Neron

Neron (15. prosinca 37. - 9. lipnja 68.)

bio je peti rimski car, zadnji iz
Julijsko-Klaudijevske dinastije. Puno
ime mu je bilo Neron Klaudije Cezar
August Germanski.

Lucije Domicije Neron (lat. Lucius

Domitius Nero), sin Agripine i Gneja
Domicija Ahenobarba, bio je rimski
car od 54. do 68. godine. On je
također posljednji potomak julijevsko-
klaudijevske kuće. Na tron rimskog
cara dovela ga je majka Agripina
Mlađa nakon što je prethodno
otrovala svoga muža, cara Klaudija
(vladao 41. - 54.). Neron je nastavio
politiku cara Tiberija (vladao 14. - 37.)
- vodio je oštru borbu protiv rimske
aristokracije (senatorskog staleža), a
koja se protivila sužavanju prava
Senata i jačanju carske vlasti. U
početku je vladao umjereno
zahvaljujući utjecaju svojih savjetnika
Seneke i pretorijanskog preferkta
Bura i supruge Oktavije. Međutim
uskoro se ispostavilo da je Neron
svirep vlastodržac. U skladu s tim
pogubio je mnoge ugledne Rimljanje i
konfiscirao njihovu imovinu. Godine
55. dao je otrovati svoga brata
Britanika. To je bio samo uvod u
njegove zločine. Četiri godine kasnije
(59.) otišao je tako daleko da je ubio
čak i vlastitu majku (59. godine).
Godine 62. ubio je Bura i suprugu
Oktaviju da bi oženio svoju konkubinu
Popeju Sabinu koju je također
nekoliko godina kasnije ubio.

Neron je bio bolesno ambiciozna

osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji
želio je ponoviti djelo Aleksandra
Makedonskog te je vodio skupe i
nesigurne ratove na Istoku uzalud
pokušavajući osvojiti Armeniju,
sjevernu obalu Crnog mora i Etiopiju.
Mnogo novca Neron je trošio na
kazalište, cirkuske igre i raskošan
život. Uobražavao je kako je velik
umjetnik te se često pojavljivao u
kazalištu i cirkuskoj areni kao glumac,
pjevač, svirač i sudionik u utrci
dvokolica. Zbog opterećivanja
državne blagajne, koje se posebice
osjetilo u provincijama kroz nove
poreze, za njegove vladavine izbili su
ustanci u Britaniji, Španjolskoj, Galiji i
Judeji. Godine 64. nakon velikog
požara u Rimu nezadovoljstvo je
zahvatilo i Rim jer glasine su za požar
krivile Nerona. Poslije paleža Rima
Neron je započeo sa sustavnim
progonima kršćana jer je njih smatrao
krivima za paljevinu Rima. U tim
progonima stradali su Isusovi
apostoli, Petar i Pavao. Sljedeće
godine smaknuo je mnogo protivnika,
ali i nevinih osoba, nakon otkrivanja
urote za njegovo svrgavanje. Seneka,
koji se već prije povukao s dvora bio
je prisiljen počiniti samoubojstvo 65.
godine. Između 66. i 67. godine
posjetio je Grčku gdje je i sam
sudjelovao u raznim javnim
natjecanjima. Za vrijeme njegove
odsutnosti iz Rima izbija pobuna u
provincijama (Galija, Hispanija,
Germanija). Kada se vratio u Rim,
Senat ga je proglasio neprijateljem
rimskog naroda i osudio na smrt, te je
car u 31-oj godini života počinio
samoubojstvo, ali neki smatraju da je
ubijen. Vjeruje se da su mu posljednje
riječi bile: "Kako velik umjetnik umire
sa mnom."

Vidi još
Smrt Julijevsko-Klaudijevske
 dinastije
Neronov križ

Izvori
moljac.hr :: Neron , uz dozvolu
autora teksta

Prethodnik: Nasljednik:
Klaudije Rimski carevi Galba (68. -
(41. - 54.) 69.)

Dobavljeno iz
"https://hr.wikipedia.org/w/index.php?
title=Neron&oldid=4807020"
Zadnji je put uređivala/uređivao…

Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 3.0

osim ako nije drukčije navedeno.