-POVIJEST –splet uzroka i posljedica: ZAŠTO se nešto dogodilo i ŠTO je to značilo

POVIJESNI IZVOR – temelji se na dokazu (materijalni, pisani, slikovni, zvukovni)

DOKAZ SPORTSKOG DOGAĐAJA – ZAPISNIK (jedini čvrsti konkretni dokaz)
Provjeriti dokaz u znanstvenoj literaturi-osobni stav nema važnost u akademskoj zajednici ako
nema dokaza- svaki dokaz se temelji na znanstvenom istraživanju.
Tumačenje činjenica/interpretacija – znamo činjenice i o tome nema rasprave ali možemo
razgovarati o interpretaciji – uzrok i posljedica
POVIJESNI POZITIVIZAM – prava istina o povijesnim događajima postoji (konačna je) i
moguće je do nje doći (istraživanjem)
POVIJESNI RELATIVIZAM – istina o kojoj govori pojedini povjesničar nije
jedina/moguće su i druge
Povijest nije konačna/mijenja se s obzirom na mjesto i vrijeme/jako teško utvrditi konačnu
povijesnu istinu
ZAŠTO JE POVIJEST SPORTA VAŽNA – svi sportovi se mijenjaju, tražimo uzroke
promjene u sportu(što je utjecalo na promjenu). Važno – znati predvidjeti promjenu za N
godina promijeniti će se sport – treba pripremiti sportaše na tu promjenu, na uvjete u kojima
će se odvijati sport za N godina – predvidjeti se ne može bez analize uzroka i posljedica
Koncept SPORT ima: pravila, natjecanje, suce, sportske klubove, saveze – sve ostalo
TJELOVJEŽBA
SPORT je ljudski izum, izmišljen u jednom trenutku u povijesti
1. Tjelovježba u prvobitnoj zajednici – osobine, oblici tjelovježbe, uzroci, pojave?
Glavni razlog za gotovo svu tjelovježbu u prvobitnoj zajednici je preživljavanje. Pećinski
crteži  trčanje, bacanje kamenja, ples, bacanje koplja i mačevanje štapovima prve t.v.
tehnike razvijene u uvjetima borbe za preživljavanje. TRČANJE: ljudi su morali brzo trčati
za lovinom ili je dugo progoniti i potrebno je bilo razviti tjelesne sposobnosti, osim lova brz
čovjek bježi od opasnosti . Uvjet opstanka -prirodna selekcija daje prednost trkaču. PLES:
pračovjeka povezan s lovom i religijom ljudski napori da osigura opstanak. Plesali
prije(oponašajući životinje) i poslije (oponašajući tijek lova) lova. Prve slike čovjeka
prikazuju plesače. BACANJE KAMENA: prvi projektili izrađeni od drva nakon „silaska s
drveta“prije 6 ili 5 milijuna godina pračovjek vjerojatno ovladao bacanjem kamenja. U klancu
Olduvai, Istočna Afrika (današnja Kenija i Tanzanija) pronađeno diskoliko kamenje oštrih
rubova staro najmanje 2 milijuna god.koje je očigledno služilo za bacanje/ gađanje.
KOPLJE: najstarije oružje grana drveta. U tropima gdje su prvo živjeli bilo je malo
kamenja prikladnog za bacanje ali puno grana, vjerojatno su još hominidi ("veliki čovjekoliki
majmuni", uključujući izumrle i živuće ljude, čimpanze, gorile i orangutane.) koristili grane sa
odstranjenim grančicama kao projektil i oružje za ubijanje: grana drveta=preteča koplja.
Australotipeki koji su živjeli u savanama 3-4 prije milijuna god. blikovali su granu u koplje
pomoću kamene oštrice, zatim otkrili kako vrh očvrsnuti u plamenu – takvo koplje i njegove
varijacije (harpun) bile su glavno ljudsko oružje gotovo pola milijuna god. učinkovito -s
lakoćom probijalo kožu mamuta ili slona. Valjalo naporno i ustrajno trenirati da bi se svladala
vještina i usavršio lov. Koplje usavršavano oštrenjem vrha i stavljanjem dodatnog šiljka od
kosti/kamena. STRELIČARSTVO: strijela je podrijetlom skraćeno koplje – u špiljama iz
1
kamenog doba naslikane strijele ali nikada luk – teško jereći da li su bacane iz ruke, luka ili
nekog drugog „bacača“ – na slikama je samo učinak. Nekoliko pronađenih „bacača strijela“
izrađeno od rogova soba – alat stariji od luka. Grana-koplje-strijela-bacač strijela-luk 
vjerojatno otkriven pri završetku ledenog doba. značenje dobiva od 10000g pr.Kr LUK I
STRIJELA  revolucionarno jer je prvo uistinu dalekometno oružje, omogućuje da strijelac
bude udaljen od mete i skriven. Najstariji lukovi nađeni na području današnjeg Hamburga
stari cca 10000 g. Od početaka je bilo potrebno iskušavati vještinu (trenirati), stariji su
prenosili iskustvo na mlađe. Rano otkrili da marljivim vježbanjem mogu povećati sposobnosti
i pospješiti lov. PLIVANJE  smatra se da ljudima nije urođena vještina. U potrazi za
hranom počeli loviti ribu,kada bi upali u duboku vodu shvatili da se mahanjem rukama i
nogama mogu održati na površini. Druga teorija da su vještinu plivanja razvili pri prelasku
nabujalih potoka ili za velikih poplava. VESLANJE  isprva plutanje na granju ili trstici,
zatim splav, zatim izdubljeni trupac. Veslali prvo rukama i granama, kasnije vesla- kratka u
ruci zatim duga na osloncu. Najstariji čamac na području europe 6000 godina, izdubljeno
deblo bora, pronađen na području Škotske. JEDRENJE vjetar omogućavao veću brzinu od
vesla.otkriće jedrenja simultano se razvilo u raznim dijelovima svijeta. U početku kao jedra
služili grmovi ili lisnate grane – slike malog drveća u čamcima. KONJANIŠTVO
pronalazak kola pripisuje se Sumeranima u Mezopotamiji, prva kola vukli volovi i konji.
Najstarije vrste konja bile su premale za jahanje. Čovjek ovladao jahanjem tek prije nekoliko
tisuća godina. Kolijevka jahanja unutrašnja Azija, u Europu jahanje donijeli Skiti nakon 700
g.pr.Kr.
2. Tjelesno vježbanje na području Mezopotamije i Asirije u razdoblju starog vijeka-
osobine, oblici, uzroci, specifičnosti, značaj i utjecaj na druge kulture?
Kultura Mezopotamije usko je povezana s neprestanim ratovima. U njoj se cijeni tjelesna
snaga i ovladavanje umijećem i artefaktima (oružje) koji je nadopunjuju. Ograničavanje svih
ljudskih aktivnosti na službu vladarima onemogućuje razvoj individualizma. Samo Kralj i
aristokracija u drugačijem položaju te imaju mogućnost za postizanje tjelesne snage i
djelotvornosti pomoću najdjelotvornijih sredstava i imaju dovoljno slobodnog vremena za
ovladavanje složenim vještinama i upotrebom luka, bodeža i mača –bodež i mač bili su
ekskluzivno oružje kraljeva. Najstarija kola pronađena u kraljevskim grobnicama. – sve to
imalo za svrhu iskazivanje kraljevske snage u ratu ali i u lovu, nije bio koristan lov radi hrane
već lov na divlje životinje s ciljem istrebljenja. U kraljevskom lovu svi zahtjevi športskog
nastupa uvježbani su u najvećoj mjeri i sjedinjene ideje igre, zabave i svrhovite dokolice-zbog
toga kraljevski lov možemo smatrati jednim od temeljnih elemenata u razvoju modernog
športa. Postoje prikazi borbi ali su to vjerojatno hinjene ritualne borbe. Postoje opisi trka
organiziranih da pobjednik stekne pravo držati uzde kraljevih kola – svojom vještinom
pobjednik se oslobodio podložnog položaja i ušao u neposredan krug ljudi oko kralja. Utrke
su bile vrlo raširene a dokaz tome je postojanje izraza za utrku :LISMO. Prvi put u ovim
utrkama element natjecanja koji je osnovno obilježje sporta no cilj nije bilo iskazivanje
tjelesnih sposobnosti nego izdizanje u društvu te izostaje temeljno načelo modernog sporta –
svrhovita briga za tijelo. Ljudsko tijelo nije bilo predmet zanimanja te ga nisu razvijali
tjelovježbom zato ona nije imala velik značaj u mezopotamiji
U Asiriji najstariji zapis govori o treningu konja, detaljne upute o prehrani, njezi i vježbanju.
Postoje zapisi o tjelesnom vježbanju i trčanju kao posebnoj natjecateljskoj disciplini, reljef
koji prikazuje šakanje. Asirci su bili vrsni plivači, pod punom ratnom spremom prelazili rijeke
koristeći životinjske mješine. Bili su vješti veslači, u ratnim pohodima splavima prebacivali
vojnu opremu. Asirski vladari su bili strasni lovci, lovili i u velikim parkovima gdje su
dopremane životinje iz drugih krajeva.

2
3. Tjelesno vježbanje u Egiptu u razdoblju starog vijeka- osobine, oblici, uzroci,
specifičnosti, značaj i utjecaj na druge kulture?
Važnost tv. i sporta u Egiptu vidljiva je kroz brojne oslikane zidove. Na početku tv. aktivnosti
u kojima prevladava miroljubivo odmjeravanje snaga. Vojna kasta koja sustavnom vježba.
Tjelesna osposobljenost vojnika bila je na zavidnoj visini. Malo su ratovali. Tjelovježbenih
motiva dovoljno da dokazuju sustavno postojanje metodički razvijenog sustava tjelesnog
obrazovanja. Čitavi nizovi zidnih crteža koji prikazuju detaljnije vježbe. Postojale razne vrste
lopti i loptanja te žongliranje. Novi vid – ples, dvije vrste jedna na svečanostima s oružjem a
druga erotske plesačice. Najveći broj egipatskih crteža sa sportskom tematikom prikazuje
hrvanje koje je bilo najpopularnije – razvijeno je u razdoblju borbi i ratovanja vjerojatno da
potakne borbeni duh. U početku stvaranja E. civilizacije t.v. je poistovjećivana s radom.
Kasnije je bilo popularno i šakanje i vještina mačevanja drvenim štapovima „nabbuta“ koju i
danas održavaju egipatski seljaci. Također je bila prisutna i ekipna igra „hocksha“ nalik
hokeju na travi. Bili su izvrsni plivači i veslači na raznovrsnim plovilima na Nilu, popularno
nadmetanje u kojem suparnici motkom nastoje izbaciti jedni druge iz mimoilazećih čamaca.
Trenirali su i trčanje i dizanje utega i streličarstvo.
4. Tjelovježbene i sportske aktivnosti na području minojske kulture (Kreta) - osobine,
oblici, uzroci, specifičnosti i novine, značaj i utjecaj na druge kulture?
Dobra klima i povoljni uvjeti bez ratovanja te dvije žetve godišnje pogoduju razvitku
tjelovježbe. Najviše razvijana za zabavu. Arheološki dokazi o postojanju tjelovježbe. U
početku su te aktivnosti bile religijsko-magijskog karaktera odvijale su se u za to izgrađenim
objektima – obredne igre (prinošenje žrtva/darova). U dvorištima palača održavale su se
obredne igre sa zmijama u kojima su sudjelovale i žene. U doba patrijarhata muškarci
maskirani u bikove igrali ulogu minotaura sa ciljem magijskog utjecaja na rasplod stoke.
Najčešći motiv na umjetninama i predmetima“Igra na biku“, niz akrobatskih pokreta koje su
izvodili djevojke i mladići na rogovima i leđima bika u pokretu. Bilo je opasno i nesreće su
bile česte. Zbog kompleksnosti neki sumnjaju u održavanje takvih igara ali su nađene
umjetnine koje prikazuju trening i natjecanje vježbača. Bili su strastveni plesači, plesom
slavili bogove, molili se i zahvaljivali. Plesom labirint plesači oponašali sunce vjerujući da mu
pomažu na svakodnevnom putu. Također je postojao i akrobatski ples kojeg su izvodili
profesionalci. Plesalo se i u kolu. U šakanju su nosili kacige, rukavice i pojas oko struka za
zaštitu jer svrha nije bilo ozljeđivanje nego prikaz sposobnosti. Neke freske prikazuju hrvanje.
U atletici se natjecali u trčanju, bacanju diska i koplja. Natjecanja gledaju bogati i siromašni,
muškarci i žene.Tv i sport na Kreti osobiti su u odnosu na druge civilizacije jer se izuzetno
poštuje protivnika i pravila, koristi se zaštitna oprema i stručne osobe čuvaju vježbače pri
izvođenju teških vježbi. Nitko nije prisiljavan da sudjeluje protiv svoje volje. Odlika Kretske
t.v. je neobična plemenitost lišena svake okrutnosti, agresivnosti i militarizma. U športskim
aktivnostima sudjeluje uglavnom aristokracija a uspjesi pridonose njihovom ugledu. Kretaje
koljevka začeća sporta. razvoj t.v., sporta i igara na Kreti uvjetovao je razvoj tih aktivnosti u
staroj grčkoj što je bio temelj napretka tv.i sporta širom svijeta.
5. Sport i tjelovježba u antičkoj Grčkoj – osobine grčke civilizacije s naglaskom na sport
i tjelesno vježbanje, arete i kalokagatija, razdoblja grčke povijesti i pozicija tjelesnog
vježbanja i sporta.
MIKENA: pod utjecajem Krete stvorena je mikenska kultura – u 2. tisućljeću pr.Kr., na
poluotoku Peloponezu razvio se grad Mikena koj je nastavio tokom kretske civilizacije. Tv.i
šport bili su usmjereni na usavršavanje vojničkih vještina, aristokracija se bavi šakanjem,
hrvanjem, trčanjem i vožnjom bojnim kolima. HELADA: oko 10 st.pr.Kr na tlu današnje
3
Grčke nakon propasti mikene počela se razvijati civilizacija nenomadskih naroda iz koje je
nastala grčka civilizacija koja je izvorište tjelovježbe i športa u današnjem obliku. Po
mnogočemu izvorište razvoja suvremenog društva – t.v. i sport u današnjem obliku ima
oskodište u grčkoj kulturi. Ime grci dali su im Rimljani prema plemenu Graikoi koje su prve
susreli, oni se nazivali Heleni a državu Heladom – vjerojatno najveća civilizacija u povijesti
svijeta. Bogovima su pripisivali ljudske osobine, takva religija bez krutih pravila je liberalna i
dozvoljava preispitivanje i razvitak. Grčki ideal – približiti se bogovima- najlakše fizički.
Idealiziranje tijela ARETA – savršena tjelesna građa, tako davali počast bogovima. Imali su
intelektualnu slobodu. „Opsjednutost“ tijelom - razvijaju niz metoda za razvitak savršenog
tijela. KALOKAGATIJA –savršena harmonija ljudskog društva – Grci postigli savršen balans
između intelektualnih i tjelesnih karakteristika. PRIJELAZNO DOBA i Homerova djela –
grčki rodovi i plemena ujedinjuju se u male narode - pojava polisa. Počeci razvoja t.v. i sporta
vezani su uz igre i nadmetanja priređivana na vojnom pohodima, na vjenčanjima i pokopima
(hrvanje,šakanje, natjecanje u atletici i konjaništvo). U homerovim epovima stihovi o
sportskom nadmetanju – različite sportske aktivnosti: utrka bojnim kolima, hrvanje, trčanje,
bacanje koplja i diska, skok u dalj, te gledatelji koji prate natjecanje. Snažan, tjelesno
sposoban čovjek nazvan atletom. ARHAJSKO DOBA – doba mira i prosperiteta, grci
osvajaju nova područja, u većini polisa ukidaju se monarhije te se uvodi uprava činovnika
plemića (demokracija –Atena, aristokracija – Sparta), kuju se novci, donose zakoni što
ubrzava razvoj gospodarstva. U ranom arhajskom dobu tjelesna kultura privilegija
aristokracije – pripreme za ratovanja, lov i sportska natjecanja krasile ih ARETE-vrline koje
označavaju tjelesnu snagu, vještinu korištenja oružja i junaštvo. U kasnije arhajskom dobu
aristokracija gubi tu privilegiju i važnost na vojnom području kad je osnovano pješaštvo koje
postaje osnova vojske. Iako je aristokracija izgubila važnost na vojnom podričju već su bile
postavljene nove vrijednosti vještine koje više ne mogu primjenjivati u ratu sada primjenjuju
iu sportu – jahanje utrka zaprega – nova dimenzija areta – stari aristokratski ideal sada
uključuje i otmjeno ponašanje. Razvija se novi aristokratski ideal KALOKAGATIJA –
jedinstvo tjelesnog i duhovnog odgoja. Pitagora osniva osnovnu školu: dio nastave posvećen
znanosti a dio sustavnom vježbanju (redoviti treninzi i pravilna ishrana) KLASIČNO DOBA
–Grčka postala jaka sila ujedinjenjem polisa zbog ratova s Perzijom. Nisu imali dovoljno
iskustva u velikim kopnenim i uopče u videnim bitkama ali uejdinjeni pobjeđuju Perziju prvi
puta na Maratonskom polju (legenda o vojniku Fidipidu koje je trčao do Atene da objavi
pobjedu - maraton), ponovne pobjede zahvaljujući spartancimakoji su izginuli u termopilima i
konačan udarac Atenske mornarice.Naporedno gospodarstvo/obrt priskrbili grčkim ratnicima
prvoklasno oružje a tjelesna sprema održavana visokim standardima tjelesne kulture i
provjeravana na sportskim natjecanjima. Važnost pridavana slobodnom vremenu i odmoru –
smatrano u najvećoj mjeri ljudski i humano, nasuprot vremenu provedenom radeći.
Tradicionalni tjelesni odgoj unaprijeđen znanstvenom procjenom njegove vrijednosti. Veliki
napredak u medicini ukazivao na važnost tjelesne kulture za zdravi život – formulirani
znanstveni principi i osnove nove discipline nazvane gimnastika a kasnije higijena. Liječnik
Herodik osniva terapeutsku gimnastiku, namijenjenu liječenju i prevenciji bolesti. Hipokrat
inspiriran Herodikom – daje važnost preventivnoj vrijednost tjelesnog vježbanja, razradio
pravila za zdravi život gdje je osnova ravnoteža prehrane i tjelesnog napora, režim vježbanja
ujutro i popodne, prikladne dijete, etički sustav odnosa prema tijelu. Brojni filozofi ovog doba
isticali važnost razvoja tjelesnih i mentalnih snaga (Sokrat, Platon i Aristotel – svi bili protiv
pretjeranih treninga i za ravnotežu treniranja tijela i obrazovanja duha). U 4. st.pr.Kr počinje
slabiti interes za sport, osobito za natjecateljski oblik, obrazovanje postaje simbol društvene
superiornosti, tjelesna spremnost psotaje manje važnom od intelektualne. U idealu
kalokagatije duh se počeo smatrati plemenitijim. Ponovni ratovi između polisa uzrok su za
profesionalnu vojsku. Stvara se profesionalni sport kojim se bave članovi plaćeničke vojske i

4
niži društveni slojevi. Atleti trenirali naporno i dugo u jednoj disciplini kako bi sudjelovali na
natjecanjima. Treneri također profesionalci: stvorili su sustav vježbanaja, prehranu i naćin
života sportaša. Profesionalni sportaši samo trenirali i putovali na natjecanja, osvajali bogate
nagrade, narod ih slavio, positovjećivao se s njima, većini ljudi bio uskračen pristup tjelesnom
odgoju pas u bili vatrni navijači – bijeg od svakodnevnih briga. Liječnici protiv
neuravnoteženog života koji su pro-sportaši vodili a koji je uništavao tjelesno zdravlje
umjesto da ga unapređuje, neki lječnici sudjelovali u stvaranju režima trninga što je dovelo do
sitraživanja i eksperimentiranja, posljedica – sustav zdravstvene gimnastike.
HELENISTIČKO DOBA: makedonski vladar Filip II. Osvaja grčku i zahvaljujući
osvajanjima Aleksandra Velikog (Filipovog sina)koje je bio Aristotelov učenik Grčka se
kultura širi do Indije i Egipta a Aleksandar ju koristi da ujedini to veliko područje – grčki
jezik postaje službeni u osvojenim zemljama. Kontakti s negrčkim kulturama povećali
toleranciju i humanizam i ojačali težnju za očuvanjem obilježja grčke kulture kao što je
tjelesna kultura. Svi slojevi aktivno vježbaju u gimnazijima (gimnos – bez pokrova/nag, jer su
vježbali goli) koji su bili središte tradicionalnog grčkog obrazovanja – podučavani literatura,
govorništvo, matematika i sustavni tjelesni odgoj. Tradicionalna natjecanja predvođena OI
održala mjesto u grčkoj kulturi i širila grčku slavu. I negrčki narodi dali dobre sportaše -
kraljevi dižu sebi ugled šaljući sportaše na panhelenske/svegrčke igre. Aleksandrija je imala
puno pobjednika jer je dinastija Ptolomejevića mnogo ulagala u sport. Spektakl športskih
igara postao najefikasniji način propagiranja grčke fizičke kulture i sredstvo opće
helenizacije. Po završetku helenističkog razdoblja mnoge elemente grčke kulture prisvojili
Rimljani nakon što su osvojili grčku
6. Osobine i specifičnosti tjelesnog vježbanja i sporta u Sparti i Ateni – analiza i
usporedba.
Grčka se sastojala od polisa (grad-država) dva najznačajnija bila su Atena i Sparta. Sparta –
vojna država. Spartanci ubijali djecu sa tjelesnim manama po rođenju, nakon 7. godine djeca
iz obitelji odlazila na odgoj do 20. da usvoje motoričke sposobnosti i postanu savršeni ratnici.
Sa 21 g. postajali slobodni građani, smjeli se ženiti sa 20 g. a. ali do 30. g. morali ostati u
sisiti/općedruštvenim klubovima u kojima se okuplajju vojnici određene jedinice. Pojedinac
potpuno podređen kolektivu. Žene su imale veliku slobodu, bave se svime kao muškarci,
ratom i sportom. Bile su snažne, okretne i izdržljive te ih Platon ističe kao ideal žene. AGOGE
– poseban sustav tjelesnog odgoja koji je financirala država – pridonosi ratnim uspjesima-
muškarci organizirani u grupe vježbaju. Sustav krut i pretjerano strog – surov odgoj temeljen
na tjelesnom vježbanju, učile se samo osnove čitanja i pisanja, poticani na krađe i surovo
kažnjavani ako bi bili uhvaćeni. Sa 16 godina ispit zrelost- odlazili u planinu živjeti kao ljudi-
vuci i u noćnim pohodima ubijali robove koji bi se zatekli izvan kuće. Odgoj uključivao
trčanje, hrvanje bacanje diska i koplja, ratne igre, lov i ples. Prvo se vježbalo na otvorenim
poljima – dromos a zatim u vježbaonicama unutar grada –palestra. Sparta smatrana
kolijevkom tjelovježbe u grčkoj, metode sustava t.v. preuzeli drugi polisi no sam sustav u
sparti bio je daleko od idealnog jer je bio priprema za rat –sport imao podređen položaj, u
početku osvajali prva mjesta na OI ali kasnije ne. Svoja dostignuća mladići i djevojke iz
Sparte dokazivali na spartanskim natjecanjima –gimnopedijama. Atena je bila plodna dolina i
velika luka: ratarstvo, trgovina, pomorstvo donose povoljne uvjete te fleksibilna država –
procvat umjetnosti, odgoja i obrazovanja te tjelovježbe i sporta Atena – predvodnik grčkog
napretka, promjene na mnogim poljima: ukinuto kraljevanje, vladala je aristokracija (aristos-
najbolji, kratos - vladavina).Uvjeti za neobično slobodan život – potpuno suprotno od Sparte.
Za ostvarivanje kalokagatije(harmonično razvijanje duševnih i tjelesnih spos) bilo određeno
slobodno vrijeme – Aristotel ga naziva SCHOLE/na starogrčkom “slobodno vrijeme“ -
današnji naziv škola. Atenski mislilac, pjesnik i državnik Salon donio promjene u politici i

5
društvu, stvorio zakone i uveo red te otvorio put demokraciji -zakon da svako dijete mora
naučiti čitat, pisati i plivati, te zakoni koji reguliraju funkcioniranje vježbališta i uveo visoke
nagrade za pobjednike panhelenskih igara-ohrabruje mlade da se bave sportom. Kreativne
promjene dale važno mjesto tjelesnoj kulturi. U tehničkom smislu preuzeti mnogi elementi
spartanske t.v. ali sa idealom areta – snaga, hrabrost, junaštvoi dovažnostkasnije i duhovne
spospbnosti, pravednost, širokoumlje, plemenitost i obrazovanost koja se utemeljile ideal
kalokagatije ravnoteža tjelesnih i duševnih osobina – postaje etički zahtjev grčkog svijeta.
Sustav vježbi i proces t.v., plesa i igara objedinjen pod nazivom gimnastika koja se dijelila na
PALESTRIKU (slično kao i agonistika -sportsko natjecanje)-trčanje, petoboj, šakanje,
hrvanje, jahanje, igre loptom i dr., ARHESTRIKU – glazbeno i estetsko obrazovanje uz ples i
IGRE – za razvoj psihofizičkčke spospbnosti djece Natjecanje nazivali AGON a proces
sportskog natjecanja AGONISTIKA. Tri vrste natjecanja gimnastički agon – tjelesne
sposobnosti, hipnički agon – natjecanja u konjičkom sportu i muzički agon – nadmetanje u
glazbi, pjevanju, plesu- najvažniji gimnastički agon natjecanje u trčanju - dromos. Prvotno
natjecatelji nazivani atlete a kasnije samo profesionalci, Do 7. godine atenski dječaci odgajani
u obitelji, potom išli u privatne škole (gramatička-čitanje, pisanje, glazbena, pjevanje,
sviranje, gimnastička-sustavno vježbanje), od 16. – 18. u gimnazijima stjecali duhovni odgoj i
vježbali, Nakon gimnazija u vojnoj službi do 20.g. u gimnazijima se pružala šansa za stjecanje
znanja, nadmetanje u vježbanju, govorništvu, muziciranju i recitiranju. Glavna zgrada
vježbaonica/palestra- najčešče se poučavalo hrvanje, šakanje, pankracij (spoj hrvanja i
šakanja), parne kupelji, prostorije za masažu, mazanje uljem, posipanje pijeskom, pranje
hladnom i toplom vodom, mokra i suha sauna, svlačionice.
8. Antičke olimpijske igre – podrijetlo i nastanak, politička i društvena uloga i značaj,
prestanak održavanja igara.
Nastanku OI se pripisuje godina 776. pr.Kr iako se povjesničari slažu da je to zapravo godina
obnove OI, da su postojale i prije. Održavane u grčkom svetištu Olimpiji na području države
Elide/poluotok Peloponez. Igrama su odavali čast bogovima a pobjednik OI smatran prvi do
Zeusa. Podrijetlo i nastanak – 3 legende: Heraklo, najjači čovjek antike zbog zadirkivanja
brače jer je ostario izaziva ih na utrku i na području Olimpije izmjerivši svojih 600 stopa (192
m/1 stadij - stadion)pobjeđuje, ponosan na pobjedu utemeljio OI. Druga legenda o kralju
Enomaju, vladaru Pize prorekli su da će umrjeti kada mu se uda kćer pa on izaziva prosce na
utrku konjima a kako ima konja sa božanskim močim sustiže prosce i ubija ih, Pelop potplati
slugu da izvuče prije trke klin iz kotača i kralj pogiba, povodom pobjede Pelop uvodi OI. 3
legenda – naviše temelja na činjenicama – OI rodila politika- rat je bio svakodnevica, ratovale
Sparta, Elida i Piza –da se održi mir potpisan mirovni sporazum obnavljan svake 4 godine –
prema legendi inicirao Ifit, kralj Elide. Povjesničari povezuju sa ceremonijom plodnosti – u
okviru žetvenih svečanosti priređivana nadmetanja. ZNAČAJ posjetitelji bili najpoznatiji
uglednici, sklapani su mirovni i trgovački ugovori- ekonomski (za vrijeme OI održavani veliki
sajmovi), politički (sveti mir/ekeheirija, politička savjetovanja, ugovori), društveni, kulturni i
športski značaj neprocjenjive vrijednosti. Poslanstva polisa donosila bogate poklone za žrtvu
Zeusu – obogatilo Olimpiju. Održane 293 OI ukupno. Suci imali apsolutnu vlast, vodili OI –
često nasljedna profesija. Prekinuo ih Rimski car Teodizije 393.g– ruši stadione-Kršćani ih
prekinuli iz religijskih (bore se protiv poganstva a OI najpoganskije)i djelom političkih
razloga. Cijela Olimpija nestala.
9. Antičke olimpijske igre – organizacija i provedba igara, ceremonija otvaranja,
ekeheirija, suci, natjecatelji, žene, gledatelji.

6
Na osnovi ugovora između vladara Sparte,Elide i Pize organizacija i vodstvo OI pripalo
Eliđanima. U narodnoj skupštini Elide birani suci koji su upravljali tim svečanostima – upute
dobivali od Elidske obitelji Nemofilaken koja je u nasljeđe dobila zadatak da brine o
pravilima igre.U prosjeku je bilo deset sudaca ali ovisilo je o broju disciplina na programu
igara, oni su slali glasnike po cijeloj Grčkoj i kolonijama da najave početak igara i pozovu
natjecatelje i gledatelje. Poziv na igre ujedno značio i poziv na Ekeheiriju-u vrijeme rata bilo
potrebno osigurati siguran put, miran tijek igara i siguran povratak sudionicima- narušavanje
svetog mira oštro se kažnjavalo. Svaki sudionik igara bio je pod zaštitom Zeusa. Nakon
gubitka nezavisnosti na igrama sudjeluju i pripadnici drugih naroda. Suci/helanodici brinuli o
poštivanju pravila, pripremi terena i objekata, selekciji natjecatelja, organizaciji svečanosti
otvaranja, proglašenju i dr. Na OI mogli sudjelovati samo slobodni građani grčkog podrijetla.
Moralo se doći do određenog termina –tko zakasni nije se mogao natjecati. Svaki natjecatelj
pripremao se deset mjeseci u svom gradu a zatim mjesec dana pred sucima u Olimpiji – tom
prilikom suci birali najbolje. Ženama pristup na stadion bio zabranjen i kao natjecateljicama i
kao gledateljicama osim vrhovnoj svećenici Igara – Demetra Hamina. Na hipodrom su žene
mogle –spominje se kći Spartanskog kralja čiji je četveropreg pobijedio na 105. OI. Aktivne
tjelovježbe žena praktično nije bilo pa čudi spominjanje Herinih Igra- natjecanje djevojaka
svake pete godine na Olimpiji –slike pobjednica na zidu Herina hrama.
10. Antičke olimpijske igre – objekti u antičkoj Olimpiji.
U samom svetištu/Altis: 1- najstarija građevina Herin hram, 2-Hram majke bogova Rein
hram, 3.Zeusov hram (60x25m, 20 visok, kip zeusa od zlata i bjelokosti težak 8 tona, visok
12m – djelo kipara Fidije, jedno od 7 svjetskih čuda), 4-šarena dvorana/dvorana jeke –
korištena za okupljanje građana. 5. Filipion – postavio Filip II – pet kipova njegovih predaka,
6. Riznice predstavnika grčkih kolonija za odlaganje darova. 7. Pritanej – upravna kuća u
kojoj se čuvao vječni plamen, posebna prostorija za gozbu pobjednika. Izvan Altisa – 8.
Buleuterion –olimpijska vijećnica, boravili suci, čuvana arhiva kip Zeusa zakletnika pred
kojim su natjecatelji polagali zakletvu, 9. Leonidanion – prenoćište, 10. Gimnazij s
palestrom, najveća građevina na Olimpiji, duga 200 (trkaća staza 198m, bacalište za disk i
koplj...), 11. Fidijina radionica, kiparski atelje – izgrađena za uređenje unutrašnjosti zeusova
hrama u 5. St prenamijenjena u crkvu. 12. Stadion povezan sa svetištem tunelom 36m. 192m
x 20 trkačkih staza, 50000 gledaoca. Sva natjecanja osim konjskih, 13.hipodrom 700x320m.
13. Tjelesno vježbanje i sport u Rimskom carstvu
Rim je bio golema robovlasnička država u kojoj je senat imao centralnu vlast. Rimljani t.v.
nisu smatrali odgojnim sredstvom i nisu je sustavno razvijali kao Grci. Bilo im je strano
vježbanje bez odječe po uputama trenera. Ženama zabranjeno vježbanje. Unatoč preporukama
liječnika o korisnosti vj. rijetki vježbali. Stvaranje profesionalne vojske oslobodilo mladiće
tjelovježbe koja je prethodila služenju vojske – negativne posljedice za zdravlje i psihofizički
status rimske mladeži. Nakon osvajanja Grče shvatili važnost t.v., prihvatili grčku t.v. ali samo
kao pripremu vojnika. Održavani spektakli: Cirkuske igre (u cirkusu, današnji hipodrom,
konjički sport – u Rimu 125.000 mjesta za gledatelje) i gladijatorske igre(u amfiteatru). GI –
počele na pogrebima patricija - običaj borba robova na život i smrt. GI popularizirala politika
– shvatili da zadovoljava građane/“kruha i igara“- odvlačili pozornost puka. Kad nije bilo GI
održavane CI. Gladijatori su bili cijenjeni, robovi G nakon 5 g. dobivali slobodu. Bilo i žena.
GI su bile iznimno okrutne. Za povijest sporta važna je organizacija i priprema boraca.
Gladijatori su morali održavati tjelesnu spremnost jer im od toga nije ovisila samo pobjeda
nego i život. Najpoznatiji gladijator bio je Spartak koji je kao maldić prisilno odveden u
rimsku vojsku iz koje dezertira te biva porobljen i odveden u logor, kupljen i odveden da se

7
bori kao gladijator postaoje ne samo slobodan negoi učitelj u gladijatorskoj školi, Spartak je
prihvatio posao ali ne i robovlasnički sustav te sa nekolicinom robova diže pobunu koja traje
2,5 godine i prerasta u ustanak i kasnije Treći robovski rat. U nekoliko mjeseci grupa od oko
70 prerasta u organiziranu vojsku od 40.000 više ne samo robova nego i slobodnih građana
nezadovoljnih prilikama u rimskom carstvu. Spartak ih pokušao dovesti do slobode ali na
žalost nije uspio, dio gladijatorske vojske se odvojio a dio bio primoran na borbu sa
ujedinjenim snagama cijelog rima. Spartak i večina njegove vojske ubijeni, također i
odmetnuti dio gladijatorske vojske a zarobljeni robovi (cca 6.000) razapeti na ceti prema rimu
kao podsjenik onima koji se pokušaju pobuniti. Ipak rat nanio velike štete rimskom carstvu.
GI su ukinuli kršćani. Rimski car August utemeljio je 31. G.pr.Kr. akcijske igre koje su se
održavale svake 4 godine na stadionu u Marosvu polju, ispunjene raznovrsnim atletskim
programom pete u nizu panhelenskih igara, bile su popualrne i održavale se sve do kraja
Rimskog carstva, Neron organizirao neroneje po uzoru na grčke igre 50. g., na programu
natjecanja u atletici, konjaništvu i umjetnosti. Car Domicijan utemeljio kapitolijske igre,
svake četvrte godine program kao i na neronejama, na njima najviše sudjelovali grci jer su
nastupom dobivali građanska prava, održavane kroz dulje razdoblje tjekom kojeg su
umjetničke discipline psotisnule športske. Terme – centralno mjesto društvenog života
14. Viteštvo, odgoj vitezova i viteški turniri
U srednjem vijeku (od pada zap.rim carstva 476.g do otkrića amerike) ratovi i politika bili
kaotični, viteštvo pružalo privid da postoje pravila/iluzija reda. Vitezovi promicali vlastita
pravila, tzv. kodeks časti (vjernost, čestitost, snaga, odvažnost, hrabrost i vještine) društveno
poželjno ponašanje kako bi se više klase prikazalo dostojnima izuzetnih privilegija. Bili su
srednjevjekovni profesionalni ratnici u razdoblju najžešćih sukoba s Arapima. u početku
regrutirani iz redova nižeg plemstva koji su imali ratničku opremu i konja, obično u službi
vladara a ugledom i sposobnostima stjecali mogućnost bolje službe. Postojali i vitezovi
lutalice koji su se samostalno borili smatrajući da time promiču ideale viteštva. U zapadnoj
kulturi viteštvo sinonim za velikodušnost, smionost, zaštitu nemoćnih. Brojni podvizi
opjevani su kao legende, okrutna realnost je da se iza toga često krila pljačka, oholost i
častohleplje. Viteški odgoj – sličan sustav u kojem je tjelesno vježbanje imao primarnu ulogu.
Roditelji buduće vitezove nastojali slati u strane zemlje na prijateljske dvorove. od 7. -14.
godine ih kao paževe učili lijepom ponašanju, od 14.-21. nose mačeve i mamuze u svojstvu
štitonoše, prate patrona na pohodima i uče 7 viteških vještina: jahanje, mačevanje s hrvanjem,
plivanje, gađanje lukom, penjanje, borbu tupim oružjem i ophođenje sa ženama, osim toga
štitonoša uči razne vještine kao šah, ples, žongliranje, strane jezike, muziciranje, govorništvo i
sl., na 21. rođendan svečanost promicanja u viteza. Nadmetanja vitezova na turnirima bili su
središnji društveni događaj srednjeg vijeka. U početku su turniri bili sukobi dvije grupe jahača
koje su se nastojale probiti ili prisiliti na povlačenje u srazu. Francuski vitez Geoffroy de
Preuilly mijenja način borbe u 11.st. – gađanje lukom i pojedinačne borbe kopljem. U
dvorištu zamka ili na gradskom trgu postavljene tribine. Komisija starijih vitezova
proglašavala pobjednika kojem su dodijeljeni vijenci , pojasevi ali i novac, konj, djevojka i
oružje protivnika. Kraljice ljepote dijelile nagrade, ponekad bi pobjednik dobio ruku bogate
djevojke. Vrijedne nagrade kasnije privukle vitezove profesionalce specijalizirane samo za
turnirske nastupe. Turnir trajao više dana, popratne svečanosti i gozbe, nastupi žonglera i
akrobata te nadmetanja u gađanju lukom, trčanju, plivanju, alki, plesanju, dresuri i kroćenju
životinja i dr. Crkva pokušala zabraniti turnire (smrtonosne poganske igre)u 13. st. Pravila u
14. i 15. st postaju humanija. Radi održavanja tjelesne spremnosti nadmetanja u hrvanju,
skakanju i trčanju, polo i voltažiranje. Da bi se spriječio ulazak novih vitezova iz nižih slojeva
uvedeno pravilo da se samo nasljeđem može postat vitez. Pronalaskom vatrenog oružja
oklopljeni vojnici naoružani mačem postaju suvišni.

8
15. Tjelesno vježbanje i sport u srednjem vijeku
Za vrijeme održavanja viteških turnira građani su priređivali nadmetanja u trčanju, skoku u
dalj, bacanju kamena, šakanju, plivanju, hrvanju i veslanju. I u svakodnevnom
životu/trenutcima odmora građani se natječu u kuglanju, klizanju, skijanju i sanjkanju,
popularni i ples, streljaštvo, mačevanje hrvanje, jahanje i voltažiranje (akrobacije na konju).
Radi obrane građani osnivaju cehove strijelaca, streličara i mačevaoca – prva društvena
udruženja kojima je osnovna djelatnost tjelovježba – članovi polagali ispite nakon kojih bi
napredovali u statusu, mačevalačka društva razvila posebne škole mačevanja koje su se
odlikovale specijalnim tehnikama. Članovi t.v. društava imali posebne uniforme i na
svečanostima nastupali u povorkama. Kod kmetova i seljaka pored svakodnevnog fizičkog
rada održavana odmjeravanja snage najčešće u trčanju, skakanju, hrvanju, plesu, borbe s
palicom utrke konja i igre s loptom, oružje im je bilo zabranjeno nositi, gdje je bilo prilika i
veslanje i razne igre na vodi, u sjevernim dijelovima na snijegu i ledu. T.v. seljaka i kmetova
povezanost s tradicijom, gospodarskim uvjetima i klimom određenog kraja. Tjelesno odgoj
mladih nije bio društvena briga ni organiziran, zbivao se sam po sebi i kroz mukotrpan rad
koji je razvijao fizičke sposobnosti. Najpopularniji sport u srednjem vijeku igra paume – igra
s loptom, u početku dlanovima,kasnije rukavicama pa reketima, poeni kao u tenisu (15, 30, 45
i igra). Soule – preteča nogometa i ragbija. U igre se ljudi upuštali iz zadovoljstva. Kronike
bilježe ekscese zbog silne želje za uspjehom u igri.
16. Tjelesno vježbanje u razdoblju renesanse
Krajem 14. St. Jedno od najkreativnijih razdoblja, označava prekid sa srednjim vijekom. U
italiji se renesansa najpotpunije manifestirala – talijanski umjetnici svojim djelima žele
obnoviti antičku civilizaciju. Iz Bizanta dolaze emigranti u Italiju bježeći od Turaka, a sa
sobom donose razne starine. Ljudi su u prošlim vremenima brinuli za tijelo i za duh. Zato su
ljudi htjeli vratiti antički duh. Prvo razdoblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svjesno svoga
postojanja i koje je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod/obnova). U ovom
razdoblju antika je smatrana vrhuncem čovjekovih stvaralačkih snaga, pa su sve umjetnosti i
znanosti koje su cvjetale u antici ponovno bile oživljene. Razdoblje prosperiteta, pronalazak
baruta, kompasa i papira, otkriće nepoznatih zemalja, razvoj zanatstva, trgovine i prometa,
tiskarstva (Gutenberg, 1440.) kultura se odmiče od vjere. Čovjek postaje središte zanimanja
umjetnika, mislilaca i pedagoga – taj novi svjetonazor naziva se HUMANIZAM. Pojava
genijalnih stvaraoca: Leondardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, Raffaello Santi.
Proučavaju se filozofija, umjetnost i literatura antike, odnos prema čovjeku i svemiru
naslijeđen iz helenske antike. Ideal postaje svestran i poduzetan čovjek. Za tjelesno vježbanje
osnovi je cilj harmonija duha i tijela, važnost uključenja tjelesnog odgoja u pedagoško
djelovanje. Talijanski matematičar Vittorino de Rambaldoni de Feltre organizira cijelovitu
školu, odgojni zavod nazvan „Kuću radosti“ po uzoru na starogrčke gimnazije – primjenjuje
harmoničan razvoj duha i tijela, vjeruje da tjelesni odgoj blagotvorno utječe na tjelo i
poboljšava sposobnost učenja, najčešće s djecom vježbao u prirodi (trčanje, hrvanje,
mačevanje, streličarstvo, igre loptom, ples, plivanje i ribolov, provodio učenje i odgoj kroz
igru – ove odgojne metode brzo prihvaćene od drugih nastavnika i pedagoga. Francuski
filozof, književnik, lječnik i profesor anatomije Francois Rebelais, smatran jednim od
najobrazovanijih ljudi, poklonik antike, zagovara sustav odgoja inspiriran prirodom t.v.
smatra nužnom u izgradnji cjelovite ličnosti. Talijanski liječnik Hieronimus Marcurialis
objavio je knjigu Umijeće gimnastike, 6 svezaka-povijesni, kritički i metodski prikaz
tjelovježbe, 300 ilustracija. Služio se starogrčkom, rimskom i arapskom literaturom. Ističe
zdravstveni, higijenski i preventivni značaj t.v. uz naznaku da može biti štetno, piše i o masaži
i prehrani. Vježbanje dijeli na tri skupine: vježbanje koje koristi svakom čovjeku, vojničko

9
vježbanje i atletsko/opasno po zdravlje. Sve vježbe opisao i dao objašnjenja utjecaja na
organizam. Koncept sata t.v. podijeljen na pripremni, osnovni i završni dio. Smatrao da treba
voditi brigu u koje doba dana se vježba te o spolu vježbača- zalagao se za stvaranje prostora i
sprava. Čeh Jan Amos Komensky – mnogi ga smatraju ocem moderne pedagogije, pri uveo
t.v. u školske programe, zalagao se za svakodnevno t.v.-nužno za zdravlje, važnost igara za
usavršavanje tjelesnih sposobnosti i moralni odgoj. „Dobar duh ovisi o zdravlju tijela u kojem
boravi i koje je njegov instrument“. Ukazivao na vrijednost natjecanja gdje se pobjeđuje
hrabrošću i uz pripremu a ne obmanom, režim 8 sati rada, 8 sati razonode t.v. i 8 sati odmora.
Utjecao na formiranje etike t.v. i sjedinjenje s drugim oblicima odgoja.
17. Tjelesno vježbanje u razdoblju Prosvjetiteljstva
U 17. i 18. st, sazrijeva um probuđen u renesansi, prosvjetiteljstvo nastalo u Engleskoj i brzo
se proširilo – u središtu odgajanje u skladu sa razumom. prvobitno označava duhovni pokret
evropske inteligencije, značajka tog pokreta je povjerenje u razum kao odlučujući izvor svih
spoznaja. U razmišljanju i u djelovanju koje proizilazi iz zdravog, prosvijećenog, (raz)uma
prosvjetitelji su vidjeli garanciju stalnog napretka društva koji proizlazi iz pozitivističkog,
naučnog odnosa spram prirode i koji bi mogao impliciratu nadolazak pravednijeg društva i
reda u njemu. Označavan i kao Doba razuma. Značajno mjesto dobiva tjelesni odgoj s novim
organizacijskim formama i suvremenim metodama t.v.. EMPIRIZAM (grč. empeiría-iskustvo)
je gnoseološki (teorija o spoznaji) pravac, koji zastupa stav da je iskustvo osnovni izvor
spoznaje i da joj ono određuje domet, mogućnosti i granice. Začetnik empirizma je engleski
filozof John Locke: koj tvrdi da je čovjek je prazna ploča/tabila rasa, dok se ne ispiše
iskustvom. Kod djece potrebno razvijati osjetila/osjetilne organe. Pored toga dijete treba
naučiti korisne vještine plivanje, jahanje, veslanje, mačevanje i gađanje, razvoj uspješan uz
natjecanje i igru. Zdravlje – temelj čovjekova zadovoljstva. Za održavanje i unapređenje
zdravlja Locke preporuča sustavnu t.v., svjež zrak, dobar san, umjerenu prehranu i prikladnu
odjeću. Francuski književnik i filozod Jean Jacques Rousseau- radi po uzoru na Lockea ali
praktični/konkretni recepti – smatrao da prije treba pristupiti tjelesnom pa onda
intelektualnom odgoju, osnovni sadržaj odgoja treba biti igra – pridonosi zdravlju, snazi,
okretnosti i intelektualnih sposobnosti, igra-osnovna metoda nastave, odgoj mladeži u prirodi
i us kladu s prirodom – odgoj prilagoditi prirodi djeteta. Preporučuje bez intelektualnog
obrazovanja do 12. godine, kretanje najvažnije. Zagovara uvođenje tjelesnog odgoja u
programe škola. Poziva ljude da se vrate prirodi, neiscrpnom izvoru zdravlja, snage i
jednakosti među ljudima. Dobro poznavao principe antičkog odgoja i rad mislilaca i pedagoga
renesanse. Posebnu ulogu u specijalnoj pripremi i obrazovanju plemnstva imale viteške
akademije za pripremu plemića na političku, vojničku i diplomatsku službu, učili viteške
vještine, strane jezike i dvotsko ponašanje - posebna pažnja davala se tjelesnom odgoju,
pored viteških vještina, voltažiranje na umjetnim konjima. Krajem 18.st. javljaju se pod
utjecajem novih pedagoških ideja i druge školske i odgojne ustanove koje obuhvaćaju druge
društvene slojeve - filantropinumi
18. Tjelesno vježbanje u razdoblju Filantropizma
F. je odgojni pravac začet u Njemačkoj krajem 18st. Pod utjecajem Komenskog, Lockea i
Rousseaua. Temelji se na ideji filantropije (čovjekoljublja) i na načelima jednakosti i bratstva.
Filantropi zagovaraju sustavno pomaganje ljudima da razvijju sposobnosti u skladu s
prirodom. Pedagoške isntitucije koje djeluju prema toj ideju su FILANTOPINUMI . Vježbaju
većinom djeca. Nova društvena snaga – buržoazija zahtjeva mnoge promjene i na području
odgoja. Svestrano obrazovanje i tjelesno razvijanje mladih ličnosti (sposobnih za rad, vojsku i
sretan život). Prvi odgojni zavod u kojem se sustavno njegovao tjelesni odgoj/filantropinum u

10
Njemačkoj /Dessau – utemeljitelj Johann Bernhard Basedow (djeluje prema Lockeu)
stvorio vlastiti koncept tjelesnog odgoja i novi metodski postupak –preteča i jedan od
najznačajnijih inicijatora suvremenog školskog tjelesnog odgoja – nastava u prirodi, rad kod
seljaka ljeti, nastavni predmet „ručni rad“. Vježbali u okolici filantropinuma , u šumi, na
livadama, na oborenim stablima, drveću i drugim prirodnim objektima – preteča vježbi na
spravama. Filantropinum ustvari internat za učenike 5-18 g. Režim 7 sati spavanja, 5
intelektualnog rada, 5 tjelovježbe i glazbe, 7 slobodnog vremena i higijene. T.v. aktivnosti
koje je pokrenuo Basedow rezultiraju stvaranjem samosvojnog predmeta tjelesnog odgoja.
Simon koje je predavao t.o. u Dessau daje naziv gimnastika po uzoru na staru Grčku.
Uspješnost t.o. u Dessau se proširila, novi filantropinum osnovao učenik i suradnik
Basedowa, Christian Gotthilf Salzmann i u njemu t.o. ravnopravan s drugim predmetima. U
Filantropinumu u Schnepfentalu, Johann Christoph Guts Muths stvarao organizacijeske
oblike koji omogućuju efiaksno t.v. što većeg broja učenika – stvorio složen i tehnički
razrađen sustav t.v. Piše prvi priručnik u metodici t.v. – gimnastika za mladež, i druge knjige.
Razlikovao vježbe općeg djelovanja, za gornje udove, donje udove i pojedinačnog djelovanja,
dijeli gimnastiku na vojničku, atletsku, medicinsku i pedagošku. Konstruirao vratilo za vježbe
u visu, stalke za skok s motkom, gredu. Njegova praktična i teoretska ostvarenja su veliko
pedagoško ostvarenje, po zamislima i sistematizaciji t.v. daleko ispred svog vremena.
Pedagog,švicarac Johann Heinrich Pestalozzi prenio ideje prosvjetiteljstva u pedagogiju,
među najpoznatijim pretečama modernog tjelesnog odgoja, - odgoj bi trebao biti sredstvo
formiranja duha, morala i osjećaja za lijepo – slično antičkom odgoju koji je bio demokratski,
cjelovit i harmonijski. Pobornik jednostavnih vježbi koje svatko može vježbati, u skladu s
prirodnim potrebama djece, tijelo podijelio na segmente u kojima se izvodi kretnja: vježbe
glavom,trupom, rukama i nogama. Tjelesni odgoj od djetinjstva u porodici, školi, kroz vježbu,
fizički radi i igre. Među prvima isticao potrebu kompenzacija štetnih posljedica jednostranog
tvorničkog rada tjelesnim vježbanjem. Stvorio škole u kojima t.o. imao istu važnost kao i
obrazovanje, zahvaljujući njegovom radu t.o. se počelo uključivati u škole. Danski učitelj
Fridericus Franciscuc Nachtegall promicaltje je t.o. u sjevernim zemljama. Profesor na
filantropinumu u Kopenhagenu, pisac više knjiga iz gimnastike. U Kopenhagenu
1798.osnovao prvo privatno gimanstičko društvo a 1799. Prvi privatni gimnatički institut, prvi
te vrste u Europi, nakon osnivanja vojnog gim. Isntituta postavljen za direktora, postao
generalni inspektor t.o. u svim vojnim i civilnim školama te mu povejren nadzor nad
cjelokupnom vojnom i civilnom t.v. Širi ideju o uvođenju t.o. u škole Tijekom 19.st.zaslugom
pedagoga filnatropista t.o. uvršten u škole. Uz doprinos spomenutih pedagoga stvoren sustav
tjelesnog odgoja s razrađenom teorijom i metodikom. Osnovna prepreka bila nedostatak
stručnih kadrova – u prvo vrijeme t.o. vodili pojedinci školovani na vojnim akademijama,
kasnije kadrovske škole za učitelje t.o., prva u Stockholmu 1813
19. Njemački tjelovježbeni sustav
Nakon što Napoleon osvaja Prusiju Friedrich Ludvig Jahn odgovara na pitanje „Zašto
Francuzi osvajaju prusiju“- zbog nacionalnog jedinstva, traži kako to stvoriti u Njemačkoj i
nalazi odgovor u djelima filantropa, organizira vježbanje na otvorenom ispred Berlinskih
zidina, godinu dana kasnije uredio vježbalište Zečje livade pored Berlina opremio ih
spravama, uveo terminologiju umijeće vježbanja, vježbač, vježbati, tjelovježbena dvorana.
Svi mogu doći vježbati ali moraju biti sito obučeni i oslovljavati se sa ti, ruši razlike među
slojevima, vježbanje po nekoliko sat, prvi di vježbanja vježbač sam bira vježbe, za vrijeme
pauza drži vatrene govore s ciljem poticanja nacionalizma. U drugom djelu vježbanja 
skupne vježbe. Motiv mu je bio ostvariti političke ideje. Tjelesno vježbanje – sredstvo za
ispunjenje političkih ciljeva. T.v. za njega bio pedagoško sredstvo koje uklanja vjerske,
staleške i društvene razlike i razvija svojstva poželjna za stjecanje slobode i jedinstva

11
njemačke. Pod utjecajem promocije t.o. utemeljenog Jahnom sredinom 19.st ono se uvodi u
škole kao obvezan predmet.
20. Švedski tjelovježbeni sustav
Pod vodstvom Pehr Henrik Linga, početkom 19.st. počeo razvoj posve autohtonog sustava
tjelesnog vježbanja. Sam je tijekom vježbanja izliječio reumatske bolove pa je t.v.pridavao
zdravstveni značaj. Provodi povijesna istraživanja, proučava antičku gimnastičku, kinesku
medicinsku t.v., i skandinavsko narodno vježbanje. Promicao t.v. sa željom da vrati svom
narodu snagu koju su mnogi izgubili zbog bolesti i alkoholizma. Švedska vlada odlučila da
svaka obrazovna ustanova treba imati mjesto za t.v. i nastavnika. Ling predlaže reformu
nacionalnog t.o. i osnivanje više škole za učitelje t.v.. Uz podršku Švedskog Kralja Karla 13.
Otvoren Kraljevski centralni gimnastički zavodu Stockholmu – Ling imenovan ravnateljem.
Ling smatrao da je osnovni cilj t.v. razvoj tijela pomoću vježbanja utemeljenog na
znanstvenoj osnovi, t.v. mora osigurati uspravno držanje i normalno funkcioniranje organa.
Analizirao vježbe da vidi utjecaj na organizam. T.v. podijelio na 1.pedagošku t.v. – osigurava
skladan razvoj, sprečava bolest i deformitet, 2. Vojnička gimnastika sadržava pedagošku +
jahanje, hrvanje,m plivanje, mačevanje i gađanje, 3. Medicinska – specifične vježbe za
otklanjanje deformacija i izlječenje bolesnog organizma, 4. Estetska gimnastika koja vježbaču
omogućuje da kretanje izrazi emocionalno stanje. Zahvaljujući Lingu različite sprave: švedske
ljestve, sanduk, klupa, stol i dr., švedska škola poznata po cijelom svijetu.
21. Francuski tjelovježbeni sustav
Značajan doprinos dali liječnici krajem 18.St., oslobođeni dogmi tvrdili da kretanje razvija
muskulaturu i daje joj gipkost, poboljšava krvotok razmjenu materija. Neki primjenjivali t.v. u
liječenju pojedinih oboljenja po uzoru na antičku liječničku gimnastiku. Popularnost
potkrijepila iskopavanja na Olimpije krajem 18st. Smatra se da se t.v. mora mijenjati jer je
usko specijalizirana za pripremu viteza i ratnika, veliki značaj ideje Rousseausa. Nakon
francuske revolucije/kraj 18.st uvedeni praznici vezani uz revoluciju na kojima se održavaju
igre s natjecanjima. U doba carstva uvedeno u osnovne vojničke škole vježbanje, u srednjim
školama za vrijeme odmora također vojničke vježbe, nakon što se Napoleon proglasio carem
tjelesni odgoj uveden u škole kao vojna priprema. Nakon Napoleonovog sloma španjolski
časnik Amoros nastoji vratiti tjelesnom odgoju humane odlike, koristi elemente iz Lingovog
sustava t.v. smatrao da vježbanje mora biti jednostavno, primjereno svakome, uz malo sprava
i pomagala. Mora se imati uvidu karakter vježbača kako bis e razvile njegove moralne
osobine. Osnovni cilj Amorosove gimnastike – stvaranje atletski sposobnih vojnika,
njegovom t.v. dominirali oblici vojničkog vježbanja, postupno je unatoč otporu javnosti bila
prihvaćena u školama i vojsci.
22. Češki tjelovježbeni sustav
Pod utjecajem filantropizma, njemačkog t.v. sustava i francuske revolucije u sklopu političke
stranke Mladočeha u Pragu osnovano gimnastičko društvo sokol.Češka u sklopu Austro-
ugarske – kroz Sokolski pokret Borba protiv germanizacije za bolji državno-pravni položaj i
razvijanje nacionalne svijesti – ne teže nezavisnosti nego federalizmu- ravnopravno političko
partnerstvo svih zemalja. Tyrš i Fugner razvijaju sokol u snažnu organizaciju. Cilj je
sokolstva, organizirali sletove, akademije i ulične mimohode kako bi pokazali snagu svog
pokreta, vjeruju da će brojnošću i ideološkim jedinstvom natjerati odgovorne na promjenu
sustava vlasti,češki narod mora biti zdrav i snažan da ostvare težnje. Osnovni cilj – odgoj ljudi
punih stvaralačke snage, dostojanstva i nacionalne svijesti koji žive kulturno,
slobodno,moralno u tjelesnom zdraviju duhovnoj sreći. Tyršov uzor stari grci. Svesokolski

12
slet – Prag – 10.000 vježbača. Cilj nije bio pobijediti nego pokazati naučeno. Sokoli nisu
razumjeli sport/natjecanje – cilj politički. Sokolstvo okuplja sve slojeve naroda – „svaki nam
je dobro došao bio kojeg god staleža“. Članovi se međusobno nazivaju braćom. Svi nazivi
datiraju iz sokolstva/sokolske terminologije – prednji upor, predručenje, sklek, čučanj...
23. Razvoj modernog sporta u Engleskoj
Temelji m.s. postavljeni krajem 17. i početkom 18. st u engleskoj, razvoj završen 1900.
Nakon engleskog građanskog rata (sredinom 17.st), moć dobiva parlament – ukida prijašnje
odredbe o zabranama nekih igara i rekreacije koje su donijeli prijašnji vladari. Stare pučke
igre ponovo izronile – football, engleski pučki nogomet na pokladni utorak. Plemstvo nakon
revolucije potisnuto na selo, sponzoriraju priredbe, tako pridobivaju naklonost masa i
ostvaruje političke ciljeve/utječu na provođenje slobodnog vremena. Industrijska
revolucija/ljudi iz sela dolaze u gradove, u 18 st. Radnici nisu imali vremena za
sport/prijetnju produktivnom radu, rijetko ko imao volje nakon napornog rada, željni
uzbuđenja odlaze na okrutne borbe životinja – blood sports, te isto okrutno hrvanje i boks. Na
gradskim trgovima prvi jednostavni oblici kriketa i nogometa. Istodobno pad stanovništva na
selu/pad igara te težak način života u gradu/pad aktivnosti. Od kraja 18. st. zabrane krvavih
sportova te drugih manje krvavih jer odvlače ljude od rada. U drugoj polovici 18. st.
sudionici sportskih natjecanja postaju sve ugledniji u društvu. Sve bolja organizacija – igre
nadrastaju lokalni značaj – najbolji iz jedne grofovije se bore s najboljima iz drugih grofovija.
Profiliranje raznih športskih grana – npr. atletika – plemstvo imalo footmane/pismonoše i
natjecali se čiji je brži, pobjedniku je uspjeh u utrci bio jamstvo zaposlenja. Ekonomski motivi
– plemstvo organiziralo klađenje, istodobno nagradama poticalo natjecatelje, svi sudionici se
mogli kladiti, veliki novac u opticaju na natjecanjima. Klađenje povećalo atraktivnost i broj
gledatelja, povećao se broj profesionalaca koji su na taj način izlazili iz anonimnosti i
siromaštva te povećati imetak i socijalni status, kađenje ujedno dovelo i do nastanka
određenih pravila. Objavljivanje publikacija s imenima najuspješnijih, posebne novine
Športski magazin. Krajem 18. i početkom 19. st. Osnivaju se športski klubovi u kojim se
aristokracija bavi streljaštvom, jedrenjem, veslanjem i kriketom. Tiskanje kalendara konjičkih
utrka. Pored konjičke staze u Londonu posebna trkača i hodača staza. Počelo se štopati
vrijeme potrebno da se prođe određena distanca. Šakanje popularno kod građana koji su žudili
za krvlju. Mačevanje također popularno kao dvoboji, borili se za novac, u zatvorenim
prostorima. James Figg gradi mačevalački amfiteatar u centru Londona za javne predstave i
kao mačevalačku akademiju, unajmljivao vojnike za mačevanje da poveća atraktivnost i žene,
crnce, indijce- moralo je biti krvavo, uključio i sve popularniji boks. Boks sve popularniji –
posljedica popularnosti boksa je pad popularnosti mačevanja. U Figgovoj akademiji poduka
mačevanja nadomještena podukom boksa, Figg u boks uveo pravila i organizaciju iz
mačevanja i unio novi kvalifikacijski element – mjerenje vremena. Do polovine 18.st. u
Figgovom amft. Boks potpuno potisnuo mačevanja, javna mač, natjecanja zamijenjena javnim
boksom. Dolaskom djece građana na koledže unesene narodne igre, zbog nesklada u
pravilima zabranjene ali kasnije transformirane u moderne športove, kriket, ragbi, tenis,
nogomet, boks, veslanje i atletiku. Sport u gledateljskom i natjecateljskom obliku postaje
dominantna forma zabave industrijskog društva u velegradovima. Tiskaju se publikacije koje
ukazuju na važnost sporta za psihofizički razvoj. Profesionalci sve više sustavno vježbaju
kako bi bili uspješniji, podjela na igrače i amatere – oznaka da se ne bave sportom zbog novca
već iz osobnog zadovoljstva. Staleži koji su fizički radili nisu imali vremena pa su amateri bili
većinom aristokrati, buržoazija oponašala plemstvo pa uviđaju važnost sporta za psihofizičko
stanje. Tu ulogu igra medicina – razmatranja kako gradski stil života slabi fizičku snagu i
sposobnosti. Sporting Magazine piše „tjelesna vježba neophodna zbog čuvanja tijela od
negativnih posljedica sjedilačkih radnih mjesta“. Tijekom 18.st. nastaju centri u kojima se

13
okupljaju i bave sportskim aktivnostima, počinju se osnivati klubovi a u drugoj polovini 19st i
savezi.
24. Uloga i doprinos Thomasa Arnolda u razvoju modernog sporta
T.A., kraj 18. –polovica 19.st., ravnatelj koledža u Rugbyju, poticao šport uvjeren u njegovu
veliku odgojnu ulogu – „sport ne utječe samo fizički već i socijalno i moralno, razvija
pripadnost grupi, naciji te ljubav spram aktivnosti na čistom zraku u prirodi“. U sklopu
reforme u školama i izgradnje novih škola postavlja se pitanje slobodnog vremena učenika
čime igre dobivaju na važnosti.Učenički kolektivi su prikladna organizacijska struktura za
sport. Javne škole postale prvorazredni čimbenik širenja sportskih igara, nadovezali se
fakulteti. Potreba industrijskog društva teži čvršćoj organizaciji, strožem radu i disciplini,
pokušaj reforme javnih škola. Arnolod školu u Rugbyju uredio u konzervativnom,
klasicističkom i religijskom duhu, unio čvršću organizaciju slobodnog vremena kako ga se ne
bi tratilo, stavio slobodno vrijeme pod nadzor i spojio ga s nastavom, propisao organizirane
igre i discipline kao glavni sadržaj, udruženje učenika inzistiralo da se uključe i dvije omiljene
igre: kriket i pučki nogomet i Arnold prihvatio, time obje igre dobile važno mjesto u školi,
pravila uvedena u nogomet, prihvaćen i u drugim školama – kasnije svije varijante, ovalan
lopta (Rugby)i okrugla lopta (football). Arnold trenere uključivao u poduku đaka, pod
njegovim utjecajem treneri počeli raditi i u drugim školama. U Etonu je nakon nekoliko
slučajeva utapanja izdana naredba da svi koji stupaju u plovilo moraju naučiti plivati –
unajmljeni specijalisti- korištenje trenera postalo pravilo u školama – novo područje
djelovanja za profesionalne sportaše.
25. Pierre de Coubertin – djelovanje na području olimpizma, motivi i razlozi za
pokretanjem modernog olimpijskog pokreta, doprinos modernom olimpizmu
Coubertin rano otkrio zadivljujuću kulturu Helade, vrijednost sporta spoznao u mladosti,
bavio se veslanje, mačevanjem i boksom. Uzor je našao u Thomasu Arnoldu, odlazi u Rugby
i fasciniran je razlikama: prostrani travnjaci nasuprot zagušljivim francuskim vježbaonicama,
preuređenim konjušnicama iz doba Napoleona gdje u stegnutim uniformama izvode
mehaničke pokrete. Zadivljeni Coubertin u Arnoldovom djelu otkriva moderna vid antičkog
olimpizma. Osnovni cilj C. Djelovanja reforma školstva i odgoj mladeži u srednjim školama –
oštro osudio tadašnju pedagošku praksu, zahtijevao 13 sati t.o. tjedno, ravnopravnost t.o. sa
drugim predmetima, izgradnju igrališta, organiziranje natjecanja. Sport mu postaje glavno
oruđe za ostvarenje pedagoških reformi u francuskom školstvu. Srednjoškolci reformu
dočekali s oduševljenjem, sami osnivali školska sportska društva – svake godine nagrada
najboljem sportašu – Pierre de Coubertin. Organizirao kongrese, pisao. Premda je težio
udruživanju koje će osnažiti francusku mladež njegovi napori nikad nisu podupirali
nacionalizam i osvetu nego prijateljstvo među narodima. Nakon uspjeha u promicanju sporta
u svojoj zemlji svu energiju usmjerio na utemeljenje modernog olimpizma – Ideja o obnovi
OI postojala već stotinjak godina, igre pod tim nazivom održavane u Engleskoj, Švedskoj i
Grčkoj ali s nejasnim konceptom, neredovito i s malim brojem sudionika. C, smislio formulu
uspjeha, u novim prilikama ne može autentično obnoviti AOI ali je svjestan njihovog
značenja. Shvaćao da moderan sport može biti koristan ili štetan, nije ga primarno zanimalo
oživljenje OI već težnja da popularnost iskoristi kao osnovu za odgojnu ulogu sporta/tjelesni i
moralni razvoj mladeži. Smatrao da sport treba biti internacionalan da se osigura
rasprostranjenost i korist za sve ljude svijeta, za posjete SAD-u primijetio devijacije i
zastranjivanje u sportu – učvrstilo njegova uvjerenja o potrebi ujedinjenja športskog pokreta.
Olimpija je za njega bila simbol – grad posvećen primirju, simbol mira-želio primijeniti na
susrete naroda i često suprotstavljenih država, ime OI prihvatljivo te označava veliku tradiciju

14
nadahnutu etičkim idealima. 1889. preuzeo dužnost sekretara unije francuskih društava
atletskih sportova 1890. pokreče poseban sportski časopis. 25.11.1982 prvi put javno iznio
ideju o obnovi OI – taj datum može se smatrati službenim početkom modernog olimpizma,
1984 u Sobroni održan međunarodni kongres na kojem je utemeljen Međunarodni olimpijski
odbor i dogovoreno održavanje prvih modernih OI, C. Je bio autor svega potrebnog za MOI:
članaka, simbola, ceremonijala, misli mira i prijateljstva. Bio predsjednik MOO-a dok sam
nije odstupio u Pragu 1925., mislio da će mlado vodstvo dati novi impuls, izabran za
počasnog predsjednika ali na tom mjestu nije djelovao. Proglasio pravo na sport jednim od
osnovnih ljudskih prava, zagovarao obnavljanje gimnazija gdje bi svatko mogao besplatno
vježbati pod nadzorom stručnjaka. Utemelji Svjetsku pedagošku uniju i Međunarodni biro
športske pedagogije. Nažalost ubrzo pao u zaborav, posljednje godine proveo shrvan
obiteljskim problemima i u oskudici jer je sav imetak potrošio na organiziranje i pomaganje
olimpijskog pokreta, nije dao podršku OI u nacističkoj Njemačkoj, umro od infarkta 1937 u
Ženevskom parku. Usprkos nedaćama uvijek ostao dostojan poštovanja. Prema njegovoj želji
srce mu je sahranjeno u kutijici u Olimpiji s natpisom na starogrčkom „ Olimpija prima srce
onoga koji je oživio OI“
26. Osnivanje Međunarodnog olimpijskog odbora i obnova olimpijskih igara.
25.11.1982 Coubertin prvi put javno iznio ideju o obnovi OI na proslavi 5. Obljetnice Unije
francuskih društva atletskih sportova– taj datum može se smatrati službenim početkom
modernog olimpizma. Prijedlog primljen s odobravanjem ali više zbog nerazumijevanja
suštine prijedloga nego stvarne potpore. 1984. u sveučilištu u Sobroni/Pariz održan
međunarodni kongres na kojem je utemeljen Međunarodni olimpijski odbor i dogovoreno
održavanje prvih modernih OI. Tada je problem bio neujednačena pravila te definicija
amaterski/profesionalni šport – C. Nudi kao odgovor osnivanje jednog tijela koje bi
objektivno koordiniralo i kontroliralo, sam kaže kako se poslužio trikom, pod maskom ovih
pitanja kao drugu točku na red je stavio obnavljanje OI. Osmog dana jednoglasno je usvojen
prijedlog obnovi OI i prihvaćeni su prijedlozi po kojima je izrađen statut MOO-a, nazočni
delegati opunomoćili Coubertina da imenuje članove MOO-a. Najspornija točka bila je,a i
ostala do danas da samo amateri mogu sudjelovati na OI osim u mačevanju – opća definicija
amaterizma bila je nejasna – C. svjestan nerješivosti tog problema određenja amaterizma
nazvao „mumijom koja je trajno zabalzamirana“. Definicija koju je proglasila komisija za
amaterski sport, prva zvanična definicija amaterizma. Prve MOI u Ateni 1896.. C. Bio protiv,
nije vjerovao da Grci mogu tako brzo uspješno organizirati ali ga je prvi predsjednik MOO-a
Vikelas nagovorio „time se još više ističe da su obnovljene OI nastavak AOI“ Prva športska
organizacija osnovana s pretenzijama da obuhvati športski pokret cijelog svijeta.
31. Opišite i definirajte olimpizam, Olimpijsku povelju te organe rada i odlučivanja
međunarodnog olimpijskog odbora.
Olimpizam – životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete
tijela, volje i uma. Olimpizam –sustav vrijednosti –cilj nije natjecanje nego širenje vrijednosti
(brže, više, jače. Nije važno pobijediti nego sudjelovati). Spajajući sport s kulturom i
obrazovanjem olimpizam želi stvoriti način života koji se temelji na radosti proizašloj iz
napora, na obrazovnoj vrijednosti dobra primjera i na poštivanju univerzalnih temeljnih
etičkih načela. Sport kao odgojno sredstvo skladnog razvoja mladeži. Vrhunac olimpizma su
OI koje povezuju sportaše cijelog svijeta na velikoj svečanosti športa. Olimpijska povelja je
skup pravila, temeljnih načela i smjernica za organizaciju OI. MOO Prva športska
organizacija osnovana s pretenzijama da obuhvati športski pokret cijelog svijeta. Zadaća
MOO-s vođenje olimpijskog pokreta u skladu s olimpijskom poveljom, potiče organizaciju i

15
razvoj sporta, osigurava redovitu proslavu OI. U početku administraciju MOO-s vodio o svom
trošku Coubertin. 1922. g. Lousana besplatno dala na korištenje palaču Mon Repos. Prema
statutu predsjednik se bira svake 4 godine i treba biti iz zemlje u kojoj se održavaju slijedeće
OI., na prijedlog člana MOO-a Sloana iz SAD- a 1900., koje je odbio biti predsjednik mandat
predsjednika produžen na 10 god i ponovo izabran Coubertin, nakon njegove 1925. g., mandat
predsjednika smanjen na razdoblje dvije olimpijade/8 godina. Danas se predsjednik bira
između članova MOO-a na osam godine s mogućnošću ponovnog izbora na 4 godine. Za prve
članove MOO-a C. Izabrao one za koje „je stekao uvjerenje da su odani olimpijskom pokretu“
, prvih 15 članova na Coubertinov prijedlog potvrdio Olimpijski kongres 1894 u Parizu, od
tada MOO bira članove po vlastitoj prosudbi. Coubertin smatrao da MOO ne treba delegate
sportskih saveza nego ambasadore olimpijskog pokreta u njihovim zemljama. Neke prvobitne
postavke ostale danas – samoizbor, politička nezavisnost i doživotno članstvo (aktivno pa
počasno). Organi rada: zasjedanje (opći sastanak članova – usvaja i dopunjuje O povelju, bira
članove MOO-a, predsjednika,dopredsjednika, članove Izvršnog odbora i grad domaćin OI, i
dr., svake godine) Izvršni odbor(1921 na prijedlog Coubertina formiran izvršni odbor- za
vrijeme održavanja OI „počasni sud“ – zadnja instanca koja odlučuje o tehničkim pitanjima.
Izvršni odbor organ rada MOO-a, predsjednik, 4 dopredsjednika i 10 članova na 4 godine.) i
predsjednik.
32. Opišite i objasnite ustroj modernog olimpijskog pokreta.
U djelatnostima olimpijskog pokreta sudjeluju Međunarodni olimpijski odbor, Međunarodni
športski savezi, Nacionalni olimpijski odbori, organizacijski odbori Olimpijskih igara i
nacionalni športski klubovi i udruženja. MOO potvrđuje i priznaje organizacije uspostavljene
u skladu s Olimpijskom poveljom i pravilima koje je odobrio MOO. MOO može biti
pokrovitelj međunarodnih, regionalnih ili kontinentalnih višesportskih natjecanja ako se
održavaju u skladu s O. Poveljom. MŠS-i organiziraju jedan ili više sportova na svjetskoj
razini i ujedinjuju saveze tih sportova, rad mora biti u skladu s poveljom. NOO-i u skladu s
poveljom razvijaju i štite olimpijski pokret u pojedinoj zemlji, isprva bili privremeni, samo u
vrijeme održavanja OI, NOO mora biti priznat od MOO-a. Međunarodna olimpijska
akademija- međunarodna organizacija osnovana sa zadatkom da čuva, analizira i širi misao
olimpizma, učini je razumljivom mladima, pomogne pedagozima tjelesnog odgoja u radu,
pruža pomoć vladama u donošenju zakona i planova za unapređenje športa, a medicinska,
tehnička i znanstvena iskustva ii istraživanja učini predmetom međunarodne razmjene.
Osnovao ju Grčki olimpijski odbor, zgrada MOA nedaleko Olimpije, nakon osnivanja
međunarodne osnovane i nacionalne, hrvatska OA osnovana 1996.
33.Opišite i objasnite osnovne karakteristike suvremenih olimpijskih igara – redoslijed i
domaćinstvo OI, rast i razvoj OI, sportovi na programu igara, sudjelovanje na igrama,
OI i umjetnost, žene na OI
OI- ljetne, ZOI-zimske, traju maksimalno 16 dana. Olimpijada, 4 uzastopne kalendarske
godine koje počinju 1.1. prestupne godine za završava 31.12. četvrte godine. Prva olimpijada
počela 1.1.1892 (4 god prije prvih OI u Ateni 1896) ljetne OI se broje i ako nisu održane (npr
6. 12. i 13. Nisu održane ali se broje) ZOI se broje samo ako su održane, redoslijedom kojim
su održane bez obzira na olimpijadu. Do 1992. ZOI su održavane u olimpijskoj prestupnoj
godini zajedno sa OI, od 1994 promijenjen je raspored pa se održavaju svake dvije godine
naizmjenično. Grad domaćin biran od MOO-a, sedam godina prije održavanja OI. Od 245
natjecatelja iz 14 država, u 9 grana športa i 43 discipline u Ateni 1896. do 2008. u Pekingu
10.708 natjecatelja iz 204 države, u 302 discipline, konstantni rast i razvitak. Sudjelovat
može svaki sportaš prijavljen od NOO-a dvije godine prije OI, za pojedinačne sportove svaka

16
država maksimalno tri prijave. Na programu novi sportovi u kojem se bave muškarci u barem
75 zemalja na 4 kontinenta ili žene u 40 zemalja na 3 kontinenta, na ZOI sport koji se
prakticira u barem 25 zemalja na 3 kontinenta. – prihvaćaju se 7 godina prije premijernog
održavanja na OI,u programu OI barem 15 sportova, minimum ne postoji za ZOI. Trenutno ih
ima tridesetak. Na Coubertinov prijedlog prema antičkoj tradiciji uvrštena umjetnička
natjecanja na sportske teme u literaturi, glazbi, slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi, kasnije se
broj disciplina povećavao. Zbog činjenice da su autori bili većinom profesionalci MOO 1950.
ukida umjetnička natjecanja a 1952. odlučeno da ih zamjene umjetnička zbivanja i izložbe
bez natjecateljskih pretenzija. Prvi pobjednik u literaturi 1912. bio Coubertin za Odu sportu
koju je poslao pod pseudonimom. Sudjelovanje žena na OI važan socijalni, politički i kulturni
poticaj koji pridonosi emancipaciji i daljnjem razvoju ženskog tjelesnog odgoja i sporta. Žene
počele nastupati na OI 1900. u Parizu- streličarstvo, golf, tenis. U nekim disciplinama
konjičkog sporta i jedrenja žene nastupaju zajedno s muškarcima
34. Navedite i opišite tijek organizacije i pravila vezana uz organizaciju olimpijskih
igara
Organizaciju MOO povjerava se gradovima, ne državama – daje OI nezavisnost i štiti od
privatizacije, nacionalističkih, rasnih, religijskih i komercijalnih zloupotreba. NOO i grad
domaćin imenuju Organizacijski odbor koji brine o pripremi i provođenju OI, prijedloge
programa i organizacionih mjera potvrđuje MOO, org. Odbor redovito šalje izvještaje MOO-
u, brine o izgradnji svih sportskih objekata i 2 sela (za muškarce i žene gdje su sportaši
smješteni i imaju kompletnu infrastrukturu), osigurava boravak natjecatelja. Igre se moraju
prirediti „dostojno i nezavisno“ kako stoji u povelji. Ustrojen točan olimpijski protokol-
Coubertin uočio važnost protokola i posvetio mu mnogo pažnje- riječi iz molitve dominikanca
– brže, više, jače postale geslo, pet prstena koji simboliziraju kontinente ističe svjetsko
značenje igara. Za otvaranje se diže olimpijska zastava, puštaju golubovi i pali olimpijska
vatra koja se štafetno nosi od ispred Herina hrama u Olimpiji. Predsjednik MOO-a nakon što
sva natjecanja i podjele završe proglašava igre zatvorenima i poziva mlade da se za 4 g.okupe
u slijedećem gradu domaćinu, nakon toga se uz zvuke fanfara gasi plamen i uz olimpijsku
himnu spušta zastava.
35. Opišite razvoj sporta u Hrvatskoj do 1918.godine
U starom vijeku rimljani grade objekte namijenjene t.v. aktivnostima: amfiteatri u Puli, Zadru
i Solinu te kupališta. U srednjem vijeku, nakon doseljenja u 7.st Hrvati održavali razne obrede
u formi vježbanja i nadmetanja. U to doba cijenila se tjelesna snaga,okretnost i brzina a
vještine jahanja i baratanja oružjem iskazivane su na viteškim turnirima. Jačanjem gradskog
staleža u 17.st javljaju se manje opasna natjecanja koja zamjenjuju viteške turnire iz tog doba
održala se alka, u drugim gradovima imala drugi naziv, npr u Zagrebu prstenac – nisu jahali
nego trčali, ko promaši ispada,pobjednik koji zadnji ostane. U dalmaciji kamena s ramena,
balote. Bilo i okrutnog šakanja. U dalmaciji najpopularnija igra renesanse igra loptom –
budući da je najprikladnije mjesto za igru loptom bio trg ispred crkve igre loptanja su često
zabranjivane. U hr svi sportovi dolaze izvana sa zakašnjenjem. U svim europskim zemljama
streljaštvo prvi organizirani sport, 1784. u Osijeku Građansko streljačko društvo i to se uzima
kao trenutak početka sporta u Hr. Dvije godine kasnije u Zagrebu streljačko društvo, nakon
toga gradi se streljana na Tuškancu –prvi sportski objekt u Hr..Ipak to nije bio sport. U
prvoj polovici 19.st. počinje se shvačati važnsot t.o. alo kao vojne pripreme. Razvija se i
mačevanje i konjaništvo – praktična vojni i privredni značaj. Prvi pravi sport u Hr
biciklizam – trkalište u Koturaškoj (dobila ime jer je kotur bio naziv za bicikl). Prvi
natjecatelji koji odlaze na međunarodna natjecanja iz Hr. biciklisti. Razvijala se razna društva,

17
veslačko,planinarsko, klizački klub, škola jahanja. Značajan doprinos daje Hrvatski Sokol
(osnovan 1874) koji propagira gimnastiku. Razvoj modernog sporta (1903-1918.) moderni
sportovi kao nogomet, hokej, tenis, atletika automobilizma i dr. Šire se iz Engleske europom
krajem 19.st, u H.r došli početkom 20.st..Po prvi puta u hr. utakmice na srednjoškolskom iza
Mimare – Elipsa. Hrvatski akademski športski savez/HAŠK i Prvi nogometni športski
klub/PNIŠK najzaslužniji za širenje nogometa. U povezivanju s međunarodnim
organizacijama prvi korak učinio Hrvatski sokolski savez koj je 1907. Postao član
Međunarodnog gimnastičkog saveza. Hrvatski sportski savez osnovan 1909.g. Širenje sporta
se ne uklapa u postojeće graske strukture. Vlast nezainteresirana. U to doba sport promiče
najviše Franjo Bučar.
36. Opišite razvoj sporta u Hrvatskoj u međuratnom razdoblju (1919.-1941.)
Drugo razdoblje Hrvatsko sporta, 1919. osnovan Jugoslavenski olimpijski odbor, središnja
sportska organizacija tog vremena.. Sport u hr stagnira, gurnut na marginu Najpopularniji
sport bio nogomet. Razvijaju se i drugi sportovi. Sport u Kraljevini Jugoslaviji bio
centralistički, kao i politički režim, o svemu se odlučivalo iz Beograda gdje je bilo sjedište
gotovo svih sportskih saveza, nesrpski narodi u podređenom položaju, novac se raspoređivao
u Beogradu. Kočilo se razvoj hr. sporta. Upravo hr. Sportski klubovi bili simboli narodnog
otpora. Anacionalna politika ostvarivala se i osnivanjem jugoslavenskih klubova u Hr.koji su
za razliku od Hr. Klubova dobivali financijsku potporu iz Beograda. Hrvatima u kraljevini
Jugoslaviji sport bio simbol anrodne afirmacije. Prvi put košaraka u hr.- igraju ju žene, prvi
rukomet veliki (kao nogomet) i mali- sad je ostao samo mali, hazena- rukomet za žene.
Hrvatski sportaši započeli borbu za osamostaljenje hr. Sporta i reorganizaciju Jugoslavenskih
saveza. Nogometni klubovi najpopularniji i okupljali ljude iz naroda i upravo oni vodili tu
borbu. Prijedlog novog ustroja napadnut kao separatistički,izloženi vrijeđanju Hrvati napustili
skupštinu u Beogradu. U drugom pokušaju Hr nogometni klubovi istupili iz nacionalne lige i
osnovana Hrvatska športska sloga, kasnije i Hrvatski nogometni savez. Osim nogometaša
drugi sportaši nisu aktivno sudjelovali u osamostaljenju. Nakon Sporazuma Cvetković-Maček
koji su sklopili predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i predsjednik
Hrvatske seljačke stranke (također i Seljačko-demokratske koalicije) Vladko Maček došlo je
do formiranja koalicijske vlade u kojoj je Maček postao potpredsjednik, te do proglašenja
Banovine Hrvatske, ukinute su suspenzije hrvatskim nogometnim klubovima. Sporazum je
bio prekretnica i u ostalim sportovima gdje se počinju organizirati nacionalni savezi.
37. Opišite događaje u sportu u Hrvatskoj za vrijeme II. Svjetskog rata (1941.-1945.)
Prva vlada ndh formirana 1941, nakon kapitulacije kraljevine Jugoslavije na inicijativu
njemačkog reicha i kraljevine Italije koji udovoljavaju hrvatskim stoljetnim željama o
osamosteljnju formirana NDH. – jedno od ministarstva „ministarstvo udružbe“ čiji djelokrug
obuhvaća tjelesni odgoj i sport, unutar ministarstva Ured državnog vodstva tjelesnog odgoja i
športa. Državni vođa športa Miško Zebić i njegov ured upravljali sa 22 saveza i tjelesnim
odgojem u školama. 1941. Zakonskom odredbom raspuštena Sokolska društva Kraljevine
Jugoslavije i likvidacija ili raspuštanje starih sportskih saveza. Novine Šport,mijenjanju ime u
Hrvatski šport i redovito donose odluke Ureda državnog vodstva športa i izvješćuju o
natjecanjima,kad su se natjecanja prorijedila zbog rata pišu o povijesti i sportskim
događanjima u inozemstvu. 1945. ustaško vodstvo mijenja Državnog vođu tjelesnog odgoja i
sporta, sad je to Zdenko Blažeković, onje htio osnažiti Hr sport, ispred svakog imena kluba
stavlja pridjev Hrvatski i zabranjuje strane nazive (concordia mijenja u zeleno-bijeli). Zbog
teškog stanja na ratištu 1994. prorijedilo se održavanje sportskih susreta, ponestalo opreme i

18
rekvizita. U oslobođenim područjima priređivani sportski susreti prigodom većih društvenih i
političkih skupova. Bila su organizirana natjecanja partizanskih jedinica.
38. Opišite razvoj sporta u Hrvatskoj poslije II. Svjetskog rata (1945.-1990.)
Zemaljski fiskulturni odbor Hr./ ZEFIOH osnovan u Šibeniku u prosincu 1944. Športske i t.v.
aktivnosti bile ustrojene po uzoru na SSSR. Naziv tjelovježba promijenjen u fiskultura.
Osnivaju se fiskulturna društva – osnovni moto djelovanja svestranost i masivnost. Središnje
političke i sportske udruge u Beogradu, u svakoj od 6 republika istovrsna organizacija –
Fiskulturni odbor Hr. Do 1990 hr. Sportaši na OI, SP i EP nastupali u sastavima reprezentacije
Jugoslavije. Rad Hr. Sportskog saveza obnovljen je 1990. A HOO utemeljen 1991.
Osamostaljenjem sportski savezi se odvajaju od Jugoslavenskih, osnivaju se Hr. Udruženja a
hr.sportaši na međunarodnim natjecanjima afirmiraju Hr. U najtežim prilikama Domovinskog
rata. Hr sportaši prvo put nastupili pod svojom zastavom na ZOI 1992 u Albertvillu, iste
godine na OI u Barceloni osvojene prve medalje: srebro Hrvatske košarkaške reprezentacije,
bronca u tenisu pojedinačno Ivanišević i bronca u parovima Ivanišević-Prpić. Posije 1945
Razvija se dizanje utega – okupljaju se u dvorani Hr. Sokola u Zagrebu. U teškoatletskim
klubovima bavili su se uz boks i dizanjem utega. Iz ranije jiu-jitsu razvija se judo. Franjo
Bućar je uvrstio boćanje na Tečaj za učitelje gimnastike, počinje djelovati i odbor za boćanje
– međunarodna natjecanja. Različiti vidovi športskog ronjenja, najstarije kod nas na Krapnju.
Športski ribolov, ragbi, streličarstvo, karate, taekwondo, skijanje na vodi, skokovi u vodu,
baseball, savate(francuski boks), body building, badminton, rock n roll. Grade se dvorane –od
1948. do 1974. izgrađeno skoro 700 dvorana.

39. Opišite i objasnite osnivanje i djelovanje Hrvatskog športskog saveza.

Brojni klubovi osnovani početkom 20st tražili afirmaciju na međunarodnom planu u korak sa
svjetskim trendom gdje jača olimpijski pokret, osnivaju se međunarodni sportski savezi i
organiziraju EP I SP. Prema hrvatsko-ugarskoj nagodbi Hr je imala potpunu samostalnost u
pitanju prosvjete i kulture ipak sve inicijative nailazile na protivljenje Mađarske i Austrije,
tako je i posječen nastup Hr sportaša na 10 obljetnici OI u ateni 1906 iako je Organizacijski
odbor tih igara prihvatio prijavu Hrvatske. Uključivanje hr u međunarodne sportske tokove
otežano i jer nije postojalo jedinstveno vrhovno sportsko tijelo. Klubovima ujedinjenje bilo
potrebno i zbog unutrašnjeg povezivanja, bez natjecanja i i uspoređivanja nisu mogli
napredovati, prijeko se potrebnom pokazalo osnivanje općeg saveza svih sportskih grana.
Prvu javnu inicijativu poduzeo Mario Rieger sportski novinar i tajnik Prvog nogometnog i
športskog kluba/PNIŠK, osnivački sastanak nije uspio jer se nisu pojavili neki predstavnici
najsnažnijih sportskih organizacija (HAŠK). Daljnju akciju preuzeo Hrvatski športski klub
Šparta. Donošenje konačne odluke ovisilo o HAŠK-u, koje se odlučio kada je njemu bilo
potrebno. HŠS osnovan 1909 u Zagrebačkom svratištu Grič, a austrougarska odobrila rad
1910. Na prvoj redovnoj skupštini 1911. Zabranjeno pristupanje klubovima iz Istr i Dalmacije
jer su bili neposredno pod Austrijom. Na trećoj sjednici izraženo zadovoljstvo razvojem
sporta i izabran Franjo Bučar za predsjednika Odbora HŠS-a. Mađari i Austrijanci
onemogućavali uključenje HŠS-a u međunarodne saveze, prvi svjetski rat onemogućio je
radno klubovi su se snašli i pod raznim nazivom humanitarnih organizacija organizirano
djelovali, potkraj rata 1918 dozvoljen rad HŠS-a i počela se organizirat PH.
40. Hrvatski sokol do 1918. – osnivanje, počeci rada, područja djelovanja. Hrvatski
sokolski savez

19
Osnivanje Hr. Sokola 1874, nakon revizije Hrvatsko-ugarske nagodbe, svjesni da ne mogu
dobiti više samostalnosti pod parolom „Prosvjetom k slobodi“ nastoji se utemeljiti što više
kulturno-prosvjetnih ustanova. Početak rada Sokola –najveća zasluga za osnivanje pripada
liječniku Josipu Fonu vježbanje u dvorani realne gimnazije koju je uredio Bečanin Singer,
prvi vođa Hr. Sokola, sastavio i prva društvena pravila. Uskoro društva Hr sokola i u drugim
gradovima. Prvo javno međusobno natjecanje sokolskih udruženja (zagrebačko, Ljubljansko i
Varaždinsko) 1878.g. na Tuškancu. Nakon Singerove smrti dolazi Čeh Hochmannpod čijim
vodstvom sokolska organizacija preuzima brigu o nastavi t.o. u školama dobivši dotaciju od
vlade. 1883. otvorena zgrada Hr. Sokola u Zg. Članovi Hr. Sokola sudjelovali na sletu u
Parizu, Hochmann nagrađen kao najzaslužniji propagator gimnastike. Uspjesi nisu odgovarali
austrougarskoj vlasti pa ukidaju državnu dotaciju. Kršnjavi šalje Bučara u Stockholm i kad se
vratio organizirao tečaj za učitelje gimnastike koji su po završetku trebali uvesti neutralan
švedski umjesto opasnog postojećeg sokolskog sustava u škole. Osim t.v. sokol imao i odjele
koji su njegovali određene sportske grane, često se tako razgranali da su se osamostalili kao
zasebni sportski klubovi. prema starosti članovi su bili podmladak- do 14g, naraštaj – 15-18, i
članovi/članice. Promicali prosvjetni rad, djelovali orkestri, kazališni ansambli, zborovi,
fanfare. Izlazi časopis Sokol. Nakon mnogih neuspjelih pokušaja 1904. je osnovan
Savezhrvatskih sokolskih društavasa sjedištem u Zgrebu u to vrijeme u Hr.djelovalo 168
sokolskih organizacija. Organiziran jako uspješno međunarodni svesokolski slet. Na
Bučarovu inicijativu Savez postaje član Međunarodne gimnastičarske organizacije i vježbači
mogu nastupati na međunarodnim natjecanjima, reprezentacija Hr. Sokola po prvi puta
nastupa na 5. gimnastičkom SP u Torinu – prvi nastup Hr. Reprezentacije na međunarodnom
turniru – 7. mjesto od 8 reprezentacija. Za vrijeme WWI zabranjen rad svih sokolskih
organizacija jer ih je A-U vlast smatrala izvorištem težnje za osamostaljenjem, mnogi sokolski
djelatnici uhićeni i suđeni za veleizdaju.
41. Hrvatski sokol u međuratnom razdoblju (1919-1941.)
Poslije WWI novoformirana Kraljevina SHS trebala biti ostvarenje samostalne države –
jednog od osnovnih motiva djelovanja hrvatskog Sokola. Međutim dogodilo se suprotno.
1919. utemeljen je Sokolski savez SHS, nazvan Jugoslavenski savez pod motom „jedan
narod, jedna država, jedno sokolstvo“.Isticala se kolizija sokolstva i športskih organizacija –
„Sokol je nacionalnog a sportske org. Internacionalnog karaktera i ne može biti surandnje“,
Ju. Sokolski savez odbio članstvo u Ju. Olimpijskom odboru – „Ju. Sokol tako snažan da
može sam nastupati an OI a ne se podvrći sportskoj organizaciji.“. Zbog nezadovoljstva
stanjem u jedinstvenoj sokolskoj organizaciji 1922. dolazi do ponovnog osnivanja Hr.
Sokolskog saveza kao posebne i potpune samostalne organizacije, ponovo se razvila
raznolikost i organiziran 3. Hrvatski svesokolski slet - tom prigodom u maksimiru podignuta
sokolska magila izrađena od zemlje iz raznih krajeva hr. U kojima su se odvijali važni
događaji u hr. Povijesti. Uspjesi ne odgovaraju velikosrpskim interesima pod krinkom
jugoslavenstva i 1929. raspuštene t.v. organizacije s nacionalnim nazivima, osnovana viteška
organizacija sokol kraljevine Jugoslavije. Posljednja izvanredna skupština Hrvatsko
sokolskog saveza održana je 1929. Sa jednoglasnim zaključkom da Hrvatski sokolski savez
neće pristupiti u novoosnovani Sokol Kraljevine Jugoslavije i odlučeno je da se sva društva
Hrvatskog sokola raspuste.
42. Opišite i objasnite događanja na području razvoja olimpizma u Hrvatskoj do 1918.
godine
1894, Dva mjeseca nakon osnivanja MOO-a Franjo Bućar u časopisu Gimnastika objavljuje
tu vijest. Za vrijeme studiranja u Centralnom gimnastičkom zavodu u Stockholmu i brojnih

20
putovanja europom Bučar je upoznao neke članove MOO-a te uz njihovu pomoć nastoji
učlaniti Hr. U MOO. Za desetu godišnjicu održavanja MOI Grčki OO organizira 1906.
Olimpijske međuigre, u želji da nastupe hrvati Bučar im šalje preliminarne prijave, Grci prvo
pozitivno odgovorili a zatim na intervenciju Mađara uputili B. Na Mađarski OO koji je
zahtijevao da se hrvati njima priključe i mogu delegirati jednog potpredsjednika, hrvati nisu
pristali nastupiti u okviru mađarske ekipe. Prilikom posjete Parizu Coubertin mu savjetuje da
prijem uputi najorganiziranija Hr tv organizacija, molba Hr. Sokola poslana je no nikad nije
uvrštena na dnevni red sjednice MOO. Hrvatski sportski savez osnovan 1909.
43. Opišite i objasnite događanja na području razvoja olimpizma u Hrvatskoj u
međuratnom razdoblju (1919.-1941.)
Nakon formiranja Kraljevine SHS krajem 1918 Hrvatski sportski savez svoje djelatnosti
prenosi na Jugoslavenski OO, za prvog predsjednika izabran Bučar, 1920 Bučar primljen u
članstvo MOO i Hr. Sportaši nastupaju prvi put na 7. OI 1920. U Anversu pod
Jugoslavenskom zastavom, JOO je trebao biti središnja sportska organizacija novoformirane
države ali su bili loše organizirani, jedva organizirali odlaske sportaša na OI, pripreme i
odabir izuzetno loši, sredstva za put namicana u zadnji tren. nezadovoljni radom JOO
Zagrebački sportski djelatnici osnivanju Međusavezni odbor/MESAOV 1926. Radi
pripremanja i slanja sportaša na OI. Destruktivno djelovanje srpskih odbornika u JOO
kulminiralo 1927., za predsjednika izabran general Stefanović, sjedište premješteno u
Beograd i preimenovan u Ju. Olimpijski komitet. Neodrživo stanje prekinuli zagrebački
sportski djelatnici osnivanjem Saveza sportskih saveza Kraljevine Jugoslavije 1929. u Zg.
Rad JOK-a u Bg. Posve zamro, na inicijativu MESAOV-a 1932 sjedište vraćeno u Zagreb,
zahvaljujući MESAOVU brojna i spremna sportska ekipa otišla na OI i ZOI 1936. Od 1944.
MOO navodi NDH kao posebnog člana MOO-a i Bučara kao njenog predstavnika
44. Opišite i objasnite događanja na području razvoja olimpizma u Hrvatskoj poslije II.
Svjetskog rata (1945.-1990.)
Nakon završetka WWII u Jugoslaviji u potpunosti kopiran ustroj organizacije fizičke kulture
SSSR-a. Politika sssr sumnjičava prema sportu kao produktu buržoazije a pogotovo prema OI
kao vrhuncu tog sistema, zbog toga i naši fiskulturni rukovodioci podozrivi prema OI i ne žele
se uključiti. 1945 prvo školovanje kadrova za obrazovanje u sportu, po ustavu „sport područje
posebnog interesa.“Bučar ostaje u kontaktu s predsjednikom MOO-a i pokušava obnoviti
članstvo Jugoslavije u MOO-u međutim njegova smrt 1946 ostavlja Jugoslaviju bez ijednog
predstavnika u MOO-u. Nakon suprotstavljanja politike koju nameće Staljin, Jugoslavija želi
voditi samostalnu politiku, to se iskazuje i na području sporta, na brzinu se obnavlja JU.
Olimpijski komitet i prijavljuju se sportaši za OI u Londonu 1948. Od 1948. Do 1988. Hr.
Olimpijci nastupaju pod Ju zastavom – preko 140 sportaša osvojilo medalje u individualnim i
ekipnim sportovima poslije WWII a hr osvajači zlatnih su Matija Ljubek –kanu, Đurđica
Bjedov – plivanje, Vlado Lisjak – hrvanje i Mate Parlov – boks. Olimpijskim pokretom
rukovodio je jugoslavenski olimpijski komitet sa sjedištem u Beogradu. Olimpizam kao
kulturološki pokret s odgojnim ciljevima u Hr. Nije djelovao. 45. Sport i olimpizam u
Hrvatskoj od 1990. Godine.
Nakon demokratski promjena u Europi u Hr proveden 1991 referendum i sabor proglašava
suverenu i samostalnu RH. Savez za fizičku kulturu prestao s radom i pokrenut Hrvatski
športski savez – kao najvažniji zadatci – uspostava odnosa s međunarodnim asocijacijama,
razmjena stručnjaka i primanje u MOO. Nakon oružanih provokacija HŠS prekida
sudjelovanje u radu Saveza za fizičku kulturu ju./SFKJ i JOK-a/ Ju. Olimpijski komitet te
Savezom za fizičku kulturu Srbije, svi pobjednici i klubovi pozvani da obustave rad u Ju.
21
selekcijama i radu ju. Saveza. 10.9.1991. u Esplanade hotelu održana osnivačka sjednica
HOO-a., osnivači strukovni sportski savezi olimpijskih sportova, delegati društva sportskih
novinara, društva za sport i medicinu i fakulteta za fizičku kulturu, odluka donesena
jednoglasno, Antun Vrdoljak izabran za prvog predsjednika, prvi počasni član Franjo Tuđman.
1992 nakon priznanje Hr. Od velikog broja država MOO privremeno priznao HOO te
omogućio nastup hr na ZOI u Albertvillu i OI u Barceloni (medalje košarkaša-srebro i
tenisača – bronca Ivanišević, bronca –parovi,Ivanišević/Prpić). U redovno članstvo je HOO
primljen na zasjedanju MOO-a u Albertvillu 1992.
46. Djelovanje Franje Bučara na područjima olimpizma, sokolstva, sporta i nastave
tjelesnog odgoja.
Otac hrvatskog sporta 1866-1946. Diplomirao 1890 povijest i zemljopis i počeo ih predavati
uz tjelesni odgoj u gimnaziji u Karlovcu. Bio je izuzetno aktivan u karlovačkom Posavskom
sokolu. 1892. Izabran za studij u Centralnom gimnastičkom zavodu u Stockholmu na
natječaju odjela za bogoštovlje, na inicijativu Izidora Kršnjavog koji mu je bio profesor na
faksu. Sjajno se snašao i brzo naučio švedski i sklopio brojna poznanstva uglednim
europskim sportskim djelatnicima. Semestralne praznike 1893 provodi u Zagrebu i podučava
članove Hrvatskog sokola nogometu i tenisu. Na poziv Kršnjavog se prije završetka studija
vrača u Zg. I započinje Tečaj za učitelje gimnastike za što ga car Franjo Josip I. Odlikuje
posebno zlatnom medaljom. Diplomirao na Zagrebačkom sveučilištu i postaje srednjoškolski
profesor, doktorirao u Grazu. Radio kao profesor u Zg. Gimnazijama, u mirovini nastavlja s
intenzivnim promicanjem tjelesnog odgoja i sporta, zaslužan i za otvaranje Više škole za
tjelesni odgoj u Zg. Još kao đak bavio se raznim sportovima u Zagrebačkom Hrvatskom
sokolu, za vrijeme studiranja u Bečkom sokolu, za vrijeme boravka u Karlovu u Karlovačkom
posavskom sokolu, sudjeluje na drugom svesokolskom sletu u Pragu, nakon povratka iz
Švedske predsjednik Zg. Hr. Sokola, kasnije tajnik, u zagrebu organizirao tečaj Švedske
gimnastike za učitelje Poljskog sokola, na njegovu inicijativu osnovan Savez hr. Sokolskih
društava, aktivan na organizaciji prvog, drugog i trećeg hrvatskog svesokolskog sleta, u
stalnoj vezi za Hrvatskim sokolom iz Chicaga, urednik časopisa Hrvatski sokol, izabran za
zamjenika starješine u Hr. Sokolskom savezu. Svestran i sposoban, organizator,instruktor,
rukovoditelj,propagator i publicist. Aktivni natjecatelj u sportskoj gimnastici, klizanju,
skijanju i mačevanju. Klizanju pridao sportski značaj i uvrstio ga u program Tečaja za učitelje
gimnastike i tenis, njegovom zaslugom prvi teniski turnir u nas. Kršnjavi želio reformirati
tjelesni odgoj u Hr. Postojeći sokolski sustav zamijeniti švedskim pa šalje Bučara u
Stochkolm, čim se vrača organizira tečaj za učitelje gimnastike, osigurana mu bila najbolja
oprema. Dao doprinos tjelesnom odgoju i kao publicist, prevoditelj i autor. Zaslužan za
osnivanje udruženja učitelja t.o., od vlasti tražio uvođenje t.o. kao obaveznog predmeta u više
pučke i srednje škole te izgradnja i uređenje dvorana i igrališta na što su se vlasti oglušile,
nakon brojnih neuspjeha i dalje bio uporan i 1907 uvodi se 2 sata tjedno obaveznog t.o. u
programe srednjih škola, ni tada nije odustao i traži 2 sata tjedno u svim školama te sistemsko
vježbanje i bavljenje sportom za učenike u slobodno vrijeme. 1914. Vlada prihvatila većinu
njegovih prijedloga.
47. Razvoj nastave tjelesnog odgoja u Hrvatskoj
Prvi put t.o. u nastavi osnovnih (tada pučkih) škola u Vojnoj krajini koja je bila pod izravnom
upravom Beča. Pod nazivom jačanje predavan je fakultativno t.o. do kraja 19.st kada je
postao obavezan u osmoljetkama predavali ga Nijemci i česi po njemačkom gimnastičkom
sustavu, u školama dvorišta i igrališta sa gimnastičkim spravama. Prvi poznati stručni učitelj u
Zg. austrijski časnik Brull na poziv ravnatelja klasične gimnazije na Katarinskom trgu,

22
nastava se plaćala, zbog slabog interesa nakon 6 mjeseci Brull odlazi. U klasičnoj i realnog
zagrebačkoj gornjogradskog gimnaziji bečanin Singer uređuje prvu dvorano za t.v. u Zg u
prostorijama Hidrometeorološkog zavoda. Uvođenjem obvezne nastave 1874. Potreba za
stručnim kadrom – društvo za t.v. Hrvatski sokol uz pomoć Singera organizira tečaj za
osposobljavanja učitelja t.o. u Hr. Neki učitelji se osposobljavali na sokolskim tečajevima u
Pragu. Vladimir Novak prvi hrvat osposobljen za predavanje t.o. u srednjim školama u Pragu
1894.- prvi profesor t.o. u Hr. Nakon Singerove smrti nastavu t.o. vodio Čeh Hochmann. Od
1884 obavezan predmet u svim Gimnazijama u Hr. Ivana Hirschmann prva žena učiteljica t.o.
u Hr. Na poticaj Kršnjavog Bučar polazio najbolju Europsku visokoškolsku instituciju za
školovanje učitelja t.o. i kad se vratio organizirao dvogodišnji tečaj za učitelje gimnastike –
prva viša škola koju je završilo 30ak polaznika, jedna žena –Ivana Hirschmann, zahvaljujući
Kršnjavom za tečaj organizirana najbolja oprema, Uspjesi Kršnajvog nisu pasali mađarskim
vlastima pa je morao odstupiti s ministarskog položaja, prije nego je odstupio osigurao je
plače učiteljima gimnastike u školama, uređenje dvorana i rekvizite, nakon što je odstupio
prestaje interes vlasti za t.o. i sport. Švedski sustav opstao je u školama još neko vrijeme a
zatim se t.o. vratio pod okrilje sokolske organizacije no u svijest ljudi su prodrli pojmovi o
suvremenom sportu a neki polaznici tečaja su sudjelovali u preporodu nastave t.o. u svojim
sredinama. Osnovana su društvo učitelja gimnastike Hr i slavonije 1896 u Zagrebu i Društvo
za tjelesni uzgoj 1898. te odbor za t.o. i higijenu 1907. iza svih stajao Franjo Bučar. Obavezni
predmet t.o. uveden u sve srednje škole 1920. Tek 1941. počela predavanja na Višoj školi za
t.o. u Zagrebu ali su prekinuta već idući mjesec zbog rata, nakon rata 1945 počinje s radom
Viša fiskulturna škola u Zg, ukinuta 1946, obrazloženje da se stručne snage koncentriraju u
Beogradu na Državnom institutu za fiskulturu. Srednja fiskulturna škola osnovana je u Zg.
1947 a 1948. Stručni kadrovi za t.o. se školuju na Višoj pedagoškoj školi u Zg. Nastava na
visokoj školi za fizičku kulturu počela je 1959 u Kačićevoj. Kamen temeljac nove zgrade u
Horvačanskoj postavljen je 1961 a građena je preko 10 godina, škola mijenja ime 1973. u
Fakultet za fizičku kulturu i 2003. Kineziološki fakultet

23