (zemlja, ulje i sl.) čistiti mehanički i vodom te sredstvima koja propisuje i
dozvoljava proizvođač izolacijskog sustava.
Pažljivo izvesti savijanje traka i preklope prema uputama proizvođača, uz upotrebu tipskih
prefabriciranih elemenata za složene spojeve (uglove, bridove, vodolovna grla, prodore i slično).
Prije polaganja parne brane/izolacije moraju biti izvedena podnožja u uglovima (holkeri), tako da
se izolacijske trake ne lome pod pravim kutem, nego se koso postavljaju na vertikalnu plohu.
Podloga mora biti očišćena od prašine, mora biti ravna i potpuno suha. Max. vlažnost podloge je
3% mase. Parna brana se može polagati samo po suhu vremenu. Za parnu branu primjenjuju se
folije kompatibilne sa odabranim izolacijskim sustavom, a u skladu sa uputama proizvođača
sustava.
Slojevi izolacije polažu se samo na posve suhu i očišćenu podlogu kod temperature koju definira
proizvođač i materijal odabranog izolacijskog sistema. Izolacijske trake moraju prilegnuti na
podlogu ravno cijelom površinom, bez nabora i mjehura.
Smije se ugrađivati samo neoštećen proizvod.
Kod višeslojnih sustava preklopi traka / ploča moraju biti izmaknuti.
Posebnu pažnju obratiti na zaštitu od požara kod rada sa vrućim bitumenskim premazima i
varenim ljepenkama zbog velike zapaljivosti bitumena.
U slučaju požara gasiti pijeskom ili pjenom. Gašenje vodom je opasno zbog prskanja vrelog
bitumena.

Ukoliko se tijekom ispitivanja vodonepropusnosti ("vodene probe") ili naknadno ustanovi tj. pojavi
voda i/ili vlaga zbog nesolidne izvedbe, potrebno je detaljno pregledati površinu cijelog krova te
ustanoviti oštećenja hidroizolacije i eventualno slojeva toplinske izolacije i parne brane, te ista
popraviti u skladu s uputama izolacijskog sustava na trošak izvođača.

Kod višeslojnih izolacijskih sustava krovova posebnu pažnju obratiti na dinamiku izvođenja radova
u skladu s vremenskim uvjetima.
Sloj toplinske izolacije između parne brane i hidroizolacije mora biti apsolutno suh u svim fazama
izvedbe.
Ukoliko tijekom izvedbe slojeva krova ili pri ispitivanju vodonepropusnosti dođe do vlaženja
slojeva toplinske izolacije ispod hidroizolacije, neovisno o uzroku vlaženja potrebno je podignuti
sloj hidroizolacije te prosušiti sve podložne slojeve, kao i betonsku konstrukciju ispod parne brane
do postotka vlažnosti propisanog od strane proizvođača sustava.
Sve ploče toplinske izolacije na kojima se tada utvrde oštećenja nastala kao posljedica utjecaja
vlage potrebno je odstraniti i u cijelosti zamijeniti neoštećenim suhim pločama.
Sloj za pad najčešće se izvodi od betona s laganim agregatom i obračunava se u Betonskim /
Zidarskim radovima.
Pad krova može se riješiti i toplinskom izolacijom rezanom u padu, a u tom slučaju se mora
definirati minimalna debljina sloja toplinske izolacije. Ploče u padu se naručuju od proizvođača na
temelju nacrta padova krova.

Ovisno o projektu izolacije ravnih krovova obuhvaćaju ove pojedine radove:
 izradu toplog ili hladnog prohodnog ili neprohodnog krova s obradom nadozida
 izradu toplog ili hladnog zelenog krova
 postavljanje završnih i rubnih profila krova, nadozida, atika
52/107
 pokrivanje višeslojnim panelima s obradom nadozida i sa svom potrebom dodatnom

opremom

Troškovnička stavka treba sadržavati opis krova (topli, inverzni, prohodni/ neprohodni), te
popis svih slojeva predmetnog krova koji su uključeni u stavku, a ako se navode i slojevi koji se
obračunavaju u nekim drugim radovima, onda to treba naglasiti. Svi slojevi moraju biti detaljno
opisani. Slojevi se mogu pisati odozgo prema dolje ili po redoslijedu izvođenja, što treba
napomenuti u stavci.
Sve rubne obrade i detalji koji se zasebno iskazuju moraju se opisati po slojevima i visinama,
odnosno razvijenim širinama.

Obračun:
 slojevi krova po razvijenoj, gotovoj površini, uključivo svi navedeni slojevi ‐ u m2
 rubne obrade (obrada nadozida, obrada uz vanjske zidove i šahtove instalacija, uz linijske
rešetke, zaštite izolacije i sl. – uz određenu razvijenu širinu slojeva izolacije (r.š.), po dužini
u m1
 tipski elementi ‐ prefabricirani elementi za složene spojeve (uglovi, bridovi, vodolovna grla,
prodori i slično) u komadima

NAČIN OBRAČUNA

‐ iskazano u m2 površine krova ‐ iskazano u komadima
A) vrsta podloge A) vodolovna grla
B) sloj za izjednačavanje parnog tlaka B) izljevi
C) parna brana
D) toplinska izolacija (materijal i debljina) C) prefabricirani
E) razdjelni sloj elementi (uglovi,
F) hidroizolacija (broj slojeva, tip izolacije, način polaganja) prodori i sl.)
G) završni (zaštitni) sloj ukoliko postoji (vrsta i način izvedbe)

‐ iskazano u m1 rubnih elemenata
A) obrada nadozida ili vijenca (navodi se razvijena širina trake ili visina vertikalnog spoja, uključivo
toplinska izolacija)
B) završni limeni opšavi / pričvrsne limene trake + kitanje trajnoelastičnim kitom

Slika 25 – Način obračuna ravnih krovova

U jediničnu cijenu svake stavke treba biti ukalkulirano:
 uzimanje mjera na licu mjesta, krojenje i rezanje materijala
 izrada detalja izvedbe (ugradbe) i adekvatne radioničke dokumentacije pridržavajući se
uputa proizvođača sustava i uvažavajući klimatske uvjete, te dostava na ovjeru projektantu
i nadzoru u dva primjerka.
53/107
 priprema podloga
 čišćenje zaprljanih podloga vodom pod tlakom i sredstvima / impregnacijama koja
propisuje proizvođač hidroizolacije
 dobavu i ugradnju svih opisanih slojeva hidroizolacije, toplinske izolacije kao i završnih
slojeva ukoliko je tako specificirano.
 sav materijal i rad potreban za sva brtvljenja na mjestima spojeva i završetaka
hidroizolacija, svi tipski završni profili
 postavu i skidanje radne skele sa zaštitnom tkaninom,
 sve posredne i neposredne troškove za rad, materijal, alat i građevinske strojeve
 sve transporte
 odvoz i zbrinjavanje smeća, te završno čišćenje prije primopredaje radova
 nadoknadu eventualne štete nastale iz nepažnje na svojim ili tuđim radovima
 svi preklopi materijala i eventualni otpadni materijal za izvedbu u skladu s pravilima struke
 upotreba u svemu u skladu sa odabranim sustavom izolacije.
 kod izvođenja radova treba se pridržavati smjernica o primjeni propisanoj od strane
proizvođača materijala. Kvaliteta ugrađene hidroizolacije dokazuje se ispitivanjem
vodenom probom u trajanju najmanje 48 sati, a predaje upisom u građevinski dnevnik.


CIJENA CIJENA
B.II.1. Ravan prohodan, topli krov iznad 2. kata,
oznake u projektu K1.
Na sloj za pad od laganog betona postavlja
se:
1. parna brana bitumenska traka s uloškom
od Al folije punoplošno zavarena, (uključivo
pripremu podloge hladnim prednamazom),
debljine 4 mm.
2.. TI od ploča ekstrudiranog (XPS)
polistirena, gustoće 30 kg/m3, u pločama s
rubnim preklopom, d= 15 cm, obostrano
kaširanih bitumenskom ljepenkom.
3. HI koja se sastoji od 2 sloja bitumenske
trake s uloškom staklene tkanine, debljine 2
x 4 mm,
4. završni sloj: nasip šljunka d= 8 cm
U stavku treba uključiti izradu spojeva na
nadozid do visine 45 cm. Na nadozid se
podižu slojevi parne brane, ploče toplinske
izolacije od XPS‐a debljine 8 cm i
hidroizolacija.
Završetak hidroizolacije izvesti tipskim
aluminijskim profilom i nehrđajućim vijcima.
površina krova m2 154,80
obrada nadozida h= 45 cm m1 68,00
završni Al profili m1 68,00
obrada prodora vodolovnih grla kom 3

54/107
3.4 STOLARSKI RADOVI

Prozore i vrata izvoditi prema prema Tehničkom propisu za prozore i vrata (NN 69/06) i
Tehničkom propisu za staklene konstrukcije (NN 53/17)
Tehnička svojstva prozora i vrata, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata moraju ispunjavati opće i
posebne zahtjeve bitne za njihovu krajnju namjenu u građevini i moraju biti specificirana prema
normi HRN EN 14351‐1:2016 (Prozori i vrata ‐ Norma za proizvod, izvedbene značajke), dok
staklo u graditeljstvu mora biti specificirano prema HRN EN 572‐9:2005 (Staklo u graditeljstvu –
Proizvodi od osnovnog natrij‐kalcij‐silikatnog stakla), te ostalim normama prema Odluci o
popisu normi bitnih za primjenu Tehničkog propisa za prozore i vrata
(http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/NN‐69‐06‐Odluka_o_popisu_normi.pdf).

Vanjska građevinska stolarija ‐ prozori, vrata, stijene, rebrenice ‐ izvodi se najčešće od masivnog
ili lijepljenog (lameliranog) drveta četinjača (bor, ariš, jela i smreka), a rjeđe od tvrdih listača
(hrasta i egzotičnog drveta kao mahagonij i teak).

Unutarnja stolarija ‐ vrata, unutarnje stijene, stepeništa, ograde – izvodi se, osim od gore
nabrojanih vrsta masivnog i lameliranog drveta i od pločastih predgotovljenih materijala –
furnira, panel ploča, vlaknatica i iverica, MDF ploča (medium density fibre board), laminata
itd.

Dovratnici mogu biti drveni (masiv ili lamelirani), od MDFa, ili metalni (čelični ili aluminijski).
Rukohvati, ograde i stepenice se izvode od masivnog ili lijepljenog (lameliranog) drveta.

Prozori i vrata imaju jedno ili više krila unutar jednog okvira.
Stijena ima višedijelnu okvirnu konstrukciju.

Vrste vrata prema načinu otvaranja: zaokretna, mimokretna, zaokretno‐otklopna, kružna,
podizna klizna, ovješena klizna, teleskopska, harmonika s rubnim ovješenjem, harmonika sa
središnjim ovješenjem, podizna, podizna lamelna, rolo.

Vrste prozora prema načinu otvaranja:
 zaokretni (oko rubne vertikalne osi),
 otklopni (oko donje vodoravne osi),
 zaokretno – otklopni ( oko rubne vertikalne i donje horizontalne osi )
 zaklopni (oko gornje vodoravne osi),
 prevrtni (oko srednje vodoravne osi),
 zavrtni (oko srednje vertikalne osi),
 klizni,
 vertikalno posmični.
Okna koja se ne otvaraju su fiksna.

Zaštita stolarije: ličenjem (impregnacija, kitanje, brušenje, nalič, emajl lak) ili premazima (2 x
lazurni premaz, 1 x zaštitni premaz).
Okovi prozora i vanjske stolarije: nasadne petlje, francuske petlje, cilindrične petlje, roto
okovi, okov za podizna balkonska vrata, okov za podizne klizne stijene, okov za viseće klizne
stijene, poluolive (brave s jezičcem), olive, zasuni, ventusi, usadne brave kvake, rozete, štitovi,
cilindar brave.
Okovi unutarnjih vrata: nasadne petlje, francuske petlje, cilindar petlje, šarnir petlje, klavir
petlje, podne pumpe, bommer petlje, viseće vodilice, usadne brave, kvake, rozete, štitovi,
cilindar brava.
55/107
Stolarija se ugrađuje mokrim postupkom ili suhim postupkom (ugradnjom na slijepe okvire, ili
ekspandirajućom pjenom). U slučaju mokre ugradnje stolariju treba zaštititi (PE folijom).
Spojnica vanjske stolarije i zida se kod mokrog postupka brtvi žbukom i ugradnjom na
pristupak, a kod suhog postupka ekspandirajućim pjenama i trajno elastičnim kitovima.
Vanjska stolarija kod suhe ugradnje mora biti tvornički završno obrađena.
Kod mokrih postupaka stolariju je potrebno impregnirati prije postave.

Zidarska mjera je razmak konstruktivnih elemenata (građevinski otvor).

Modularna mjera je razmak modularnih ravnina koji je manji od zidarske mjere.
Stolarska mjera je stvarna vanjska mjera stolarskog elementa koja treba biti manja od modularne
mjere.
Svjetla stolarska mjera koristi se kod vrata i označava čisti razmak između dovratnika, odnosno
poda i nadvratnika. Svijetla mjera je važna za vrata jer je usko povezana s funkcijom prostora.
Razlika između zidarske i modularne mjere kod mokre gradnje treba biti 2 cm, a kod montažne
može biti i 0,5 cm.
Razlika između modularne i stolarske mjere treba biti od 0,3 do 2 cm.

Slika 26 – Karakteristične mjere otvora

Vrata ili prozorsko krilo je lijevo ako je okovano s lijeve strane, odnosno ako se otvara u
smjeru negativne rotacije (kazaljke na satu).

Slika 27 – Smjer otvaranja vrata – lijeva i desna

Prilikom uvođenja u posao podizvođač će provjeriti točnost izvedbe. Izvođač će pristupiti izvedbi
tek nakon što projektant potpisom potvrdi radioničke nacrte i tehnološku razradu svih detalja

Ovisno o projektu stolarski radovi mogu obuhvaćati ove pojedine radove:
 izradu i montažu prozora, vanjskih ostakljenih stijena i vrata
 izradu i montažu unutarnjih vrata i ostakljenih stijena
 izradu i montažu laganog drvenog stubišta
 izradu i montažu prozorskih klupčica
 izradu i montažu drvenih ograda
Napomena: sva ostakljenja opisuju i obračunavaju se u sklopu elementa koji se opisuje!!!
56/107
Za stolarske radova moraju se izraditi Sheme stolarije.

Sheme se u pravilu izrađuju u mjerilu 1:50 i sastoje se od broja sheme, kratkog opisa, nacrta (tlocrt,
presjek i pogled s načinom otvaranja), te dimenzija stolarskog elementa i broja komada.

Slika 28 – Primjer sheme stolarije

Troškovnička stavka stolarskih radova mora sadržavati detaljan opis stavke (vrata, prozor,
ostakljena stijena..), korišteni materijal (masivno drvo, stolarske ploče, MDF…), vrstu i debljine
stakla ukoliko se radi o ostakljenim elementima, način i smjer otvaranja, opis okova i brava, opis
specifičnih detalja, završnu obradu i način ugradnje . Iskazuju se sve relevantne dimenzije
(zidarska, stolarska, svijetla mjera) i broj komada po smjeru otvaranja.
Numeracija troškovničkih stavki i shema stolarije bi trebala biti usklađena, a ukoliko nije onda u
troškovničkoj stavci treba navesti broj sheme koja odgovara stavci.
57/107

 uzimanje mjera na gradilištu
 izradu radioničkih nacrta (ukoliko se radi o složenijem projektu)
 sav spojni materijal
 ostakljenje (ukoliko je projektom tako predviđeno)
 sav okov
 zaštitne premaze
 sve transporte
 čišćenje tokom rada s odvozom i zbrinjavanjem smeća

Obračun:
 prozori,vrata i stijene temeljem shematskog nacrta i razrađenog detalja i opisa po broju
.............................................................................................................................................................. kom
 iznimno se kod velikih stijena može izraziti površina stijene u ................................... m2
 prozorske klupčice po dužini izraženo u .............................................................................. m1
 stepenište po broju (navesti sve dijelove: nastupne i čeone plohe, tetive, i sl.) . kom
 ograda po dužini kosih i ravnih dijelova izraženih u ........................................................ m1


CIJENA CIJENA
B.III.1. Unutarnja puna jednokrilna, zaokretna,
drvena vrata.
Suhomontažna u zidarskom otvoru veličine
100×210 cm u zidu širine 12 cm.
Svijetla veličina otvora 90×205 cm.
Dovratnik izraditi od MDF‐a, dim. 50 x 150
mm.
Krilo izvesti puno, s ispunom od kartonskog
sača, obostrano obloženo grundiranom
MDF pločom , d= 4 mm. Ukupna debljina
vratnog krila iznosi 42 mm.
Završna obrada lakiranjem PU lakom u boji
po odabiru Projektanta.
Vratno krilo sa preklopom.
Okovi: 3 cilindrične petlje, brava usadna
cilindrična, a kvake od kromiranog mesinga.
Pokrivne letvice uračunati u cijenu stavke.
Završna obrada: lakiranje PU lakom
(površina i čelo krila, dovratnik), sve u boji
po izboru projektanta.
D vrata kom 3
L vrata kom 6
58/107
3.5 BRAVARSKI RADOVI

Prozore i vrata izvoditi prema Tehničkom propisu za prozore i vrata (NN 69/06) i Tehničkom
propisu za staklene konstrukcije (NN 53/17) .
Tehnička svojstva prozora i vrata, ovisno o vrsti prozora odnosno vrata moraju ispunjavati opće i
posebne zahtjeve bitne za njihovu krajnju namjenu u građevini i moraju biti specificirana prema
normi HRN EN 14351‐1:2016 (Prozori i vrata ‐ Norma za proizvod, izvedbene značajke), dok
staklo u graditeljstvu mora biti specificirano prema HRN EN 572‐9:2005 (Staklo u graditeljstvu –
Proizvodi od osnovnog natrij‐kalcij‐silikatnog stakla), vatrootporna bravarija HRN U.J1.160
(Tehnički uvjeti zaštite od požara u graditeljstvu. Ispitivanje otpornosti vrata i drugih elemenata
za zatvaranje otvora u zidovima) i HRN EN 1634‐2:2009 (Ispitivanje otpornosti na požar i
kontrolu dima vrata, roleta i prozora), te ostalim normama prema Odluci o popisu normi bitnih
za primjenu Tehničkog propisa za prozore i vrata (http://www.mgipu.hr/doc/Propisi/NN‐69‐
06‐Odluka_o_popisu_normi.pdf).

Građevinska bravarija izvodi se od profila i limova od čelika i aluminija, a rjeđe od mesinga i

nehrđajućeg čelika (inoks / prokrom / kromirani čelik).

Bravariju možemo podijeliti u nekoliko skupina po funkciji elemenata:

- vrata, prozori i ostakljene stijene – mogu biti unutarnja ili vanjska bravarija
- vatrootporna vrata, prozori i ostakljene stijene
- žaluzine, rebrenice i rolete s pripadajućim kutijama – uobičajeno se opisuju i obračunavaju
zajedno s pripadajućim prozorom / ostakljenom stijenom
- ograde i rukohvati – mogu biti vanjske i unutarnje
- ostala bravarija: nadstrešnice, penjalice, rešetke, držači i konzole za zastave, poklopci
revizionih okana …
Vanjski prozori, vrata i ostakljene stijene izvode se dvostrukim profilima s prekidom toplinskog
mosta i ostakljuju izo staklom.

Unutarnja vrata i ostakljene stijene mogu se izvoditi s jednostrukim profilima (bez prekida
toplinskog mosta), a ostakljenje jednostrukim ili sigurnosnim staklom (lamelirano, kaljeno).

Prozori i vrata imaju jedno ili više krila unutar jednog okvira.
Ostakljena stijena ima višedijelnu okvirnu konstrukciju.
Ovješena pročelja su cjelovita tehnološka rješenja zaštite pročelja koja se vješaju ispred nosive
konstrukcije i uobičajeno je da se obračunavaju u zasebnoj grupi radova.

Slika 29 – primjer 5‐dijelne ostakljene stijene

Vrste vrata prema načinu otvaranja: zaokretna, mimokretna, kružna, podizna klizna, ovješena
klizna, teleskopska, harmonika s rubnim ovješenjem, harmonika sa središnjim ovješenjem,
podizna, podizna lamelna, rolo.
59/107
Vrste prozora prema načinu otvaranja:

 zaokretni (oko rubne vertikalne osi),
 otklopni (oko donje vodoravne osi),
 zaklopni (oko gornje vodoravne osi),
 prevrtni (oko srednje vodoravne osi),
 zavrtni (oko srednje vertikalne osi),
 klizni,
 vertikalno posmični.
Prozori odnosno okna koja se ne otvaraju označavaju se kao fiksna.

Zaštita od korozije:
 čelik:
o cinčanjem i termolakiranjem
o antikorozivnim temeljnim bojama (u radionici ili na gradilištu)
o plastifikacija
 aluminij:
o eloksiranjem
o plastificiranjem
 mesing
o poliranjem i lakiranjem
 nehrđajući čelik
o poliranjem

Okovi prozora i vanjske bravarije: cilindrične petlje, roto okovi, okov za podizna balkonska
vrata, okov za podizne klizne stijene, okov za viseće klizne stijene, poluolive (brave s jezičcem),
olive, zasuni, ventusi, usadne brave, kvake, rozete, štitovi, cilindar brave.

Okovi unutrašnjih vrata: cilindar petlje, podne pumpe, bommer petlje, viseće vodilice, usadne
brave, kvake, rozete, štitovi, cilindar brava.

Zidarska mjera je razmak konstruktivnih elemenata.

Modularna mjera je razmak modularnih ravnina koji je manji od zidarske mjere.
Bravarska mjera je stvarna vanjska mjera bravarskog elementa koja treba biti manja od
modularne mjere.
Svjetla bravarska mjera koristi se kod vrata i označava čisti razmak između dovratnika, odnosno
poda i nadvratnika. Svijetla mjera je važna za vrata jer je usko povezana s funkcijom prostora.
Razlika između zidarske i modularne mjere kod mokre gradnje treba biti 1 – 2 cm, a kod
montažne može biti i 0,5. Razlika između modularne i bravarske mjere treba biti od 0,3 do 1 cm ‐
vidi sliku 26 .
Zaokretna vrata ili prozorsko krilo je lijevo ako je okovano s lijeve strane, odnosno ako se otvara
u smjeru negativne rotacije (kazaljke na satu) – vidi sliku 27.
Vanjska ČN bravarija može se ugrađivati mokrim ili suhim postupkom. Spojnica vanjske bravarije
i zida se kod mokrog postupka brtvi dodatnim opšavom nakon izvedbe žbuke i trajno elastičnim
kitovima, a kod suhog postupka ekspandirajućom pjenom i trajno elastičnim kitovima. Kod suhog
postupka bravarija se ugrađuje na slijepi okvir koji je kod aluminijske, mesing, inox bravarije u
načelu od pocinčanih ČN profila.
Vanjska aluminijska bravarija je tvornički zaštitno obrađena (eloksirana ili plastificirana) i treba
je zaštititi PE folijom do završetka svih radova na zgradi.
Svi dijelovi konstrukcije i elementi pojedinih pozicija moraju biti proračunati i dimenzionirani
tako da sigurno prihvaćaju opterećenja posebice vjetra (tlak, usis) i drugih atmosferskih utjecaja.
Sile koje se javljaju u elementima i fasadi u cjelini moraju se prenijeti na monolitni dio zgrade,
60/107
dok se deformacije i opterećenja (sile) sa zgrade ne smiju nikako prenositi na fasadu i/ili njene
elemente.
Na spoju raznih kvaliteta lima izvesti potrebno galvansko razdvajanje. Izvedba razdvajanja mora
biti otporna i postojana na atmosferilije i smrzavanje.
Vatrootporna vrata i stijene moraju zadovoljiti odredbe HRN‐a U.J1.160. Troškovi ispitivanja
bravarije moraju biti uključeni u cijenu stavke troškovnika.
Za sve bravarske radov izrađuju se Sheme bravarije.
Sheme se u pravilu izrađuju u mjerilu 1:50 i sastoje se od broja sheme, kratkog opisa, nacrta (tlocrt,
presjek i pogled s načinom otvaranja), te dimenzija bravarskog elementa i broja komada.
Kod jednostavnih projekata uobičajeno je da sve vrste bravarije budu obrađene u jednoj grupi
shema, a kod složenijih projekata potrebno je bravariju podijeliti u logične grupe koje imaju
zasebnu numeraciju (npr. Aluminijska bravarija, Čelična (crna) bravarija, Vatrootporna
bravarija…). Ukoliko je bravarija u shemama podijeljena u zasebne grupe, onda se i u troškovniku
poštuje ta podjela.

Slika 30 – Primjer sheme bravarije
61/107
Ovisno o projektu bravarski radovi obuhvaćaju ove pojedine radove:

 izradu i montažu vanjske bravarije: prozori i vanjske ostakljene stijene, uključujući
predviđenu zaštitu od sunca
 izradu i montažu unutarnje bravarije: vrata i unutarnje ostakljene stijene
 izradu i montažu vatrootporne bravarije – vrata, prozori i ostakljene stijene
 izradu i montažu laganog čeličnog stubišta
 izradu i montažu ograda (unutarnjih i vanjskih) i nadstrešnica
 izradu i montažu penjalica, ljestvi, konzola za zastave…
 izrada i montaža žaluzina, prozorskih rešetki, revizijskih poklopaca…

Troškovnička stavka bravarskih radova mora sadržavati detaljan opis stavke (vrata, prozor,
ostakljena stijena, ograda, nadstrešnica..), korišteni materijal (čelik, aluminij, inoks…), opis
korištenih profila (prekid toplinskog mosta, dimenzije), vrstu i debljine stakla ukoliko se radi o
ostakljenim elementima, oznake vatrootpornosti za vatrootporne elemente, način i smjer
otvaranja, opis okova i brava, opis specifičnih detalja, završnu obradu i način ugradnje . Iskazuju se
sve relevantne dimenzije (zidarska, bravarska, svijetla mjera, dimenzije profila kod ograda i
nadstrešnica) i broj komada uz naznaku smjera otvaranja za vrata.
Numeracija troškovničkih stavki i shema bravarije bi trebala biti usklađena, a ukoliko nije onda u
troškovničkoj stavci treba navesti broj sheme koja odgovara stavci.

 zaštitu od korozije
 striktnu primjenu mjera zaštite od požara
 sve transporte

Obračun:
 vrata,stijene i prozori po broju komada ............................................................................. kom
 pročelja i stijene( ako nisu opisane u ovješenim pročeljima) po površini izraženo u m2
 stepenište po broju komada (nabrojiti sve dijelove: tetive,nastupne i čeone plohe...) kom
 ograda po dužini kosih i ravnih dijelova izraženih u ........................................................ m1
 rukohvat po dužini kosih i ravnih dijelova izraženih u ................................................... m1
 poklopci revizionih okna po broju komada ...................................................................... kom
 penjalice, ljestve, konzole za zastave i sl. po broju komada ...................................... kom
 zaštita od sunca po površini izraženoj u ............................................................................... m2
 nadstrešnica
‐ po površni izraženoj u ................................................................................................... m 2
‐ po sastavnim dijelovima u komadima .................................................................. kom

62/107


CIJENA CIJENA
B.IV.1. Ograda balkona.
Izrađena je od pocinčanih profila plosnog
čelika, sastavljenih u ogradu prema shemi.
Nosiva konstrukcija:
‐ okvir od vertikalnih i horizontalnih nosača
izrađen od plošnog, pocinčanog čelika 50/5
mm
‐ ispune ‐ vertikale od pocinčanog plosnog
željeza 50/5 mm, na osnom razmaku od 13
cm.
Na svaku 4. vertikalu je pri vrhu zavaren
vertikalni element od plosnog željeza 40/4
mm, razvijene duljine 25 cm, a koji služe
kao nosači rukohvata.
Na ove vertikalne elemente se zavaruje
horizontalna traka pocinčanog plosnog
željeza 40/4 mm, na koju se s gornje strane
pričvršćuje drveni rukohvat.
Drveni rukohvat dimenzija 60 / 40 mm
(opisano u stolarskim radovima) vijcima je
s donje strane pričvršćen na traku plosnog
željeza.
Konstrukcija ograde sidrena u
armiranobetonsku ploču (frontalno) preko
čeličnih pločica dimenzija 100x100x8 mm
(sve prema detalju D...).
Spojevi se na mjestima zavara nakon
obrade zaštićuju hladnim postupkom
cinčanja.
Završna obrada metalnih dijelova je ličenje
u boji po odabiru projektanta.
Visina ograde iznosi 95 cm od površine
balkona, a rukohvat je na visini 110 cm.
Ukupna visina zaštitne ograde iznosi 115
cm (95 cm iznad poda + 20 cm preko ruba
balkona) .

m1 8,60

63/107
3.6 ZAVRŠNI ZIDARSKI RADOVI

Izvoditi prema Tehničkom propisu za građevinske konstrukcije (NN 17/17), Tehničkom propisu o
racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15) i Tehničkom propisu o
građevnim proizvodima (NN 33/10…….119/15) i svim važećim normama na koje tehnički
propisi upućuju.

Zvaršni zidarski radovi obuhvaćaju sve vrste radova koje obavljaju zidari, a ne spadaju u nosivu
konstrukciju, odnosno izvode se u završnoj etapi gradnje:
‐ izvedba pregradnih zidova,
‐ žbukanja i etics sustav,
‐ plivajući podovi,
‐ popločenja i teracerski radovi,
‐ fasadna skela,
‐ razne ugradnje, pripomoć i ostalo.

‐izvedba pregradnih zidova
Izvode se punom i šupljom opekom NF i pregradnim blokovima, blokovima od laganog
betona, šljakobetona i porobetona, te zidnim pločama od gline i(ili) porobetona (za obloge i
obzide).
Pregradni zidovi se ne smiju izvoditi prije izvedbe stropne konstrukcije da ne bi preuzeli
vertikalno opterećenje.
Često se zidanje montažnih dimnjaka i ventilacija obračunava u Završnim zidarskim
radovima. Prilikom izvedbe montažnih dimnjaka i ventilacija postupati po uputama
proizvođača (mort, izolacija, preklopi, unutrašnje i vanjske cijevi itd.).
Prilikom izvođenja zidanja u završnim zidarskim radovima izvođač se mora pridržavati
slijedećih mjera:
 zidanje se mora izvoditi s pravilnim zidarskim vezovima, a preklop mora iznositi
najmanje jednu četvrtinu dužine zidnog elementa
 debljina ležajnica ne smije biti veća od 15 mm, a širina sudarnica ne smije biti manja od
10 mm niti veća od 15 mm
 ako se zida za vrijeme niskih temperatura treba zidove zaštiti od mraza
 zidovi moraju na spoju biti međusobno povezani zidarskim vezom, tj. za pregradne
zidove treba ispustiti zupce ili ostvariti vezu sidrenjem metalnim spojnicama.
 za vrijeme zidanja opeku kvasiti vodom, a pri zidanju cementnim mortom opeka mora
ležati u vodi neposredno prije zidanja
 prilikom zidanja ostaviti otvore prema zidarskim mjerama, voditi računa o uzidavanju
pojedinih građevinskih elemenata, o ostavljanju žljebova za kanalizaciju, za centralno
grijanje ako su ucrtani (ne plaća se posebno, ulazi u jediničnu cijenu)
 posebno se ne naplaćuje ni zatvaranje (žbukanje šliceva, žljebova i sl.) iza položene
instalacije
 dimnjaci i ventilacioni kanali iz tvornički proizvedenih elemenata izvode se prema
uputama proizvođača
 kada dimnjak prolazi kroz više etaža, potrebno je detaljem riješiti oslanjanje na
stropnu ploču

‐ žbukanja i etics sustav
Radovi obuhvaćaju sva unutarnja i vanjska žbukanja, izravnanja i gletanja (zidarska
obrada) betonskih zidova, te izradu etics sustava.
64/107
Žbukati tek kada se zidovi osuše i slegne zgrada. Ne smije se žbukati kad postoji opasnost
od smrzavanja ili ekstremno visokih temperatura 30° ili više. Zidovi moraju biti prije
žbukanja čisti, a fuge udubljene, da se žbuka može dobro primiti. Prije žbukanja dobro je da
se zidovi navlaže, a osobito kod cementnog morta. Ukoliko na zidovima izbija salitra –
treba ih četkom očistiti i oprati rastvorom solne kiseline u vodi (omjer 1:10) o trošku
izvođača i dodavati sredstvo protiv izbijanja salitre u mort.
Prva faza žbukanja je bacanje grubog šprica (oštri pijesak, cement, voda) i to zidarskom
žlicom, a ne tavom. Na grubi špric bacati grubu žbuku kojom se definira ravnina žbukane
plohe. Fina žbuka služi samo za zaglađivanje površina. Treba je izraditi tako da površine
budu posve ravne i glatke, a uglovi i bridovi, te spojevi zida i stropa izvedeni oštro ukoliko
u troškovniku nije drugačije označeno.
Kod tradicionalnih, ručno izrađenih žbuka (glatka, špricana, grebana) izrada u slijedećim
fazama:
1. čišćenje podloge,
2. grubi cementni špric,
3. gruba žbuka,
4. završni sloj (fina žbuka, fina+pjeskarenje, fina grebana).
Strojno izrađene žbuke (produžna, gips‐vapnena, cementna) su jednoslojne žbuke, uz
prethodni špric ili bez njega, a izvode se brže i jeftinije od tradicionalnih žbuke, te su
postale standard izvedbe.
Rabiciranje žbuke izvodi se pomoću tekstilno staklene mrežice otporne na alkalije ili sitno
pletene mreže od nehrđajućeg čelika.
Kod obrade fasade plemenitom žbukom bila to grebana (šerana) ili prskana (hirofa), žbuka
mora biti kvalitetna, tvorničke izvedbe u izabranoj boji i kvaliteti. Kod izrade fasadnih
žbuka raditi prema uputstvu proizvođača.
Etics sustav (the external thermal insulation composite system), odnosno povezani sustav za
vanjsku toplinsku izolaciju sastoji se od ljepila, toplinske izolacije (EPS, kamena vuna),
polimercementne armirane žbuke, impregnacijskog premaza i završne žbuke u odabranoj boji i
teksturi (silikatna, akrilna, silikonska). Ukoliko je predviđeno ugrađuju se i pričvrsnice za toplinsko
izolacijski sloj.
ETICS sustav izvoditi komponentama jednog, odabranog sustava.
Kod ugradnje svih komponenti pridržavati se uputa proizvođača (način ugradnje, sušenje).

‐ plivajući podovi i glazure
Plivajući podovi sastoje se od zvučno – toplinske izolacije, razdjelnog sloja pe folije i cementne
glazure.
U troškovniku se slojevi mogu opisati u jednoj stavci ili svaki zasebno.
Cementna glazura je zaglađena i armirana, a izvodi se od sitnofrakcijskog agregata, odnosno
pijeska i
‐ običnog cementa ili
‐ brzoveznog / brzosušećeg cementa
a po načinu armiranja razlikujemo
‐ armirane glazure (armaturnim mrežama)
‐ mikroarmirane glazure (čeličnim vlaknima ili polipropilenskim (PP) vlaknima)
‐ kombinirano armiranje – u posebnim slučajevima, za velika opterećenja (armaturnim mrežama
i mikroarmiranjem)
U praksi se za cementne glazure često koristi naziv estrih (riječ dolazi iz starogrčkog i označavala
je glinene pločice – ostrakon – koje su se u antici upotrebljavale kao podna obloga).

Cementna glazura mora biti odvojena od okolnih zidova i stupova tankim trakama zvučne izolacije
do razine 2 cm iznad cementne glazure. Toplinsko‐zvučna izolacija mora biti uredno postavljena
bez međurazmaka i krpanja površina otpacima materijala. Pe foliju polagati s preklopima od 20
65/107
cm, a potrebno ju je uz okolne zidove podignuti do razine 2 cm iznad cementne glazure (uz trake
polistirena). Kod izvedbe cementnih glazura za polaganje parketa osigurati potrebno vrijeme
sušenja ili koristiti specijalni brzosušeći cement. Zaglađivanje estriha mora biti u skladu sa
završnom oblogom (strojnim zaglađivačima – tzv helikopterima ili ručno).
Cementna glazura s podnim grijanjem se zbog povećanih temperaturnih opterećenja
dodatno dilatira na kritičnim mjestima (prolazi među prostorima, dodirne točke između
grijanog i negrijanog estriha). Prilikom ugrađivanja svježeg betona glazure, cijevi moraju
biti učvršćene, ispunjene tekućinom za grijanje i pod pritiskom.

‐ teracerski radovi: teraco i kulir, betonske ploče
Teracerski radovi obuhvaćaju lijevani brušeni teraco, lijevani i prani kulir, montažno
postavljanje teraco i kulir ploča, te oblaganje podnih površina (vanjskih i unutarnjih)
betonskim prefabrikatima.
Teraco je smjesa kamenog materijala i cementnog veziva s dodacima boje, koja se nakon
stvrdnjavanja brusi i polira i na taj način se dobiva ravna i glatka površina s neograničenim
izborom uzoraka i boja.
Kulir je smjesa kamenog materijala i cementnog veziva s dodacima boje, čija površina se u
procesu stvrdnjavanja ispire i na taj način se dobiva zrnata tekstura.
Sve teracerske radove izvesti prema opisu i detaljima gdje je to potrebno. Smjesa za lijevani
kulir i teraco i montažne kulir elemente treba biti izrađena od kamene sitneži i cementa.
U pogledu boje, granulacije i omjera miješanja mjerodavan je izbor projektanta. Za odabir
smjese potrebno je izraditi nekoliko uzoraka i dostaviti ih Projektantu na odabir.
Prije polaganja ploča od kulira ili betonskih prefabriciranih elemenata treba ispitati
horizontalnost podloge. Ukoliko su podovi neravni ili su takve visine da se ne bi mogao dobiti
određeni pad tražen po projektu, ispravak mora izvesti izvođač građevinskih radova, a što se
evidentira u građevinskom dnevniku.
Za lijevani kulir, odnosno teraco, podlogu treba očistiti oštrom metlom, te dobro oprati vodom,
a po potrebi i oribati. Kako bi veza bila bolja, prije polaganja smjese podlogu treba politi s
cementnim mlijekom, potom polagati sloj smjese kulira i dobro ga nabijati dok na površini ne
izbije voda. Pri tome treba paziti da se pod izvede horizontalno ili u određenom padu, a prema
oznaci u projektu.
Kod montažne ugradnje potrebno je ispitati zbijenost podloge na predviđena opterećenja i u
slučaju nedostatne zbijenosti istu dovesti do vrijednosti zahtijevanih projektom i općim
uvjetima zemljanih radova.

‐ ugradnje, pripomoć, fasadna skela
Ugradnja stolarskih i bravarskih stavki sadržana je u tim radovima, a u završnim zidarskim
radovima se obračunava ugradnja slijepih okvira, dovratnika, doprozornika i slično.
Sve ugradbe izvesti točno po propisima i na mjestu označenom u projektu. Kod stavaka, gdje je
uz ugradbu označena i dobava, istu treba uključiti, a također i eventualnu izradu pojedinih
elemenata koji se izvode na gradilištu i ugrađuju montažno.
Zidarska pripomoć obrtnicima, instalaterima, nošenje izuzetno teških predmeta i pripomoć
kod raznih ugradbi obračunava se u radnim satima, a u cijenu je uključen i sav potreban
materijal za pripomoć (za krpanja, ugradnju…).
Radne skele uključene su u cijenu svakog pojedinog rada, a fasadna skela se zasebno
obračunava.
Prilikom izrade fasadnih skela potrebno se je pridržavati propisa zaštite na radu po pitanjima
radnih ploha, zaštitnih ograda i prilaza. Materijal za izradu skela mora biti potpuno ispravan.
Odgovorna osoba dužna je izvršiti pregled materijala prije ugradbe. Skele moraju biti izvedene
po mjerama i na način označen u statičkom računu i nacrtima za skele. Izvedene skele moraju
biti sposobne podnijeti predviđeno opterećenje i moraju biti stabilne. Fasadne skele
obračunavaju se po m2 projekcije skele u ravnini pročelja, mjereno po vanjskom rubu i 1 m
nad najvišom površinom.
66/107
Izvođač će pristupiti izvedbi završnih zidarskih radova tek nakon što projektant potpisom
potvrdi tehnološku razradu svih detalja.

Troškovnička stavka završnih zidarskih radova mora sadržavati detaljan opis stavke (pregradni
zid, žbuka, plivajući pod..), korišteni materijal (vrsta opeke ili blokova, vrsta žbuke…) s osnovnim
svojstvima, opis svih slojeva etics sustava i plivajućeg poda, odnosno vrstu i tip popločenja i teraca
/ kulira . Iskazuju se sve relevantne dimenzije materijala za zidanje, debljine žbuke, odnosno
debljine svih slojeva koji su sastavni dio stavke.

 tehnološku razradu svih detalja,
 sve transporte
 usklađenje organizacije rada s operativnim planom

Obračun:
 pregradni zidovi i žbuke po površini izraženoj u .......................................................... m2
 žbuke po površini (uz odbitak prema napomeni) izraženoj u .................................. m2
 ventilacioni kanali i dimnjaci po dužini izraženoj u .................................................... m1
 plivajući podovi po površini poda izraženoj u ................................................................ m2
 ugradnja dovratnika i doprozornika po broju ...............................................................kom
 fasade po površini pročelja izraženoj u .............................................................................. m2
 fasadna skela po površni u ravnini pročelja izraženo u .............................................. m2
 teracerski radovi i oblaganje podova bet. pločama u površini izraženoj u .......... m2
 zatvaranje reški dužinski u ...................................................................................................... m1
 pripomoć se izračunava u radnim satima .......................................................................... r.s.

Napomena:
Za površinu žbuke ne odbijaju se otvori veličine do 3 m2, a uložine (špalete) se ne obračunavaju.
Za otvore veličine 3‐5 m2 odbija se površina preko 3 m2, a uložine (špalete) se ne obračunavaju.
Za otvore veličine preko 5 m2 se odbija površina preko 3 m2, a špalete se obračunavaju zasebno.
Ako su špalete šire od 20 cm, onda se višak preko 20 cm obračunava posebno po m2, a otvori se
odbijaju kako je prethodno navedeno.

Ovisno o projektu završni zidarski radovi obuhvaćaju ove pojedine radove:
 zidanje pregradnih stijena od opeke, blok opeke, porobetona,…
 izradu fasadnih i obložnih zidova, ugradnju montažnih nadvoja
 plivajuće podove (toplinsko zvučna izolacija i estrih)
 unutarnje i vanjske žbuke
 ugradnju vrata, prozora i stijena
 ugradnju montažnih dimnjaka i ventilacijskih kanala, tj. svih zidarskih radova koji
se izvode nakon formiranja primarne konstrukcije zgrade
 razne dobave i ugradnje
 izrada vanjske fasade (ETICS sustav)
 fasadna skela
 izvedba teraco poda i oblaganje betonskim podnim pločama

67/107

CIJENA CIJENA
B.V.1. Plivajući pod međukatne konstrukcije
MK1, ukupne debljine 7 cm.
Sastoji se od:
‐ toplinsko‐zvučne izolacije od
elastificiranog ekspandiranog
polistirena EPS‐T (15 kg/m3), debljine
sloja 2 cm, polagane u jednom sloju,
preko armiranobetonske ploče
međukatne konstrukcije;
‐ razdjelnog sloja od pe folije debljine 0,02
cm s preklopima od 20 cm;
‐ cementne glazure MM 20, debljine 5 cm,
armirane armaturnom mrežom po
sredini sloja, a zaglađene za potrebe
završne obloge od keramičkih pločica.
Plivajući pod odvojiti od zida trakama
elastificiranog polistirena debljine 1 cm, do
visine 2 cm iznad površine cementne
glazure.
Obračun po m2, uključivo svi navedeni
slojevi.
m2 105,00

68/107
3.7 SUHOMONTAŽNI RADOVI

Pri izvođenju suhomontažnih radova pridržavati se Tehničkog propisa o građevnim
proizvodima (NN 33/10…….119/15) i svim važećim normama na koje tehnički propisi upućuju, a
posebno na dio E.5. – Popis normi za gipsane proizvode. Za proizvode koji nisu pokriveni
preuzetim hrvatskim normama (povišeni podovi, lamelni stropovi…), pridržavati se odgovarajućih
normi zemalja članica EU (DIN – Njemačke i ÖNORM – Austrijske).

GIPSKARTONSKE PREGRADE I STROPOVI

Gips kartonske ploče sastoje se od gipsa, obostrano zaštićenog(armiranog) kartonom.

Izvode se kao:
‐ standardne (GKB) – za suhe prostore,
‐ vlagootporne (GKBI) – za vlažne prostore,
‐ vatrootporne (GKF) – za obloge kamina i formiranje vatrootpornih zidova
‐ tvrde (diamant) ‐ za javne zagrade (bolnice, vrtići, škole)
‐ akustičke ‐ za javne zgrade (škole,...).

Ploče se proizvode u debljinama:
‐ kao glatke‐ najčešće u debljini 12,5 mm, ali i drugim debljinama – 9 (9,5) mm (lakše
savitljive), 15 mm, 20 mm, 25 mm. Debljine ploča 15, 20 i 25 mm uglavnom su za
protupožarnu izvedbu pregradnih stijena.
‐ kao perforirane (akustičke) ploče, najčešće u debljini 12,5 mm, s različitim postotkom
šupljina (ovisno o zahtijevanim akustičkim svojstvima)
Ploče se proizvode u dimenzijama 125 cm (ili 120 cm) x 120 cm do 300 cm, te se
pričvršćenjem na metalnu pocinčanu konstrukciju (brzomontažnim vijcima) i obradom
spojeva (kitovima s bandažnim trakama i ljepilima) formiraju u kompaktne pune glatke
plohe.
U proizvodnim programima postoje i ploče za posebne zahtjeve, kao npr:
‐ ploče pojačane tvrdoće i čvrstoće, tzv Diamant gk ploče, debljine 12,5 mm
‐ savitljive ploče su tanje (6,5 mm) i pogodne za zaobljene zidove i svodove, obloge stupova
i slično. Za radijuse savijanja do 100 cm se savijaju 'u suho', a za manje radijuse mokrim
postupcima.
Potkonstrukcija za pregrade i samostojeće obloge je tipska metalna.
 CW profili od pocinčanog lima debljine 0,6 mm presjeka 50 / 75 / 100 mm na osnom
razmaku 62,5 cm s donjim i gornjim UW‐profilom.
 Između profila se postavlja mineralna (kamena ili staklena) vuna.
 Spojeve sa zidom, stropom ili podom izvoditi prema detaljima proizvođača i akustičkim
zahtjevima.
 Vrsta i debljina gipskartonskih ploča ovisi o tehničkim zahtjevima za vlagootpornost,
vatrootpornost i zvučnu izolaciju.
Podkonstrukcija za stropove i ovješene zidne obloge je tipska metalna.
 CD 60/27 profili, od pocinčanog lima debljine 0,7 mm i ovjesnih elemenata koji se
vijcima pričvršćuju o stropnu konstrukciju. Nosivi profili postavljaju se na razmaku od
75 ‐100 cm, ovješeni ovjesnim elementima na maksimalnom razmaku od 60 ‐ 90 cm.
 Na nosive profile postavljaju se montažni na maksimalnom razmaku od 40‐62,5 cm.
 Kod duljina većih od 10,0 m izvode se dilatacijski spojevi što ulazi u jediničnu cijenu.
 Spoj sa zidom izvodi se UD profilima.
Završna obrada
Bandažiranje (fugiranje spojeva uporabom armirane trake za pojačanje) i površinska priprema
izvodi se u četiri kvalitativne klase (oznake K1 (ili Q1), K2, K3, K4). Kvalitete K1 i K2 izvode
69/107
monteri suhe gradnje, a kvalitete K3 i K4 soboslikari. Za standardnu kvalitetu bandaže smatra se

kvaliteta K2.
Kod višeslojnog oblaganja spojevi donjih slojeva ploča se samo zapunjavaju (u klasi K1,) a spojevi
gornjeg sloja se završno obrađuju gletanjem.
K 1 ‐ Tehnički neophodna kvaliteta ‐ za površine bez posebnih optičkih zahtjeva, npr. ispod
keramičkih pločica, žbuke ili druge vrste završnih obloga.
K 2 ‐ Standardna kvaliteta površine ‐ pogodna za završne premaze i tapete. Uključuje osnovnu
obradu spojeva ploča i zaglađivanje područja spoja. Uračunava u cijenu ukupnih suhomontažnih
radova.
K 3 ‐ površina koja premašuje standardne zahtjeve (soboslikari)
K 4 ‐ izuzetno glatka i ravna površina (soboslikari)

PREGRADE I STROPOVI OD CEMENTNIH PLOČA (kao Aquapanel, Fermacell i sl.)
Cementne ploče sastoje se od
‐ jezgre od portland cementa s dodatnim tvarima
‐ površinskog sloja od staklenih vlakana na licu i naličju ploče.

Izvode se kao:
‐ Ploče za unutarnje prostore
‐ Ploče za vanjske prostore
Proizvode se u dimenzijama: širina 900 mm, dužina 1200/2400/1250/2500 mm, debljina
12,5 mm.

Potkonstrukcija se izvodi kao metalna iz čeličnih profila (prema DIN 18182, dio 1). Razmak
profila kod izrade zidova ili zidnih obloga s potpornjima i dvostijenih zidova maks. 625
mm. Razmak montažnih profila kod ovješenih stropova max. 312,5 mm. Kod prostorija s
velikom vlažnošću zraka treba upotrijebiti profile ili pribor u korozijskoj zaštitnoj klasi III
(prema DIN 55928, dio 8).

Pričvršćivanje na drvenu ili metalnu potkonstrukciju s vijcima prema preporuci

proizvođača.
Svaki UW i CW priključni profil mora se obraditi s obje strane, biti opremljen brtvenim
kitom ili brtvenom trakom za pregradne zidove. Da bi se osiguralo dobro prianjanje
poliuretanskog ljepila za fuge cementnih ploča, nakon ugradnje rubove građevne ploče
potrebno je očistiti od prašine mokrim kistom.
Rubne spojne fuge između zidova, stropa i poda moraju se zatvoriti trajno elastičnim
brtvenim materijalom.
Dilatacijske fuge se moraju predvidjeti na najmanje svakih 7,5 m.
Na stropovima ploče se postavljaju s 3‐5 mm razmaka između spojeva. Spojeve treba
ispuniti sa specijalnom masom za fugiranje i armirati s bandažnom trakom prema uputi
proizvođača.

Cementne ploče za unutarnju primjenu se za ličenje mogu pripremiti na način da se u

potpunosti zaglade bijelim fugirnim materijalom, armiranim staklenom mrežicom.
Cementne ploče su lakše za savijanje od gipskatronskih ploča, ali se za manje radijuse
proizvode stanjene ploče (8 mm) kojima se mogu oblikovati zahtjevne površine.

PREGRADE I STROPOVI OD EKSPANDIRANOG STAKLA (kao Sto Silent Panel, Verotec i
sl.)
Ekspandirano/pjenasto staklo (eng. foamglas) je prema DIN 18174 pjenasti materijal s više
malih zatvorenih ćelija. Koristi se kao zvučno izolacijski strop, dimenzija ploča
2400/1200/15 mm ili 1200/800/15 mm.
Montaža brzomontažnim vijcima s izmaknutim poprečnim spojevima. Ploče na spojevima
lijepiti sa svih strana i pritisnuti jednu uz drugu. Višak materijala odstraniti. Potkonstrucija
70/107
od pocinčanih profila. Nosivi profili postavljaju se na razmaku od 75 ‐100 cm, ovješeni

ovjesnim elementima na maksimalnom razmaku od 60 ‐ 90 cm. Na nosive profile
postavljaju se montažni na razmaku od 30 cm, fiksirani križnim elementima ili kutnim
sidrima.
Izvode se kao:
‐ Ploče za unutarnje prostore (podovi i stropovi)
‐ Ploče za vanjske prostore (opisuju se i obračunavaju u okviru pročelja)
‐ Izolacijske ploče (opisuju se i obračunavaju kao integralni dio sistemskih konstrukcijskih
rješenja).

SUHI ESTRIH
Podni sustavi plivajućih podova za polaganje suhim postupkom. Prohodni odmah nakon
montaže.
Izvode se kao:
a. gipsvlaknaste ploče sa čvrstom jezgrom izrađenom iz celuloznih vlakana i gipsa.
‐ ploče širina 500‐1000 mm, dužina 1500 mm, debljine 10 ili 12,5 mm za polaganje u dva
sloja
‐ dvoslojni element (s preklopom 5 cm) bez ili s kaširanim slojem izolacije
b. gipsane ploče
‐ podne ploče širine 600 mm, dužine 2000 mm, debljine 12,5 mm za polaganje u dva
sloja
‐ kao tri tvornički slijepljene podne gipsane ploče ukupne debljine 25 mm, slijepljeno u
spojevima utor / pero bez ili s kaširanim slojem izolacije.
Ploče se međusobno lijepe duž spojeva.
Postavljaju se na razdjelni sloj od PE folije 0,2 mm, odvojeno od bočnih zidova rubnom
trakom iz mineralne vune ili elastificiranog polistirena d=1 cm.
Prije postavljanja ploča podlogu je potrebno izravnati:
‐ samonivelirajućom masom za neravnine do maksimalne debljine 20 mm
‐ suhim nasipom za neravnine minimalne visine 20 mm do 40 mm

IZOLACIJE
Ovisno o namjeni:
‐ toplinska (mineralna vuna, kamena vuna, ekspandirani i ekstrudirani polistiren)
‐ zvučna (ekspandirani pollistiren, ekspandirani elastificirani polistiren, mineralna
vuna)
‐ parna brana (u suhomontažnim radovima najčešće PE folija d=0,2 mm)

POVIŠENI PODOVI
Ploče (rasteri) sa završnom oblogom od – tepiha, PVC‐a, kamena, drva itd.
Povišeni (modularni) podovi su podne obloge na potkonstrukciji, odignute od podne
konstrukcije tako da u međuprostoru omogućavaju polaganje instalacija, te omogućavaju
jednostavnu reviziju tog prostora u bilo koje vrijeme. Uobičajeni raster povišenih podova
je 60 x 60 cm.
Čelične nožice imaju mogućnost regulacije visine, a lijepe se na pod specijalnim ljepilima
koja pomažu u zaštiti od prijenosa udarnog zvuka. Zvučna zaštita primarno se rješava
detaljima spoja ploča na nožice (pvc podlošci i slično).

UVJETI IZVEDBE SUHOMONTAŽNIH RADOVA

Potrebno se držati uputa proizvođača u pogledu skladištenja materijala, ploča i uvjeta temperature
i vlažnosti zraka prostora u kojima će se izvoditi radovi (npr. temperatura od 11 do 35°C i relativna
vlažnost do 70 % za gipskartonske radove).
71/107
Ploče treba zaštititi od kondenzne vlage. Prije ugradnje ploče moraju biti na mjestu ugradnje
najmanje 24 sata ranije, da bi se prilagodile mikroklimatskim uvjetima prostora.
S izvedbom se može započeti tek kad su završeni svi „mokri“ radovi (žbukanja, cementni estrih i
sl.) i konstrukcija dovoljno prosušena, a nakon ugradnje prozora i montaže svih instalacija koje
dolaze unutar stropa.
Ljeti je potrebno osigurati prozračivanje, a zimi za montažu treba biti uključeno grijanje uz
učestalo prozračivanje. Ako se nakon montaže iz nekih razloga grijanje treba isključiti, već
montirane ploče treba skinuti i propisno uskladištiti do punog puštanja objekta u funkciju.
Montirani strop ili pregradu je potrebno očistiti od eventualnih nečistoća koje su nastale pri
izvedbi, ali pri tome treba postupiti po uputstvu proizvođača suhim postupkom ili sa što manje
vlage.
Ako je pri montaži došlo do manjih oštećenja ploča, moguće ih je posebnim kitom otkloniti, ukoliko
su ona veća, potrebno je zamijeniti cijelu ploču, što će upisom u građevinski dnevnik odrediti
nadzorni inženjer.
Za učvršćenje tereta na GK konstrukcije treba primijeniti specijalna pričvrsna sredstva te se
pridržavati uputa o max opterećenju.
Zahtijevanu vatrootpornost zidova, spuštenih stropova i obloga instalacijskih šahtova izvođač
radova dokazuje putem certifikata ovlaštene institucije, koje izdaje proizvođač materijala uz
ovjerenu Izjavu od nadzornog inženjera i izvođača radova o propisnoj ugradnji traženih sistema.
Zahtijevana zračna zvučna zaštita u zgradi dokazuje se mjerenjem na gradilištu. Mjerenje se
obračunava posebno.
Fugiranje spojeva između ploča i sredstava za pričvršćivanje izvodi se posebnim elastičnim
kitovima u skladu s standardom, odnosno smjernicama proizvođača. U jedinstvenoj cijeni je
ukalkulirana površina tehnički standardne kvalitete, klase K(Q)2, osim ako pojedinom stavkom
nije drugačije navedeno.
Za nastale nekontrolirane raspukline unutar gips kartonskih sistema odgovoran je izvođač
bandaža, a za neravnu površinu (vidljiv spoj gips kartonskih ploča) izvođač soboslikarskih radova.
Međusobno se bandažiraju samo istovrsni materijali. Bandažiranje između raznovrsnih materijala
nije dopušteno. Spojevi dvaju raznovrsnih materijala (npr. beton ili žbuka‐GK ploča) izvode se tzv.
kontroliranom fugom.
Izvođač suho montažnih radova koji je pravilno obradio završni rub GK ploča na spoju s drukčijim
materijalom nije odgovoran za nekontrolirane raspukline koje će nastati na spoju radi nepravilno
izvedenog detalja drugog izvođača.

Pregradne stijene
Prekid radova za instalacijske radove nakon polaganja s jedne strane uključeni su u osnovnu
cijenu.
Ako nisu navedene visine, u obračun se uzimaju u obzir visine zidova i zidnih obloga do 3.20 m. Za
otežani rad iznad 3.20 m visine obračunava se doplata.
Ako drukčije nije navedeno, zidne konstrukcije od metalnih podupirača nisu nosive i ne mogu se
premještati.
U jedinstvenu je cijenu potrebno uključiti kruti spoj profila s trakom za brtvljenje sa zidom,
stropom i podom.

Spušteni stropovi
U osnovnu cijenu uključena je radna skela do radne visine 3,20 m. Radna visina mjeri se od gornje
razine poda do donje razine primarnog stropa na koji je pričvršćena potkonstrukcija (vješalice)
spuštenog stropa.
Vodoravne ili okomite ravnine u nagibu do 5% smatraju se kao vodoravne ili okomite, a iznad 5%
kao kose.
Okomite stropne površine dodaju se površini stropa, a kose se iskazuju zasebno.
Ako drukčije nije navedeno, visina vješanja do 50 cm je uključena u osnovnu cijenu. Visina vješanja
mjeri se od donjeg ruba primarnog nosivog stropa do donjeg ruba gotovog obješenog stropa.

72/107
Zidne obloge
Potkonstrukcija gips kartonskih sistema od stropnih C profila te zidnih okomitih obloga se
izravnim podesivim vješalicama (pričvršćivačima) montira neposredno na nosivu podlogu.
U osnovnu cijenu potkonstrukcije uključena je montaža vodoravnih, kosih ili okomitih obloga kod
kojih maksimalni odmak konstrukcije od primarne konstrukcije iznosi 10 cm (mjereno do vanjskog
ruba C profila).

Izolacije ‐ toplinske, zvučne izolacije i parne brane
Elementi izolacije moraju biti dobro zbijeni i povezani sa susjednim konstruktivnim
elementima.

Povišeni podovi
Potkonstrukcija mora biti trajno pričvršćena u podlogu. Ukoliko je povišeni pod viši od 50
cm potrebno je dodatno stabilizirati potkonstrukciju (sidrenjem u pod ili ubacivanjem
horizontalnih ukruta)
Ploče treba polagati bez dodatnog pričvršćivanja. Rezane rubove materijala neotpornih na
vlagu potrebno je zaštititi od mogućeg prodora vlage.
Dozvoljeni razmak između ploča 2 mm, dozvoljeni pomaci fuga u dužnim spojevima do 4
mm.
Nije dopušteno nanošenje nivelirajućih masa u svrhu izravnanja površine povišenog poda.
Instalacije u povišenom podu moraju biti strukturalno kompatibilne i ne smiju utjecati na
umanjenje nosivosti potkonstrukcije poda.

Ovisno o projektu suhomontažni radovi mogu obuhvaćati ove pojedine radove:
 izvedbu pregradnih zidova suhomontažnim sustavima
 izvedbu zidnih obloga, obloga instalacijskih šahtova i slično
 izvedbu spuštenih stropova (monolitni, lamelni, kazetni) od raznih materijala (gk ploče,
cementne, staklene, drvene i metalne lamele ili ploče, ploče i lamele od pvc‐a, heraklita i
slično)
 izvedbu suhog estriha, odnosno plivajućeg poda sa suhim estrihom
 izvedbu povišenih podova

Troškovnička stavka suhomontažnih radova mora sadržavati detaljan opis stavke (pregradni zid,
obloge, spušteni strop, povišeni pod…) s popisom i opisom svih uključenih slojeva, vrsta i
karakteristika materijala, debljina i dimenzija. Opisati sve specifične detalje, tipske elemente i
spojeve.
 uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija
 tehnološku razradu svih detalja
 sav materijal, dobavu i uskladištenje
 sav spojni i pomoćni materijal
 postavu i skidanje radne skele
 primjenu mjera zaštite od požara
 troškove zaštite na radu
 troškove izdavanja atesta i kontrolna ispitivanja ukoliko su ista tražena pojedinim
stavkama
 sve posredne i neposredne troškove za rad, materijal, alat i građevinske strojeve
 sve transporte
 čišćenje tokom rada
 odvoz i zbrinjavanje smeća, te završno čišćenje prije primopredaje radova
 nadoknadu eventualne štete nastale iz nepažnje na svojim ili tuđim radovima
 usklađenje organizacije rada s operativnim planom
73/107
detalja .

Obračun:
‐ pregradne zidove, zidne obloge, stropove i podove (plivajuće i povišene) površinski izraženo u
.................................................................................................................................................................................. m2
‐ izolacije, ispune, nasipavanja podnih konstrukcija površinski izraženo u .......................... m2
‐ folije, obloge, kaširanja i parne brane površinski izraženo u ..................................................... m2
‐ špalete otvora mogu se obračunavati na slijedeće načine:
‐ otvori razmaka i udubine iznad 0.50 m dubine‐ površinski izraženo u ................... m2
‐ otvor obrađen špaletom manji od 4,00 m2 i širina špalete manja od 0,20 m ‐otvor se ne
odbija
(špaleta se ne obračunava posebno) .......................................................................................... m2
‐ otvor s obrađenom špaletom površine veće od 4,00 m2 ‐ otvor se odbija
(špaleta se obračunava posebno) ............................................................................................... m2
‐ otvor s neobrađenom špaletom površine manje od 2,5 m2 ‐ ne odbijaju se ............. m2
‐ otvor s neobrađenom špaletom površine veće od 2,5 m2 ‐ odbijaju se
pojedinačne površine otvora i izreza na podu ne oduzimati ako su manji od 0,50 m2 m2
‐ špalete otvora (razmake i udubine do 0.50 m dubine) po dužini izraženo u ...................... m1
‐ slobodne završetke zidova po dužini izraženo u ............................................................................. m1
‐ ugradnja rubnih ili kutnih profila i nestandardnih završnih profila po dužini izraženo u m1
(ne oduzimaju se prekidi u pojedinim dužinama do 1.00 m)
‐ kitanje spojeva akrilnim kitom po dužini izraženo u ..................................................................... m1

‐ pojačanja u nosivoj konstrukciji po dužini izraženo u .................................................................. m1
‐ ugradnja UA profila za pojačanje (poklopaca, parapeta, vrata...) po dužini izraženo u ... m1
‐ izrada stropne kaskade (čeone plohe) s navedenom visinom kaskade po dužini u ......... m1
‐ izrezi i otvori (svjetla, zvučnici, anemostati, podne utičnice, ventilacija, ventilokonvektori)
po broju komada ................ kom
‐ revizijski poklopci po broju komada ................ kom
‐ posebna tipska pojačanja za sanitarne elemente (WC, umivaonik…) po broju komada ........ kom


CIJENA CIJENA
B.VI.1. Pregradna stijena od gipskartonskih GKB
ploča.
Tip kao Knauf W112 ili jednakovrijedno,
ukupne debljine 125 mm, visine 3,70 m.
Sastoji se od slijedećih slojeva:
- dvostruke gipskartonske GKB ploče,
d=2x12,5 mm,
- metalna potkonstrukcija UW/CW profili,
d=75 mm, na međurazmaku 62,5 cm
- ispuna potkonstrukcije mekim pločama
mineralne vune (30 kg/m3) d=50 mm.
- dvostruke gipskartonske GKB ploče,
d=2x12,5 mm.
Završna obrada u klasi K2 (Q2).
m2 216,00

74/107
3.8 STAKLARSKI RADOVI
Osnovna staklarska djelatnost je ugrađivanje stakla odnosno zastakljivanje elemenata (otvora)

građevinskih objekata. Prije toga se mora obaviti niz prethodnih radnji: rezanje stakla, obrada
rubova, matiranje stakla i brušenje (kant‐poliranje). Ostakljenje se vrši u drvene, plastične, metalne
i betonske okvire, slijedećim sredstvima: kitom, letvicama, gumenim i plastičnim profilima. Klasični
se staklarski kit upotrebljava sve manje, a umjesto njega sve više razni sintetski kitovi koji se
sastoje iz jedne ili više komponenata i imaju trajna plasto‐elastična svojstva. Pri ostakljenju kitom
mora se staklo prethodno učvrstiti čavlićima, klinovima ili trokutastim limićima. Ostakljenje
raznim gumenim i plastičnim profilima (brtvilima) može biti s letvicama i direktno – samo putem
profila koji se umeću u odgovarajuće utore‐žljebove. Spoj stakala i u ravnini i pod nekim kutem
može se izvršiti i bez posebnog šprljka –direktnim sučeljavanjem stakala. Nekaljena stakla u tom
slučaju moraju biti brušena i obrađenih rubova (pa već i zbog toga veće debljine). Razmak stakala u
spoju mora biti oko 1 mm (min. 0,5, a max. 3 mm). Ta se reška ispuni bezbojnim staklenim
brtvilom.

Sva priprema se u pravilu vrši u radionicama, a staklarske radove treba izvoditi prema Tehničkom
propisu za staklene konstrukcije (NN 53/17) te prema Tehničkom propisu o racionalnoj
uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15).

Ostakljenja za vrata, prozore i stijene obuhvaćena su i opisuju se u stolarskim odnosno bravarskim
radovima, osim ako u stavci nije drugačije navedeno. Princip je da se u staklarskim radovima
opisuju oni elementi koji nemaju svoj okvir!!!! Opći uvjeti za izvođenje ostakljenja postaju tako
dio općih uvjeta stolarskih ili bravarskih radova. Međutim, ostakljenje će se opisivati u staklarskim
radovima kad je riječ o obnovama i rekonstrukcijama.

Vrste stakla:
 Ravno (float) staklo – proizvodi se float procesom, mora biti jednolične tražene debljine,
strojne izrade, potpuno prozirno, bez valova i mjehura, a sliku mora davati bez deformacija,
prozorsko 3‐4 mm, za izloge 2‐5 mm. Upotrebljava se za izradu izo stakla, low‐e stakla,
kaljeno i lameliranog stakla, reflektirajućeg stakla, emajliranog stakla, ogledala itd. Kod
proizvodnje FLOT stakla razlikujemo: apsorpcijska stakla u zelenoj, brončanoj i sivoj boji te
polureflektirajuća stakla.
 Izo staklo (termoizolacijsko) – sastavljeno je od dva ili tri float stakla d = 4 (6) mm i
šupljine 12 (16) mm. Međuprostor je punjen plinom ili suhim zrakom.
 Sigurnosno staklo – pri lomu se rasprsne u bezopasne komadiće, a može biti:
o Kaljeno (ESG, TVG ‐ sekurit) staklo (6 – 10 mm) – sigurnosno staklo koje se dobiva
termičkom obradom ravnog stakla, staklo prolazi kroz fazu pripreme (rezanje,
bušenje, brušenje i pranje), a zatim kroz postupak kaljenja. Ne može se naknadno
rezati, bušiti i obrađivati. Prilikom loma ono se lomi u mrežu sitnih komadića sa
zaobljenim rubovima.
o Laminirano staklo (VSG ‐ lamistal) – međusobno lijepljene ploče stakla između
kojih se nalazi PVB (polyvinylbutyral) folija debljine 0,38mm. Sastoji se od 2 ili više
slojeva stakla (od 4 + 4 = 8 mm do 5 + 5 + 5 + 5 = 20 mm) i mora imati vidljivu
oznaku o broju slojeva, ukupnoj debljini i atest o otpornosti na udar.
o Lamelirano i kaljeno staklo (VSG SG) ‐ dobiva se spajanjem dvaju ili više kaljenih
stakala koji se međusobno laminiraju PVB folijom. Najčešće se primjenjuju kod
staklenih plašteva gdje se stakla učvršćuju pomoću posebnih vijaka tzv. spajdera.
Koriste se kod staklenih ograda, gazišta, nadstrešnica, liftova, odnosno najčešće
uvijek kod spojeva stakla s metalnom konstrukcijom pomoću vijaka.
75/107
o Armirano staklo (6 – 7 mm) – ojačano metalnom mrežicom u sredini, treba imati

pravilno raspoređenu mrežu, jednoličnu debljinu, te ne smije imati mjehure i
valove.
o Antibalističko staklo ‐ neprobojno staklo. Može biti laminirano s 1,2,3 i 4 folije
odnosno do debljine 1,52 mm. Služe za zaustavljanje različitih kalibara projektila
ispaljenih iz različitih vatrenih oružja. Klasifikacija i način ispitivanja pružene
balističke zaštite određenog seta "pancirnog stakla" je definirana normom EN 1063.

Specijalna stakla:
 Vatrootporno staklo ‐ prozirno višeslojno staklo koje se sastoji od nekoliko slojeva
laminiranih stakala, kod povišene temperature i u vremenu od 30, 60, 90 ili 120 min, slojevi
se šire i pretvaraju u čvrsti i kompaktni "štit", koji za vrijeme požara ne propušta požar,
dim ili vruće pare
 Samočisteće staklo ‐ upotrebljavaju se hodrofobna, hidrofilna, fotokatalitična
svojstva, te lotos‐efekt. Fotokatalitičnom staklu potrebno je UV‐zračenje (dnevno
svjetlo) kao i kiša, da bi se moglo ostvariti potpuno samočisteće djelovanje. Kod
hidrofobnih površina voda se odbija. Stvaraju se kuglaste kapljice koje se mogu
otkotrljati i pri tome sa sobom pokupiti i čestice prašine. Hidrofobne čestice mogu
se proizvoditi nanošenjem tankog organskog sloja (npr.fluorirani silani) ili
proizvodnjom definirane mikrohrapavosti. Kod hidrofilnih površina događa se
suprotno. Voda se širi u ravnomjerni film koji otječe s površine i ne ostavlja nikakav
trag uslijed sušenja. Lotos‐efektom podrazumijeva hidrofobnu prevlaku, ima
mikrostrukturu i nalikuje površini lista lotosa, Gledano mikroskopom ravnomjerno
su raspoređeni tzv.brda i dolovi. Ta površina sprečava širenje vode i nastaju
kuglaste kapljice.
 Krivljeno staklo ‐ mogu biti debljine od 3 do 8 mm, maksimalna dimenzija je 1200 x
2400 mm. Uobičajeno je koristiti kaljena stakla, no mogu biti i float stakla, obojena
u masi, refleksna (s tvrdim nanosom), niskoemisivna (s tvrdim nanosom) i
ornamentna stakla (npr. brušena, sa sitotiskom, pjeskarena i s rupama itd.)

 Refleksna stakla ‐ ravna stakla s reflektirajućim slojem koji se nanosi pirolitičkim ili
elektrostatskim postupkom (metalizirajući sloj). Razdjeljuje sunčevu energiju na tri načina:
jedan dio reflektira, drugi dio apsorbira, a treći dio prolazi kroz staklo. Odbija max 40%
sunčeve energije.
o Polureflektivno staklo ‐ ima naneseni metalni oksid tako da se zapravo kombinira
toplinska zaštita i refleksija, odbija zrake sunca, ali bitno manje nego reflektivno
staklo, i upija dio svjetlosti i energije, boje stakla su bezbojno, zeleno i plavo.
o Antireflektivno staklo ‐ kombinirano od dvije pirolitički obrađene površine stakla u
jednostruko laminirano staklo kako bi reduciralo vidljivo svjetlo refleksije na manje
od 2%, sprječava prolaz i do 99% UV zračenja
o Termoreflektirajuće staklo ‐ jedno staklo je termo‐reflektirajuće INFRASTOP,
SOLTRAN ili STOPRAY, a drugo bezbojno.

Dekorativno staklo:
 Ornament – Proizvodi se bezbojno i bojeno, sa reljefnom površinom, u debljinama 3‐4 mm,
4‐5 mm i 5‐6 mm. U posljednje vrijeme proizvodi se i u debljini od 8, 10 i 12 mm i to
uglavnom za staklena vrata, ploče‐ Ova vrsta stakla uglavnom se upotrebljava kod
zastakljivanja vrata, unutrašnjih pregrada, svjetlarnika i sl.
 Mat ‐ ne reflektira direktno svjetlost, već ga raspršuje po površini. Površina se obradi
kiselinom.
76/107
 Pjeskareno (mliječno)‐ staklo na koje je nanešen "pijesak" (aluminij oksid) pod velikim
pritiskom i pri velikoj brzini koji zauvijek ostane „uboden“ u površinu stakla. Mora biti
jednolične debljine (5 – 6 mm) i odgovarati uzorku kojeg odabere projektant.
 Satinirano staklo ‐ float staklo kojemu je jedna strana obrađena visokokvalitetnim
nagrizanjem kiseline, satinirano staklo je više transparentno od pjeskarenog stakla,
debljina 4‐10 mm
 Staklo u boji (lacobel, persol) ‐ standardna debljina 4 mm (5,6,8,10 mm). Kaljeno
obojano staklo možemo koristiti u kuhinji umjesto keramičkih pločica. Koristimo kao
obloge zidova, šankova, pultova, kuhinjskih
 Emajlirano staklo ‐ kaljeno ili toplotno ojačano staklo, od kojih je jedna strana pokrivena
djelomično ili cijelom površinom s mineralnim pigmentima. Ono može biti upotrjebljeno
samostalno ili sastavljeno u laminirano ili termoizolacijsko staklo.
 Staklo sa sitotiskom ‐ to je kaljeno staklo na koje je prije postupka kaljenja s pomoću sita
nanesena posebna boja, sastavljena iz staklenog praha i pigmenta boje. Kod procesa
kaljenja se istog trenutka boja najprije rastopi, zatim se trajno veže za staklenu površinu.
 Staklo s printom – uglavnom primjena na kaljenim staklima. Printa se diretno na staklenu
površinu i zaštićuje se lakom i folijom.

Ostali proizvodi od stakla:
 Profilit staklo – profilirane staklene lamele. Postupak proizvodnje je isti kao i kod lijevanog
stakla, samo što se radi u "U" profilima širine 22,25,32 i 52 cm sa maksimalnom dužinom
od 7 metara. Ugradnja profiliranog stakla može biti jednostruka i dvostruka.
 Staklena opeka ‐ Staklene prizme proizvode se prešanjem staklene mase u određenim
kalupima. Proizvode se bezbojne i u boji, a najpostojanije su one gdje je boja u masi.
Dimenzije prizmi su najčešće 19,8x19,8x8, 24x24x8 ili 10 cm i 12x24x8 ili 10 cm. Sustavi
izvođenja: sustav PVC profila kao izgubljena oplata, suhomontažni sustav u drvenom
roštilju, suhomontažni sustav u aluminijskim profilima, klasično zidanje, silikonski sustav.
 Kristalno staklo ‐ jedna strana stakla je posrebrena, 4‐6 mm debljine
 Staklene pločice, stakleni mozaik, stakleni crjepovi
 Staklena pjena (foam glas) – proizvodi se od recikliranog staklenog otpada, male je gustoće,
a ima odlična termoizolacijska svojstva te funkciju parne brane
 Polikarbonatno staklo ‐ polikarbonatne ploče propuštaju svjetlost od 0 do 83%. Ovo
pak zavisi od debljine i boje panela odnosno ploče. Pružaju dobru termičku i zvučnu
izolaciju. Debljina ploča je od 4 do 40 mm, a U‐vrijednost od 4,0 pa sve do 1,06 W/m2°C,
savitljive.
 Akrilno staklo ‐ prijenos svjetlosti u više od 92% vidljive svjetlosti (3‐10mm)
 Vodeno staklo ‐ bezbojna, prozirna viskozna vodena otopina natrijeva silikata, kalijeva
silikata s kremenim pijeskom, vezivni materijal za staklo, za fiksiranje pigmenata itd.

Izvođač treba upotrijebiti materijal koji u svemu (vrsti, boji i kvaliteti) mora biti jednak uzorku što
ga odabere projektant. Materijal predviđen za izvedbu naveden je u stavkama troškovnika.

Izvođači stolarije i staklar dogovoriti će ovisno o debljini stakla, širinu utora za staklo za svaku
pojedinu stavku. Utor treba biti dovoljno širok da se staklo uloži u kit. Svo ostakljenje izvodi se
pomoću drvenih, čeličnih ili aluminijskih kutnih letvica, koje daje stolar, odnosno bravar zajedno sa
potrebnim vijcima, a brtvljenje je plastičnim kitom, koji je kod stolarije u tonu drveta.

Prije početka radova izvođač mora ustanoviti kvalitetu i provjeriti mjere otvora stolarskih i
bravarskih radova koji se ostakljuju. Istu takvu provjeru treba izvođač obaviti prije ugradnje vrata
od kaljenog stakla. Ako izvođač ustanovi neispravnosti na otvorima stolarskih i bravarskih
77/107
proizvoda, te na otvorima gdje se trebaju ugraditi vrata od kaljenog stakla, o tome mora odmah
pismeno obavijestiti svog naručitelja kako bi se te neispravnosti mogle otkloniti na vrijeme i
omogućiti nesmetan rad izvođaču staklarskih radova.

Ostakljenje stolarije, odnosno bravarije u pravilu radi staklar kao suizvođač isporučitelja građevne
stolarije odnosno bravarije. Ostakljivanje se obavlja prema dogovoru sa stolarom, odnosno
bravarom, bilo u njihovim radionicama, bilo nakon ugradnje stolarije i bravarije. Za ostakljenje
odgovaraju staklar i izvođač građevne stolarije, odnosno bravarije zajednički prema međusobno
postignutim sporazumima prije početka radova, dok je prema investitoru (naručitelju stolarije /
bravarije) odgovoran isporučitelj.

Postava kupola i traka od stakloplastike vrši se prema uputama proizvođača, a u koordinaciji s
izvođačem krova.
detalja.

Troškovnička stavka za izvedbu staklarskih radova mora definirati vrstu i debljinu stakla,
dimenziju otvora u koji se ugrađuje. Prilikom obračuna ostakljene površine staklenim opekama ‐
prizmama, jednostrukim ili dvostrukim, uzima se u obzir zidarska mjera otvora.

Ovisno o projektu staklarski radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 ostakljenje stolarskih i bravarskih elemenata
 ostakljenje krovnih konstrukcija i nadsvjetla
 izrada staklenih vrata, pregrada i okna od kaljenog i /ili lameliranog stakla
 postava kupola i traka od stakloplastike
 zatvaranje otvora staklenom opekom
 dobava i ugradnja ogledala
 ograde ‐ inox/Čn profili + staklo
 staklene stepenice

Jedinična cijena uključuje
 spojni materijal
 sve transporte

Obračun:
 staklena vrata po broju .................................................................................................................. kom
 ostakljenje okvira po površini u .................................................................................................... m2
 svjetlosne krovne trake po površini u ........................................................................................ m2
 kupole po broju u .............................................................................................................................. kom
 staklene prizme po površini ili broju u ...................................................................... m2 ili kom
 ogledala po površini ili broju u ....................................................................................... m2 ili kom

78/107

CIJENA CIJENA
B.VII.1. Dobava i ugradnja svjetlosne krovne
kupole. Kvadratna krovna kupola
dimenzija okvira 100 x 100 cm, a
svijetlog otvora 80x80 cm. Otvaranje je
otklopno, ručno s pneumatskom
polugom i bravicom s ključem. Nastavni
vijenac je izrađen iz tvrdog PVC‐a ili
stakloplastike i visine je 30 cm. Pokrivna,
otklopna kupola je izrađena iz dvostruke
opne od plexiglasa u boji po odabiru
projektanta. Debljina plexiglasa je 2 x 8
mm.
Izvoditi uz poštivanje uputa odabranog
proizvođača, a posebnu pažnju obratiti
na spojeve s hidroizolacijom krova.
kom 4

CIJENA CIJENA
B.VII.1. Dobava, izrada i ugradnja staklene
stijene s automatskim kliznim vratima
na ulazu odjela.
Ugradnja u otvoru dim 2700 x 2600 mm.
Krilo vrata, fikseri i nadsvjetlo je
izrađeno iz prozirnog laminiranog stakla
debljine 10 mm okovano u aluminijske G
profile u boji elox. al.
Pogon dužine 2300 mm tip kao Dorma
easy ili jednakovrijedno.Visina pogona
100 mm sa svom pripadajućom opremom
za funkcionalan rad:
‐ Radar Eagl 1 kom 2
‐ Fotoćelije par 1
‐ Elektromagnetna brava kom 1
‐ Program sklopka mehanička kom 1
‐ Elektronika za spajanje na vatrodojavu,
portafon i sustav kontrole ulaza.
Ugradnja vrata, programiranje i puštanje
u rad. Vrata spojena u sustav interlocka.
Odgovara shemi br. 1a.
kom 1

79/107
3.9 KAMENOREZAČKI RADOVI

Kamenorezačke radove izvoditi prema projektu i u skladu s postojećim normama (HRN
U.F7.010/68. Prirodni kamen. Tehnički uvjeti za oblaganje kamenim pločama).

Kamen nastaje od stijena koje se uslijed djelovanja kiše, vjetra, mraza, poplava i drugih erozivnih
sila, sitne i drobe na manje dijelove. U zavisnosti od postanka i mineralnog sastava stijena ovisi i
vrsta kamena. Boja, nijanse, tekstura, kemijske i fizičke osobine i struktura prirodnog
kamena zavise od vrste stijena od kojih je tokom vremena dobiven. Po postanku stijene se dijele na
3 glavne grupe:
 magmatske stijene (graniti, stjeniti, gabro, peridotit, basalt, andezit i još neke vrsta kamena)
o intruzivne ili dubinske ‐ kristalizacija magme u raznim dubinama litosfere
o efuzivne ili izljevne ‐ kristalizacija iz lave izlivene na površini litosfere
 sedimentne stijene (nastale procesom taloženja tj. sedimentacijom. Tu spadaju krečnjaci,
lapori, pješčari, dolomiti…)
 metamorfne stijene (nastale od sedimentnih i magmatskih stijena pod uticajem visokih
temperatura i pritiska. Najpoznatiji predstavnici ovih stijena su mramori, kvarciti i razni
škriljci i gnajsevi)

Prirodni kamen se vadi u kamenolomima u obliku velikih blokova, koji su teški i po nekoliko tona.
Blokovi se naknadno obrađuju u ploče ili u manje blokove koji se dalje transportiraju. U ovisnosti
od stupnja obrade kamen može biti obrađen i neobrađen. Neobrađeni kamen se ne obrađuje nego
se upotrebljava takav kakav se nađe u prirodi. Upotrebljava se pri izradi temelja, nosivih zidova,
nasipa, podloga puteva i slično. Obrađeni kamen prema načinu dobijanja i obliku dobijenih
sortimenata može biti: neoblikovan (lomljeni, drobljeni, mljeveni) i oblikovani (lomljen i sječen).

Slika 31 ‐ granit ‐ gabro ‐ peridotit ‐ basalt

Slika 32 ‐ krečnjak ‐ lapor ‐ dolomit

Slika 33 ‐ mramor ‐ kvarcit ‐ škriljac ‐ gnajs
80/107
Ležišta arhitektonsko građevinskog kamena su u kamenolomima. Najpoznatiji aktivni kamenolomi

u Hrvatskoj su u Istri: Kirmenjak, Valtura i Kanfanar, te Dalmaciji: Plano, Brač i Benkovac.

Materijal za izvedbu po boji, vrsti i obradi (špican, greban, poliran, štokan, pjeskaren, fino brušen,
paljen, voskan, antikiran (jetkan) itd.) mora biti jednak uzorku što ga odabere projektant. Kamene
ploče kojima su kitom i mortom zatvorene rupice i šupljine neće se primiti i ne smiju se ugraditi,
osim ako tako nije ugovoreno (npr. travertin).

Podovi se moraju nakon polaganja zaštititi gipsanim estrihom ili građevinskim pločama (kao OSB)
što treba biti sadržano u cijeni, a zaštita će se skinuti neposredno prije završetka gradnje. Vezni
materijal je građevinsko ljepilo, po potrebi (mjestu ugradnje) otporno na vlagu i mraz. Moguća je i
postava u cementni mort 1:2 na zidnom odnosno 1:3 na podnom opločenju. Za lijepljenje na pod
potrebno je prethodno izvesti cementnu glazuru. Za oblaganje zidova betonski zid mora biti izveden
u daščanoj oplati ili ako je izveden u glatkoj oplati treba biti prebrušen, štokan ili grubo žbukan.
Spojnice fugirati kako je propisano u pojedinoj stavci.

Za učvršćenje kamenih ploča vertikalne obloge treba upotrijebiti metalna spojna sredstva
(nosače/sidra) koja moraju biti statički proračunata (da nose cijelu težinu ploča) i izrađena od
nehrđajućeg metala. Rupe u zidovima za ugrađivanje nosača izrađuju se strojno, a prije ugrađivanja
moraju se očistiti i isprati.

Sve ostatke (vapno, gips, kit, kamena prašina ili drugi materijal) zabranjeno je bacati u kanalizaciju.

Izabrani kamen atestira se na:
 upijanje vlage,
 zapreminsku specifičnu težinu,
 poroznost i stupanj gustoće,
 postojanost na mraz,
 habanje.

Potrebno je izvršiti sve provjere dužina, širina i visina u naravi i ukazati nadzornom inženjeru na
eventualna odstupanja od projekta, odnosno na probleme prije izrade radioničkih nacrta i
oblaganja.

Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što projektant potpisom potvrdi radioničke nacrte i

Troškovnička stavka za izvedbu kamenorezačkh radova mora definirati debljinu i vrstu kamena,
dimenzije elemenata, način pričvršćenja, podlogu na koju se polaže, teksturu površine, način
obrade kamena. Kod fasada treba navesti i opisati spojna sredstva.

Ovisno o projektu kamenorezački radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 zidanje zidova od kamena, uključivo i gabioni
 izradu pročelja, špaleta i klupčica
 oblaganje stepenica, podnožja, stupova
 oblaganje podova i zidova
 izradu fasade od kamenih ploča

 dobavu / ishođenje potvrde o sukladnosti za sve ugrađene materijale (certifikat)
81/107
 izradu radioničkih nacrta, shema polaganja i šablona za ploče nepravilnog oblika

 sve transporte

Obračun:
 oblaganje zidova,podova, fasada po površini izraženo u ................................................ m2
 oblaganje stepenica po broju komada (navesti broj nastupnih i čeonih ploha) kom
 oblaganje podnožja po dužini izraženo u ............................................................................... m1
 klupčice
o po broju komada ................................................................................................... kom
o po dužini izraženo u ................................................................................................ m1
 špalete po dužini izraženo u ......................................................................................................... m1


CIJENA CIJENA
B.VIII.1. Popločenje poda, pločama prirodnog
kamena, granit formata 30x60 cm debljine
3 cm. Ploče se polažu u cementni mort
debljine 3 cm na prethodno izveden
cementni estrih (estrih nije predmet
stavke). Spojnice između ploča zalijevaju
se žitkim cementnim mortom.
Reške izvesti maksimalne veličine 1 mm.
Obrada kamena je poliranje.
Shemu polaganja daje Projektant.
U stavku uračunati i sokl visine 10 cm od
istog kamena, debljine 2 cm – gornji rub
obraditi u radiijusu r=1 cm.
podna ploha m2 112,00
sokl m1 37,00

82/107
3.10 KERAMIČARSKI RADOVI

Keramičarske radove potrebno je izvoditi u skladu s Tehničkim uvjetima za izvođenje
keramičarskih radova (HRN U.F2.011/77).

Materijal:
 keramičke pločice ‐ glazirane/neglazirane
 opekarske pločice ‐ klinker / anglobirane
 porculansko granitne pločice (jednake po cijelom presjeku)
 staklene pločice (mozaik)
 specijalne pločice za bazene s tipskim elementima (preljevi, uglovi…)
 fazonski komadi (stepenice, uglovi, bordure, podnožja...)

Glazirane pločice imaju neprozirnu ili prozirnu glazuru koja je na tijelo nanesena postupkom
pečenja čime nastaje ravna i nepropusna površina koja se može bogato ukrašavati.

Slika 34 – glazirane – gres ‐ klinker pločice ‐ staklene pločice

Za lijepljenje keramičkih pločica na pod potrebna je cementna glazura. Postoje dva osnovna načina
polaganja podnih pločica:
1)polaganje u debelom sloju cementnog morta (tradicionalni način, sve rjeđe u upotrebi).
Debljina vezivnog sloja iznosi 3 ‐ 5 cm, a ukupna debljina pločica i vezivnog sloja 5 ‐ 6 cm.
Cementni mort je vezivni materijal koji se sastoji od vezivnog sredstva (cementa i/ili
vapna), punila (pijeska) i odgovarajuće količine vode, a priprema se na mjestu izvođenja
radova, odnosno neposredno prije samih radova.

2) polaganje keramičkih pločica u tankom sloju građevinskog ljepila ‐ polaganje pločica u
tankom sloju zasniva se na primjeni posebnih ljepila za pločice, pri čemu debljina vezivnog
sloja iznosi 1,5 ‐ 5 mm, a ukupna debljina pločica i ljepila iznosi 1 ‐ 2 cm. Ljepila za pločice
su tvornički predgotovljeni vezivni materijali, a mogu biti:
o na cementnoj osnovi:
a. jednokomponentna
b. dvokomponentna
o organska:
c. disperzije ili paste
d. s reaktivnim smolama.
e. Jednokomponentna cementna ljepila za pločice

Za oblaganje zidova betonski zid mora biti izveden u glatkoj oplati ili grubo žbukan. Spojnice
fugirati kako je propisano u pojedinoj stavci.

Izvođač treba upotrijebiti materijal koji po vrsti, boji i kvaliteti odgovara uzorku što ga odabere
projektant. Ugrađene pločice moraju biti klase po opisu iz stavke troškovnika, a ako isto nije
specificirano, moraju biti "A" klase, kako za podno tako i za zidno opločenje. Sve pločice moraju
odgovarati propisanim klasama protukliznosti, vatrootpornosti i otpornosti na mraz navedenim u
83/107
stavkama troškovnika, za što je potrebno osigurati potvrde o sukladnosti (certifikate) te prije

početka polaganja iste dostaviti nadzornom inženjeru. Rubovi pločica moraju biti oštri, ravni,
paralelni i neoštećeni, površine pločica bez zareza i mjehurića, boja pločica ujednačena.

Prije početka radova izvođač je dužan ustanoviti kvalitetu podloge na kojoj se izvode keramičarski
radovi, a ako ona nije dobra, mora o tome obavijestiti naručioca radova, kako bi se podloga mogla
na vrijeme popraviti i pripremiti za izvedbu keramičarskih radova. Prije polaganja pločica, zid
treba dobro očistiti, da se postigne čvrsta veza opločenja sa zidom (da pločice kasnije ne otpadaju).
Sav prostor između pločica i zida treba biti potpuno ispunjen i zaliven veznim materijalom. Pri
lijepljenju na glatki beton, površinu je potrebno prebrusiti ili preštokati, te impregnirati.

Ako neke pločice imaju veću dimenziju, treba ih obrusiti, ako su manje od propisane mjere, ne
smiju biti upotrjebljene. Sastave ploha koje se opločuju trebaju biti izvedeni potpuno ravni i čisti.
Završna opločenja odmah očistiti od nečistoće i veznog sredstva, a u svaku stavku uključeno je i
konačno fino čišćenje površine, te fugiranje.

Podne ravnine moraju biti potpuno ravne i horizontalne, osim u prostorijama s podnim odvodima,
gdje se izvode minimalni padovi prema tim odvodima. Uz podne rešetke, sifone i uz ostale rubove
sve podne pločice ili tavelice moraju biti obrezane na potrebnu mjeru i pravilno obrubljene.
Podove na otvorenim površinama izvesti s dilatacijama, tako da ni u jednom smjeru razmak
između njih nije veći od 3 m.

Organizaciju rada izvođač treba provesti tako da bude u skladu s operativnim planom, te da ne
dođe do zakašnjenja s vlastitim radovima ili do ometanja u odvijanju radova drugih izvođača.
Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što projektant potpisom potvrdi sheme polaganja i

Troškovnička stavka za izvedbu keramičarskih radova mora definirati debljinu i vrstu pločice,
gdje se polaže, podlogu na koju se polaže, način polaganja, dimenziju pločica, eventualne potrebne
završne profile. Uz to se može dati eventualna shema pologanja pločica.

Ovisno o projektu keramičarski radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 oblaganje podova i zidova s pripadajućim profilima i bordurama te podnožja
 oblaganje stepeništa i podnožja
 izradu peći i dobavu kamina

 Dobavu / ishođenje potvrde o sukladnosti za sve ugrađene materijale (certifikat)
 uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija.
 izradu shema polaganja
 dobavu i ugradnju pločica, svog spojnog materijala (ljepilo) i materijala za fugiranje, kutnih
profila
 sve transporte

84/107
Obračun:
 opločenja podova i zidova po površini izražene u ............................................................. m2
 podnožje po dužini izraženo u .................................................................................................... m1
 oblaganje stepeništa po površini izraženo u ........................................................................ m2
 bordure i profili po dužini izraženo u ..................................................................................... m1
 ugaoni profili po broju u ............................................................................................................ kom
 peći i kamini po broju u ........................................................................................................... kom


CIJENA CIJENA
B.IX.1. Opločenje zidova, zidnim pločicama I klase,
veličine 20x20 cm,debljine 8 mm, boje po
izboru projektanta. Visina opločenja je do
220 cm od poda. Pločice se lijepe
građevinskim ljepilom na glatke betonske,
odnosno na gipskartonske pregradne
zidove, s 4 reške u jednoj točki.
Širina reške iznosi 3 mm. Profili na
uglovima zidova uključeni su u stavku.
pločice m2 98,60
profili m1 20,00

85/107
3.11 SOBOSLIKARSKO‐LIČILAČKI RADOVI

Materijal koji će se upotrijebiti, pomoćni materijal, rad i pomoćni rad mora u svemu odgovarati
standardima, propisima i Tehničkim uvjetima za izvođenje ličilačkih radova (HRN
U.F2.012/78).

Prije početka izvedbe radova izvoditelj je dužan projektantu predočiti uzorke boja odgovarajuće za
određen tip obrade i izvesti probna bojanja s uzorcima na plohama koje se obrađuju, i to u više
nijansi boja, na osnovu čega će projektant odabrati boju i način nanošenja odnosno tip valjka. Tek
po izboru i odobrenju projektanta može se otpočeti sa radovima na tako odabran način. Gore
navedeno neće se posebno platiti već predstavlja trošak i obvezu izvoditelja i ulazi u jediničnu
cijenu izvedbe radova.
Sva bojanja i ličenja treba izvesti samo na suhim, čistim, ravnim ili ravnomjerno zakrivljenim (po
projektu) i odmašćenim plohama. Podlogu treba prije početka radova pregledati i kod većih
oštećenja ili zaprljanija i zamašćenja na isto upozoriti nadzornog inženjera i radove prekinuti dok
se podloga odgovarajuće ne pripremi. Kod manjih oštećenja treba izvoditelj podlogu dovesti u
potrebno stanje za kvalitetan rad brušenjem manjih neravnina, kitanjem i zapunjavanjem pukotina
i manjih udubina kitom za zapunjavanje i izravnanje. Nakon toga treba obavezno izvesti gletanje
odgovarajućom glet masom za određeni tip podloge do potrebne glatkoće, ako nije u stavci
troškovnika drugačije navedeno. Sve gore navedeno treba uračunati u jediničnu cijenu.
Pri radu treba se striktno pridržavati pravila zaštite na radu, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih
sredstava. Sve prostorije po završetku radova treba dobro prozračiti ili ventilirati.
Prilikom izvođenja radova izvoditelj treba zaštititi sve susjedne plohe i dijelove konstrukcije na
takav način da ne dođe do njihovog prljanja i oštećenja i isto uračunati u cijeni. Ukoliko do prljanja i
oštećenja ipak dođe isto će izvoditelj očistiti i popraviti na svoj trošak.

Tijekom izvođenja radova treba obratiti pažnju na atmosferske prilike. Vanjski radovi se ne smiju
izvoditi u slučaju oborina, magle, zraka prezasićenog vlagom, te jakog vjetra i temperature ispod
+5°C.

Premazi i boje moraju biti postojani na svjetlo i otporni na pranje vodom, a na vanjskim plohama
otporni na atmosferilije. Svi soboslikarski radovi moraju se izvesti prema izabranim uzorcima.
Izvođač je dužan prije početka rada pregledati podloge i ustanoviti da li su primjerene za
predviđenu obradu. Ako na podlozi postoje bilo kakvi nedostaci koji se mogu odraziti na kvalitetu
radova, izvođač je dužan na to upozoriti naručitelja radova jer se naknadno pozivanje na lošu
podlogu neće uvažiti.
Izvođač može započeti radove tek kad su iz prostorije odstranjeni svi otpaci i drugo što bi moglo
smetati izvedbi.
Za sve vrste soboslikarsko‐ličilačkih radova podloge moraju biti čiste od prašine i druge prljavštine
kao što su: smole, ulja, masti, čađa, gar, bitumen, cement, mort i dr. Bojati ili ličiti dopušteno je samo
na suhu i pripremljenu podlogu.
Vanjski ličilački radovi ne smiju se izvoditi po lošem vremenu, koje bi moglo štetiti kvaliteti radova
(npr. hladnoća, oborine, magla, jak vjetar i sl.).
Zabranjeno je bacati u kanalizaciju i sanitarne uređaje ostatke boje, vapna, gipsa, kita i drugog
materijala.

ZIDOVI
Unutrašnji zidovi prostorija prvo se izravnavaju, gletaju specijalnim postavama koje moraju dobro
prilijegati na podlogu i nakon sušenja činiti vrlo čvrstu podlogu za bojanje disperzivnim bojama.
Klase pripreme podloge opisane su u suhomontažnim radovima (K(Q)1 – K4).
U obračunu su posebno iskazane žbukane / betonske površine od gipskartonskih površina.
Grundiranje površine izvodi se i obračunava za cijelu površinu podloga od gipskartonskih ploča.
86/107
Kvaliteta kitanja i ličenja kontrolira se noću ili u zamračenoj prostoriji reflektorom prislonjenim uz
plohu zida odnosno stropa.
Kod ličenja vanjskih zidova treba se izbjegavati faza kitanja (2), a nikako ne predviđati fazu gletanja
(3).

Vrste boja za unutarnje / vanjske prostore:
‐ vapno – zastarjela tehnologija koja se danas uglavnom više ne primjenjuje
‐ uljena boja – zastarjela tehnologija koja se danas uglavnom više ne primjenjuje
‐ disperzivne ‐ disperzije bazirane na polimernim vezivima, kao npr. akrilna smola, silikatne,
silikonske.
‐ disperzivne latex ‐disperzije na bazi vinil acetatnog polimera, izuzetno čvrste i otporne na pranje /
ribanje
‐ dekorativne stucco boje ‐ na bazi gašenog vapna i finih zrnaca mramornog praha sa specijalnim
aditivima

Sredstva za premazivanje, s obzirom na sastav i vrstu, moraju biti međusobno usklađena. Za
podloge iz gips kartonskih ploča sredstva za premazivanje na osnovi vapna, vodenog stakla i
silikata nisu primjerena. Kod disperzijskih silikatnih boja potrebno se pridržavati savjeta
proizvođača sredstva. Kod gips kartonskih ploča koje su duže vrijeme bez zaštite izložene
djelovanju svjetla može se pojaviti požutjelost i zato se prije nanošenja premaza preporučuje
probni premaz preko više ploča, uključivo s fugiranim mjestima.

Ličenje unutarnjih zidova izvodi se slijedećim redoslijedom:
0. namakanje i struganje starog naliča,
1. impregnacija (grundiranje) – penetrirajući premaz podloge radi konsolidacije,
2. kitanje i zatvaranje pojedinačnih rupa, uključivo bandažiranje većih pukotina
3. gletanje – prevlačenje cijele površine ličilačkim kitom u nekoliko slojeva ovisno o zahtijevanoj
kvaliteti površine uključivo brušenje i otprašivanje između slojeva,
4. brušenje i otprašivanje,
5. ovisno o vrsti boje i uputi proizvođača – nanošenje primera kako bi se smanjila upojnost podloge
6. dvokratno ili trokratno ličenje – nanošenje boje četkama, valjcima ili prskanjem.

STOLARIJA ‐ ličenje
Ličenje stolarije radi se samo na unutarnjoj stolariji, a izuzetno na vanjskoj ako je već bila ličena.
Vratna krila mogu se ličiti u radionici kompresorom.
Ličiti se može stolarija koja ima francuske ili cilindar petlje, odnosno drugi okov predviđen za
ličenje, ali ne i roto okov.
Stolariju je prije ličenja uvijek potrebno pripremiti prema uputama proizvođača boje!

Ličenje unutarnje stolarije izvodi se u sljedećim fazama:
0. paljenje, kemijsko ili mehaničko skidanje postojeće boje (u slučajevima obnove postojećih vrata),
1. impregnacija (u radionici),
2. kitanje,
3. brušenje,
4. temeljni nalič,
5. dodatno kitanje i brušenje,
6. lakiranje (min. 2 sloja).

Vrste lakova za unutarnje / vanjske prostore:
 nitro lakovi – za unutrašnje prostore (na bazi celuloznih nitrata, sintetskih smola i organskih
otapala)
 poliuretanski lakovi (mat, polumat, sjajni) – za unutrašnje prostore (na bazi uljem modificirane
poliuretanske smole u organskim otapalima)
87/107
 alkidni lakovi – za unutrašnje i vanjske prostore (na bazi modificirane alkidne smole u
organskim otapalima uz dodatak punila i pigmenata)
 akrilni lakovi – za unutrašnje i vanjske prostore (na bazi akrilnih smola i organskih otapala / ili
topivi u vodi)
 uljni premazi – za unutrašnje prostore (na bazi biljnih ulja i voskova)

LAZURNI PREMAZ
Vanjska stolarija zaštićuje se lazurnim premazima kojima prethodi zaštita fungicidno‐
insekticidnom impregnacijom (uglavnom na bazi uljne alkidne smole u organskim otapalima uz
dodatke aktivnih tvari). Impregnacija i prvi sloj lazurnog premaza nanose se u tvornici / radionici
potapanjem, drugi sloj lazurnog premaza na gradilištu nakon ugradnje i treći na gradilištu po
završetku svih ličilačkih radova.
Impregnacija i prvi premaz (potapanje) obavlja se bez okova i ostakljenja, a drugi i treći sa brtvama
i ostakljenjem pri čemu vidljivi okov i staklo treba zaštititi ljepljivom trakom.

Ličenje stolarije lazurnim bojama
1. impregnacija i fungicidni premazi (u radionici)
2. kitanje,
3. brušenje,
4. lazurni premazi,
5. brušenje,
6. završni premaz lazurom / lak – lazurom.

Vrste lazura za unutarnje / vanjske prostore:
‐ lazure – za unutrašnje prostore (na bazi dugouljne alkidne smole u organskim otapalima uz
dodatak svjetlosnih pigmenata)
‐ lak lazure – za unutrašnje i vanjske prostore (na bazi alkidnih smola u organskim otapalima uz
dodatak svjetlosnih pigmenata, UV absorbera i specijalnih voskova / ili na bazi specijalne
akrilatne smole, aditiva i vode uz dodatak vodoodbojnog sredstva)

BRAVARIJA
Bravarija se liči u slijedećim fazama:
1. čišćenje (mehaničko – pjeskarenje ili kiselinama),
2. temeljni nalič ‐ minij‐alkidni / epoxy / akril
3. završni nalič ‐ emajl‐alkidni / poliuretan / akril
(trajnost: do 10 g. / do 20 g. / do 20 g.)

Samo unutarnja bravarija može se kitati autokitom nakon postave temeljnog naliča.

Troškovnička stavka za izvedbu soboslikarskh i ličilačkih radova mora definirati vrstu
boje, broj premaza, vrstu podloge, sve potrebne radnje, kvalitetu podloge. Ličenje
unutarnje i vanjske stolarije odnosno bravarije opisivat će se u ovim radovima prilikom
obnova, adaptacija i rekonstrukcija.

Ovisno o projektu soboslikarski i ličilački radovi mogu obuhvaćati ove radove:
 ličenje unutarnjih površina zidova i stropova
 ličenje vanjskih površina zidova
 impregnacije
 ličenje unutarnje i vanjske stolarije i bravarije (kod rekonstrukcija i adaptacija)
 signalizacija

88/107
Ovi radovi NE pokrivaju: kompozitne termoizolacijske sustave pročelja (ETICS), lakiranja parketnih
površina, specifične tipove antikorozivne zaštite (cinčanja, pasivacije i sl.), plastifikaciju bravarije,
eloksiranje bravarije. Ličenje stolarije i bravarije će seopisivati eventualno kod rekonstrukcija i
sanacija okvira otvora.

 izradu uzoraka tona i obrade koji odabere projektant
 sve posredne i neposredne troškove za rad, materijal, alat i strojeve
 sve transporte
Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što projektant potpisom potvrdi uzorke tona i obrade.

Obračun:
‐ zidovi se obračunavaju po površini izraženoj u m2 na način:
 otvori manji od 3 m2 se ne odbijaju i špalete se ne obračunavaju dodatno
 otvori veći od 3 m2 odbija se višak preko 3 m2, a špalete veće od 15 cm dodaju se
kvadraturi
‐ stolarija / bravarija se obračunava po površini izraženoj u m2 na način:
 pune površine otvora i opšava bez odbijanja površine stakla) množeno
koeficijentima:
o 2,90 = dvostruki prozor (bez prečki, sa kutijom za roletu i opšavom)
o 1,45 = kod jednostrukih prozora bez opšava
o 1,60 = kod jednostrukih prozora sa opšavom
o dodatno 5% kvadrature prozora za svaku prečku, kod dvostrukih
prozora posebno za vanjske, a posebno za unutrašnje prozore
 stakleni izlog ‐ uzima se površina izloga umanjeno za:
o 45% za površine stakla do 3,00 m2
o 30% za površine stakla 3,00 do 5,00 m2
o 25% za površine stakla preko 5,00 m2
 puna vrata s dovratnikom ‐ uzima se dvostruka površina, mjereno od vanjskog
ruba opšavnih letvi
 puna vrata s opšavom špaleta obračunava se dvostruka površina
 tradicionalna stolarija ‐ površina se uvećava za profilacije, zavisno od složenosti, s
faktorom od 1,7 do 3,2.
 prozorske klupčice, parapeti, kutije za rolete, okviri, opšavi i sl. po površini
izraženoj u m2

89/107

JEDINIČNA UKUPNA
BROJ OPIS JEDINICA KOLIČINA
CIJENA CIJENA
B.X.1. Ličenje unutarnjih površina od
gipskartonskih ploča, glatke površine,
disperzivnom latex bojom u tonu po izboru
projektanta.
Boju nanositi u 3 premaza za dobivanje
ravnomjernog tona boje na cijeloj površini.
U stavku uključena priprema podloge, tj.
grundiranje, gletanje, brušenje i
otprašivanje do stupnja ravnosti K(Q)4.
m2 368,00

B.X.2. Ličenje postojećih čn vrata dizala dimenzija
160/210 cm. Epoksi nalič i završni nalič
poliuretan lakom u jednom tonu po izboru
projektanta,sa svim potrebnim predradnjama
kao što su skidanje starog naliča,
čišćenje.Mehaničko pjeskarenje.
m2 5,00

90/107
3.12 PARKETARSKI RADOVI

Materijal i rad moraju odgovarati Tehničkim uvjetima za izvođenje parketarskih radova (HRN
U.F2.016/77).

MASIVNI PARKET se reže od hrasta, jasena, javora, bukve, trešnje, graba ili egzota (mahagonij,
teak i druge vrste suptropskih liščara) u daščice koje imaju utor ili pero na svim rubovima.
Polaže se lijepljenjem na podlogu.
Parket se klasificira prema estetskim osobinama kao što su: čvorovi, tekstura, varijacije boje, urasla
kora, bjelika itd., što znači da viša klasa ne znači mehanički ili tehnološki bolju kvalitetu proizvoda.
Ovisno o zemlji porijekla klase su: I, II, III; ili ekstra (E), natur (N), standard (S), rustik (R), van
standarda (VS);,ili exquisit, select, design, struktur; ili A, B, C, D.

Širine su 50 – 90 mm standardne, najmanje 30, a najveće 350 mm
Dužine su 250 – 900 mm standardne, do najviše 6000 mm
Debljine su 10 – 22 mm
Završna obrada:
‐ lakiranje poliuretanskim ili vodenim lakom (mat, polusjaj ili sjaj) – dugotrajna zaštita visoke
otpornosti
Izvodi se u 3 sloja. Nakon brušenja pristupa se lakiranju u 2 sloja sa svim potrebnim
predradnjama (kitanje, brušenje i otprašivanje). Nakon drugog lakiranja pod brusiti, otprašiti i
završno lakirati (treći premaz) i polirati.
‐ premazi na bazi biljnih ulja i voskova – zahtjevnije održavanje, ovisno o namjeni prostora
potrebno obnoviti premaz svakih 6 mjeseci – 3 godine. Prilikom obnove nije nužno brušenje
podloge.
Izvodi se u 1 ili 2 sloja. Kod obrade u jednom sloju, površina se dodatno štiti voskom i
poliranjem. Kod obrade u dva sloja nije potrebna dodatna zaštita voskom.

INDUSTRIJSKI PARKET je komercijalni naziv za masivni parket debljine do 22 mm, sa vrlo uskim
lamelama širine 15 mm, duljine do 300 m koje se polažu u kvadratičnom, pravokutnom ili linijskom
uzorku

LAMEL PARKET sastavljen je od letvica debljine 10, širine 30 i dužine 150 mm povezanih
plastičnom potkom u kvadratični uzorak. Lijepi se za podlogu i obrađuje kao masivni parket.

PANEL PARKET (drveni laminat) proizvodi se kao dvoslojni i troslojni.
Gornji sloj od 3,5 – 6 mm je od punog prvoklasnog tvrdog drveta
Donji sloj ili slojevi su od mekanog drveta, ukočene ploče ili vlaknaste ploče visoke gustoće (HDF) u
debljini do 8 mm
Panel parketi klasificiraju se prema izgledu gornjeg sloja kao i masivni
Širine: 60 mm – 140 mm standardno, (max. 350 mm, ovisno o proizvođaču)
Dužine: 500 – 1200 mm standardno, (max. 6000 mm, ovisno o proizvođaču)
Debljina: 8 ‐ 16 mm ovisno o proizvodu i dimenzijama.

Predgotovljeni panel parketi su u tvornici površinski finalno obrađeni (brušeni, lakirani ili uljeni,
u nekoliko slojeva . Nakon polaganja se spojevi parketnih daščica zapunjavaju specijalnim masama
prema uputi proizvođača i nakon toga poliraju.

Neobrađeni panel parketi se obrađuju kao masivni – na gradilištu nakon polaganja – lakom ili
premazom

91/107
KUTNE LETVICE mogu biti izrađene od istog drveta kao i parket, od ploča vlaknatica
(MDF) obrađenih lakom u boji, od aluminijskih eloksiranih profila i sl.; u širinama od 12 do
25 mm i visinama od 25 do 100 mm

Slika 35 ‐ masivni parket ‐ lamel parket ‐ panel parket ‐ industrijski parket

Izvođač treba prije početka rada pregledati podloge i ustanoviti da li su pripremljene za
predviđenu postavu. Postoje li na podlozi bilo kakvi nedostaci koji se mogu odraziti na
kvalitetu radova, izvođač je dužan na to upozoriti naručitelja radova jer se naknadno
pozivanje na lošu podlogu neće uvažiti.
Izvođač može započeti radove tek kad su iz prostorije odstranjeni svi otpaci i drugo što bi
moglo smetati izvedbi.
Vlažnost podloge mora odgovarati zahtjevima odabranog parkete.

Masivni parket se lijepi na ravnu suhu, glatku, očišćenu podlogu. Slagati treba na propisani
način (riblja kost, brodski pod, po uzorku ili prema nacrtu).
Parket mora 1 – 2 cm biti udaljen od zida ovisno o dimenziji kutne letvice
Minimalna temperatura potrebna za obavljanje parketarskih radova je +10C.
Završne plohe parketa moraju biti potpuno ravne, horizontalne, bez pukotina i vidljivog
ljepila na mjestu sastavljanja. Parketi moraju dobro prianjati za podlogu i ne smiju škripati.

Panel parket može biti postavljen i na natron papir lijepljenjem u utore i točkasto za
podlogu.

Troškovnička stavka za izvedbu parketarskih radova mora definirati debljinu i vrstu
parketa, dimenzije, način polaganja, vrstu podloge na koju se polaže, u koliko slojeva se
lakira ako se lakira, pripadajuće letvice kao i njihova dimenzija.

Ovisno o projektu parketarski radovi obuhvaćaju ove moguće radove:
 oblaganje podova i postavljanje kutnih letvica

 provjeru kvalitete i točnosti podloga na gradilištu
 provjeru vlažnosti podloga
 provjeru vlažnosti parketa prije ugradbe
 sve transporte
 zaštićivanje podova
Izvođač će pristupiti izvedbi tek nakon što projektant potpisom potvrdi uzorke daščica i obrade
(riblja kost, brodski pod, po kvadratnom uzorku ili prema nacrtu).
92/107

Obračun:
‐ podovi po površini izraženoj u ................................................................................................ m2
‐ kutne letvice po dužini izraženoj u ........................................................................................ m1


CIJENA CIJENA
B.XI.1. Dobava i polaganje troslojnog
predgotovljenog hrastovog panel parketa.
Daščice parketa dimenzija 90x1200 mm,
debljine 16 mm, završno obrađene u tvornici
vodenim mat UV lakom u 6 slojeva.
Polaganje daščica po uzorku brodski pod,
lijepljenjem dvokomponentnim ljepilom na
podlogu cementni estrih.
Kutne letvice dimenzija 20x80 mm, od
hrastovog drveta, lijepljene i prema potrebi
vijcima učvršćene u zid, završne obrade kao i
parket.
a) parket m2 112,60
b) kutne letvice m1 48,40
93/107
3.13 PODOPOLAGAČKI RADOVI

Podopolagačke radove potrebno je u svemu izvesti prema Pravilniku o zaštiti na radu u
građevinarstvu, Pravilniku o tehničkim mjerama i uvjetima za završne radove u
građevinarstvu i Tehničkim uvjetima za izvođenje podopolagačkih radova.

U podopolagačke radove spadaju radovi s linoleumom, industrijskim tepisima, PVC i gumenim
pločama i trakama, kao i lijevane, samonivelirajuće dvokomponentne podne obloge: epoksidni i
poliuretanski podovi.

Postavu linoleuma obavljati u skladu s uputama proizvođača u načelu točkastim lijepljenjem na
području linoleum trake i kontinuiranim na mjestu spoja traka. Trake na spojevima prije lijepljenja
zajedno krojiti rezanjem obiju traka istovremeno na mjestu spoja.

Postava industrijskih tepiha obavlja se točkastim lijepljenjem ili lijepljenjem po cijeloj površini
prema načinu korištenja tepiha i uputama proizvođača.
Za linoleume i tepihe izvođač je dužan koristiti ljepilo koje nije otrovno i nije neoprenskog
porijekla.

PVC i gumene obloge se lijepe neoprenskim ljepilima za suhu i čvrstu podlogu (cementnu glazuru,
gipsani estrih ili iverica). Izvođač mora ploče prije polaganja zagrijati da nalegnu na podlogu.
Prilikom rada sa neoprenskim ljepilima osigurati ventilaciju prostorije i zaštitu maskama.

Izvođač je dužan prije početka radova pregledati podlogu te o svim nepravilnostima obavijestiti
Nadzornog inženjera i Investitora. Naknadno pozivanje na nekvalitetnu podlogu neće se uvažiti.

Ukoliko u projektu nije priložen detalj izvedbe podnožja (sokla) izvođač je dužan način izvedbe
dogovoriti sa projektantom.

Izvođač je dužan do primopredaje radova zaštititi postavljene podove od oštećenja i onečišćenja.

Troškovnička stavka za izvedbu podopolagačkih radova mora definirati debljinu i vrstu
poda, način polaganja, vrstu podloge na koju se polaže, kako se pod spaja na podlogu,
pripadajuće kutne trake kao i njihova dimenzija.

Ovisno o projektu podopolagački radovi obuhvaćaju ove moguće radove:
 oblaganje podova i postavljanje kutnih letvica

 provjeru kvalitete i točnosti podloga na gradilištu
 tehnološku razradu svih detalja,
 izradu shema polaganja
 sav materijal za niveliranje podloge i lijepljenje poda
 sve transporte

94/107
detalja .

Obračun:
‐ podovi po površini u ………………………………………………………………………………………………….m2
‐ sokl (podnožja) po dužini ……………………………………………………………………………………………m1
‐ kutne letvice po dužini u …………………………………………………………………………………………….m1


JEDINIČNA UKUPNA
CIJENA CIJENA
B.XII.1. Oblaganje podova trakama od linoleuma
na podlozi od cementnog estriha. Debljina
traka 3,2 mm, uzorak i boja prema odabiru
projektanta. Rubovi traka krojeni i rezani,
spojevi vareni elektrodom za zavarivanje
linoleuma u tonu prema odabiru projektanta.
Uključivo: priprema podloge
samonivelirajućim masama za izravnanje
debljine do 5 mm
tipske kutne trake (sokli) od linoleuma visine
10 cm, lijepljene na zid i pod u svemu prema
uputi proizvođača.
Podna obloga m2 324,00
sokl m1 94,40
95/107
3.14 OVJEŠENA OSTAKLJENA PROČELJA

Pri izvođenju ovih radova pridržavati se Tehničkog propisa za staklene konstrukcije (NN
53/17), a određuje kvalitetu profila, kvalitetu limova, vodonepropusnost, zaštitu od buke,
proračun koeficijenata topline, otpornost na udar vjetra, materijal za brtvljenje EPDM,
površinska obrada profila, staklo u graditeljstvu.

Ovješena pročelja su cjelovita tehnološka rješenja zaštite pročelja koja se vješaju ispred nosive
konstrukcije.
Pročelja mogu biti ventilirana i neventilirana, a prema materijalu od kojeg se izvode dijelimo
ih na: sustave ostakljenih pročelja (alu i čn sustavi) i sustave ventiliranih pročelja različito
završno obrađena.

Osnovni sustavi pročelja:
‐ samonosivo pročelje izrađeno od standardnih (samonosivih) aluminijskih / čeličnih profila s
prekinutim termičkim mostom ovješeno na konstrukciju zgrade. Dimenzionirani su na vlastitu
težinu, težini ostakljenja, udare vjetra itd.
‐ aluminijsko / čelično pročelje na vlastitoj čeličnoj konstrukciji (neovisna o konstrukciji
zgrade) može biti:
a) ovješeno na prostornu konstrukciju
b) ovješeno na ravninsku čn konstrukciju od I,C,U čn nosača
‐ aluminijsko / čelično na drvenoj potkonstrukciji
Nosiva potkonstrukcija pročelja je drvena građa, dimenzionirana prema statičkom proračunu,
na koje se postavlja al ili čn profili s ispunama od stakla ili punih panela, prema tipskim
detaljima proizvođača profila,
potkonstrukcija od drvenih gredica dimenzija određenih proračunom. Izvodi se na manjim i
jednostavnijim građevinama.

Oblikovno pročelja mogu biti :
‐ kontinuirana ‐ vidljivi profili u oba smjera, nosiv profil kontinuiran, razdjelni profili prekinuti.
Sam prostor između profila nazivamo poljima ili rasterima, koji mogu biti ispunjeni različitim
vrstama stakla(IZO, kaljeno, lamelirano), panelima ili drugim materijalima. Profili mogu imati
pokrovne kape od al, inox‐a. Unutar ovog sustava postoji mogućnost ugradnje različitih
prozorskih sustava otvaranja (oklopno‐zaokretni, klizni, ......). Prednosti kontinuiranih fasada ‐
zatvaraju se čitava pročelja neke građevine ili njezini dijelovi pa one ponekad isključuju
potrebu za drugim materijalima poput cigle, betona ili žbuke, brza i jednostavna montaža.
Različitim izvedbama kontinuirane fasade može se istaknuti horizontalni ili vertikalni smjer na
površini objekta, tj. naglasiti njegova visina ili širina. Uz to, polja unutar fasade mogu se
otvarati po potrebi, mogu se ugraditi prozori koji se otvaraju oko gornje ili donje osi, otklopno
zaokretni prozori te vrata iz odgovarajućih serija profila. Moguća je ugradnja prozora na način
da su prozorska krila tako integrirana u pročelje da prozorski elementi nisu vidljivi s vanjske
strane.

Slika 36 ‐ kontinuirano pročelje
96/107
‐ polustrukturalna – staklena pročelja sa sljubnicama (fugama) između stakala debljine 12‐18

mm, s vidljivim tankim rubom aluminijskog profila po obodu stakla. Aluminijski su profili
minimalno vidljivi, i to po obodima elementa od kojih je takva fasada sastavljena. Ostakljenje se
može izvoditi sa svim vrstama stakala, najčešće se izvodi IZO staklom s reflektirajućim
vanjskim staklom. Osim stakla u aluminijske okvire se mogu ugrađivati i drugi materijali
(kamen, tankostijeni paneli i sl.). Ista staklena površina ugrađuje se na parapetima i na
prozorima, ista ‐ staklena površina od reflektirajućeg stakla, emajliranoreflektirajuća ili
emajlirana staklena površina (skriva nosivi profil i ev. termoizolacioni materijal na parapetu).
Mogućnost ugradnje otklopnih prozora i prozora s paralelnim otvaranjem.

Slika 37 ‐ polustrukturalno pročelje

‐ strukturalna (izvana bez vidljivog nosača tj. aluminijskog okvira stakla) Ostakljeni se okviri
vješaju na aluminijsku konstrukciju rastera i prekrivaju je s vanjske strane. Staklo se uvršćuje
na aluminijske okvire tehnologijom lijepljenja (down corning) pa vanjska strana fasade izgleda
kao da je u potpunosti napravljena od stakla. Između stakala ostaje minimalna fuga (razmak
cca 10‐12 mm) tako da pročelje ima ujednačenu staklenu površinu bez vidljivih okvira.
Mogućnost ugradnje otklopnih prozora (otklopni oko gornje horizontalne osi) i prozora s
paralelnim otvaranjem. Ista staklena površina koja je obično od reflektirajućeg stakla,
emajliranog – staklo, emajliranoreflektirajućeg ili emajlirane stakla ugrađuje se i na parapete i
na prozore. Otvori se ne razlikuju od ostalog dijela fasade, te se uglavnom otvaraju na van.

Slika 38 ‐ strukturalno pročelje

‐ kombinirana ‐ kombinacija kontinuiranog i strukturalnog pročelja. Najčešće su vertikale
kontinurane, a horizontalne strukturalne (vertikalna ili horizontalna fuga / vertikalna ili
horizontalna pokrivna kapa).
97/107

Slika 39 ‐ kombinirano pročelje ‐ s naglašenom horizontalnom ‐ s naglašenom vertikalom

‐ Stakleni plašt (tzv. Spider pročelja) – izvodi se kao jednostruko ili IZO staklo, lijepljenih
sljubnica, učvršćeno inox držačima na nosivu konstrukciju koji fiksiraju staklo u četiri, šest ili
više točaka, s tim da su neke točke fiksne a neke klizne radi dilatiranja materijala kod
temperaturnih promjena. Montaža se vrši bez dodatnih horizontalnih ili vertikalnih profila na
vanjskom dijelu fasade (IZO stakla spajaju se međusobno po bridovima specijalnim brtvilima
radi osiguranja kontinuiranog prijenosa topline), kako bi fasada izvana izgledala kao stakleni
plašt.

Slika 40 ‐ spider pročelje

‐ element fasada ‐ s kontinuranim, strukturalnim ili kombiniranim izgledom. Elementi se
izrađuju u radionici, slažu se na objektu bez skele. Znatno ubrzana montaža, moguće katno
zatvaranje, manji broj radnika na montaži.

Slika 41 ‐ element pročelje
98/107
‐ dvostruke fasade ‐ ventilirane, prekinute ili kontimuirane. Između unutarnje i vanjske opne se
rješava zaštita od sunca. Prednosti: bolja toplinska i zvučna zaštita, prirodno kruženje zraka,
energetska učinkovitost.

Slika 42 ‐ dvostruko pročelje

Projektiranje ostakljenog pročelja uključuje ove faze:
‐ u idejnom projektu se definira raster i visina kao i tip fasade.
‐ u glavnom projektu radi se statički proračun (orijentacijski) uz prepostavljenog porizvođača
sustava te se definiraju profili. Fizikom zgrade definira se toplinska izolacija, vodotijesnost,
zrakotijesnost, zaštita od buke te vsrta ostakljenja.
‐ u izvedbenom projektu se odabire sustav, izrađuje sheme i razrađuju detalji. Izrađuje se
troškovnik na i na temelju ponuda kalkuliraju cijene. Prije izvedbe pristupa se izradi
radioničkih nacrta koje potvrđuje projektant. Izradu radioničke dokumentacije organizira
izvođač.
Izvoditelj radova dužan je pridržavati se općih propisa i važećih standarda za ovu vrstu radova,
opisa troškovnika, shema, izvedbenog projekta te uputa projektanta i nadzornika gradnje.
Na osnovu usvojenog ponuđenog rješenja, odabranih uzoraka, preuzete dokumentacije i uputa,
izvoditelj radova dužan je napraviti sve potrebne dokaze nosivosti glavnih nosivih elemenata,
izraditi sve potrebne izvedbene detalje i radioničke crteže.
Sva navedena dokumentacija prije početka izrade mora biti ovjerena od naručitelja.
Proračun nosivih elemenata treba provesti za stalno i korisno opterećenje. Za sve elemente
pročelja osnovno opterećenje vjetrom iznosi 60 kg/m2. Deformacije moraju biti u dopuštenim
granicama. Progibi moraju biti manji od vrijednosti l/300 ili manji ako je tom deformacijom
ugrožena obloga, npr. staklo.
Svi aluminijski elementi moraju biti površinski zaštićeni eloksažom ili plastifikacijom, a čelični
vruče pocinčani. Sva unutarnja spojna sredstva mogu biti pocinčana ili galvanizirana, a vanjska
moraju biti od nehrđajućeg čelika «INOX».
Svi aluminijski profili su vučeni i to od legure aluminija Al Mg Si 0,5 – F22.
Profili vanjskih stijena i prozora su s prekinutim termičkim mostom, koji se osigurava poliamidnim
umetcima.
Profili unutarnjih stijena mogu biti bez prekinutog termičkog mosta.
99/107
Brtveni profili moraju biti izrađeni od materijala (EPDM) koji je elastičan, trajan i otporan na
vanjske utjecaje.
Okov i pribor predviđen je od nehrđajućeg materijala u standardnoj kvaliteti, s izborom oblika i
završne obrade.
Ostakljene za stijene pročelja i prozore može biti izvedeno od prozirnog float stakla u «IZO»
izvedbi, a unutarnje stijene jednostrukim float staklom.
Svi elementi bez Al okvira izvode se od kaljenog ili laminiranog stakla.
Materijal i oprema ne mogu se ugrađivati bez potvrde o kvaliteti (atest), a u skladu sa «Zakon o
prostornom uređenju i građenju» i pripadnim važećim propisima i standardima.

ATESTI – PROTOTIPOVI – GARANCIJA
Aluminijski elementi pročelja i prozori koji su ugrađeni na građevinu moraju imati sljedeće ateste:
 Atest o vodonepropustljivosti
 Atest o zračnoj tijesnosti
 Atest o zvučnoj i toplinskoj izolativnosti
 Proračun i dokaze o pravilnoj konstrukcijskoj zasnovanosti s obzirom na toplinsko
rastezanje
 Ateste s ocjenama kvalitete površinske obrade

Troškovnička stavka za izvedbu ovješenih ostakljenih pročelja mora definirati debljinu i
vrstu stakla, raster i dimenzije, vrstu i dimenziju profila i njihovu obradu, način
pričvršćenja, uključene eventualne maske i obloge, kutne spojeve, način otvaranja odnosno
oblikovanje samog pročelja. Potrebno je izraditi sheme ostakljenih pročelja, a
obračunavajiu se u m2 ili po komadu.

Ovisno o projektu ovješena ostakljena pročelja obuhvaćaju ove moguće radove:
 strukturalna pročelja s pripadajućim opšavima i eventualnom zaštitom od sunca
 polustrukturalna pročelja s pripadajućim opšavima i eventualnom zaštitom od sunca
 kasetirana pročelja s pripadajućim opšavima i eventualnom zaštitom od sunca
 kontinuirana pročelja s pripadajućim opšavima i eventualnom zaštitom od sunca

 Dobavu / ishođenje potvrde o sukladnosti za sve ugrađene materijale (certifikat)
 uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija.
 tehnološku razradu svih detalja,
 izradu radioničkih nacrta koje prije izvedbe potpisom prihvaća projektant
 sav spojni materijal, sidrene ploče, mort za podlijevanje ležaja
 zaštitu od korozije epoksidnim ili poliuretanskim premazom –
 striktnu primjenu mjera zaštite od požara
 sve transporte
 odvoz i zbrinjavanje smeća
 završno čišćenje prije primopredaje radova


100/107
Obračun:
‐ obloga s ili bez potkonstrukcije i s ili bez toplinske izolacije po površini izraženo u
(pri čemu se navodi način ugradnje i ukupne dimenzije) ................................................................................... m2
‐ razne maske, obloge atike, prugaste (linearne) obloge (vijenci, strehe, stupovi, grede) po dužini
izraženo u ........................................................................................................................................................................ m1
‐ podnožja (sokli )‐ dužinski izraženo u ................................................................................................................ m1
‐ specifične profilacije, profili za zračenje, mrežice za kukce, zaštitne rešetke dužinski izraženo u m1
‐ uglovni profili kao npr. pravokutni unutarnji ili vanjski uglovi dužinski izraženo u ...................... m1
‐ linearni elementi toplinske izolacije i sl. dužinski izraženo u ................................................................... m1
‐ rezanja i izrezivanja ‐ dužinski izraženo u ........................................................................................................ m1
‐ elementi specifičnih oblika, prozorske klupčice i sl. po broju komada .............................................. kom
‐ završni komadi po broju komada ....................................................................................................................... kom
‐ prozori u sustavu pročelja (uz naznačen način otvaranja) po broju komada ................................. kom
‐ naknadna izvedba pojedinih komada (npr. nakon ili tijekom demontaže skele)po broju komadakom


BROJ OPIS JEDINIC KOLIČINA JEDINIČNA UKUPNA
A CIJENA CIJENA
B.XIII.1. Izrada i montaža kontinuiranog
pročelja – istočno pročelje
od tipskih aluminijskih profila s
prekinutim termičkim mostom, proizvod
kao Schüco FW50+, dimenzija profila cca
50x150 mm, sa pokrovnom kapom od
aluminija širine 50 mm.
Konstrukcija u rasteru 1000x2000 mm, s
ugrađenim prozorima za ručno otklopno
otvaranje (oko gornje osi), dimenzija
1000x1000 mm.
Ispuna konstrukcije izo sigurnosno staklo
(6 mm lamistal + 14 + 8 mm lamistal), u
parapetnom dijelu ispuna fasadnim
aluminijskim panelom sa ispunom
mineralnom vunom.
Završna obrada profila plastificirano u
tonu po odabiru projektanta.
Ukupna dimenzija stijene 10,00 x 8,00 m,
odgovara poziciji broj 10. m2 80,00
U cijenu stavke uključena:
izrada krovnog vijenca (atike) od
aluminijskog lima d=2 mm, razvijene širine
450 mm. m1 10,00
izrada sokla od aluminijskog lima d=2 mm,
razvijene širine 150 mm. m1 10,00
izrada kutnog spoja sa kontinuiranom
fasadom na južnom pročelju m1 8,00
izrada otklopnih prozora u sustavu fasade kom 10

101/107
3.15 OVJEŠENA VENTILIRANA PROČELJA

Izvoditelj radova dužan je pridržavati se općih propisa i važećih standarda za ovu vrstu
radova, opisa troškovnika, shema, izvedbenog projekta te uputa projektanta i nadzornika
gradnje uz obaveznu primjenu Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15).

Ovješeno, ventilirano pročelje sastoji se od (gledano iznutra na van):
‐ potkonstrukcije s nosačima sidrenim u nosivu konstrukciju zgrade
‐ toplinska izolacija /razdjelne folije
‐ ventilacijska šupljina
‐ završna obloga

U ovu grupu radova NE svrstavamo: kamene obloge deblje od 3 cm, složeni termoizolacijski sustavi
pročelja (ETICS), obloge materijalima navedenim u krovopokrivačkim radovima (crijep, šindra...),
obloge drvenim daskam planjkama ili drvenom šindrom.

Razlikuju se sljedeće skupine materijala koje se mogu primijeniti kao obloga:
‐ Organski (npr. HPL i kompozit ploče smole, drvo i sl)
‐ Mineralni (ploče od vlaknastog cementa, prirodni kamen i sl.)
‐ Keramički
‐ Metali (npr.cink, aluminij, bakar i sl.)
‐ Staklo
‐ Sendvič paneli i kompozitni sustavi (kao npr. fotonaponski paneli, mozaici na podlogama,
metalni sendvič paneli, ekspandirane aluminijske ploče s kamenim pročeljem, kompozitne
ekspandirane metalne ploče)

Na osnovu usvojenog ponuđenog rješenja, odabranih uzoraka, preuzete dokumentacije i uputa,
izvoditelj radova dužan je napraviti sve potrebne dokaze nosivosti glavnih nosivih elemenata,
izraditi sve potrebne izvedbene detalje i radioničke crteže.
Osim zidne obloge, u cijenu stavke uključena je izrada svih spojeva, završetaka, klupčica, opšavnih
limova i sl., a prema specifikaciji u opisu stavke.
Sva navedena dokumentacija prije početka izrade mora biti ovjerena od naručitelja.

Potkonstrukcija
Potkonstrukcija mora biti povezana s građevinskim objektom, tako da se sve opterećenja (tlak
vjetra, usisne sile vjetra) sigurno prenose u konstrukciju zgrade. Također preuzima izmjene
dužina, uvjetovane temperaturnim oscilacijama, te rezultirajuća naprezanja.
Konstruktivno razlikujemo jednostruke, dvostruke i trostruke sisteme.
Višedijelni sustavi potkonstrukcije su zbog trodimenzionalne podesivost najpogodniji za
prilagodbu razmaka učvršćivanja i šina prema statici profila omotača, kao i za izjednačavanje
tolerancija grube gradnje te za izvođenje ravnine za učvršćivanje.

Sva metalna sredstva za sidrenje koja nakon ugradnje više nisu dostupna, moraju zadovoljiti
klasu antikorozivne zaštite II, prema normama iz niza DIN 55 928.
Za spojeve pojedinih dijelova potkonstrukcije moraju se koristiti građevinski materijali postojani
na koroziju, u formi kuka, spojnica, vijaka, nitni i sl.
Spojevi se moraju izvoditi tako da bešumno preuzimaju sva kretanja na građevinskim
elementima i objektu. Vijčani spojevi se moraju osigurati od samooslobađanja. Potrebno je
osigurati elemente od kontaktne korozije prilikom ugradnje građevinskih elemenata od različitih
materijala.
102/107
Broj i vrsta elemenata za učvršćivanje moraju rezultirati iz statičkog dokaza uz predočenje

ispitnog certifikata prema DIN 18516, dio 1 „omotači vanjskih zidova ventilirani; zahtjevi ispitni
temelji“ ili iz građevinsko nadzornog certifikata.
Tipovi elemenata za učvršćenje ‐ vidljivi, skriveni i nevidljivi elementi.
Kao vidljivi elementi za učvršćivanje koriste se vijčani čavli, rebrasti čavli, pločaste kuke, vijci,
nitne, spojnice i sustavi šina, kao elementi za skriveno učvršćivanje koriste se ovjesni sustavi
svornjaka, a kao nevidljivi elementi za učvršćivanje koriste se svornjaci za varenje i stražnje
vezna sidra.

Toplinska izolacija
Izolacijski materijali dijele se u dvije grupe: organske i anorganske.

Organski izolacijski materijali sastoje se od spojeva ugljika, koji se pojavljuju u biljnim,
obnovljivim materijalima (npr. drvo, pluto, celuloza), ali se isto tako mogu dobiti iz mineralnih
ulja (npr. polistirol, poliuretan).
Anorganski izolacijski materijali sastoje se od mineralnih materijala (npr. kamena vuna,
pjenušavo staklo, perlit).
Držač izolacijskog materijala je plastična tipla pogodna za debljine izolacije od cca 50 mm do 140
mm debljine.
Uobičajena širina ventilacijskog sloja je od 30 do 40 mm.
Zračni procjepi ispod 2 cm zračno tehnički nisu djelotvorni.
Odzračni otvori moraju se osigurati od insekata perforiranim limovima promjera 4 do 8 mm.
Minimalni slobodni poprečni presjek ventilacijskog prostora ovisan je i o visini zgrade.

Materijali i proizvodi

Ploče od vlaknastog cementa
Velikoformatne ploče od vlaknastog cementa izrađene su od nezapaljivog, visoko sabijenog
materijala (sintetičkim i organskim vlaknima armiran cement).
Ploče od vlaknastog cementa površinski se štite disperzivnim bojama na bazi čistog akrila.

Maksimalne veličine ploča iznose 3000 x 1250 (3100 x 1500 mm) u debljinama 4, 6, 8, 10 i 12 cm.
Pogodne su za rezanje na vanstandardne dimenzije.
Ploče od vlaknastog cementa mogu se na gradilištu obrađivati:
‐ Rezanjem ručnom kružnom pilom
‐ Bušiti specijalnim bušilicama za vlaknasti cement

Način pričvršćenja:
Na drvenu konstrukciju učvršćuju se specijalnim vijcima.
Na aluminijsku potkonstrukciju montiraju se vidljivim zakovicama ili sakrivenim tiplama sa
stražnje strane.

Širina fuga između velikoformatnih ploča od vlaknastog cementa iznosi između 8 i 12 mm.

HPL‐ploče (High Pressure Laminat)
Velikoformatne ploče koje se sastoje od termo obrađenih smola i celuloznih traka, prešanih pod
visokim tlakom i temperaturom. S jedne ili s obje strane može imati i dekorativne slojeve papira.
HPL ploče za fasade proizvode se u debljinama od 6, 8, 10 i 13 mm. Veličina ploča iznosi ovisno o
proizvodu i do 2000 x 4000 mm.

HPL ploče mogu se postaviti na drvenu ili aluminijsku potkonstrukciju, vidljivo pomoću vijaka
odnosno zakovica ili nevidljivo dopuštenim sustavima ljepila, sidrima ili postupkom standardnog
zatvaranja. Raster montaže ploča određen je projektom, a usklađen je s preporukama
proizvođača.
103/107
HPL ploče mogu se obrađivati:

• kružnom pilom (rezanje)
• bušilicom (bušenje)
• glodalicom

Kompozitne ploče od smole ojačane vlaknima
Velikoformatne fasadne ploče sastoje se od termo očvrslih smola na bazi fenola, homogeno
ojačanih koje se prešaju pod visokim tlakom i temperaturom.
Ploče se sastoje od ca.70% mekanih vlakana drveta i 30% veziva. Završno su jednostrano ili
obostrano obrađene dekorativnim presvlakama otpornim na UV zračenje i vremenske utjecaje.

Veličina ploča iznosi 1530 x 3050 mm, 2550 x 1860 mm i 3650 x 1860 mm, a debljine 6, 8 10 i 13
mm. Način postave i obrada kao HPL.

StoVentec ventilirani sustavi

StoVentec sustavi ovješenih ventiliranih pročelja omogućavaju završnu oblogu:
 žbukom bez spojnica (StoVentec R),
 prirodnim kamenom (StoVentec S),
 staklom s otvorenim spojnicama (StoVentec Glass),
 staklenim mozaikom (StoVentec M),
 keramikom (StoVentec C),
 fotonaponskim modulima (StoVentec ARTline Inlay).
Sustav se sastoji od lako namjestove podkonstrukciju iz oplemenjenog čelika ili aluminija, negorive
s nosive ploče StoVentec Trägerplatte A (nosiva ploča od granulata puhanog stakla) i te završnom
oblogom. Primjenjivo je na zidanu konstrukciju, beton, drvo i ostale lake sustave gradnje.

Nosiva ploča od granulata puhanog stakla za StoVentec za fasadne i stropne obloge rade se u
dimenzijama:
 1200 x 800 x 12 mm
 2400 x 1200 x 12 mm.

Ploča se može obrađivati svim uobičajenim alatima (nožem, pilom itd.) i mora se vijčano pričvrstiti
za podkonstrukciju. Na statički potvrđenu podkonstrukciju od drva odnosno oplemenjenog čelika /
aluminija postavljaju se i pritišću spojene nosive ploče. Svaka nosiva ploča / ploča za oblikovanje
mora se pričvrstiti na najmanje 2 nosive letvice odnosno nosiva profila.

Slika 43 ‐ Sto Ventec R sustav ovješenog pročelja
104/107
U ove radove mogu se još uključiti prozivodi od lima (kasetirana limena pročelja) i proizvodi
od drveta (drvene daske, drvene letvice).

Kasetirana limena pročelja izvode se na Čn potkonstrukciji, s ispunom međurazmaka od
mineralne vune, na koju se pričvršćuju tankostijeni limeni (dekapirani lim‐kemijski čišćen od hrđe)
paneli oblikovani kao kazete. Međurazmaci potkonstrukcije ispunjavaju se mineralnom vunom ili
nekom drugom termo izolacionom pločom. Limeni paneli mogu se izvoditi od Al. lima, Cu lima, Zn
lima ili Čn lima s površinskom zaštitom. Na taj se način dobiva ravna ploha s izraženim fugama.
Izvode se kao samostalna fasadna konstrukcija ili se u kombinaciji s drugim fasadnim sustavima
postavljaju na zid ili potkonstrukciju.

Troškovnička stavka za izvedbu ovješenih ventiliranih pročelja mora definirati vrstu
obloge (materijal, dimenzija, kvaliteta, oblik, boja, raster ‐ proizvod), način postave
(podloga, podkonstrukcija, način ovjesa, termoizolacijski sloj, Pe folije), način izrade otvora
(opis špaleta, nadvoja, klupčica), način izrade podnožja, način izrade spoja s krovnim
vijencem, način izvedbe vanjskih i unutarnjih rubova.
Plohe pročelja obračunavaju se u m2, vanjski i unutarnji uglovi u m1, otvori (špalete,
nadvoji u r.š.) u m1, podnožje u m1.

Ovisno o projektu ovješena ventilirana pročelja obuhvaćaju ove moguće radove:
 pročelja s drvenom oblogom s pripadajućim opšavima i eventualnom zaštitom od sunca
 pročelja s limenom oblogom (ako nije u limarskim radovima) pripadajućim opšavima i
eventualnom zaštitom od sunca
 pročelja s keramičkom oblogom pripadajućim opšavima i eventualnom zaštitom od sunca
 pročelja s kamenom oblogom (ako nije u kamenorezačkim radovima) pripadajućim
opšavima i eventualnom zaštitom od sunca

 dobavu / ishođenje potvrde o sukladnosti za sve ugrađene materijale (certifikat)
 uzimanje mjera na gradilištu i definiranje ugradbenih dimenzija.
 tehnološku razradu svih detalja,
 izradu radioničkih nacrta koje prije izvedbe potpisom prihvaća projektant
 sav spojni materijal, sidrene ploče, mort za podlijevanje ležaja
 zaštitu od korozije epoksidnim ili poliuretanskim premazom –
 striktnu primjenu mjera zaštite od požara
 sve transporte
 odvoz i zbrinjavanje smeća
 završno čišćenje prije primopredaje radova


Obračun:
‐ obloga s ili bez potkonstrukcije i s ili bez toplinske izolacije po površini izraženo u
(pri čemu se navodi način ugradnje i ukupne dimenzije) ........................................................................... m2
‐ razne maske, obloge atike, prugaste (linearne) obloge (vijenci, strehe, stupovi, grede)
po dužini izraženo u ................................................................................................................................................... m1
‐ sokli ‐ dužinski izraženo u ........................................................................................................................................ m1
105/107
‐ specifične profilacije, profili za zračenje, mrežice za kukce, zaštitne rešetke

dužinski izraženo u ..................................................................................................................................................... m1
‐ uglovni profili kao npr. pravokutni unutanji ili vanjski uglovi dužinski izraženo u ........................ m1
‐ linearni elementi toplinske izolacije i sl. dužinski izraženo u ................................................................... m1
‐ rezanja i izrezivanja ‐ dužinski izraženo u ........................................................................................................ m1
‐ elementi specifičnih oblika, prozorske klupčice i sl. po broju komada .............................................. kom
‐ završni komadi po broju komada ....................................................................................................................... kom
‐ prozori u sustavu pročelja (uz naznačen način otvaranja) po broju komada ................................. kom
‐ naknadna izvedba pojedinih komada (npr. nakon ili tijekom demontaže skele)
po broju komada ........................................................................................................................................................ kom


JEDINIČNA UKUPNA
CIJENA CIJENA
B.XIII.1. Izrada i montaža ovješenog ventiliranog
pročelja od laminatnih (HPL) fasadnih
ploča (proizvod kao Max Exterior ili
jednakovrijedan). Ploče debljine 8 mm,
dim. od 300x800 mm do 1000x2000 mm.
Ploče u teksturi i boji prema odabiru
projektanta.
Potkonstrukcija od aluminijskih profila u
dva smjera, pripremljena za ovjes ploča s
nevidljivim pričvršćenjem.
U stavku uključena toplinska obloga
pročelja mineralnom vunom d=120 mm,
kaširanom prema zračenom sloju
staklenim voalom. Prema zračenom sloju
postavlja se vodonepropusna,
paropropusna folija.
Ukupna udaljenost od konstrukcije 160
mm (zračeni sloj cca 40 mm).
Odgovara shemi br... (južno, sjeverno i
zapadno pročelje) m2 650,00
U cijenu stavke uključena izrada:
Špalete od HPL ploča širine 20 cm m1 50,00
Opšavni lim (krovni vijenac) – alu lim d=2
mm, razvijene širine 450 mm m1 20,00
Klupčice od HPL ploča širine 20 cm m1 20,00

106/107

Popis literature:

***150 rješenja za graditeljstvo, Mapei, Zagreb
***Vodič kroz Mapei rješenja za primjenu u graditeljstvu, Mapei, Sv. Nedjeljak
*** (2009.) Džepni priručnik – Sve o izolaciji, Ursa Insulation, Madrid
*** Pravilnik o tehničkim zahtjevima za drvne ploče (NN 24/11)
*** Tehnički propis za građevinske konstrukcije (NN 17/17)
*** Tehnički propis za staklene konstrukcije (NN 53/17)
*** Tehnički propis za prozore i vrata (NN 69/06)
*** Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15)
*** Tehnički propis o građevnim proizvodima (NN 33/10, 87/10, 146/10, 81/11, 130/12, 81/13,
136/14, 119/15)
*** Zakon o javnoj nabavi (120/16)

B. Antić; A. Antić (1980.), Fasaderski i staklorezački radovi, Tehnička knjiga, Beograd
B. Antić; A. Antić (1983.), Zidarski radovi, Tehnička knjiga, Beograd
G. Bučar (2003.), Normativi i cijene u graditeljstvu, Građevinski fakultet u Rijeci, ICG doo Omišalj,
Rijeka
R. Čokić (1980.), Okov građevne stolarije, Tehnička knjiga, Zagreb
F. Markovič, M. Tome, J. Pernarčić; R. Fornazarič, J. Rozman (2010.) Normativi, troškovnici i opisi za
suhu gradnju, Hrvatska obrtničk komora, Zagreb
A. Spiro; H. Gohler; P. Gonul (2013.), O žbuci‐ Razvoj i izvedba površina, Af; Upi2mPlus, Zagreb
G. Stanuga (1984.), Fasade, Građevinski fakultet, Zagreb
V. Ukrainčik (1988.), Beton – Struktura, svojstva i tehnologija, Građevinski institut, Zagreb
Z. Žagar (2005.), Drvene konstrukcije, svezak 1, Pretei doo, Zagreb

http://www.safu.hr/datastore/filestore/332/Priprema_natjecajne_dokumentacije_za_radove.pdf

107/107

Troskovnik Skripta 17-18

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Troskovnik Skripta 17-18

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Arhitektonski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu

1.2 Vrste troškovnika

C) Instalacijski radovi se odnose na ugradnju instalacijskih priključaka, vodova, opreme i

1.3 Struktura i sadržaj troškovnika

Stavka troškovnika sastoji se od:

1.4 Rekapitulacije cijene

Instalaterski radovi dijele s po grupama na: hidrotehničke instalacije, elektroinstalacije,

1.5 Opći uvjeti izvođenja

1.6 Dokaznica mjera

1.7 Način izrade troškovnika

1.8 Licitacija (izbor izvođača) / Javna nabava / EU fondovi

1.9 Tehnički propisi i norme

1 Zakon o gradnji, čl. 153.

2.2 ZEMLJANI RADOVI

Kategorije zemljišta s obzirom na zemljane radove i građevinske norme su4:

4 GF, Institut IGH (2010.):5-6

Jedinična cijena uključuje:

2.3 BETONSKI I ARMIRANOBETONSKI RADOVI

nadzornog inženjera. Ugrađena armatura obračunava se za glatku i rebrastu armaturu: odvojeno

 postavu i skidanje radne skele

 razne armiranobetonske složene presjeke

2.4 ZIDARSKI RADOVI

2.5 IZOLATERSKI RADOVI

prema uputama odabranog proizvođača: slobodno položene ili mehanički učvršćene s

Ovisno o projektu izolaterski radovi mogu obuhvaćati ove radove:

2.6 TESARSKI RADOVI

Slika 9 ‐ KVH grede ‐ zupčasti spoj

Obračun i nuđenje tesarskih konstrukcija pretpostavlja detaljno opisivanje prema

2.7 METALNE KONSTRUKCIJE

Propisima je stupanj zaštite od požara izražen u minutama otpornosti konstrukcije na

 planove slijeda zavarivanja s točnim odredbama u pogledu rasporeda i redoslijeda svakog

3.2 POKRIVAČKI RADOVI

Prije početka radova izvođač je dužan pregledati podloge i upozoriti na eventualne

3.3 IZOLACIJA RAVNIH KROVOVA

Podloga za hidroizolaciju mora biti:

 pokrivanje višeslojnim panelima s obradom nadozida i sa svom potrebom dodatnom

3.4 STOLARSKI RADOVI

Zidarska mjera je razmak konstruktivnih elemenata (građevinski otvor).

Za stolarske radova moraju se izraditi Sheme stolarije.

Jedinična cijena uključuje:

3.5 BRAVARSKI RADOVI

Građevinska bravarija izvodi se od profila i limova od čelika i aluminija, a rjeđe od mesinga i

Bravariju možemo podijeliti u nekoliko skupina po funkciji elemenata:

Vrste prozora prema načinu otvaranja:

Zidarska mjera je razmak konstruktivnih elemenata.

Ovisno o projektu bravarski radovi obuhvaćaju ove pojedine radove:

3.6 ZAVRŠNI ZIDARSKI RADOVI

Primjer opisa stavke:

3.7 SUHOMONTAŽNI RADOVI

Gips kartonske ploče sastoje se od gipsa, obostrano zaštićenog(armiranog) kartonom.

monteri suhe gradnje, a kvalitete K3 i K4 soboslikari. Za standardnu kvalitetu bandaže smatra se

Pričvršćivanje na drvenu ili metalnu potkonstrukciju s vijcima prema preporuci

Cementne ploče za unutarnju primjenu se za ličenje mogu pripremiti na način da se u

od pocinčanih profila. Nosivi profili postavljaju se na razmaku od 75 ‐100 cm, ovješeni

‐ kitanje spojeva akrilnim kitom po dužini izraženo u ..................................................................... m1

3.8 STAKLARSKI RADOVI

Osnovna staklarska djelatnost je ugrađivanje stakla odnosno zastakljivanje elemenata (otvora)

o Armirano staklo (6 – 7 mm) – ojačano metalnom mrežicom u sredini, treba imati

Primjer opisa stavke:

3.9 KAMENOREZAČKI RADOVI

Ležišta arhitektonsko građevinskog kamena su u kamenolomima. Najpoznatiji aktivni kamenolomi

 izradu radioničkih nacrta, shema polaganja i šablona za ploče nepravilnog oblika