Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima

Katedra za grafički dizajn i slikovne informacije

Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

KREATIVNA UPOTREBA OSNOVNIH

POSTAVKI FOTOAPARATA (OTVOR
ZASLONA, BRZINA ZATVARAČA, ISO)
SEMINARSKI RAD

Nositelj kolegija i voditelj rada: Ime i prezime studenata:

Dr. sc. Maja Strgar Kurečić, doc. Ana Lovrić
Darija Zobenica
Lucia Buljat

prosinac 2016.
SADRŽAJ

1 UVOD................................................................................................................................................................. 1
2 OSNOVNE POSTAVKE FOTOAPARATA ............................................................................................... 2
2.1 Otvor zaslona ......................................................................................................................................... 2
2.1.1 f - broj ............................................................................................................................................... 2
2.1.2 Dubinska oštrina .......................................................................................................................... 6
2.2 Brzina zatvarača ................................................................................................................................... 9
2.3 ISO ........................................................................................................................................................... 14
2.3.1 Odnos ISO vrijednosti i šuma na fotografiji .................................................................... 15
2.3.2 Korištenje ISO vrijednosti...................................................................................................... 17
2.3.3 Low key i high key .................................................................................................................... 18
3 ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................. 21
4 LITERATURA .............................................................................................................................................. 22
1 UVOD

Korektna ekspozicija je ona s kojom se bilježi ono što je fotograf htio izraziti
fotografijom.

Konačni rezultat ovisan je od četiri glavne postavke:

1.) ISO osjetljivosti

2.) Brzine zatvarača

3.) Otvora zaslona, tj. blende

4.) Dinamičkog raspona senzora (ili filma).

Mnogi fotoaparati imaju selektor za biranje načina rada i mjerenja svjetla. Postavljanjem
selektora na AUTO fotoaparat je u automatskom načinu rada gdje se ISO, brzina
zatvarača, otvor zaslona, fokus i uporaba bljeskalice za dosvjetljavanje prizora određuje
na temelju uputa koje su u programu fotoaparata.

Upravljanje mjerenjem svjetla u modernim fotoaparatima daju zadovoljavajuće

fotografije (npr. fotoaparat sam pronalazi ljudsko lice u kadru i na njemu određuje
mjerenje i sl.), no fotoaparat ipak ne zna što je autor htio reći.

Želimo li potpunu i kreativnu kontrolu nad ekspozicijom možemo koristiti ručno

podešavanje (manualni način) svih parametara.

Prvo što određujemo je ISO osjetljivost. Ako je svjetlo slabo i trebamo veće brzine
zatvarača, odabrat ćemo veći ISO, a ako nam je potreban manji šum i možemo duže
eksponirati fotografiju odabrat ćemo manji ISO. Slijedeći parametar koji određujemo je
otvor zaslona ili brzina zatvarača – ovisno od motiva koji želimo snimiti.

Kombinacijom parametara tih postavki možemo dobiti jako zanimljive i tehnički dobre
fotografije.

Cilj ovog seminarskog rada je upravo poticanje fotografa na fotografiranje u manualnom

načinu te eksperimentiranje njegovim postavkama u cilju dobivanja što kreativnijih
fotografija.

1
2 OSNOVNE POSTAVKE FOTOAPARATA

2.1 Otvor zaslona

Zaslon je treći važan dio objektiva, on je zapravo otvor objektiva. Pokreće ga mali motor,
a sastoji se od tankih metalnih listića koji se po potrebi otvaraju i zatvaraju u veći ili
manji krug. Zaslonom se kontrolira količina svjetlosti koju se propušta kroz objektiv, ali i
kut pod kojim svjetlost iz objektiva upada na svjetlosni senzor. Tako kada je otvor
objektiva velik, dolazi više svjetla pod širim kutem, a kada je pritvoren dolazi manje
svjetla pod užim, oštrijim, kutem.

Zaslonom se kontrolira količina oštrine na fotografiji pa ukoliko se želi snimiti

fotografija koja je u potpunosti oštra, zaslon treba pritvoriti, a ako se želi oštar samo
mali dio na fotografiji, zaslon treba biti otvoren. Taj pojam koji određuje koliko će
oštrine biti na fotografiji, zove se dubinska oštrina i jedan je od najvažnijih pojmova u
fotografiji. Naziva se još i DOF (depth of field). Otvor objektiva izražava se takozvanim f -
brojem.

2.1.1 f - broj

f - broj je brojčana vrijednost otvora zaslona, i može biti: f/1.4, f/2, f/2.8, f/4, f/5.6, f/8,
f/11, f/16 i f/22. Tu je riječ o vrijednostima standardno označenih fotoaparata. Osim
navedenih vrijednosti, f - broj može biti izražen i u brojnim međukoracima, primjerice:
f/1.2, f/1.4, f/1.6, f/1.8, f/2. Otvor zaslona se može kontrolirati samostalno na
fotoaparatu, tako fotograf može sam odrediti koliko će objektiv biti otvoren ili zatvoren
za prolazak svjetlosti. Veći broj odgovara manjem otvoru zaslona, što znači da svaki
sljedeći f - broj označava propuštanje dvostruko manje svjetla u istoj jedinici vremena
(slika 1).

F - broj se još može definirati kao omjer žarišne duljine objektiva i promjera otvora
objektiva.

Svaki objektiv ima na sebi oznaku najveće moguće otvorenosti zaslona pa tako oznaka
1:5.6 znači da se može otvoriti do f/5.6.

2
Najmanji f - broj nekog objektiva označava njegov najveći otvor ili kako se to još naziva -
njegovu svjetlosnu jačinu. Odnos količine svjetla i f - broja nije jednostavan, on je takav
da se promjenom f - broja za 2 količina svjetla mijenja za faktor 4. Razlog tome je što se
za računanje f - broja koristi dijametar, a količina propuštenog svjetla ne ovisi o
promjeru nego o površini otvora kroz koji prolazi. Kako se promjer i površina odnose
kao kvadrati, smanjenje promjera za 2 puta, smanjuje svjetlo za 4 puta. Stoga su f -
brojevi izraženi kao umnožak korijena iz 2. Tako svaki f - broj označava duplu promjenu
intenziteta svjetla.

slika 1: prikaz otvora zaslona i pripadajućih f - brojeva

Autorskim primjerima nastojale su se prikazati navedene značajke. To se postiglo

snimajući u manualnom načinu rada, dakle ručno mijenjajući parametre koji utječu na to
kakvo će biti polje dubinske oštrine. Motivi su uzimani iz prirode kako bi fotografije bile
što živopisnije i kreativnije i kako bi bolje zaokupile pažnju promatrača. Snimanje je
poslužilo da se bolje shvati teorijski dio vezan uz ovaj dio osnova fotografije i da se uvidi
kako će povećanje jednog parametra na fotoaparatu utjecati na sveukupnu fotografiju.

3
slika 2: f/5.6 1/125 ISO 125, autorska fotografija

slika 3: f/10 1/60 ISO 125, autorska fotografija

slika 4: f/14 1/25 ISO 125, autorska fotografija

4
 slika 5: f/11 1/100 ISO 125, autorska fotografija

slika 6: f/7.1 1/200 ISO 125, autorska fotografija

5
2.1.2 Dubinska oštrina

Polje dubinske oštrine određuje koliko će oštrine biti na fotografiji. Sve ono što se nalazi
izvan polja dubinske oštrine podliježe određenom stupnju zamućenja. Gubitak dubinske
oštrine ne mora predstavljati problem za fotografiju. Mnogi fotografi upravo to koriste
kako bi uspješno naglasili željeni objekt na fotografiji. Dubinska oštrina ovisi osim o
otvoru zaslona, i o žarišnoj duljini objektiva i udaljenosti od snimanog objekta.

Polje dubinske oštrine može biti dublje ili pliće. Plitko polje označava samo jedan mali
dio fotografije koji će biti oštar, a duboko polje znači da će ili cijela fotografija biti oštra
ili njezin veliki dio. Može se kontrolirati pomoću otvora zaslona. Tako, ukoliko se otvori
na f/1.4, polje dubinske oštrine bit će jako plitko, a ako se pritvori na f/5.6, polje više
neće biti tako plitko i na fotografiji će više toga biti oštro. U slučaju da se želi postići
oštrina cijela fotografija, tada je potrebno otvor zaslona pritvoriti do f/16 ili f/22.

Veliki i mali otvor zaslona za sobom povlače i određene posljedice, odnosno može se
dogoditi da se snimi fotografija kakva se nije priželjkivala. Tako, ukoliko je zaslon jako
otvoren, to znači prolazak velike količine svjetla i plitko polje dubinske oštrine pa je lako
moguće da ne bude dovoljno oštrine na samoj fotografiji, odnosno da niti objekt koji se
želi odvojiti od pozadine ne bude oštar. S druge strane, kada se želi dobiti oštra
fotografija ili barem njezin veći dio, zaslon će se pritvoriti i pri tome treba paziti da se ne
snimi podeksponirana fotografija.

U sljedećim autorskim primjerima neke od fotografija, kao i prethodne, imaju za motiv

prirodu i snimljene su na način kao i prijašnje, a neke su, pak, dobivene ručnom izradom
filtera. Naime, riječ je o filterima koji su izrađeni tako što se na komadu papira koji je
izrezan na točan oblik i veličinu korištenog objektiva izrezuju željeni oblici koji se žele
dobiti mutni na fotografiji (tzv. bokeh efekt). Postavljaju se ispred objektiva (slika).

slika 7: ručno izrađeni Bokeh filter (izvor: http://www.diyphotography.net/)

6
slika 8: f/7.1 1/200 ISO 125, autorska fotografija

slika 9: . f/9 1/160 ISO 125, autorska fotografija

slika 10: f/5.3 1/80 ISO 640, autorska fotografija

7
 slika 11: f/5.6 1/125 ISO 400, autorska fotografija

slika 12: f/4.2 1/100 ISO 640, autorska fotografija

8
2.2 Brzina zatvarača

Brzinom zatvarača određuje se vrijeme izloženosti senzora svjetlu, tj. određuje se koliko
će dugo svjetlost padati na senzor fotoaparata. Duljina ekspozicije određuje se brzinom
zatvarača koja se prilagođava otvoru zaslona (f - broju) te ISO vrijednosti. Mjerna
jedinica brzine zatvarača je sekunda. Zatvarač se nalazi ispred senzora osjetljivog na
svjetlost.Primjeri brzine zatvarača(počevši od najbrže): 1/4000, 1/3200, 1/2500,
1/2000, 1/1600, 1/1250, 1/1000, 1/800, 1/640, 1/500, 1/400,1/320,1/250, 1/200,
1/160, 1/125, 1/100, 1/80, 1/60, 1/50,1/40,1/30, 1/25, 1/20, 1/15,1/13, 1/10, 1/8,
1/6, 1/5, 1/4,0“3, 0“4, 0“5, 0“6, 0“8, 1“, 1“3, 1“6, 2“, 2“5, 3“2, 4“, 5“, 6“, 8“,10“, 13“, 15“,
20“, 25“, 30“, B (eng. bulb). Bulb omogućava da se ručno odredi duljina ekspozicije iznad
30 sekundi u slučaju da nam je potrebna duljina od nekoliko minuta ili sati. Najčešće se
koristi brzina zatvarača koja je kraća od stotinke sekunde (npr. 1/125).

Ovisno o efektu pokreta koji se želi dobiti određuje se brzina zatvarača. Postoje dva
osnovna načina „zamrznuto“ kretanje ili zamućeno (eng. blur) kako bi se dobio osjećaj
brzine. Kada se želi dobiti fotografija zamućenog pokreta koristi se duža ekspozicija, tj.
manja brzina zatvarača, a ako je cilj dobiti fotografiju zamrznutog pokreta koristit će se
kratka ekspozicija, tj. veća brzina zatvarača. Dojam brzine može se ostavariti i
namjernim pomicanje fotoaparata praćenjem motiva u pokretu (eng. panning)
korištenjem manjih brzina zatvarača.

Također, što je duže vrijeme ekspozicije senzor prima više svjetosti te je i sama
fotografija svjetlija što znači da se brzinom zatvarača može utjecati na svjetlinu
fotografije. To je pogodno za fotografiranje u uvjetima okoline s malom količinom
svjetla. Pri snimanju s takvim postavkama preporučuje se korištenje stativa kako bi se
izbjegla zamućenost detalja.

Dugo vrijeme ekspozicije omogućava kreativnu tehniku slikanja svjetlom (eng.

lightpainting). Tri su tehnike slikanja svjetlom: pomicanje izvora svjetla, pomicanje
fotoaparata i web slikanje svjetlom.

9
 slika 13: Prikaz lightpainting-a, f/18 5.0 ISO 100, autorska fotografija.
Fotoaparat se vrtio u krug kako bi se dobio oblik izrađen od svjetlosti.

slika 14: Prikaz lightpainting-a tehnikom pomicanja izvora svjetla

(izvor: http://digital-photography-school.com/25-spectacular-light-painting-images/)

10
 slika 15: f/9 5.0 ISO 100, autorska fotografija
Tehinka povezana uz tehniku brzine zatvarača u kojoj je korišten zoom efekt. U ovoj
tehnici fotograf nakom okidanja slike koristi zoom kako bi se dobili izduženi rubovi slike.

slika 16: f/18 10.0 ISO 100, autorska fotografija

11
 slika 17: f/22 3.0 ISO 100, autorska fotografija

slika 18: prikaz praćenja objekta koji se kreće, tzv. panning.

(izvor: http://improvephotography.com/726/6-tips-to-improve-your-panning-
photography/)

12
Na slikama 19 i 20 prikazana je razlika duge i kratke ekspozicije istog ambijenta.

slika 19: f/18 1/8 ISO 100, autorska fotografija

slika 20: f/5 1/200 ISO 100, autorska fotografija

13
2.3 ISO
ISO vrijednost datira još od analognog doba, gdje je ISO vrijednost određivala osjetljivost
filma. Tako smo na kutiji filma uvijek imali oznaku 100 ili 200, 50 ili 400 itd.

ISO vrijednost se dakle izražava brojevima, i što je veći broj to je osjetljivost filma veća.

Od nastanka fotografije težilo se izumu medija koji bi imao dovoljnu brzinu zapisa i pri
slaboj osvijetljenosti prizora. Početak je bio fotoosjetljivi sloj koji je zabilježio prvu
fotografiju nakon 8 sati ekspozicije, moderni film ima ISO 3200, a danas neki
profesionalni digitalni fotoaparati mogu snimiti snimke pri ISO 102400, a te snimke se
mogu obraditi suvremenim računalnim programima.

Postoji mnogo sustava koji definiraju osjetljivost fotografskih medija i svaki ima svoje
mjerne jedinice i oznake (ISO, DIN, ASA, GOST, EI).

ISO sustav je prihvaćen kao standard kod svih proizvođača digitalnih fotoaparata.
Uobičajene ISO vrijednosti koje imamo na raspolaganju kod digitalnih fotoaparata su od
50 - 1600 (kod profesionalnih modela i do 102400).

ISO 100 je dvostruko osjetljiviji od ISO 50, a ISO 200 dvostruko je osjetljiviji od ISO 100.
ISO 3200 je za 5 EV „brži“ od ISO 100, a ISO 25600 je za 3 EV brži od ISO 3200.

14
2.3.1 Odnos ISO vrijednosti i šuma na fotografiji

Povećanjem ISO vrijednosti povećavamo i odnos šuma na fotografiji tako da ćemo sa

većim vrijednostima dobiti više šuma. Sljedeća slika prikazuje odnos istog kadra uslikan
pod različitim ISO vrijednostima.

slika 21-23: ISO 1000, ISO 10000, ISO 25600, autorske fotografije

Digitalni fotoaparati proizvode 3 vrste šuma:

 Šum konstantnog uzorka

Pojava je koja se javlja pri dugim ekspozicijama na niskoj ISO postavki (uzrok je toplina
koja se razvija prolaskom električne struje kroz senzor i jače je izražen na višoj
temperaturi - npr. ljeti). Uzorak je na istom mjestu, pa se može maknuti automatskom
redukcijom šuma u fotoaparatu. Ako se snima noćni prizor ili munje i koristi se
ekspozicija od npr. 30 sekundi, onda će nakon eksponiranja fotoaparat još 30 sekundi
generireti negativ šuma da bi spojio te dvije slike u jednu s reduciranim šumom.

slika 24: prikaz šuma konstantnog uzorka

15
  Šum bez uzorka

Javlja se kod visoke ISO postavke i kratkih ekspozicija i nikad nema isti uzorak - to
svojstvo se može koristiti kod smanjivanja šuma tehnikama prosječnih vrijednosti pri
čemu je potrebno snimiti prizor više puta (fotoaparat mora biti dobro učvršćen da ne
mijenja poziciju).

slika 25: prikaz šuma bez uzorka

 Trakasti šum

Pojava je naknadne obrade u fotoaparatu i ovisi o načinu na koji software fotoaparata

obrađuje podatke, pa je kao takav ovisan o tipu i proizvođaču fotoaparata (najčešće se
javlja kod visokih ISO postavki u sjeni).

slika 26: prikaz trakastog šuma

16
2.3.2 Korištenje ISO vrijednosti

ISO 100-200

Kod dobrih svjetlosnih uvjeta, po danu, uz dobru kontroliranu rasvjetu, odnosno u

situacijama kad se otvorom zaslona i ekspozicijom može kontrolirati i propustiti
dovoljna količinu svijetla. Ove postavke daju najčišće fotografije.

ISO 200-400

Za nešto tamnije uvjete, u sjeni ili interijerima gdje se ne želi još uvijek paliti bljeskalicu.

ISO 400-800

Fotografiranje u interijerima pri korištenju bljeskalice. Naime, zbog malo veće

osjetljivosti pozadina fotografije na koju bljeskalica slabije utječe nije jako tamna, dok je
prednji kadar pravilo eksponiran i ne primjećuje se šum.

ISO 800-1600

Događaji koji se pretežito zbivaju u večernjim satima. Potrebna je određena brzina

ekspozicije kako bi dobili zamrznuti kadar, i dignuta vrijednost ISO. Fotografija će imati
primjetnu količinu šuma, no to ipak prolazi pod umjetnički dojam fotografije.

ISO 1600-3200

U tamnim uvijetima, kad se ne može koristiti bljeskalicu ili stativ. Ta vrijednost ISO je
gornja granica gdje je šum relativno malen i gdje djeluje efektno na fotografiji. Sve dalje
zahtjeva dodatne digitalne obrade.

ISO 3200+

Veće količine šuma su neizbježne u doista mračnim uvjetima, ako se ne smije koristiti
bljeskalica, odnosno ako se želi šumom postići neki umjetnički dojam.

Visoki ISO ima svoju cijenu, kod filmova to je zrno, a kod digitalaca to je šum, zato ne
treba pretjerivati s povećanjem ISO vrijednosti, baš obratno, treba koristiti najmanju
moguću vrijednost, osim ako se baš ne želi takav efekt.

17
2.3.3 Low key i high key

Fotografije na kojima prevladavaju svijetli ili tamni tonovi, u većem djelu slike kontrast
je reduciran, a raspon tonova ograničen. Fotografije tog tipa zovu se low key ako na
njima prevladavaju tamni tonovi, odnosno high key ako na njima prevladavaju svijetli
tonovi.

High key je fotografija koja većim djelom sadrži svijetle tonove. Za razliku od low key
fotografije gdje je osvjetljenje ključan čimbenik u postizanju efekta, kod high key
fotografije to je uglavnom izgled objekta koji treba biti u rasponu svijetlih tonova. High
key tehnikom dobivaju se vrlo svijetle fotografije koje se postižu preekspozicijom. Za
ovaj tip fotografije potrebni su studijski uvjeti, rasvjetna tijela i bijela pozadina. Ako se
ne postiže željena bijelina pomoću ISO vrijednosti. treba se pojačati svjetlinu cijele
fotografije. High key fotografija djeluje čisto, delikatno, lagano, optimistično, pozitivno.

slika 27: preekspozicija, autorska fotografija

18
 slika 28: preekspozicija, autorska fotografija

slika 29: preekspozicija, autorska fotografija

Low key fotografija snimljena ovom tehnikom većim djelom sadrži tamne tonove. Low
key efektu doprinose izgled objekta i ekspozicija, ali ponajviše rasvjeta.

Raspon tonova na ispravno snimljenoj low key fotografiji kreće se od srednjeg do krajnje
tamnog dijela sivog klina s manjim područjima svijetlih tonova okruženih tamom i
sjenama. Kod ove tehnike ISO vrijednost je većinom 100 i ne izaziva šum.

Low key fotografija doima se teškom, misterioznom, mračnom, atmosferičnom,

sumornom.

19
slika 30 i 31: podekspozicija, autorska fotografija

20
3 ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu prikazane su osnovne tehnike fotografiranja korištene za

nastajanje kreativnih fotografija. Moglo se vidjeti da je primjenom različitih kombinacija
otvora zaslona, brzine okidača i ISO osjetljivosti moguće dobiti vrlo efektnu fotografiju.
Različitim omjerima postavki može se manipulirati krajnji rezultat te ovisno o želji
fotografa naglasiti određen objekt ili scenu.

21
4 LITERATURA

1. http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/op%C4%87e-osnove/f-broj

2. http://www.diyphotography.net/diy_create_your_own_bokeh/

3. Žerjav D. (2009). Osnove fotografije, OŠ Strahoninec, foto grupa

4. http://digital-photography-school.com/shutter-speed/

5. http://www.usporedi.hr/aktualne-teme/vodic-manualnih-postavki-fotoaparata

6. https://fotoklubze.wordpress.com/category/teorija/

7. http://fotografija.hr/iso-osjetljivost/

8. http://www.klubputnika.org/servis/foto-uputstva/88-osnove-fotografije/3584-
blenda-zatvarac-ekspozicija-iso

22