Meditacija – iskustveni put

- Iskustvo čega? - Formatted: Font: Bold

Iskustvo sebe! Iskustvo prisutnosti i budnosti, potpune posvećenosti sebi naspram čega je sve
ostalo poput sna.

- Zašto tako malo ljudi meditira? – Formatted: Font: Bold

Jednostavno zato što ih nitko nije tome podučio, jer su lijenost i udobnost činjenja ničeg
privlačni tijelu, a kultura udovoljavanja tijelu je dominantna civilizacijska tekovina, ne
osjećaju potrebu... Boje se promjene misleći da će postati nešto drugo i izgubiti nešto što jesu.
Nitko se ne boji nepoznatog (to je nemoguće jer ako je nepoznato onda se za to i ne zna), ali
se zato bojimo gubitka poznatog. Kod meditacije potpuno neutemeljen strah proizašao je iz
neznanja jer se meditacijom se ništa ne može izgubiti osim upravo neznanja.

- Što je meditacija? - Formatted: Font: Bold

Meditacija se često povezuje s religijskom praksom. Iako je dio prakse nekih religijskih
putevaputova, nipošto nije njihov neodvojiv dio isto jednako kao i npr.primjerice post.
Prisutan je u religijama, a nitko ne dvoji da je njegovo povremeno prakticiranje potreba i
dobar način za čišćčenje tijela i očuvanje zdravlja pogotovo kad pretjeramo s blagdanskim
konzumacijama ili kad smo bolesni pa prirodno gubimo apetit da tijelo ne troši energiju na
probavu nego na iscjeljivanje.
Slično, na dnevnoj bazi nas bombardira gomila događaja, vlastitih misli i osjećaja koji se svi
skupa međusobno prepliću i stvaraju jedni druge ponovo i ponovo. Kao što operemo zube od
naslaga hrane, tako i umu treba dati šansu da se očisti kako bi nam mogao dalje služiti čist i
neopterećen. Kao što se smeće iznosi iz stana tako ga ne treba čuvati ni u sebi.
Meditacija je osnovno sredstvo higijene svjesnog bića, vrlo važno za očuvanje zdravlja i
kvalitetnog življenja.

- Kako meditirati? - Formatted: Font: Bold

Nikako. I ne šalim se kad to kažem. Kad kažemo "kako" uobičajeno mislimo kako se nešto
radi a meditacija nije radnja nego stanje. Dokle god budete pokušavali meditirati, to stanje će
izmicati poput ribice koja pliva u moru pokraj vas. Vidite ju, skoro dodirujete, ali čim pružite
ruku ona ostaje na istoj udaljenosti. Moguće je opisivati kako se tamo stiže, ali teško je
objasniti kako izgleda kad se i stigne. Meditacija ne nudi nikakva obećanja i nema bolje ili
gore, većeg ili manjeg postignuća – ili meditirate ili ne. Nema ništa između.

- ...? - Formatted: Font: Bold

E to je pravo pitanje! Dosta studija je objavljeno o naučno dokazanim dobrobitima meditacije

pa neću sad o tome – koga zanima lako će pronaći. New Age je također dao svoj "doprinos"
pa se na tržištu nude meditacije za svačiji ukus i džep. Stari tekstovi govore jezkkiom punim
pojmova teško razumljivih i prihvatljivih suvremenom čovjeku potrošačkog svijeta gdje je
sve, pa i on sam, svedenoo na nivo razinu materijalnog resursa za stvaranje novih materijalnih
dobara. Nedostaje "Idiot's guide..." za jednostavan pristup meditaciji bez mistifikacije, bez
učenja "najbolje dostupne metode" uz najbolju cijenu za vikend tečaj, i najvažnije -– bez
prisile. Bez prisile sebe uz obavezno nabijanje krivice za propušteni termin.

Redovitost i uobičajeno vrijeme

Meditacija je kao i tjelovježba. Što više vježbamo kondicija nam raste i obratno – bez
vježbanja vrlo brzo gubimo kondiciju i sve stečene dobrobiti. Već i mali uvid u zbivanje
tijekom meditacije briše dvojbe po tom pitanju. Kad ste redovni i predani tjelovježbi, tijelo
samo traži i podsjeća da je vrijeme za aktivnost i nedostaje nam propušteno jednako kao što
smo gladni propustimo li obrok. Nakon nekog vremena javlja se identičan osjećaj vezan uz
meditaciju. Naprosto nas vuče i osjećamo se dobro i sve bolje redovitošću i nestaje izgovor
poput "nemam vremena, volje...". Lijenost postaje priča nekih drugih ljudi.

Najbolje vrijeme je ujutro nakon buđenja i što manje prethodnih aktivnosti dok um još nismo
nahranili novim informacijama za obradu. Drugi povoljan termin je prije spavanja kad treba
otpustiti sve što je ostalo u umu i miran otići na spavanje. U oba termina je jako dobro i ako
već ne uspijemo meditirati, potpuno opuštanje (pogotovo prije spavanja) i malo sjedenja u
tišini je neprocjenjivo. Bez svjesnog opuštanja ni san nije u stanju u potpunosti ukloniti
napetost u tijelu a o napetosti u umu i da ne govorim.

Posebno je pogodno uvijek to činiti u isto vrijeme. Ne samo zbog rutine već isto kao što se
organizam navikne na doručak u isto vrijeme tako se isto i ovdje se maksimizira učinak jer
smo već spremni za ono što slijedi – počinje podsvjesno opuštanje, očekivanje i voljnost.
Malo po malo, to nam postaje važan dio dana kojeg očekujemo s veseljem.

Mali koraci
Prevelika početna ambicija može uzrokovati brzo odustajanja od prakse. Nitko ne može sjesti
i od prve meditirati sat vremena, a da nije pripremljen za to. Na početku treba naučiti sjediti,
opustiti se, pravilno disati, održavati pažnju.... Dobro je krenuti sa nekom manjom minutažom
koliko god je ugodno, koliko god to malo bilo da se uklopi u dnevni raspored jer najčešći
izgovor je "Ja nemam vremena...". Pet minuta za početak ima svatko. Samo neka postane
navika i ako je moguće uvijek u isto vrijeme, a minutaža će se polako povećavati. Učinite prvi
korak i na putu ste.

Meditacija – koncentracija
Koncentracija je usmjeravanje naše cjelokupne pažnje na samo jedan objekt/ ideju/ misao/
točku... i kao takva dobar je uvod u meditaciju. Za vrijeme meditacije gube se uobičajeni
načini prenošenja informacije pa i prema samom sebi. Svaki čin prepoznavanja, analize,
verbaliziranja i sl., uzrokuje izlazak iz meditativnog stanja u kojem smo isključivo i samo
svjedok/ promatrač.
Dosta često se čuje izraz "meditiraj na ...". Drugim riječima to znači koncentriraj se na danti
pojam, usmjeri svu svoju pažnju na njega dok sve drugo ne nestane iz našeg uma i postane
jedno i jedino u našoj svijesti, a onda ostaje sama svijest i mi smo u stanju meditacije.

O umu, disanju i tijelu

Um, disanje i tijelo zajedno su pokazatelji naše napetosti. Ako tijelo zadržava naepetost,
disanje je plitko i nepravilno, a um radi prekovremeno. Ako disanje nije duboko i opušteno,
tijelo se ne može opustiti, a um radi prekovremeno. Ako je um nemiran, a kako onda uopće
pokloniti pažnju disanju i opuštanju tijela? Postizanje kontrole nad bilo kojim od ta tri
elementa ima vrlo povoljan utjecaj na preostala dva. Kad su dva elementa umirena, treći tek
što nije i to već sam od sebe. Koji god element da vam je bliži i lakši za ovladavanje, počnite
od njega. Ostali će se već pridružiti jer nitko se ne voli igrati sam. Zanimljivo je promatrati
promjene u tijelu koje nastupaju kad se postigne opuštenost. Samo od sebe počinje zauzimati
sve pravilniji položaj i svakom fazom povećavanja mira to se ponavlja i pomalo nas
preplavljuje osjećaj lakoće. U početku na mjestima gdje smo zgrčeni i blokirani može se
pojavljivati i bol. Samo bez brige i posvetite tim mjestima dodatnu pažnju. Čim se ta mjesta
dovoljno opuste i položaj tijela bude sve pravilniji i opušteniji, ti grčevi će također nestati.
Tko zna kad su ti mišići zadnji puta dobili pošteni obrok? Kad su zadnji puta bili u opuštenom
stanju, obavljali svoju funkciju i imali dobru cirkulaciju? Za sjedenje uspravnih leđa važna je i
tjelesna spremnost. Navodno su zbog loše kondicije izvjesni monasi u Kini više spavali nego
meditirali. Za lijek su počeli trenirati kung-fu i eto, malo tko nije čuo za legendarni Shaolin.

Ništa se ne može desiti dogoditi umu i egu, a da se to nije desilo vVama. Ne borite se protiv
njih već usmjerite napor na postizanje mira. Ne poklanjajte pažnju mislima koje dolaze i ne
analizirajte. Iskoristite ih kad su već tu. Nađite otkuda misli dolaze i zadržite se tamo i u tom
trenutku. To je efikasan učinkovit način da ih zaustavite. Proširite – otkuda dolazi disanje,
otkuda zvuk i kuda je nestao... gdje je taj koji sve to primjećuje – vVaša vlastita svjesnost.
Vaša vlastita svijest – kad je postanete svjesni ostanite s njom. U dobrom ste društvu.

Ako ne možete umiriti um, umirite sebe. Um nije netko drugi ili nešto odvojeno. Svi
uspijevamo umiriti um bar jednom dnevno. Ugasimo svjetlo i zaspemo onog trenutka kad se
um umiri. Ista stvar. Samo ne zaspati.

Tehnika opuštanja ima dosta. Odaberite koja vam odgovara ili izmislite svoju. Disanje mora
biti opušteno i praktično bez pomicanja grudnog koša prema gore. Diše se dijafragmom
prema dolje. Osjetit ćete kako gravitacija čini svoje. Položaj tijela mora biti posve uspravan
uključujući tu i kralježnicu i njenu prirodnu savijenost u donjem dijelu leđa i vratu.

I to je u glavnim crtama to. Nema tu puno toga – upravo suprotno. Stvar je u oduzimanju.

Bezbrižno disanje
Ako uzmemo ljubav kao princip maksimalne privlačnosti, osjećaj koji joj je suprotan nije kao
što se često kaže mržnja već strah. Već sSpomenuti strah od gubitka poznatog uzrokuje da
stalno zbog nečega brinemo. To nas dovodi u stanje grča koji malo po malo ostavlja tragove u
našem tijelu. Kad krenemo meditirati, jedna od prvih stvari jest da povadimo iz džepova sve
naše vlasničke listove. Otpustite makar na to kratko vrijeme sve vezanosti za bilo što i bilo
koga. Prakticiranjem svjesnog opuštanja tijela kroz neko vrijeme početi će se produbljivati
osjećaj opuštenosti i grčevi uzrokovani brigama popuštaju. Kao jedan od rezultata osjetiti će
se prirodno, opušteno disanje rasterećeno od briga. Osjećaj lakoće u gornjem dijelu tijela,
opuštena ramena, vrat, grudni koš... samo disanje koje osvježava svakim udahom – bez brige.
Kad nastupi takvo disanje, dva od tri elementa su tu.

Sada i ovdje
Naišao sam na podatak da naš mozak ne razlikuje dali nešto gledamo "u živo" ili
vizualiziramo sliku iz sjećanja. Aktiviraju se isti centri u mozgu u oba slučaja. U kvantnoj
fizici prostor i vrijeme se promatraju kao jedno, a u novije vrijeme se javljaju neke struje koje
tvrde da vrijeme u stvari i ne postoji. Sve češće se upravo u toj znanstvenoj grani spominje i
pojam svijesti. Vjerojatno ste se susreli i s pojmom sada i ovdje. Nadam se samo da to nije
bilo u vidu dobronamjernih savjeta "trebaš živjeti u sada i ovdje" i "sve je to samo u tvojoj
glavi". Ovo nisu slučajna i nepovezana razmišljanja. Sve navedeno je povezano upravo s tim
terminom sada i ovdje.

Zamislite sada i ovdje kao pojam suprotan pojmu crne rupe. U sada i ovdje ne postoji ništa,
ali zato sve tu nastaje i odmah postaje sjećanje. Ono što nam naša osjetila pokušavaju
podvaliti kao friške vijesti, već je zapisano u našem sjećanju. Sada i ovdje nije pitanje
vremena i mjesta nego stanja svijesti, stanja koje pokušavamo dotaknuti meditacijom.

Što god radili, razmišljali, osjećali, bavimo se našim sjećanjem. Posebno je zanimljiva
kategorija duševna bol. Njezinu jednakost u tjelesnom obliku mogli bi opisati događajem gdje
nam nešto teško, npr. pisaći stroj, padne na stopalo prepuno sitnih kostiju i živčanih
završetaka. Nesnosna bol. U vremenu koje slijedi svaki put kad se sjetimo pisaćeg stroja,
uzmemo isti i zveknemo ga na vlastito stopalo. Srećom, nitko nije toliko lud (barem ne
poznajem nikog) da to čini pa ipak, kopanje po sjećanjima i ponovno proživljavanje bolnih
trenutaka je poprilično raširen sport. Neko nas je povrijedio samo prvi put. Ostalih milijuon
puta činimo to sami. Količina stresa kojieg smo tako u stanju generirati sami sebi je
nevjerojatna, skupa zajedno sa svim zaslugama koje se odražavaju i na zdravsteveno stanje.

Otpustiti, zaboraviti, umiriti se i makar na trenutak osjetiti kao da stojimo na dasci povrh šest
metarskog vala bez obale na vidiku da nas prekine u užitku, okruženi morskom pjenom i
hukom vala koji se lomi, naizgled uvijek na istom mjestu i u trenutku koji se upravo događa .

Ako se uspijete na kratko zaboraviti, možda ponovo upoznate sebe. Makar na kratko
zaboraviti probleme i možda vam se posreći!
Grupna v.s. osobna meditacija
Meditacija je osobno iskustvo i svačije pravo bez potrebe za ičim izvana pa ipak, i to je
nekome roba na tržištu. Ovdje to nije tema niti ikoga odgovaram da i na takav način dođe do
iskustva. Želim ukazati na nešto drugo.

Za početnika rad u grupi može imati prednosti, ali ako ne zna što se zbiva to vrlo brzo mogu
postati nedostaci. Kao dio grupe koja meditira, pojedinac može dosegnuti i ono što vlastitim
snagama još nije ostvario. To je dobro jer na taj način stječe uvid u ono što je pred njim i
čemu treba težiti no mora biti svjestan da to još uvijek nije njegovo postignuće. Kad
samostalni pokušaj kod kuće završi neuspjehom, čest je krivi zaključak "ja kod kuće nemam
uvjeta za meditaciju" što vodi odustajanju od svakodnevne prakse i u najboljem slučaju se
svodi na periodičnu taksxi vožnju u grupi.

Pomoćni kotači na biciklu prije ili kasnije se skinu i uglavnom nisu dovoljni da se nauči voziti
bicikl. Mislilo se da bicikl za djecu treba izgledati isto kao i veliki pa dodamo još dva kotača i
neka se dijete vozi. Oduševio me genije koji se sjetio nečeg drugog. Maknuo je pomoćne
kotače, ali maknuo je i pedale s tog malog vozila i rezultat je zapanjujuć. Umjesto klinaca koji
lijeno okreću pedale ili samo sjede jer ionako ne mogu pasti, gledam mala torpeda koja se
veselo odguruju nogicama, održavaju ravnotežu i postižu zapanjujuće brzine isključivo svojim
snagama i svojom ravnotežom. Kad dorastu za pravi bicikl, njihova motorika i snaga biti će
više nego dovoljni za novu igru.

Kad se stekne praksa, može se meditirati i u tramvaju punom ljudi, a ne da kod kuće nemate
uvijeta. Što prije počnite voziti bez pomoćnih kotača bez obzira koliko puta pali. Ako treba
skinite i pedale, ali gurajte dalje. Sami imate baš sve što je potrebno za meditaciju, a ako ste u
prilici, uživajte i u grupi. Iskustva mogu biti više nego zanimljiva.

Praktično
Na istoku su ljudi već odavno žive u milijunskim zajednicama na malo prostora. Teški stres.
Uz meditaciju koriste se još jednim alatom. Od skoro beznačajne aktivnosti naprave ritual –
ceremoniju. Blagodat toga je odvajanje misli od tekuće problematike i posvećivanje vlastitom
miru. Ako vam odgovara, poslužite se tom praksom kao zagrijavanjem za glavni događaj.
Miris može oplemeniti atmosferu i pomoći smirivanju pa možete upaliti mirisnu svijeću,
štapić, eterično ulje... Podesite osvjetljenje kako god vam odgovara. Može i mrak samo
nemojte zaspati. Što se više približite rasterećenosti i ugodnosti kroz pripremu, imat ćete lakši
zadatak kasnije. Tiho okruženje je prvi izbor, no ako vas previše smetaju zvukovi iz okoline
lagana i tiha muzika glazba može pomoći. Dok namještate glasnoću stišajte još malo kad vam
se učini da je dobro. Kad se opustite zvučat će glasnije.

Idealno bi bilo sjesti u tzv. lotos položaj (prekrižene noge sa stopalima okrenutim prema gore
na bedrima) ili barem puoluolotos (samo jedno stopalo na bedru druga noga ostaje savijena
ispod). Većina nas ovdje može samo sanjati o takvoj razgibanosti pa slobodno privucite
stolicu i ne mučite se na podu. Položaj u kojem su noge samo prekrižene nije tako stabilan i
drugačije napreže mišiće leđa što baš ne pridonosi opuštenosti. Radije sjednite na stolicu
koljena razmaknutih za širinu kukova. Ne naslanjajte se – sjednite više na rub stolice. Leđa
moraju biti slobodna. Stopala punom površinom na podu – ne povlačite noge ispod stolice.
Ruke počivaju u krilu desni dlan položite u lijevi i palčevi neka se dodiruju vrhovima. Ako ste
u hlačama može se dogoditi da vam u opuštenom stanju dlanovi klonu između nogu pa
možete prebaciti neku tkaninu preko bedara da dlanovi imaju oslonac.

Počnite s namještanjem tijela. Linija ramena i kukova treba biti paralelna i točno jedna iznad
druge. Kičma uspravna i ravna – pokušajte biti maksimalno visoki. Položaj moraju održavati
mišići leđa. Bradu malo uvucite kako bi se izravnala vratna kralježnica. Kralješke zamislite
kao niz kuglica postavljenih jedna na drugu u savršenoj ravnoteži. Opuštenost i mlitavost nisu
isto. Pažnja se mora zadržati da se ne poremeti položaj. Ni jedan mišić koji ne sudjeluje u
održavanju ravnoteže nema što raditi a oni koji rade, čine to s minimalnim naporom.

Vrhom jezika dotaknite točku iza prednjih zubi i malo ga suzite da ne dotiče zube sa strane.
Počnite se svjesno opuštati. Opustite lice, vilicu (tek toliko napora da se usta ne otvore), uši ,
vrat, posebno obratite pažnju na grlo – tu zna biti uskladišteno puno napetosti. Ramena i
njihova neapeteost su priča su za sebe. Kad ih stvarno opustite imat ćete osjećaj da su se
spustila za pola metra. Kad potpuno opustite grlo, automatski će se spustiti osjećaj ugode i
opuštenosti niz prsnu kost, a to će vam jako pomoći u opuštanju trbuha. S trbuhom ćete imati
puno mnogo posla pogotovo ako niste navikli na abdominalno disanje (disanje dijafragmom
prema dolje bez podizanja grudi). Tek kad cjelokupno područje abdomena bude posve
opušteno disanje će se samo od sebe početi spuštati i postajati prirodno. Već ste tako disali
dok ste bili beba i niste znali za strah koji vam je potpuno poremetio način disanja.

Ne silite promjenu disanja i ne upravljajte njime. Ako niste navikli može se pojaviti i
nelagoda kao i neke kratkotrajne tegobe. Ovdje uopće ne vježbamo disanje. Opuštanjem tijela
ono će se uspostaviti samo od sebe. Samo promatrajte što se zbiva i registrirajte promjene.
Imat ćete dobar uzorak kako izgleda biti opušten pa ćete to moći primijeniti bez velikog
uvoda i više puta dnevno. Postat će poput refleksne radnje koja vam može olakšati mnoge
tegobe od kojih možda patite (glavobolje od napetosti u vratu, visoki tlak, osobno mi je
pomoglo oko sindroma hijatalne hernije – sigurno ćete već naći zašto vam je ugodnije biti
opušten).

Kad bismo bili disciplinirani, mogli bi odmah početi sa umirivanjem uma, a opušteno disanje
i tijelo bez napetosti bi prirodno bi uslijedili. No imamo civilizacijske tekovine kakve imamo
pa nam je takav poduhvat gotovo nemoguć. Zato je lakše da krenemo od temelja pa pomalo
gradimo svoj put prema gore. Jasno se mogu prepoznati tri faze no njihove granice baš nisu
tako čiste. Svaka naredna koristi dobrobiti ostvarene prethodnim korakom. Iako bi svaki
naredni korak mogao uzrokovati ostvarenje prethodnog, to je za početnika dosta teško.

U prvom koraku se zato bavimo isključivo vlastitim tijelom. Opuštamo ga dok i zadnja
napetost ne izađe iz njega. Na uspješnost će vam ukazati osjećaj ravnoteže u tijelu i ugodne
topline pogotovo u dijelovima koji su bili kronično napeti. Ramena su potpuno opuštena što
omogućava potpuno drugačiji osjećaj u vratu i glavi. Opuštenost grla i grudnog koša dovode
do velike emocionalne opuštenosti. Opušteni abdomen daje osjećaj velike stabilnosti kako
fizičke tako i emocionalne. S vremenom ćete steći osjećaj opuštenosti čak i unutarnjih organa
što je velika blagodat za probavni proces. Disanje je postalo abdominalno i grudni koš se
praktično i ne pokreće prilikom disanja koje se prirodno odvija pomoću dijafragme.
Iznenađujuće djeluje koliko daleko opuštanje ide. Koliko malo mišićne aktivnosti uistinu
treba da nas drži u uspravnom položaju. Pomalo kontrolirajte položaj leđa jer zbog slabih
mišića moguće je gubljenje položaja. Lako se dogodi da počnete "visjeiti" prema nazad,
kičma kralježnica se počne savijati, javlja se odmah lagani grč iza lopatica što opet podiže
ramena i tako redom, ostvareno se počinje narušavati. Samo se opet "izvucite" u visinu.
Ispravite leđa i malo pomaknite položaj prema naprijed da povratite stabilnost i ponovo
opustite trbuh. Isto pripazite na vratni dio kralježnice jer glava uopće nije lagana stvar za
držati u ravnoteži. Samo opet malo uvucite bradu i vrat će se ispraviti. S vremenom, mišići će
ojačati i ovo će postati prirodan položaj koji ćete koristiti i dok budete obavljali svoj posao u
sjedećem položaju (ako vam je takvo radno mjesto). Naravno, tjelovježba je više nego
dobrodošla da se taj proces ubrza. Ne brinite što vam misli i dalje luduju. Prisluškujte pomalo
razgovor i povremeno "kimnite" glavom neka um misli da mu je i dalje dozvoljeno ludovati.
Opuštanje tijela je prioritet i to je dovoljno zaokupljajuće za um tako da ovaj i ne radi više
punim kapacitetom za svoj račun. Ovladavanje opuštanjem može potrajati. Ne gubite
strpljenje i budite uporni jer nagrada je prevelika da je propustite uzeti. Ako treba pronađite
dodatne materijale koji se bave tehnikama opuštanja (bar toga ima na svakom koraku) i
dopunite rad na sebi s time. Ni opuštanje se ne može dogoditi prisilno. Kao što rekoh, stvar je
u oduzimanju. Ako pokušate postići opuštanje tako što ćete se jako koncentrirati na dijelove
koji su napeti, pogotovo s početka je vjerojatnije pogoršanje stvari nego uspjeh. Pokušajte s
većim cjelinama, npr. cijela leđa umjesto točke između lopatica koja baš boli. Oba ramena
kao cjelina, cijeli trbuh odjednom... Tijelo zna kako biti opušten samo um treba zaboraviti
kako je to biti kad si napet. Čim um opet preuzme većinsku kontrolu, napetost se vraća –
ramena se podižu, trbuh se steže a disanje se penje prema ramenima. Ako boli glava, recite
hvala umu jeri to znači da stvari kontrolirate direktno izravno iz uma.

Drugi korak se usmjerava na disanje. Dokle god je izdah brži od udaha znači da još uvijek
trbuh nije posve opušten. Produbljujte mir i opuštenost i sve više prenosite pažnju na disanje.
Emocionalni stres uzrokuje grčeve po tijelu i malo po malo se tu i zaključava. Ili ćemo morati
točno prepoznati emociju i događaj pa se pozabaviti time da se taj grč "otključa" ili se
posvetimo opuštanju tijela što će istovremeno s nestankom grča dovesti i do emocionalne
opuštenosti. To je preduvjet koji treba ostvariti da bi se dogodilo opušteno – bezbrižno
disanje. Koji je to dobar trenutak kad zub prestane boljeiti. Odjednom nam se izbistri i kao da
nam je skinut svijet s glave. Slično se dogodi i kad prodišete. Teško je odrediti granicu kad ste
postigli dovoljno opuštanje i kad je uslijedio drugi korak, no i bit ćete potpuno svjesni da se
nešto dogodilo s disanjem. Dugi osvježavajući udasi i gotovo da niste svjesni izdaha neko
vrijeme. Poistovjećeni ste neko vrijeme s disanjem toliko da zaboravljate na tijelo i opuštanje
i sve što vam je bila preokupacija do samo trenutak prije. Udah koji vam mijenja opažanje.
Prvi put kad se dogodi taj događaj je dosta snažan i ispunjujuć. Zatim se počinje pomalo
smirivati i duljina udaha i izdaha se prirodno usklađuje kao što i sam način disanja postaje
prirodan i bez našeg umnog upravljanja postupkom. Dodatno, tijelo samo od sebe nastavlja
popravljati položaj, uspravljati se, smanjuje se bol i napetost u dijelovima koji se ne slažu s
vama da treba sjediti uspravnih leđa.
Granica između drugog i trećeg koraka još je nejasnija i teža za odrediti. Prelijevanje između
ta dva dešava se potpuno spontano. Kad se uspostavio prirodni ritam disanja, vežite svoju
svijest za njega. Neki to nazivaju koncentracijom na disanje, no tu se može potkrasti mala
zamka. Ako se baš jako koncentriramo, moglo bi se dogoditi da pokušamo i kontrolirati
disanje. To se ne smije dogoditi! Ni na koji način ne upravljate njime i ne mijenjate. Samo
ćete svoju pažnju kao potpuni promatrač vezati za njega i promatrati tok svakog udaha i
izdaha. Pratite napredovanje daha koji ulazi u vaše tijelo i zatim ga ispratite. S vremenom ta
putanja će se skraćivati. Na kraju će se toliko skratiti da će vaša pažnja ostati u području
između obrva. Najbolja stvar u svemu je što ste time zaskočili um koji je zaboravio što je ono
još htio reći... Na kraju, disanje jedva i primjećujete a tijelo se osjeća potpuno cjelovito i
povezano. Gubi se osjećaj odvojenosti pojedinih dijelova tijela. Ne doživljavate više podjelu
glava, ruke, noge... samo jedinstvena cjelina. Kao da ste voda u boci samo bez boce. Ne
osjećate se ničim ograničeno. Svijest o okolini postaje poprilično nejasna. Sami ste sa sobom.

Ako uspijete zakoračiti još malo, potpuno se gube vanjski podražaji, mijenja se opažanje
vremena, nestaje izgovorena misao, potpuni ste promatrač... ulazite u meditaciju. Tu počinje
vaša priča i završava moja.

Ponekad (s početka i često) se dogodi da se potkrade neka nezvana misao, pričanje ili analiza
i to ima snagu da nas vrati koji korak unazad. Tijelo će odreagirati mjestimičnom napetošću,
disanje u odgovor više neće biti opušteno, a um će to shvatiti da ima dozvolu za zabavu. Što
prije treba prekontrolirati tijelo i opustiti novu napetost, smiriti disanje i ponovo umiriti um.
Ako propustimo tu hitnu intervenciju koja se može izvesti u par sekundi šteta će biti puno
mnogo veća. Disciplina uma tj. kontrola misli ne postiže se preko noći. Treba puno mnogo
upornosti za to, ali kad se jednom postigne sa sobom donosi potpuno novu kvalitetu življenja.

Za završetak meditacije ne prekidajte naglo. Ako i telefon zazvoni, ne skačite. Polako. Bili ste
u opuštenom stanju i polako se vratite u uobičajeno stanje aktivnosti. Nagli pokret može
rezultirati i kakvim uklještenjem ili nešto slično. Počnite odbrojavati udahe od deset prema
nuli. Bivajte sve svjesniji okoline. Na pet polako otvorite oči. Na nula ste posve prisutni.
Protegnite se i uživajte još malo u dobrom osjećaju koji će vas pratiti još neko vrijeme.
Nemojte se iznenaditi ako vam se desi dogodi da ste završili u sekundu točno koliko ste
planirali meditirati isto kao što vam se neki put može dogoditi da vam se nikako ne da
prekinuti. Još malo, još samo pet minuta...

... i za kraj

JA NEMOGU MEDITIRATI...!!!
Da i...? Koga briga...? Nitko zbog toga suzu neće pustiti pa možete prestati s kuknjavom.
Pripazite da to ne provalite pred nekim zen majstorom jer biste mogli dobiti štapom po glavi. I
to pošteno. Kao pomoć. Da vam smiri um. Što prije se riješite izgovora i samosažaljenja i
moći ćete meditirati.
Jedini razlog zbog kojeg ne možete meditirati je taj što ste mislili da možete. Tko vam je to
rekao? Tko vas je tako prevario? Zar nikad niste vidjeli utrku atletičara na
bilokolikometarasailibezprepona? Ljudi su u kondiciji to je sigurno pa ipak, dugo im treba da
smire disanje poslije utrke. Sigurno niste pomislili da je moguće istrčati sto metara za manje
od deset sekundi nakon prvog treninga. Zašto onda mislite da ćete samo tako sjesti i
meditirati. ? Koliko godina vam je um imao punu slobodu trčanja naokolo, nediscipline,
neodazivanja, jedenja nezdrave hrane, mišljenja nezdravih misli... ? Da, treba vremena da se
smiri nakon utrke, puno rada na samodisciplini. Uz redovan rad smatrajte se sretnim da već
nakon mjesec dana možete ispravno i opušteno sjediti i bezbrižno disati.

Počnite, nećete uvijek biti početnici.

Ma sigurno nešto krivo radim!

To je nemoguće. Dokle god ne radite ništa. Prestanite raditi, već sam to rekao. Cijeli život
nešto učite raditi i očekujete nagradu za to. Učili ste hodati pa ste prohodali, pa ste
progovorili, o sretnog li dana kad ste naučili ne raditi to u pelenu... Ovdje to ne ide na tako.
Što se više trudite to više pogoršavate. Što više pokušavate naučiti to vam se više pojmova
mota po glavi. Ne pomaže ni ona već davno isfurana "samo budi" jer čim neštoe "bude" može
i da "ne bude" i već ste uhvaćeni u zamku koja vas drži sa dva kraja. Zamku dualnosti. U sada
i ovdje ne mogu biti dvoje, samo jedan. Što više toga otkačite, makar na kratko zaboravite, to
ste bliži meditaciji.

Ako ste primijetili (ili niste), nastojao sam ne koristiti etiketiranja u tekstu tipa dobro/ loše tj.
udahni dobro izdahni loše i sl. Namjerno. Nemojte ni vi ništa dodavati – samo oduzimajte.
Dokle god postoje dva suprotstavljena pojma postojati će i sukob, a onda od meditacije nema
ništa. Uživajte.

Pročitaj sitan tekst:

Odričem bilo kakvu odgovornost ili zaslugu za bilo što da ste učinili ili propustili učiniti
slijedom ovog teksta i za posljedice tog čina kakve god one bile. Ovaj tekst smijete umnažati i
dijeliti dokle god za to ne tražite nikakvu novčanu naknadu. Ne smijete ovaj tekst objavljivati
bilo djelomično ili u cijelosti kao dio drugog teksta ili samostalno u bilo kom obliku ili mediju
bez dozvole autora.