Rimski društveni poredak u kasnoantičkom periodu

History-center

U doba kasne antike na području Europe, te afričkih i azijskih primediteranskih zemalja,

pojavljuju se i razvijaju tri glavne komponente koje će u velikoj mjeri utjecati na
postanak feudalnog poretka. Te će komponente odigrati presudnu ulogu u raspadanju
starih društveno-privrednih i političkih odnosa, te stvoriti osnovu za razvijanje novog
poretka, kao i svih onih stvari koje će kasnije postati obilježja srednjeg vijeka. Dvije od te
tri komponente postale su unutar granica Carstva, a to su napuštanje klasičnog
robovolasničkog poretka i postanak kolonata, te razvoj i širenje kršćanstva, koje će u
srednjem vijeku biti glavna ideologija europskih država. Treća komponenta ima korijen
van granica Carstva, a radi se o raznim narodima koji će udariti na Carstvo i srušiti ga.
Najprije su se pojavili Germani, stoljeće ili nešto više poslije njih Slaveni, a tu su i svi oni
azijski narodi turkmensko-mongolskog porijekla.

Završetkom vladavine dinastije Antonina dolazi kraj periodu principata u Rimskom

carstvu. Uslijedila je teška kriza koja je pogodila je sve društvene klase, političku
organizaciju i generalno cijelu strukturu tadašnjeg rimskog društva. U tom su periodu
provedene brojne reforme, tako da je rimsko društvo iz temelja promijenjeno.

Do tada su krupni zemljišni posjedi bili skoncentrisani u rukama malog broja bogataša, i
takav je sistem bio efikasan dok su vođeni osvajački ratovi koji su stalno obezbjeđivali
novu robovsku radnu snagu. Sa prestankom osvajačkih ratova, robovska radna snaga
nije pristizala, pa je i cijena robova porasla. U nemogućnosti da osiguraju potrebnu
radnu snagu, zemljoposjednici omogućavaju svojim robovima da zasnivaju porodice, pa
da reprodukcijom nadoknade i dobiju radnike. Nedostatak radne snage intenzivno je
smanjivao ukupnu proizvodnju, jer su dijelovi zemljišta ostajali neobrađeni. U nastojanju
da riješe taj problem, krupni zemljoposjednici, latifundisti, počinju da dijele dijelove
svojih posjeda robovima. Na tim darovanim posjedima robovi su mogli da zasnuju
porodicu, izgrade svoj dom, te da obrađuju posjed kao svoje vlasništvo, s tim što se sa
tog posjeda nisu mogli iseliti, a također su svom gospodaru morali davati dio svojih
godišnjih prinosa. Takvi robovi su postali okućeni (servi casati). Njihov položaj se nije
mnogo promijenio; oni su ostali neslobodni ljudi vezani za svoje gospodare i zemlju, ali
su dio dotadašnjeg gospodarevog zemljišta obrađivali kao svoje vlastito imanje.

http://history-center.xyz/
 Rimski društveni poredak u kasnoantičkom periodu
History-center

Dijelovi zemljišta dodjeljivani su i slobodnim ljudima, koji do tada nisu bili robovi, ali
nisu ni imali svoje posjede. Već od I, a još intenzivnije od II stoljeća, veleposjednici
takvim ljudima daju dijelove svojih posjeda na obrađivanje, pri čemu se sklapa ugovor
conductio-locatio, koji se prvobitno sklapao na pet godina, a kasnije i na više. Slobodni
ljudi koji bi po tom ugovoru dobili zemljišta nazivani su naseljenici ili koloni (colonus).
Iako su načelno bili slobodni ljudi, oni su po ugovoru bili vezani za zemlju, nisu je mogli
napustiti, tako da je njihova sloboda bila prilično ograničena. Oni su prvobitno bili
obavezni da svom gospodaru zakupninu plaćaju u novcu. Međutim, kako je novčani
karakter privrede vremenom slabio, oni nisu mogli da ispunjavaju svoje obaveze prema
gospodarima, pa su morali da plaćaju dadžbine po principima naturalne privrede.

Vremenom su okućeni robovi i koloni postali dominantan privredni oslonac za rimsko

društvo, tako da su se zbližili, iako ih je dijelio pravni status – okućeni robovi su važili za
neslobodne, a koloni za slobodne ljude. Međutim, jedina stvarna razlika između njih je
bila kvantitativnog karaktera. Kolon je morao gospodaru davati trećinu ukupnog uroda
žita, vina i ulja, petinu uroda mahunarki i drugih plodova, te priploda stoke. Njegove
radne obaveze su uključivale oranje, branjanje, sjetvu, košenje, žetvu i berbu. Godišnje je
bio obavezan na šest do dvanaest dana rada u vrijeme intenzivnih poljoprivrednih
poslova. S druge strane su okućeni robovi više radili, davali veće dadžbine, a dobijali
manje posjede, te bili obavezni da obrađuju zemlju dok gospodar ne namiri svoje
potrebe.

Ovim promjenama krupni zemljoposjednici su se morali odreći većeg dijela svog imanja
u korist kolona i okućenih robova, ali su zauzvrat dobili trajnu radnu snagu, pa je njihovo
zemljište ipak bilo obrađivano, što je naravno donosilo proizvode. Ove promjene su iz
korijena promijenile karakter rimskog privrednog i društvenog poretka.

Što se samog društva tiče, ono je tokom III stoljeća postalo hijerarhijski uređeno
vojničko društvo, gdje su činovnički aparat i vojska, oboje vezani uz cara, postali
dominantan sloj društva. Dalje se širio niz društvenih slojeva, tako da je struktura
rimskog društva u kasnoantičkom periodu imala oblik piramide.

http://history-center.xyz/