Obredi Velikog tjedna prema starom zagrebačkom obredu

Zagrebačka biskupija kroz stoljeća se koristila vlastitim obredom koji se pripisuje blaženom Augustinu
Kažotiću.

U Velikom jednu bilo je puno simbolike, pjesama, procesija, čak i igre.

Uoči Cvjetnice

U predvečerje Cvjetnice okupili bi se svi svećenici kod crkve na Novoj Vesi, a 13 bogoslova obučenih u
albe predstavljali su Isusa i apostole, s tim da je Juda nosio i kesu i rep. Procesijom bi kretali prema
katedrali, a kod Kaptolskih vrata zapjevali bi „Kad je Gospodin ulazio u grad“. Pred katedralom Isus bi
stao na postavljenom postolju, a bogoslovi su pred njega postavljali palmine grane i kabanice. Obred
bi završio pred glavnim oltarom u samoj katedrali.

Cvjetnica

Na Cvjetnicu ujutro blagoslivljalo se cvijeće i grančice, a potom je procesija s pjesmama i molitvom

kretala do franjevačke crkve i natrag do katedrale nasred koje je bilo postavljeno veliko raspelo.
Biskup je tada blagoslovljenom granom udario Isusa podsjećajući na biblijski redak „Pisano je, udarit
ću pastira i razbježat će se stado, a kad uskrsnem poći ću u Galileju, ondje ćete me vidjeti, govori
Gospodin.“ Na kraju je biskup poljubio noge Isusu i poklonio se pred križem što su činili i svi ostali.
Zatim je slijedila svečana misa.

Veliki četvrtak

U 8 sati ujutro počela je molitva časoslova, poslije toga svi su svećenici dolazili dočekati biskupa.
Svečana misa bila je slična rimskom obredu. Obred pranja nogu odvijao se kod večernje mise, ali su
se kod mise dijelile svećenicima neposvećene hostije i pjevalo evanđelje o novoj zapovijedi ljubavi.
Nakon zajedničke molitve časoslova, razgolio se oltar.

Veliki Petak

Na veliki petak obredi su počinjali u 7 sati popodne s časoslovom i propovijedi. Nakon toga je biskup
unosio križ na sličan način kao što se to čini danas. Nakon klanjanja križu, unijele bi se hostije iz
sakristije posvećene dan prije i sve je završavalo s pričešću.

Velika subota

Obred je započinjao predvečer, od blagoslova ognja pjevalo se 15 psalama, u katedrali je varaždinski

arhiđakon pjevao „Exultet“. Za obred uskrsnuća morala je proći ponoć. Tada je kalnički arhiđakon
nosio kovčežić sa svetom hostijom, biskup bi ga otključao, izvadio hostiju pokazujući je narodu i tri
puta zapjevao: Mir vama, ja sam! Aleluja!

Uskrs

Na uskrsno jutro iz katedrale je procesija išla prema crkvi svete Marije na Dolcu i tu se pjevala molitva
„Kraljice neba, raduj se“. Time se željelo simbolično Isusovoj Majci javiti da je Isus uskrsnuo. Vrativši
se u katedralu, biskup se zaustavio kod oltara svetog Ladislava gdje je bogoslov držao kip uskrsloga
Krista. Potom je slijedila molitva časoslova i svečana misa.

Himan na obredu uskrsnuća:

Krist Gospod usta, naša sva zla zbrisa, ljubljene svoje on na nebo diže. Gospode, Gospode, smiluj se.
Aleluja!

Od mrtvih uskrsli, Bože svemogući, danas te hvalimo radosno kličući. Gospode, Gospode, smiluj se.
Aleluja!

Tridesetšest ura u grobu ležaše, otac ga dignu, ponovno ustade. Gospode, Gospode, smiluj se.
Aleluja!

Nad pakao siđe sužnje da izbavi, zle pak zasluženim kaznama ostavi. Gospode, Gospode, smiluj se.
Aleluja!

Ti uskrsnu, Kriste, i nadu nam vrati, da ćemo s tobom živjet i ustati. Gospode, Gospode, smiluj se.
Aleluja!

Marijo jasna, rajska ružo krasna, moli sina svoga za naš spas kod Boga. Gospode, Gospode, smiluj se.
Aleluja!