Professional Documents
Culture Documents
Ivan Dimitrijević - U Veku Droge PDF
Ivan Dimitrijević - U Veku Droge PDF
dr Ivan Dimitrijević
U VEKU DROGE
PRIRIČNIK ZA PORODICU I ŠKOLU
Beograd, 2007
PREDGOVOR
Dr Ivan Dimitrijević
PRVI DEO
EPIDEMIOLOGIJA, DIJAGNOSTIKA I
LEČENJE BOLESTI ZA VISNOSTI
BOLESTI ZA VISNOSTI
Oko 70 miliona ljudi u svetu imaju alkoholom izazvane poremećaje koji uključuju
zloupotrebu i zavisnost, od čega 78% nije lečeno. Stope alkoholom izazvanih poremećaja
iznose kod muškaraca 2.8 % a kod žena 0.5%. Neka istraživanja pokazuju stopu
zlouptrebe i zavisnosti od 8.5% Upotreba alkohola u V elikoj Britaniji iznosi 7.5 litara
čistog etanola godišnje per capita. U Francuskoj ova količina iznosi 13 litara. U
Francuskoj, Nemačkoj i Irskoj preko 30% svih pacijenata koji su primljeni na
psihijatrijsko lečenje imali su probleme sa zloupotrebom alkohola. U SAD, prevalenca
alkoholne zloupotrebe i zavisnosti iznosi 7-10%. Stope alkoholne zloupotrebe i zavisnosti
po pravilu su veće kod muškaraca nego kod žena. U Evropi i SAD taj odnos iznosi 3:1,
dok je kod Hispanoamerikanaca i Azijata 8:1. Najveći stepen konzumacije alkohola
registruje se kod muškaraca u 20-im godinama, koji su neoženjeni ili razvedeni. Alkohol
je prema brojnim istraživanjima najčešće upotrebljava supstanca, posebno među mladima
(3).
Prema podacima Ujedinjenih nacija u 2005. godini, 200 miliona ljudi, ili 5%
svetske populacije, starosti od 15 do 64 godina, koristilo je ilegalne droge makar jednom
u prethodnih 12 meseci. Najšira zloupotreba zapažena sa kanabisom – 160 milona, 30
miliona je koristilo amfetaminu slične lekove, 16 miliona opijate i 14 miliona kokain. U
terapijskom pristupu opijati i dalje predstavljaju najveći problem u svetu. (35)
Problem zloupotrebe droge ima i druge propratne pojave: širenje zaraznih bolesti,
pranje novca, korupciju, finansiranje terorističkih grupa. Prema Izveštaju UN za 2000,
uočljiva su dva glavna problema - kokainska i heroinska zloupotreba i zavisnost, koje su
na globalnom nivou najodgovornije za visok broj bolničkih tretmana, smrtnih ishoda,
predoziranja, nasilja i umešanosti u organizovani kriminal. Zloupotreba kokaina u SAD
opala je za 70% u periodu 1985-1999, a zloupotreba heroina stabilizovana je u zapadnoj
Evropi. (33).
JAGODINA 46,3 16,3 67,3 39,6 4,2 7,5 15,36 17,0 17,5 16,75
PODGORICA 46,7 14,5 82.7 22.0 3.1 10,9 14,9 12,1 12,8 13,3
BIJELO
POLJE
31,8 9,4 73,7 26.6 3.2 6 14,3 13,9 13,9 13,7
BAR 47,3 13,4 80,6 21.2 5.1 15,2 14,4 13,3 12,8 13,4
Tabela 2. Informisanosti o pojedinim drogama u šest okruga Republike Srbije (%)
Bajina
Jagodina Leskovac Pirot Šabac Zajecar
Bašta
Sedativi 52,5 64,3 50,8 77,8 65,0 59,1
Marihuana 92,6 91,0 85,5 92,6 93,3 88,1
LSD 29,8 36,1 23,4 54,6 48,0 57,3
Amfetamini 9,9 19,7 6,9 21,8 19,7 16,1
Krek 39,7 51,6 33,5 60,2 59,2 44,4
Kokain 83,1 88,9 83,5 89,4 88,3 87,8
Heroin 78,5 88,1 82,3 90,7 89,7 86,4
Ekstazi 47,5 60,7 39,1 76,9 68,2 58,0
Metadon 21,1 24,6 10,9 29,6 31,8 27,3
Mag. gljive 5,8 10,7 12,9 15,3 14,3 11,5
trankilizeri
ili sedativi 49.8 32.8 37.2 53.5 59.6 41.5 49.1 80.8 42.9
marihuana
ili hašiš 86 81 83.7 93 89.4 78 82.5 94.8 80.4
LSD 47.5 32.8 4.7 41.9 19.1 4.9 20.2 68.8 26.8
amfetamin 18.1 17.2 11.6 18.6 14.9 7.3 17.5 38.3 19.6
krek 41.9 24.1 32.6 25.6 29.8 14.6 28.9 69 25
heroin 84.9 82.8 69.8 90.7 83 78 65.8 89.5 76.8
ekstazi 79.2 70.7 51.2 88.4 78.7 56.1 53.5 89.3 66.1
metadon 27.9 12.1 14 14 8.5 2.4 19.3 47.3 16.1
magicne
gljive 16.2 8.6 7 9.3 6.4 9.8 11.4 25.7 10.7
kokain 86 93.1 76.7 90.7 87.2 80.5 70.2 90.4 80.4
relevin
20.4 5.2 16.3 11.6 14.9 7.3 14.9 24.3 8.9
UZROCI BOLESTI ZA VISNOSTI
supstanca sredina
Eksperiment sa supstancama
Ovaj vid upotrebe jasno govori o formiranju navike kao i porastu tolerancije na
pojedine supstance. Ovde još uvek nema fizičke zavisnosti ali mlada osoba ima velike
šanse da razvije zavisnost. Obično se radi o povremenoj upotrebi više vrsta supstanci
pojedinačno ili zajedno uz praćenje "trenda" u traganju za novim vrstama supstanci koje
do tada nisu probali. Ova faza je vrlo značajna pa je potrebno delovati preventivno
edukativno na nivou škole i porodice kao i uz angažovanje stručnjaka.
Redovna upotreba
Zavisnost
M K B – 10
Konačnu dijagnozu zavisnosti trebalo bi postaviti samo ako su tri ili više od sledećih
fenomena doživljeni ili manifestovani u nekom periodu tokom prethodne godine:
Pitanja: Bodovi:
Total:
Prve jutarnje 1
3. Koje bi se cigarete najteže odrekli?
Bilo koje druge 0
10 ili manje 0
4. Koliko cigareta dnevno popušite?
11-20 1
21-30 2
31 i više 3
5. Da li više pušite u prvim časovima po Da 1
buđenju nego tokom ostatka dana?
Ne 0
ZBIR: 0-2 - veoma niska zavisnost, 3-4 -niska zavisnost, 5 - srednji stepen
zavisnosti, 6-7 - visoka zavisnost, 8-10 - veoma visoka zavisnost
Tabela 9. Test za utvrđivanje zloupotrebe supstanci - CAGE test
1. Da li ste osećali da treba da prekinete sa pijenjem alkoholnih pića – upotrebom
droge? (Cut down)
2. Da li su vas uznemiravale kritike drugih ljudi u vezi sa vašim pijenjem –
drogiranjem? (Annoyed)
3. Da li ste ikada osećali krivicu zbog toga što pijete – drogirate se? (Guilty)
4. Da li ste ikada pili – drogirali se ujutru odmah po buđenju kako bi izbegli mamurluk
– apstinencijalni sindrom? (Eye-opener)
Klijent Farmako
terapija
Porodična i Terapijski
socijalna tim
mreža
1. Klijent
Klijent (pacijent) je osnovni oslonac u lečenju. Poznato je da zavisnik nema motivaciju,
ili je ona minimalna i nedovoljna za ostvarivanje osnovnog cilja – održavanja
apstinencije, kao i poboljšanja porodičnog, profesionalnog i socijalnog funkcionisanja. U
kliničkoj praksi gotovo svi pacijenti, čak i u najtežoj fazi, ističu svoju volju da istraju u
lečenju. Iako je ona realno nedovoljna, iskusni kliničar mora da računa na nju, da je uvaži
i, zajedno sa pacijentom, dalje razvija. Uspeh u lečenju i kod najteže zavisnosti
predstavlja upravo kontinuirano jačanje volje pacijenta koja je trajni (doživotni) oslonac u
lečenju.
2. Farmakoterapija
Farmakoterapija je neophodna radi tretmana apstinencijalnog sindroma kao i brojnih
psiholoških, psihijatrijskih i somatskih posledica bolesti zavisnosti. Vrsta i dužina terapije
je individualno specifična i ona nije trajni oslonac u lečenju svih pacijenata.
REZISTENTNI ZA VISNICI
APSTINENCIJA RECIDIV
KRIZA
U kliničkoj praksi zapažamo da su recidivi česti i kod onih zavisnika koji su
motivisani za lečenje uz saradnju značajnih osoba iz porodičnog i socijalnog okruženja. I
pored edukacije kroz koju su tokom lečenja prošli oni ipak ne prepoznaju izazove koji ih
vode u recidiv. Zapazili smo da svaki zavisnik ima specifično objašnjenje zašto je ponovo
uzeo supstancu ili nema nikakvo objašnjenje ističući da je uzeo „iz čista mira“.
Analizirajući recidive zavisnika zapazili smo brojne faktore koji mogu da predvide
recidiv, a koje i klijent i njegovo porodično i socijalno okruženje nedovoljno zapažaju.
Ovi faktori uključuju odnos pacijenta i njegove okoline prema programu lečenja,
karakteristike komunikacije u okviru porodičnog sistema, kvalitet socijalne podrške kao i
određena psihološka, psihijatrijska i somatska stanja. U uzajamnoj interakciji ukoliko se
minimiziraju ovi faktori mogu dovesti do recidiva. Ističemo da svaki pojedinac ima
individualni skor faktora rizika i da se oni mogu rangirati kao visok rizik, povišen rizik i
nizak rizik za recidiv. Sa terapijskog aspekta u cilju prevencije recidiva potrebno je
zajedno sa zavisnikom i njegovom porodicom definisati specifične faktore rizika koji
prethode recidivu. Za neke zavisnike problemi komuniciranja u porodici predstavljaju
najvažniji faktor za recidiv. Kod drugih socijalni faktori (nezaposlenost, odbacivanje od
okoline) imaju snažniji uticaj na recidiv. Tokom vremena, čak i kod iste osobe ovi faktori
se menjaju pa je neophodno stalno redifinisanje njihove suštine, zna čenja i snage da
zavisnika vrate u recidiv. U sledećim tabelama prikazani su faktori rizika za recidiv.
Tabela 11. VISOK RIZIK ZA RECIDIV
1. KLIJENT
- PREKID PROGRAMA LEČENJA
- PREKID KOMUNIKACIJE SA PORODICOM
- PREKID IZVRŠA V ANJA PORODIČNIH I PROFESIONALNIH ULOGA
- SOCIJALNA IZOLACIJA
- POVRA TAK DRUŠTVU ZA VISNIKA
- NABA VKA ALKOHOLA ILI DRUGIH SUPSTANCI
- NAPETOST, NERVOZA, IMPULSIVNOST, DEPRESIVOST, JAKA POTREBA ZA UZIMANJEM SUPSTANCI
2. PORODICA
- PREKID UĆESTVOV ANJA U PROGRAMU LEČENJA
- PREKID KOMUNIKACIJE SA ZA VISNIKOM
- TOLERANTAN STA V ILI OMOGU ĆA V ANJE NABA VKE ALKOHOLA ILI DRUGIH SUPSTANCI
3. SOCIJALNA SREDINA
ČENJA ILI OPORA VKA
- KONTINUIRANO IZBEGA V ANJE ZA VISNIKA OD STRANE PRIJA TELJA U FAZI LE
- KONTINUIRANO STIMULISANJE ILI UPOTRBA SUPSTANCI
4. RADNA SREDINA
- GUBITAK RADNOG MESTA ILI NIZAK NIVO PODRŠKE U FAZI LEČENJA ILI OPORA VKA
- STIMULISANJE ILI UPOTREBA SUPSTANCI U RADNOJ SREDINI
3. SOCIJALNA SREDINA
- AKTIVNO UČESTVOV ANJE U PROGRAMU LEČENJA
- STIMULISANJE ZDRA VIH OBLIKA ŽIVLJENJA
- DRUŽENJE BEZ ALKOHOLA I DRUGIH SUPSTANCI
4. RADNA SREDINA
- OMOGUĆA V ANJE INTEGRACIJE NA RADNOM MESTU I PROFESIONALNE REHABILITACIJE
- BEZ ALKOHOLA I DRUGIH SUPSTANCI NA RADNOM MESTU
DRUGI DEO
• KLASE SUPSTANCI
• ZA VISNOST OD INTERNETA
• KOCKANJE
NIKOTIN
Biološki faktori. Osoba nastavlja da puši zbog bar tri fiziološka procesa: da bi
izbegla nikotinski apstinencijalni sindrom; zbog žudnje za momentalnim perifernim i
centralnim efektima nikotina i zbog kondicioniranja na podržavajuće efekte pušenja.
Psihološki faktori. Ljudi puše zato što pušenjem mogu da umanje negativna
osećanja (tugu, bes, strah, sramotu, prezir) i izazovu pozitivne afekte (uzbuđenje,
uživanje i čuđenje). Osobe koje imaju ili su imale psihijatrijske probleme (shizofrenija,
depresija, alkoholizam) će zbog psihoaktivnih efekata nikotina češće biti pušači nego
ljudi iz opšte populacije i teže će prestati da puše. 15-20% pušača ima i problem sa
pićem, a čak 80 % alkoholičara/narkomana na lečenju su pušači. Istraživanja pokazuju da
pušenje značajno smanjuje fluktuacije raspoloženja i afekta tokom stresa. Kad su u
pitanju efekti na depresiju i stres, nikotin deluje podizanjem nivoa aktivnosti u centralnim
dopaminergičkim jedrima koja su uključena u kontrolu nagrađivanja ili povećavajući
oslobađanje noradrenalina u locus coeruleusu.
Socijalni faktori. Osobe koje imaju jaču podršku društva i manje pušača u
okolini će lakše prekinuti pušenje. Slično tome, stariji, obrazovaniji pušač sa boljim
zanimanjem će lakše ostaviti pušenje od mlađeg, neobrazovanijeg pušača sa lošijim
zanimanjem. Bolesnici koji boluju od težih bolesti će pre ostaviti pušenje od lakših
bolesnika.
Biološke osnove i mehanizmi delovanja. Nikotin aktivira holinergičke receptore
na koje deluje neurotransmiter acetilholin (ACh), što dovodi do oslobađanja dopamina,
noradrenalina i beta endorfina. Ovi nikotinski receptori nađeni su u mnogim delovima
CNSa, posebno u moždanom stablu. Njihova aktivacija utiče na frekvencu rada srca, krvni
pritisak i aktivnost mozga. Oslobađanje dopamina stimulisano nikotinom povezano je sa
povećanom aktivnošću nucleus accumbensa. Ovaj region, povezan sa prednjim mozgom i
amigdaloidnim jedrima, rukovodi emocionalnim i motivacionim procesima.
Neželjeni efekti. Posledice pušenja po zdravlje ispoljavaju se štetnim dejstvom na
brojne organske sisteme i organe, sa posebno teškim efektima na kardiovaskularni i
respiratorni. V erovatnoća dobijanja karcinoma pluća je deset puta veća kod pušača nego
kod onih koji ne puše, a 15-25 puta veća kod onih koji dnevno popuše 2 ili više pakli.
90% teških respiratornih oboljenja kao što su hroničan bronhitis i emfizem su posledica
pušenja. Kad je u pitanju koronarna bolest srca, kod obolelih koji puše je rizik da će
umreti 2-4 puta veći. Deca majki koje puše su lakša na rođenju i pod većim rizikom od
prevremenog porođaja i neonatalne smrti. Najčešće tegobe na koje se pušači žale su
jutarnji kašalj, kratak dah, zamor, produkcija sputuma, promuklost, pojačan puls,
prebojeni zubi i koža, kao i učestalost, dužina i težina prehlada. Sinergistički efekat kad su
u pitanju srčane bolesti, bolesti pluća i karcinomi daju kombinacija pušenja i
hiperholesterolemije, hipertenzije, kao i profesionalnih bolesti poput azbestoze.
Kada je pacijent jednom odlučio da prestane da puši, postoji čitav niz terapijskih
opcija koje mogu da se primene i međusobno kombinuju. Da bi se smanjila fiziološka
zavisnost može se primeniti farmakološki tretman:
Nikotinske žvakaće gume - obično se koriste prvih meseci po prestanku,
postepeno se smanjuje broj komada koji se žvaću dnevno. Uzimaju se kad se oseti
potreba ili u unapred određeno vreme (efikasniji način). Neadekvatnost terapije obično je
vezana za nedovoljno opširno uputstvo o upotrebi žvake - treba voditi računa o pH u
ustima (npr. kola pića tako menjaju pH bukalne sluzokože da u stvari blokiraju apsorpciju
nikotina); druga česta greška pri upotrebi je da se žvaka brzo žvaće a ne ”parkira” između
zuba i obraza što je neophodno zbog bukalne apsorpcije; prekratko korišćenje
nedovoljnog broja komada žvake takođe je greška;
Transdermalni nikotinski flaster - najviši nivo nikotina u krvi nalazi se 4 – 9 sati
od prvog lepljenja flastera. Postoje flasteri koji traju 24 h i oni koji traju 16 h, ali pacijenti
se, kada koriste 24 časovne flastere žale na uznemirujuće snove pa je korisno savetovati
da se flaster skine pred spavanje. Tretman traje oko 8 nedelja, pri čemu 2-4 nedelje pre
potpunog prekida mogu da se koriste flasteri sa nižom dozom nikotina. Bivši pušači kažu
da je izvesno vreme po prekidu korišćenja flastera dobro imati u džepu nikotinsku žvaku i
povremeno je, u situacijama visokog rizika, žvakati. Ovo je pasivnija metoda od žvake pa
samim tim i bezbednija. Ipak, kod oko 50 % korisnika se razvije lokalna reakcija kože u
kom slučaju treba promeniti mesto flatera i eventualno namazati hidrokortizonski krem;
Nikotinski nazalni sprej - njegova glavna prednost je u tome što se žudnja za
cigaretom smanjuje već za nekoliko minuta od upotrebe. Mana mu je što ima visok
adiktivni potencijal. Tretman obično traje 6-8 nedelja, ne duže od 3 meseca, sa
maksimum 40 doza dnevno (5 doza na sat). Propratni efekti su iritacija grla i nosa,
lakrimacija i rinoreja, kijanje i kašalj;
Nikotinski inhalator - lomljenjem ampule ispred dela koji pokriva usta vazduh
koji se udiše biva naglo zasićen nikotinom što pušačima olakšava žudnju ali se može
desiti da budu subdozirani pa da trpe od apstinencijalnih simptoma. Pokušaj da duboko
udahnu može da izazove osećaj gušenja i smetnje u grudima;
Bupropion (bupropion hidrohlorid) je nenikotinsko sredstvo za odvikavanje
od pušenja. Preporučena i maksimalna doza bupropiona kao sredstva za prekid pušenja je
300 mg dnevno (dva puta dnevno po 150 mg). Prva 3 dana se daje po 150 mg dnevno a
zatim se doza kod većine pacijenata podiže na preporučenu. Pacijent bi trebalo da
prestane da puši 7 – 14 dana po početku lečenja, a ukupna terapija traje od 8 do 12
nedelja. Najčešći sporedni efekti su suva usta i nesanica.
ALKOHOL
Posledice alkoholizma
KANABIS
Neželjeni efekti. Kod dugotrajnog konzumiranja visokih doza kokaina može doći
do nastanka paranoidne psihoze koja je praćena agresivnim ponašanjem. Kod pacijenata
se mogu javiti taktilne halucinacije poznate kao formikacije (cocain bugs). Ovo vrlo
neprijatno stanje manifestuje se osećanjem pacijenata da im ispod kože mravinjaju
različite vrste insekata. Stanje je praćeno izrazitom uznemirenošću i psihomotornom
agitacijom pacijenata.
Dugotrajna upotreba kokaina može dovesti do teškog oštećenja kardiovaskularnog
sistema, što uključuje pojavu srčanih aritmija, infarkta miokarda, miokarditisa i
kardiomiopatije. Upotreba kokaina takođe može dovesti do cerebrovaskularnih
poremećaja, uključujući cerebralni infarkt i subarahnoidalno krvarenje.
Tolerancija i zavisnost. Tolerancija i zavisnost razvijaju se na isti način kao kod
amfetamina. Uz to, postoji visoki suicidalni rizik.
SEDATIVI, HIPNOTICI I ANKSIOLITICI
Benzodiazepini predstavljaju grupu lekova koji su zbog svojih efekata našli široku
primenu u medicini i psihijatriji. Najvažniji terapijski učinci benzodiazepina su
anksioliza, sedacija, miorelaksacija i antikonvulzivno delovanje. Dobra osobina
benzodizepina je njihova sposobnost da izazivaju selektivnu inhibiciju CNS (za razliku
od barbiturata), koja se u terapijskim dozama manifestuje inhibicijom aktivnosti neurona
na nivou retikularne formacije i talamičkih jedara, a dolazi do inhibicije respiratornog
centra.
Biološke osnove i mehanizmi delovanja. Barbiturati i benzodiazepini su
sedativno-hipnotički lekovi koji se lako apsorbuju iz digestivnog trakta i brzo prolaze
kroz krvno-moždanu barijeru delujući na više funkcije. Deluju tako što povećavaju
propusnost hloridnih jonskih kanala GABA receptora (BDZ1, BDZ2 podtip receptora),
povećavaju elektronegativnost neurona, i na taj način inhibiraju aktivnost CNS. Njihovo
dejstvo se pojačava kada se kombinuju sa alkoholom.
Neželjeni efekti. Benzodiazepini su lekovi velike terapijske širine. Čak ni veliko
predoziranje ovim lekovima neće izazvati po život opasne posledice. Predoziranje se
manifestuje stanjem pospanosti iz kojeg se pacijent može probuditi. Međutim, uzimanje
ovih lekova u kombinaciji sa alkoholom može biti fatalno zbog mogućeg nastanka teške
depresije respiratornog centra (sinergističko delovanje alkohola i bezodiazepina).
Tolerancija i zavisnost. Upotreba benzodiazepina može dovesti do nastanka
zavisnosti i apstinencijalnog sindroma. Simptomi apstinencijalne krize mogu se podeliti
na simptome anksioznosti: napetost, iritabilnost, tremor, preznojavanje, insomnija;
simptome izmenjene percepcije: depersonalizacija, derealizacija, hipersenzitivnost na
stimuluse, abnormalne telesne senzacije i retke simptome: depresija, psihoza, epileptični
napadi, delirijum. Lekovi iz grupe benzodiazepina koji češće stvaraju zavisnost su
benzodiazepini kratkog dejstva a velike potencije (lorazepam, alprazolam). Kao faktori
rizika navode se visoke doze, dug period upotrebe (duže od 3 meseca) i nagli prekid
uzimanja. Kod dece čije su majke tokom trudnoće uzimale benzodiazepine može se javiti
floppy infant sindrom koji se manifestuje manjom težinom na porođaju, hipotonijom,
hipotermijom, poremećajima disanja i hranjenja (11).
Benzodiazepini Benzodiazepini
OPIOIDI
Tabela 14. K l a s i f i k ac i j a s i n t e t i č k i h d r o g a
1. Psihotomimetski fenetilamini (100)
- MDMA (sinonimi: Ecstasy, Adam, XTC)
- derivati MDMA: MDEA (sinonim: Eve), MDA (sinonim: Zen, Love drug),
MDAOH
- supstituti MDMA: MDBA, MDBB, 4-Ema i sl.
- ostali psihotomimetski fenetilamini (STP , DOM) i dr.
2. Stimulansi CNS-a (100)
norefedron (CA T), efedron (Jeff, CA T), N,N-dimetilamfetamin (Speed), Crystal i
sl.
3. Sintetski opioidi (500-4000)
- analozi meperidina: MPPP , MPTP , PEP AP
- analozi fentanila: 4-piperindol (sintetski heroin, novi heroin), propamid (China
White, Mexican brown, China town, Poison, Tango & Cash)
4. LSD i njegovi analozi (10)
morfolinski derivat (LSM), etilpropilamid, i sl.;
5. Psihotomimetski indolalkilamini (250-300)
N,N-dimetiltriptamin (DMT), 5-metoksi- N,N-dimetiltriptamin (DET),
DPT, DIPT, DA T; psilocin, psilocibin
6. Sintetski kanabinoidi (10)
∆3THC, ∆9THC ("superhash"), ∆8THC i sl.
7. Fenciklidin (PCP) i analozi (50)
cikloheksanonski derivat – Ketamin/Ketalar (Green, Purple, K, Special K, Super
acid),
fenciklidin (Angel dust, Hog, PCP , Cadillac, Crystal), roliciklidin (Angel dust,
PHP)
8. GHB – gama-hidroksibutirat (Tečni Ecstasy, G), Liquid
9. Metakvalon i njegovi analozi (Sopors, Heroin for Lovers, Lude)
10.Deliranti (10) 1-metil-3-piperidil benzilat (JB-336), fenil glikolat (JB-840)
Ilegalne laboratorije za proizvodnju sinteti čkih droga
MDMA (Ecstasy)
Ecstasy
Sintetički opijati su velika i veoma važna klasa supstanci. Oko četiri hiljade
analoga sintetizovano je u cilju pronalaženja idealno potentnog analgetika koji ne bi
stvarao zavisnost. Najčešće psihičke manifestacije supstanci iz ove klase su euforija,
smirenost, analgezija, redukcija anksioznosti. Osim toga, moguća je pojava fizičkih
manifestacija u vidu suženja zenica, mučnine i povraćanja, depresije disanja, ortostatske
hipotenzije, poremećaja motiliteta organa za varenje i grčeva, kao i plućnog edema, koji
je najčešća smrtna komplikacija koja se javlja pri predoziranju supstancom. Hronična
zloupotreba opijata dovodi do razvoja tolerancije, psihičke i fizičke zavisnosti. Sintetički
opijati se dele u dve grupe: analoge meperidina i analoge fentanila. Naziv sintetička
droga mogao bi da nosi samo jedan od njih, koji je 1947. sintetizovan u Kaliforniji, a to je
Meperidin, poznat pod zaštićenim nazivom Demerol.
Derivati meperidina. Meperidin je poznatiji pod zaštićenim nazivom Demerol.
Tokom 90-ih godina dvadesetog veka ilegalna proizvodnja i distribucija tog preparata
značajno je porasla. Među analoge meperidina, koji su se u poslednje vreme pojavili na
ilegalnom tržištu, nalaze se 1-metil-4-fenfl-4-propionoksipiperidin (MPPP) i 1-[2-
feniletil]-4-acetiloksipiperdin (PEPAP). Obično se nabavljaju pod uličnim nazivom "novi
heroin". MPPP (sintetički heroin, novi heroin) je snažan analgetik koji je sintetisan još
1947, ali nikada nije ušao u kliničku praksu. MPPP je popularan među narkomanima jer
pri parenteralnoj administraciji izaziva euforiju slično heroinu.
Sinteza MPPP je veoma složena. Tokom sinteze temperatura mora konstantno da
iznosi 19 C°, u trajanju od deset sati. Ukoliko temperatura poraste, umesto MPPP
sintetiše se veoma jak otrov, 1-metil-4-fenil-1,2,3,6,-tetrahidro-piridin (MPTP), koji je
snažan neurotoksin i izaziva trajno oštećenje dopaminergičkih neurona. Klinička
manifestacija oštećenja centralnih struktura su znaci parkinsonizma (povećanje mišićnog
tonusa, teškoće u govoru i pokretima, ukočenost ekstremiteta). Međutim, u ovom slučaju
tremor se predominantno javlja na proksimalnoj muskulaturi, dok se kod idiopatskog
parkinsonizma obično javlja tremor u miru. MPTP je prvobitno registrovan u Kaliforniji
ranih osamdesetih. Oksidacijom tog preparata nastaje metilfenildihidropiridin (MPP+)
koji se selektivno vezuje za mitohondrije u dopaminergičkim ćelijama substantia nigra,
što ima za posledicu razaranje celularnih struktura te regije (37).
Analozi fentanila. Ranih osamdesetih u ilegalnim laboratorijama započela je
proizvodnja derivata piperidina - fentanila, prvenstveno zbog farmakološke sličnosti sa
heroinom i morfinom. Od 1400 potencijalnih analoga, u literaturi je opisano 220. Analozi
fentanila imaju 80 do 1000 puta jače dejstvo od heroina, odnosno 200 puta su potentniji
od morfina. Te droge imaju brz početak akcije (1 do 4 minuta od administracije) i
kratkotrajano dejstvo (od 30 do 90 minuta). Međutim, ponekad i male doze analoga
fentanila mogu da dovedu do iznenadnog smrtnog ishoda, obično usled depresije disanja.
Izvesni autori navode slučajeve u kojima je dolazilo do smrtnog ishoda još dok se igla
nalazila u ruci narkomana! U slučaju predoziranja daje se nalokson koji suzbija depresiju
disanja. Nedavno objavljene studije ukazuju na to da su pušenje i ušmrkavanje sve
popularniji načini administracije, verovatno i zato što konzumenti pokušavaju da izbegnu
prenošenje HIV/AIDS.
Najpoznatiji analog fentanila je α-metifentanil ili AMF, poznatiji pod imenom
"China White" ili Novi heroin. α-metifentanil spada u kategoriju sintetskih opioida a na
ilegalnom tržištu se pojavio 1979. Četiri godine kasnije sintetisan je i 4-fluorofentanil, u
slengu poznat kao China White, Tango & Cash, Goodfella, Mexican brown, China town,
Poison, Synthetic ili Friend, a potom i benzilfentanil, sa istim uličnim nazivima.
Učestalost zloupotrebe je ograničena, a prema tipu akcije spada u euforizante i
analgetike. Doza se kreće od 0.05 do 0.125 mg, dejstvo traje kratko, a znaci intoksikacije
javljaju se u vidu suženja zenica, povraćanja, ortostatske hipotenzije, zatvora, grčeva,
mišićne hiperaktivnosti, depresije disanja. Smrtne doze nisu poznate.
Droga je prvi put registrovana 1979 u Kaliforniji. To je prvi sintetski analog
fentanila koji je uzrokovao brojne smrtne slučajeve usled predoziranja. U periodu od
1980 do 1985 zabeleženo je više od stotinu smrtnih predoziranje China Whiteom u
Kaliforniji. Izuzetnu "popularnost" ta droga je stekla pre svega zbog efekata sličnih
onima koje izaziva heroin, pri čemu je od njega potentniji oko hiljadu puta. Sintetiše se u
mnogobrojnim ilegalnim laboratorijama, prvenstveno u SAD-u, u formi belog praha,
konzumira se najčešće parenteralno i nazalno. Izuzetno je adiktivna supstanca i gotovo
svako ko je proba pokazuje tendenciju da je konzumira ponovo. Kontinuirano uzimanje te
droge dovodi do bolnih opstipacija pa se često uzima zajedno sa laksativima. U ostala
neželjena dejstva spadaju bolovi i ukočenost mišića, nizak krvni pritisak, nekontrolisani
pokreti ekstremiteta i glave, depresija disanja, paraliza i sl. Pošto je preparat obično lošeg
kvaliteta, česta su zadesna predoziranja. (44)
Tabela 16. Efekti opioida
AMFETAMIN
psihičke
fizičke manifestacije znaci predoziranja
manifestacije
HALUCINOGENI
LSD
PSIHOTOMIMETSKI INDOLALKILAMINI
SINTETIČKI KANABINOIDI
Nova vrsta ove droge, takozvani Liquid, je bezbojna tečnost čudnog ukusa i
mirisa i konzumira se uglavnom na rejv zabavama. Deluje kao kombinacija ekstazija,
LSD i heptanona (metadona). Najčešće se kombinuje s alkoholom, tako što se ubacuje u
piće. Vrlo je tanka granica između doze koja izaziva ugodan osećaj i predoziranja.
Njegovo delovanje počinje 20 minuta nakon uzimanja i traje između jednog i po i tri sata.
U početku se javlja stanje blage alkoholisanosti, a zatim i blaga euforija. Konzument
dobija veliku energiju, pojačanu želju za verbalizacijom i pojačani nadražaj čula.
Međutim, kod većih doza umesto energiziranosti dolazi do uspavanosti, vrtoglavice,
konfuzije i nesvestice, a u najtežim slučajevima blokade disanja i kome (25).
METAKV ALON
• euforija • mučnina
• afrodizijak • povraćanje
• poremećaj svesti • nevoljni pokreti
• anksioznost • depresija disanja
• generalizovane • koma
konvulzije (grčevi)
Metakvalon u obliku kapsula i tableta
DELIRANTI
Deliranti sadrže aktivne antiholinergičke supstance koje kod čoveka proizvode
stanje slično delirijumu, sa živim vizuelnim i slušnim halucinacijama, koje su opisane
kao vrlo neprijatne. Stoga se oni ne zloupotrebljavaju često. Zna se za zloupotrebu
benaktizina, malog trankilizera čija je uobičajena doza 1x3 mg, ali u dozi od 50 mg
uzrokuje delirantni sindrom. Supstance iz ove klase se ne smatraju sintetičkim drogama u
najužem smislu reči jer ne postoje podaci o učestalosti ilegalne proizvodnje. Ipak,
sintetišu se pojedine supstance iz ove klase - JB336 (1-metil-3-piperidil benzilat) i JB840
(fenil glikolat). Efekti dejstva ovih droga opisani su kao izuzetno intenzivni ali isuviše
jaki za regularnu uličnu konzumaciju, pa se ove supstance obično uzimaju stavljanjem u
bezalkoholna pića (37).
KETAMIN
Uobičajena doza je oko 0,4 mg/kg, anestetička doza je duplo viša. Plato dejstva se
razvija u prvih pola sata, potom postepeno opada. V eće doze traju duže i imaju
intenzivniji efekat. Incidenca flešbekova je i veća nego kod drugih halucinogena.
ZA VISNOST OD INTERNETA
2. Dva ili više apstinencijalnih simptoma se razvijaju u periodu do mesec dana nakon
pokušaja prestanka i/ili redukcije upotrebe Interneta, i mogu da uzrokuju stres ili teškoće
u socijalnoj, profesionalnoj ili nekoj drugoj važnoj oblasti života. Apstinencijalni
simptomi podrazumevaju psihomotornu agitaciju, npr. drhtanje, sitan tremor,
anksioznost, opsesivne misli o Internetu, fantazije i sanjarenje o Internetu,pojava voljnih
ili nevoljnih pokreta prstiju, kao što je slučaj kod kucanja na tastaturi.
3. Internetu se pristupa radi izbegavanja apstinencijalnih simptoma;
4. Internetu se pristupa mnogo češće ili se ostaje duže nego što je planirano;
5. Postoji stalna želja ili neuspeli pokušaj da se prekine ili smanji vreme koje se provodi
na Internetu;
6. V eliki deo vremena kada osoba nije na Internetu, provodi baveći se aktivnostima
vezanim za upotrebu Interneta;
7. V ažne socijalne, profesionalne ili porodične aktivnosti su zapostavljene ili
maksimalno redukovane zbog upotrebe Interneta;
8. Internet se upotrebljava uprkos saznanju o stalnim fizičkim, socijalnim,
profesionalnim ili psihološkim problemima, koji su prouzrokovani preteranom upotrebom
Interneta ( nesanica, bračne poteškoće, kašnjenje na posao, zanemarivanje profesionalnih
obaveza , osećaj napuštenosti od strane drugih .);
9. Postoji individualni rizik od gubitka značajnih relacija, posla, profesionalnih i
edukativnih prilika, nastalih kao posledica preterane upotrebe Interneta;
10. Pojava osećaja umora i nervoze pri pokušajima da se smanji ili prekine upotreba
Interneta;
11. Internet se koristi kao vid bekstva od problema i osećanja kao što su bespomoćnost,
krivica, anksioznost i depresija;
12. Korisnik skriva istinu od članova porodice o tome koliko vremena provodi na
Internetu;
13. Korisnik se stalno vraća na Internet i pored prekomernih troškova koji nastaju usled
preterane upotrebe Interneta (korisnik stalno nešto kupuje, plaća vreme koje provodi na
Internetu i sl.).
2. Koliko često zanemarujete kućne poslove da bi ste proveli više vremena na internetu?
5. Koliko često se ljude iz vaše okoline žale zbog vremena koje provodite na internetu?
6. Koliko često vaše napredovanje i školovanje trpe zbog vremena koje provodite na
internetu?
7. Koliko često proverite svoj e-mail pre nečega drugog što treba da uradite?
9. Koliko često se branite ili krijete kada vas neko pita šta radite na internetu?
11. Koliko često uhvatite sebe kako planirate kada ćete ponovo biti na internetu?
12. koliko često se bojite da bi život bez interneta bio dosadan, prazan i tužan?
13. Koliko često se brecnete, vičete ili reagujete burno ako vas neko uznemirava dok ste
na internetu?
14. Koliko često ste neispavani zbog boravka na internetu do kasno u noć?
15. Koliko često ste preokupirani internetom dok niste na liniji, ili zamišljate da budete
na internetu?
16. Koliko često dok ste na liniji kažete “još samo par minuta”?
17. Koliko često ste bezuspešno pokušali da smanjite vreme provedeno na internetu?
18. Koliko četo ste pokušali da sakrijete koliko dugo ste bili na internetu?
19. Koliko često odlučujete da provedete više vremena na internetu umesto da izlazite?
20. Koliko često osećate depresiju, potištenost ili nervozu kada niste na internetu, što
nestaje kada se ponovo na njemu?
Odgovori su rangirani od 0 do 5 (0- nikada; 1-retko; 2-povremeno; 3-periodično;
4-često; 5-uvek). Zbir od 0-30 označava normalno stanje bez zavisnosti, zbir 37-49
označava blagu zavisnost, 50-79 umerenu, a 80-100 poena tešku zavisnost od interneta.
[41]
Ko et al. 2005 (45) smatra da broj simptoma za dijagnozu internet zavisnost (7
simptoma) mora biti veći u odnosu na dijagnozu zavisnosti od supstanci (3 simptoma) ili
patološkog kockanja (5 simptoma) zato što je korišćenje interneta više socijalno
prihvaćeno. Zbog toga se smatra da pored 6 od 9 simptoma navedenih u tabeli pod A
treba da postoji najmanje jedan funkcionalni poremećaj uzrokovan korišćenjem interneta
naveden u tabeli pod B.
Tabela 25. Dijgnostički kriterijumi za internet zavisnosti kod adolescenata (Ko et al.,
2005)
KOCKANJE
Kockanje daje brojne posledice kao što su gubitak posla, nezaposlenost, dugovanje,
bankrot, varanje, lažiranje, falsifikovanje, tumaranje, prodaja stvari iz kuće, kriminal,
hapšenje, zatvor, loše fizičko i mentalno zdravlje, samoubistvo, i dr. Porodice kockara
pate zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja; uznemiravanje od uterivača dugova i
zelenaša; povećan stres zbog mogućnosti napuštanja i razvoda; dodatno finansijsko
opterećenje zbog otplate dugova. Deca su negativno afektirana kockarskom zavisnošću
na više načina. Fizičko i psihičko napuštanje je značajan fenomen. "Kazino deca" su
ostavljena u kolima ili na periferiji kockarskog prostora dok se njihovi roditelji kockaju,
ili mogu provesti sate sa bejbisiterkama, ne dobijajući negu koja je neophodna. Deca
patoloških kockara su zlostavljana verbalno, mentalno i fizički od strane roditelja kockara
i, često, od ko-zavisnog bračnog partnera. Na kraju, ova deca znatno češće razvijaju
kockarsku zavisnost u odnosu na svoje vršnjake.
1. U fazi dobitka, kockar redovno dobija ili ima serije dobitaka, što kod njih izaziva
nerazumni optimizam da će se dobijanje nastaviti. To dovodi do velikog
oduševljenja kockanjem, tako da kockari počinju da povećavaju ulog.
2. U fazi gubitka kockari potenciraju prethodne dobitke, počinju da se kockaju sami,
intenzivnije razmišljaju o kockanju i pozajmljivanju novca-legalno ili ilegalno.
Počinju da lažu porodicu i prijatelje i postaju iritabilni, nespokojni i upadaju u
apstinencijalnu krizu. Porodični život postaje nesrećan, porodica ne može više da
isplati dugove. Kockari počinju da "jure" sopstvene gubitke verujući da se moraju
vratiti što pre da bi osvojili svoj gubitak.
3. U očajničkoj fazi zabeleženo je povećenje vremena provedenog u kockanju. Ova
faza je praćena osećajem žaljenja za gubitkom, okrivljavanjem drugih i
otuđenošću od porodice. Takođe mogu početi sa ilegalnim radnjama da bi se
nabavio novac. Mogu imati osećaj bespomoćnosti, suicidne misli kao i pokušaje,
hapšenja, razvode brakova, zloupotrebu alkohola i/ili droga, emotivne slomove.
Finalna faza se može opisati kao beznadežna faza, kada kockar ne može videti izlaz.
Dotakli su "dno", i s ove tačke gledišta skoro svi patološki kockari razmišljaju o
samoubistvu i oko 20% njih to i pokuša.
Dve forme kockanja koje vode potpunom gubitku kontrole i životnoj destrukciji
relativno brzo su video poker i slot mašine. Ponekad ih nazivaju "krek kokain kockanje"
zbog njihovog trenunog i intenzivnog postizanja efekta. Adikcija prema poker ili slot
mašinama može progredirati u očajničku fazu za dve ili tri godine.
1. Preokupacija kockanjem
2. Tolerancija-potreba za povećanjem količine novca koji ulaže
3. Apstinencijalna kriza-ne može da se smiri kada želi da prestane sa kockanjem
4. Izbegavanje rešavanja problema
5. Povratak - nakon gubitka novca, kockar se sutradan vraća u nadi da će povratiti
izgubljeno
6. Laganje - laganje članova porodice, terapeuta i drugih ljudi da bi produžio
kockanje
7. Ilegalne radnje (falsifikovanje, prevare, krađa) da bi se obezbedila sredstva za
kockanje
8. Ugrožena ili prekinuta značajna veza, posao, obrazovna ili profesionalna
mogućnost zbog kockanja
9. Isplata (polaganje kaucije)-oslanja se na druge da obezbede novac koji je izgubio
10. Gubitak kontrole-ponovljeni neuspeli pokušaji kontrole i prestanka kockanja
Pet ili više znakova ukazuje na patološko kockanje, tri ili četiri na problematično
kockanje, a jedan ili dva na kockanje sa rizikom.
Stabilizacija krize je jako važna za početak tretmana, zato što patološki kockari imaju
znatno veću stopu samoubistva nego ostali zavisnici. Zato bi najbliži trebali da obrate
pažnju posebno u očajničkoj fazi bolesti i da posmatraju kockara. Kompulzivni kockari
često imaju udružene zavisnosti kao što je zloupotreba droge i alkohola, kompulzivni
šoping i bulimija. Zavisnik od kockanja može biti tvrdokorniji pri tretmanu od ostalih
zavisnika, zato što često zamenjuje jednu adikciju drugom. (35).
TREĆI DEO
PROMENE U PONAŠANJU
Porodica, škola, prijatelji, rođaci, kolege i vršnjaci najčešće dobro poznaju tipična
ponašanja pojedinih osoba sa kojima su stalno u kontaktu. Svaka mlada osoba ima svoj
specifičan oblik ponašanja, komunikacije, način odevanja, ishrane, bavljenja hobijem i dr.
po čemu je prepoznatljiva od svoje okoline. Promena tipičnog ponašanja, specifičnog za
tu osobu već je dovoljan signal okolini da razmisli o razlozima te promene. Razlozi,
svakako, mogu biti različiti a jedan od njih je i konzumiranje pojedinih supstanci. Ne
treba propustiti da se odmah razgovara o promenama koje su zapažene jer su one često
rani znaci upotrebe supstanci.
Digestivni sistem
• mučnina
• povraćanje
• proliv
• poremećaj pokretljivosti organa za varenje
• gubitak ili povećanje apetita
• suva usta ili pojačano lučenje pljuvačke
• oštećenja jetre, pankreasa, želuca, creva
Respiratorni sistem
• depresija disanja
• ubrzano disanje
• česte infekcije disajnih puteva
• oštećenje sluzokože disajnih puteva
• razaranje nosne pregrade zbog ušmrkavanja
Čulo vida
• pomućenje vida
• sužene/proširene zenice
• proširenje krvnih sudova oka
Kožna i sluzokože
• bleda koža
• naježenost kože
• tragovi uboda
• zapaljenje potkožnog tkiva
• upala i ulceracije sluzokoža
Urogenitalni sistem
• hiperseksualnost/impotencija
• otkazivanje rada bubrega
• česte urinarne infekcije
Hormonski status
• hormonski disbalans
• poremećaj menstrualnog ciklusa
Imuni sistem
• pad imuniteta i sklonost oboljevanjima
• često oboljevanje od HIV/AIDS-a
AIDS (SIDA) je prvi put opisan kao poseban klinički entitet 1981. godine, a
1983/84 izolovan je HIV uzročnik AIDS-a. Procenjuje se da u svetu ima oko 40
miliona HIV pozitivnih odraslih i dece. Smatra se da se svakih 5 sekundi jedna ososba
zarazi HIV -om, a svakih 15 sekundi jedna osoba umre od AIDS-a.
HIV (virus humane imunodeficijencije) kada je prisutan u organizmu napada
odbrambeni (imuni) sistem i onemogućava ga da se odupre različitim bolestima.
Termin SIDA podrazumeva stanje kada zbog vrlo niskog broja T-4 limfocita t.j.
imunoloških ćelija koje vrše odbranu, organizam postaje neotporan i na najmanje
infekcije. Prenošenje HIV-a vrši se sa osobe koja je inficirana na drugu osobu putem
tečnosti koja ima dovoljnu koncentraciju virusa da određenim putem dođe do krvi
druge osobe. Osoba koja nosi virus je HIV pozitivna. Tečnosti kojima se najčešće
prenosi HIV su krv, semena tečnost, majčino mleko, vaginalna tečnost. Dok druge
tečnosti kao što su pljuvačka, mokraća, znoj, suze nemaju dovoljnu količinu virusa da
dovedu do infekcije druge osobe. Za HIV je specifično da može dugo biti u telu
nosioca bez manifestnih znakova bolesti i posle više godina od infekcije. Kada se
bolest manifestuje i kada se razvije tipična slika tada jeosoba obolela od SIDE ili
AIDS-a. Virus se prenosi sa jedne osobe na drugu seksualnim kontaktom bez zaštite,
upotrebom zajedničkih igala i pribora za intravensko uzimanje droga tzv. razmena
igala kao i vertikalnim prenosom sa majke na plod u toku trudnoće, porođaja ili
dojenja. Pored navedenih načina postoji izvesna mogućnost da se virus prenese
korišćenjem tuđeg pribora za ličnu higijenu (četkica za zube, brijač), preko
medicinskih instrumenata u stomatološkoj praksi, a koji nisu sterilisani, preko igala za
akupunkturu, pribora za tetoviranje, pirsing, i dr. HIV se ne može preneti uobičajnim
socijalnim kontaktom - druženjem sa osobom koja je HIV pozitivna, poljubcem,
rukvanjem, grljenjem, kašljanjem. Takođe, upotreba istog vozila, kupatila, posteljine,
pribora za jelo, telefona, kompjutera, bazena, saune, odeće (osim najintimnijeg
rublja), kao i korišćenje hrane koju je pripremila HIV pozitivna osoba ne dovode do
prenosa HIV-a.
Nesterilno ubrizgavanje Infekcija na mestu uboda
Preporuke roditeljima
PROCESI OSAMOSTALJENJA
RODITELJI DECA
-hiperprotektivnost -pasivnost
-ekonomska dominacija -konformizam
- nametanje sopstvenog - životno neiskustvo
sistema vrednosti
NESAMOSTALNOST
SOCIJALNI UTICAJI
Porodica 1.
Porodica 2
Porodica 3
Porodica 4
Srđan (IP), 28 godina, službenik, zaposlen, živi sa ocem i majkom koja ne može da
se stara o sebi posle moždanog insulta pre dve godine. Prvi kontakt sa alkoholom u 13.
godini, od tada povremeno pio sa društvom, češće i više od 18. godine. Od 22. godine
ima alkoholne amnezije, visoku toleranciju (oko 0,7 l. žestokog pića), gubitak kontrole i
somatske tegobe (mučnine, znojenje, tremor); ranije je bio vrlo društven i aktivan u
kulturno-umetničkom društvu. Poslednjih godinu dana izbegava društvo, brata, rodbinu i
pije sam. Na lečenje je došao «posle jedne bezazlene svađe sa ocem, razgovara sa jednom
devojkom do čijeg mi je mišljenja stalo i razgovara sa šefom».
Otac Nikola, 65 godina, vojni penzioner, ranije pio i spontano prestao pre tri
godine.
Majka Olga, 53 godine, domaćica. Ranije «volela da popije». Pre dve godine
imala moždani insult, teško govori i ne može da se stara o sebi. Srđan i otac sada
naizmenično brinu o njoj.
Brat Mirko, 29 godina, oženjen pre sedam godina, živi sa ženom i dvoje dece.
Roditelje i brata povremeno obilazi, ali ne učestvuje u negovanju bolesne majke.
Zainteresovan za bratovljevo lečenje i redovno dolazi na terapijsku grupu.
Analizom genograma kroz tri generacije zapažena su dva važna podatka. Prvo,
izuzetno veliki broj alkoholiara u sve tri generacije po liniji oba roditelja i drugo,
postojanje «žrtve» u porodici, tj. osobe koja je određena da brine o starim i bolesnim
roditeljima, dok se braća i sestre povlače. U očevoj porodici to je bio stric koji je
prihvatio i negovao svoje roditelje. U majčinoj porodici tu ulogu je preuzela tetka koja se
nije udala, alkoholičar i ima rak pluća.
Ovaj porodični sistem shvaćen je kao disfunkcionalan sa transgeneracijskim
prenošenjem alkoholizma i trajnim onemogućavanjem osamostaljenja bar jednog člana
koji dobija ulogu «žrtvenog jarca». U ovoj porodici, takav član je obavezno alkoholičar.
Postavljena je hipoteza da su proces osamostaljenja i alkoholizam direktno povezani i da
će proces osamostaljenja Srđana (IP) porodica posebno ometati.
Porodica je u fazi životnog ciklusa odvajanja mlade odrasle osobe od roditeljske
porodice uz prisustvo nevoljne, nerazdvojne porodične krize (bolest-invalidnost majke)
kao paranormativne faze životnog ciklusa.
Posle kratke pripremne faze, razgovara sa ocem i bratom, kao i predstavnicima
radne organizacije, Srđan je uključen u grupu mladih. Odmah je prihvatio pravila grupe,
iznosio probleme u komuniciranju sa ocem, zatim redovno dolazio i brzo napredovao u
svim oblastima funkcionisanja. Aktivno je učestvovao u radu grupe, iznosio probleme u
komuniciranju sa ocem, zatim redovno dolazio i brzo napredovao u svim oblastima
funkcionisanja. Aktivno je učestvovao u radu grupe, vedar, duhovit i društven. Često je
govorio o bolesnoj majci koju otac i on neguju. Zadovoljan je podelom poslova u kući i
dobro sarađuje sa ocem u vođenju domaćinstva. Na poslu je napredovao. Brat Mirko
redovno dolazi na grupu i vrlo je aktivan. Otac takođe pokazuje interesovanje za rad
grupe, ali povremeno dolazi, jer ne može da ostavi bolesnu suprugu.
Svaka tri meseca analizirani su rezultati lečenja i Srđanov napredak uz korišćenje
grafikona ličnog i porodičnog funkcionisanja. Posle devet meseci lečenja postignuti su
značajni rezultati. Srđanu je dat terapijski zadatak da zajedno sa porodicom odredi ciljeve
do kraja planiranog programa lečenja. Zadatak nije bio lak, jer je suštinski i formalno
postignut značajan napredak u dosadašnjem lečenju. Na sledećem sastanku grupe, Srđan
je izneo svoj cilj-definitivno osamostaljenje i odvajanje od roditeljske porodice.
Zbog autentičnosti terapijskog procesa na toj seansi prenosimo in extenso deo
zapisnika sa grupe:
Srđan: «Stalno sam zauzet čuvanjem majke. Nemam drugove i drugarice, nemam
devojku. Ranije sam isticao na grupi da se osećam izolovano i da sam prezauzet. Grupa
nam je pomogla da nađemo rešenje. Otac i ja smo upoznali ženu koja je dolazila i
nekoliko sati čuvala majku. Tada nam je bilo lakše. V eć mesec dana razmišljam da se,
odlaskom u podstanare, odvojim i osamostalim od roditelja, kao što je to uradio i Zoran
Matić (član grupe). O tome još nisam razgovarao sa ocem, ali znam da će mu, kad ga sa
tim upoznam, biti neprijatno iako je izjavio na grupi da se neće tome protiviti. Cela
porodica se saglasila da bi trebalo da se osamostalim (ujaci, stričevi itd.), otac takođe.
Rekao je da će, kada se oženim, menjati stan za dva manja. Tada nismo razgovarali o
mom odlasku pre ženidbe. V erujem da će biti dramatično ako mu odlučno kažem da
idem. On će to protumačiti kao moju apstinencijalnu krizu i pošto je čuo da postoje krize,
uvek mi je kad nešto dokazujem, govorio da sam u krizi, tako da ni sam ne znam jesam
li, kada mi se nešto ne sviđa, stvarno u krizi. O svemu tome razgovarao sam i sa starijim
bratom». Terapeut: «Kako se osećate kada razmišljate i planirate odlazak od roditelja?»
Srđan: «Loše se osećam, jer sporo ide. Kada bi bilo kako ja zamišljam, da kažem
ocu za dan-dva i da bude i on saglasan, tada bih bio zadovoljan. Ja ne odlazim od
roditelja zato što me nerviraju ili što ih mrzim, već zato što želim da budem svoj
čovek...»
Terapeut: «Da čujemo mišljenje članova grupe».
Siniša: «Ideja da se osamostališ je dobra. Postavio bih ti dva pitanja: Da li znaš cene
stana i da li znaš da kuvaš i obavljaš druge kućne poslove?»
Srđan: «Poslednjih godinu dana sve radim u kući tako da dobro poznajem domaće
poslove, a imam novca dovoljno... (ćuti). Drugovi mi kažu da su mi roditelji bolesni, pa
ne mogu da dođu kod mene da ne bi smetali. Meni je teško kada neko dođe, pa odmah
ode. V olim da razgovaram sa ljudima, da mi dođu i da odem kod prijatelja. To u ovim
uslovima ne mogu. Zato smatram da gubim od života i ovako mogu da sedim još 10
godina. Sediš kući i čuvaš mamu i tatu.»
Terapeut: «Grupa je realna i ukazuje na moguće teškoće u preuzimanju novih
uloga, finansijskim i drugim obavezama. Šta misle ostali članovi?»
Dejan: «Potpuno razumem Srđana, pošto sam u sličnoj situaciji. Jesli li razmišljao
da nađeš neku devojku koja ima stan?»
Srđan: «Na primer: sada nijedna devojka ne želi da uđe u stan, jer su moji roditelji
365 dana u njemu. Trebalo bi da mislim i na svoj seksualni život.»
Terapeut: «Srđan želi svoju nezavisnost, svoj prostor gde će sam organizovati
život po svojoj volji, bez vezivanja za drugu osobu. Pogotovo ne želi vezu sa devojkom
zbog njenog stana, što pokazuje njegovo poštenje i moral. Smatram da Srđan izuzetno
dobro obrazlaže svoju zamisao da se odvoji od roditelja, ali da izvesno vreme bude sam.»
Srđan: «Svestan sam da će u prvo vreme biti teško, dok se ne snađem. Treba
obezbediti stan, namestiti ga i obaviti niz drugih poslova.»
Terapeut: «Da li računate na finansijsku pomoć roditelja?»
Srđan: «Apsolutno ne.»
Terapeut: «Zašto?»
Srđan: «Imam dovoljno novca, a radim i dodatno. Navešću još jedan razlog, moj
brat sada renovira stan. Predložio sam ocu da mu pomognemo. On je sutradan kupio
kilogram kafe i rekao: Ponesi Mirku, to je pomoć za njega.»
Terapeut: «Šta mislite o tome?»
Srđan: «Što je stariji, sve je škrtiji.»
Terapeut: «Kakvu pomoć bi otac trebalo da da? Da li je obavezan?»
Srđan: «Mislim da je u mogućnosti, jer ima veliku penziju. Ne vidim razlog zbog
koga bi je čuvao na knjižici.»
Dejan: «Da li ste do sada razgovarali o pitanjima osamostaljenja?»
Srđan: «Nekoliko puta. Ustvari, otac me pušta, ali kada misli da treba.»
Siniša: «Mislim da je vreme da se osamostališ. Ne bi trebalo da tražiš devojku sa
stanom, jer bi to bio trgovački odnos. To bi bila tvoja ljubav prema stanu. Teško bi se
podudarili ljubav i stan.»
Terapeut: «Kako procenjujete Srđanovu aktivnost na grupi do sada? Da li je
dovoljno zreo i spreman na osamostaljenje?»
Siniša: «Čini se da je Srđan zreo. Istrajan je i vredan, predusretljiv, pomaže
članovima grupe. Meni je pomogao više puta.»
Dejan: «Može da se osamostali. Iz našeg dosadašnjeg razgovora i dugog druženja
smatram da ima dobre poglede na život. Osećam da je stabilan i zreo. Uvek kad sam
razgovarao sa Srđanom sve je bilo u redu uz ono ali, što se donosi na njegove roditelje.»
Terapeut: «Da li je Srđan dovoljno razmišljao o ocu koji možda neće moći da
izdrži da sam brine o majci. I do sada su jedva uspevali da obave sve poslove.»
Srđan: «Otac nema velike prohteve. Žena koja čuva majku, uvek može vanredno
da dođe, vrlo je vredna, što će oca dosta rasteretiti. On je pre nekoliko meseci prihvatio
da ostane sam kada se oženim.»
Terapeut: «Kako vidite ubuduće svoju ulogu i obaveze prema majci?»
Srđan: «Brat Mirko i ja moramo postati ravnopravni. Do sada je Mirko bio gost.
Dođe, obiđe majku, popije kafu i ode...»
Terapeut: «Da li ste razgovarali sa bratom?»
Srđan: «On se slaže, ali ne preuzima obaveze. Predlaže da pošaljem roditelje u
banju na mesec dana. Čini mi se da misli da sam se zamorio sa njima, pa neću želeti da
se osamostalim kad odu u banju...»
Terapeut: «Šta očekujete od brata?»
Srđan: «Da me podrži. Podelićemo obaveze na tri dela.»
Terapeut: «V aš otac ima svoje potrebe iako ima 65 godina. I on voli druženja, ima
svoje prijatelje i potrebu da organizuje slobodno vreme. Da li ste razmišljali o njegovim
potrebama i da li očekujete otpore sa njegove strane?»
Srđan: «Da. Ako mu se ne sviđa ideja, zvaće V as doktore, i reći će da sam u
krizi.»
Dejan: «Mene bi to uznemirilo. Ja bih se sukobio sa njim.»
Srđan: «Ne može tako. Treba naći mirno rešenje. Do sada smo uspostavili
komunikaciju i razgovaramo o svim stvarima u kojima se ne slažemo.»
Terapeut: (Ukazuje na značaj jasne komunikacije kao osnovu za prevazilaženje
sukoba i daje punu podršku Srđanu): «Srđan i otac su do sada radili na komunikaciji.
Srđan ne želi da beži od kuće, već razmišlja i o potrebama roditelja. On na tome radi već
mesec dana. Potrebno je da znamo ulogu naše grupe u procesu njegovog osamostaljenja.
Predlažem da čujemo i stariju generaciju-Acinog oca koji poznaje Srđanovog oca.»
Milan (Acin otac): «Mislim da je Srđan u pravu i treba da se odvoji.»
Terapeut: «Šta mislite kao će se njegov otac osećati?»
Milan: «Mora da postupi kao sa prvim sinom koji se oženio pre nekoliko godina.»
Terapeut: «Srđane, šta očekujete od grupe?»
Srđan: «Želim da grupa bude realna, želim da čujem druga mišljenja da bih znao u
kom smeru idem. Ovo o čemu se danas razgovaralo izuzetno mi koristi. Ja odlazim iz
stana, imam novac i niko me ne ugrožava. Sa te strane neko bi pomislio da sam lud. Ipak,
želim da se osamostalim. Odluku ću sam doneti, ali predlozi su mi dragoceni.»
Terapeut: «Postavili ste sebi zadatak da razgovarate sa ocem i bratom. Grupa vas
podržava i veruje da će razgovor biti uspešan.»
Siniša: «Žao mi je što moja majka nije prisutna da čuje sve ovo. Ona teško
prihvata moje osamostaljenje.»
Olga (Sinišina sestra): «I meni je žao što naša majka nije ovde.» Terapeut:
«Mislite li da ovu temu postavimo i za vas na sledećem sastanku grupe?»
Siniša: «Mislim da još nisam spreman. Potrebno je još najmanje četiri meseca da
bismo mogli da razgovaramo o tome...» Pošto je veći deo sastanka bio posvećen temi
osamostaljenja Srđana, ostali deo seanse upotrebljen je za analizu aktuelnih događaja na
grupi.
Na sastanak grupe posle sedam dana, Srđan je došao dobro raspoložen i
zadovoljan. Razgovarao je sa ocem u prisustvu bolesne majke koja «ne može da govori,
ali sve razume.» Izneo je jasno svoja razmišljanja o osamostaljenju. Njihov razgovor je
trajao oko 20 minuta. Otac je bio pun razumevanja i podrške. Srđan je zbog toga bio
zadovoljan. Osećao se kao da se tog trenutka osamostalio. Razgovarali su i o nekim
tehničkim pitanjima u vezi iznajmljivanja stana.
Grupa je bila zadovoljna Srđanovim izveštajem. Ukazala je na značaj očevog
razumevanja i podrške za Srđanovo osamostaljenje. Analizirano je dosadašnje učešće oca
u procesu terapije. Pri tome, procenjivan je uticaj alkoholizma i terapijskog procesa na
Srđanovo osamostaljenje. Ukazano je na glavne zastoje u tom procesu kao i na glavne
terapijske uticaje. Celokupno zalaganje porodice takođe je pozitivno konotirano, ako i
želja za daljim napretkom. Porodica je podržana da nastavi sa individualnim i
zajedničkim razvojem.
Proces Srđanovog osamostaljenja počeo je kada se odlučio da dođe na lečenje, a
potreba za osamostaljenjem naročito se javila devet meseci od početka lečenja. U
životnom ciklusu svoje porodice, transgeneracijski posmatrano, Srđan je bio
«predodređen» da prenese alkoholizam u sledeću generaciju. Takođe, imao je ulogu da
bude i prenosilac uloge «žrtve» kojoj je namenjeno da neguje roditelje do kraja njihovog
života, zapostavljajući svoj. Srđan sada ima veliku ulogu da prvi u porodici prekine taj
lanac što je težak razvojni zadatak. Zbog toga, njegovo osamostaljenje ima ne samo
individualni, već i širi-evolucioni značaj za porodicu.
Prikazi mladih zavisnika u okviru ovog teksta, kao i prikazi sistemske porodične
terapije, samo su jedan segment, jedna sekvenca iz našeg svakodnevnog rada. Prikazan je
način razmišljanja u sistemskom pristupu porodicama, kao i neke tehnike u radu.
Sistemska porodična terapija , svakako predstavlja nešto mnogo više i kompleksnije od
prikazanog. To je proces koji traje više meseci, a nekada i više godina, proces koji se uči
doživotno.
II PREVENCIJA BOLESTI ZA VISNOSTI
Značajan uticaj na mlade mogu da imaju osobe koje mladi smatraju svojim
idolima. To su osobe koje imaju posebna značenja za mlade i koje mogu da utiču na
formiranje ličnosti i prihvatanje određenih oblika ponašanja. Idoli mogu biti pozitivni i
negativni, a neki od njih upotrebljavaju supstance. Često se dešava da se mladi sa njima.
Pristupi koji se oslanjaju na uticaj vršnjaka, idola, lidera pomažu mladima da razikuju
dobro od lošeg kod svog idola. Takođe, obraća se pažnja na uključivanje tzv. pozitivnih
ličnosti koje mogu da deluju na mlade u promovisanju zdravih oblika življenja. Ne
preporučuje se uključivanje samo najboljih učenika sa odličnim rezultatima. Dobar lider-
idol treba da bude atraktivan i prihvatljiv za adolescente, da ima dobre veštine
komuniciranja, da je odgovoran i pomalo nekonvencionalan. Takođe se preporučuje
kombinacija profesionalaca i mladih edukatora, kao najpovoljnija u primeni preventivnih
i edukativnih modela.
1. Edukacija edukatora
a) Edukacija primarne zdravstvene zaštite, specijalističkih službi i
srodnih disciplna.
3. Edukacija roditelja
Ova edukacija se sprovodi u okviru programa edukacije koji se primenjuju u
školama i predškolskim ustanovama, kao i kroz razne vidove rada sa roditeljima u oblasti
primarne zdravstvene zaštite, specijalističkih službi i savetovališta za porodice kroz
centre za socijalni rad, humanitarne organizacije, udruženja građana, verske zajednice i
dr. Edukativne aktivnosti putem seminara, individualnog savetovanja i pisanih materijala
obezbeđuju roditeljima potrebna saznanja o pojedinim klasama supstanci, kao i o
principima komunikacije i traženju najboljih rešenja za definisane pojave ili probleme,
vezane za upotrebu supstanci.
Pošto program prevencije podrazumeva i mere u cilju redukcije upotrebe
supstanci u celokupnoj populaciji, specifične edukativne aktivnosti biće primenjene na
svim nivoima društvene zajednice, obuhvatajući sve uzraste i sve strukture stanovništva
(npr. radne organizacije, penzionere, izbegličke kolektive i dr.). Za realizaciju ovih
edukativno-preventivnih aktivnosti zaduženi su koorinacioni odbori u pojedinim
sredinama. (11)
EDUKACIJA PROFESORA
Program edukacije:
oblik rada: Predavanja, pisani materijal (brošure, priručnici i sl.), video prezentacije
Program edukacije:
oblik rada: predavanja, pisani materijal (brošure, priručnici i sl.), radionice, video
prezentacija, simulirane grupe, živa supervizija
EDUKACIJA PORODICE
Program edukacije:
1. Mladi i droga
2. Adolescencija - važan period u životnom ciklusu pojedinca i porodice
3. Novi trendovi - sintetičke droge, zavisnost od interneta, kockanje
4. Kako prepoznati korisnika supstanci
Program edukacije:
EDUKACIJA UČENIKA
program edukacije:
1. Mladi i droga
program edukacije:
1. Rasprostranjenost bolesti zavisnosti
2. Razvoj bolesti zavisnosti
3. Posledice bolesti zavisnosti
4. Mladi i droga
5. Adolescencija - važan period u životnom ciklusu pojedinca i porodice
6. Podela i vrste droga
7. Novi trendovi - sintetičke droge, zavisnost od interneta, kockanje
8. Rizična ponašanja
9. Zdravo življenje
10. Uticaj grupe vršnjaka na razvoj zavisnosti od supstance
II E D U K A C I J A Z D R A V S T V E N I H R A D N I K A
Program edukacije:
oblici rada: predavanja, pisani materijal, video prezentacije, simulirane grupe, živa
supervizija
Program edukacije:
Program edukacije:
Program edukacije:
Program edukacije
1. Epidemiologija bolesti zavisnosti
2. Vrste droga
3. Posledice upotrebe pojedinih supstanci
4. Rano prepoznavanje
5. Postupak sa korisnikom supstance
6. Metode lečenja i rehabilitacije
7. Uloga društvene zajednice u prevenciji i lečenju
8. Osnovni principi programa smanjenja štete zbog upotrebe supstanci (harm reduction)
9. Novi trendovi - sintetičke droge, zavisnost od interneta, kockanje
oblik rada: predavanja, pisani materijal, video prezentacije, radionice
TEST
1. Koliko ljudi u svetu koristi duvan?
a) svaki treći
b) svaki deseti
c) svaki dvadeseti
2. Koliko ima štetnih supstanci u duvanskom dimu?
a) 50
b) 100
c) nekoliko hiljada
3. Koje bolesti izaziva pušenje?
a) plućne
b) srčane
c) bolesti svih organa i svih sistema
4. Koje su faze u razvoju alkoholizma?
a) pretoksikomanska
b) toksikomanska
c) obe navedene
5. Toksikomanska faza podrazumeva sledeće fenomene:
a) gubitak kontrole
b) alkoholna amnezija
c) gubitak kontrole, alkoholna amnezija, nemogućnost apstinencije, pad
tolerancije
d) pad tolerancije, gubitak kontrole
6. Koje posledice alkoholizma poznajete?
a) zdravstvene
b) porodične
c) profesionalne
d) socijalne
7. Na koje načine se može upotrebljavati marihuana?
a) pušenjem
b) žvakanjem
c) ubrizgavanjem u venu
8. Od čega se proizvodi marihuana?
a) lista
b) cveta
c) lista, cveta, stabljike indijske konoplje.
9. Da li marihuana daje psihijatrijske poremećaje?
a) da
b) ne
10. Šta izazivaju halucinogene supstance?
a) halucinacije
b) poremećaj mišljenja
c) poremećaj raspoloženja
d) telesne komplikacije (oštećenja organa)
11. Koje od navedenih supstanci spadaju u halucinogene?
a) LSD,
b) psilocibin,
c) meskalin
12. Amfetamin pripada grupi:
a) psihostimulansa
b) depresora nervnog sistema
13. Koje su posledice upotrebe amfetamina?
a) hiperaktivnost, nesanica, govorljivost
b) proširene zenice, ubrzan puls, povišen krvni pritisak
c) aritmija, epileptični napadi
14. Kojoj grupi supstanci pripada kokain?
a) psihostimulansa
b) depresora nervnog sistema
15. Koje su posledice upotrebe kokaina?
a) euforija, paranoja , povišenje energije i seksualnog nagona
b) proširene zenice, ubrzan puls, povišen krvni pritisak
16. Da li lekovi za smirenje, smanjenje napetosti i regulisanje sna mogu da dovedu do
zavisnosti?
a) da
b) ne
17. Od koje biljke se dobija opijum?
a) maka (Papaver somniferum)
b) indijske konoplje (Canabis sativa)
18. Koje od navedenih supstanci pripadaju grupi opioioda?
a) morfin, heroin, metadon, fentanil, kodein, petidin
b) kanabis, amfetamin
19. Koji su efekti opijata?
a) euforija, analgezija, smanjenje apetita
b) smanjenje seksualnog nagona, depresija centra za disanje
20. Za koliko vremena se može stvoriti zavisnost od opijata?
a) posle nekoliko nedelja
b) posle nekoliko meseci
c) posle nekoliko godina
21. Koji su načini upotrebe opijata?
a) ušmrkavanjem, pušenjem
b) intravenski,
c) preko sluzokože (rektalno)
22. Pod kojim nazivom je poznat fenciklidin?
a) anđeoska prašina (Angel Dust), pilula mira (PeaCe Pill)
b)led (ICE)
23. Koji su efekti fenciklidina?
a) halucinacije i iluzije
b) blaga euforija
c) agresivnost, psihotični fenomeni
24. Koji su efekti androgenih steroida?
a) pojačanu agresivnost
b) povišenje krvnog pritiska, oštećenja srca
c) oštećenje jetre, endokrine poremećaje
25. Koje od navedenih supstanci spadaju u grupu inhalanata?
a) isparljivi rastvarači, lepkovi
b) aceton, benzin, lakovi, boje, bronza
26. Šta su sintetičke droge?
a) veštački preparati dobijeni modifikacijom molekula poznatih droga
b) veštački napravljeni preparati od mešavina poznatih droga
27. U kom obliku se proizvode sintetičke droge?
a) prah, tablete,
b) kapsule, rastvori,
d) svi navedeni oblici
28. Gde se proizvode sintetičke droge?
a) u ilegalnoj proizvodnji
b) u zvaničnoj proizvodnji
29. Koliko vrsta sintetičkih droga postoje?
a) preko 100
b) oko 1000
c) nekoliko hiljada
30. Koje od navedenih droga spadaju u sintetičke droge?
a) Ecstasy, Love Drug, Speed, Tango&Cash, LSD, Green, Angel Dust
b) kokain, marihuana
31. Koji su ulični nazivi za ekstazi?
a) Eks, Ekser, Adam
b) trava
c) LSD
32. Koliko dugo traje efekat ekstazija?
a) 1-2 sata
b) 4-6 sati
c) preko 10 sati
33. Kako deluje ekstazi?
a) kao halucinogeni stimulans
b) kao depresor nervnog sistema
34. Koje su, od navedenih supstanci, derivati amfetamina?
a) metamfetamin, Speed, ICE, CA T, Crystal
b) Ecstasy, Tango&Cash, LSD, Green
c) heroin, metadon, kodein
35. Da li postoje sintetički kanabinoidi?
a) da
b) ne
36. Koje supstance spadaju u sintetske opioide?
a) China White, Mexican Brown, China Town, Poison, Tango&Cash
b) metamfetamin, Speed, ICE, CA T, Crystal
37. Kako se u žargonu nazivaju magične gljive?
a) magic mushrooms, mushrooms, ‘shrooms, purple passion, gljive ludare
b) trava, grase, hash
c) Speed, Cat, Poison
38. Kako se u žargonu naziva ketamin (ketalar)?
a) Green, Purple, K, Special K, Special la coke, Super acid, Super C
b) China White, Mexican Brown, China Town, Poison, Tango&Cash
39. Pod kojim nazivom je poznat GHB (γ-hidroksibutirat)?
a) tečni ekstazi (Liquid)
b) magične gljive
40. Kako se u žargonu naziva metakvalon?
a) Sopors, Heroin for Lovers, Love drug, Lude, Sopes
b) Ecstasy, Tango&Cash, LSD, Green
41. Kakvi su efekti delovanja deliranata?
a) neznatni
b) vrlo jaki
42. Kada treba početi sa prevencijom bolesti zavisnosti?
a) u što ranijem uzrastu
b) kada se pojave prvi problemi
c) u toku lečenja
43. Koje strukture stanovništva treba obuhvatiti programom prevencije?
a) samo mlade
b) stare osobe
c) celokupno stanovništvo
44. Ko je uključen u programe prevencije u lokalnoj zajednici?
a) sve društvene strukture
b) škola
c) porodica
45. Koja je predvidiva progresija razvoja zavisnosti?
a) eksperiment sa supstancama, povremena upotreba, redovna upotreba, zavisnost
b) eksperiment sa supstancama, zavisnost
c) povremena upotreba, zavisnost
46. Iz kojih uzoraka se može utvrditi prisustvo supstanci u organizmu?
a) mokraća, pljuvačka, znoj, kosa, nokti
b) krv
c) iz svih navedenih uzoraka
47. Kada se može utvrditi prisustvo droge u organizmu nakon poslednjeg uzimanja?
a) posle nekoliko sati
b) posle nekoliko dana
c) posle nekoliko meseci
48. Šta je zavisnost od supstanci?
a) mana
b) porok
c) bolest
49. Kako sa mladima voditi razgovor o problemima u vezi upotrebe supstanci?
a) smireno, uz definisanje konzumiranja supstanci kao zajednički problem ili
zadatak za sve učesnike razgovora i uvažavanja ličnosti mlade osobe
b) agresivno, uz kažnjavanje i pretnje
50. Šta treba reći ako vam neko ponudi supstancu?
a) Da
b) Ne, hvala
Odgovori na pitanja
1. Bradley KA. Management of alcoholism in the primary care setting. West J Med
1992; 136:273-276 (1)
2. Bukelić J. Droga u školskoj klupi. Beograd: V elarta, 1995. (12 prevencija)
3. Chick J: Alcohol dependence: methodological issues in its measurement: reliability of
the criteria. British Journal of Addiction 1980; 75: 175- 186 (16)
4. Cho YR, Lee HJ. A study on a model for internet addiction of adolescents. Taehan
Kanho Hakhoe Chi. 2004;34(3):541-51. (21)
5. Cloninger CR, Sigvardsson S, Bohman M. Childhood personality predicts alcohol
abuse in young adults. Alcohol Clin Exp Res 1988; 12: 494-505. (17)
6. Despotović A, Ignjatović M. Zavisnost od droga i lekova narkomanije. Niš: Institut za
dokumentaciju zaštite na radu, 1980. (22)
7. Dejoie JF. Internet addiction: a different kind of addiction? Rev Med Liege. 2001;
56(7):523-30. (10)
8. Dimitrijević I. Alkoholizam mladih. Beograd: Nina press, 1992. (3)
9. Dimitrijević I. i sar. Upotreba supstanci među učenicima osnovnih i srednjih škola u
Republici Srbiji: pilot studija Komisije za prevenciju bolesti zavisnosti među
omladinom Vlade Republike Srbije. Beograd, 2002. (24)
10. Dimitrijević I. i sar. Upotreba supstanci među učenicima osnovnih i srednjih škola u
Republici Srbiji. Pilot studija Komisije za prevenciju bolesti zavisnosti među
omladinom Vlade Republike Srbije. Beograd, 2002. (zvezda)
11. Dimitrijević I.: Bolesti zavisnosti: diagnostika, lečenje, prevencija. Beograd: KIZ
Centar, 2004. (1)
12. DMT homeostatska regulacija. http://www.narkomanija.com (pristup 7.3.2003.) (25)
13. Đukanović B, Bukelić J, Dimitrijević I, Knežević S. Bolesti zavisnosti-iluzija
stvarnosti, CESID, Podgorica, 2000. (5)
14. Falkowski C. Dangerous Drugs: An Easy-to-Use Reference for Parents and
Professionals. Center City: Hazelden, 2002. (28)
15. Friedman L. [et al.] eds. Source book of substance abuse and addiction. Baltimore:
Williams and Wilkins, 1996. . (30)
16. Gelder M, Mayon R, Cowen P . Shorter Oxford Textbook of Psychiatry, 4th edn,
Oxford, Oxford University Press 2001. (35)
17. Helzer JE, Burman A, McEvoy LT. Alcohol abuse and dependence. In: Robins LN,
ed. Psychiatric disorders in America. New York: Flee Press, 1991. (6)
18. Hur MH. Demographic, habitual, and socioeconomic determinants of Internet
addiction disorder: an empirical study of Korean teenagers. Cyberpsychol Behav.
2006;9(5):514-25. (20)
19. Jung J. Alcohol and other drugs: a research perspective. Thousands Oaks: Sage
Publications 2001. (47)
20. Kaplan HI, Sadock BJ. Comprehensive Textbook of Psychiatry. 5th edn. Baltimore:
Williams & Wilkins, 1989: 674-675. (49)
21. Kaplan HI, Sadock BJ. Synopsis of psychiatry: Behavioral Sciences/Clinical
Psychiatry, eight edn. Philadelphia: Lippincott Williams&Wilkins, 1998. (7)
22. Levy SJ, Plece JP . Predictors of marijuana use nad uptake among teenagers in Sydney.
Int J Addict 1990; 25: 1179-1193. (9)
23. Ministarstvo zdravlja Republike Srbije: Istraživanje o zloupotrebi alkohola i drugih
droga među mladima u Srbiji 2005. Projekat: Procena zloupotrebe droga u Srbiji.
Finansira Evropska Unija. Realizacija Evropska agencija za rekonstrukciju, 2006.
1
24. National Institute on drug Abuse, National Hawsehold Survey on Drug abuse.
Highlights 1991. Washington: US Goverment Printing Office, 22: 14-21. (10)
25. Nova droga, takozvani Liquid, širi se splitskim narkotržištem.
http://www.moravek.net (pristup 3.7.2003.). (60)
26. Ockene JK, Kristeller JL, Donnely G. Tobbaco. In: Galanter M, Kleber HD.
Textbook of substance abuse treatment, second edn.Washington DC: American
psychiatric press, 1999 (61)
27. Paterson EW. Patterns of substance abuse on college campus. Am J Drug Alcoh
Abuse 1988; 14/2: 237-246. (11)
28. Pavlović Z. Novi trendovi zloupotrebe psihoaktivnih supstanci kod mladih i
mogućnosti prevencije u zajednici. Magistarska teza.Beograd: Medicinski fakultet,
2004, 8-11
29. Princeton NJ. Substance abuse: The nations number one health problem: Key
indicators for policy. Brandies: Institute for Health Policy, Brandeis University, 1993.
(12)
30. Robertson JA, Plant MA. Alcohol, sex and risks of HIV infection. Drug and Alcoh
Depend 1988; 22 :75-78. (13)
31. Savet za borbu protiv narkomanije opštine Petrovac na Mlavi: Istraživanje o upotrebi
psihoaktivnih supstanci među omladinom u Petrovcu na Mlavi. 2005-2006.
32. Šćepanović A.: Učestalost upotrebe psihoaktivnih supstanci među učenicima srednjih
škola u tri regiona Crne Gore, doktorska disertacija, Medicinski fakultet u Beogradu,
2005.
33. The 1999 ESPAD Report: Alcohol and Other Drug Use Among Students in 30
European Countries, Stockholm, December 2000. (30 epide)
34. The 2003 ESPAD Report: Alcohol and Other Drug Use Among Students in 35
European Countries, Stockholm, December 2004. (47)
35. UNITED NA TIONS, Ofice on Drug and Crime, World Drug Report, V olume 2:Statistics, 2006. (36)
36. U.S. Centres for Disease Control Curennt trends: state with Prevalence of ilegal drug
use by pregnant women, Rhode-Island MMWR 1990; 225-227. (14)
37. V alter K, Arrizabalaga P . Designer drugs directory. Amsterdam: Elsevier, 1998 (73)
38. Wiliams GD, Grant BF, Harford TC. Population Projections using DSM-III criteria
alcohol abuse and dependence 1990-2000. Alcoh Health Res World 1989; 13: 336-70.
(16)
39. World Drug Report. Executive Summary, V olume 1: Analysis, United Nations Office
on Drugs and Crime, 2004.
40. Y ang CK, Choe BM, Baity M, Lee JH, Cho JS. SCL-90-R and 16PF profiles of senior
high school students with excessive internet use. Can J Psychiatry. 2005;50(7):407-14.
(22)
41. Y oung K. Therapeutic issues with internet addicted clients. New Therapist 7, 2000.
(19)
42. Zavisnost od intereta. www.bos.org.zu
43. Zavisnost od kockanja.www.mentalhealth.com
44. Dimitrijević I. Sintetičke droge-novi trendovi upotrebe supstanci. Monografija, Galeb,
Niš, 2004.
45. Ko CH, Y en JJ, Chen CC, Chen SH, Yen CF. Proposed diagnostic criteria of internet
addiction for adolescents. The Journal of Nervous and Mental Disease. 2005; 193:
728-733
2
46. Internacionalna Asocijacija za redukciju štete (International Harm Reduction
Association - IHRA). What is harm reduction. Online document:
www.ihra.net/popups/articles
47. UNAIDS. Fact sheet: HIV/AIDS in the newly independent states. Geneva: UNAIDS,
2002.
48. Kelly JA, Amirkhanian Y A. The newest epidemic: a review of HIV/AIDS in Central
and Eastern Europe. Int J STD AIDS 2003;14:361-71. [PubMed].