'' Metamorphoses''

(odlomci iz Apulejevih Metamorfoza)

GODINA STUDIJA: III

PREDMET:

MENTOR:

STUDENT:

Sarajevo, 2017
SADRŽAJ
-Uvod 3

-Piščeva biografija 3

-Kratak sadržaj 4

-Tekst 5

-Prevod i komentar 6

-Zaključak 8

-Popis literature 9

2
Uvod

Cilj ovog seminara je da se doslovan prevod Apulejevih odlomaka izloži tačno, time se
pokazuje i stil pisca, i njegova sklonost ka detaljima, te umanjenicama i arhaičnim izrazima.
Apulej doista koristi riječi i oblike riječi koji nisu previše učestali, dajući raznolikost i ljepotu
svome djelu. Važno je napomenuti da se radi o prvoj bajci, koja je udarila temelje kasnijim
Europskim djelima toga žanra. U djelu je uvijek prisutra misterija i magija, te i neka napetost,
kao što se može primijetiti iz prevedenih odlomaka. Ovim kratkim djelom se može dobiti uvid
u Metamorfoze u cjelosti, jer se radi o odlomcima najbitnije priče od čitavog skupa priča u
Metamorfozama, dakle priči o Amoru i Psihi, koja je smještena u četvrtu i petu knjigu
Metamorfoza. Ovaj seminar se bavi dijelovima pete, i uvodom u probleme likova Amora i
Psihe.

Piščeva biografija:
Apulej(apuleus) rođen oko 125.n.e., umro oko 170.n.e. Porijeklom je iz Afrike, iz imućne
obitelji. Školovao se u Kartagini i Atini. Bio je slavan govornik i na grčkom i na latinskom
jeziku. Zanimao se je za misterije i magiju, te je bio optužen da je čarolijama zaveo svoju
bogatu ženu. Kvalitetom rada je nadvisio svoje savremenike, kako retore, tako i pisce.
U djelima mu preovladava mistika, zbog uticaja orijentalnih kultova toga doba.
Bavio se prirodnim naukama,retorikom, filozofijom, pisao igrarije... No, najznačajniji je
njegov roman ''Metamorfoze'' (Metamorphoses) u 11 knjiga. To je djelo poznato i pod naziom
''Asinus aureus'', odnosno ''Zlatni Magarac''. To je i jedini potpuno sačuvan roman u cijeloj
Rimskoj književnosti.
Ostala značajnija djela su mu: ''Quaestiones Naturales'', ''Astronomica'', ''Ludicra'', ''Carmina
Amatoria'', ''De Platone et eius dogmate'','' De Deo Socratis'', ''Apologia''.

3
Kratak sadržaj :

Psiha, najljepša od svojih sestara se uda za nevidljivog muža, i ne zna ko je on.

Vremenom, samoća učini svoje i Psiha poželi da vidi svoje sestre, iako ju je nevidljivi muž
upozorio na zavist tih sestara. Sestre odmah shvate da se Psiha udala za neko božanstvo i
ljubomorno spletkare kako da je rastave od muža. Pošto je muž-Amor (bog ljubavi) upozorio
Psihu da ne pokušava da sazna kako on izgleda ni ko je zaista, sestre ubjeđuju Psihu da je
udata za čudovište jer ga ne vidi, i da je u opasnosti. Psiha povjeruje i pokuša ubiti muža, i u
procesu toga doznaje ko je on. Amor je ostavi zbog prekršenog obećanja i tu počinje njeno
iskupljenje, da bi nakon dosta lutanja i zadataka zadanih od svekrve Venere, ipak uspjela da se
vrati mužu, stekavši time i besmrtnost.
Odlomci dati u nastavku se bave radnjom nakon Psihinog susreta sa sestrama, njenom
trudnoćom i muževim upozorenjima, i konačno zločinom otkrivanja identiteta Amora.

Metamorfoze

4
Izvorni tekst djela

11)
Interea Psychen maritus ille quem nescit rursum suis illis nocturnis sermonibus sic commonet:
‘Videsne quantum tibi periculum? Velitatur Fortuna eminus ac, nisi longe firmiter praecaves,
mox comminus congredietur. Perfidae lupulae magnis conatibus nefarias insidias tibi
comparant, quarum summa est, ut te suadeant meos explorare vultus, quos, ut tibi saepe
praedixi, non videbis si videris. Ergo igitur si posthac pessimae illae lamiae noxiis animis
armatae venerint—venient autem, scio—neque omnino sermonem conteras et, si id tolerare
pro genuina simplicitate proque animi tui teneritudine non potueris, certe de marito nil
quicquam vel audias vel respondeas: nam et familiam nostram iam propagabimus et hic adhuc
infantilis uterus gestat nobis infantem alium, si texeris nostra secreta silentio, ‘‘divinum, si
profanaveris, mortalem.’

12)
Nuntio Psyche laeta florebat et divinae subolis solacio plaudebat et futuri pignoris gloria
gestiebat et materni nominis dignitate gaudebat: crescentes dies et menses exeuntes anxia
numerat, et sarcinae nesciae rudimento miratur de brevi punctulo tantum incrementulum
locupletis uteri.Sed iam pestes illae taeterrimaeque furiae anhelantes vipereum virus et
festinantes impii celeritate navigabant. Tunc sic iterum momentarius maritus suam Psychen
admonet: ‘Dies ultima et casus extremus: et sexus infestus et sanguis inimicus iam sumpsit
arma et castra commovit et aciem direxit et classicum personavit; iam mucrone destricta
iugulum tuum nefariae tuae sorores petunt. Heu quantis urguemur cladibus, Psyche
dulcissima! Tui nostrique miserere, religiosaque continentia domum, maritum, teque et istum
parvulum nostrum imi minentis ruinae infortunio libera, nec illas scelestas feminas, quas tibi
post internecivum odium et calcata sanguinis foedera sorores appellare non licet, vel videas
vel audias, cum in morem Sirenum scopulo prominentes funestis vocibus saxa personabunt.’

21-22)
Nox aderat et maritus aderat priusque Veneris proeliis velitatus altum soporem descenderat.
22.Tunc Psyche, et corporis et animi alioquin infirma, fati tamen saevitia subministrante
viribus roboratur, et prolata lucerna et arrepta novacula sexum audacia mutatur. Sed cum
primum luminis oblatione tori secreta claruerunt, videt omnium ferarum mitissimam
dulcissimamque bestiam, ipsum illum Cupidinem formosum deum formose cubantem, cuius
aspectu lucernae quoque lumen hilaratum increbruit et acuminis sacrilegi novaculam
paenitebat. At vero Psyche tanto aspectu deterrita et impos animi, marcido pallore defecta
tremensque desedit in imos poplites et ferrum quaerit abscondere, sed in suo pectore: quod
profecto fecisset, nisi ferrum timore tanti flagitii manibus temerariis delapsum evolasset.
Iamque lassa, salute defecta dum saepius divini vultus intuetur pulchritudinem, recreatur
animi: videt capitis aurei genialem caesariem ambrosia temulentam, cervices lacteas genasque
purpureas pererrantes crinium globos decoriter impeditos, alios antependulos, alios
retropendulos, quorum splendore nimio fulgurante iam et ipsum lumen lucernae vacillabat:
per numeros volatalis dei pinnae roscidae micanti flore candicant et quamvis alis
quiescentibus extimae plumulae tenellae ac delicatae tremule resultantes inquieta lasciviunt:
ceterum corpus glabellum atque luculentum et quale peperisse Venerem non paeniteret. Ante
lectuli pedes iacebat arcus et pharetra et sagittae, magni dei propitia arma.

Prevod i komentar
11)

5
U međuvremenu, Psihu muž- onaj koga ne zna, opet sa svojim noćnim govorima ovako
opomene: Zar ne vidiš kolika je tebi opasnost? Sudbina izdaleka prijeti, ako dosta čvrsto se ne
čuvaš, uskoro izbliza napada. Nevjerne vučice(1) velikim naporima spremaju tebi opake
zavjere od kojih najveća je da istražiš moje lice, koje, kao što sam tebi često otprije govorio,
ako budeš vidjela, nečeš vidjeti.
Dakle, zato, ako ove najgore harpije(2) kasnije budu došle, naoružane zločinačkim srcima, a
pak znam da će doći, uopće ne udružuj govor, a ako to ne budeš mogla podnijeti zbog
prirođene naivnosti i zbog nježnosti tvoje duše, sigurno o mužu ništa da nisi ni slušala ni
odgovarala. Naime, već ćemo i porodicu našu proširiti, i ova dosad djetinjska utroba nosi
drugo dijete nama- ako budeš ostala u našoj zajedničkoj tajni: božansko, ako je budeš
povrijedila: smrtno.
12)
Razveselivši se viješću, Psiha je cvjetala i pljeskala zbog utjehe božanskog djeteta i radovala
se zbog slave budućeg djeteta i veselila se zbog dostojanstva imena majke.
Nestrpljiva je odbrojavala prolazeće dane i odlazeće mjesece, i u početku nepoznatog tereta se
je čudila tolikom rastu plodne utrobe od malog uboda(3).
No, već one nesreće i vrlo mrske Furije, izdišući zmijski otrov, plovile su-žureći se opakom
brzinom.
Tad, po drugi put, brzi muž opomenu svoju Psihu: Eno- posljednji dan i krajnja propast( je
tu)! Poguban rod i neprijatelj krvi već je uzeo oružje i tabore digao i oštricu upravio i oglasio
bojnu trubu; već, trgnuvši oštrice, tvoje opake sestre traže tvoj vrat.
Jao, najslađa Psiho, s kolikim nesrećama smo gonjeni! Sažali se tebi i meni i savjesnim
ustezanjem oslobodi kuću, muža i sebe i to naše maleno od nesreće propasti koja prijeti.
Nemoj one zločinačke ženke ni da gledaš ni da slušaš, one koje tebi, nakon krvne mržnje i
pogaženih saveza krvi nije dozvoljeno zvati sestrama, jer vikat će sa stjene, na način Sirena,
udarajući kamenje pogubnim glasovima.
Komentar
(1)Lupula, ae,f – prostitutka, ili deminutiv od lupa, ae,f – vučica.
(2)Lamia, ae, f – vrsta ajkule, vještica: odatle je čest prevod harpija.
(3)punctulum, i, n – ubod, blag ubod; Misli se na rast djeteta u utrobi majke, od male izbočine
nastaje velika.
Zanimljiva je i riječ incrementulum, i ,n- deminutiv od incrementum, i, n- rastnje, podmladak,
prirast, hranjenik.
21)
Noć je došla i muž je došao i borivši se u prvim Venerinim(4) bitkama, upao je u dubok san.
22)

6
Tad Psiha, uopće nejaka i tijela i srca, ipak, nakon što je primila žestinu, osnažena snagama
sudbine, iznijevši svjetiljku i ugrabivši britvu, smjelošću je promjenila rod.
No, kad su se ponudom početka svjetla otkrile tajne kreveta, vidje zvjer(5)- najmirniju i
najslađu od svih zvijeri; samog onog ljepolikog boga Kupidona , kako krasno spava, na
pogled koga, i čak razveselivši se- plamen svjetiljke je porastao i britva bezbožne oštrine je
žalila.
A, uistinu, Psiha, zastrašena tolikim prizorom i nemoćna duši, uvenuvši bljedilom, malaksala i
dršćući, pada na (krajnja) koljena i hoće sakriti željezo-već u svoje grudi, što bi doista i
učinila, da nije željezo izletjelo zbog straha tolikog zločina, ispavši iz ruku nepromišljenih.
I odveć umorna, malaksala zdravljem, dok češće promatra ljepotu božanskog lica, oporavlja
dušu.
Vidi : vesele kose zlatne glave, natopljene ambrosijom, mliječno-bijeli zatiljak i grimizne
obraze na kojima su lutale gomile lijepo zapletene kose, jedne viseći sprijeda, druge straga, od
čijeg prevelikog blještećeg sjaja već i samo svjetlo svjetiljke je zadrhtalo.
Preko ramena letećeg boga se bijeli rosno perje, poput drščućeg cvijeta, i iako su krila
mirovala, krajnja perca, nježna i meka, odskakaujući drhtavo, se nemirno poigravaju; ostalo
tijelo je glatko i izvrsno i takvo da se ne bi postidjela Venera što ga je rodila.
Pred nogama kreveta ležao je luk i tobolac i strijele, milostiva oružja velikog boga.

Komentar

(4)Venerine bitke su ljubavne bitke, 'bitke' ljubavnika.

(5)Psihi je bilo suđeno da se uda za zvijer, tako su joj bili prorekli, i to njene sestre koriste
protiv nje, kako bi je ubijedile da je udata za čudovište.
Za Amora se kaže da je zvijer jer je božanstvo, i to ono koga se I sam Jupiter bojao(zbog
ljubavnih strijela).

ZAKLJUČAK

Kao što se može vidjeti iz obrađenih odlomaka, Apulej je s razlogom nazivan jednim od
rijetkih talenta njegova doba. On naglasak stavlja na mistiku i magiju, a te stvari je odlično

7
predstavio u priči o Amoru i Psihi, jer šta bolje predstavlja te pojmove ako ne tajanstveni muž
koji je u isto vrijeme božanstvo ljubavi?
U samom tekstu se može primijetiti raznovrstan vokabular i mnoštvo umanjenica, od kojih su
neke Apulejeva lična kreacija.
Stoga se da zaključiti da je roman nazvan ''Metamorfoze'' iliti ''Zlatni magarac'' djelo velike
važnosti za rimsku književnost, ali i za dalju europsku književnost koja se na ovu bajku dugo
ugledala.
Pošto je djelo od tolike vrijednosti i pritom i zanimljivo za čitaoce svih doba, preporučuje se
da bude ne samo pročitano, već i analizirano u svojoj cjelosti, jer iako je priča o Amoru i Psihi
daleko najbolja i srce romana, ostatak djela ne treba se zanemariti, jer Apulejev stil i talent ga
cijelog prožima.

Literatura

Divković,M. Latinsko-hrvatski rječnik. Beograd: Familet Neven. 2006

Flašar, B. Pregled rimske književnosti: De auctoribus Romanis. Beograd. 1986

8
Oxford Classical Dictionary. Oxford: University Press. 2005

Oxford Latin Dictionary. Oxford: Clarendon Press. 1968

Vratović,V. Rimska književnost. Zagreb:Grafok. 2007