Professional Documents
Culture Documents
Jovan Skerlić Istorija Nove Srpske Knjizevnosti PDF
Jovan Skerlić Istorija Nove Srpske Knjizevnosti PDF
SRPSKE KNjIŢEVNOSTI
Antologija
SRPSKE KNjIŢEVNOSTI
Jovan Skerlić
„Antologija srpske knjiţevnosti“ je projekat digitalizacije klasiĉnih dela srpske knjiţevnosti Uĉiteljskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu i kompanije Microsoft®
Nije dozvoljeno komercijalno kopiranje i distribuiranje ovog izdanja dela. Nosioci projekta ne
preuzimaju odgovornost za moguće greške.
Ovo digitalno izdanje dozvoljava upisivanje komentara, dodavanje ili brisanje delova teksta. Nosioci
projekta ne odgovaraju za prepravke i distribuciju izmenjenih dela. Originalno izdanje dela nalazi se na
Veb sajtu www.ask.rs.
2009.
Antologija
SRPSKE KNjIŢEVNOSTI
Jovan Skerlić
Sadrţaj
PREDGOVOR ................................................................................................................................................................ 2
POČETAK NOVE SRPSKE KNjIŽEVNOSTI ........................................................................................................................ 5
POLITIČKO I KULTURNO STANjE SRPSKOGA NARODA U XVIII VEKU................................................................................. 11
1) POLITIČKE I VERSKE PRILIKE .................................................................................................................................. 12
2) KULTURNE PRILIKE ................................................................................................................................................ 16
3) PROSVETNE USTANOVE ........................................................................................................................................ 19
4) ŠTAMPARIJE I LISTOVI ........................................................................................................................................... 21
SRPSKOSLOVENSKI PISCI ................................................................................................................................................... 24
KIPRIJAN RAČANIN .................................................................................................................................................... 25
JEROTEJ RAČANIN ..................................................................................................................................................... 26
GAVRILO STEFANOVID VENCLOVID ........................................................................................................................... 27
ĐORĐE BRANKOVID .................................................................................................................................................. 29
I RACIONALIZAM........................................................................................................................................................ 32
RUSKOSLOVENSKI PISCI .................................................................................................................................................... 33
1) RUSKI UTICAJI KOD SRBA U XVIII VEKU................................................................................................................. 34
2) RUSKOSLOVENSKI JEZIK KOD SRPSKIH PISACA .................................................................................................... 37
HRISTIFOR ŽEFAROVID .............................................................................................................................................. 39
VASILIJE PETROVID .................................................................................................................................................... 40
PAVLE ĐULINAC ........................................................................................................................................................ 42
JOVAN RAJID ............................................................................................................................................................. 44
ZAHARIJA STEFANOVID ORFELIN .............................................................................................................................. 50
JOZEFINIZAM..................................................................................................................................................................... 54
DOSITEJ OBRADOVID................................................................................................................................................. 57
JOVAN MUŠKATIROVID ............................................................................................................................................. 74
ALEKSIJE VEZILID ....................................................................................................................................................... 76
EMANUILO JANKOVID ............................................................................................................................................... 78
GLIGORIJE TRLAJID .................................................................................................................................................... 80
ATANASIJE STOJKOVID .............................................................................................................................................. 82
PAVLE SOLARID ......................................................................................................................................................... 84
VIDENTIJE RAKID ........................................................................................................................................................ 86
II OD RACIONALIZMA KA ROMANTIZMU .................................................................................................................... 87
KULTURNE I KNjIŽEVNE PRILIKE U PRVOJ POLOVINI XIX VEKA ......................................................................................... 88
NACIONALNO-KULTURNI ŽIVOT SRBA U UGARSKOJ ................................................................................................ 89
SRBIJA I NjEN NACIONALNI I KULTURNI ZNAČAJ ...................................................................................................... 90
ŠTAMPARIJE .............................................................................................................................................................. 93
PROŠIRIVANjE KULTURNO-KNjIŽEVNE OBLASTI SRPSKE........................................................................................... 94
UČENA DRUŠTVA ...................................................................................................................................................... 95
POZORIŠTA ................................................................................................................................................................ 97
LISTOVI, ČASOPISI I ALMANASI ................................................................................................................................. 99
KNjIŽARE I ČITALAČKA PUBLIKA .............................................................................................................................. 101
KNjIŽEVNA OBELEŽJA PRELAZNOG PERIODA OD RACIONALIZMA KA ROMANTIZMU.................................................... 102
LUKIJAN MUŠICKI .................................................................................................................................................... 105
JOAKIM VUJID ......................................................................................................................................................... 109
MILOVAN VIDAKOVID ............................................................................................................................................. 111
MIHAILO VITKOVID.................................................................................................................................................. 114
DIMITRIJE DAVIDOVID ............................................................................................................................................. 116
ĐORĐE MAGARAŠEVID ........................................................................................................................................... 118
TEODOR PAVLOVID ................................................................................................................................................. 119
SIMA MILUTINOVID SARAJLIJA................................................................................................................................ 120
JOVAN ST. POPOVID ................................................................................................................................................ 125
PETAR PETROVID NjEGOŠ ....................................................................................................................................... 132
JOVAN STEJID .......................................................................................................................................................... 138
JOVAN HADžID ........................................................................................................................................................ 140
ĐORĐE MALETID ..................................................................................................................................................... 142
JOVAN SUBOTID ...................................................................................................................................................... 144
NIKANOR GRUJID .................................................................................................................................................... 146
VASA ŽIVKOVID ....................................................................................................................................................... 148
MATIJA BAN ............................................................................................................................................................ 149
MEDO PUCID ........................................................................................................................................................... 151
DANILO MEDAKOVID............................................................................................................................................... 152
LjUBOMIR P. NENADOVID ....................................................................................................................................... 153
MILICA STOJADINOVID SRBKINjA ............................................................................................................................ 156
III ROMANTIZAM ......................................................................................................................................................157
KULTURNE I KNjIŽEVNE PRILIKE ...................................................................................................................................... 158
REAKCIJA POSLE 1848 ............................................................................................................................................. 159
CENTRI SRPSKE AKTIVNOSTI ................................................................................................................................... 160
NEMAČKI ROMANTIZAM I SLOVENSKI ROMANTIČARI ........................................................................................... 161
UJEDINjENjA OMLADINA SRPSKA ........................................................................................................................... 164
OMLADINSKA IDEOLOGIJA ...................................................................................................................................... 166
LISTOVI, ČASOPISI I ALMANASI ............................................................................................................................... 168
KNjIŽEVNI UTICAJI ................................................................................................................................................... 170
KNjIŽEVNE IDEJE...................................................................................................................................................... 171
KULT NARODNE POEZIJE ......................................................................................................................................... 173
OSNIVANjE STALNIH NARODNIH POZORIŠTA ......................................................................................................... 175
JEZIK I PRAVOPIS ..................................................................................................................................................... 177
VUK ST. KARADžID ................................................................................................................................................... 179
NIKOLA TOMAZEO .................................................................................................................................................. 200
BRANKO RADIČEVID ................................................................................................................................................ 203
BOGOBOJ ATANACKOVID ........................................................................................................................................ 208
JOKSIM NOVID OTOČANIN ...................................................................................................................................... 211
JOVAN SUNDEČID .................................................................................................................................................... 213
JOVAN ILID............................................................................................................................................................... 215
ZMAJ JOVAN JOVANOVID ....................................................................................................................................... 217
ĐURA JAKŠID ........................................................................................................................................................... 223
LAZA KOSTID............................................................................................................................................................ 228
STEVAN VLAD. KADANSKI ........................................................................................................................................ 232
STJEPAN MITROV LjUBIŠA ....................................................................................................................................... 233
MILAN Đ. MILIDEVID ............................................................................................................................................... 236
MILORAD P. ŠAPČANIN ........................................................................................................................................... 239
JOVAN GRČID MILENKO .......................................................................................................................................... 242
ČEDOMILj MIJATOVID ............................................................................................................................................. 244
PAVLE MARKOVID ADAMOV ................................................................................................................................... 246
KOSTA TRIFKOVID.................................................................................................................................................... 248
KOSTA RUVARAC ..................................................................................................................................................... 250
IV REALIZAM .............................................................................................................................................................252
KULTURNE I KNjIŽEVNE PRILIKE ...................................................................................................................................... 253
NOVI DUH I »NOVA NAUKA« .................................................................................................................................. 254
LjUBEN KARAVELOV I SVETOZAR MARKOVID ......................................................................................................... 256
RUSKA KNjIŽEVNOST ............................................................................................................................................... 258
GLAVNE IDEJE SEDAMDESETIH GODINA ................................................................................................................. 259
UTICAJ POLITIČKIH PRILIKA ..................................................................................................................................... 261
SRBIJA POSTAJE DUHOVNO SREDIŠTE .................................................................................................................... 262
ČASOPISI ................................................................................................................................................................. 264
KNjIŽEVNI RAZVITAK ............................................................................................................................................... 266
JAKOV IGNjATOVID ................................................................................................................................................. 268
MOLOVAN Đ. GLIŠID ............................................................................................................................................... 273
LAZA K. LAZAREVID.................................................................................................................................................. 277
JANKO M. VESELINOVID .......................................................................................................................................... 281
SIMO MATAVULj ..................................................................................................................................................... 285
SVETOLIK P. RANKOVID ........................................................................................................................................... 288
STEVAN SREMAC ..................................................................................................................................................... 290
RADOJE DOMANOVID ............................................................................................................................................. 294
SVETOZAR DOROVID ............................................................................................................................................... 296
VOJISLAV J. ILID ....................................................................................................................................................... 298
VLADIMIR M. JOVANOVID ....................................................................................................................................... 304
MILORAD J. MITROVID ............................................................................................................................................ 306
ALEKSA ŠANTID ....................................................................................................................................................... 308
MILETA JAKŠID ........................................................................................................................................................ 309
MILORAD PETROVID ................................................................................................................................................ 310
BRANISLAV Đ. NUŠID ............................................................................................................................................... 311
SVETOZAR MARKOVID ............................................................................................................................................ 313
SVETISLAV VULOVID ................................................................................................................................................ 316
LjUBOMIR NEDID ..................................................................................................................................................... 318
MARKO CAR ............................................................................................................................................................ 321
BOŽIDAR KNEŽEVID ................................................................................................................................................. 322
V DANAŠNjA KNjIŽEVNOST .......................................................................................................................................324
KULTURNE I KNjIŽEVNE PRILIKE ..................................................................................................................................... 325
DOLAZAK MLADIH NA MESTO STARIH .................................................................................................................... 326
INDIVIDUALISTIČKI KARAKTER DANAŠNjE SRPSKE KNjIŽEVNOSTI .......................................................................... 327
NACIONALNI OPTIMIZAM ....................................................................................................................................... 328
DUHOVNI I KULTURNI NAPREDAK SRBIJE ............................................................................................................... 329
PROŠIRENjE KULTURNE OBLASTI SRPSKE ............................................................................................................... 330
SRPSKO-HRVATSKO KNjIŽEVNO SJEDINjAVANjE ..................................................................................................... 332
STRANI UTICAJI U SRPSKOJ KNjIŽEVNOSTI.............................................................................................................. 333
OBELEŽJA DANAŠNjE SRPSKE KNjIŽEVNOSTI ................................................................................................................. 335
POEZIJA ................................................................................................................................................................... 336
PRIPOVETKA I ROMAN ............................................................................................................................................ 338
DRAMA .................................................................................................................................................................... 339
KNjIŽEVNA KRITIKA ................................................................................................................................................. 340
KNjIŽEVNI JEZIK I STIL .............................................................................................................................................. 341
1) PESNICI.................................................................................................................................................................... 342
JOVAN DUČID .......................................................................................................................................................... 343
MILAN RAKID ........................................................................................................................................................... 345
STEVAN M. LUKOVID ............................................................................................................................................... 347
SVETISLAV STEFANOVID .......................................................................................................................................... 348
MILAN DURČIN ........................................................................................................................................................ 349
VELjKO PETROVID .................................................................................................................................................... 350
DANICA MARKOVID ................................................................................................................................................. 351
VELIMIR RAJID ......................................................................................................................................................... 352
SIMA PANDUROVID ................................................................................................................................................. 353
2) PRIPOVEDAČI .......................................................................................................................................................... 354
BORISAV STANKOVID .............................................................................................................................................. 355
IVO DIPIKO............................................................................................................................................................... 357
PETAR KOČID ........................................................................................................................................................... 359
MILUTIN USKOKOVID .............................................................................................................................................. 361
RADOVAN PEROVID NEVESINjSKI............................................................................................................................ 362
VELjKO M. MILIDEVID .............................................................................................................................................. 363
JELENA DIMITRIJEVID .............................................................................................................................................. 364
ISIDORA SEKULID ..................................................................................................................................................... 365
MILICA JANKOVID.................................................................................................................................................... 366
3) DRAMATIČARI ......................................................................................................................................................... 367
4) KNjIŽEVNI KRITIČARI ............................................................................................................................................... 369
BOGDAN POPOVID .................................................................................................................................................. 370
SLOBODAN JOVANOVID .......................................................................................................................................... 372
PAVLE POPOVID ...................................................................................................................................................... 373
BRANKO LAZAREVID ................................................................................................................................................ 374
POZORIŠNI I UMETNIČKI KRITIČARI ........................................................................................................................ 375
ANTOLOGIJA SRPSKE KNjIŢEVNOSTI
PREDGOVOR
U septembru 1912, pred rat, izišlo je iz štampe školsko izdanje Istorije nove
Ova velika Istorija nove srpske knjiţevnosti razlikuje se od školskog izdanja pre svega
time što je mnogo obimnija i potpunija. Ne samo da se o istim piscima ovde govori više i
iscrpnije no su ovde uneti i nekoji pisci koji se ne nalaze u školskom izdanju (Dimitrije
Davidović, ĐorĊe Magarašević, Teodor Pavlović, Jovan Stejić, Danilo Medaković, Nikola
Tomazeo, Milan Đ. Milićević, Vladimir Jovanović, Milorad Petrović, nekoliko najnoviJih
pisaca). Pored obilnije sadrţine, ova knjiga je drugaĉe i pisana. U školskom izdanju stil se
morao podešavati i uprošćavati, da bi bio na domaku Ċaka srednjih škola. Ovde je pisano
slobodnije, i za publiku već upućenu u knjiţevnost. IzmeĊu školskog i ovog izdanja ove
knjige isti je odnos kao izmeĊu izdanja u Larusovoj zbirci, lіvre de lElève i livre du Oaître.
Zatim, ovo izdanje je ilustrovano, sa 109 ilustracija u tekstu. Najzad, uz ovo izdanje ide i
bibliografija dela i ĉlanaka o srpskoj knjiţevnosti i srpskim piscima, kao i registar pomenutih
osobenih imena.
Što se tiĉe izvesnih osobina samoga dela, ja bih imao samo da ponovim ono što sam
kazao u predgovoru školskog izdanja, koje je pisano na osnovu istih shvatanja. Ovo je samo
istorija nove srpske knjiţevnosti, pisaca koji su se nesumnjivo osećali Srbima. Hrvatska i
srpska knjiţevnost su knjiţevnosti jednog naroda i jednoga jezika, ali to su još dve
knjiţevnosti. To je paradoks, anahronizam, dokaz naše kulturno-nacionalne zaostalosti, ali
to je tako. Hrvatska knjiţevnost, kao i lokalne knjiţevnosti srpskohrvatskoga jezika
(dubrovaĉka, bosanska, slavonska), ovde nisu dodiravane. Potpuna istorija srpskohrvatske
knjiţevnosti ima tek da se napiše; u ovaj mah nema pisca koji bi mogao da izvede taj veliki
posao, i to po sopstvenim prouĉavanjima.
Ovde je iznesena srpska knjiţevnost od poĉetka XVIII veka, od pisaca koji ĉine sponu
izmeĊu stare srpske srednjovekovne kaluĊerske pismenosti i nove knjiţevnosti, pa sve do
danas, do najnovijih pisaca, do onih koji još pišu i razvijaju se. Izlaţući se prekoru da je ova
knjiga suviše moderna, da odveć ulazi u knjiţevnu sadašnjicu, ja sam uneo i najnovije pisce,
u ţelji da iznesem aktivnu i ţivu knjiţevnost, koja je rezultat, izraz i cvet ranije knjiţevnosti.
Od pisaca su pominjani ili oni koji imaju knjiţevnog uticaja, ili oni koji su karakteristiĉni po
jedno doba i po jedan knjiţevan pravac. Za najnovije doba uzimani su samo pisci od
knjiţevne vrednosti.
Što se tiĉe podele na periode, imao bih opet da uputim na moj ĉlanak Podela nove
srpske knjiţevnosti na periode koji je izišao u Prosvetnom glasniku za 1911. Tu sam izneo
razloge iz kojih nisam mogao usvojiti nijednu od ranijih podela, kao i razloge zašto sam dao
ovu podelu.
Jedan posao ovakve vrste i ovolikoga obima, koji se sada prvi put radi u srpskoj nauci i
knjiţevnosti, nije išao bez velikih teškoća, koje mogu znati samo oni koji su radili sliĉne
poslove. MeĊu ostalim teškoćama da pomenem samo glavne: i do danas mi nemamo
potpunu srpsku bibliografiju i pouzdan biografski reĉnik srpskih pisaca. Radi jednoga
naslova ili jednoga datuma trebalo je utrošiti ĉitave dane. Istorija srpske knjiţevnosti, koja se
ţivlje radi tek poslednjih godina, oskudeva u monografijama. dobre i potpune studije o
pojedinim piscima, na koje se moţe osloniti, mogu se na prste izbrojati. U najvećem broju
sluĉajeva, sa vrlo malim izuzecima, ja sam se sluţio svojim prouĉavanjima, ĉinjenim u školi,
u nauci i u knjiţevnosti od 1901. godine do danas. Ova knjiga je, uglavnom, rezultat moga
dvanaestogodišnjega nastavniĉkog, nauĉnog i knjiţevnog rada.
Što se tiĉe ilustracija, ovde su unete gotovo sve do kojih se moglo doći. Od pojedinih
naših starijih pisaca nisu se mogle naći nikakve slike; od nekojih najnovijih pisaca nisu unete
slike zato što ih oni sami nisu hteli dati, ili ih nisu dali na vreme.
njoj; kako meni izgleda razvoj srpske knjiţevnosti i kakvi mi se ĉine pojedini srpski pisci, u
njihovoj knjiţevnoj osobenosti i kao sastavni delovi jedne knjiţevno-istorijske celine, — ovde
je izneto, na osnovu razloga, sa uverenjem i iskrenošću. Neka ova knjiga zadovolji potrebu
ovoga vremena, i ja ću biti zadovoljan. Ako doţivi drugo izdanje, ona će biti još potpunija i
taĉnija. A oni koji posle izvesnog broja godina — kada se budu izradile monografije o
pojedinim periodima, uticajima i piscima — budu ponova pisali istoriju srpske knjiţevnosti,
izvesno će je dati još potpuniju, taĉniju i bolju. Ono što sam ja mogao dati, pogotovu ono što
se danas uopšte moglo dati, nalazi se u ovoj knjizi.
jednostavnu celinu, što nju saĉinjavaju odelite knjiţevnosti, slabo povezane ili bez ikakve
veze meĊu sobom. Stara srpska knjiţevnost ţivela je nešto duţe no stara srpska drţava,
lokalne knjiţevnosti su se poĉele javljati od XV veka, otprilike kada je nestalo stare srpske
drţave, i trajale do poĉetka XIX veka, kada se javila nova srpska drţava i kada su se stvorile
moderne knjiţevnosti srpska i hrvatska. Nova srpska knjiţevnost javlja se u XVIII veku, bez
veze sa ranijim knjiţevnostima, i nezavisno se razvija u XIX veku. Ono što naroĉito
karakteriše Tu novu srpsku knjiţevnost, to je što je samostalna tvorevina, bez tradicija,
potpuno nezavisan organizam.
I kada se u XVIII veku stala javljati nova srpska knjiţevnost, stara srpska knjiţevnost je
bila mrtva i bez ikakva uticaja. U XVIII veku, kada se budilo istorijsko osećanje srpsko, jedva
se nešto malo znalo za stare spomenike srpske pismenosti. Vladika Vasilije Petrović, u
pisanju svoje Istorie o Ĉernoй Gorы, 1754, sluţio se nešto malo starijim rukopisima,
rodoslovima i priĉama o boju kosovskom, i uzgred pominje »istorije drevnije« koje se nalaze
u Hilendaru, Studenici, Pećkoj patrijaršiji, u Deĉanima i u Cetinjskoj mitropoliji. Kada se
Jovan Rajić 1758. bavio u Hilendaru, naišao je na »naših drevnosti rukopise«, iz nekih od
njih naĉinio je izvode i posluţio se njima u pisanju svoje velike istorije. 1794. izdao je Kirilo
Ţivković u Beĉu skraćeno i preraĊeno Teodosijevo1 Ţitie svяtыhъ serbskihъ prosveъtiteleй
Sνmeωna i Savvы. Ali, to su samo izuzetni i retki pojavi. Srpski istoriĉari XVIII veka, i
ĐorĊe Branković, i Pavle Đulinac, i Jovan Muškatirović, pa i Jovan Rajić, vrlo malo znaju o
istorijskim spomenicima stare srpske knjiţevnosti, i svoje istorije srpskoga naroda rade po
stranim piscima. Tek polovinom XIX veka, kada se nauĉni rad sredio u Matici srpskoj i
Društvu srbske slovesnosti, istoriĉari i filolozi upoznaju Srbe sa njihovom starom
knjiţevnošću, koja je od XVII veka bila samo jedan mrtav spomenik prošlosti.
Isto tako bez većeg uticaja su bile i ostale lokalne i katoliĉke knjiţevnosti naše,
bosanska knjiţevnost XVII i XVIII veka, slavonska knjiţevnost XVIII veka. Poboţna i
moralna knjiţevnost rodoljubivih bosanskih franjevaca bila je pisana ćirilicom, kojom se
franjevaĉki red sluţio sve do 1825. godine; glavni pisac te bosanske franjevaĉke knjiţevnosti
Matija Divković pisao je, po sopstvenim reĉima, »jezikom slovinskiem a slovi sarpskiemi«.
Ali verske prepone bile su tako velike, strah od svega što je »šokaĉko« tako silan da
pravoslavni Srbi nisu hteli ni da ĉuju za te knjige katoliĉkoga duha, iako ćirilicom pisane.
Ali i ta knjiţevnost, koja je od svih naših lokalnih knjiţevnosti imala najsolidniji osnov i
najviše veze sa stvarnim i narodnim ţivotom, koja je imala jednoga tako valjanog i
popularnog pisca kao što je bio Reljković, koja je nikla i razvila se u sredini pravoslavnih
Srba, nije imala uticaja na stvaranje naše nove knjiţevnosti. Srbima su morale izgledati tuĊe
one knjige gde su se tumaĉila uĉenja katoliĉke vere, pisane ikavštinom i štampane latinicom.
Šta je mogla ortodoksnim Srbima da kaţe Sveta Roţalija, panormіtanѕka divica nakićena і
іѕpіvana ili polemiĉno delo Kamen pravі ѕmutnje velіke jezuita Antuna Kaniţlića, gde se, sa
strogo katoliĉkog gledišta, osuĊuje pravoslavna crkva kao raskolniĉka? Ali ipak, relativno, za
slavonsku knjiţevnost se kod pravoslavnih Srba više znalo no za ostale lokalne i katoliĉke
knjiţevnosti naše. 1793. godine, u Beĉu, Stefan Rajić, uĉitelj »dolno-osjeĉke junosti«,
preštampao je crkvenim ćirilovskim slovima Satіra, ali pokvarivši ĉisti i lepi jezik
Reljkovićev, udešavajući na hibridni i nakazni slavenosrpski jezik. Dobra knjiga Reljkovićeva
našla je ĉitalaca meĊu pravoslavnim Srbima, i 1807. godine pojavilo se novo izdanje u
Budimu. 1803. godine, u Budimu, Georgije Mihaljević preštampao je crkvenom ćirilicom
knjigu Vida Došena Aţdáя sedmóglava, sirъĉь: ωpisanïe sedmi grъhovь smertnыωhъ, i to
»preĉišĉeno« »sъ dalmatinskagω яzыka na Slaveno-Serbskій«, — kao što je Ivan
Ambrozović, 1808, u Pešti izdao »ilirski« »prevod« Priĉta Jovana Muškatirovića. Vuk
Karadţić je 1817. godine upućivao Milovana Vidakovića da se uĉi srpskom jeziku u
»gramatici Reljkovićevoj šokaĉkoj«. I pored tih usamljenih sluĉajeva, [izuzimajući donekle
Jovana Došenovića i Opit Luke Milovanova,] nema primera ranije veze slavonske
knjiţevnosti sa novostvorenom knjiţevnošću pravoslavnih Srba u juţnoj Ugarskoj. (Sima
Milutinović navodi još priĉanje Dositeja Obradovića kako su, pored Kaĉićeve pesmarice, i
Reljkovićev Satir i Došenova Aţdaя sedmoglava pobudili ga »svoj isti prostonarodni jezik
pisati u knjige...«)
Iako je nova srpska knjiţevnost relativno mlada i još nepotpuno razvijena u svima
granama, ipak se u njoj mogu opaziti i obeleţiti odreĊeni duhovni i knjiţevni pravci.
Knjiţevne pojave i knjiţevni radnici mogu se grupisati po glavnim knjiţevnim pravcima i
glavnim idejama kojih su se drţali. Takva podela, kao i sve podele, koje su uvek veštaĉke i
nepotpune, ima svojih nedostataka, ali ona je u stanju da dâ predstavu razvoja knjiţevnosti
kao jedne prirodne celine.
Nova srpska knjiţevnost moţe se podeliti u pet perioda*: I) RACIONALIZAM, koji traje
od poĉetka XVIII veka pa do, otprilike, 1810. godine. Srbi napuštaju srednjovekovnu kulturu
vizantijskog porekla i ulaze u modernu zapadnu kulturu. Racionalistiĉke i prosvetiteljske
ideje se javljaju i zahvataju knjiţevnost i javni ţivot. Diţe se kult zdravoga razuma, i uporedo
sa srpskim graĊanskim društvom stvara se svetovnjaĉka i slobodoumna knjiţevnost,
upućena narodu i sa ciljem opšte prosvete.
III) ROMANTIZAM, koji ima korena još u prvim desetinama XIX veka, ali se kao
naĉelo javlja pred 1848. i traje otprilike do 1870. To je doba mašte, osećanja, oduševljenja,
idealizma; odstranjivanje od zapadne kulture, isticanje narodne kulture, kult potpunog
nacionalizma i narodne poezije; knjiţevnost mašte i osećanja.
IV) REALIZAM, koji se javlja oko 1870. i traje do 1900, otprilike. U reakciji protivu
romantiĉarske sentimentalnosti i retorike, vraća se ka zdravom razumu; glavne ideje su: kult
nauke, traţenje istine, pozitivni pogledi na ţivot i knjiţevnost, oslanjanje na stvarnost i
suvremenost.
V) DANAŠNjE DOBA, koje ide od poĉetka XX veka, koje je još u stvaranju i ĉije glavne
odlike još se ocrtavaju.
Ali kada je austrijsko prodiranje zaustavljeno, i kada je austrijska vojska posle nekoliko
neuspeha u Staroj Srbiji stala uzmicati, za Srbe su došli teški trenuci. Turci, koji su ponovo
postali gospodari Stare Srbije i Srbije, nisu praštali nevernoj raji koja se pobunila protivu
njih. Za Srbe su došli dani iskušenja i stradanja, i jedan zapis iz 1690. crta to stanje: »Oh! oh!
i uvi mne! Luti strah i beda togda beše! mater ot ĉedah razdvajahu, i ot oca sina; mlade
roblahu a stare sekahu i davlahu. Togda na se ĉlovjeci smrt prizivahu a ne ţivot ot proklete
Turaka i Tatara. Uvi mne, lute tuge!«
21. avgusta 1690. car Leopold I odredio je poloţaj srpskih preseljenika u svojoj drţavi.
Srbima je priznata verska sloboda i crkvena samouprava, i uĉinjena im mnoga lepa obećanja.
U stvari, sa velikim nepoverenjem se gledalo na te ratoborne doseljenike druge vere, koji su
imali mnogo svesti o svojoj istorijskoj prošlosti, i strahovalo se da oni ne zaţele jedinstvo sa
Srbima koji su se širili od Timoka do Jadranskog mora. Oni su traţili neprestano da im se
ispuni obećanje da se mogu grupisati na jednom prostoru, u takozvanoj »Maloj Vlaškoj«,
izmeĊu Save i Dunava, i da tu uţivaju neku vrstu politiĉke autonomije. Ali taj zahtev nikako
se nije ispunjavao, oni su ostajali neprestano rasejani u većim i manjim masama, na velikom
prostoru od Zemuna do iznad Pešte, i od Erdelja do mletaĉke granice. Nešto zbiveniji Srbi su
bili na samoj granici prema Turskoj, u miru pod gvozdenim vojnim vlastima, u ratu uvek u
prvim redovima. Na severu, oni su ţiveli u većim i manjim masama po maĊarskim
ţupanijama, u tuĊinskoj i neprijateljski raspoloţenoj sredini.
Politiĉki poloţaj srpskoga naroda u novoj domovini bio je nesreĊen i teţak. Austrija je
mislila da krajevi koje su Srbi naselili jesu steĉeni oruţjem carskih trupa i da su to zemlje
carske kuće; MaĊari, oslanjajući se na svoje istorijsko drţavno pravo, tvrdili su da su zemlje
ugarske krunovine, i nisu hteli da priznaju Srbima nikakve privilegije koje bi se kosile sa
ugarskim zemaljskim zakonima. MaĊarske ţupanije su traţile da se Vojna granica ukine i
prisajedini maĊarskim ţupanijama, i da slobodni srpski seljaci postanu spahijski kmetovi.
MaĊari su mrzeli Srbe kao zle goste u svojoj kući, smatrali ih za austrijsko oruĊe u borbi
protiv maĊarske slobode, a naroĉito posle propalog maĊarskog ustanka od 1704. Tek Josif II
uzeo je u zaštitu Srbe od gonjenja maĊarskih ţupanijskih vlasti.
Najzad, sa treće strane, Srbi su imali da izdrţe velika verska gonjenja. Ta stalna
opasnost od katoliĉkog prozelitizma daje naroĉito obeleţje ţivotu pravoslavnih Srba u
Ugarskoj, i ništa nije toliko uticalo na stanje duhova i stvaranje ideja u tom delu srpskog
naroda koliko ta neprekidna verska gonjenja kojima su bili izloţeni od prvoga dana svoga
dolaska pa, uglavnome, sve do kraja XVIII veka. Prešavši u Austriju, Srbi su došli u jednu
iskljuĉivu katoliĉku drţavu, gde se ispovedalo naĉelo: cujuѕ regіo, іllіuѕ relіgіo, ĉija vlada,
njegova vera. U klerikalnoj Austriji sveštenici, naroĉito carski ispovednici, imali su vrlo veliki
uticaj na tok drţavnih poslova, i od prvih dana poĉelo se raditi da se »šizmatiĉki« doseljenici
sa Balkana prevedu, milom ili silom, u »jedinospasavajuću« katoliĉku veru.
U tom cilju prekinute su crkvene veze izmeĊu Srba u Austriji i u Turskoj, odvojena je
Karlovaĉka mitropolija od Pećke patrijaršije; sve i vojne i drţavne vlasti pomagale su
unijaćenje pravoslavnih Srba, »rackih šizmatika«, »pristalica Ċavola«: Srbi su nagonjeni da
praznuju, katoliĉke praznike, smetano im da diţu svoje crkve i vrše svoje obrede;
pravoslavno sveštenstvo izlagano je kinjenjima i gonjenjima; srpske crkve se ruše, a
manastiri su vojnom silom otimani i predavani katolicima. Taj verski teror bio je naroĉito
jak za vreme carice Marije Terezije, koja je sva bila u rukama svojih jezuitskih ispovednika i
htela da pravoslavne silom prevede u uniju. 1741. godine pravoslavni se stavljaju izvan
zakona, drţavna vlast uzima u svoje ruke unutrašnje poslove pravoslavne crkve, pravoslavni
se iskljuĉuju iz sviju drţavnih sluţbi. Pedesetih godina XVIII veka ta verska gonjenja bila su
došla do svoga vrhunca, i tada su vojniĉkom silom celi srpski krajevi nagonjeni u uniju. To je
teško doba, kada, po reĉima mitropolita Stevana Stratimirovića, Srbima ništa drugo nije
preostalo »nego da sa suzama oĉekuju blisku potpunu propast svoje vere«.
Prirodno je da se u takvim teškim prilikama Srbi nisu dobro osećali u svojoj novoj
domovini. Mesto ţeljena skloništa naišli su na nova gonjenja i stradanja, i gorko osećanje
zahvatilo je duše narodnih voĊa. Po prelasku u Austriju nekih petnaest godina su lutali,
bedni »siraci i prišelci« u tuĊoj zemlji, — »kako Judeji«, veli jedno pismo iz toga doba — bez
Ta vremena »teška i usilna« nisu prestajala. Stanje srpskog naroda bilo je relativno
snošljivo pred ratove i za vreme ratova. Austrija je u toku XVIII veka imala velikih ratova, sa
Bavarcima, Prusima, Francuzima i Turcima, i u tim ratovima su graniĉari, Srbi i Hrvati,
saĉinjavali najveći i najbolji deo carske vojske. Ali, privilegije se nisu poštovale, obećanja se
nisu drţala, i zalud su srpski crkveno-narodni sabori ţalili se zbog nepravde i gonjenja. 1723.
slobodni seljaci srpski u uţoj Ugarskoj postali su spahijski kmetovi. 1735, zbog verskih
gonjenja i zbog spahijskih ugnjetavanja, pobunio se jedan deo Srba u Banatu pod
peĉkanskim kapetanom Perom Segedincem.3 1741, nova robljenja srpskih seljaka i otimanja
zemalja iz njihovih ruku, zabrana srpskim varošanima da rade zemlju i trgovinu i da kupuju
imanja, tako da se priliĉan broj Srba ponovo vratio u Tursku. Pedesetih godina, ugnjetavanja
i gonjenja su takva da se narod diţe na bunu u Lici i u drugim krajevima Hrvatske. 1751. i
1752. veliki broj Srba, sa svojim sveštenicima i oficirima, otišao je u juţnu Rusiju na obale
Dnjepra, i tamo osnovao cele kolonije, »Novu Serbiju« i »Slavenoserbiju«. Pokret za
iseljavanje iz Austrije u Rusiju uzeo je toliko maha da su drţavne vlasti objavile da će izgubiti
ţivot svaki ko mami narod na seobu.
Posle stogodišnjih iskušenja i borbi, Srbi u Austriji na kraju XVIII veka su zadobili
versku ravnopravnost i graĊanska prava, i posle nekoliko buna i iseljavanja došli su do
snošljivijega ţivota. Iz vekovne borbe oni izlaze nešto brojno okrnjeni, nestajanjem u malim
oazama u gornjoj Ugarskoj, unijaćenjem u Ţumberku i iseljavanjem u Rusiju, ali inaĉe u
2) KULTURNE PRILIKE
K ulturno stanje srpskoga naroda pod Turskom u XVII veku bilo je nisko,
izvesno gore no ranijih vekova. Ali prilikom seobe od 1690. izvršilo se meĊu Srbima izvesno
odabiranje: imućnije, graĊansko i otpornije stanovništvo, varošani, popovi, kaluĊeri, trgovci
i zanatlije, narodni prvaci, napustili su staru domovinu, u kojoj su ostali seljaci i pastiri,
stanovnici brdskih i zabaĉenih krajeva.
samoupravu, svoj odbor i sud (»tanaĉ«) i ţive svojim ţivotom, vrlo moralnim i nacionalnim.
Oni stoje na ĉelu srpskih borbi i na srpskim crkveno-narodnim saborima oni su najradniji i
najodluĉniji. Oni su plaćali kada je podmićivanjem trebalo umekšati srca
»gospodstvujuštih«, i o svome trošku izdrţavali srpske agente u Beĉu. Oni su predstavnici
modernijih i naprednijih shvatanja i reforama. Za svetovnu kulturu i modernu prosvetu oni
vode borbe sa crkvenom jerarhijom, koja nije mogla da iziĊe iz srednjovekovnih tradicija i
balkanskih kaluĊerskih zloupotreba; iz njinih redova će izići na kraju XVIII veka
»nacionalisti«, pobornici naprednih i svetovnih reforama Josifa II. Oni diţu prve srpske
škole i izvode prvu prosvetnu organizaciju srpsku; oni su izdavaĉi i pretplatnici srpskih
knjiga, mecene srpskih pisaca, i sva moderna prosveta i svetovna knjiţevnost srpska koja se
stvorila na kraju XVIII veka ne moţe se bez njih zamisliti.
Duhovni staleţi bili su od vrlo velikoga znaĉaja u kulturnom ţivotu srpskoga naroda, ali
oni nisu bili na onoj visini na kojoj je bilo graĊanstvo. Srbi su prešli u Ugarsku pod vodstvom
svoga patrijarha, koji im je bio kao neka vrsta i svetovnog poglavara, carske privilegije izdate
su im više kao konfesiji no kao narodu, i u novoj otadţbini organizovali su se kao celina na
verskom temelju, gotovo u vidu jedne teokratije. Verska gonjenja, kojima je narod bio
izloţen sve do kraja XVIII veka, pojaĉavala su samo i inaĉe jako versko osećanje i vlast
jerarhije, i Srbi su se sve više zbijali oko svoje crkve i crkvenih ljudi. U srpskoj crkvi bilo je
rodoljubivih i moralnih prvosveštenika, koji su sa narodom delili svako dobro i zlo, ali bilo ih
je, i to više, koji su se drţali starih balkanskih kaluĊerskih navika, smatrali svoj poloţaj kao
izvor zarade, primali mito, grabili novac. Mitropoliti i vladike, ĉesto despoti prema mlaĊima,
bez obzira su udarali razne namete na svoju pastvu. IzmeĊu njih i naroda dolazilo je stalno
do sukoba, gotovo na svim crkveno-narodnim saborima. Narodni predstavnici i varoške
opštine traţili su da se vlast mitropolita i vladika ograniĉi, da se prestane sa nametima i
pljaĉkanjem vernih i da svetovnjaci dobiju udela u unutrašnjim poslovima pravoslavne
crkve.
KaluĊera i sveštenika je bilo mnogo, ali ni oni nisu bili na visini svoga poloţaja, i davali
su povoda narodnom nezadovoljstvu. KaluĊeri su bili ogrezli u neradu, gledali su da se što
više liĉno obogate na raĉun manastirskih prihoda, i ţiveli su raspusnim ţivotom koji je
sablaţnjavao vernike. Popovi, neobrazovani, slabo pismeni, katkada i nepismeni, kupovali su
svoja mesta od vladika, i da bi isterali svoj trošak, otimali su od naroda. Kroz ceo XVIII vek
iz graĊanstva i naroda diţu se ţalbe protiv zloupotreba crkvenih ljudi, istiĉe se potreba da se
njihova vlast ograniĉi, njihovi prihodi odrede i njihovo obrazovanje podigne. Ĉesto je
Ali, pri svem tom, osećao se stalan i znatan kulturni napredak u svima pravcima
narodnoga ţivota i u svima slojevima srpskoga naroda. Ako se plemstvo odroĊivalo, a
vojniĉke starešine postajale nacionalno ravnodušne, ostali staleţi su napredovali i
nacionalno i kulturno. GraĊanstvo se bogatilo, obrazovalo i civilizovalo, sveštenstvo se
moralizovalo, u narodnoj masi poĉeo se osećati uticaj kulturnijega ţivota, sreĊenijih
materijalnih prilika, školâ i narodnih prosvetitelja. Izvesno, srpski preseljenici u Ugarskoj
izostajali su iza starih naroda koje su tamo zatekli, ali su ulazili u modernu kulturu i postali
najkulturniji deo srpskoga naroda, nosilac kulture u ostale zapuštene krajeve srpske.
3) PROSVETNE USTANOVE
varošima, bilo izvesnih škola, otprilike onakvih kakve su bile kod Grka. Ali odmah po svome
dolasku u kulturnu sredinu Srbi su uvideli potrebu škole i obrazovanja, i prvosveštenici i
narodni sabori stalno su traţili škole i prosvetne ustanove. Iz poĉetka srpske škole bile su
samo po većim mestima, i one su bile sasvim po tipu grĉkih škola na Balkanu, gde se rad
ograniĉavao na prostu pismenost i cela škola imala obredni i verski karakter. Prvi uĉitelji tih
škola su ili sveštenici bez parohija, ili isluţeni podoficiri, ili crkveni pevci, ĉije je sve znanje u
ĉitanju ĉaslovca i psaltira i u pevanju crkvenih melodija. Oni su potpuno zavisni od
sveštenika, bedno plaćeni, ĉesto »u naturi«, u ţitu, u odelu i obući, u vosku, a obiĉno su
pored toga ili crkvenjaci ili zvonari. Nastava je primitivna: uĉi se ĉitati i pisati na tablicama
od voska ili kruškovim dašĉicama, napamet se uĉi ĉaslovac i psaltir; da se nauĉi ĉitati i pisati
treba po tri godine, i sve to lako i brzo se zaboravlja. Srpske škole su tako malo davale
Ċacima da graĊani koji su spremali svoju decu za trgovinu i javan ţivot morali su slati decu u
tuĊinske, naroĉito protestantske škole.
Srbi su se obraćali na Beĉ i na Rusiju da poprave svoje rĊave prosvetne prilike. Iz Beĉa
se nerado gledalo na podizanje prosvete kod Srba, i ukoliko je i ĉinjeno pokušaja da se diţu
škole po srpskim krajevima, to je bilo iz razloga katoliĉke propagande. Prva prosvetna
pomoć Srbima došla je iz Rusije. Mitropoliti su iz Rusije stali nabavljati i crkvene i školske
knjige i dovodili uĉitelje koji su stvarali struĉne škole i pripremali uĉiteljsko osoblje. U
polovini XVIII veka prosvetni rad kod Srba se organizuje, ustanovljava se jedan narodni
fond za izdrţavanje škola, i veća mesta srpska dobijaju svoje škole i uĉitelje. Od 1770. godine
otpoĉeta je školska reorganizacija u celoj Austriji, i tada su i srpske škole iz osnova
preureĊene. Škole prestaju biti iskljuĉivo verske, postaju više svetovne i padaju pod drţavni
nadzor. Stare »meštre« zamenili su novi »magistri« koji su prošli kroz naroĉite pedagoške
kurseve, bolje obezbeĊeni i nezavisniji od crkve; škole su dobile svetovniji karakter, u njima
se pored ĉaslovca i psaltira poĉeo uĉiti raĉun, zemljopis, istorija, i drugi svetovni predmeti;
ne donose se više bukvari i ĉaslovci iz Rusije, no se piše i izdaje ceo jedan niz školskih
udţbenika za crkvene i svetovne predmete; ustanovljava se struĉan nadzor nad školama.
Broj škola na kraju XVIII veka se povećao, ne samo po varošima no i po većim selima. U
pogledu osnovne nastave Srbi su u XVIII veku uĉinili veliki napredak.
Nije se ostajalo samo na podizanju osnovne nastave. Još od poĉetka XVIII veka Srbi su
traţili srednje i struĉne škole, za spremanje sveštenstva i uĉitelja, ali kod drţavnih vlasti nisu
nikako nalazili odziva. Mitropoliti su na svoju ruku ĉinili nekoliko pokušaja: takve su bile
škole Maksima Suvorova u Karlovcima i u Beogradu 1726. Do 1729, »Latinsko-slavenska
škola« u Karlovcima 1732, škola Emanuila Kozaĉinskoga u istom mestu od 1733—1737,
»Duhovna kolegija« u Novom Sadu 1740. do 1750(?).4 Ali sve su to bili samo pokušaji koji
su se teško drţali. Duţe je trajala »Pokrovo-Bogorodiĉina škola«, osnovana u Karlovcima
1749, koja je postojala nekih dvadeset godina. U svim tim improviziranim školama uĉili su se
poglavito crkveni predmeti, nešto malo latinski jezik5 i svetovni predmeti, i u njima su se
poglavito spremali sveštenici. Ko je hteo da nešto više uĉi, morao je ići u tuĊe škole, katoliĉke
i protestantske gimnazije, gde se predavalo na latinskom jeziku.
Ali potreba za višom nastavom i za struĉnim obrazovanjem sveštenika i uĉitelja sve više
se osećala u srpskim redovima, i Srbi su navaljivali da im se najzad da dozvola za otvaranje
pravih srednjih škola. Kada se na kraju XVIII veka, iz politiĉkih razloga, stalo popuštati
prema Srbima, dobili su dozvolu za osnivanje svoje gimnazije i bogoslovije. 1791. osnovana
je u Karlovcima gimnazija, prva srpska gimnazija, a 1794. i bogoslovija, prva srpska
bogoslovija. To je bio veliki uspeh i znaĉajna kulturna tekovina. Najzad se došlo do škola gde
su se mogli sveštenici i uĉitelji obrazovati, i srpska deca mogla su na svom jeziku i u svojoj
školi spremati se za više studije.6 Broj obrazovanih ljudi otada stalno raste, i tako se stvara
povoljno zemljište za razvoj narodne kulture i narodne knjiţevnosti.
4) ŠTAMPARIJE I LISTOVI
Italije, iz Mletaka. Srpske štamparije su u XV, huj i XVII veku postojale u zapadnim
krajevima: u Mlecima, Skadru, u manastiru Mileševu, Goraţdu, kod Mrkšine crkve u
sadašnjem uţiĉkom okrugu; samo jedna, i to vrlo kratko vreme, radila je u Beogradu.
Docnije, od kraja XVI veka pa do polovine XVIII veka, srpske pravoslavne crkvene knjige
štampane su u slovenskim štamparijama u Vlaškoj. Kada su Srbi prešli u Ugarsku, jedino u
Rimniku, u Vlaškoj, mogle su se štampati srpske knjige.
Srpski preseljenici su uviĊali veliku potrebu svoje štamparije, naroĉito otkako je rimska
propaganda poĉela štampati knjige ćirilicom radi širenja unije meĊu pravoslavnima. I
mitropoliti i narodni sabori u svima svojim molbama i predstavkama carskoj vlasti traţili su
pravo da u svojoj sredini diţu jednu ćirilovsku štampariju. Oni su stalno i uĉestano isticali
kako im je štamparija potrebna »kao duša telu«, »radi veće slave boţje i spasenija duši«. Iz
Beĉa su ih isto tako stalno odbijali, pod izgovorom da je jedna takva štamparija »nepotrebna
i suvišna« pored jezuitske ćirilovske štamparije u Trnavi. 1751. godine mitropolit Pavle
Nenadović je najzad izmolio pravo da u Oseku ili u Karlovcima digne srpsku štampariju, ali
kada mu je postavljen uslov da se u toj štampariji moraju štampati i unijatske knjige, on se
toga prava sam odrekao.
Za to vreme, u prvoj polovini XVIII veka, razne srpske knjige ili su štampane u
Rimniku, ili su na bakru rezane, kao što je radio Hristifor Ţefarović sa svojim delima od
1741. do 1748. godine. U najvećem broju knjige su donošene iz Rusije, i ruski trgovci su sa
tovarima knjiga dolazili na srpske vašare, ili, kada je unošenje knjiga iz Rusije zabranjeno,
prosto su krijumĉarili. 1758. jedan Grk iz Janjine, Dimitrije Teodosi, poslovoĊ u jednoj
grĉkoj štampariji u Mlecima, nabavio je slova i tipografa iz Moskve i osnovao u Mlecima
»Novu tipografiju greko-pravoslavnu«, u kojoj će se od 1761.7 do 1810. štampati na 70
srpskih knjiga, crkvene i svetovne sadrţine, meĊu ostalim i pojedina dela Zaharije Orfelina,
Jovana Rajića, Pavla Đulinca, Dositeja Obradovića i Pavla Solarića. Teodosi je naroĉito
štampao crkvene knjige, ali stavjljajući na koricama da su štampane u Rusiji, jer pogonjeni
pravoslavni Srbi nisu verovali knjigama iz drugih zemalja.
Neuspeh Pavla Nenadovića nije obeshrabrio Srbe, i oni su u svakoj prilici traţili
štampariju u svojoj sredini. U Beĉu se najzad uvidelo da se mora popuštati tolikim
Odmah pošto je dobio pravo, Kurcbek je otpoĉeo rad 1771. U njegovoj štampariji su
štampani dosta mnogobrojni školski udţbenici kao i izvestan broj crkvenih knjiga. Isto tako
štampano je u njoj priliĉno dela svetovne sadrţine, od Pavla Đulinca, Jovana Rajića, Zaharije
Orfelina, Aleksija Vezilića i Jovana Muškatirovića. Zbog te štamparije Beĉ postaje duhovni
centar srpski, »Vindobona šĉastljiva Musama«, kako je docnije pevao Lukijan Mušicki.
Srbi nisu bili zadovoljni Kurcbekovom štamparijom. Stari strah od unije bio je uvek
veliki i sa krajnjim nepoverenjem primane su crkvene knjige štampane u »inovernom« Beĉu,
u jednoj katoliĉkoj i tuĊinskoj štampariji, dok je strogo bilo zabranjeno da se takve knjige
donose iz Rusije. To nepoverenje je naroĉito poraslo od 1785, kada je car Josif II doneo
odluku da se ćirilica moţe upotrebljavavati samo u obrednim knjigama, a da se svi ostali
udţbenici i knjige svetovne sadrţine moraju štampati latinicom. Zatim, Kurcbekov
štamparski rad je bio nesolidan: hartija je bila slaba, slova rĊava, slog pogrešan, rad spor,
cena knjiga velika. I sa srpske strane navaljivalo se neprestano da štamparija preĊe u srpske
ruke, ili da se prenese u srpsku sredinu, gde bi knjige bile štampane bolje, taĉnije i jevtinije,
ili bar da se digne zabrana uvoza crkvenih knjiga iz Rusije. Sve te molbe ostajale su bez
ikakva odziva i 1783. Kurcbek je dobio produţenje svoje privilegije još za šest godina.
Knjiţevnik Emanuil Janković je bio nabavio štampariju, doneo je u Novi Sad 1790.
godine, i uzalud traţio štamparsko pravo. Posle smrti Kurcbekove, njegova štamparija je
prešla u srpske ruke. Poĉetkom 1792. godine Stefan Novaković, bivši sekretar mitropolije u
Karlovcima i tada srpski pridvorni agent u Beĉu, kupio je Kurcbekovu štampariju za 25.000
forinata, zajedno sa svim materijalom i stovarištem knjiga. Aprila 1793. dobio je produţene
privilegije još za petnaest godina sa tim da ne sme štampati ništa što bi kritikovalo stanje u
zemlji ili davalo povoda ma kakvoj tuţbi. Novaković, pun dobre volje i namera, otpoĉne rad
u priliĉno velikim razmerama. Prelaţenje Kurcbekove štamparije u srpske ruke pozdravljeno
je kao jedan nacionalni uspeh i Novakovićeva »Slaveno-serbska, valahijska i vostoĉnih
jazikov tipografija« naišla je na dobar odziv. Tu su se štampale Slavenno-serbskія
vъgomosti (1792. do 1794), Sobranіe raznыhъ nravouĉitelnыhъ veщeй Dositej Obradovića
(1793), velika istorija Jovana Rajića (1794. do 1795), kao i druge manje vaţne srpske knjige.
Iako je radio mnogo bole i savesnije no Kurcbek, iako je Srbima bio i verski i
nacionalno pouzdan, Stefan Novaković u materijalnom pogledu nije imao uspeha, i njegovo
preduzeće ubrzo je došlo u krizu. Pokušaji da se sastavi jedno srpsko akcionarsko društvo i
da ono kupi štampariju, ostali su bez uspeha. 1796. štamparija bude prodata maĊarskoj
univerzitetskoj štampariji i preneta u Budim, gde će se otada pa sve do tridesetih godina XIX
veka štampati najveći broj srpskih knjiga.
Pored Rimnika, Mletaka, Beĉa i Pešte, srpske knjige su manjim delom štampane još u
Rusiji i u Nemaĉkoj. U Moskvi je 1754. vladika Vasilije Petrović štampao svoju Istorію o
Ĉernoй Gorы, a u Lajpcigu, u štampariji Johana Gotloba Brajtkopfa, od 1783. štampale su se
srpske knjige, meĊu ostalima i najvaţnija dela Dositeja Obradovića Ţivotъ i priklюĉenія
(1783) i Basne (1788). TakoĊe u Lajpcigu, u štampariji Tajbela, štampao je Emanuilo
Janković svoje knjige: Tergovci (1787) i Blagodarnый sыnъ (1789).
SRPSKOSLOVENSKI PISCI
veka. U drugoj polovini toga veka pišu se nekoliko karakteristiĉnih rodoslova srpskih,
vrdniĉki iz 1764, pećki iz istoga doba, tronoški iz 1791, u kojima je narodna knjţevnost našla
materijala za svoja razvijanja. Jezik stare srpske knjiţevnosti ţiveo je još u poĉetku XVIII
veka, i u Ugarskoj se javljaju nekoliko pisaca koji su pokušavali prilagoĊavanje stare,
kaluĊerske srpske pismenosti novom dobu.
Na kraju XVII veka prešao je u Ugarsku, sa ostalim narodom, priliĉan broj kaluĊera,
meĊu kojima je bilo i prepisaĉa crkvenih knjiga. Oko 1700. pominje se i ceo jedan niz
kaluĊera prepisaĉa crkvenih knjiga, koji svi nose naziv Raĉani: Kiprijan Raĉanin, Jerotej
Raĉanin, Hristifor Raĉanin, Simeon Raĉanin, Ćirjak Raĉanin, Teodor Raĉanin, Gavrilo
Stefanović Venclović Raĉanin. Oni su se tako nazivali po manastiru Raĉi u Srbiji, kraj Drine,
koji je bio jedan od retkih zaostalih rasadnika srpske pismenosti, i u kome su se kaluĊeri
naroĉito bavili pripisivanjem crkvenih knjiga. Jedan deo Raĉana prešao je u Ugarsku, i u
novoj domovini oni su produţili svoj stari prepisaĉki posao. Iz reda tih Raĉana, koji su tako
nastavljali staru srpsku pismenost, javilo se nekoliko pisaca koji ĉine prelaz ka novoj
pismenosti.
KIPRIJAN RAĈANIN
kaluĊerskoj skromnosti on o sebi malo govori. Kada pominje sebe naziva se:
»mnogogrešni«, »nepotrebni«, »ludi«, »skudoumni«, krije svoje poreklo i mesto roĊenja, i
piše: »oteĉestvo mi zemlja, mati ţe grob«. Kada je pisao svoja dela bio je »v starosti
glubocej«.
Prešavši u Ugarsku on je doneo veliki broj rukopisa i starih štampanih knjiga, srbulja.
Prvo se zadrţao u Sremu, potom je sa patrijarhom Arsenijem III otišao u Sentandreju, gde je
bio »obšĉi duhovnik«. Tu je prikupio oko sebe nekoliko dobro pismenih kaluĊera i otpoĉeo
»v velicej buri i meteţu« prepisivati knjige za oskudne srpske crkve, u isti mah pouĉavajući
mlaĊe kaluĊere u pismenosti. Od njega je saĉuvan veliki broj prepisa najrazliĉnijih crkvenih
knjiga.
Ali je najznaĉajniji njegov posao: Bukvarъ ili nauka detem i юnom, pisan 1717. godine
po ugledu na starije ruske bukvare iz XVII veka. U bukvaru se nalazi raznovrsno crkveno
štivo, pouĉne izreke i prvi pokušaj srpske metrike. Tu su data osnovna pravila stihotvorstva i
izvestan broj pouĉnih stihova u vrlo nepravilnom dvanaestercu. Stihovi su bez vrednosti, ali
karakteristiĉni kao jedan od najranijih pokušaja umetniĉke versifikacije kod pravoslavnih
Srba. Bukvar nije bio štampan, no se sluţilo njime u prepisima. Štampao ga je Stojan
Novaković tek 1872. godine.
Iako je Kiprijan Raĉanin ĉitao i podraţavao ruske knjige, ipak se drţao starog srpskog
crkvenog jezika, u kojem se jasno oseća uticaj narodnog jezika. Pravopis mu je fonetiĉki,
udešavan prema osobinama srpskoga jezika.
JEROTEJ RAĈANIN
Jeroteju Raĉaninu. Sva je prilika da je prešao u Ugarsku prilikom Velike seobe. 1698. bio je u
Feldvarcu u Baĉkoj. 1704, preko Srbije i Makedonije, išao je u Jerusalim. Još 1721. ţiveo je u
fruškogorskom manastiru Velikoj Remeti.
I od njega se saĉuvalo nekoliko prepisa crkvenih knjiga, ali glavni njegov posao je
njegov putopis u Svetu zemlju, prvi putopis u novoj srpskoj knjiţevnosti. To je Putašasvіe kъ
gradu Ierusalimu Iepoteя іeromonaha raĉaninskago vъ lъto otъ bыtia 7212, a otъ roţdь.
Hristova 1704. mъseca Iюliя 7 Taj rukopis našao je 1840. godine u Karlovcima ruski slavist
O. M. BoĊanski. Prvo je štampan 1841. u Serbskoй pĉeli, potom ga je objavio BoĊanski 1861.
u Ĉtenія pri imperatorsk. obšestvъ istorіi i drevnosteй rossiйskihъ (knj. 4), i najzad Stojan
Novaković u Glasniku Srpskog uĉenog društva, 1871, knj. 31.
Jerotej u krupnim i brzim potezima opisuje svoj poboţni put preko Srbije, Makedonije i
morem do Jerusalima, i povratak preko Bugarske i Srbije. on je prost ĉovek, praznoveran
kaluĊer, slab pisac. Inaĉe piše dosta dobrim narodnim jezikom. Celo delo je bez knjiţevne
vrednosti, i ima znaĉaja utoliko što je to prvi putopis srpske knjiţevnosti i jedino zabavno
delo srpskoslovenske škole.
Hristijaneh ubogi svjašteni inok Gavril«, kako se sam nazivao, bio je najbolji i najplodniji
uĉenik Kiprijana Raĉanina i najkarakteristiĉniji predstavnik srpskoslovenske škole.
On je bio pre svega vešt i vredan prepisaĉ crkvenih knjiga i od njega je ostao veliki broj
prepisa. Sem toga bio je dobar crtaĉ i ilustrovao je svoje prepise, i misli se da je radio i neke
ikonostase. Bio je moţda najobrazovaniji srpski kaluĊer svoga vremena, znao je ruski i
poljski, i prevodio je sa tih jezika. Njegov rad pada u doba od 1716. do 1747, i od njega je
saĉuvano trinaest manjih i većih rukopisa, prepisa raznih crkvenih zbornika i
»dušespasitelnih« knjiga i prevoda iz ruskog i poljskog. On je upoznat sa suvremenom
ruskom teologijom, i naroĉito ceni i prevodi Lazara Baranoviĉa, ĉernigovskog arhiepiskopa
iz XVII veka i plodnog ruskog bogoslovskog pisca i polemiĉara protiv katolika. Venclović je
preveo njegovo veliko delo Meĉъ duhovnый (1666) i nekoliko njegovih crkveNih beseda.10
MeĊu ostalim stvarima preveo je sa poljskog i jedno delo svetovnog sadrţaja: Istorіa Barona
Cesara, gardinala rimskago.11
Venclović jasno pokazuje kako je ruska teološka knjiţevnost poĉela da utiĉe na Srbe, ali
on je naroĉito znaĉajan zbog jezika kojim je svoja dela pisao. Upravo, on ima dva jezika
kojima piše. Kada piše knjige za crkvenu upotrebu, naroĉito kada prevodi sa ruskoga knjige
crkvene uĉenosti, on piše srpskoslovenskim jezikom. Ali kada piše za narod, naroĉito kada
sastavlja besede, on se sluţi ĉistim i lepim narodnim jezikom. Kada se bogu moli, veli on na
jednom mestu, valja pisati »po knjiţnomu«; kada se obraća narodu, onda »po prostomu«.
Kada dolazi u dodir sa prostim narodom, sa svojim »kmetovima i kmetovskim sinovima«, sa
komoranskim šajkašima, on ne govori »knjiški skriveno«, no »prostim dijalektom«, »na
serbski jezik radi razumenija prostim ĉlovekom«, »na prosto urazumitljnoje znanije srbskoje
za seljane i proste ljude«. I znaĉajno je da je on tim jezikom pisao naroĉito posle 1740, kada
je kod Srba stao preovlaĊivati ruskoslovenski jezik. Njegove besede odlikuju se ĉistim,
jedrim, ţivopisnim narodnim jezikom, pravom narodnom sintaksom, obilnim narodnim
reĉnikom, figurama iz narodnoga stila, pokazuju veliko poznavanje narodnoga ţivota i
potreba, tako da imaju i izvesne besedniĉke vrednosti.
Kod Gavrila Stefanovića Venclovića moţe da se vidi nekoliko stvari: i poĉetak uticaja
ruske teologije na srpske pisce, i podizanje obrazovanja naših starih kaluĊera, i jaĉina
tradicije srpskoslovenske knjiţevnosti. To je u celoj srpskoj knjiţevnosti prvi pisac koji je za
narod poĉeo pisati ĉistim srpskim jezikom. Kako njegova dela nisu bila štampana, to nisu
mogla biti od neposrednog uticaja na dali razvitak srpske knjiţevnosti, ali ona dobro
pokazuju »kako bi se prema starome srpskoslovenskom knjiţevnom jeziku (da nije bilo
prekida) srpski narodni knjiţevni jezik razvijao« (Stojan Novaković).
ĐORĐE BRANKOVIĆ
ĐorĊe Branković rodio se 1645. godine u aradskoj ţupaniji. Vaspitao se kod brata Save,
episkopa jenopoljskog, 1663. otišao je kao »Ċak« u diplomatsku sluţbu erdeljskog kneza
Mihaila Apafija. Njegovim poslom išao je u Jedrene, i u Turskoj ostao tri godine, uvek u
diplomatskoj sluţbi erdeljskog kneza. 1668. išao je sa bratom Savom u Rusiju. Po povratku
opet je stupio na staru duţnost, 1675. postao je erdeljski kapućehaja (poslanik) u Carigradu.
Pošto mu je brat svrgnut sa episkopske stolice i baĉen u zatvor, on izgubi mesto, napusti
Erdelj i 1680. ode u Vlašku, na dvor kneza Šerbana Kantakuzina u Bukureštu. Kada je
Austrija zaratila sa Turskom, on uspe da uveri u Beĉu da je od stare srpske vladalaĉke kuće
Brankovića i da bi kao takav mogao podići Srbe protiv Turaka. 1683. austrijski car Leopold I
potvrdi mu diplome i grb, koje je Branković sam falsifikovao, dâ mu titulu ugarskoga barona
i utvrdi u nasledstvu Hercegovine, Srema i Jenopolja. Tada se u njegovoj glavi rodio plan o
vaspostavljanju srpske drţave, kojoj bi on bio vladar, a austrijski car zaštitnik.
Još za neko vreme on ostaje u diplomatskoj sluţbi kneza Kantakuzina, ali radi za svoju
stvar na Balkanu. 1688. uspe da se njegov plan u Beĉu uzme ozbiljno i dobije titulu grafa
rimske imperije. U isto doba dobije pismo pećkoga patrijarha Arsenija III, u kojem se
priznaje za potomka starih vladara srpskih 1689. krene u Srbiju da diţe ustanak, sa velikim
titulama: carskog poverenika, naslednog despota celokupnog Ilirika, velikog duke Gornje i
Donje Mizije, kneza Sv. Rimske Imperije, vojvodine sv. Save, Crne Gore. naslednog
gospodara Hercegovine, Srema i Jenopolja, i tako dalje. U Oršavi digne ustanak i kada je
hteo da preĊe u Srbiju, 1689, »radi careve koristi«, uhapsi ga u Kladovu generalisim
austrijske vojske princ Ludvik Badenski. Zbog svojih veza sa Vlaškom i Rusijom, zbog
manifesta o stvaranju jedne velike ilirske drţave, on se uĉinio sumnjiv onima koji su ga
ranije podrţavali.
Od toga doba on nije više pušten na slobodu. Neko vreme bio je u zatvoru u Erdelju,
potom bude poslat u Beĉ, gde je ostao do 1703. On stalno piše molbe i ţalbe, traţi svoja
prava, stupa u vezu sa predstavnicima srpskoga naroda, kojima pomaţe u nacionalnim
O ĐorĊu Brankoviću se stvorila cela jedna poetiĉka legenda kod ugarskih Srba. On je
postao tragiĉni zatoĉnik narodne misli i muĉenik za srpsku narodnu stvar, ĉovek koji je
svojim ţivotom oliĉavao zlu sudbinu srpskih doseljenika u Ugarskoj. »Hebski suţanj«,
»Poslednji despot« postao je narodni heroj i muĉenik, simboliĉna liĉnost, koju su istoriĉari,
pesnici i besednici za gotovo dva veka stalno pominjali. Tek istraţivanja nauĉne istorije
dokazala su da on nije bio potomak Brankovića, da je bio »samozvanac«, neka vrsta
Dimitrija Laţnog, cara Jovana i Šćepana Malog, i da su njegove povelje ĉist falsifikat.
Najnovija istorijska istraţivanja unekoliko su ga opravdala, i svi su izgledi da je on poĉeo kao
jedan ambiciozan pustolov, ali da se u Beĉu, došavši u dodir sa predstavnicima srpskoga
naroda, ozbiljno zagrejao za srpsku narodnu stvar i iskreno sa narodnim prvacima radio da
Srbi dobiju svoju politiĉku autonomiju u Ugarskoj.
ISTORIĈAR. — Branković nije samo zanimljiv kao ĉovek i politiĉki radnik; on se bavio i
knjigom i bio prvi radnik na modernoj istoriji srpskoj, ĉovek koji je dugo i jako uticao na
razvoj srpske istoriografije.
Za svoje doba Branković je bio uĉen ĉovek, i znao je, pored srpskog, latinski, maĊarski,
rumunski, grĉki i turski. u Bukureštu, pored kneţeva brata Konstantina Kantakuzina, jednog
od prvih rumunskih istoriĉara, on se upoznao sa mnogim istorijskim delima. Još tada u
Bukureštu on je naumio da sam piše srpsku istoriju, i napisao na rumunskom jeziku jednu
kratku kroniku, koja je tek 1893. štampana u rumunskom struĉnom ĉasopisu Revіѕta
critică-literară. I posle toga on je ĉitao stare letopise, kronike i istorije i stalno pribirao
materijal. Kada je dopao zatvora u Beĉu, on je uzeo da piše istoriju srpsku, više da dokaţe
svoje pravo no da iznese prošlost srpskog naroda.
Zapoĉeta u Beĉu a dovršena u Hebu, njegova istorija je veliko delo u pet knjiga i na
preko 2000 strana. On priĉa dogaĊaje od stvaranja sveta do 1705. godine, da istorijski
podupre svoje molbe i ţalbe koje je na sve strane slao. Drugi deo knjige je odbrana njegovih
prava i njegove politike, jedan memoar radi liĉne odbrane. Njegova kronika ĉini prelaz
izmeĊu srednjovekovnih kronika i modernih istorija. Branković piše po uzoru
srednjovekovnih kroniĉara, poĉinjući od stvaranja sveta, unosi i crkvenu istoriju, daje
mnogo mesta »prstu boţjem«, grupiše sav istorijski ţivot oko vladalaca, ne analizuje
materijal no ga prosto prenosi iz drugih knjiga, radi bez kritike, bez odabiranja i bez
rasuĊivanja. Što mu izgleda nezgodno, on naprosto izostavlja; kada mu se ukaţe potreba, on
izmišlja. Ali u njegovoj istoriji ima i izvesnih modernijih istorijskih shvatanja: on se
dokumentuje, sluţi se stranim istorijama, maĊarskim, poljskim, talijanskim, grĉkim, kao i
starim rodoslovima i biografijama srpskim i domaćim dokumentima; daje širu osnovicu,
izlaţući uporedno sa istorijom Srba istoriju okolnih Rumuna, MaĊara i ostalih naroda
jugoistoĉne Evrope.
I RACIONALIZAM
RUSKOSLOVENSKI PISCI
knjiţevnost predstavljaju srpskoslovenski pisci, koji zauzimaju period od 1700. do 1740. Oni
su, sem ĐorĊa Brankoviha, kaluĊeri, sluţe se jezikom starije srpske pismenosti, njihov posao
je više prepisaĉki i gotovo iskljuĉivo crkven. Ali na njih poĉinju već uticati ruski pisci, ruska
teologija, kod njih ima zaĉetaka i svetovne knjiţevnosti, i kod njih se već javlja misao o
upotrebi narodnoga jezika.
Ruski prosvetni i knjiţevni uticaj na Srbe poĉinje još pre XVIII veka. Iako su prostorom
bili toliko razdvojeni, Srbi i Rusi bili su u verskoj zajednici. Jugoslovenska pismenost od XII
do XVI veka bila je od izvesnoga uticaja na rusku pismenost toga vremena. Od XVI veka,
kada je sasvim nestala srpska drţava i otkako se Rusija stala dizati, ruski uticaj poĉinje se
osećati kod Srba. Pravoslavni Srbi poĉinju upirati oĉi na »jednovernu« i »jednojeziĉnu«
Rusiju, srpski kaluĊeri odlaze tamo da snabdevaju i osiguravaju srpske crkve i manastire.
Ruski vladari daju novĉanu pomoć, crkvene utvari, naroĉito crkvene knjige, i one poĉinju
zamenjivati sve reĊe i reĊe srbulje koje se nisu više štampale. Velike pobede i sjajna
vladavina Petra Velikog, — »cara moskovskog«, koga narodna pesma poĉinje veliĉati,
»samodrţca vsem pravoslavnim«, »cara našega«, kako vele srpski zapisi iz toga doba —
našle su velika odjeka meĊu Srbima i probudile im velike nade. Srpski preseljenici u
Ugarskoj, politiĉki i verski gonjeni, svu pomoć oĉekuju od Rusije.
Srpske crkvene starešine potajno odrţavaju bliske veze sa Rusijom. Arsenije III, Mojsej
Petrović, Vićentije Jovanović u otporu protiv unije traţe pomoć od pravoslavne Rusije i iz nje
nabavljaju opreme i knjige za crkve. Mojsej Petrović je naroĉito video da je jedini naĉin da se
pravoslavlje kod Srba odrţi oslonac na Rusiju i pomoć od Rusije. Posle nekoliko njegovih
molbi, Petar Veliki reši 1722. godine da se Srbima pošlju dva ruska uĉitelja sa velikim brojem
crkvenih stvari i knjiga. 1724. Sinod pošlje meĊu Srbe svoga prevodioca Maksima Suvorova,
koji se bio uĉio u Moskvi i Pragu, da organizuje školski rad kod Srba. Suvorov ponese sa
sobom dosta knjiga, meĊu ostalim 70 gramatika Meletija Smotrickoga i 400 bukvarova
Teofana Prokopoviĉa. 1726. došao je u Karlovce, i u dosta teškim uslovima otvorio školu.
Njegova »slavjanska škola«, koja je imala da sprema sveštenike i uĉitelje, bila je prva struĉna
škola meĊu pravoslavnim Srbima i zadovoljavala je jednu veliku narodnu potrebu. Ali škola
nije cvetala, selila se iz Karlovaca u Beograd i iz Beograda u Karlovce, imala nestalan broj
Ċaka i nije pokazivala velikog uspeha. Srpska crkva je bila rastrzana unutrašnjim borbama;
navale katolicizma bile su sve veće; mitropolit, osumnjiĉen u Beĉu kao ruski ĉovek, nije smeo
da se mnogo zalaţe za rusku školu i ruskog uĉitelja; neobrazovani i nazadni kaluĊeri su
popreko gledali stranca »Moskova« i svetovnjaka koji je mlade uĉio onome što oni nisu znali
i što je u njihovim oĉima bilo izlišno; ruski Sinod je Suvorova gotovo sasvim napustio, a
izgleda da je i sam Suvorov bio nezgodan ĉovek za teţak posao koji mu je bio poveren. Kroz
školu je ipak prošao priliĉan broj mladih Ċakona, pa i odraslih sveštenika, koji su nauĉili
slovenski i nešto latinski, i koji su svojim znanjem odskoĉili i u crkvi i u školi. Posle smrti
mitropolita Mojseja, 1730, Suvorov bude od sviju napušten, i škola tavori do 1731. Suvorov je
najzad napušta, i taj prvi pokušaj ruske škole meĊu Srbima propada, ali ostavivši ipak vidnih
tragova.
Od tih ruskih uĉitelja nekoliko idu za uĉitelje u veća mesta srpska, a Kozaĉinski sa
ostalima osnuje u Karlovcima »Latinsku školu«, neku vrstu bogoslovsko-uĉiteljskog uĉilišta.
Škola, sa Kozaĉinskim kao »prefektom« na ĉelu, otpoĉela je rad odmah, još 1733, sa 14
uĉenika, meĊu kojima je bilo i odraslih ljudi. Novi razredi osnivani su svake godine, i bilo ih
je šest, koji su se zvali: analogija, infimi, gramatika, sintaksa, piйtika, retorika. O uspehu te
škole pisao je docnije Jovan Rajić, koji se u njoj uĉio: »Sa divnim uspehom poĉeše predavati
izredno nastavljenje latinske gramatike. I za nekoliko godina toliko su uspeli da je latinska
nauka privedena bila i do same retorike... I tako staranjem i najteţim trudom bi mladeţ
dovedena i do dveri filozofije.«
Ali ni ova škola nije bila duga veka. Razdor u srpskoj jerarhiji koĉio je svaki veći rad u
prosveti; kaluĊeri su na sve moguće naĉine radili protiv škole i ruskih uĉitelja. Posle smrti
mitropolita Vićentija Jovanovića, škola, napuštena i bez sredstava, prestane, Ċaci se raziĊu, a
velika većina ruskih uĉitelja vrati se u Rusiju. Jovan Rajić okrivljuje za to srpske kaluĊere:
»Ovi zavistnici bili su pridvorni patrijarški duhovnoga ĉina, savršeni godinama ljudi, ali
preke neznalice, jedva su umeli i ĉitati. Teško i nesnosno ĉinilo im se da deca znaju pravilno
ĉitati i pisati i bolje od njih pojati; zato su voleli dobronadeţdnu mladeţ u prvo neznanje
povratiti, negoli da oni malu toboţnu sramotu podnose.« i tako, završuje Rajić o Ċacima: »s
plaĉem odlazaše kućama svojim, a dobro ustrojeni srpski Parnas rasu se, i krasno cvetajući
vrt bi uništen«.
Ali prvi naraštaj ruskih vaspitanika i pobornika ruske prosvete meĊu Srbima bio je
stvoren. I posle toga ruski prosvetni uticaj nije prestajao. Sa jednim od karlovaĉkih ruskih
uĉitelja baĉki vladika Visarion Pavlović osnuje neku vrstu male bogoslovije. Docnije, u
srpske krajeve, u pojedine veće opštine, ĉesto dolaze za uĉitelje Rusi, »Moskoviti« i
»Moskovi«, kako su ih Srbi zvali. Ruski trgovci sa knjigama dolaze na vašare i snabdevaju
srpske crkve i škole. Pored svih zabrana, ruske crkvene i školske knjige unose se u srpske
krajeve. Srbi poĉinju ići u ruske bogoslovske škole, naroĉito u kijevsku Duhovnu akademiju,
u kojoj je od 1721—1762. bilo dvadeset i osam Srba. Od doba Petra Velikoga Srbi iz sviju
srpskih krajeva idu u ruske sluţbe, naroĉito vojnu i crkvenu, i nije malo Srba koji su
zauzimali visoka mesta u ruskoj vojsci i u ruskoj crkvi. Broj Srba oficira u ruskoj sluţbi
naroĉito se povećao posle srpske seobe u Rusiju 1751. godine. Srba ima u diplomatskoj
sluţbi, kao konzul Pavle Đulinac; u prosvetnoj, kao glavni nadzornik osnovnih škola Todor
Janković Mirijevski; u višoj nastavi, kao profesori harkovskog univerziteta Gligorije Trlajić i
Atanasije Stojković.
Svi ti dosta mnogobrojni Srbi u Rusiji, vojno plemstvo i visoki ĉinovnici, imali su
mnogo nacionalnog i pravoslavnog osećanja, odrţavali su stalne i bliske veze sa svojom
domovinom i bili ţiva veza izmeĊu Rusa i Srba. Kroz ceo XVIII vek oseća se kod Srba uticaj
ne samo ruske crkve no i ruske prosvete. Srbi teţe da se, radi svoje nacionalne i verske
sigurnosti što više pribliţe Rusima, da se gotovo izjednaĉe sa njima, i glavna posledica toga
je bila da se u srpskoj crkvi i knjiţevnosti napustio stariji srpskoslovenski jezik i da se usvojio
ruskoslovenski crkveni jezik, pa ĉak poĉeo se primati i ĉisto ruski knjiţevni jezik.
Glavni uzroci za to bili su verske prirode. Došavši sa Balkana u katoliĉku Austriju, Srbi
su imali da izdrţe velika verska gonjenja. Jedini naĉin koji im je ostajao da saĉuvaju svoju
veru, na koju su mnogo polagali, bio je vezati se što jaĉe za pravoslavnu i slovensku Rusiju,
koja se od poĉetka XVIII veka stala u politiĉkom i kulturnom pogledu naglo dizati. Zato su se
srpski mitropoliti obraćali Rusiji, traţili od nje pomoć za crkve, uĉitelje i knjige. Srbi tada
nemaju svoje štamparije, katoliĉka propaganda podmeće im knjige ćirilicom štampane ali u
duhu uĉenja katoliĉke crkve, i oni traţe knjige samo iz Rusije, pouzdano pravoslavne. Ruske
crkvene knjige sve više potiskuju stare crkvenosrpske rukopise i štampane srbulje, kojih je
sve manje, i u srpskim crkvama poĉinje se sluţiti po knjigama štampanim u Rusiji. Ruski
uĉitelji, Maksim Suvorov, Emanuilo Kozaĉinski i njegovi drugovi, spremaju celu jednu
generaciju srpskih sveštenika i uĉitelja na ruskom jeziku i u ruskoslovenskoj pismenosti.
Mitropoliti Mojsej Petrović i Vićentije Jovanović, u interesu pravoslavlja i radi crkvenog
jedinstva sa Rusima, nareĊuju da se po crkvama sluţi »po ustavu i tipiku moskovskomu«, i
da se u školama predaje po ruskoslovenskom bukvaru. To preovlaĊivanje ruskoslovenskog
jezika ide brzo, za petnaest godina. Od 1725. do 1740. to je svršena stvar i ruskoslovenski
jezik otada postaje jezik srpske crkve, škole i knjiţevnosti.
Srpskoslovenski jezik, ostavljen sam sebi, bez bukvara i gramatike, bez uĉitelja koji su
ga mogli predavati, slabo se odrţavao, i to samo utoliko ukoliko je škola i pismenost sporo
napredovala, kod starijih, neobrazovanih i slabo pismenih kaluĊera i sveštenika. U Srbiji se
duţe odrţao. Vuk Karadţić pominje da je u poĉetku XIX veka još bilo sveštenika i kaluĊera
koji su crkvene knjige ĉitali po srbuljski. Ĉak i kod onih koji su se sluţili crkvenoslovenskim
jezikom ostajali su tragovi srbuljskog ĉitanja i narodnog izgovora.
ruskoslovenskim, ili da iz njega ĉine velike pozajmice. U toj rusifikaciji išlo se vrlo daleko.
Priliĉan broj ruskih knjiga prosto je, sa malim izmenama, preštampavan za Srbe; nekoliko
vaţnijih pisaca u drugoj polovini XVIII veka, Jovan Rajić i Gligorije Trlajić, pisali su gotovo
ĉistim ruskim jezikom; 1793. godine Satіr Matije Reljkovića, pisan ĉistim narodnim jezikom,
preveden je »na prosti serbski jezik«, to jest na ruskoslovenski. Takvih sluĉajeva prevoĊenja
pojedinih dela iz dalmatinske i slavonske knjiţevnosti na ruskoslovenski jezik bilo je
nekoliko u poĉetku XIX veka.
To je postao osveštan jezik crkve, i još u polovini XIX veka nameravao je patrijarh Josif
Rajaĉić da krene crkveni list na ruskoslovenskom. Ne samo da se taj jezik sasvim odomaćio u
crkvi i školi no zato što su celi naraštaji uĉili školu na njemu, zato što se na njemu
propovedalo i knjige štampale, što se smatrao za otmen jezik, poĉelo se njime i govoriti.
Crkveni i obrazovani ljudi, oni koji su se tada nazivali »uĉena klasa«, odlikovali su se što su
»slavjanstvovali«, to jest što su se trudili da govore knjiţevnim ruskoslovenskim jezikom, ili
bar mešavinom izmeĊu ruskoslovenskog i narodnog. U poĉetku XIX veka bilo je većih
srpskih mesta u kojima su i graĊani, pa i same ţene, »slavjanstvovali«. Taj jezik pustio je
duboka korena, i docnije, kada je preovladao narodni jezik, u današnjem srpskom
knjiţevnom jeziku ostao je veliki broj ruskoslovenskih reĉi, naroĉito apstraktnih.
HRISTIFOR ŢEFAROVIĆ
P rvi pisac u srpskoj knjiţevnosti XVIII veka koji je izdao svoju knjigu bio je
Hristifor Ţefarović. Izgleda da je bio rodom iz juţne Makedonije, iz grĉke ili cincarske
porodice,13 potpisivao se razno: Ţefarović, 3efarovih, Zefarov i Zefar. Bio je jeromonah i
crtaĉ, »iliriko-rasijanski obšĉi zograf«, kako se sam potpisivao, i radio je i sa crkvenim
knjigama i utvarima. 1741. bio je u Beĉu, 1745. do 1746. išao je na hadţiluk u Jerusalim,
1750. kao štamparski struĉnjak radio je u Beĉu da se nabavi srpska štamparija. Umro je 18.
septembra 1753. u Moskvi, u Bogojavljenskom manastiru.
Iako neizvesnoga porekla, Ţefarović je radio kao Srbin, osećao se kao Srbin, i na
jednom mestu piše: »oteĉestvo serbsko naše«. Bio je obrazovan kaluĊer, i od njega je ostalo
nekoliko dela. Najglavniji mu je posao: Stematografïa, koja je, posvećena patrijarhu
Arseniju IV Šakabenti, izišla u Beĉu 1741. Cela knjiga je rezana u bakru, i u njoj su slike
Metodija, srpskih i bugarskih vladalaca i arhiepiskopa, a naroĉito grbovi ilirskih i slovenskih
zemalja. Ispod samih grbova Ţefarović je u stihovima objasnio njihov smisao. Stihovi su u
takozvanom »poljskom trinaestercu«, kojim će se najradije sluţiti naši pesnici XVIII veka.
To je stih od trinaest slogova, sa cezurom posle sedmoga sloga, i sa strofama od dva stiha sa
slikovima. Taj stih je došao u rusku knjiţevnost još u XVI veku iz poljske knjiţevnosti, i
njime su vrlo rado pisali ruski retoriĉari i školski pesnici. Stematografïa nije originalno delo,
i sam Ţefarović to napominje. To je slobodniji prevod dela hrvatskog pisca Pavla Ritera
Vitezovića (1650. do 1713), koje je 1701. izišlo na latinskom pod naslovom Stemmatographіa
ѕіve armorum іllyrіcorum delіneatіo, deѕcrіptіo et reѕtіtutio.15 U toj knjizi Vitezović je
objašnjavao, mahom izmišljene, grbove koje je našao u knjizi Dubrovĉanina,
benediktinskoga opata, Mavra Orbinija Il regno deglі Slavі (Pezaro, 1601).
VASILIJE PETROVIĆ
Vasilije Petrović, prilikom svoga prvog boravljenja u Rusiji, 1754, štampao je u Moskvi
knjiţicu: Istorія o Ĉernoй Gorы. Ova najstarija štampana istorija srpskog naroda za dugo
vreme smatrala se kao jedna od najvaţnijih stvari ranije srpske istoriografije, i kao takva
ĉesto je preštampavana, prevoĊena i navoĊena.* Tek u poslednje vreme, posle kritiĉkih
prouĉavanja, videlo se koliko je ona nesigurna i slaba.
Vasilije Petrović je postao istoriĉar iz istih liĉnih pobuda iz kojih je pre njega postao
ĐorĊe Branković. Njegova istorija je istorija samo po imenu. U molbama za Crnu Goru i za
sebe Vasilije Petrović je hteo da uveri glavne ĉinioce u Rusiji o davnašnjim odnosima izmeĊu
Rusije i Crne Gore i o znaĉaju Crne Gore, koju Rusija treba moralno i materijalno da
pomaţe. Istorijski deo je samo uvod, i tu se ovlašno iznosi topografija Crne Gore i ubrzo
izlaţe srpska istorija, zaustavljajući se naroĉito na zetskim i crnogorskim dinastijama,
Balšićima, Crnojevićima i Petrovićima. Istorijski deo je slabo izraĊen, nešto malo po starijim
dokumentima, ĉesto po predanjima, a gdegde i sa izmišljavanjima. Od istorije ova knjiga ima
samo naslov. U stvari to je istorijski podsetnik i memorandum uz mnogobrojne molbe koje
je vladika upućivao ruskoj carici i ruskim drţavnicima, kao i svima ljudima od uticaja, sa
ciljem da zainteresuje ruske krugove o dalekim i tako malo poznatim roĊacima na
jugozapadu i da uveri svakoga da Rusija treba da pomaţe Crnu Goru. I zato on stvari
predstavlja ne onakve kakve jesu, no onako kako njemu treba. On je lakom na novac, nema
obzira i ljubavi za istinu, sebe naziva mitropolitom, što nikada nije bio, poziva se na povelje
koje je falsifikovao, Crnu Goru predstavlja kao veliku, naseljenu i bogatu zemlju, u kojoj ima
sônih i zlatnih rudnika, od ubogih sela pravi velike gradove, od nahija provincije, od
plemenskih glavara plemiće i kneţeve. Surevnjiv na ostale Srbe što primaju pomoć od
Rusije, on dokazuje da samo Crnogorci imaju pravo na tu milost velikih i bogatih roĊaka na
severu.
Istorія o Ĉernoй Gorы je delo netaĉno, nekritiĉno i nesigurno. Pisano je slabo, više
ruski no srpski, i nema ni nauĉne ni knjiţevne vrednosti. Štampana u Rusiji i radi liĉnih i
praktiĉnih ciljeva, ova istorija je bila malo poznata kod Srba u Ugarskoj, i nije imala nikakva
uticaja na razvoj srpske istoriografije i na razvijanje istorijskog osećanja kod Srba u XVIII
veku.
PAVLE ĐULINAC
I storija ĐorĊa Brankovića ostala je u rukopisu, istorija Vasilija Petrovića nije došla
u srpske krajeve, i prva istorija celoga srpskog naroda koja se ĉitala u srpskoj sredini i koja je
uticala na Srbe bila je od Pavla Đulinca.
Pavle Đulinac bio je oficir i diplomat u ruskoj sluţbi. Duţe vreme bio je ĉinovnik u
ruskom poslanstvu u Beĉu, sa naroĉitim zadatkom da odrţava veze izmeĊu Rusije i ugarskih
Srba. 1781. postao je ruski konzul u Napulju, sa vojnim ĉinom potpukovnika. Naskoro zatim
umro je u Beĉu.
Glavni knjiţevni rad njegov je njegova mala istorija srpskog naroda, koja je 1765. izišla
u Mlecima pod imenom Kratkoe vvedenіe vъ ïstorïю proishoţdenïя slaveno-serbskago
naroda, bыvšihъ vъ ωnomъ vladъtelevъ, Carevъ, Despotovъ, ili vladъtelьnыhъ Knяzevъ
Serbskihъ, do vremene Georgïя Brankoviĉa, poslъdnяgo Despota Serbskago. Sam pisac ne
drţi svoje delo za originalno i nauĉno, on ga piše sa namerom da se Srbi upoznaju sa svojom
slavnom prošlošću i završuje sa ţeljom da se svi Srbi što pre oslobode »iga varvarskago«. On
ukratko i brzo priĉa istorije srpskih vladalaca, poĉev od ţupana pa do grofa ĐorĊa
Brankovića, na kome se naroĉito zadrţao. Sve to raĊeno je na osnovu kronike ĐorĊa
Brankovića, a zatim po delu francuskoga vizantiologa Šarla Difrena Illyrіcum vetuѕ et
novum.18 Na kraju knjige su srpske privilegije iz 1690, 1691. i 1695, ukazi dvorske
kancelarije od 1743. i potvrĊenja narodnih privilegija od carice Marije Terezije. Iako
neoriginalna, nekritiĉna i slabo pisana, Đulinĉeva istorija bila je korisna novina, ispunjavala
je osetnu prazninu u srpskoj knjiţevnosti, ĉitana je, prepisivana ĉak i kod katolika, delimiĉno
preštampavana, i sve do pojave velike istorije Jovana Rajića bila glavni izvor istorijskog
znanja kod Srba.
Od Đulinca je ostao još jedan vaţan knjiţevan posao, prevod francuskog romana
Béliѕaire. Godine 1776—1777. štampao je on u Beĉu svoj prevod: Velïzarïй gdina
Marmontelъ, Akademïй francuzskagω яzыka ĉlena, izъ francuzskagω na slavenskïй яzыkъ
prevedenъ. Taj filozofsko-istorijski roman jednoga od tada najpoznatijih francuskih pisaca
Ţana Fransoa Marmontela (1723. do 1799), koji je izišao 1767. godine, slikao je sudbinu
Velizarija, vizantijskog vojskovoĊe iz VI veka, ali sve to u duhu naprednih ideja XVIII veka.
Zbog slobodoumnih ideja o verskoj snošljivosti, katoliĉka crkva u Francuskoj bacila je
anatemu na knjigu, i to je više no išta uĉinilo da ovaj inaĉe osrednji roman steĉe glas i bude
prevoĊen na sve vaţnije evropske jezike. Na ruski ga je dala prevesti carica Katarina odmah,
još 1768.
Taj opšti uspeh, a naroĉito paţnja Katarine II, nagnao je Đulinca da to proslavljeno
delo, tu »vsjem dobro izvjestnuju knjigu«, prevede, radi »prosvješĉenija ljudej«, »na
sobstveni naš maternji jezik«.19 Da ne bi vreĊao verska osećanja svojih poboţnih
pravoslavnih ĉitalaca, ili iz obzira prema austrijskoj cenzuri, on je u svome prevodu izostavio
amatemisanu XV glavu. Prevodio je više sa ruskog prevoda no iz francuskog originala.
Đulinĉev prevod je nesiguran, stil je zamršen, jezik zbrkan, ni srpski ni ruski. Delo je imalo
uspeha: 1812. izišlo je u Budimu drugo izdanje, 1832. je dramatizovano, 1847. došlo je treće
izdanje, ali prevedeno »sa slavenskog na srbski«. To je jedan od prvih prevoda iz francuske
knjiţevnosti, prva ĉisto beletristiĉna knjiga u srpskoj knjiţevnosti, i jedna od najranijih
pojava novoga filozofskoga duha u srpskoj knjiţevnosti.*
JOVAN RAJIĆ
1757. opet je u Kijevu, ali se tu dugo ne zadrţava. Iste godine, preko Poljske, Vlaške i
Moldavije, u kojoj se neko vreme zadrţao, Crnim morem i preko Carigrada, doĊe u Hilendar,
u Svetu goru. Ostavši tu nekoliko meseci, preko Makedonije i Srbije vrati se u Karlovce iste
godine. Tek 1759. dobije mesto za nastavnika geografije i retorike u »Pokrovo-Bogorodiĉinoj
školi« u Karlovcima. Tu je ostao tri godine, dok nije došao u sukob sa zavidljivim pridvornim
kaluĊerima, koji nisu trpeli mladog obrazovanog teologa pa i sa samim mitropolitom Pavlom
Nenadovićem. 1762. ode u Temišvar, pa u Novi Sad, gde je predavao bogoslovske predmete
na »Duhovnoj kolegiji«. 1772. bude zakaluĊeren u manastiru Kovilju, kome uskoro bude
postavljen za arhimandrita.
Ceo ostatak svoga ţivota proveo je u manastiru, kao ĉuven bogoslovski pisac, pišući
bogoslovske knjige i udţbenike i spremajući svoju veliku istoriju. Nekoliko puta nuĊeno mu
je da bude vladika, ali se on nije hteo primiti. Slaboga zdravlja, razdraţljiv, u zavadi sa
ostalim kaluĊerima, u sukobima sa Sinodom, on je poslednje godine nemirno i teško proveo.
Umro je u Kovilju 11. decembra 1801. godine. Mitropolit Stratimirović objavio je narodu
njegovu smrt: »Cerkov svjataja naša izgubi v njem uĉenago i zasluţenago svjašĉenika,
obšĉestvo dobrodjetelnago ĉelovjeka...«
BOGOSLOVSKI RAD. — Jovan Rajić, uopšte, nije originalan pisac, i ono što je još
ponajmanje originalno u njegovom knjiţevnom radu, to su njegova bogoslovska dela. On je
bio najuĉeniji srpski bogoslov svoga doba, znao je i pisao pored srpskoga i latinski, nemaĉki i
maĊarski, bio je struĉnjak u pitanjima pravoslavne teologije, nazivan je »Srpskim
Zlatoustom«, govorilo se »uĉen kao Rajić«, i za sobom je ostavio ceo jedan niz bogoslovskih
prevoda i prerada. Prevodio je ruskog ispovednika Gedeona i jeromonaha Platona Levšina,
napisao Katihisïsъ malый, ili sokraщennoe pravoslavnoe ispovъdanïe greĉeskagω
neunïtskagω zakona, koji je izišao u Beĉu 1776,21 i u mnogim izdanjima, sve do 1863, za
gotovo sto godina, bio školski pravoslavni katihizis kod Srba i u Ugarskoj i u Srbiji. Rajić je
sastavljao i školske crkvene istorije, koje su u mnogim izdanjima sve do polovine XIX veka
ostajale školske knjige; štampao je zbirke crkvenih propovedi, a pored toga ostavio je veliki
broj rukopisa, mahom prevoda iz ruskih pisaca, naroĉito spisa o razlikama izmeĊu
pravoslavne i katoliĉke crkve.
Sva bogoslovska uĉenost Jovana Rajića je iz ruskog izvora. On je Ċak ruske skolastiĉke
teologije koja se u toku XVI i XVII veka razvila u jugozapadnoj Rusiji, u krajevima koji su bili
izloţeni borbi sa poljskim katolicizmom. Od XVI veka katoliĉka propaganda iz Poljske
postala je nasrtljiva prema pravoslavlju u juţnoj Rusiji, i pravoslavni bogoslovi moraju da
ulaze u velike polemike za odbranu uĉenja svoje crkve. Oni usvajaju skolastiĉke metode
katoliĉke crkve, po ugledu na katoliĉke seminarije osnivaju svoje više bogoslovske škole, i
nasuprot katoliĉkoj skolastici i dogmatici stvaraju pravoslavnu skolastiku i dogmatiku.
Naroĉito kijevska Duhovna akademija postala je središte nove pravoslavne teologije, ne
samo za Rusiju no i za ostale pravoslavne Slovene, osobito Srbe.
Tu školu i tu teologiju uĉio je Jovan Rajić. U Kijevu on se dobro upoznao sa svom tom
polemiĉno-dogmatiĉnom crkvenom knjiţevnošću, koja je bila postavila za zadatak da
dokazuje ĉistotu uĉenja pravoslavne crkve, taĉnost njenih dogma i obreda, njenu punu
saglasnost sa pravom Hristovom naukom. Rajić je naroĉito paţnju obratio na antikatoliĉku i
antiunijatsku argumentaciju ruske teologije, jer mu je to trebalo za rad u domovini, gde je
pravoslavna crkva imala iste protivnike i još veće opasnosti. Rajić je naroĉito cenio
arhiepiskopa novgorodskog Teofana Prokopoviĉa (1681. do 1736), znamenitog i uĉenog
ruskog teologa iz poĉetka XVIII veka, koga jedan ruski istoriĉar knjiţevnosti naziva
»najobrazovanijim ĉovekom tadašnjega ruskoga društva«, i koji je u crkvenim reformama
bio desna ruka Petru Velikom.
U celom svom bogoslovskom radu Rajić je bio samo dobar Ċak svojih uĉitelja, naroĉito
Teofana Prokopoviĉa. On je asimilovao rusku skolastiĉku teologiju i vešto je rukovao njome.
On neprestano ima na umu praktiĉne potrebe pravoslavne crkve kod ugarskih Srba, protiv
katolika i unijata bori se uspešno »za sabornoju i apostolskoju cerkvu vostoĉnoju«, i u toj
odbrani pravoslavlja on se sluţi polemiĉnim i dogmatiĉnim spisima ruske teologije,
smatrajući ih kao opštu svojinu pravoslavlja, ne navodeći svoje pozajmice, koje su bile vrlo
velike. U svoje doba to je izgledalo vrlo uĉeno i u borbi za pravoslavlje bilo vrlo korisno, ali te
njegove prerade, vrlo ĉesto i prosti prevodi, obredne knjige i udţbenici, danas imaju interesa
samo za one koji izuĉavaju istoriju pravoslavne srpske crkve u XVIII veku. Nauĉnog i
knjiţevnog interesa bogoslovski spisi Jovana Rajića nemaju.
RAD NA LEPOJ KNjIŢEVNOSTI. — Jovan Rajić je za ţivota bio naroĉito slavljen kao
veliki pravoslavni teolog, posle smrti on će ostati poznat kao istoriĉar, ali on se dosta bavio i
lepom knjiţevnošću. OD njega je ostao jedan prigodan patriotski spev, jedna preraĊena
drama u stihovima, jedna zbirka prevedenih pouĉnih priĉica i priliĉan broj prigodnih i
poboţnih pesama, originalnih i prevedenih.
Kao pesnik Rajić ima svoje mesto u istoriji srpske umetniĉke poezije, kao jedan od
prvih pisaca naših koji su pisali stihove. Srpska poezija XVIII veka postala je ugledanjem na
poboţnu rusku poeziju s kraja XVII i s poĉetka XVIII veka, i toboţnji aleksandrinac
Kiprijana Raĉanina i poljski trinaesterac Hristifora Ţefarovića izlaze iz ruske poezije. Jovan
Rajić zna i podraţava tu poboţnu rusku poeziju, on isto tako zna i za uĉenu psevdoklasiĉnu
poeziju, i za sobom će ostaviti u rukopisu ceo jedan udţbenik retorike na latinskom jeziku.
Od njega je ostao priliĉan broj pesama, prigodnih i poboţnih, od kojih su štampane dve
zbirke: Pъsni razliĉnыя na gospodskïя prazdniki (Beĉ, 1790) i Stihi o vospominanïi smerti
(Budim, 1814).22
Ali najglavniji pesniĉki rad Jovana Rajića jeste spev Boй zmaя sa orlovi, koji je izišao u
Beĉu 1791 (drugo izdanje u Beogradu, 1840; treće, u Panĉevu, 1884). To je alegoriĉno-
istorijski spev, u kome je opevan rat od 1788—1790. Rusije i Austrije (orlova) protivu Turske
(zmaja). To je pesma jednog patriota i hrišćanina koji slavi pobede hrišćanskog oruţja i
poĉetak osloboĊenja od Turske. U spevu ima mnogo istorije i pojedinosti, ĉesto sasvim
tehniĉkih, o rasporedu trupa pri jurišima, o broju pukova i baterija. Pesnik je sav u
obrascima psevdoklasiĉkim, meša istorijske dogaĊaje sa mitološkim alegorijama, govori
poreĊenjima i reĉnikom jednog potpunog psevdoklasiĉara. Pored Josifa II, Katarine II,
Potemkina i Laudona, pominju se Jupiter, Mars, Vulkan, Merkur, Pluton; pored Beograda i
Odţakova, Troja i Rim. Alegorije su usiljene i izlaganje nije svuda jasno. Ali ovaj spev ima i
svojih dobrih strana, i ide u relativno bolja dela naše oskudne umetniĉke poezije u XVIII
veku. Stihovi su dosta laki i teĉni, u priĉanju ima izvesne ţivosti, ima i iskreno rodoljubivo i
hrišćansko osećanje; jezik je vrlo ĉist, ĉistiji i narodniji no i u jednom knjiţevnom delu
srpskom iz toga doba.
1798. godine Rajić je štampao u Budimu delo Tragedïa sirъĉь peĉálnaя povъstь ω
smérti poslъdnяgω carя serbskagω Uroša Pяtagω, pω padenïi sérbskagω cárstva, soĉinena i
proizvédena 1733. góda vъ Kárlovcъ Srémskomъ. A nыnъ preĉiщena i isprávlena... Kako se
iz naslova vidi, ova »peĉalnaja povjest« nije originalno delo no prerada. Original je napisao
Emanuil Kozaĉinski, kao rektor karlovaĉke latinsko-slovenske škole, i delo su njegovi uĉenici
igrali u Karlovcima u junu 1736. Ovo delo, koje se prvobitno prosto zvalo Tragedokomedïa,
soderţaщaя vъ sebъ trinadecяt dъistvïй, raĊeno je prema ruskim uzorima te vrste.
Srednjovekovni moraliteti i misterije prešli su preko nemaĉke i poljske knjiţevnosti u rusku
knjiţevnost XVII veka, i u kijevskoj Duhovnoj akademiji profesori su sastavljali, a Ċaci igrali
te »tragikomedije«, komade koji su bili mešavina izmeĊu moralne i alegorijske drame, gde
su apstraktna lica oliĉavala razne mane i vrline, i gde se ĉudnovato mešala hrišćanska religija
i antiĉka mitologija.
Kozaĉinski je za svoj komad uzeo predmet iz srpske narodne prošlosti i u trinaest slabo
povezanih ĉinova, ili bolje reći slika, izneo kako su Nemanjići stvarali srpsku drţavu i
organizovali srpsku crkvu, kako su Srbi prešli u Austriju i kako su primili prosvetu. Drama
inaĉe nema radnje, liĉnosti, istorijske, mitološke i alegoriĉne, doĊu na scenu, kaţu šta im je
pisac kazao, povlaĉe se da naĉine mesta drugima koji će to isto ĉiniti. Delo je pisano u stihu,
u poljskom trinaestercu.
Tu dramu, koja se prikazivala u Karlovcima 1736. godine, Rajić je kao Ċak gledao i
rukopis prepisao, sećao je se, i u starosti uzeo je da je preraĊenu izda »po ninjajšem vkusu«.
On je nešto skratio, izbacio umetke, izlišne ĉinove i epizode, izostavio sve što je bilo odveć
prigodno, popravio grube istorijske greške, dodao još više pouke, »obodritelnih
nastavlenija«, celu dramu sveo u pet ĉinova, a ĉinove podelio na scene. Da bi se u delu znalo
šta je od Kozaĉinskog a šta je njegovo, on je to naroĉito zabeleţio. Tragikomedija
Kozaĉinskoga sama po sebi nije mnogo vredela, i Rajić joj svojim popravkama i preradom
nije mnogo pomogao. Ali to je ostao jedini moralitet u novoj srpskoj knjiţevnosti, prvo
igrano delo kod pravoslavnih Srba.
1802. izišlo je u Budimu Rajićevo delo koje je još 1792. bilo napisano: Cvъtnikъ vъ
dvъstъ i dvadesяtъ i ĉetire izabrannыhъ istorïяhъ nesaţdennый, i izъ istoĉnikovъ ïйlevыhъ
napoennый, vъ nemъ ţe krinы oudolnïi dobrodъteleй posredъ ternïй porokovъ rastutъ i
cvъtut. To je prevod nemaĉke zbirke anegdota Acerra phіlologіca, koja je izišla u XVII veku,
a u XVIII veku bila ĉesto preštampavana. Delo u originalu ima više zabavan znaĉaj; Rajić mu
je u svom prevodu dao više pouĉan karakter, dodajući evanĊelske pouke i velike navode iz
Biblije. Slovenaĉki pisac Urban Jarnik preveo je, 1814, ovo Rajićevo delo pod naslovom Zbér
lépіh ukov za ѕlovenѕko mladino.
Glavni izvor Rajiću bila je kronika ĐorĊa Brankovića, koja ga je ne samo uputila na
istorijske izvore i iz koje je uzeo najvaţnija dokumenta, no iz koje je prenosio ĉitave strane.
Ali on delimiĉno zna i za srednjovekovne istorijske spomenike srpske, »naših drevnostjej
rukopisi«, koje je prepisivao 1758. On zna za ţitija vladalaca i arhiepiskopa srpskih od
arhiepiskopa Danila, kojim se on obilno koristi, ali mu nisu poznati naši najvaţniji izvori:
dela sv. Save, Stefana Prvovenĉanog, Domentijana, Teodosija, Konstantina Filozofa,
Camblaka, Pajsija; Dušanov zakonik je površno ĉitao u jednom mlaĊem prepisu. On pominje
i strane istoriĉare, grĉke, maĊarske, ruske. dubrovaĉke, ali njegovo poznavanje tih pisaca je
slabo i nepouzdano.
Pišući ovoju istoriju Jovan Rajić je imao da savlaĊuje mnoge teškoće. Neposrednih
podataka imao je vrlo malo; tuĊa mišljenja koja je sa svih strana pribirao bila su raznolika,
ĉesto i protivreĉna; on sam nema pouzdanu osnovicu, sigurno znanje i kritiĉan metod, i
Ali pored svih nekritiĉnosti i nepotpunosti njegova istorija ima svojih dobrih osobina.
To je prvo i veliko sistematsko delo u kojem je obuhvaćena celokupna prošlost srpskog
naroda, i to uporedo sa istorijom ostalih susednih naroda, dok se ranije davala samo u
odlomcima i kratkim i površnim knjigama. Zatim, ima kod Rajića u klici i novijih shvatanja
istorije, izvesnih »istoriĉeskih ideja«. On napušta staru tradiciju da se u pisanju poĉinje
crkvenom istorijom i mesto toga govori o ranijoj sudbi Slovena, tumaĉi postanje monarhije i
republike, raspravlja o istorijskim zakonima, ima izvesno organsko shvatanje ljudskoga
društva i trudi se da svojoj istoriji dâ izvestan nauĉan karakter.
Glavna ideja Jovana Rajića je srpsko rodoljublje. Njegov cilj je: »Serbski Narod po
dostojaniju i priliĉiju perom opisav v kratcje proslaviti i iz tmi zabvenija vo svjet istoriĉeski
privesti«. On brani Srbe u svim prilikama, redovno ih veliĉa, hoće da im iznese njihovu
slavnu prošlost i da im ulije istorijski ponos i nacionalNu svest. Njegova istorija nije nauka,
no lepa, utešna i ohrabrujuća slava narodne prošlosti, koja narodu treba da dâ snage za
borbe u sadašnjosti i nade za budućnost. I tako shvaćena i napisana, patriotska istorija
Jovana Rajića imala je vrlo veliki uticaj na srpske duhove. Iako je u njoj bilo dosta starinskog
i preţiveloga, iako je nesreĊena, neoriginalna i nepouzdana, iako je napisana teškim i
nategnutim, ĉesto nerazumljivim ruskoslovenskim jezikom — ipak je ostala kod Srba kao
glavni izvor istorijskog osećanja i znanja sve do druge polovine XIX veka. Celi naraštaji
srpski u njoj su vaspitavani, politiĉari su u njoj traţili ideje, razloge i primere, knjiţevnici
motive i nadahnuća. Svi raniji istoriĉari naši, Dimitrije Davidović, Milovan Vidaković,
Aleksandar Ivaĉković, dr Danilo Medaković, naslanjali su se na tu knjigu i ĉesto je prosto
prepriĉavali.
Sama knjiga naišla je na veliki odziv. 1823. izišlo je u Budimu drugo izdanje. U dva
maha iz te knjige pravljeni su izvodi.* [Jedan od tih izvoda preveden je na bugarski.] Oko
1850. bilo je reĉi da se dâ novo, treće izdanje. Sve dok ugarski Srbi nisu prešli iz opšte
istorijske sentimentalnosti na polje drţavno-pravne borbe na istorijskoj osnovi, Rajićeva
istorija je zadovoljavala srpske duhove. Ali u istoriji ovoga opreznoga kaluĊera paţljivo je
bilo izbegavano sve što bi moglo pobuditi nepoverenje austrijskih i maĊarskih vlasti, i zato
njegova knjiga nije bila dovoljna radikalnim nacionalistima srpskim.
Za ţivota, i dugo posle smrti, Rajić je bio precenjivan. Dositej Obradović pisao je o
njemu: »Naš Rajić, predrago i preĉasno ime«; za Pavla Solarića on je »naĉalni pisatelj naš«;
za Gligorija Trlajića on je »boţestveni Raiĉ«; Atanasije Stojković ga naziva »velikim našim i
jedinstvenim Raiĉem« i predskazuje mu besmrtnost u zahvalnom srpskom rodu. U stvari,
Jovan Rajić je bio jedan vrlo trudoljubiv, za svoje doba obrazovan i plodan pisac, koji je
korisno zapoĉinjao rad na nekoliko polja, savesno zadovoljavao potrebe svoga vremena, ali
koji nije pokazao ni originalnosti, ni dubine, ni knjiţevnog i nauĉnog talenta, i nije ostavio za
sobom ni jedno delo od trajne vrednosti.
radnika srpska u XVIII veku. Orfelin je svoje vrlo raznostruke sposobnosti razvijao u
nekoliko pravaca i prvi zapoĉinjao rad na nekoliko polja narodne prosvete. Ţivopisac,
bakrorezac, kaligraf, kartograf, pisac bogoslovskih, školskih i prirodnjaĉkih knjiga, istoriĉar,
fiziĉar, vinogradar, pesnik, sastavljaĉ kalendara, — on je za nekih trideset godina ispunjavao
našu oskudnu knjiţevnost, u doba kada su se pisci mogli na prste izbrojati i kada su se
knjiţevna dela tek s vremena na vreme pojavljivala. Njegova knjiţevna delatnost bila je takva
da ga je Vuk Karadţić u izvesnom pogledu isticao pred Dositejem Obradovićem i da je slavist
Dobrovski pisao da »nova srpska knjiţevnost poĉinje od Zaharije Orfelina«.
Ali svoj pravi spisateljski rad Orfelin poĉeo je poboţnim knjigama. Po broju svojih dela
Orfelin je najviše radio na bogosloviji, ali bez struĉne bogoslovske spreme Jovana Rajića. To
su poslovi obiĉne vrste, kakvi su se u ono doba radili u ruskoj popularnoj knjiţevnosti i kakvi
su se kod Srba traţili u doba kada su gotovo celu ĉitalaĉku publiku saĉinjavali popovi i
kaluĊeri. On je obiĉno prevodio sa ruskoga, katkada prosto preštampavao ruska izdanja,
davao katihizise koji su u stvari izvodi ruskih katihizisa, spise o dogmama pravoslavne crkve,
popularne poboţne pouke. Sve to radio je bez ikakvih knjiţevnih ambicija, ĉesto i ne
potpisujući se, više da bi mogao ţiveti, i svi ti poslovi su bez knjiţevne vrednosti. Jedini
njegov bolji i originalni bogoslovski rad jeste rukopis Apostolskoe mleko, pisan u Temišvaru
1763, jedno od najranijih dela napisanih na srpskom narodnom jeziku. To je neka vrsta
katihizisa, koji je napisao za svoga sina, sa roditeljskom neţnošću i iskrenom poboţnošću, sa
neĉim toplim i intimnim u tonu.
Orfelin proslavlja novo doba i »šĉastljivu Evropu«, tako bogatu uĉenim, naprednim
ljudima koji traţe »šĉastije sadašnjemu ĉelovjeĉeskomu rodu«, novo doba kada se Evropa
prekrilila mnogobrojnim nauĉnim ustanovama i kada svaki dan izlaze na svet »premudro
soĉinjene knjige«. Orfelin je naroĉito oduševljen za novu nauku, koja hoće da znanje postane
opšte blago ljudi i da zraci prosvete greju sve staleţe i sve narode. Zato se piše tako da svaki
moţe razumeti, narodnim jezikom koji je pristupaĉan i najprostijim ljudima. Naroĉito je
potrebno da se nauka i prosveta tako shvate kod jednog tako zapuštenog i zaostalog naroda
kao što je srpski, koji je inaĉe »po prirodi najsposobnjejši k svakim naukam«. Slaveno-
serbskій magazinъ biće u tim idejama opštekorisne nauke i opštenarodne prosvete.
ISTORIĈAR. — Najvaţniji posao Zaharije Orfelina jeste njegovo istorijsko delo Ţitіe i
slavnыя dъla Gosudarя imperatora Petra Velikago, samoderţca vserossійskago, sъ
prepoloţenіemъ kratkoй geografiĉeskoй i politiĉeskoй istorii o rossійskomъ carstvъ. Delo je
izišlo u Mlecima 1772. godine, u dve velike sveske, koje zajedno iznose blizu 800 strana. I na
ovoj knjizi Orfelin, austrijski podanik, ĉinovnik kod zavisnih srpskih arhijereja u Ugarskoj, u
doba kada su se progonile svake simpatije i veze Srba prema Rusiji, nije smeo potpisati ovu
apologiju ruskog vladaoca. Dugo vreme nagaĊalo se ko je pisac, i tek u poslednje vreme stvar
se utvrdila. Pored obiĉnog izdanja ima i jedno bolje izdanje ove knjige, na finoj hartiji, sa
vrlo lepim bakrorezima i dobrim kartama, i sa posvetom Katarini II i potpisom pisca.
Dok se u crkvenim krugovima ruskim Petar Veliki, zbog svojih naprednih reforama u
crkvi, proglašavao za antihrista, sa druge strane imao je oboţavalaca, i meĊu njima je i
Orfelin. On ga naziva: »obrazcem luĉših gosudarej i udivlenijem politikov«, »nesravnjenim
Gerojem«, »preslavnim Imperatorom«, »besprimernim Monarhom«. On ga veliĉa ne samo
kao najvećeg slovenskog vladara no i kao prosvećenog vladaoca, filozofa i reformatora na
prestolu, koji iz svoje zemlje progoni glupost i divljinu. Orfelin je taj svoj posao radio dugo,
nekih pet godina, i savesno. Preko svojih prijatelja iz Rusije nabavio je celu jednu biblioteku
ruskih i stranih dela o Petru Velikom, meĊu ostalim Lomonosova i Voltera. Pored toga on
daje i originalnih podataka o vezi Srba sa PeTrom Velikim. Ceo posao je shvaćen na široj
osnovici, vrlo dobro je izraĊen i ostaje najbolji istorijski rad u srpskoj knjiţevnosti XVIII
veka. Ţitie Petra Velikog »po ukupnom shvatanju i oceni Petrove liĉnosti, kao i bogatoj i
savesnoj upotrebi pomoćnih sredstava, ne zaostaje nimalo za savremenim delima o caru
Petru Velikom« (Dr Jovan Radonić). 1774. godine, u Petrogradu, knez M. Šĉerbatov i V.
Troepoljski izdali su drugo i popravljeno izdanje ovog Orfelinovog dela.
je zato jako cenio, i 1786. pisao: »Gonjenije silniji i sitije od njega nije njega moglo uplašiti!
Gvozdene verige siromaštva i skudosti nisu kadre bile svezati ruke njegove, da on za opšte
dobri što ne piše. Neк posvećeno bude preĉesno ime njegovo veĉnom vospominaniju i
visokom poĉitaniju ĉuvstvitelni, blagodarni i dobrodjetelni srdaca srpski sinova!« Siromah,
zavisan od kaluĊera, usamljen u svojim novim idejama, on mora da krije svoje misli, i samo
u knjigama koje ne potpisuje on napada na srpske arhijereje koji zanemaruju srpske
nacionalne interese, na njihovo vlastoljublje i srebroljublje, na lenje i neznaliĉke kaluĊere
koje naziva »šumskim besposliĉarima«. On veliĉa prirodne nauke, propoveda prosvetu za
široke slojeve naroda, traţi upotrebu narodnoga jezika, i prvi meĊu Srbima poĉinje se sluţiti
graĊanskom azbukom. To je prvi propovednik racionalizma kod Srba. U pogledu ideja on je
preteĉa Dositeja Obradovića; u pogledu narodnoga jezika on je preteĉa Vuka Karadţića.
JOZEFINIZAM
S rpska knjiţevnost na kraju XVIII veka pretrpela je isti uticaj i prošla je kroz
isto stupanj razvića koji su prošle knjiţevnosti drugih naroda u Austriji toga doba.
Racionalistiĉke ideje, koje je tada u crkvi i drţavi odluĉno sprovodio car Josif II, nazivaju se
u austrijskoj politiĉkoj i knjiţevnoj istoriji jozefinizam. I toga jozefinizma ima u znatnoj meri
i u srpskoj knjiţevnosti XVIII veka, i Dositej Obradović i svi pisci koji su se grupisali oko
njega, i koji bi se mogli nazvati njegovom školom, uglavnom pripadaju tome idejnom
pokretu.
Reforme Josifa II naroĉito su bile smele i znaĉajne na crkvenom polju, tako da se pod
jozefinizmom razume u prvom redu careva odluĉna borba protiv svemoći i nesuvremenosti
katoliĉke crkve u Austriji. On ustaje protiv moćne katoliĉke crkve i kao vladalac koji brani
svoja prava i moć i kao pristalica modernih filozofskih naĉela, radi ostvarenja modernih
ideja: svetovnosti drţave i škole, slobode misli i savesti, verske snošljivosti. I od prvoga dana
svoga dolaska na presto on ulazi u rat sa katoliĉkom crkvom, koji se neće prekidati do
njegove prerane smrti, 1790. On u naĉelu potĉinjava crkvu drţavi, biskupe i arcibiskupe
stavlja u zavisan poloţaj prema svetovnoj drţavnoj vlasti, trudi se da u novim idejama
vaspita mlaĊe sveštenstvo, naroĉito svom silom udara na kaluĊerstvo, koje je smatrao kao
»mrtav kapital ljudski«. Za osam godina ukinuo je 700 manastira i rasterao 36.000 kaluĊera
i kaluĊerica, manastirska imanja oduzimao i prenosio na dobrotvorne ustanove i škole. Josif
II meša se i u unutrašnje poslove katoliĉke crkve: nareĊuje da se u liturgiji umesto latinskog
jezika ima upotrebljavati nemaĉki; zabranjuje raskošno ukrašavanje crkava i trgovinu sa
ikonama i svetiteljskim moštima; od 1783. uvodi graĊanski brak i dopušta razvod braka.
Sav taj veliki rad cara i reformatora, taj pokušaj ostvarenja tolikih smelih reforama i
izvoĊenja tolikih modernih ideja, vreĊanje tolikih tradicija i štećenje tolikih interesa, iz
osnova je potresao celu Austriju, izazvao veliko vrenje u duhovima kakvo dotle nikada nije
bilo. I to se osećalo kod sviju naroda u Austriji, pa i kod ugarskih Srba.
i pored svih tih verskih i nacionalnih razloga, Josif II imao je pristalica meĊu Srbima
koji su odobravali i njegove filozofske ideje i anticrkvenu politiku. Kao i u celoj Austriji, tako
se i srpsko društvo podelilo na dva dela: na jedne koji su odobravali njegove crkvene reforme
i na druge koji su bili protiv njih. Car je suzbijao i pravoslavnu crkvu, ograniĉavao vlast
vladika, izvesne sporove prenosio na graĊanske sudove, hteo da u korist škola ukine
nekoliko manastira, i protiv njega je ustala srpska jerarhija kao i neprosvećenji slojevi
narodni, koji su u svemu tome gledali poĉetke unije. Ali, sa druge strane, te reforme nalazile
su pristalica i branitelja u redovima graĊanstva, koje se sto godina borilo protiv samovolje i
zloupotreba crkvenih ljudi, i kod obrazovanih i školovanih ljudi, koji su bili ušli u ideje svoga
veka. Tada se meĊu Srbima obrazuje dosta jaka grupa pristalica Josifa II, srpskih jozefinista,
nacionalista, kako su se oni zvali, koji su se borili protiv sujeveraca i crkvara, kako su oni
nazivali svoje konzervativne protivnike.
Svi vaţniji pisci srpski sa kraja XVIII veka ubeĊeni su jozefinisti. Dositej Obradović je
poĉeo pisati za vreme vlade Josifa II, u trenutku opšteg duhovnog vrenja u Austriji, i glavna
njegova knjiţevna delatnost pada u doba vlade Josifa II. Sam Obradović je izriĉno kazao taj
veliki uticaj koji su reforme Josifa II uĉinile na njegov duh i na ceo njegov knjiţevni i
prosvetni rad meĊu Srbima. Na nekoliko dana pred smrt pisao je on: »...ako je što dostojno
bilo u mojim naĉertanijam, sve to pripisati valja onim šĉastljivim opstojateljstvam i onoj
velikoj, jedinoj duši blaţenago Josifa vtorago, koji je u svoje vreme premnoge oduševljavao i
umove vosperjavao, bez kojega mnoge stvari ne bi kome ni na um pale«. I on je veliĉao
Josifa II svakom prilikom, nazivao ga »premudrim i bogoprosveštenim vladjeteljem« i
»suncem svega i blagodjeteljem«, usvajao njegove reforme, pisao svoj Ţivotъ i priklюĉeniя
da dokaţe potrebu ukidanja kaluĊerstva, branio sve njegove reforme koje su u prostom
srpskom narodu nailazile na otpor. Dositejevi sledbenici rade u istom pravcu. Jovan
Muškatirović piše naroĉitu knjigu potiv praznika, pravdajući carevu naredbu o ukidanju
silnog praznovanja u pravoslavnoj crkvi. Josifa II veliĉa i Emanuilo Janković, posvećujući
mu svoj prevod Goldonijevih Tergovaca, a isto tako i Atanasije Stojković.
Uticaj jozefinizma na srpske duhove i prosvećeni svet bio je veliki. Sve do pred kraj
XVIII veka Srbi stoje pod uticajem ruske kulture, upravo pod uticajem ruske pravoslavne
crkve. Ali u poslednjim dvema desetinama XVIII veka, pod neposrednim uticajem
filozofskih ideja i racionalnih reforama Josifa II, Srbi dolaze pod uticaj zapadne kulture i
suvremene misli. Kod njih se javljaju prvi racionalisti iz ĉijih će redova izići glavni srpski
pisci na kraju XVIII veka i u poĉetku XIX veka.
DOSITEJ OBRADOVIĆ
pisca. On je glavna. i središna liĉnost srpske knjiţevnosti svoga vremena, prvi ĉisti i odsudni
racionalist srpski, pisac ĉija dela imaju ne samo istorijske no i ĉisto knjiţevne vrednosti,
ĉovek koji je stvorio preokret u srpskim duhovima i srpsku knjiţevnost i kulturu stavio na
novu, modernu osnovicu.
Stalni podsmesi sa sviju strana, nizak ţivot manastirske bratije, prozaiĉna stvarnost,
razbijaju mladom isposniku iluzije o kaluĊerskom svetiteljstvu. On poĉinje sumnjati u ono u
što je slepo verovao. Zatim, vidik njegova duha, koji se poĉeo oslobaĊati, vedri se i proširuje.
On poĉinje ĉitati i »graţdanske knjige«, samoobrazuje se, uĉi latinski, zaţeli više znanja i
prave nauke. KaluĊeri mu ĉine smetnje, i on sa njima dolazi u sukob. Kada je u proleće28
umro njegov dobrotvor Teodor Milutinović, prekinula se i poslednja veza koja ga je drţala za
manastir. 2. novembra 1760. on odbegne iz manastira. Ovo bekstvo mladog Ċakona iz
manastira bilo je, po reĉima V. Jagića, za srpsku knjiţevnost ono što je za muslimanstvo bilo
bekstvo Muhameda iz Meke u Medinu.
Preko Slavonije doĊe u Zagreb, gde je privatno uĉio latinski, i u proleće 1761, preko
Like, ode u severnu Dalmaciju, sa namerom da tu uĉiteljujući zaštedi nešto novaca, po posle
sa tom uštedom da ode na školovanje u Rusiju. Od 1761. do 1763. bio je uĉitelj u srpskoj školi
u Kninskom Polju, gde je zadovoljno proveo tri godine svoga ţivota, nauĉivši i nešto
talijanski.29 Ţelja k »uĉeniju« koja ga je iz manastira izvukla, gonila ga je napred. I kada je
uštedeo koliko je mislio da mu je potrebno, on se ponova otisne u svet. Razbolevši se na putu
za Svetu goru, on je do poĉetka 1764.30 uĉiteljevao pri manastiru sv. Petke u Mainama, u
Boki Kotorskoj, i tada ga je crnogorski vladika Vasilije Petrović rukopoloţio za sveštenika.
Radi popravke zdravlja vrati se opet u severnu Dalmaciju, za uĉitelja u selu Golubiću kraj
Knina, a potom na Kosovo Dalmatinsko i u manastir Dragović. Kada je ozdravio, iz Spljeta,
preko Krfa i Moreje, gde se neko vreme zadrţavao, doĊe u Svetu goru. Ne našavši tamo
jednog proslavljenog grĉkog uĉitelja, on u Hilendaru provede jesen i zimu 1765, i u proleće
1766. ode u Smirnu, kod ĉuvenog grĉkog uĉitelja Jeroteja Dendrina.31 U njegovoj
bogoslovskoj »greĉeskoj velikoj školi« proveo je tri godine i nauĉio dobro grĉki. Vraćajući se
1768. godine u Dalmaciju, neko vreme proveo je u Juţnoj Albaniji, kod arnautskog plemena
Hormovita. Krajem 1768. ode na Krf, i tu je kod jednog grĉkog uĉitelja uĉio grĉku retoriku i
knjiţevnost. Poĉetkom 1769. je u Mlecima, odatle ode u severnu Dalmaciju, gde postane opet
uĉitelj u Plavnom. 1770. i 1771. proveo je u Skradinu, gde su ga Srbi doveli za svoga
propovednika, potom u Mlecima, u Zadru i Trstu. Sve to njegovo bavljenje u Dalmaciji imalo
je velikog uticaja na njegov dalji rad. Tu, ţiveći u ĉistoj narodnoj sredini, imao je prilike da
izbliza pozna narodni ţivot, da prouĉi sve narodne potrebe, i izmeri sve zlo koje dolazi od
neznanja i bede. Tu je, uĉeći decu, poĉeo pisati svoje prve radove, i to na ĉistom narodnom
jeziku toga kraja. U malome, njegova knjiţevna delatnost poĉinje od bavljenja u Dalmaciji.
Prešavši 1771. iz Trsta u Beĉ, Obradović se našao u jednoj sasvim novoj sredini, ne
znajući ništa nemaĉki. Pomognut beĉkim Grcima, on naĊe uĉenike kojima poĉe davati
ĉasove iz talijanskog jezika, i sam poĉne uĉiti nemaĉki, latinski i francuski, pored toga logiku
i metafiziku. Plodno i zadovoljno proveo je u Beĉu doba od 1771. do 1776, »šest radosnih i
poleznih godina«. Uĉiteljujući proveo je doba do 1779. godine u Modri, Karlovcima, Poţunu.
1779. upozna se u Trstu sa jednim ruskim arhimandritom, i sa njim u društvu proĊe Italiju, i
iz Livorna morem otide na grĉko ostrvo Hios, gde je kao uĉitelj talijanskog jezika ostao skoro
godinu dana, do 1780. Preko Carigrada ode u Jaš, u Moldaviju, kao domaći uĉitelj jednog
moldavskog bojara. Sa zašteĊenim novcem, 1782. godine, ode na studije u Nemaĉku.
U Haleu skine svoje svešteniĉko odelo, upiše se na univerzitet i poĉne slušati filozofiju.
Tu, u prosvećenoj sredini, reši se da i sam poĉne pisati. 1783. preĊe na univerzitet u Lajpcig,
i tu štampa prvo svoje delo Ţivotъ i priklюĉenія Dimitrіa Obradoviĉa, nareĉenoga u
kaluĊerstvu DosiΘea: nimъ istimъ spisatï i izdatъ 1784. putovao je u Pariz i London, gde je
ostao tri meseca. Preko Nemaĉke, gde se opet neko vreme zadrţao, vrati se u Beĉ, gde je
ostao od 1785. Do 1787, dajući ĉasove iz francuskog i talijanskog. Na poziv generala Simeona
Zorića, Srbina po poreklu, nekadašnjeg ljubaznika Katarine II, on 1787. ode na Šklov, dobro
u Beloj Rusiji, gde ga je general pozvao za nastavnika svoje vojne škole. 1788. vrati se u
Lajpcig gde štampa svoje Basne.
Uvaţavan i zadovoljan u obnovljenoj Srbiji, uvek ţeljan da što više nauĉi i što više
koristi svojoj »miloj naciji« i »slobodnoj miloj materi našoj Srbiji«, on je zadovoljno proveo
poslednje godine ţivota. Umro je, posle kratke bolesti, krajem marta 1811. godine, u
Beogradu.32
malo, crkveni krugovi bili su neprijateljski raspoloţeni prema njegovim delima — zabeleţeno
je da su ih kaluĊeri spaljivali — i on je imao da raĉuna sa malom publikom. On je knjige
izdavao ili svojom uštedom ili blagodareći rodoljubivoj pomoći kojega od imućnih srpskih
trgovaca, ali odziv je ipak bio tako slab da za izvesna dela svoja nije mogao da istera ni trošak
oko povezivanja.
Posle smrti Dositeja Obradovića štampani su još ovi njegovi spisi: Mezimacъ, drugi deo
Sobranïя, u Budimu 1818; HriSLIKA DOSITEJA OBRADOVIĆA U Mezimcu (RAD
SRPSKOG SLIKARA ARSE TEODOROVIĆA)
stoiΘïя sirъĉь blagi obыĉaй i Vъnacь otъ alfavita, u Budimu 1826, Pisma, koja je
prikupio ĐorĊe Magarašević, u Budimu 1829; Prvenacъ, Uţica, ili DosïΘeeva Bukvica u
Karlovcu 1830. I docnije Dositej Obradović je ĉešće izdavan i više ĉitan no ijedan od starijih
pisaca srpskih. Ostavljajući na stranu preštampavanja pojedinih dela, i neuspele pokušaje
izdanja celokupnih dela, on je u celini izdavan još ĉetiri puta. Prvo izdanje njegovih
celokupnih dela izišlo je u Beogradu i Kragujevcu od 1833. do 1845; drugo izdanje dr Danila
Medakovića u Zemunu 1850; treće izdanje Braće Jovanovića u Panĉevu poĉetkom
osamdesetih godina, i ĉetvrto, drţavno izdanje, 1911, prilikom stogodišnjice njegove smrti.34
Dositej Obradović je imao ĉitalaca ne samo kod Srba no i kod Hrvata, Bugara i
Rumuna, i bio je još rano prevoĊen i na bugarski i rumunski. Za vreme ilirskog pokreta on je
ĉesto i rado preštampavan po ilirskim listovima i ĉasopisima, i nekoliko ilirskih pisaca,
Vjekoslav Babukić i Antun Nijemĉić, stajali su pod njegovim uticajem. Pojedine od njegovih
knjiga preštampavane su latinicom. Kod Bugara je bio mnogo ĉitan i prevoĊen. Iţica, na
primer, imala je tri bugarska prevoda u ĉetiri izdanja, i uglavnom preko njega srpska
knjiţevnost uticala je na obnovu bugarske knjiţevnosti. Kod Rumuna je Obradović bio isto
tako poznat i prevoĊen, ĉak i u novije doba. On je prvi srpski pisac ĉije knjige prelaze granice
srpskog naroda. Moţe se reći da nijedan od starijih srpskih pisaca nije bio toliko poznat kod
susednih naroda i toliko uticao na njihov duhovni razvitak.*
KARAKTER. — Retko je naći pisca kod kojega postoji takav sklad izmeĊu liĉnih
osobina i ideja. IzmeĊu pisca i dela postoji puna saglasnost. Krotak, pitom, neţan, saţaljiv,
pun simpatija prema ljudima, vrlo socijalan po svojoj prirodi, on je lako primio
ĉovekoljubivu i idealistiĉku filozofiju XVIII veka. Pun starinske »ĉuvstvitelnosti« i
»ĉelovjekoljubija« on će voleti spomen svojih roditelja, decu, narod, sve ljude ĉista srca, pa
ĉak i ţivotinje i cveće. Ali, s druge strane, to je vedar duh, trezvena priroda, i pod uticajem
knjiga i razmišljanja njegov duh će biti sve kritiĉniji i njegov racionalizam sve snaţniji. I ta
vrlo skladna mešavina starinske neţnosti i osetljivosti, a s druge strane vedar i krepak duh,
jaka vera u »bogodanu svobodu uma«, ĉine Dositeja Obradovića jednom od najsrećnijih i
najujednaĉenijih priroda. Svojom dobrotom srca i jaĉinom uma on je ĉinio vrlo jak utisak na
sve koji su ga poznavali. Ne samo Srbi, koje su ga uvaţavali kao narodnoga mudraca, no i
stranci koji su sa njim razgovarali, imali su taj isti utisak. Ruski pisac Andrej Kajsarov, koji
ga je video u Trstu 1805. godine, piše o njemu: »To nije obiĉan ĉovek.«
Izvesno je da kod njega ima više no što bi trebalo popustljivosti, gotovo poniznosti
putujućega kaluĊera i preterane ljubaznosti jednoga domaćeg uĉitelja koji je ĉesto ţiveo od
tuĊe dareţljivosti. Ali pored te gipkosti u ophoĊenju i karakteru, on ima i moralne i duhovne
ĉvrstine. Iako je propovedao smele ideje, koje su vreĊale mnoge predrasude i interese, on,
pitom, ljubazan i prilagodljiv, nije imao velikih sukoba sa ljudima i dosta dobro prošao je
kroza ţivot. Skroman i blag, sa filozofskom blagošću prema ljudima, on je rado praštao i
umeo biti zahvalan. Jedan takav ĉovek bio je predodreĊen za optimistiĉku, altruistiĉku i
filantropsku filozofiju XVIII veka, koja je verovala u uroĊenu dobrotu ljudsku, osetljivost
smatrala kao jednu od prvih vrlina duše, postavila za pravilo da je cilj ĉoveka što veća sreća
što većeg broja, i verovala u krajnju pobedu dobra na zemlji. Po svojoj prirodi Dositej
Obradović je tipski ĉovek XVIII veka.
Poĉeo je prvo, u detinjstvu i u prvoj mladosti, ĉitanjem crkvenih knjiga, naroĉito dela
crkvene romantike, ţitija svetih. Ţedan ĉitanja, on je gutao sve što mu je do ruku palo: ne
samo crkveno-školske knjige, no i prologe i ţitija na slovenskom i vlaškom. Pod utiskom tih
ĉitanja on je otišao u manastir, u Hopovo, sav se bacio u poboţne knjige, »progutao i
proţdrao«, kako sam veli, sva ţitija, i poĉeo ĉitati debele knjige starih hrišćanskih asketa i
novijeg ruskog bogoslovlja, ruske crkvene dogmatiĉare, polemiĉare i besednike Javorskog,
Polockog, Goljatovskog, Kopinskog. Postupno on izlazi iz te verske groznice, ĉita rukopisne
zbornike, u kojima je pored crkvenih stvari bilo i sastava svetovnog sadrţaja, geografskih i
istorijskih odlomaka. Odatle on prelazi na ĉitanje ruskih »graţdanskih knjiga«, istorija
Ali kao i ĉitanje ruskih teologa tako i uĉenje kod grĉkih crkvenih reformatora bilo je
samo posredno upoznavanje sa zapadnom kulturom i modernom naukom. Obradović se tu
otresao od starih predrasuda i zabluda, ali ne potpuno. Sa crkvom još nije raskidao i nosio je
uvek crkveno odelo. Tek posle 1771, po odlasku u Beĉ, došavši u neposredan dodir sa
zapadnom kulturom i modernom mišlju, kod njega se izvršila definitivna promena.
Na njega znatno utiĉu i engleski prosvetitelji. Kao i svi prosvećeni ljudi iz XVIII veka,
on je angloman, i u Engleskoj vidi klasiĉnu zemlju duhovne slobode i moderne civilizacije.
Englezi su za njega »najprosvešteniji u Evropi narod«; oni »od sviju naroda evropejskih
najslobodnije misle, no na veliku slavu i diku i blagopoluĉenije ĉelovjeĉeskago roda, i
najrazumnije...« Kao svoju veliku ambiciju i program rada on stavlja: »s pomoću premudri
boţestveni ingleski knjiga samo desetak vrsti što polezno i razumno posle sebe ostaviti«. On
zna za Bekona, Popa, Svifta, Ĉesterfilda, Defoa i njegova Robinzona, Riĉardsona, ali naroĉito
ceni i voli blagog i ozbiljnog Adisona, iz ĉijeg Spectatora je dosta prevodio i prenosio u svoje
srpske knjige.
Razvijan pod svim tim uticajima, Dositej Obradović nije postao originalan pisac. On
nema dubljih i svojih ideja, i u njemu ne treba traţiti jednog samostalnog mislioca i tvorca
filozofskih sistema. Sav njegov rad je ĉisto praktiĉan i sav njegov znaĉaj je što je kod Srba
primenjivao opšteprimljene ideje suvremenog evropskog racionalizma, koji se i inaĉe
ograniĉavao na popularizovanje nauĉnih istina. Obradović je znao svoju spremu i
sposobnosti i zato se zadovoljio jednim osrednjim eklektizmom, imajući neprestano pred
oĉima stvarne prilike i praktiĉne potrebe srpskoga naroda. Polazeći od same stvarnosti, on je
govorio o stvarnosti, kritikovao, savetovao i upućivao. »Slovesni ĉovek budući, veli on, imam
bogodanu i prirodnu vlast drugima misli moje spriopštavati i što sam dobro i pametno od
drugi ĉuo i nauĉio drugima kazivati...«
Ĉovek je utoliko slobodan ukoliko sme i moţe da slobodnije misli i rasuĊuje. Narodi
»koji samo pri starim mnjenijam i obiknovenijam ostaju, moraju, kako god ostali azijatiĉeski
i afrikanski narodi, u veĉnoj i oĉajnoj tami i nerazumiju leţati«, trunuti »u vsekoneĉnom i
plaĉa dostojnom beslovesiju«. I jedan od njegovih glavnih zadataka je nauĉiti Srbe
»bogodanoj svobodi uma«, da se »usude sverh svake stvari svobodno misliti i sve što ĉuju da
sude i rasuţdavaju«. Ali, do istine se ne dolazi samo umovanjem. Zdrav razum je samo
sredstvo, a cilj je prosveta, stvorena na temelju nauke i iskustva vekova i kulturnih naroda.
Nauka je pravi lek od svih duhovnih i drţavnih zala, iskupitelj, novi mesija ĉoveĉanstva. I
Dositej Obradović neće propustiti ni jednu priliku a da ne veliĉa »svetu nauku, Boţji dar,
nebesni cvet«. Ništa nije vaţnije no širiti nauĉne istine, mudrim knjigama prosvećivati ljude:
»Bolje je mnogo jednu pametnu i poleznu knjigu s kolikim mu drago troškom dati da se na
naš jezik prevede i naštampa, nego dvanaest zvonara sazidati i u sve nji velika zvona
poizvešati... Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce! Knjige, predragi i
neprecenjeni nebesni dar, prosvješteni umova ponosite kćeri! One sad na zemlji i na moru
carstvuju i premudre zakone daju! One vojuju i pobjeţdavaju! One slavu blagopoluĉni
naroda do sami zvezda podiţu i preuzvišavaju.«
PEDAGOG. — Dositej Obradović ne traţi toliko istinu radi istine, u njegovim oĉima oka
ne vredi sama po sebi, no od praktiĉne koristi koju ona pruţa ljudima. Nauka je samo
sredstvo, a cilj je duhovna sloboda i moralno savršenstvo, slobodan, vedar, ĉist i ugodan
ţivot i pojedinaca i svih ljudi. Sa takvim utilitarnim etiĉkim i praktiĉnim shvatanjem nauke i
filozofije uopšte, podreĊujući sve moralnom vaspitanju, »ĉlovekoljubiju i k dobrim nravom«,
Dositejev rad je morao neizbeţno uzeti vaspitni, pedagoški karakter. On je ceo svoj ţivot
proveo kao vaspitaĉ: kao narodni uĉitelj u Dalmaciji, kao domaći uĉitelj i vaspitaĉ u
Moldaviji, Ugarskoj, Beĉu, Lajpcigu i Trstu, kao prosvetni organizator i »popeĉitelj
prosvješĉenija« u novoosloboĊenoj Srbiji. Njegove knjige imaju pedagoški i vaspitni smer.
Na naslovu Basana Obradović je stavio: »Musej svešĉenik devojĉicam i deci ja pojem«, i cela
knjiga je upućena »ljubeznoj serbskoj junosti«, sa namerom da je uputi u svestan, razuman i
moralan ţivot. On je pedagog sa dubokim ubeĊenjem, uveren, zajedno sa celim svojim
prosvetiteljskim dobom, da se ĉovek raĊa dobar, da ga samo rĊavo vaspitanje izopaĉava i da
od dobrog vaspitanja mladeţi zavisi sreća ĉoveĉanstva. Sa apsolutnim uverenjem u
sposobnosti i neograniĉenu svemoć nauĉne kulture i racionalnog vaspitanja, on ceo politiĉki,
socijalni i moralni problem svodi na »vospitanije mladosti«, tu »stvar najnuţniju i
najpolezniju ĉloveku na svetu«. Sva budućnost neukog i zaostalog srpskog naroda leţi u
vaspitanju.
Kada govori o vaspitanju, Dositej ne misli samo na vaspitanje muške dece. On isto tako
traţi i vaspitanje ţenske dece, i još i u tom pogledu on visoko stoji nad svojim dobom. U
srpskom narodu su vladali uvek patrijarhalni i orijentalni pojmovi o ţeni, i u ţeni se toliko
gledalo biće niţe vrste da do 1730. ţena nije imala prava ni u crkvu da ide. Obradović ustaje
protiv tih ţalosnih zabluda i traţi da se ţena podigne do svesnog i razumnog ţivota. On tvrdi
da se narod ne moţe podići do prosvete dok ţena ostaje »u prostoti i varvarstvu«. On hoće
da ţenska deca uĉe ne samo ĉitanje i pisanje no i istoriju, geografiju i logiku, da mogu
razumno i pravilno suditi, da nauĉe moralnu filozofiju, kako bi znale svoje duţnosti kao
kćeri. supruge i matere. On veruje da će prosvećene, moralne i vredne ţene moći više no iko
raditi na opštem prosvećivanju srpskoga naroda.
U XVIII veku i kod Srba, kao u celoj Evropi, došlo je do sukoba izmeĊu svetovnih i
crkvenih staleţa. Srpsko graĊanstvo, ĉim se poĉelo prilagoĊavati uslovima novoga ţivota u
Ugarskoj, u zemlji zapadne kulture i gde je bilo dosta protestanata, poĉelo je borbu protiv
svemoći crkvene jerarhije. Na svima srpskim saborima, još od poĉetka XVIII veka, svetovni,
graĊanski poslanici napadali su nesavesnost, grabljivost i samovolju arhijereja, kaluĊera i
sveštenika, kod kojih je još vladao balkanski grĉki duh, traţili da se duhovni staleţi u svojoj
vlasti ograniĉe i uteraju u granice morala i hrišćanske vrline, da narod vrši kontrolu nad
radom svojih crkvenih starešina i da i sam ima udela u upravi nad crkvom. Ti sukobi su bili
stalni, ne samo u saborima no i u crkvenim opštinama, i trajali su sve do kraja XVIII veka,
kada se i drţavna vlast u njih umešala, ali više iz neprijateljskih osećanja prema pravoslavnoj
crkvi. Kulturni i svetovni elementi u srpskom narodu i pre Dositeja Obradovića vršili su
kritiku crkvenih zloupotreba, vodili borbu sa crkvenim ljudima i traţili crkvene reforme, i
Dositej Obradović je došao da tim njihovim osećanjima i ţeljama da suvremen i knjiţevan
izraz. I zato je on odmah imao toliko uspeha u svome radu, zato je stekao toliki broj ĉitalaca,
prijatelja i dobrotvora u graĊanskom staleţu.
U svojoj verskoj kritici Obradović pre svega udara na versku zaslepljenost i traţi,
zajedno sa svojim dobom, da u duhove i u naravi uĊe moderno naĉelo verske ravnopravnosti
i snošljivosti. I on je za tu ideju ne samo kao racionalist no i kao Srbin, kao ĉlan naroda koji
je kroz ceo jedan vek bio izloţen surovim verskim gonjenjima. Dogme i obredi, cela forma
raznih vera nema veze sa pravom religijom, religijom ljudske savesti, koja jedino poĉiva na
evanĊelskoj istini. »Sad se meĊu prosveštenim ljudma ne pita ko je vostoĉne, ko li je
zapadne crkve, no ko je dobrodjeteljan, pošten i vredan ĉovek.« Crkva treba da sjedinjuje
ljude, a ne da ih mrţnjama razdeljuje. Verske mrţnje meĊu ljudima, sinovima jednog istog
nebeskog oca, raspiruju oni za koje je vera postala zanat od koga ţive: magi, bramini, bonze,
jerofanti, lame, hodţe, fratri, popovi i kaluĊeri. Prvi meĊu svima srpskim piscima
pravoslavne vere, prvi u lokalnoj i konfesionalnoj knjiţevnosti ugarskih Srba u XVIII veku,
on svojim duhom obuhvata ceo srpski narod, ne samo bez obzira na drţavne granice no i na
verske razlike, »koliko grĉke crkve, toliko i latinske sljedovatelje, ne iskljuĉavajući ni same
Turke Bošnjake i Ercegovce, budući da zakon i vera moţe se promeniti, a rod i jezik nikada«.
On prvi jasno vidi da se sva budućnost srpskoga naroda, podeljenog u tri razne i zavaĊene
vere, nalazi u primeni moderne ideje verske snošljivosti i isticanja naĉela narodnosti nad
verskim osećanjem.
U svojoj verskoj kritici Dositej logiĉno ide još dalje. Kao i svi njegovi uĉitelji i uzori:
Jerotej Dendrin u Smirni, liberalni protestanti i prosvetitelji u Nemaĉkoj, kao Petar Veliki u
Rusiji i Josif II u Austriji, on traţi osnovnu reformu crkve, da se ona saobrazi zahtevima
zdravoga razuma i potrebama novoga vremena, da se iz nje izbace praznoverice, fetišizam,
ritualizam, farisejstvo, svi »stari plesnivi i zarĊati obiĉaji«. On hoće da se odvoji »ĉisto
evangelsko uĉenje«, ono što je osnovno i bitno od onog što je docnije dodato i štetno, od
»ĉoveških svakojakih predanja i pridodanja«, »pravoverje od sujeverja«, jezgro od ljuske.
On usvaja i podupire crkvene reforme koje je odluĉno poĉeo sprovoditi Josif II, uperene u
prvom redu protiv katoliĉke crkve, ali koje su se neizbeţno prenosile i na pravoslavnu crkvu,
i protiv kojih je ustala i materijalno ugroţena crkvena jerarhija i prosti i neprosvećeni narod,
konzervativan u svojim vekovnim nevoljama i uvek u strahu da se iza tih reforama ne krije
unija. I jerarhija i narod su se bunili kada je drţavna vlast stala ukidati silna praznovanja,
kada je pokušavala da se brakorazvodne parnice od crkvenih sudova prenesu na graĊanske,
kada se izdala naredba da se, u interesu javnoga zdravlja, mrtvaci moraju sahranjivati u
zatvorenim sanducima i u grobljima dalje od varoši. Masa naroda je na to sa zebnjom gledala
i u nekim dijecezama dolazilo je do otvorenih pobuna. Obradović je uveravao narod da te
reforme kao umesne i korisne treba primiti.
POLITIĈKE IDEJE. — Bilo što nije hteo da dolazi u sukob sa cenzurom, bilo što je
hotimiĉno izbegavao da govori o suvremenim dogaĊajima, Dositej Obradović vrlo malo
govori o politici. O francuskoj revoluciji, o Napoleonu, o politiĉkim zahtevima srpskim iz
1790. godine kod njega nema ni pomena.
istine i napredne reforme. Napredak dolazi ozgo, a ne ozdo, i on drţi da se ostvario Platonov
san, da je došlo doba kada vladari filozofišu, a filozofi sa vladarima vladaju. I te vladare-
filozofe on proslavlja kao mesije ĉoveĉanstva.
JEZIK. — Sve dok je srpska knjiţevnost imala verski i obredni karakter, dok su pisci
izlazili iz duhovnih redova, dotle je crkveni, ruskoslovenski jezik vladao kao knjiţevni jezik.
Ali ĉim je graĊanski elemenat ojaĉao i kada se svetovni duh poĉeo širiti, kada su se poĉeli
javljati pisci svetovnjaci, stalo se traţiti da se narodni jezik uvede u knjiţevnost. Zaharija
Orfelin prvi to traţi, ali sa malo snage, i sam se više sluţi crkvenoslovenskim. Ĉovek koji je
prvi dao sve razloge za upotrebu narodnog jezika u knjiţevnosti, i koji će svojim primerom
pokazati kako se moţe tim jezikom pisati, bio je Dositej Obradović.
On tim jezikom piše od prvih poĉetaka knjiţevnog rada, iako se prvo obrazovao na
ruskoslovenskom. On je taj jezik naroĉito upoznao u Dalmaciji, gde se lepo i skladno govori
srpski. I on će taj jezik zavoleti sa ljubavlju kojom je voleo svoju zemlju i svoj narod. On
oseća da je potpun, da moţe dati puno izraza svom unutrašnjem biću samo kada govori
svojim maternjim jezikom. Kao i u svemu racionalist, tako i u ovome on polazi od gledišta:
»Jezik ima svoju cenu od polze koju uzrokuje.« Jezik je za njega oruĊe napretka i prosvete, i
on traţi narodni jezik u knjiţevnosti da bi prosti ljudi, i seljaci i ĉobani, mogli što lakše i sa
što više razumevanja ĉitati i da bi se prosveta mogla što brţe i dublje širiti. Našto mrtvi
slovenski jezik, koji razume samo jedna mala manjina i koji je tuĊ i nerazumljiv narodu?
Uĉiti taj jezik znaĉi gubiti dragoceno vreme, a »samo prostota i glupost zadovoljava se
vsegda pri starinskom ostati«.
U celom njegovom pisanju ima izvestan dobrodušan, srdaĉan ton. Onakav kakav je bio
u ţivotu, prirodan, krotak, pitom, ĉovekoljubiv, takav je i u svom pisanju. On se ĉitaocu
obraća sa nekom bratskom ili oĉinskom neţnošću, i u svoje pisanje unosi toliko »sladosti«,
kako je još jedan suvremenik zapazio. On ima onu »reĉitost srca« koju su negovali pisci sa
kraja XVIII veka, i ĉesto više osvaja svojom dobrotom i srdaĉnošću no solidnošću svoje
argumentacije.
Dositej Obradović je novator i inicijator kakvi se retko viĊaju, jedan od onih ljudi koji
stvaraju epohu i ostaju kao putovoĊe celoga jednoga naroda. Novi duhovni i knjiţevni ţivot u
srpskome narodu nesumnjivo od njega potiĉe.
Njegovo delo ima u prvom redu praktiĉan i utilitaran karakter, ono ima više ţivota i
stvarnosti, poĉiva više na iskustvu no delo ijednoga srpskoga pisca do njega, no delo retko
koga srpskoga pisca i posle njega. Ma kako on po prirodi bio idealist, ma koliko ceo njegov
rad izgledao odblesak evropske ideologije XVIII veka, ipak je on skroz pozitivan duh i
njegove ideje imaju solidnu realnu podlogu i ĉisto praktiĉan smer. On ne operiše sa
maglovitim sistemima i ne luta u metafiziĉarskim apstrakcijama, no ostaje uvek na zemlji i u
najobiĉnijoj stvarnosti, misleći o prilikama i potrebama svoga naroda. On ima bogato
iskustvo kao retko ko, jer, »sin svojih dela«, sam je sebi prokrĉio put, samouštvom,
putovanjima i u školi ţivota nauĉio ono što mu se nije dalo da u mladosti redovnim putem
nauĉi. On poznaje ţivot, jer je njime obilno ţiveo, i kao pisac on će biti od onih koji ţivot
unose u knjige a ne knjige u ţivot. On bole no iko poznaje srpski narod, jer je ţiveo u njemu, i
to u svima krajevima njegovim, i ono što je propovedao odgovaralo je liĉno prouĉenim
prilikama i stvarnim potrebama u kojima je srpski narod ţiveo. U tome pogledu Dositej
Obradović je prvi pozitivist i realist srpski, u širokom smislu tih reĉi.
Dositej Obradović u isti mah produţuje borbu koja se gotovo ceo vek u srpskom
društvu vodila izmeĊu crkvenoga i svetovnoga elementa, teokratije i graĊanstva, i poĉinje
popularisati kod Srba ideje duhovnoga osloboĊenja, verske snošljivosti, crkvenih reforama,
modernog kritiĉnog duha i nauĉnoga obrazovanja. On poĉinje voditi borbu protiv
dogmatizma, fanatizma, »starih plesnivih i zarĊatih obiĉaja« u crkvi, protivu velikih
zloupotreba crkvenih ljudi, a naroĉito kaluĊera, i svojim perom pomaţe napredne crkvene
reforme Josifa II. On pokušava da Srbe nauĉi »razumno i svobodno kao slovesni ljudi
misliti«, osloboditi ih od verskoga fanatizma i robovanja jerarhiji, formulama, dogmama i
obredima, on ih uĉi da iz vere odbace sve što je sporedno, formalno, nakalemljeno i protivno
zdravom razumu i ĉoveĉanskom dostojanstvu, i da mesto ţivota po »strahu gospodnjem«
prime slobodni i humani moral, koji izlazi iz prirode sama ĉoveka i ljudskih odnošaja u
društvu. U tome pogledu Dositej Obradović je prvi racionalist i slobodni mislilac u srpskome
narodu i »najradikalniji zastupnik ideja Prosvećenosti kod Juţnih Slovena« (dr Matija
Murko).
Krenuvši, pravilno postavivši i rešivši tolika i tako vaţna pitanja narodnoga ţivota, on
je bio od ogromnoga uticaja ne samo na svoje suvremenike no i na potonje naraštaje srpske.
On je prikupio oko sebe celu jednu školu pisaca, Jovana Muškatirovića, Emanuila Jankovića,
Aleksija Vezilića, Gligorija Trlajića, Atanasija Stojkovića, a naroĉito Pavla Solarića, koji su
sprovodili i dalje razvijali njegove reformatorske ideje. Mušicki, koji je docnije izdavao
njegove Basne, pretrpeo je njegov uticaj. Njegove ideje o crkvenoj reformi imale su
neposrednog praktiĉnog znaĉaja za vreme vlade Josifa II, kada su se ozgo podrţavale i
izvodile; za doba reakcije posle cara reformatora one su izgubile od svoje aktualnosti, ali su
ipak ostale toliko u snazi da u srpskome društvu u Ugarskoj odrţavaju svetovni
antiteokratski duh, koji najzad trijumfuje u naše dane. Ali naroĉito su ostale njegove
prosvetne i nacionalne ideje, kao i ono što je knjiţevno kod njega. Docnije, kada se duhovni
pravac i knjiţevni ukus kod Srba promenio, u doba romantizma, tako suprotnog njegovim
idejama, on je ipak ĉuvao svoju ĉitalaĉku publiku, duhovno i moralno uticao na cele
naraštaje srpske. On se izdaje u celoj prvoj polovini XIX veka, pa ĉak i u puno doba
romantizma, i kod Ujedinjene omladine srpske slavi se kao ĉlan »Srpske Svete Trojice«,
zajedno sa sv. Savom i Vukom Karadţićem.
Ali, izmeĊu onoga što je Dositej Obradović mislio i propovedao i onoga što su
romantiĉari sanjali i pevali, izmeĊu njegovog trezvenog i vedrog racionalizma i verbalnog
romantizma »Vukove omladine«, postojale su u osnovu potpune suprotnosti, i romantizam
Vuka Karadţića i Omladine znaĉi reakciju racionalizmu Dositeja Obradovića. Kao ranije u
Evropi, tako su i kod Srba oko 1860. mašta i osećanje došli mesto razuma, tradicija mesto
reforama, kult prošlosti mesto kulta budućnosti. Dok Dositej Obradović napada one koji se
»poĉnu udaljavati od zdravoga razuma (koji neodloţno mora sluţiti za osnov sviju
ĉoveĉanskih znanja), upadaju u ono što Nemci zovu: švermeraj, a naši: parenje i pokretanje
uma...«, — naši romantiĉari, naprotiv, napadali su na »ladan razum«, rastapali se u tim
»švermerajima«, maštanjima i sanjarijama, i »na gorama oduševljenja« buktali od
»boţanstvene strasti«. Dositej traţi samo ono što je saobrazno zdravom razumu i korisno
društvenoj celini; romantiĉari istiĉu ono što je najosobenije i najekscentriĉnije u liĉnosti,
proglašujući pravo jedinke da ţivi na svoju ruku i za svoj raĉun. Dositej u narodnim
obiĉajima gleda dokaze naše zaostalosti, tragove našega varvarstva i hoće da ih nepovratno
uništi; romantiĉari u njima gledaju svete ostatke prošlosti, najviše izraze narodne duše i
osobenosti, pouzdan dokaz narodne superiornosti, i hoće da ih saĉuvaju da bi se imalo ĉime
stajati van a i iznad drugih naroda. Dositej istiĉe nauku i opšteĉoveĉansku prosvetu kao izvor
mudrosti i jedino sredstvo ne samo napretka no i opstanka srpskoga naroda; romantiĉari
mesto svega toga istiĉu narodnu poeziju; traţe u njoj izvor i utoku mudrosti, svu etiku i svu
estetiku, zamenu religije i uput za suvremeni ţivot, alfu i omegu svega znanja i umetnosti.
Dositej je prosvećeni zapadnjak i hoće da srpski narod prihvati izraĊenu i iskustvom overenu
bogatu kulturu naprednih zapadnih naroda; romantiĉari preziru »truli Zapad« i veruju u
»srpsku kulturu«, koju nikada nisu ni definisali u ĉemu se sastoji. IzmeĊu Dositeja i
romantiĉara naših postoji razlika koja je izmeĊu razumna ĉoveka koji vedro gleda preda se u
budućnost i zbunjenih ljudi i maglovitih glava koji gledaju nazad u prošlost.
Posle pada romantizma, od 1870. godine, kada su se opet poĉele širiti racionalistiĉke
ideje, srpski duhovi su se stali vraćati Dositeju Obradoviću. I danas srpski duhovi dele se na
dva velika dela: na one kojima je rodonaĉelnik Dositej Obradović sa njegovim širokim
racionalistiĉkim, realistiĉkim i zapadnjaĉkim idejama, i na one kojima je rodonaĉelnik Vuk
Karadţić sa svojim romantiĉarskim i tradicionalistiĉkim idejama. Jedan od današnjih pisaca
srpskih nedavno je Obradovića nazvao »rodonaĉelnikom naše svesti«. I odista, danas, posle
više od jednoga veka, Obradović izgleda bliţi, moderniji, ţivlji od Vuka Karadţića, sadašnjost
i stvarnost daju mu za pravo, i zato je proslava njegove stogodišnjice 1911. uzela razmere
jedne velike nacionalne proslave, i njegov spomen proslavljen kao niĉiji dosada.
Ako se vrednost jednoga pisca odreĊuje po plodnosti i dugotrajnosti uticaja koji je vršio na
duhove, po tragu koji je ostavio, po koristi koju je doprineo svome narodu, Dositej
Obradović dolazi na prvo mesto i za novu prosvetu on je ono što je bio sv. Sava za staru. On
je bio duhovni preporoditelj srpskoga naroda, tvorac nove srpske prosvete i knjiţevnosti,
»prosvetonaĉalnik Naroda Srbskoga«, kako ga je taĉno nazvao njegov uĉenik Pavle Solarić.
JOVAN MUŠKATIROVIĆ
Pešti i postao senator peštanske opštine 1778. godine. Postavši advokat 1783,35 kao jedini
Srbin advokat zastupao je srpske narodne stvari pred velikim sudovima. Vrlo uvaţavan i kao
pravnik i kao pisac i kao ĉovek, umro je u Pešti 14. jula 1809.
U pogledu reforama na crkvenom polju Jovan Muškatirović zauzima lepo, ali sporedno
mesto, kao jedan od prvih srpskih pisaca koji su priznavali slobodoumne ideje Dositeja
Obradovića. Ali, pored toga, on je bio prvi meĊu pravoslavnim Srbima koji su poĉeli
prikupljati narodne umotvorine. 1787. izišla je u Beĉu njegova knjiga Priĉte iliti po próstomu
poslovice tъmţe sentencіe iliti rъĉénïя. Drugo, umnoţeno izdanje, izišlo je u Budimu, 1807.
Muškatirović je taj posao radio ne kao skupljaĉ narodnih umotvorina, koje su se u njegovo
doba uopšte malo cenile, no kao moralist, da bi pokazao kako treba pametno ţiveti. On je
prikupio narodne izreke, kao i izreke pojedinih pisaca, i sve to, po savetu Dositeja
Obradovića, izdao »za polzu« svom narodu, i da bi pokazao »mnoga svojstva, sile i
krasnorjeĉija našega serbskago jezika«. Pored poslovica prevedenih sa raznih jezika, ima i
znatan broj srpskih narodnih, iz raznih krajeva srpskih, sa narodnim anegdotama,
beleškama o narodnim tradicijama i stihovima iz narodnih pesama. Knjiga je imala uspeha:
još za ţivota pišĉeva imala je dva izdanja; nju je »sa serbskoga jezika na iliriĉki« »preveo«
Ivan Ambrozović i izdao u Pešti 1808. pod naslovom Prorіcѕja і narecѕenja, koja ѕhtіuch i
obderzavajuch і ѕam ѕebe ѕvakі і druge pouzdano upravljatі hoche. Slovenski nauĉenjaci
toga doba, Dobrovski i Kopitar, obratili su paţnju na Muškatirovićevu knjigu, a Vuk Karadţić
uneo je mnoge poslovice iz nje u svoju zbirku srpskih narodnih poslovica iz 1836.
ALEKSIJE VEZILIĆ
R oĊen 1753. u selu Keru, u Baĉkoj, uĉio je »slovenske« škole u Novom Sadu
i Segedinu, a latinski i nemaĉki jezik u Pešti i Budimu. 1780. bio je na uĉiteljskom kursu kod
školskog nadzornika Stefana Vujanovskog. 1782. bio je uĉitelj u Karlovcima, 1785. slušao je
prava u Beĉu.36 Do 1788. bio je uĉitelj nemaĉkog i latinskog jezika u Karlovcima. Oko 1790.
otišao je za inspektora pravoslavnih rumunskih škola u velikovaradskom distriktu. Sa
namerom da se zakaluĊeri ode u Frušku goru. Umro je 12. januara 1792. u Novom Sadu.
Glavno knjiţevno delo Vezilića jeste spev Kratkoe napisanïe ω spokoйnoй ţizni (Beĉ,
1788; drugo izdanje u Budimu 1813).37 To je niz poboţno-pouĉnih razmiljanja o ţivotu i
ljudskim strastima, u drugom su delu prigodne i kitnjaste pohvale vaţnijim Srbima iz sviju
staleţa. Sve pesme iz prvog dela ĉine jednu moralnu celinu, u duhu antiĉkog stoicizma i
hrišćanskog suzbijanja strasti. Hrišćansko nadahnuće je osnovno i glavno, ali obilato
poduprto idejama i navodima iz klasiĉnih filozofa i pesnika. Na više mesta Vezilić izlaţe
moderne i prosvetiteljske misli, koje odaju suvremenika Josifa II i pristalicu Dositeja
Obradovića. Pesnik jako napada narodne praznoverice i one koji svesno eksploatišu verska
osećanja prostoga sveta. Vezilić je i dobar srpski rodoljub i visoko ceni sposobnosti srpskoga
naroda u svim pravcima.
Njegova poezija sa ĉisto umetniĉkog gledišta nema vrednosti. Vezilić nema pesniĉkog
nadahnuća, versifikacija mu je slaba i nerazvijena, jezik teţak, neĉist, ĉesto nesiguran. To je
bio jedan obrazovan ĉovek koji je imao više lepih ideja i dobrih namera no knjiţevnog
talenta. Ali njegov spev Kratkoe napisanïe ω spokoйnoй ţizni ima svoga istorijskoknjiţevnog
interesa: to je jedan od najranijih pokušaja srpske umetniĉke poezije, prva zbirka stihova u
srpskoj knjiţevnosti. Njegova slaba versifikacija ipak je obilnija i raznovrsnija no kod
njegovih prethodnika, i on je jedan on onih koji su poloţili osnove umetniĉkoj poeziji
srpskoj. Klasiĉnim elementom, naroĉito svojim mitološkim reĉnikom, on već predskazuje
poeziju Lukijana Mušickog, koji ga je cenio, isto onako kao i Jovan St. Popović. 1847. Jovan
Subotić ga je nazvao »otcem srbskog uĉenog stihotvorstva«.
EMANUILO JANKOVIĆ
Emanuilo Janković radio je na lepoj knjiţevnosti i nauci. Od nauĉnog rada ili bolje reći
od popularisanja prirodnih nauka, ostao je od njega jedan manji spis: Fiziĉeskoe soĉinenіe o
izsišeniю i razdѣlenію vode u vozduhъ i izяsnenіe razlivanія vode izъ vozduha na zemlю
(Lajpcig, 1787). U rukopisu su mu ostali radovi: Moralna filosofія i Naĉelo mudrosti, gde su
izloţeni osnovi filozofije i logike.
Janković je bio glavni prevodilac srpski u XVIII veku. Prvi njegov je prevod komedije
popularnog talijanskog komediografa Karla Goldonija Tergovci (Lajpcig, 1787). U
karakteristiĉnoj posveti Josifu II on iznosi svoje prosvetiteljske razloge zašto se dao na
prevodilaĉki posao i naglašuje potrebu da se pozorišna dela ĉitaju i kod Srba, sa namerom
Srbe »iz njihova neznanja osloboditi i komedije dobre kod njih u bolji kredit metuti«. I on
poziva Srbe na rad i na prosvetu: »Aл, kamo, Srblji, gdi ste? Što spavate? Zora je! Probudite
se! Vreme je veće!«
1789. izišao je u Beĉu nov njegov prevod Zao otacъ i nevalяo sinъ ili Roditeлi, uĉite
vašu decu poznavati! Ta »naravouĉitelna vesela igra za decu«, od opskurnog nemaĉkog
pisca Franca Ksavera Starka, jeste jedan pedagoški traktat u obliku dijaloga, bez ikakve
knjiţevne vrednosti. Boli izbor Janković je uĉinio kada je dao »seosku veselu igru«
Blagodarni sыnъ (Lajpcig, 1789), koju je napisao Johan Jakob Engel, jedan od boljih
proznih pisaca nemaĉkih u drugoj polovini XVIII veka. Taj komad je preveden »na prosto
srbski«, i nije samo preveden no i posrbljen, radnja se dešava u srpskom Banatu i liĉnosti
nose srpska imena. To je prvi sluĉaj »posrbljavanja« u srpskoj knjiţevnosti.
Umrevši mlad, tek kada je ušao u ţivot i u poslove, Janković, spreman, rodoljubiv i
napredan, nije uspeo dati ono što je mogao dati.
GLIGORIJE TRLAJIĆ
porodici. Svršivši osnovnu školu u mestu roĊenja, stupi u sluţbu jednog seoskog gazde da
ĉuva svinje. Napustivši selo, otisne se u svet. U Segedinu i Budimu je svršio gimnaziju, u
Pešti je slušao filozofske nauke, u Beĉu prava. Kao svršeni filozof i pravnik ţiveo je u Beĉu.
1790. ruski poslanik u Beĉu knez Dimitrije Golicin uze ga za svog sekretara. Posle kneţeve
smrti bio je pri srpskoj šampariji I bavio se narodnim poslovima. Kao domaći uĉitelji ruskog
protojereja u Beĉu, ode 1796. u Rusiju. 180Z. bude postavljen za vanrednog profesora opšte
istorije i statistike na Carskom pedagoškom institutu u Petrogradu. Kada se taj zavod 1806.
pretvorio u višu pravnu školu, on je dobio katedru enciklopedije prava. 1811. postao je
profesor univerziteta u Harkovu. I inaĉe slabog zdravlja, podlegao je usled napornog
školskog i nauĉnog rada. Umro je u selu Rjesnoje, kod Harkova, 28. septembra 1811.
Trlajić nije bio od onih Srba koji su, otišavši u Rusiju, potpuno se odvojili od svoje
zemlje i sasvim se odrodili. On je nekoliko puta dolazio u zaviĉaj i saĉuvao jako nacionalno
osećanje. »Ja sam, veli on u jednom pismu, svagda ljubio slavno ime Srbin više nego ţivot
svoj, i starao sam se vazda, ukoliko od mene zavisi, ĉiniti mu ĉast.« Na ruskom jeziku izišlo
je 1810. u Petrogradu njegovo delo Kratkoe rukovodstvo kъ sistematiĉeskomu poznaniю
graţdanskago ĉestnago prava Poccіi; na francuskom je štampano delce Oon opinion ѕur le
méthode de traіter lhіѕtoіre générale danѕ cet établiѕѕement général. Ostavio je u rukopisu i
izvesna pravna dela.
Na srpskom jeziku od njega, pored sitnijih prigodnih spevova, imaju [tri prevoda i
prerade]. Idea, ili muţeskaя i ţenskaя dobrodѣtelь (Beĉ, 1793) jeste prevod moralne
pripovetke iz stare istorije rimske od Ludvika Hajnriha Nikolaja, nemaĉkog epskog pesnika i
Ċaka Vilandovog. Trlaijć je dodao primedbe kojima su protumaĉene rimske uredbe i zakoni.
Vaţniji je Trlajićev prevod Nγma ili procvѣtaющiй Rimъ (Budim, 1801). Trlajić je preveo
delo ruskog filozofskog pisca i slobodnog zidara Mihaila M. Heraskova (1733—1807).
Heraskov je to delo izdao 1776. i u pisanju stajao pod uticajem Florijanovog filozofskog
romana Nume. U tome svome istorijsko-filozofskom romanu Heraskov je dao prigodnu sliku
idealnoga prosvećenog vladaoca, misleći uvek na Petra Velikog i Katarinu II.
[Napisao je, pored toga, spev] 3abavlénïe édinogω lѣtnagω utra ili udivlenïe
estestvennыmъ krasotamъ (Beĉ, 1793), [što je prerada jedne Gesnerove idile]. Još kao Ċak u
Što se tiĉe jezika, Trlajić je bio vrlo dosledan u svojoj ljubavi za ruskoslovenski. On je
bio školovan ĉovek, pisao je o apstraktnim predmetima i za njega je narodni jezik bio sasvim
nedovoljan. I zato je usvajao savršen, knjiţevno već razvijen i filozofskim terminima
snabdeven »ĉisti, bogati i prekrasni slavjanski jezik naš«. On je tim jezikom vladao bolje no
iko kod Srba i išao tako daleko da je pojedine sastave svoje pisao suvremenim ruskim
knjiţevnim jezikom. Dositej Obradović, koji je cenio njegovu spremu i »ostroumije«, i
nazivao ga »preizrjednim« i »našim Ksenofontom«, ţalio je što je pisao tuĊim jezikom,
nepristupaĉnim prosTom narodu srpskom. Taj jezik bio je najveća smetnja Trlajiću, koji je
imao široke i moderne ideje kao Dositej Obradović. On je ostao tip kabinetskog knjiţevnika
našega kod koga se uveliko javlja sentimentalna razneţenost i pastoralnost s kraja XVIII
veka, ali koji, pišući na tuĊem jeziku, dalekom narodu, nije dao što je po svojim
sposobnostima mogao dati.
ATANASIJE STOJKOVIĆ
Prirodnjak po struci, u idejama XVIII veka, kada se mnogo verovalo u prirodne nauke i
kada se drţalo da je popularizacija znanja iz prirodnih nauka jedna od prvih duhovnih
potreba i prvih uslova prosvećivanja, Stojković je napisao prvu fiziku srpsku. Dositej
Obradović je to isticao kao jednu od najpreĉih potreba, Orfelin je ĉinio male pokušaje, ali
posao je izveo struĉni Stojković. 1801—1803, u tri dela, izišla je u Budimu njegova Fνsika,
»prostim jezikom spisana za rod slaveno-serbski«, koja je naišla na veliki odziv u srpskom
ĉitalaĉkom svetu. To je prvi sistematski i veliki rad na prirodnim naukama kod Srba.
Stojković je taj posao radio kao deist i kao prosvetitelj: da bi pokazao u prirodi »silu,
premudrost i veliĉestvo Tvorca«, i radi »opšteg blagopoluĉija«, protiv »sujeverija, koja su
mnoga tisjašĉ ludi nešĉastnimi sotvorila...«. Obradović je video praktiĉan prosvetiteljski cilj
ove knjige i oduševljeno je hvalio što će »ne samo sadašnjemu nego i buduštim redovom
otvarati oĉi razumjenija i milione njima pokazivati svetova«.
Na kraju svoga ţivota Stojković je uzeo da dotera prevod Novog zaveta od Vuka
Karadţića, i, pokvarivši jezik, izdao je taj prevod kao svoj u Petrogradu 1824. godine.
PAVLE SOLARIĆ
To je prvi od vaţnijih srpskih pisaca roĊen u Hrvatskoj. RoĊen je u Velikoj Pisanici 27.
jula 1779. godine, od oca pravoslavnog sveštenika. Kao Dositej, hteo je da se posveti, otišao u
Frušku goru i tu bio manastirski Ċak nekih pet godina. Uĉio je gimnaziju u Karlovcima.
Vrativši se u zaviĉaj, seljakajući se iz mesta u mesto, doĊe do Mletaka, gde postane korektor
slovenske štamparije i otada poĉinje se baviti knjiţevnim radom. Ţiveo je neko vreme u
Trstu i Padovi, u Italiji. 1816. postao je neka vrsta sekretara lordu Gilfordu, bivšem
guverneru Cejlona i engleskom peru, i sa njim je putovao po Italiji i Austriji. Poslednje
godine proţiveo je u velikoj oskudici. Usamljen i u bedi, umro ,je u Mlecima 6. januara 1821.
godine.
Kao i Orfelin, Solarić je radio na više polja. On je prosvetitelj i hoće da srpska publika
mesto psaltira i ĉaslovca dobije svetovno i moderno obrazovanje, naroĉito korisna znanja. I u
tom cilju izdao je on u Mlecima 1804. veliko delo Novo graţdansko zemleopisanie, prvu
geografiju na srpskom jeziku. Delo je proširen prevod nemaĉkog pisca Adolfa Hristijana
Gasparija. Uz knjigu ide atlas sa 37 karata i »Klюĉiĉъ u moe Zemleopisanie«, gde su izloţene
ideje o ovoj knjizi i o srpskoj knjiţevnosti. Delo je za svoje doba bilo dobro, i imalo je uspeha
kod srpske publike.
racionalistiĉkih praktiĉnih moralista iz XVIII veka. Solarić je sve to radio radi »obšĉe polze«
i iz ljubavi k »mnogoljudnom srpskom rodu«. On je Ċak Dositeja Obradovića, veliĉa njegovo
doba »kad su i Serblji o svaĉem slobodno misliti, i tako bogodanu slovesnost svoju
upotrebljavati poĉeli«. On hoće narod da otrgne od »monašeskog vospitanija, koje se
nesrećom do danas voobšĉe svoj deci našoj pripodaje«, od verskih predrasuda (»korist
popova /leţi/ u gluposti puka«, veli on), i traţi modernu prosvetu, osnovanu na razumu i
nauci. »Prenimo se, dakle, i krenimo se jedanput iz pradedne dremote naše... nismo danas
već ni u Egiptu, ni na rekah vavilonskih...«
Pored tih prevoda Solarić je dao još nekoliko dela razne sadrţine: u odlomku
Ieroglνfïku (1810), gde je izloţio svoje nekritiĉne poglede na slovensku prošlost; Rimlяni
slavenstvovavšïi (Budim, 1818), gde je hteo da izvede srodnost izmeĊu Rimljana i Slovena;
Bukvárъ slavénskій trïazbuĉnый (Budim, 1812), gde je izloţio svoje poglede o slovenskoj
azbuci i pravopisu; zatim, jedno bibliografsko delo, spisak srpskih knjiga štampanih u
mletaĉkoj štampariji. Najzad, 1818, u Budimu, izdao je Mezimca Dositeja Obradovića. U
rukopisu, spremna za štampu, ostala mu je knjiga Istovetnostъ SkνΘa i Sarmata dokazana
iz Peĉalій i Poslaniя pontiйski P. Ovidïa Nasona.
U pitanjima jezika i pravopisa Solarić je imao svojih ideja. On je mislio da u crkvi treba
saĉuvati crkvenu azbuku, a u svetovnu knjigu uvesti graĊansku, kojom će se lakše suzbijati
»dremota i slepota roda našego«. On nije više »Slavjanin« no »Slavenoserb«, neće
»tajanstveni jezik volšebnog knjiţnika« no narodni jezik, koji će moći razumeti i
»jedinoplemenik seljanin«. Ali on je u stvari pisao mešavinom srpskog i ruskoslovenskog
jezika, nateţući sa filozofskom terminologijom.
VIĆENTIJE RAKIĆ
RoĊen u Zemunu 1750. godine, uĉio je samo osnovne škole i odao se na trgovinu. Ostavši
udovac, pokaluĊeri se 1786.42 u manastiru Feneku, mesto svetovnog imena Vasilije dobije
ime Vićentije, a odmah zatim i zapopi se. Za vreme austro-turskog rata 1788—1791. sluţio je
kao vojni kapelan i stanovao je u Šapcu. 1796. postao je iguman manastira Feneka, ali došav
u zavadu sa grubom i raspusnom bratijom, ode 1798.43 za srpskog sveštenika u Trst. 1810,
na poziv svog prijatelja Dositeja Obradovića, doĊe u Beograd za upravnika i nastavnika
novoosnovane bogoslovije. Posle 1813. prebegne u manastir Fenek, gde je i umro 1818.
Vićentije Rakić je bio samouk i sam je nauĉio grĉki, ruski i talijanski. Ĉovek vredan i
istinski poboţan, on se poĉeo baviti knjigom još dok je bio u Šapcu i stao prevoditi na srpski
poboţne legende. On je u dosta teĉne stihove i na narodnom jeziku opevao ţivote
hrišćanskih svetaca, i ostavio za sobom ceo jedan niz poboţnih spevova. Od spevova te vrste
najpoznatiji su: PѣsnЬ istoriĉeskaя ω ţitii svяtogω i pravednagω Alekξiя Ĉelovѣka Boţïя
(Budim, 1798) i Ţértva Avraámova (Budim, 1799). Te popularne hrišćanske legende,
opevane ĉesto u ostalim hrišćanskim knjiţevnostima, Rakić je preveo u prostim i
razumljivim i teĉnim narodnim stihovima, katkad sa izvesnom toplinom, i oba speva imali
su mnogo uspeha kod šire publike. Spev o Aleksiju imao je u toku XIX veka nekoliko izdanja,
a Ţertva Avraámova, prerada jednog grĉkog speva,44 šampana je nekoliko puta, jednom i
latinicom, i preštampavana je još 1884.
Rakić je pored toga napisao još jedan ceo niz raznih knjiga: jednu istoriju manastira
Feneka, istoriju carskog grada Jerusalima, koja je doţivela dva izdanja, crkvene propovedi,
jedan spev o pobedi crnogorskoj nad Turcima, jedan talijansko-srpski reĉnik, jedan spis
protiv upotrebe duvana, itd.
II OD RACIONALIZMA KA ROMANTIZMU
bio je znatno povoljniji no u poĉetku XVIII veka. Za sto godina uĉinjen je osetan napredak
na svima poljima, i na politiĉkom, i na kulturnom, i na knjiţevnom polju. Srbi u Ugarskoj
dobili su versku i graĊansku ravnopravnost, stekli aktivan i rodoljubiv graĊanski staleţ,
poloţili osnove svetovnoj i nacionalnoj knjiţevnosti. U XIX veku Srbi u Ugarskoj su produţili
zapoĉeto napredovanje. Za vreme vlade Franca I i velikih ratova protivu Napoleona vodili su
se izvesni obziri prema Srbima koji su ĉinili velik i odliĉan deo austrijske vojske. Godine koje
idu posle Beĉkoga kongresa, od 1815. do revolucije od 1848, jesu godine odmaranja od
dvadesetpetogodišnjih ratova izmeĊu Francuske i Evrope, doba trajnog evropskog mira,
kada su narodi najzad dobili priliku da se posvete radu i kulturnom napretku. Austrija je bila
pod oštrim apsolutizmom kneza Meterniha, politiĉki i javni ţivot u njoj bio je prigušen, ali je
ipak bilo izvesnog materijalnog napretka i osećale se srećne posledice mira. Iako su Srbi
ostajali pod sumnjom panslavizma, iako se nisu poštovale njihove privilegije i nikako nisu
odrţavani njihovi crkveno-narodni sabori, iako su im ĉinjene izvesne smetnje u knjiţevnom
razvitku (zabrana drugog izdanja Karadţićevih narodnih pesama, ometanje pokretanja
jednog srpskog lista oko 1830, obustavljanje Serbskogъ lѣtopisa 1835. godine, itd.), ipak su
se Srbi kretali napred u svom duhovnom i knjiţevnom ţivotu. Broj srpskih osnovnih škola
sve je veći. Pored ranije, u XVIII veku osnovane gimnazije i bogoslovije u Karlovcima, diţe se
1812, u Sentandreji, i srpska uĉiteljska škola, koja se 1816. prenosi u Sombor, gde i danas
postoji. 1816. osniva se srpska gimnazija u Novom Sadu, koja 1819. postaje potpuna, sa šest
razreda, i koja ima za nastavnike ljude kao što su: Pavle Šafarik, Milovan Vidaković, ĐorĊe
Magarašević. 1822. godine je proradila nova srpska bogoslovija u Vršcu, koja je trajala do
ĉetrdesetih godina. Na beĉkom univerzitetu i maĊarskim akademijama školuje se sve veći
broj Srba, i broj srpske inteligencije stalno raste. Srbi dolaze do svojih listova i ĉasopisa,
društava i ustanova, i sve više se obeleţavaju kao samostalna kulturna i nacionalna
individualnost. Pred 1848. Srbi su jedna od nacionalno najsvesnijih i najnaprednijih
narodnosti u Austriji.
U kulturnom pogledu Srbija ĉini isti napredak. U poĉetku XIX veka ona još malo znaĉi
u duhovnom ţivotu srpskoga naroda. Slabo naseljena, sa iskljuĉivo seoskim i raštrkanim
stanovništvom, koje je najviše ţivelo od stoĉarstva i potpuno patrijarhalnim ţivotom,
iznurena teškim desetogodišnjim borbama sa Turcima, nesigurna u svoju sutrašnjicu,
KaraĊorĊeva Srbija nije imala ni vremena ni snage da izvede i kulturno osloboĊenje.
Trudom pridošlih Srba iz Ugarske uĉinjeni su prvi poĉeci kulture u obnovljenoj Srbiji. Pored
izvesnoga broja osnovnih škola po većim mestima, otvorene su u Beogradu Velika škola
(1808) i Bogoslovija (1810), ali u brodolomu od 1813. sa drţavnom nezavisnošću sve je to
nestalo.
Kada je 1815. Srbija došla ako ne do pune slobode a ono bar do autonomije, duhovni
ţivot se u njoj bio gotovo sasvim ugasio. Te godine u celoj Srbiji nije bilo više od tri osnovne
škole, o obnavljanju Velike škole i Bogoslovije nije moglo biti ni govora, jedini srpski list toga
vremena, beĉke Novine serbske išao je u celoj zemlji svega u 5 primeraka. Još 1827. Vuk
Karadţić piše da u Srbiji »ni u sto sela nema svuda jedne škole... Osim popova i kaluĊera
jedva bi ĉovjek u 1000 duša mogao naći jednoga ĉovjeka, koji zna pomalo ĉitati (a pisari su,
kao što je napomenuto, i meĊu popovima i kaluĊerima rijetki). Ljudi upravo misle, da knjiga
nije ni za koga drugoga, osim kaluĊera i popova. Tako ne samo knezovi i kmetovi, i narodni
trgovci po selima, nego i mnogi varošani... raĉune svoje zarezuju u raboš.« Prosveta se tako
malo ceni da je okolina VELIKA ŠKOLA U BEOGRADU IZ 1808.
kneza Miloša, 1820, uspela ubediti ga da njemu kao vladaocu nije potrebno da zna
ĉitati i pisati. 1836. godine u Srbiji ima samo 72 osnovne škole, od kojih svega 26 drţavnih,
sa 2.514 Ċaka. Još 1844. godine od sedamnaest predsednika sudova deset su samo toliko
pismeni da se znaju potpisati, a tri su potpuno nepismena. Jedina dva srpska pisca rodom iz
Srbije, Milovan Vidaković i Vuk Karadţić, nisu imali mogućnosti da ţive i rade u Srbiji, koja
se postupno preobraţavala iz vekovnog turskog pašaluka u modernu nacionalnu drţavu.
Ali pored sve nesigurnosti svoga meĊunarodnoga poloţaja, pored svih unutrašnjih
trzavica i pobuna, Srbija staje sve ĉvršće na noge. Prosveta i kultura u njoj se razvijaju kao
prirodna posledica samostalnog drţavnog ţivota. Po potrebi drţavne sluţbe dolazi sve veći
broj školovanih Srba iz Ugarske, i oni zemlju ureĊuju po evropskom obrascu. MeĊu njima je
bilo i ljudi od pera i zasluga, kao što su bili Jovan St. Popović i Jovan Hadţić. Napredak je
naroĉito ţivlji od 1830, kada je sultanovim hatišerifom regulisan dotle neodreĊeni
meĊunarodni poloţaj Srbije, i kada je kneţevina dobila puno pravo da se slobodno unutra
ureĊuje. Srbija dobija evropsko ureĊenje i evropske ustanove. 1831. osniva se štamparija u
Beogradu. Osnovnih škola, ne samo po varošima no i po selima, pored muških i ţenskih, sve
je više; 1846. godine već je 213 škola sa 6.201 Ċakom. 1831. osniva se u Beogradu neka vrsta
niţe srednje škole, koja se 1835. pretvara u klasiĉnu gimnaziju. 1836. osniva se bogoslovija, a
1838. licej, prvo kao neki mali filozofski fakultet, a od 1841. i sa pravnim fakultetom; od
1844. on je »veliko uĉilište« na kome se predaju »više nauke«. 1844. osniva se trgovaĉka
škola, 1846. niţa inţinjerska škola, 1850. vojna akadimija, 1853. poljoprivredna škola. Pored
drţavne štamparije javljaju se i prvi listovi, kao zvaniĉne Novine srbske (1834), i prvi
almanasi, kao Zabavnikъ (1833), Upanія (1837) i Golubica (1839). Štampaju se i knjiţevna
dela, meĊu ostalim i celokupna dela Dositeja Obradovića. Nauĉne ustanove se isto tako
stvaraju: Društvo srbske slovesnosti 1841, Narodna biblioteka, Narodni muzej. Od 1839.
godine poĉinju se slati na stranu drţavni pitomci, u Nemaĉku, a naroĉito u Francusku, i oni
će stvoriti »oteĉestvenu inteligenciju«, liberalne i rodoljubive mlade ljude, ĉiji uticaj će se
osetiti 1848. Iz redova tih »Parizlija« izići će prvi nauĉni radnici i školovani drţavnici srpski.
»Otkako su se drţavni pitomci stali vraćati s nauka, uticaj austrijskih Srba u našem javnom
ţivotu sve je više opadao; naša intelektualna zavisnost od Austrije bivala je sve slabija, i mi
smo poĉeli dolaziti u neposredni dodir sa Zapadnom Evropom« (Slobodan Jovanović). Ceo
takozvani ustavobraniteljski reţim (1838—1858), imajući osnovnu ideju da u drţavi treba da
vlada jedna odabrana i školovana manjina, i da je za jednu novu zemlju glavno i prvo stvoriti
birokratsku inteligenciju, veliku paţnju je obraćao na nastavu, naroĉito srednju i višu, i
Srbija je za to vreme uĉinila veliki prosvetni napredak.
Iako je Srbija prolazila kroz ceo jedan niz dinastiĉkih i politiĉkih kriza, njena prosveta i
kultura su stalno napredovale. U polovini XIX veka Srbija je prosvetno organizovana i
poloţila je osnov svojoj kulturi. 1855—1856. godine ima 334 osnovnih škola, muških i
ţenskih, sa 9.891 Ċakom. Krajem 1855. godine, na stanovništvo od 1,000.000 duša, ima 350
raznih škola, osnovnih, struĉnih i viših. Krajem pedesetih godina bilo je u Srbiji preko dve
stotine fakultetski obrazovanih ljudi, školovanih u beogradskom Liceju, a jednim delom, oko
pedeset njih, na francuskim, nemaĉkim i austrijskim univerzitetima. Jedan od srpskih pisaca
toga doba, Dr Danilo Medaković, 1852. godine, u svojoj Povѣstnici srbskog naroda, ovako
konstatuje taj veliki prosvetni i kulturni napredak Srbije: »Ima nekoliko godina kako je
knjiţevni rad Srba u Austriji malaksao. MeĊutim, on se u knjaţevstvu srbskom, gde su Turci
pre trideset i nekoliko godina besnili, tako krasno razvijati poĉeo, da se najlepšim plodovima
nadati smemo. Uspesi su do sada već veliki uĉinjeni i sad se mnogo veći ĉine nego što se ĉine
kod Srba u Austriji.«
ŠTAMPARIJE
Broj štamparija se umnoţio. Ali glavna mesta u kojima su se srpske knjige štampale u
prvoj polovini XIX veka bila su: Budim, Novi Sad i Beograd.
veka jeste da u kulturni ţivot ulaze i novi krajevi srpski. Pored Srbije duhovni ţivot budi se u
Hrvatskoj, gde je nacionalno osećanje poĉelo da slabi, zatim u Dalmaciji i Crnoj Gori. Još
1817. pisao je ruski konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić: »Ljudi su bezĉustveni k naukam u
ovom kraju.« Talijanska kultura bila je u Dalmaciji svemoćna, i tek krajem tridesetih godina
poĉeo se buditi slovenski duh, prvo srpski, kod pravoslavnih, sa pokretanjem Lюbitelя
prosvѣšteniя, »srbsko-dalmatinskog almanaha« 1836, potom hrvatski kod katolika, sa
pokretanjem Zore dalmatіnѕke, 1844. Dalmacija, koja je dotle ţivela zasebnim kulturnim i
knjiţevnim ţivotom, okreće se glavnoj masi narodnoj, Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu,
dalmatinska knjiţevnost kao zasebna celina prestaje i prelazi u srpsku i hrvatsku
knjiţevnost. Isti sluĉaj je u Bosni i Hercegovini, ukoliko je tada bilo kulturnoga i knjiţevnog
ţivota u njima: pravoslavni se okreću Beogradu, a katolici Zagrebu. U Crnoj Gori u poĉetku
XIX veka prosvetne prilike bile su ţalosne, i još 1826. vladika Petar I pisao je da u zemlji sem
njega nema drugoga »ĉteca i pisara«. Dolazak na presto vladike Petra II, pesnika Gorskog
vijenca, znaĉio je veliki preokret nabolje. Prosvećen i knjiţevan ĉovek, on pribira oko sebe
pisce, Simu Milutinovića i Vuka Karadţića, 1834. podiţe štampariju na Cetinju, u kojoj se
poĉinju štampati srpske knjige.
Oko 1840. izvršile se znatne promene u duhovnom ţivotu srpskog naroda. U XVIII
veku srpska kultura je na narodnoj periferiji, samo kod ugarskih Srba; u prvoj polovini XIX
veka ona se širi i u centru, zahvata Hrvatsku, Dalmaciju, Crnu Goru, i što je od naroĉitoga
znaĉaja, Srbiju. U isto doba vrši se koncentracija: pravoslavni se grupišu u srpsku celinu,
katolici u hrvatsku, jednim postaje centar Beograd i Novi Sad, drugima Zagreb, i mesto
ranijih lokalnih, slabo vezanih knjiţevnosti, javljaju se dve knjiţevnosti: srpska i hrvatska, na
jednom istom jeziku.
UĈENA DRUŠTVA
Ali prvo organizovano knjiţevno i nauĉno društvo bilo je Matica srpska, prema kojoj su
docnije osnovane matice gotovo sviju slovenskih naroda (Matica ĉeška 1831, Ilirsko-hrvatska
1842, Luţiĉkosrpska 1847, Galicijsko-ruska 1848, Moravska 1859, Dalmatinska 1862,
Slovaĉka 1863, Slovenaĉka 1864, Matica srpska u Dubrovniku 1909). Ugledajući se na
MaĊarsku akademiju, koju su maĊarski rodoljubi osnovali 1825. u Pešti, srpski rodoljubi,
nekoliko imućnih trgovaca i knjiţevnik Jovan Hadţić, takoĊe u Pešti, 1826. godine, osnovali
su Maticu srpsku. Cilj joj je bio postavljen: »rasprostranenije knjiţestva i prosveštenije
naroda srbskog«, da se »knjige srbske rukopisne na svet izdaju i rasprostranjavaju«. Matica
srpska uzela je u svoje ruke izdavanje Serbskogъ lѣtopisa, poĉela izdavati i knjige, i ostala
centar knjiţevne i nauĉne delatnosti kod ugarskih Srba sve do današnjega dana.
svojim ĉlanovima imalo Jana Kolara i znatan broj mladih školovanih Srba, ali su ga ugušili
sa jedne strane mitropolit Stratimirović, a s druge strane maĊarska drţavna vlast.
U Srbiji je isto tako bilo nekoliko pokušaja. Dimitrije Tirol, koji je prešao u Srbiju,
predlagao je 1833. da se osnuje Uĉeno društvo. 1841. Jovan St. Popović i Atanasije Nikolić
kreću misao da se u Beogradu osnuje Srbska akademija nauka. Predlog je prihvaćen, i 1841.
osnovano je u Beogradu Društvo srbske slovesnosti, sa ciljem: »rasprostranjavanje nauka na
srbskom jeziku, a poglavito obraţavanje i usoveršenstvovanje jezika srbsko-narodnog«.
Osnivaĉi su bili, sem Sime Milutinovića, sve sami ugarski Srbi, meĊu kojima Jovan St.
Popović. Društvo, koje je bilo više jedna prosvetno-profesorska komisija no uĉeno telo,
otpoĉelo je svoj rad 1842. u više pravaca: radilo se na utvrĊivanju pravopisa, na stvaranju
nauĉne terminologije srpske, na osnivanju Narodne biblioteke i na pisanju školskih
udţbenika. 1847. krenut je društveni organ Glasnikъ Društva srbske slovesnosti, a od 1848.
poĉeli se izdavati Izvori za novu srbsku istoriю. 1849. u društvu se izvršila podela rada na
pet struĉnih odseka, i ono je uzelo u svoje ruke svu nauĉnu aktivnost u Srbiji. Postojalo je do
1864, kada je pretvoreno u Srpsko uĉeno društvo, gde će se produţiti uspešno zapoĉeti
nauĉni rad.
POZORIŠTA
polovini XVIII veka. 1736. godine Ċaci »Latinske škole« u Karlovcima igrali su tragediju
svoga uĉitelja Emanuila Kozaĉinskog o smrti cara Uroša, koju je docnije preradio i izdao
Jovan Rajić. 1787. srpski Ċaci u Velikom Beĉkereku davali su pozorišne predstave. Na kraju
XVIII veka srpski pisci prevode i pozorišne komade. Dositej Obradović prevodi Lesingova
Damona i hvali Molijerove »ostroumne i blagonaravne komedije«. Emanuilo Janković 1787.
štampa svoj prevod Tergovaca, od poznatog italijanskog komediografa Karla Goldonija, i u
naroĉitom predgovoru istiĉe svojim sunarodnicima »hasnu komedije«. Pored Tergovaca
prevodi on sa nemaĉkog i Zlog oca i nevaljalog sina i Blagodarnog sina, sve to sa ciljem:
Srbe »neznanja osloboditi i komedije dobre kod njih u bolji kredit metuti«. Gligorije Trlajić
na kraju XVIII veka piše i originalnu dramu u pet ĉinova Vseblag ili retki suprug.
Zabeleţeno je još da su Ċaci srpske škole u Vršcu, u toku školske godine 1792—1793,
prikazivali tri komedije: »jednu o Irodu, drugu o Bogatomu ĉelovjeku i treću o Zlomu
Otcu«.46
U poĉetku XIX veka po srpskim varošima u Ugarskoj, kao na Zapadu u srednjem veku,
Ċaci prikazuju poboţne komade, dramatizovane epizode iz Starog i Novog zaveta, takozvane
misterije. Srpski Ċaci u Novom Sadu, o velikoj nedelji 1802, pred mnogobrojnom publikom,
igrali su poboţni komad Hristov grob. 1811, opet u Novom Sadu, Ċaci daju sliĉne komade:
Roţdenije i gonenije Mojseja, Stradanije prekrasnago Josifa, Ţertva Avraamova. Crkveno-
školske vlasti uĉinile su kraj tim Ċaĉkim predstavama. 1818. izišla je naredba da se ne smeju
više igrati »tako glagolaemoji komediji, sirjeĉ igri, publiĉno pred sobranim narodom,
posredstvijem uĉenikov...«
Ali baš u doba kada su zabranjene Ċaĉke predstave u školi, poĉinju diletantske
predstave u pozorištu. Prva takva predstava bila je 1813. u Pešti, kada je Joakim Vujić sa
diletantima igrao svoj prevod Kreštalice od Kocebua. Taj prvi pokušaj imao je velikog
uspeha, i Vujić, koji se odao pozorištu, poĉeo je davati takve diletantske predstave po većim
srpskim mestima u Ugarskoj. Zabeleţeno je da je bilo takvih predstava 1815. u Baji i
Segedinu, [1820. u Budimu], 1823. u Zemunu i Temišvaru,47 1832. u Aradu, 1835. u
Panĉevu. Glumci su bili mahom odrasli Ċaci i »ljubitelji umetnosti iz mesta«, a i sam Vujić,
koji je prevodio komade, igrao je kao glumac, »po primeru poĉivšega G. Voltêra«, kako sam
veli. Vujić, prešavši u Srbiju, 1835. i 1836, sa Ċacima je u Kragujevcu igrao svoje komade, i
nosio titulu »direktor knjaţevsko-srbskog teatra«.
Od dvadesetih godina XIX veka kod Srba se sve više širi ljubav za pozorište. U
pojedinim mestima stvaraju se diletantske druţine koje predstavljaju oskudni srpski
repertoar onoga doba, sastavljen mahom iz prevoda iz Kocebua. Tako, izmeĊu 1820. i 1825.
u Novom Sadu je radila jedna ţiva diletantska druţina, ĉiji ĉlanovi su mahom bili Ċaci
pravnici (»jurati«), od kojih su neki i sami poĉeli pisati pozorišne komade. MeĊu tim
predstavljaĉima [od 1828] bilo je i ţenskih, što je bilo novina i znaĉilo jedan veliki korak
unapred. Stvaranje stalnog maĊarskog pozorišta u Pešti dalo je podstrek Srbima, i srpski
listovi su stalno naglašavali nacionalnu potrebu jednog »srbskog teatra«. [Ima tragova da su
se u doba od 1825. do 1829. u Kragujevcu drţale pozorišne predstave, i da su taj t e a t r
davali mesni uĉitelji, preĉani.]
Pozorištna umetnost stalno napreduje kod Srba. Posle Ċaĉkih predstava i diletantskih
druţina dolaze i putniĉke glumaĉke trupe sa muškim i ţenskim ĉlanovima. Već 1838. javlja
se jedno takovo »Leteće pozorišno društvo«, koje je davalo predstave u Novom Sadu,
Zemunu, Panĉevu. Ti putniĉki glumci išli su u Srbiju i u Hrvatsku, i tamo davali predstave.
1840. oni su prvi u Zagrebu igrali na narodnom jeziku. Diletantske trupe naroĉito igraju u
Novom Sadu, Panĉevu i Beogradu [a od 1841. davane su diletantske predstave u Šapcu, a
1842. u Smederevu]. Pred 1850. godinu stvorila se i srpska pozorišna publika, i srpski
repertoar, i srpski glumci, i imalo je da se uĉini samo jedan korak pa da se doĊe do stalnih
narodnih pozorišta.
Dimitrije Davidović i Dimitrije Frušić pokreću u Beĉu Novine serbske, gde se davalo dosta
mesta knjiţevnosti, i koje su izlazile do poĉetka 1822. Do 1834. Srbi nisu mogli da dobiju
pravo za pokretanje lista, i tek te godine krenute su »s visoĉajšim dozvolenijem pravitelstva«
u Beogradu zvaniĉne Novine srbske koje i danas izlaze.48 Glavni listovi srpski sa kraja
tridesetih i ĉetrdesetih godina bili su nedeljni Serbskій narodnый listъ (1835, 1837—1848) i
Serbske narodne novine (1838—1848), koje je ureĊivao Teodor Pavlović, i u kojima se velika
paţnja obraćala knjiţevnosti. Pored tih glavnih listova, naroĉito od ĉetrdesetih godina,
poĉelo je u Ugarskoj i Srbiji izlaziti još nekoliko listova koji nisu bili duţega veka, i u kojima
je bilo više pouka i zabave nego politike. Takvi su bili: Magazinъ za hudoţestvo, knьiţestvo i
modu, u Pešti (1838—1839), Peštansko-budimskій skoroteĉa (1842—1844), Srbskій ulakъ
(1843—1844) i Novine Ĉitališta beogradskogъ (1847—1848) u Beogradu. Za vreme
revolucije od 1848—1849. izlazilo je nekoliko listova, od kojih su najznatniji bili Vѣstnikъ,
prvo u Pešti, potom u Novom Sadu i Karlovcima, i Napredak u Karlovcima i Zemunu, prvi
list štampan novim pravopisom. Svi ti listovi nisu bili dugog veka, ali su pokazivali kako su
se duhovne potrebe kod Srba razvile i kako se stvorila ĉitalaĉka publika za listove.
Prvi knjiţevno-nauĉni ĉasopis u XIX veku bio je Serbskій lѣtopisъ, koji je 1825.49 u
Pešti krenuo ĐorĊe Magarašević, a od 1826. prešao u vlasništvo novoosnovane Matice
srpske, i sve do danas ostao glavni organ nauĉne delatnosti ugarskih Srba. U prvoj polovini
XIX veka imao je za urednike, posle Magaraševića, Jovana Hadţića, Pavla Stamatovića,
Teodora Pavlovića i dr Jovana Subotića, i za sve vreme bio najvaţniji ĉasopis srpski. Pozniji
urednici bili su: Jakov Ignjatović, Subota Mladenović, Jovan ĐorĊević, Antonije Hadţić,
Jovan Bošković, Dr Milan Savić, i, danas, dr Tihomir Ostojić. Od 1843. do 1848. izlazila je u
Beogradu Podunavka, prvi ĉasopis u Srbiji, ali na kome su, u velikoj većini, radili ugarski
Srbi.
Prva polovina XIX veka naroĉito je bogata almanasima, koji su tada rado ĉitani.
Dimitrije Davidović dao je primer svojim Zabavnikomъ, koji je od 1815. do 1821. izlazio u
Beĉu, a od 1833—1836. u Beogradu.50 Vuk Karadţić dao je za nekoliko godina svoju Danicu,
od 1826—1829. i za 1834. Vaţniji almanasi iz toga doba su još Serbska pĉela Pavla
Stamatovića, »cvjetnik«, »s razliĉnim drage narodnosti, duševnog uveselenija, zabave umne
i slovesnosti serbske cvećem zasaĊen i obdjelan« (Budim, 1830—1841), Upanія Dimitrija
Mlecima bili su u isti mah i knjiţari. Pored njih su ruski trgovci sa knjigama, »Moskalji«,
koje su Srbi doĉekivali kao »utešitelje pravoslavija«, obilazili srpske vašare. Na kraju XVIII
veka, kako je bio zabranjen uvoz knjiga iz Rusije, Jevreji i Jermeni su ih krijumĉarili i za
skupe novce potajno prodavali Srbima i Rumunima. U prvim desetinama XIX veka srpske
knjige su obiĉno izlazile s proleća, mahom u Budimu, I trgovci iz donjih krajeva srpskih, koji
su dolazili na veliki godišnji peštanski vašar u martu, uzimali ih i raznosili ih pretplatnicima
i prekupcima. Knjiţara meĊu Srbima još nema (1811. u celoj Ugarskoj bilo je svega dvanaest
knjiţara). 1810. na celom jugozapadu, u oblasti srpskohrvatskog jezika, bila je svega jedna
knjiţara, u Karlovcu. »Prenumeracija« je od prvih godina XIX veka glavni naĉin rasturanja
srpskih knjiga. 1833. piše o njoj Vuk Karadţić: »Prenumeracija je kod nas prava prošnja i
velika dosada, kako spisateljima tako i skupiteljima; ali kako nemamo još prave knjiţevne
trgovine, ona je opet jedini naĉin ne samo knjigu izdati nego je i po narodu razneti: mnogi
ĉovek ne bi nigda knjige kupio da nije prenumeracije.« Svako veće srpsko mesto u juţnoj
Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji ima svoga »sovokupitelja«, koji taj posao radi iz rodoljublja,
i gotovo stalne »ljubitelje knjiţestva«, koji se u većem broju pretplaćuju na vaţnije knjige,
više iz osećanja rodoljubive duţnosti, ĉesto i zato da bi im imena sa laskavim titulama bila
štampana, nego iz liĉnih knjiţevnih potreba. Od 1820. javljaju se već »knjigoprodavci«,
knjiţari, i oko 1830. ima ih u Pešti, Novom Sadu, Zemunu i Beogradu. Neki od njih bili su
izdavaĉi, kao Josif Milovuk u Pešti, Damjan Kaulici u Novom Sadu, Gavrilo Kovaĉević u
Zemunu, Gligorije Vozarović u Beogradu.
Kao i u XVIII veku, tako i u poĉetku XIX veka veliku većinu srpske ĉitalaĉke publike
ĉine trgovci, sveštenici i zanatlije. Iako cenzura znatno koĉi i knjiţevni i knjiţarski napredak,
knjige se sve više štampaju: dok je od 1740—1780. izlazilo proseĉno po 2 knjige godišnje, od
1780. do 1800. po 7, od 1800—1820 izlazi po 19, od 1820—1830. po 23 na godinu, od 1830—
1850. po 45 na godinu. Dok je u celom XVIII veku štampano nepunih 220 srpskih knjiga, u
vremenu od 1800—1850. izišlo je preko 1400. Na kraju XVIII veka srpske knjige štampane
su u 3—400 primeraka, oko 1820. u 6—800, a oko 1830. ima ih koje štampaju u 2000
primeraka. Ukoliko se prosveta prostirala na dalje krajeve i na šire slojeve narodne, broj
kupaca i ĉitalaca knjiga sve se više uvećavao.
O dlika ovoga perioda, koji ide otprilike od 1810. do pred 1848. godinu, to je
prelaznost.
Uticaj Dositeja Obradovića u prvoj polovini XIX veka je još uvek jak, upravo tada se
stvara ĉitav njegov kult. Njegova neizdata dela izdaju se. On se ĉita više no ikada, i 1833—
1845. i 1850. izišla su dva izdanja njegovih celokupnih spisa. On ima neposrednih uĉenika, i
gotovo kod sviju pisaca toga vremena opaţa se uticaj njegovih ideja. Svi su oni više ili manje
racionalisti, i u knjiţevnosti gledaju samo jedno moćno sredstvo narodnoga napretka.
Prirodne nauke su u modi i revnosno se radi na popularizovanju korisnih znanja. Sva
knjiţevnost ima karakter prosvetiteljski, gotovo pedagoški.
Klasicizam svuda zavlaĊuje. Srbi poĉinju više ići u škole, i tamo se uĉe klasiĉnim
jezicima i dobijaju klasiĉnu knjiţevnu kulturu. Srbi u Ugarskoj, gde je drţavni i školski jezik
bio latinski, školovani po klasiĉnim gimnazijama, bili su sasvim klasiĉarski vaspitani i imali
su klasiĉarsko shvatanje prosvete i knjiţevnosti. Kako su oni ureĊivali srednje škole u Srbiji,
to je prva nastava u Srbiji ĉisto klasiĉna. Oni su prelazili u Srbiju i dolazili sa idealom da
Srbiju prosvete prema klasiĉnim uzorima, da joj dadu »Solone, Likurge, Demostene,
Aristotele, Strabone, Omire, Virgilije i proĉe«, da u Šumadiji, gde se samo za gusle znalo,
diţu »oltare muzama«. U »nastavleniju« od 1845. latinskom jeziku obraća se naroĉito velika
paţnja, »budući se jezik i knjige klasiĉne drevnosti smatraju kao osnov svake uĉenosti, i kao
sredstvo ne samo duševne sile mladića pokrenuti i izoštravati, nego njega i za sve ostale
nauke predugotoviti«. Grĉkoj i rimskoj mitologiji i »drevnosti« obraća se naroĉito paţnja. U
školama se ĉita Ciceron, Cezar, Tacit, Svetonije, Vergilijeva Eneida, Ovidijeve Metamorfoze,
Horacije, Plaut, Propercije. Na kraju godine, na »torţestvu gimnazije«, Ċaci drţe »slova« na
grĉkom i latinskom. »U vreme kada sam ja bio Ċak u gimnaziji, priĉa Ljubomir Nenadović,
mitologija beše glavni predmet uĉenja. Hrišćanski katihizis beše tri, a mnogoboška
mitologija dvadeset sitno pisanih tabaka. Tu nepamet morali smo uĉiti napamet.« Knjiţevni
ukus vaspita se po klasiĉnim uzorima, ĉine se pokušaji latinskog stihotvorstva, poĉinje se
pevati po kalupu klasiĉnih pesnika, naroĉito Horacija, srpska knjiţevnost puna je »odara« —
»odadţijâ«, kako će ih docnije podrugljivo zvati — nastaje ono što je Jakov Ignjatović nazvao
»poetiĉno srpsko knjiţestvo u latinskoj formi«.
Uporedo sa tim uticajem klasicizma javlja se i jak nemaĉki uticaj. Srbi u Ugarskoj
vaspitaju se u nemaĉkoj knjiţevnosti. U Srbiji po srednjim školama naroĉita paţnja obraća se
nemaĉkom jeziku, najbliţem od velikih kulturnih jezika, i ĉita se Klopštok, Herder, Viland,
Lesing, Gete, Šeler, Klajst, Fos. U srpskoj prevodnoj knjiţevnosti vladaju Kocebu i Ĉoke.
Nemaĉki pisci se ĉitaju rado i mnogo, oni se poĉinju podraţavati i prevoditi, nemaĉka
hegelijanska filozofija osobito je na ceni, i u srpsku knjiţevnost, naroĉito oko 1840, poĉinje
ulaziti nemaĉka sentimentalnost, u poeziju nemaĉka versifikacija. Nastaje ono što je
Turgenjev nazvao »gnjuranje u nemaĉko more«.
Otprilike u isto doba javljaju se i pojave romantizma ĉiji je nosilac bio Vuk Karadţić.
Romantizam se javlja naroĉito u vidu kulta narodne prošlosti, za koju je kod
tradicionalistiĉkih Srba bilo uvek mnogo smisla i osećanja, i u vidu ljubavi za narodnu
poeziju, koja je u to doba stekla evropski glas. I ukoliko se Vuk Karadţić pribliţavao krajnjoj
pobedi svojih ideja o jeziku i o narodu, utoliko se više osećao dah romantizma u srpskoj
knjiţevnosti. Krajem ĉetrdesetih godina Karadţićeva pobeda je potpuna, mlaĊi naraštaj se
okreće k njemu, i romantizam kao škola javlja se u srpskoj knjiţevnosti.
Krajem ĉetrdesetih godina u srpskoj knjiţevnosti još vlada mešavina pravaca. Posle
smrti Lukijana Mušickoga, od ĉetrdesetih godina, javlja se reakcija protivu vladajućeg
klasicizma. 1844. piše ĐorĊe Maletić u Podunavci: »Dokle ćemo se s mitologijom
ograniĉavati i s tuĊim bogovima hramove naše krasiti? Dokle li ćemo se u tumaralištu tom
kao muve po zatvorenoj sobi vitlati? — ProĊimo se već jedanput neumestnog
upotrebljavanja mitologije, ako ne ţelimo da nam proizvodi naši na odeću od sami zakrpa
razne boje i materije sastavljenu, naliĉe.« To osećanje da je klasicizam preţiveo sve više se
širi, i u toku ĉetrdesetih godina on osetno nestaje u srpskoj knjiţevnosti. Utoliko jaĉe
nastupa romantizam, ugledanje na nemaĉke romantiĉarske pisce i kult srpske narodne
poezije. Ali, nijedan knjiţevan pravac nije potpuno odreĊen, pisci ne pripadaju odreĊenim i
jasno obeleţenim knjiţevnim školama. Duhovi su nesigurni, pisci se kolebaju i imaju osobine
i racionalizma i romantizma, menjaju oba pravca, obeleţavaju jedno prelazno doba.
naroĉito vaţno: komedija koja crpe graĊu iz suvremenog ţivota srpskog društva, takoĊe se
javlja. Pripovetka, koja je u poĉetku najradije razraĊivala istorijske motive, pred 1848.
obraća se suvremenom ţivotu srpskom. Po listovima se javljaju prvi i skromni pokušaji
kritike, sa naroĉitim obraćanjem paţnje na pitanja jezika i pravopisa. U tom periodu srpska
knjiţevnost nesumnjivo postaje šira i raznostranija.
Na kraju ovog perioda, pred 1848, i duhovni i knjiţevni napredak je vrlo jak. Jedne
godine, na primer, znamenite 1847, izlaze na srpskom: Gorski vijenac Njegošev, Pesme
Branka Radiĉevića, Lazarica Joksima Novića Otoĉanina, Karadţićev prevod Novog zavjeta,
Daniĉićev Rat za srpski jezik i pravopis, prva sveska Glasnika Društva srbske slovesnosti i
omladinski almanah Slavяnka. Novi naraštaji, sa izraĊenim knjiţevnim jezikom, stvaraju
novu knjiţevnost, koja se više ne ograniĉava na individualne i usamljene pokušaje. Preokret i
polet su veliki i nastaje jedna revolucionarna epoha u srpskoj knjiţevnosti. U polovini XIX
veka srpskoj knjiţevnosti, u kojoj je racionalizam nestajao a romantizam se javljao, poloţeni
su sigurni temelji, i novi naraštaji su dolazili da uspešno nastave ono što su stariji isto tako
uspešno zapoĉeli.
LUKIJAN MUŠICKI
Ž ivot. — RoĊen je u selu Temerinu, 27. januara 1777. Srpsku osnovnu školu
svršio je u mestu roĊenja, nemaĉku u Titelu, gimnaziju u Novom Sadu i u Segedinu. U Pešti
je uĉio filozofiju i prava, ali naroĉito se bavio estetikom i poezijom. 1800. godine stupi kao
ĉinovnik u mitropolijsku kancelariju u Karlovcima, i u isto doba postane nastavnik u
bogosloviji. 1802. zakaluĊeri se, i mesto krštenog imena Luka dobije kaluĊersko ime
Lukijan. Neprestano u pridvornoj sluţbi kod mitropolita i u bogosloviji, gde predaje
slovenski jezik, on ĉita, usavršava se, uĉi grĉki i engleski. KaluĊeri ga ne vole zbog njegovog
obrazovanja, mitropolit mu zabranjuje da piše stihove, i on sporo napreduje u crkvenim
ĉinovima. Tek 1812. postao je arhimandrit i starešina manastira Šišatovca. On stiĉe
knjiţevan glas, u vezi je sa svim srpskim i mnogim stranim piscima, ali se u manastiru
pokazuje kao rĊav administrator. Pošto mu je oduzeta uprava nad manastirom, on se oko
1822. našao u teškim prilikama. Goni ga mitropolit, koji ne moţe da mu oprosti što hvali
Dositeja Obradovića i što je prijatelj Vuka Karadţića; manastirska bratija, od koje se toliko
razlikovao svojom inteligencijom, kinji ga, kao što je kinjila i Jovana Rajića; dugovi su ga
opteretili, on je u oĉajanju, pun mrţnje na »crni polk« kaluĊerski i proklinjući ţivot. Tek
1823. vraćen je na svoje staro mesto. 1824. postavljen je za administratora gornjokarlovaĉke
eparhije. U Plaškom on zapoĉinje jaku i smišljenu prosvetnu i crkvenu akciju u toj
zapuštenoj eparhiji. 1828. bude postavljen za episkopa. Koristan crkvi i narodnoj prosveti,
Mušicki je na tom mestu ostao do smrti, 15. marta 1837. godine.
Mušicki je poĉeo pevati kod Srba kada gotovo niko nije pevao, i u srpsku poeziju uvodi
nov pravac, psevdoklasiĉni, koji se u Evropi stao širiti posle Obnove, i kakav je on naroĉito
našao u maĊarskoj i ruskoj knjiţevnosti XVIII veka. Kao pesnik Mušicki potpuno pripada
psevdoklasiĉarskoj školi. Kada se on kao Ċak školovao u Pešti, maĊarsku knjiţevnost bio je
zahvatio psevdoklasicizam. Od velikog uticaja na njegov knjiţevni razvitak bio je Ludvik
Šedijus (1768—1847), Ċak nemaĉkih filozofa, njegov profesof estetike i filozofije u Pešti,
revnostan pobornik klasiĉne umetnosti. Mušicki je sve svoje knjiţevne ideje primio od njega.
Upućen u tom pravcu, on naroĉito izuĉava Klopštoka i »nemaĉkog Horacija« Karla Vilhelma
Ramlera. Nauĉio je odliĉno latinski i grĉki, i pri kaluĊerenju uzeo ime Lukijana
Samosaćanina. Iz saĉuvanog spiska njegove biblioteke vidi se jasno koliko je veliko bilo
njegovo knjiţevno i filozofsko obrazovanje. Tu su ne samo svi glavni pisci grĉke i latinske
starine no i moderni, od Nemaca: Herder, Hegel, Kant, Mendelson, Klopštok, Gete, Viland,
Šiler, Birger: od Francuza: Bosije, Molijer, Boalo, Lafonten, Volter, Helvecijus, Didro,
Kondijak; od Engleza: Šekspir, Goldsmit, Pop; od Talijana: Dante, Ariosto, Taso, Bokaĉo,
Goldoni; od Rusa: Lomonosov, Derţavin. Mušicki je izvesno bio najobrazovaniji srpski pisac
svoga vremena.
Horacije je bio njegov glavni uzor, i De arte poëtіca znao je napamet. U svoje
»ljubimce« on raĉuna tri pesnika: »psalmopjevca« Davida, Klopštoka, onda slavljenog
nemaĉkog pesnika Mesijade, i svoga »dragoga Oracija«, kako ga je nazivao. On prevodi
Horacijeve stihove, pored Anakreontovih i Katonovih.51 U jedan mah nameravao je da
prevede sve Horacijeve pesme, i prevodio ga toliko, tako da mu je mitropolit Stratimirović
zapretio da će ga iskljuĉiti iz crkve ako i dalje prevodi jednog »jaziĉnika«. Kao Horacije on je
prigodan, piše laskave pohvale i posvete, i Kopitar mu povodom toga piše: »Voleo bih da ste
ponositi kao Klopštok, i da se ne udvarate kao Horacije i Virgilije.« Od Horacija uzima
sveĉan, hvalben ton, retoriĉarsku pompu, ali bez njegovog epikurejstva. Njegova versifikacija
je sasvim horacijevska, i on sam veli kako najradije peva po »Flakovoj liri«. On smatra za
veliki uspeh srpskog jezika što se na njemu moţe pevati po latinskom razmeru. On metriĉne
obrasce uzima iz Horacija, najviše alkejsku strofu, ali reĉi akcentuje po ruskoslovenskom,
bez ikakva obzira na akcentuaciju srpskog jezika. UviĊajući teškoće i besmislenost takvoga
pevanja, Vuk Karadţić je sa razlogom osuĊivao taj Mušickov »rimski razmjer«, »za koji još
ostaje pitanje da li se u nas moţe pjesmom nazvati«.
Ali on nije onoliko kozmopolit kao što je to obiĉno u tradiciji klasiĉarske poezije. U
njegovoj poeziji ima vrlo mnogo jakog srpskog patriotizma, i to je ono ĉime je on najviše
uticao na savremenike. Lak i slab u pojedinim trenucima svoga ţivota, sa dosta krupnih
liĉnih mana, on ima jednu veliku vrlinu: iskreno srpsko rodoljublje, koje je podjednako
pokazivao i kao pesnik i kao crkveni ĉovek. Njegov srpski nacionalizam obuhvatao je sav
srpski narod »ot grada Budima daţe do Njeguša«, nacionalno obrazovanje za njega je bilo
vaţnije od religioznog, i kao vladika više je radio kao Srbin no kao crkveni ĉovek. Ono što je
1826. pisao vaţi za njegov pesniĉki rad:
JEZIK. — Mušicki je bio više nauĉan duh no pesniĉki, i u mladosti se više bavio
naukom no knjiţevnošću. Naroĉito su ga zanimala pitanja iz srpske prošlosti, crkvene
istorije i nauke o jeziku. On je nameravao da prevede Bibliju na srpski, da dâ jedan slovenski
reĉnik, i ostavio je u rukopisu slovensku gramatiku i srpsku bibliografiju. On se stalno bavio
pitanjem o odnosu izmeĊu srpskog i slovenskog jezika. Kada je u srpskoj knjiţevnosti Vuk
Karadţić krenuo pitanje o jeziku i pravopisu, on će ostati po sredi. On je u dobrim liĉnim
odnosima sa Karadţićem i zbog njega se zamera mitropolitu. On je za slovo j i unosi u srpsku
azbuku slovo Ċ, izjašnjava se za narodni jezik i piše: »uĉite с govoriti кo Rod...«. »Ţivi jezik
naroda srbskog, veli on, jeste sokrovišĉe misli njegovih, jeste otpeĉatak duha i karaktera
njegova, stoljetijama utvrĊena i osećana. Šta se u njemu sadrţi, svetinja je svakom pravom
Srbljinu.« I znatan deo svojih sastava pisao je na srpskom jeziku, ne osobito ĉistom, ali ipak
srpskom.
Ali kao crkveni ĉovek on je i za stari ruskoslovenski, crkveni jezik, i piše takvim
ruskoslovenskim jezikom da su njegovi uĉenici pojedine njegove ode morali prosto prevoditi
na srpski. On je za oba jezika:
srpski jezik, ona »slavenska riza« kojom je odevao svoje pesme, teţak, usiljen, nepristupaĉan
jezik kojim je pisao — još više su ĉinili njegovu poeziju arhaiĉnom, tuĊom i mrtvom.
U doba od 1820. do 1840. Mušicki je bio jako na glasu. Njegov Glasъ arfe šišatovaĉke
našao je više odjeka no ijedan srpski pesniĉki proizvod pre njega. Kopitar ga je nazivao
»srpskim Horacijem«, Šafarik »knezom srpskih pesnika«, Njegoš »Genijem Roda«, Đuro
Daniĉić »ocem novije srpske knjiţevnosti«. Ali njega su više cenili no voleli, više hvalili no
ĉitali. On je imponovao svojim velikim knjiţevnim obrazovanjem, svojim ţarkim
rodoljubljem koje se podjednako ogledalo u njegovoj poeziji i u njegovom javnom radu. On
je imao poštovalaca, ali ne oboţavalaca; imao je podraţavalaca, ali ne Ċaka; ostavio je veliki
glas, ali ne pesniĉku školu. Posle njegove smrti umrla je i njegova poezija.
JOAKIM VUJIĆ
septembra 1772. Srpsku osnovnu školu svršio je u Baji, potom je uĉio mesnu katoliĉku školu.
U Novom Sadu uĉio je latinski i nemaĉki, potom gimnaziju u Kaloĉi i Segedinu, i licej i prava
u Poţunu. Od 1796. nastaju njegova velika i neprestana putovanja. U Karlovcu je pisar kod
jednog advokata, u Futogu i Starom Beĉeju uĉitelj, do 1801. Sa zašteĊenim novcem ide u
Trst, tu daje lekcije i štampa svoje knjige. I tu ne ostaje, no obilazi Italiju i plovi po
Sredozemnom i Crnom moru. Vrativši se u domovinu, uĉiteljuje u Novoj Gradišci i Zemunu,
gde zbog politiĉkih krivica dopada zatvora. Od 1813. on je nastavnik srpske uĉiteljske škole u
Sentandreji, i tu ostaje kao uĉitelj i spisatelj do 1831. Silazi zatim u donje krajeve, obilazi
juţnu Ugarsku, u dva maha putuje po Srbiji, i pribija se uz kneza Miloša. Sa titulom
»knjaţevsko-srbskog teatra direktor« organizuje predstave u Kragujevcu i Beogradu. U
Srbiji ostaje od 1833—1839. Posle ĉini nova putovanja, ĉak do juţne Rusije. Vraća se 1842. u
Srbiju, gde u oskudici umire 8. novembra 1847.
Joakim Vujić je po svojim idejama ĉovek iz XVIII veka. Nastavnik i domaći uĉitelj,
»djetovaspitatelj«, on će uvek pisati »v polzu junosti«, da je pouĉi i prosveti. Za školsku
potrebu on je napisao jednu francusku gramatiku, preveo Rafovo Estestvoslovie (1809), dao
jednu opštu geografiju (1825), i preveo nekoliko knjiga za mladeţ, meĊu ostalim i Mladogъ
Robinzona (1810) i nekoliko drugih zabavnih dela iz talijanske i engleske knjiţevnosti. U
svom dramskom radu uvek ostaje pedagog: teatar je za njega osobito jedna »nuţna škola«, a
nigde se ništa ne moţe ĉuti »dušepoleznije i dušespasitelnije«.
Vujić je u dva maha opisivao svoj ţivot, u jednoj knjizi na nemaĉkom (Budim, 1826) i
na srpskom (Ioakіma Vuiĉa, slaveno-serbskago spisatelя, Ţivotoopisanie i ĉrezviĉaйna
njѣgova priklюĉeniя, Karlovac, 1833) — knjiga fantastiĉna, puna preterivanja i
izmišljavanja, u kojoj se on sav otkriva onakav kakav je: »komiĉni tip sujetnoga spisatelja, ili
nepopravna preceptora i moralizatora, ili gladna i amišna knjiţevnika« (Pavle Popović). O
sebi je mnogo pisao i u svom Putešectviю po Serbіi (Budim, 1828), gde ima spiskova starina
po manastirima i crkvama i ropskih laskanja knezu Milošu. 1845, u Beogradu, napisao je
svoje Putešestvіe po Ungarіi, Valahіi, Moldavii, Bessarabii, Hersonu i Krimu. Ogorĉen
protivnik Vuka Karadţića, on je ostavio za sobom jedan nedotupavan pamflet Tγţba
kniţestva serbskago, pisan oko 1833.
MILOVAN VIDAKOVIĆ
POEZIJA. — Vidakovićev knjiţevni rad je vrlo obilan. U prvim dvema desetinama XIX
veka on je sa Joakimom Vujićem najplodniji srpski pisac. Poĉeo je popularnom poboţnom
poezijom, opevanjem u stihove crkvenih legendi, onako kao što je pre njega pisao Vićentije
Rakić. Upućena narodu, »ljubeznoj prostoti našoj«, pisana narodnim jezikom i u stihovima
slabim i primitivnim, ali teĉnim i ĉitkim, ta dela su imala mnogo ĉitalaca i u toku XIX veka
ĉesto su preštampavana. Istorія o prekrasnomъ Iosifѣ (Budim, 1805; potom 1810, 1833,
1844, 1862, 1868 1880,53 1885); Mladый Tovia, biblijska »povjest jedna drevna« (Budim,
1825), Putešestvіe u Iepysalimъ (1834, 1885), »za blagoĉestive i poboţne Hristіane izъ
svetog pisma izvedeno i na proste stihove Serbske sloţeno«; Pѣsnъ iroiĉeska o svяtomъ
velikomuĉeniku Georgію (1839).
veselomъ dvoru Ive 3agorice (Budim, 1833, 1864, 1885), i, najzad, nedovršen Selimъ i
Merіma (Budim, 1839).
Ali, sa druge strane, on neće da bude suv i apstraktan, on taĉne misli i korisne ideje
hoće da lepo i pristupaĉno iznese: njih valja »ţivo i sladko predstaviti da nam duh voshiti, da
nam serdce ublaţi i razveseli«. I zato se on sluţi »poetiĉeskom fantasijom«. Kao romantiĉari,
on voli narodnu prošlost, i većem delu svojih romana daje istorijski okvir. I sa takvim
shvatanjem on će pisati svoje »moralno-romantiĉeske povjesti«, u kojima su mašta i
osećanje stavljeni u sluţbu razumu. U njegovom reĉniku romatiĉeski znaĉi ĉudan, zanimljiv
dogaĊaj, koji je ispriĉan sa mnogo »ĉuvstvitelnosti«, sentimentalnosti. On je ĉovek XVIII
veka, on voli prirodu i ushićava se njome, istiĉe prost i prirodan ţivot; on se lako razneţava,
ushićava, kliĉe i plaĉe. Njega zanima naroĉito pitanje vaspitanja, koje on hoće »prosto i
prirodno«, i njegov Lюbomirъ u Elïsïumu po pedagoškim idejama podseća na Emila Ţan-
Ţaka Rusoa.
srpskim polu crkvenoslovenskim, ĉineći ĉesto grube gramatiĉke greške (1838. štampao je,
crkvenim slovima, Gramatіku sérbsku, u stvari nešto malo modernizovanu i u jeziku
popravljenu Mrazovićevu gramatiku iz XVIII veka).
Ali Vidaković ima i svojih dobrih strana. Ima u njegovom tonu neĉeg krotkog, blagog,
prostodušnog i dobrodušnog, nešto oĉinsko prema deci, i sam Karadţić mu je priznavao
»sladak štil«. On piše teĉno, ĉitko, na naĉin vrlo pristupaĉan široj publici. On je osvojio
srpsku ĉitalaĉku publiku, zabavljao je za nekih pedeset godina, još 1852. poĉela su se izdavati
njegova celokupna dela, osamdesetih godina je preštampavan, pa i danas, u najniţim
slojevima, nije izgubio svoje ĉitaoce. Taj popularan pisac stvorio je srpski roman i za dugo
vreme zadovoljavao skromne knjiţevne potrebe ondašnje publike srpske. U svoje doba
njegov uticaj bio je vrlo veliki. U prvim desetinama XIX veka bilo je meĊu Srbima ljudi koji
su se starali da ţive i koji su govorili kao junaci njegovih romana, mladi pisci su se kod njega
uĉili kako treba pisati, a roditelji su davali svojoj deci imena liĉnosti njegovih romana.
MIHAILO VITKOVIĆ
prava i postao advokat u Pešti. U maĊarskom javnom ţivotu igrao je vrlo vidnu ulogu. 1807.
bio je poslanik na maĊarskom Saboru; vaţio je kao jedan od najboljih advokata u MaĊarskoj.
Bio je i vrlo viĊen maĊarski pisac. Cenjen i kod MaĊara i kod Srba, umro je 9. septembra
1829. godine.
Ali Vitković, koji je iznikao iz jedne stare i zasluţne vojniĉke i svešteniĉke porodice
srpske, bio je i dobar Srbin, odrţavao stalno veze sa Srbima i radio na srpskoj knjiţevnosti.
On je verovao da je moguć jedan srpsko-maĊarski patriotizam, maĊarsko »domoljublje«
spojeno sa srpskim nacionalizmom, kao što je pedeset godina docnije mislio i propovedao
drugi jedan srpski pisac roĊen u gornjim ugarskim krajevima, Jakov Ignjatović. On je
ostajao po sredini izmeĊu MaĊarstva, gde ga je vukla sredina i vaspitanje, i Srpstva, gde ga je
vukao dubok nacionalni nagon. On je veliĉao srpski jezik, i po mekoti i zvuĉnosti stavljao ga
uporedo sa grĉkim i talijanskim. On je MaĊare stalno obaveštavao o srpskim stvarima i uveo
srpske narodne pesme u maĊarsku knjiţevnost. Radio je na srpskim listovima i na dosta
ĉistom i uglaĊenom jeziku davao sentimentalne i prigodne pesme, gde su pomešani
klasiĉarski elementi sa idejama Ţan-Ţaka Rusoa, i od kojih su se neke po narodu pevale.
1816. izdao je u Budimu posrbljenu maĊarsku pripovetku Spomenъ Milice, a 1830. Matica
srpska izdala je dva njegova prevoda s nemaĉkog: Odѣlo izъ Tpіecta od J. F. Jingera i Ţertva
na smertъ (Opfertod) od A. Kocebua. Oba ova dela preveo je i na maĊarski.
uticao na dvojicu vaţnijih pisaca srpskih, Teodora Pavlovića i Jovana Hadţića. Inaĉe, glas
koji je uţivao kod Srba bio je iznad njegove stvarne knjiţevne vrednosti.
DIMITRIJE DAVIDOVIĆ
Davidovićev ĉisto knjiţevni rad je neznatan. Kao Ċak publikovao je 1812. u Budimu dva
mala spisa: Spisaniя uĉiliщna od I. Jagta, i Nastavlenie kъ blagonravію od Ajzenmana. On
je osnivaĉ prvog srpskog lista u XIX veku Novina serbskihъ, koje su u vremenu od 1813. Do
1821. bile knjiţevni centar srpski; on je bio prvi urednik zvaniĉnih novina u Srbiji, i krenuo je
prvi almanah srpski 3abavnikъ, koji je izlazio u dva maha, 1815—1821. i 1833—1836, i kojem
je bio ne samo urednik no i gotovo jedini saradnik. Za nekih dvadeset godina on je bio glavni
organizator štampe i publikacija srpskih.
Davidović nije bio knjiţevnik, i on ima više znaĉaja kao nacionalni i prosvetni radnik na
opštim poslovima; u knjiţevnosti on je bio ono što je za nj rekao Teodor Pavlović:
»revnostan slovesnosti srbske uzbuditelj«.
ĐORĐE MAGARAŠEVIĆ
Magarašević je 1827. godine putovao po Srbiji i taj svoj put opisao u Pismima fіloserba,
u Serbskomъ lѣtopisu54 za 1828—1829, koja su, na doteranom jeziku, izišla u Narodnoj
biblioteci Braće Jovanovića pod naslovom ĐorĊa Magaraševića putovanje po Srbiji 1827.
godine. Magarašević je taj put ĉinio sa namerom da ispita stare spomenike, ali u
inteligentnoj ljubavi prema Srbiji on je posmatrao i opisivao ceo ţivot u zemlji, trudeći se da
pozna »pravu svojstvenost naroda, njegov naĉin mišljenja i ĉuvstvovanja, njegov pravi
karakter«. Opis je sumaran i nedovoljan, ali to je jedan od prvih opisa obnovljene Srbije i
ima znaĉaj dobrog kulturnog dokumenta.
Velika zasluga Magaraševića je što je, po nagovoru Pavla Šafarika, pokrenuo Serbske
lѣtopisi,55 dao im široku slovensku i opštesrpsku osnovicu, odredio knjiţevno-nauĉni
pravac i prikupio srpske pisce toga vremena.
TEODOR PAVLOVIĆ
Bosna dala. RoĊen je u Sarajevu Z. oktobra 1791, od oca Milutina, trgovca, koji je tamo došao
iz Srbije. Zbog kuge cela porodica ostavi Sarajevo i doĊe u Zemun. Sima je uĉio školu u
Segedinu, Karlovcima, i, ne svršivši ništa, neko vreme bavio se trgovinom pored oca. 1809.
postao je pisar kod Pravitelstvujušĉeg sovjeta u Beogradu. 1813. bio je u ĉeti Zeke Buljubaše
na Drini. Po padu Srbije preĊe u Zemun, luta po Ugarskoj, ide do Beĉa, silazi do Hrvatske i
Dalmacije; 1814. je u Srbiji, kao pisar kod vladike Dionisija u Blagoveštenju, i na tom mestu
on je jedan od onih koji u potaji spremaju nov ustanak u Srbiji. Kad je planuo ustanak u
1815, on se u ĉeti »golaćâ« tuĉe pod Cerom i na Dublju. Potom postaje pisar kod vojvode
Marka Štitarca,56 kod Jovana Obrenovića, i pri Narodnoj kancelariji.
Nemirna duha, ne mogući dugo da ostane na jednom mestu poĊe u Rusiju da vidi svoje
roditelje, koji su tamo prebegli 1813. Ostavši bez novca, zaustavi se u Vidinu. Tu je bio prvo
ĉuvar bašte jednog Turĉina, potom uĉitelj u osnovnoj škole. 1817, zbog veze sa grĉkim
heteristima, bude uhapšen i u zatvoru muĉen. Pošto se jedva spasao, on se vraća u Srbiju.
1818. je pisar kod Jevrema Obrenovića. 1819. ide u Besarabiju do roditelja, koji su kao ostali
srpski begunci uţivali rusku pomoć. Tamo je ostao do 1825, kada sa gotovim rukopisom
Serbianke ode u Lajpcig da je štampa. U Lajpcigu je, pored štampanja knjige, slušao
filozofiju kod Kruga, upoznao se sa Geteom, Jakovom Grimom, Ulandom i Talfijevom. 1827.
ostavi Nemaĉku i preko Trsta ode u Crnu Goru, gde postane sekretar Petra I, a zatim uĉitelj
njegova sinovca Rada, potonjega vladike Petra II. Kada je njegov uĉenik 1830. postao vladar,
on je dobio titulu »naroda crnogorskoga sekretar«. I tu nije dugo ostao. Pobegavši iz Crne
Gore, vrati se u Srbiju. 1831. je policajac u Beogradu, zapovednik (»bimbaša«) 2.000 Srba u
Kljuĉu, pomoćnik krajinskog serdara, istoriograf kneza Miloša, carinik, poverljiva liĉnost za
diplomatske misije u Crnoj Gori. 1836. išao je u Lajpcig da štampa svoju istoriju drugog
ustanka. Svršivši taj posao, u povratku u Srbiju 1837, zaustavi se u Pešti, i tu poduţe ostane.
U Budimu su ga srpski Ċaci sveĉano krunisali za »klasiĉeskog u Serbov poetu«. Oţenivši se u
Budimu sa jednom poštovateljkom svoje poezije, vrati se u Srbiju i tu postane direktor
osnovnih škola. Politiĉke ustavne borbe tada u Srbiji poĉinju, on uleće u njih, u redove
»ustavobranitelja«. 1842, po dinastiĉnoj promeni, postaje sekretar Ministarstva prosvete,
potom ĉlan apelacionog suda. 1846. vodi drţavne pitomce u Rusiju, gde ostaje pet meseci.
Kao sekretar Ministarstva prosvete, opterećen dugovima, gotovo u oskudici, umro je 30.
decembra 1847. Sahranjen je sveĉano i oţaljen kao najveći pesnik srpski.
Kroz ţivot ide kao fantast, oduševljen, zanesen, i Vuk Karadţić ga naziva 1838. »ludim
ĉovjekom«, vazda u ekstazi. On sam govori da kod njega nema ravnoteţe u duhu, i 1818.
govori o svom »bezumiju« i »mahnitosti«. Nosi se mimo ceo svet: kaput kao dušanka, široke
»vicezuavske« pantalone, ruska kapa. »Bećar« je bio u mladosti, takav je ostao do kraja u
ţivotu; ne voli rad, ne zna cenu vremenu, nesposoban je za red i pravac u ţivotu, uvek u
oskudici. Navikao je da gladuje kad piše; svoju dramu Obilić pisao je za osam dana na
Lovćenu, i dnevno pije po deset oka vode. Njegove ideje mutne su, zamršene, ĉudnjaĉke. On
ima svoju etimologiju i tumaĉenja reĉi: reĉ Marko znaĉi: kto mari, gazda: gazi da; pandur:
ban duri; paorija; pa ori ja. Srbin dolazi od »Serbiš u Vavilonije rijeke«; Sakontala je: zakon
dala, Muhamed: muha i med, pegaz: pegaš; Cerberos, Kerveros: Krvaroš; Morlak: onaj koji
lako snosi more. Nemaĉkog prevodioca srpskih pesama Gerharda uverio je da svi rimski
pesnici nose srpska imena koja su samo pisari i pisci iskvarili, i ĉak da i u Srbiji ima
Gerharda, samo se zovu Đero.
Jedan takav neobiĉan ĉovek, koji je tako neobiĉno ţiveo, neobiĉno se nosio, neobiĉno
govorio i pisao, koji je toliko odudarao od ostalih ljudi i od ostalih pisaca, dopadao se
mlaĊem naraštaju, koji je u njemu gledao genijalnog pesnika, ne samo van ljudi no i iznad
ljudi.
PESNIĈKI RAD. — Milutinović je poĉeo pisati vrlo rano, još oko 1810, ako ne i
ranije.57 Ali glavni njegov pesniĉki rad pada u doba od 1826. do 1844. On sam sebe je
nazivao »krajnjim filhelinom i oboţavateljem bogoduhnovenog Omira«, pisao je uglavnom
po klasiĉkim uzorima i nikad nije mogao izaći iz klasiĉne mitologije. Njegov pesniĉki rad je i
obilan i raznostran. Zorica (Budim, 1827) sadrţi nekoliko alegorijskih i lirskih pesama.
Njegove lirske pesme bez veće vrednosti izdala je Srpska knjiţevna zadruga u Beogradu
1899. Kao i svi pesnici njegovog vremena, pisao je dosta prigodnih pesama, naroĉito
politiĉkih. Oko 1840. godine i ĉetrdesetih godina on je bio bard ustavobraniteljske stranke,
kao što su docnije Zmaj i Jakšić bili bardi omladinstva, i napisao je ceo jedan niz »pesama
ustavovaĉkih«, dinastiĉkih oda, stihovanih brošura i pamfleta, koji su mogli zadovoljiti
strasti onoga doba, ali koji nemaju knjiţevne vrednosti. Ono što je glavno kod Milutinovića
kao pesnika to su njegova epska i dramska dela.
trы miline (Lajpcig, 1837), prvobitan naslov Tri vile ili gracije, apologija kneza Miloša i
drugog ustanka, i Troєebratstvo to єstь rodъ, putъ i narodъ muţa (Beograd, 1844).
Od tih radova Serbianka, Serbijada, kako se prvobitno zvala, dolazi na prvo mesto.
»Oboţavatelj bogoduhnovenog Omira«, on je hteo da dâ Ilijadu prvog srpskog ustanka.
Mnogo stvari toga herojskog doba on je liĉno video; kao pisar u Sovjetu bio stalno pored
glavnih vojvoda i voĊa narodnih, zatim ţiveći nekoliko godina u Besarabiji sa srpskim
emigrantima, on je mnogo štošta zapisivao, i ne misleći da piše spev. U svoj spev, koji je
pisao kada je bio u emigraciji, uneo je sav taj obilan istorijski materijal, manje bio pesnik-
umetnik a više istoriĉar-kroniĉar, koji postavlja za cilj: »okrivljenost s nevinog skinuti, rod
svoj utješiti...« U stvari, to nije veliki ep no niz istorijsko-epskih pesama o pojedinim ljudima
i dogaĊajima iz ustanka. On ĉesto samo suvo i opširno izlaţe istorijske dogaĊaje. Spev je
obilan: mnogo lica, mnogo dogaĊaja. U stvari, to je u stihove stavljen veliki istorijski
materijal.
Pri pisanju Serbianke sluţio mu je kao uzor, s jedne strane, veliki klasiĉni ep, a s druge
strane, Andrija Kaĉić Miošić. Kao Kaĉić on u stihove »u vkusu narodnjem« slaţe istorijske
dogaĊaje; od Omira mu je ostao mitološki reĉnik. Inaĉe, spev je pun usiljenih i mutnih
alegorija, opširnih parafraza, bizarnih ideja, nejasnosti i tamnine, pisan ĉesto teško
razumljivim jezikom. Knjiga je uopšte nepesniĉka, teško razumljiva, tako da su joj potrebni
naroĉiti komentari. Zato što je nejasna, dugo vreme mislilo se da je duboka, kao neka knjiga
»sa sedam peĉata«. Danas Serbianka, uvek mnogo hvaljena a malo ĉitana, ostaje kao delo
hladno, slabo, promašen pokušaj za stvaranje srpskoga epa. Od interesa je kao prvi pokušaj
svoje vrste, po obilju nacionalnoga duha i po mestimiĉnom ugledanju na narodne pesme, a
naroĉito kao istorijski i biografski materijal za doba prvog ustanka.
Milutinović kao istoriĉar je bez spreme i bez ravnoteţe u Duhu, nevešt u izlaganju,
nesiguran kao izvor, i zato jako podloţan kontroli. I samo oskudicom u pravim istoriĉarima
moţe se objasniti ĉudna odluka Društva srbske slovesnosti kada je njemu, 1847, poverilo da
izradi plan za pisanje nove srpske istorije.
NjEGOV STIL. — On nije bio vedra glava, i dovoljno je zato ĉitati njegova ĉudnjaĉka
pisma i pratiti ga u ţivotu. On vrlo ĉesto nije znao šta govori, i sva je verovatnoća da je
hotimiĉno govorio zapleteno i mutno da bi davao utisak genijalna ĉoveka. Stil mu je teţak,
nejasan, ĉesto sasvim nerazumljiv. Iako je dobro znao narodni jezik, pisao je nekim
naroĉitim, svojim jezikom. Kod njega ima dosta arhaizama, znatan broj provincijalizama,
ĉesto vrlo grubih, ali što je najgore on je, pust i bez ikakve vlade nad sobom, sam kovao
fantastiĉne reĉi. U njega je tih novih skovanih reĉi tako mnogo da se ne moţe ĉitati bez
komentara. On, na primer, piše: idućnost, snamjer, prednjaĉar, skuk, ziv, dovjerje,
razmoţdavac, kobeljevac, ljepštak, odrivak, tolk, šifljikar, marilo, gonba, navješćavka,
sĉednost, razhor, glupeţ, najvaţnost, uplaĉenje, obruĉnost, kroznost, natkaĉaj, zboravica,
bezmoţdnik, prikriĉ, ĉrezmjerac, stuţ, svjerak, jurotak, falac, dozbor, ljudskoća, hudnica,
surojka, itd. On reĉima koje imaju svoj smisao daje smisao koji se njemu svidi: svijest za
njega znaĉi griţa savesti, a jeza znaĉi jezik. Svemu tome treba dodati: reĉenice isprekidane,
izlomljene, saţimane, nedovršene, uvrnutu sintaksu, prekinuta izlaganja misli, nevezanost u
idejama, krajnju neveštinu u kompoziciji, zloupotrebljavanje mitologije, »bezprikladne ili
paĉe ĉrezumne mitologije greĉeske«.
Ali o ovom najzapletenijem i najnejasnijem srpskom piscu nisu svi savremenici tako
mislili. Većina od njih tu njegovu tamninu i zbrkanost shvatili su kao znak dubine,
originalnosti i genijalnosti, i u to doba slavili su ljude koji su umeli da tumaĉe pojedina
mesta iz Serbianke. Njegoš, koji je sam bio pesnik visoke misli i jakog nadahnuća, pevao mu
je:
OPŠTI POGLED. — Sima Milutinović je bio slavljen kao retko ko od srpskih pesnika.
Neobavešteni Gete preporuĉivao je da se Serbianka prevede na nemaĉki; Jan Kolar je
Milutinovića i Mickijeviĉa nazivao »dvoma najglavnijem pevcima sadašnjega veka«;
Mickijeviĉ je njegovog Obilića stavljao u isti red sa Puškinovim Dimitrijem. I ne samo da su
tako o njemu sudili strani pisci, koji nisu znali ili slabo znali srpski, iste su pohvale i kod
domaćih pisaca. U srpskoj knjiţevnosti ĉuju se samo preterane pohvale: zvali su ga »srpskim
Omirom« i »srpskim Osijanom«; Njegoš, koji mu je posvetio Luĉu mikrokozma, nazvao ga
je »divnim pjevcem srpske narodnosti«; Branko Radiĉević mu je pevao: »Bog je tebi grom u
ruke dao«, Vasa Ţivković ga je nazvao »preuzvišeni Srbin«, Jakov Ignjatović je govorio:
»Ovako je samo Šekspir pisao.« U vremenu od 1830. do 1850. on je smatran kao najveći
pesnik srpski, i istoriĉari knjiţevnosti su mu dali jedno od glavnih mesta u srpskoj
knjiţevnosti.
Ž IVOT. — Jovan St. Popović rodio se u Vršcu, u Banatu, 1. januara 1806. Otac
mu je bio Grk, trgovac, mati Srpkinja, kći srpskog ţivopisca iz XVIII veka Nikole Neškovića.
Poĉeo se školovati u Vršcu, ali ga otac izvadi iz škole i da u trgovinu. S mukom je uspeo da
produţi školovanje. U Temišvaru, od 1824. do 1826, uĉio je gimnaziju, a 1826. produţio je u
Pešti. Od 1828. do 1829. uĉio je prava u Keţmarku. Zatim se vratio u Vršac, i tu, u jednoj
privatnoj srednjoj školi, postao profesor latinskog jezika. 1835. postao je advokat. Kada se
osnovao Licej u Kragujevcu, on bude pozvan za profesora. Na kragujevaĉkom Liceju
predavao je, od 1840. do 1842, prirodno pravo. 1842. postane naĉelnik (»stolonaĉalnik«)
Ministarstva prosvete. Kao vrlo aktivan i koristan prosvetni radnik on je na tom vaţnom
mestu ostao sve do 1848. Za to vreme radio je na zasnivanju nastave u Srbiji, na osnivanju
Društva srbske slovesnosti, Narodnog pozorišta i Narodnog muzeja, pisao školske udţbenike
iz raznih predmeta. Iz razloga nepoznatih ostavio je 1848. Srbiju i vratio se u mesto roĊenja.
Nije uzeo uĉešća u pokretu od 1848. Kada je 1849. maĊarska vojska zauzela Vršac, sklonio se
u Beograd, i tu ostao do kraja bune. Potom se vratio u Vršac, gde je bolestan, u oskudici,
povuĉen i nezadovoljan, ostao do same smrti. Umro je 26. februara 1856.
POĈETAK KNjIŢEVNOG RADA. — Još kao Ċak srednje škole u Vršcu Jovan St.
Popović poĉeo je pisati. U njegovoj porodici bilo je izvesne knjiţevne tradicije, ded mu po
materi, ţivopisac Nikola Nešković, pisao je stihove. Oduševljen romanima Milovana
Vidakovića, on je, kako sam priĉa, dobio »glad k ĉitanju«, ĉitao i danju i noću sve što mu je
do ruku došlo i sam poĉeo pisati »neka poetiĉna pokušenija«. Kao Ċak u Temišvaru štampao
je 1825. spev Slezы, imi ţe Bolgarія, neщactie lѣta 1374. sbыvšeesя oplakivaetъ. 1825.
objavio je da će dati u štampu zbirku prevedenih stihova Sedmostruĉnы cvѣtakь borećimъ
se Grcima. Knjiga nije izišla, ali je saĉuvana u rukopisu. Po ocu grĉkoga porekla, Jovan St.
Popović se bio zagrejao za grĉki ustanak, za koji u doba opštega jelenofilstva u ono doba bili
su se zagrejali i veliki pesnici evropski, kao Bajron i Viktor Igo. Popović je na srpski preveo
osam grĉkih patriotskih pesama, meĊu ostalim tri od revolucionarnog pesnika Rige iz Fere, i
dve iz Adamantiosa Koraisa.
U tom poĉetku svoga knjiţevnoga rada on stoji pod uticajem klasiĉne poezije, naroĉito
Ovidija, i ti prvi njegovi stihovi idu u psevdoklasiĉarsku poeziju kojoj je na ĉelu bio Lukijan
Mušicki. Ali Vuk Karadţić privlaĉi mladoga pisca. On 1825. piše odu u njegovu ĉast,59
oduševljava se njegovim radom, prouĉava narodnu poeziju i stara se da piše narodnim
jezikom. Jedan Karadţićev dopisnik, Dimitrije Tirol, piše 1827. godine Karadţiću o Jovanu
St. Popoviću: »On vas samo brani, vas odobrava i narodnje srpske pjesme traţi, da ih ĉitajući
nauĉi.«
Ali u svem tom prvom periodu svoga knjiţevnoga rada, Jovan St. Popović, uvek pod
tuĊim uticajima, traţi svoj put, i po prvim njegovim slabim i nesigurnim knjiţevnim
radovima nije se moglo slutiti kakvog je pisca srpska knjiţevnost dobila u njemu.
POZORIŠNI PISAC. — I pre Jovana St. Popovića bilo je ljudi koji su pisali dramske
pokušaje u srpskoj knjiţevnosti, ali sve je ostalo samo na neveštim i nesrećnim pokušajima.
Prvi je Jovan St. Popović dao pravo pozorišno delo i poloţio temelj srpskoj drami i komediji.
Njegovo osnovno shvatanje pozorišta je isto onako racionalistiĉko kao kod Dositeja
Obradovića, koji je u komediji traţio »u igri i šali prekrasne i previsoke nauke«, kao kod
Joakima Vujića, za koga je pozorište bilo »osobito nuţna škola«. Tako je i za Jovana St.
Popovića »teatr škola gde se ljudi uĉe«. On piše ili da slikanjem slavne prošlosti nacionalno
okrepi i podigne Srbe, ili da ismejavajući mane i rugobe sitne sadašnjosti naĉini Srbe boljim i
razumnijim.
ISTORIJSKA DRAMA I TRAGEDIJA. — On je na drami poĉeo raditi vrlo mlad, još kao
Ċak, dvadesetih godina. Kako je poĉeo pisati u vremenu kada je istorijsko osećanje poĉelo
sve ţivlje bivati, u vreme drugog izdanja istorije Jovana Rajića i drugog umnoţenog izdanja
narodnih pesama u zbirkama Vuka St. Karadţića, imajući inaĉe mnogo interesa za istoriju i
narodnu prošlost, bacio se na istorijsku dramu, na dramatizovanje pojedinih trenutaka iz
srpske narodne istorije i pojedinih narodnih pesama. 1827. izišlo je »ţalostno pozorište«
Nevinostъ ili Svetislavъ i Mileva, a 1828. »junaĉko pozorište« Milošъ Obilićъ. Tako je 1830.
izdao Naodъ Sνmeonъ ili nesretno supruţestvo, dramatizovanu poznatu narodnu pesmu.
Sve su to mladićki pokušaji, vrlo romantiĉni, vrlo sentimentalni, sa mnogo ljubavi, uzdaha i
suza, sa riterskim tiradama, sa lakim efektima, sa naivnim razmišljanjima, bez znanja
pozorišnog zanata i bez ţivotnog iskustva. Docnije, Popović, sazreo i upućen u posao sam se
otresao tih naivnih pokušaja i nalazio u njima sve »tragove nedozrelosti ne samo u planu
nego i u dijalogu«.
KOMEDIJA. — Posle lutanja i pokušaja na polju istorijskog romana i drame, Jovan St.
Popović prelazi na komediju, koja je odgovarala prirodi njegova duha i talenta i gde je
postigao veliki uspeh. On postaje prvi pisac komedija u srpskoj knjiţevnosti. On je imao
knjiţevnog obrazovanja više no ijedan pisac onoga vremena, ĉitao je najbolje dramatiĉare
evropske, i za njegov knjiţevni ukus je vrlo karakteristiĉno da je 1842. preveo na srpski Leѕ
fourberіeѕ de Scapіn od Molijera.61 Romantiĉar u drami i tragediji, on je realist u komediji.
On polazi od sasvim nove ideje da treba prikazivati stvarnost i slikati tipove koji se susreću u
suvremenom ţivotu, ali uvek da treba izobliĉavati i popravljati zlo u društvu i narodu. Prvi
njegov ogled u tome pravcu bila je Laţa i paralaţa (1830), mala komedija karaktera, u kojoj
se ismeva laţno i površno tuĊinsko vaspitanje, sa mnogo lokalnog, ĉisto srpskog, sa lepo
izraţenim tipovima iz suvremenog društva, komedija koja se moţe uzeti kao prvo realistiĉko
delo u srpskoj knjiţevnosti.
1837. dao je Jovan St. Popović novu komediju, Tvrdicu, koja je docnije ostala poznata
pod imenom glavnog junaka Kir Janja. Ovo »šaljivo pozorište« imalo je velikog uspeha, još
1838. doţivelo je drugo izdanje, docnije nekoliko puta preštampavano i do danas se stalno
odrţalo na repertoaru srpskih pozorišta. U toj komediji karaktera, gde je, kao u Molijerovom
Tvrdici, ocrtana strast tvrdiĉenja oliĉena u jednom ĉoveku, Popović je dao svoju meru i
pokazao sve svoje posmatraĉke i spisateljske sposobnosti. Pored izvesnih preterivanja i
vulgarnosti, komedija je raĊena vrlo vešto i ţivo, tipovi su vrlo dobro uoĉeni i jasno
obeleţeni, radnja je puna pokreta i interesa, i, što je naroĉito vaţno, komad ima sasvim
srpski kolorit. Kao Laţa i paralaţa i Tvrdica, tako je komedija karaktera i Zla ţena (1838),
više lakrdija no komedija, izraĊena po jednoj nemaĉkoj opereti, sa vulgarnostima i
neprirodnostima, ali uvek sa dobro uoĉenim tipovima. Isto takva je komedija karaktera
Pokondirena tikva (1838), sa istim manama i vrlinama prethodnoga komada.
Sve dotle Jovan St. Popović je radio komediju karaktera, crtajući pojedine tipove i
izobliĉavajući u njima ljudske strasti kod pojedinaca, sujetu, tvrdiĉenje, pakost, napućenost.
Ali on ide i jedan korak dalje i daje komediju naravi, komediju u kojoj su opisani ne
pojedinci no pojedine društvene sredine, ne jedna strast no ljudska duša uopšte. Oštar
posmatraĉ, trezven duh, sa retkom sposobnošću da vidi slabe i smešne strane kod ljudi, on je
uspeo da vrlo lepo prikaţe pojedine strane našega ţivota. U tome pravcu najbolji su mu
radovi: »pozorišni odlomci« Ţenidba i udadba (1841), razraĊena scena iz Romana bezъ
romana, duhovita i neobiĉno taĉna, gotovo fotografska slika konvencionalnih i burţoaskih
brakova iz raĉuna; Beogradъ nekadъ i sadъ (1853), veran i prijatan prikaz patrijarhalnog
naraštaja i novog naraštaja koji je ušao u zapadnu kulturu, slika verna, precizna, koja ima
znatnu vrednost jednog istorijskog dokumenta. Od naroĉite su vrednosti Rodoljupci, delo
snaţno i razumno, plod njegove duhovne i knjiţevne zrelosti, gorka satira laţnog i
frazeološkog patriotizma, prikaz svega onoga što se pokazalo fantastiĉno, neozbiljno,
površno I ruţno u srpskom društvu prilikom pokreta od 1848. »Nastojeće pozorije, veli on u
znaĉajnom predgovoru, nisam izmislio, nego sve što se u njemu nahodi, pak i same izraze i
reĉi, pokupio sam, koje iz ţivota, koje iz novina...« Ta »privatna povesnica srpskoga
pokreta« [, kako je sam pisac naziva,] delo je jednog pronicljivog duha, oštrog posmatraĉa, i
racionalnog rodoljuba, i kao socijalno-politiĉka slika celoga jednog perioda ide u najbolje
radove svoje vrste u srpskoj knjiţevnosti.
Rad Jovana St. Popovića na komediji je vrlo obilan. U Beogradu ĉetrdesetih godina,
jako zanet za pozorište, on je za ta pozorišta napisao ceo jedan niz malih pozorišnih komada,
malih komedija, ĉesto lakrdija, ne uvek originalnih, obiĉno dramatizovane anegdote, katkad
parodije, kojima je, mahom, bio cilj zabava publike. Takvi su komadi: Prevara za prevaru
(1842), Volšebni magarac (1842), Simpatija i antipatija ili ĉudnovata bolest (1842),
Dţandrljiv muţ (1847). Sudbina jednog razuma je liĉno razraĉunavanje sa jednim
protivnikom. Svi ti komadi, slabije vrednosti, ostali su u rukopisu i štampani su tek u
poslednje vreme (1909).
Jovan St. Popović je u osnovu bio racionalist, knjiţevnost je cenio samo kao sredstvo a
ne cilj, i za njega, kao za nemaĉkog dramatiĉara Iflanda, pozorište je bilo »škola praktiĉne
mudrosti«. On je o pozorištu mislio isto onako kao ona liĉnost u jednoj njegovoj komediji
koja veli da je »teatr škola gde se ljudi uĉe«. Svoja shvatanja drame izneo je u predgovoru
Tvrdici: »Moje je namerenije pri pisanju Tvrdice bilo, uzimajući navlastito na rasuţdenije
malo, bolje reći nikakvo ĉislo komedija na našem jeziku, takovo delo napasati, koje bi
ĉitatelja ili gledatelja (jer je vreme, mislim, da se i kod nas teatri zavedu) na zevanje ne
nateralo, no paĉe ĉasove mu briga i domašnjih nezgoda puno razgalilo, a pri tom — ako uši
slišati ima — i nauku ţivlenja pridodalo.« U svojim delima on je razuman i dobronameran
cenzor naravi, izobliĉava liĉne i društvene mane, hoće da moralno podigne i pojedinca i celo
srpsko društvo, i pozorište za njega vazda ostaje samo zgodno oruĊe moralnog i nacionalnog
vaspitanja.
Ali, on se nije zaustavio samo na tome. On je u svoje komedije uneo svoj stvaran i
snaţan talenat. Izvesno, u njegovim komedijama ima mnogo mana. Pre svega, on je suviše
moralist i predikator, i liĉnosti predstavlja i intrigu vodi radi pouĉnoga svršetka i
neizbeţnoga »naravouĉenija«. Radnja mu je nameštena, odveć brza, nemotivisana, ĉesto i
neprirodna. On nema mnogo ukusa, ima vulgarnosti, grubosti, karikatura, grubih efekata, i
iz komedije ĉesto i lako silazi u lakrdiju. Najzad, on nije uvek originalan, i kod njega se mogu
naći ne samo podraţavanja no i pozajmice iz drugih pisaca. Ali on ima knjiţevno obrazovanje
kao niko pre njega u srpskoj knjiţevnosti, on poznaje velike uzore stranih knjiţevnosti i ima
ih na umu, naroĉito Molijera (njegov Tvrdica podseća, po zamisli, na Molijerova Tvrdicu,
kao što Pokondirena tikva je dalek odjek Molijerova Puĉanina kao vlastelina). Jaka pamet,
vedra glava, on ima osećanje ţivota, na ljude gleda kritiĉki i bez iluzija, ima posmatraĉke
sposobnosti i redak dar da slika reĉima, da ţivo i reljefno prikaţe pojedine tipove i prilike iz
srpskog ţivota, da dâ punu iluziju stvarnosti. U njegovim delima se govori prirodnim
jezikom, svaka liĉnost se izraţava svojim jezikom, i tako nam se daje prijatna, verna i
zanimljiva slika srpskog društva iz doba od 1825. do 1850. god. »Sterija je odista jedan,
moţda nesvesni, naš poslednik Molijerov. Nije obuhvatio onako široku galeriju poroka i
slabosti ljudskih kao Molijer (Sterijina je zbirka tipova mala), ali je u nas stvorio komediju
karaktera i naravi, i drţao je na dobroj visini. Izbor originalnih tipova, lokalna boja u
slikanju, taĉnost posmatranja i verno hvatanje crta iz ţivota, docnije smelost, puna iskrenost
i osećan pesimizam — to su osobine Sterijine kao pisca komedija« (Pavle Popović).*
PESNIK. — Jovan St. Popović je ne samo osnivaĉ komedije srpske no i dobar pesnik,
jedan od najboljih pesnika svoga doba, jedan od najmislenijih pesnika srpskih uopšte.
Kao Ċak, »revan pitomac carice olimpske«, skretao je na se paţnju svojim poetskim
pokušajima, i još na Ċaĉkoj klupi nazivan je poëtarum patrіarcha. Prvi njegovi stihovi su
ĉesto klasiĉarski, i ako je docnije ismejavao »odadţije«, pesnike klasiĉnih oda, on je do same
smrti ostao pod jakim uticajem klasicizma. Prve pesme su mu pisane sasvim po ugledu na
Lukijana Mušickog, i oblikom, i reĉnikom, i jezikom, i stihovima. Kada je 1844. ureĊivao
srednjoškolsku nastavu u Srbiji, on joj je dao potpuno klasiĉarski i humanistiĉki karakter, i
na latinski i grĉki jezik i knjiţevnost obratio naroĉitu paţnju. I u poslednjim svojim
knjiţevnim radovima, pedesetih godina, on je još prevodio Horacija, upotrebljavao klasiĉnu
metriku, i snevao da grĉku prozodiju prenese u srpsku poeziju.
U Davorю pesnik malo govori o sebi. On peva opšteĉoveĉanske teme, obraćajući se više
duhu i razumu no duši i mašti, sa ciljem da ubedi a ne da oduševi. Racionalist uvek, on i
ovde, kao i u pozorišnim delima, hoće da pouĉi pojedince i da prosveti narod: »moje je leĉiт
rod«, veli u jednoj pesmi. I ĉovek od istine, iskren duh, on prezire laţ, samoobmanu, liĉnu i
nacionalnu sujetu, frazu, »krasnorjeĉija šum«, no kazuje nagu i tuţnu istinu, stvari onakve
kakve jesu, neulepšavanu »sušĉnost«.
Ovaj pisac »veselih pozorija« i veliki zabavljaĉ srpske publike nije bio veseo duh.
Jednom prilikom je kazao kako je »glavna ĉerta moga temperamenta melanholija«. U stvari,
on je bio pesimist, i gotovo sva njegova zbirka je ispevana u tom duhu. Njegov pesimizam
nije bio onaj pomodni romantiĉarski »svetski bol«, jedno nakalemljeno i tuĊe osećanje,
razvijanje jedne konvencionalne knjiţevne teme. Ţivot ga je naĉinio pesimistom, i svojim
dubokim unutrašnjim ţivotom došao je do zakljuĉka o ništavilu sveta i o veliĉini bola.
Nesrećan u oĉinskom domu, nesrećan u braĉnom ţivotu, rĊavo prošavši u ĉinovniĉkoj
karijeri, odbaĉen u jedno malo mesto gde ga niko nije razumevao, u teškom dobu posle
ugušene bune, u poslednjim godinama i u materijalnoj nevolji, naroĉito bolestan — on nije
mogao gledati ruţiĉasto na ţivot. On je bio izgubio veru u ideje, u ljude, u ţivot, i rad, i svuda
je video: »ništa, ništa, ništa«. U Davorю on će dati izraza tim svojim osećanjima: u
ozbiljnim, hladnim stihovima on će pevati prolaznost svega na zemlji i veĉitost ljudskog bola,
plitkoću ljudskih strasti i dubinu ljudske nesreće, taštinu svega ljudskoga, uroĊenu i
neizleĉivu rĊavštinu ljudi, prazninu reĉi, obmane ideja, izlišnost nade, pobedu zla nad
dobrim kod ĉoveka, koji je sin blata, i u ljudskoj istoriji, gde mrţnja i nasilje uvek imaju
poslednju reĉ. Ĉovek je zla ţivotinja koja se ne daje ukrotiti i popraviti; ţivot je prljava reka u
kojoj se ĉovek poji bedom i jadom. Sve je »sujeta, senka i dim«. Najbolje je i ne doći na ovaj
svet, koji je »dolina suza«, a kada se ĉoveku već desi nesreća da bude roĊen, najbolje je
umrtviti svoja ĉula, ništa ne videti i ne osećati, ĉekati grob u koji leţe sve i koji jedini daje
odmor i mir. Te crne ideje, nalik na posmrtne psalme i molitve, kazivane prosto i
neposredno, nisu se dopale suvremenicima koji su se okretali frenetiĉnom i sjajnom
romantizmu, i Davorѣ nije imalo onaj uspeh koji je po svojoj intelektualnoj dubini trebalo
imati.
Popović je tako šezdesetih godina izgubio od velikog knjiţevnog glasa koji je za ţivota uţivao,
ĉitaoci su ga napuštali, a kritiĉari odricali ili, što je još gore, zaboravljali. On je ostajao kao
pisac nekoliko komedija, koje su davali diletanti i putniĉke pozorišne druţine. Gotovo
knjiţevno sahranjen, on je vaskrsao kod današnjih naraštaja. Vreme je kazalo svoju
presudnu reĉ u njegovu korist. Od kraja devedesetih godina, sa promenom knjiţevnog
ukusa, a naroĉito sa promenom ideja, i duhovi i ĉitaoci poĉeli su se vraćati Jovanu St.
Popoviću. Novi istoriĉari knjiţevnosti ukazali su ne samo na istorijski znaĉaj njegovih drama
i komedija i utvrdili mu stari glas »oca srpske drame« no istakli u njemu najboljeg
komediografa srpskog koga ni danas još niko nije pretekao, »prvog našeg modernog literata
u pravom smislu te reĉi«. To je u isti mah jedan od knjiţevno najobrazovanijih i najumnijih
ljudi koji su na srpskom jeziku pisali, [najraniji] realist u srpskoj knjiţevnosti, najbolji
pesnik takozvane objektivne poezije, i najbolji predstavnik intelektualne poezije uopšte.
Kršteno ime bilo mu je Radivoje (Rade), a kada se pokaluĊerio dobio je ime Petar. Stric,
vladika Petar I, uzeo ga je sebi 1825. sa namerom da ga školuje.62 Školu je uĉio neko vreme
u Boki Kotorskoj. Od 1827. do 1830. došao mu je za uĉitelja Sima Milutinović, koji ga je
vaspitao na osobit i ĉudnjaĉki naĉin. Posle striĉeve smrti bi zakaluĊeren i preduze vladu nad
Crnom Gorom. Odmah je poĉeo borbu protiv domaće anarhije, protiv plemena koja su se
meĊusobno tukla i protiv krvne osvete, stao centralizovati drţavnu vlast, poĉeo dizati škole,
puteve, ustanovljavati sudove. Pošto je sa velikim naporima i ţrtvama uveo nešto reda u
zemlji, 1833. ode u Petrograd, gde bude zavladiĉen. Vrativši se nastavio je svoju tešku
vladavinu, s jedne strane uvek na ratnoj nozi sa hercegovaĉkim muslimanima i skadarskim
pašama, s druge strane uvek u sukobu sa pojedinim plemenima u zemlji. 1836. ponovo je
išao u Rusiju, zadrţao se neko vreme u Beĉu i tek 1837. stigao u Petrograd. Ostatak ţivota
proveo je u stalnoj borbi i u teškoj vladavini. 1846. išao je drţavnim poslom u Beĉ, gde se
zadrţao do 1847. 1848. pomaţe Austriju u Dalmaciji; 1849. zakljuĉuje sa Srbima ugovor o
osloboĊenju Bosne i Hercegovine. 1850. se razboli, radi leka ode u Italiju, gde u Napulju
provede zimu. Teško oboleo vrati se na Cetinje i umre 19. oktobra 1851.
On stalno stavlja narodnost iznad vere. U svojoj sasvim dositejevskoj pesmi Pozdrav
rodu iz Beĉa 1847. god.63 na kojoj se potpisao Vladika crnogorski, on osuĊuje one koji u
ime vere seju »adsko sjeme bratskoga razdora«, i veli:
Ali njegov klasicizam se sastoji samo u reĉniku, nikada u formi i sadrţini, i ukoliko više
peva on ga se sve više oslobaĊa i postaje sve slobodniji i originalniji.
Sima Milutinović mu je ulio volju k ĉitanju, razvio ljubav za pisanje, dao mu prve
uglade. Mušicki mu je posluţio kao primer i podstrek. Vrlo darovit, retke prirodne
inteligencije, Njegoš je produţio sam se obrazovati. U cetinjskoj pustinji, sam, bez igde
ikoga, bez ikakvog intelektualnog društva, on se baca na ĉitanje, razmišljanja i pisanja, i u
duhovnom radu traţi razonodu i utehu. Kao njegov iguman Teodosije Mrkojević u Šćepanu
Malom on na zvezdama uĉi bogosloviju. Putovanja po Rusiji, Austriji, Italiji sve više su širila
njegov duhovni vidik. On uĉi ruski, francuski i talijanski, ĉita Dantea, Petrarku, Miltona,
Bajrona, Derţavina, Lamartina, Puškina, »šĉastljivog pjevca velikog naroda«. On prevodi
jedan deo Ilijade, Slovo Igorovo, Himnu noći Lamartinovu. Samostalnim radom,
neprekidnim ĉitanjem velikih pisaca i mislilaca, on uspeva da stekne veliko knjiţevno i
filozofsko obrazovanje.
SKUPLjAĈ NARODNIH PESAMA. — RoĊen u kraju gde je narodna tradicija bila vrlo
jaka i gde su se ne samo ĉuvale stare narodne pesme no i nove pesme neprestano stvarale,
ţiveći u trenutku neprekidnih borbi sa Turcima, vaspitan od Sime Milutinovića koji je
zaneseno voleo narodnu poeziju, Njegoš je znao narodne pesme, voleo ih, skupljao ih i
podraţavao. Vuk Karadţić mu je otvorio oĉi i pokazao mu vrednost narodne poezije, i on je
narodne pesme u Crnoj Gori stao skupljati. On poĉinje opevati crnogorske bojeve, reĊa
pesme slabe, jednostavne, bez poezije, po ugledu na narodne pesme, i tako je ispevan i Lijek
jarosti turske, i docnije izdani spevovi Kula Đurišića i Ĉardak Aleksića (Beĉ, 1850). Vuk
Karadţić misli da je i druge pesme o novim bojevima crnogorskim ispevao sam Njegoš i da
su one, ispevane sasvim po narodnom, ušle u narod i ostale kao narodne. Od njega je ostala i
jedna zbirka narodnih pesama, Ogledalo srbsko, štampana u Beogradu 1845. Ta zbirka, u
kojoj ima i pesama iz Karadţićeve i Milutinovićeve zbirke, i u kojoj ima vrlo verovatno i
Njegoševih pesama ispevanih u narodnom duhu, ali tako da je teško raspoznati ih, ima
znatan folkloran i dijalektološki interes. Kada je u mladosti prevodio sa ruskog pojedine
delove Ilijade i ruskog narodnog speva Slovo o polku Igorovu, on je to ĉinio u narodnome
desetercu. U svim njegovim poznijim pesmama uticaj narodne poezije ostaje vrlo jak.
GLAVNA KNjIŢEVNA DELA. — Njegoš se dosta sporo, ali stalno i jako razvijao. Od
imitacija Milutinovića, Mušickoga i narodnih pesama, on je prešao na originalno knjiţevno
stvaranje, i u poslednjim godinama ţivota došao do pune duhovne i knjiţevne zrelosti i
poĉeo stvarati krupna dela. U doba od 1845. do 1851, poslednjih sedam godina ţivota, izišla
su glavna njegova dela: Luĉa mikrokozma (Beograd, 1845), Gorskій vіenacъ (Beĉ, 1847), i
Laţni car Šćepan Mali (Zagreb, 1851).
Ukoliko je izlazio iz prve mladosti, posle mnogih ĉitanja i razmišljanja, Njegoš je ulazio
u jedno visoko religiozno raspoloţenje, i mesto polunarodnog pesnika dnevnih borbi javlja
se u njemu panteistiĉki mislilac i intelektualni pesnik. 1844, u pesmi Filozofъ, astronomъ i
poeta kazivao je to svoje osnovno raspoloţenje:
pesnik nacionalist ide zajedno sa pesnikom misliocem, i celo delo je skladna mešavina
izmeĊu narodne umetnosti i refleksivne poezije. Predmet je istraga poturica u Crnoj Gori,
crnogorsko Badnje veĉe u poĉetku XVIII veka, koje je u njegovim oĉima znaĉilo raĊanje
slobode crnogorske i srpske (i zato se delo prvobitno u rukopisu zvalo Izvijanje iskre —
izviiskra — izvita iskra) i zato je ovaj spev o osloboĊenju Crne Gore posvetio KaraĊorĊu,
oslobodiocu Srbije. Istorijski dogaĊaj dao je samo okvir delu, ali ono što je najlepše u njemu
to su visoke refleksije, filozofska dubina, snaţan patriotizam, ţivi opisi narodnih obiĉaja i
tradicija, reljefni herojski tipovi, lapidaran, posloviĉki stil, u kome je kristalizovano mnogo
filozofije i mnogo poezije. Po formi ovo »istorijsko zbitije osamnaestog vijeka« je drama, ali
samo formalno. U stvari to je ep sveden u dijaloge, u kojima ima mnogo visoko lirskog
elementa, naroĉito u mislima vladike Danila, kroz ĉija usta je sam Njegoš govorio. Bilo je
pokušaja da se Gorski vijenac igra na pozornici (1897. u Karlovcima, 1902. u Novom Sadu),
ali bez uspeha. U Gorski vijenac Njegoš je uneo i liĉno sebe, mnogo svoga. Kada je pisao
Gorski vijenac Crna Gora je preţivljavala teške dane, kao u vreme vladike Danila, i kroz usta
vladike Danila u svom spevu Njegoš je kazivao svoja sumorna osećanja i crne misli o sudbini
srpskoga naroda, kao što je kroz usta igumana Stefana iznosio svoje filozofske ideje. Po
nekim lirskim mestima daje se oceniti koliko je šteta što su izgubljene njegove ranije lirske
pesme.
Njegoš je uspeo u onome što su mnogi i pre i posle njega uzalud pokušavali: da na
osnovu narodne poezije, sa elementima narodnoga ţivota, iz narodne duše, stvori veliko i
originalno knjiţevno delo. Odmah posle izlaska Ogledala srbskog, kada mu je još bila »puna
glava narodnih pesama«, on je uzeo da piše Gorski vijenac. On se sluţio i Milutinovićevom
Dійkom crnogorskom i njegovom Istorijom Cerne Gore, i nekojim zapisima, ali poglavito
narodnom tradicijom i narodnom pesmom, i to u tolikoj meri da se moglo reći da je Gorski
vijenac »jedna opseţna sinteza pesama o Danilovom vremenu« (Pavle Popović). Razmer i
ritam je sasvim iz narodne poezije, a i slika nema, kao gotovo u svima Njegoševim pesniĉkim
radovima. Ima u Gorskom vijencu veoma mnogo »ţive starine« crnogorske, narodnih
predanja, verovanja, obiĉaja, filozofije i izreka, tu je sav narodni ţivot Crne Gore koji 1846.
nije bio mnogo drugojaĉiji no u poĉetku XVIII veka. Njegoš je imao duboko nacionalno
osećanje i osetio je narodnu dušu kao retko ko u srpskoj knjiţevnosti. Otuda njegovo delo je
u tolikoj meri nacionalno, toliko je blisko i razumljivo narodu, i zato je ovaj proizvod visoke
literature u isti mah i najpoznatije delo srpske knjiţevnosti, koje ima ĉitalaca i u najširim
slojevima narodnim.
Neoĉekivano, Njegoš se u Gorskim vijencu pokazao kao veliki pisac, nadmašio sve što
je ranije pisao i sve one koji su pre njega pisali. Sporedno je pitanje šta je upravo Gorski
vijenac, jer je u njemu skladna mešavina i drame i epa i lirike. Epizode moţda nemaju velike
veze sa glavnom radnjom i ima praznina i preskakanja u istorijskom izlaganju. Ima mnogo
knjiţevnih i istorijskih reminiscencija, pisano je gdegde u preterano saţetoj, sasvim
eliptiĉnoj formi, tako da su struĉni komentari neophodno potrebni. Ali delo ima svojih
velikih estetiĉkih, etiĉkih i intelektualnih lepota, da se manji nedostaci sasvim gube. Ne
samo po obliku no po visokom religiozno-moralnom tonu, po sveĉanom ritmu i uzvišenoj
prostoti, ono podseća na najbolje antiĉke drame. Ceo Gorski vijenac ispevan je u sveĉanom i
visokom tonu najviše poetske inspiracije, u nj je Njegoš uneo sav svoj duh i svu svoju dušu,
svoju pesimistiĉku i deterministiĉku filozofiju, svoj bol ĉoveka koji se bori na puĉini sudbine,
svoj dubok patriotizam i snaţnu veru u srpski narod. Celo delo, puno sadrţine, nema nijedne
suvišne reĉi, ĉak bi mu se mogla prebaciti preterana konciznost. Stil je silan i dramatiĉan,
jezik bogat, ĉist, aforistiĉan, ţivopisan, izrazit, stihovi zbiveni, metalni, puni snage i izraza. U
tom delu najviše poezije Njegoš je umeo da bude i veran slikar narodnog ţivota, dao mnogo
lokalne boje, ţivo, reljefno i verno, gotovo bi se moglo reći realistiĉki slikao ljude i dogaĊaje,
tako da kroz celo delo ĉitalac ima utisak neposredne stvarnosti i ĉini mu se kao da
prisustvuje krvavoj tragediji Vartolomejske noći u Crnoj Gori.
Ako ima dela koje je zasluţivalo veliki uspeh, to je bio odista Gorski vijenac. Taj
najbolji spev srpske knjiţevnosti u isti mah je i najpopularnija, najviše izdavana i najĉitanija
srpska knjiga. Od 1847. do 1913. doţivela je 20 izdanja, od kojih 4 latinicom. I to: 6 izdanja u
Beogradu (1867, 1870, 1892, 1909, 1910, 1912), 5 u Novom Sadu (1860, 1885, 1889, 1892,
1901), po 2 u Beĉu (1847. i 1876), Zadru (1868. i 1905) i u Zagrebu (1890. i 1904), po 1 u
Panĉevu (1881), na Cetinju (1913), Kotoru (1913). Kao spev hrvatskoga pesnika Ivana
Maţuranića Smrt Smail-age Ĉengića tako je i Njegošev Gorski vijenac postao zajedniĉko
delo i srpske i hrvatske knjiţevnosti, jedna knjiga koja vezuje obe knjiţevnosti našega jezika.
PrevoĊena je gotovo na sve slovenske jezike, u nekim knjiţevnostima po dva puta (na ruski
1887: bugarski 1891; ĉeški [1895] i 1897; slovenaĉki 1907); prevedena je, zatim, na nemaĉki
1886, na talijanski 1902, maĊarski 1902, švedski 1913. I odista, srpska knjiţevnost, kada ima
da iziĊe pred strani svet, nema da pokaţe ništa veće, originalnije i lepše nego što je Gorski
vijenac.
OPŠTI POGLED. — Njegoš je umro mlad, kada mu nije bilo ni ĉetrdeset godina, u
naponu snage i zrelosti svoga talenta, onda kada je poĉeo da stvara savršena dela. No i po
onome što je uradio, naroĉito po Gorskom vijencu, on je zauzeo jedno od prvih mesta u
srpskoj knjiţevnosti. On je imao više unutrašnjeg ţivota i duhovne dubine no ijedan srpski
pesnik; to je najmisaoniji ĉovek, najbolja filozofska glava, najjaĉi i najdublji duh meĊu svima
srpskim piscima. On je pesnik tragike misli, najviše refleksivne poezije i lirike duha. To je
pesnik narodni u najvišem smislu reĉi, koji je duboko osetio i silno izrazio celu srpsku rasu,
uneo u sebe, unutra razradio i kao cvet razvio osobine srpskog nacionalnog duha i zato ostao
pesnik elite i pesnik puka, tako da ga danas uĉeni ljudi izuĉavaju a prost narod zna napamet,
kao što je sluĉaj sa istinski velikim pesnicima svetske knjiţevnosti. On je i pesnik nacionalne
energije i snage, pesnik narodne duše, narodni pesnik u najvišem smislu reĉi.
JOVAN STEJIĆ
»prosveštenije« i jedan od karakteristiĉnih pisaca srpskih iz prve polovine XIX veka. RoĊen
u Starom Aradu, u Ugarskoj, 1803, osnovnu školu i nekoliko razreda gimnazije uĉio je u
mestu roĊenja; gimnaziju je svršio u Pešti. Medicinu je poĉeo uĉiti u Pešti, a dovršio je 1829,
kada je postao doktor medicine. Svršivši studije, 1829, Stejić ode u Srbiju za liĉnog lekara
kneţeva brata, Jevrema Obrenovića. U dva maha bio je i lekar kneza Miloša, ali 1832.
ćudljivi knez ga otpusti iz svoje sluţbe i on iste godine preĊe u Zemun. Po izmenjenim
politiĉkim prilikama, 1840, ponova preĊe u Srbiju i odmah postane naĉelnik saniteta u
»popeĉiteljstvu vnutrenih dela«. 1845. postao je glavni sekretar Drţavnog saveta. I kao
naĉelnik saniteta i kao savetski sekretar Stejić je radio na prosvetnom napretku Srbije i bio
jedan od glavnih pokretaĉa i radnika Društva srbske slovesnosti. Umro je u Beogradu 23.
novembra 1853. godine.
Stejićev obilan knjiţevni rad poĉinje vrlo rano, od 1824. Još kao Ċak dao je nekoliko
knjiga. U Beĉu, 1826, izišao je njegov dopunjen prevod dela nemaĉkog pisca H. V. Hufelanda
Makrovіotika ili nauka o produţeniю ţivota ĉoveĉeskogъ. Dve sveske Zabava za razumъ i
srce izišle su u Beĉu i Budimu 1828. i 1831, Saborъ istine i nauke doţiveo je dva izdanja
(Beograd, 1832. i 1866). Od Stejića su ostale još ove knjige: Ogledi umne nauke (Budim,
1836), Novый prilogъ za duševnu zabavu (Novi Sad, 1836), Antropologія ili nauka o ĉoveku
(Beograd, 1850). Pored toga znatan broj etiĉkih, higijenskih i filoloških ĉlanaka po
ĉasopisima i listovima. Njegovi Skupljeni spisi izašli su u Panĉevu osamdesetih godina, u
izdanju knjiţare Braće Jovanovića.66
Kao gotovo svi srpski pisci onoga vremena i on se umešao u borbu oko jezika i
pravopisa, i tu pokazao razumna i zrela shvatanja. On je za narodni jezik, ali drţi da taj jezik
treba oblagoroditi, preĉistiti, popuniti, podići na visinu knjiţevnog jezika. Obrazovani ljudi
imaju više ideja i osećanja, zato ne mogu pisati jezikom »baba-Sande«, i moraju stvarati
nove reĉi, vraćati u ţivot stare ili pozajmljivati iz drugih jezika. Stejićeve Эzыkoslovne
primѣtbe o Karadţićevu prevodu Novoga zavjeta, štampane 1849. u Glasniku Društva
srbske slovesnosti za 1849, jesu najtaĉnija i najbolja kritika koju su suvremenici uĉinili
Karadţiću. On tu traţi »da se narodni jezik diţe na stepen knjiţevnoga dostojanstva, gdi on
pokazuje i mora pokazivati više snage, s pribavkom novi ili knjiţevni reĉi i više lepote, s
dodatkom pismene uglaĊenosti sloga, nego koliko i jedne i druge u ustima puka ili prostoga
naroda ima i imati moţe«. I sasvim taĉno, Stejić sva sporna pitanja o jeziku i pravopisu u
srpskoj knjiţevnosti ostavlja na rešavanje »opštem mnjeniju« i vremenu.
JOVAN HADţIĆ
rano bez roditelja, uzeo ga je pod svoje ujak, baĉki vladika Gedeon Petrović, i briţljivo ga
školovao. Srpsku osnovnu školu svršio je u Somboru, nemaĉku u selu Odţacima, gimnaziju u
Karlovcima i Pešti, prava u Pešti i Beĉu. U Pešti je 1826. poloţio doktorat prava i postao
advokat. Kao Ċak bio je jedan od glavnih osnivaĉa Matice srpske u Pešti, 1830. postao je
direktor novosadske gimnazije. Od 1830—1831. bio je urednik Serbskogъ lѣtopisa 1837.
otišao je u Srbiju, na poziv kneza Miloša, i tu devet godina izraĊivao zakone. On sam je
izradio graĊanski zakon i bio glavni organizator drţavnih vlasti u Srbiji posle Ustava od
1838. Pored toga ureĊivao je Golubicu (1839. do 1844) i ţivo uĉestvovao u ustavnoj borbi
kao »pravni savetnik ustavobraniteljske stranke«, kao »uĉitelj i prorok njen«. 1845.
GraĊanski zakon stupio je u ţivot, i 1846. došavši u sukob sa Vuĉićem, vratio se u Novi Sad.
1847. je bio poslanik na maĊarskom saboru u Poţunu, a 1848. na srpskom saboru u
Karlovcima. 1850. postavljen je za vladinog komesara za sudsko ureĊenje Vojvodine; 1854.
je stavljen u penziju. 1864. pokrenuo je, bez uspeha, ĉasopis Ogledalo srbsko, a 1864. i 1865,
takoĊe bez uspeha, radio kao poslanik na srpskom saboru u Karlovcima. Umro je u Novom
Sadu 23. aprila 1869. godine.
Jovan Hadţić u »knjiţestvu nazvan« Miloš Svetić, bio je jedan od najaktivnijih pisaca
srpskih svoga doba. Obrazovan ĉovek i gipka duha, on se ogledao na nekoliko polja. U
poĉetku svoga rada bavio se poezijom i oko 1840. vaţio kao jedan od najboljih pesnika
srpskih. Poĉeo je pisati još 1821, oduševljen poezijom Lukijana Mušickog, i tada mu je
Mušicki pevao: »O srodni duše duhu mi mojemu«. Vešto podraţavajući svoga uzora, Hadţić
je prevodio Vergilija, Marcijala, Klopštoka, Herdera, Getea, Šilera, a naroĉito Horacija. 1827.
preveo je Horacijevu poslanicu De arte poëtіca, pod naslovom K. Oracія Flakka o
stihotvorstvu kniga. Svoje stihove, originalne i prevedene, štampao je docnije pod naslovom
Dѣla Jovana Hadţića, u knьiţestvu nazvanoga Miloša Svetića (I—II, Novi Sad 1855,
Karlovci 1858).
Hadţić je veliki poštovalac »drevne veštine«, klasiĉne poezije. Iako poznaje i ceni
srpsku narodnu poeziju, i katkada piše po uzoru narodne pesme, iako je Vergilija i Horacija
prevodio u razmeru narodnih pesama, ipak on drţi da srpska knjiţevnost treba da ima za
uzor klasiĉne knjiţevnosti i nove knjiţevnosti koje su se ugledanjem na njih razvile. On ima
racionalno shvatanje poezije, sadrţinu istiĉe nad formom, razum nad maštom i osećanjem, i
zato je najradije pevao patriotske ode, prigodne pesme, politiĉke basne. U toku svog plodnog
knjiţevnog rada on je pokazao i knjiţevno obrazovanje i odreĊen knjiţevan program, ali
znanje, razumnost i dobra volja nisu mogli nadoknaditi oskudicu pravog knjiţevnog talenta.
On je pesnik glavom, ali ne srcem, i, kao ĉovek od knjiţevnog zanata, ostao tip »uĉenog
stihotvorca« našeg.
Baveći se u Srbiji, skupljao je od još ţivih suvremenika graĊu za istoriju prvog srpskog
ustanka. Te beleške je sredio i štampao pod naslovom: Ustanakъ srbskій podъ Crnыmъ
ĐorĊemъ (Novi Sad, 1862). Sintetiĉno delo Duhъ naroda srbskogъ (Karlovci, 1858) je
diletantski posao, gde se na osnovu nedovoljne graĊe htelo da prave velika uopštavanja.
Preveo je i Lesingovog Natana Mudrogъ (Novi Sad, 1861).
Hadţić je naroĉito ostao poznat kao glavni protivnik Vuka Karadţića. U poĉetku svoga
knjiţevnoga rada on je bio u dobrim odnosima sa Karadţićem i ophodio se prema njemu kao
uĉenik prema uĉitelju. 1821. Karadţić mu je pisao: »Vi ste već oteli Mušickome ime
Oracijevo« i hrabrio ga da postane »srpski Pindar«. Poĉetkom dvadesetih godina ova dva,
docnije ljuta protivnika bili su tako bliski jedan drugom da mu je u jednom pismu Karadţić
govorio »o našoj partiji«. Hadţić je tada bio i ostao pristalica narodnoga jezika, bio jedan od
prvih srpskih pisaca koji su stalno uvaţavali srpsku narodnu poeziju, ali on je mislio da
iskljuĉiv narodni jezik nije u stanju bez pozajmica i razvijanja da postane knjiţevan jezik. On
je odluĉno bio da se oĉuva stari i etimološki pravopis. Bio je dosledan u svojim osnovnim
pogledima, i »kao god što je u pitanju pravopisa vojevao protivu narodnoga govora, tako je u
oblasti zakonodavstva vojevao protivu obiĉajnoga prava« (Sl. Jovanović). On je borbe protiv
Vuka Karadţića vodio u doba od 1837. pa do 1847, i produţio ih je šezdesetih godina, vrlo
uporno, ali sa nedovoljnim struĉnim znanjem i sa malo ubedljivom argumentacijom.
To je bio jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena, vrlo savestan radnik i plodan
pisac, koji je sve postigao što se vrednoćom i dobrom voljom moţe postići. Ali ni na jednom
polju on nije imao uspeha. Imao je u jedan mah veliki pesniĉki glas, ali od sve njegove
hladne i uĉene poezije ništa nije ostalo; njegovi istorijski pokušaji ostali su samo pokušaji;
njegove filološke polemike ostale su bez ikakvog dejstva. Njegova je nevolja što je u poeziji
posle sebe imao Zmaja i Jakšića, a u filologiji kao protivnike Vuka Karadţića i Đuru
Daniĉića. Ali Jovan Hadţić ipak više vredi no glas koji su mu stvorili njegovi ogorĉeni
protivnici.
ĐORĐE MALETIĆ
Beloj Crkvi uĉio je srpsku i nemaĉku osnovnu školu, u Oraovici i Karlovcima gimnaziju, u
Segedinu filozofiju. 1838. prešao je u Srbiju i 1839. postao pomoćnik sekretara suda u
Kragujevcu i uzeo uĉešća u politiĉkim borbama. Do 1842. sluţio je u diplomatskoj i
prosvetnoj sluţbi; posle dinastiĉke promene od 1842. bude otpušten i do 1847. ţiveo je u
Zemunu. 1848. postane profesor Liceja, a 1859. direktor gimnazije u Beogradu, i na tom
mestu ostao je do 1878, kada je stavljen u penziju. Od 1856. do 1858. ureĊivao je u Zemunu
ĉasopis Podunavku, a 1858, u društvu sa Vladimirom Vujićem, pokrenuo je »list za
rasprostranjavanje poleznih znanja«, Rodolюbacъ. Umro je u Beogradu 1. januara 1888.
ĐorĊe Maletić bio je poligraf u punom smislu te reĉi. Radio je na raznim poljima,
stalno i obilno: bio je pesnik, i lirski, i epski, i dramski, i dramaturg, i estetiĉar, i istoriĉar, i
politiĉar, i školski radnik.
Njegovi epski pokušaji: Tri pobratima, »istiniti dogaĊaj u Bosni« (Beograd, 1844), i
Svatovi (1855), »narodna pripovetka«, izraĊeni su po svima pravilima estetike i retorike, ali
mlitavo i bledo, bez liĉnog akcenta i bez knjiţevnog obeleţja. Maletić se rado bavio
pozorištem, još 1844. preveo Šilerova Parazita, a pedesetih godina bavio se i pozorišnom
kritikom, 1871. vršio je duţnost upravnika Narodnog pozorišta, 1884. izdao je GraĊu za
istoriju srpskog narodnog pozorišta. Od njega je ostalo i nekoliko dramskih pokušaja:
Apoteoza velkomъ KaraĊorĊu67 (1850), Preodnica srbske slobode ili srbski aіduci,
»ţalostna igra u pet delova« (Karlovci, 1863), Smrt cara Miіaila, »ţalosno pozorije u pet
delova« (Beograd, 1866), pored toga poviše prigodnih inscenacija. Sve su to pravilno i
savesno raĊeni poslovi ali bez poezije i ţivota i bez knjiţevne vrednosti.
Kao i svi glavni srpski pisci njegova vremena, Maletić ulazi u knjiţevnost sa odreĊenim
dogmama. On je sav u idejama nemaĉke idealistiĉke filozofije i estetike, naroĉito Šilera, koga
rado prevodi i ĉesto navodi i od koga je naroĉito primio ideju o socijalnoj i moralnoj misiji
umetnosti i idealistiĉko shvatanje da treba da »prividnost triumfuje nad stvarnošću i
umetnost nad prirodom«. Maletić je ĉesto i rado po listovima i ĉasopisima izlagao ideje
idealistiĉke estetike i stekao glas prvog srpskog estetiĉara ĉetrdesetih godina. Kao
dugogodišnji »profesor srbske slovesnosti«, on je štampao Teopію poezіє (Beograd, 1854,
1868) i Ritoriku (Beograd, 1855—1856), koje su ostale kao školske knjige sve do
sedamdesetih godina. Maletić je verovao u idealno Lepo, u veĉne i stalne estetiĉke istine, u
retoriĉna pravila i šablone i nije hteo drugu poeziju do onu koja je po estetiĉkim pravilima i
koja je racionalna, refleksivna i objektivna.
JOVAN SUBOTIĆ
uĉio je u mestu roĊenja, gimnaziju u Karlovcima i Segedinu, prava u Pešti. 1836. dobio je
doktorat filozofije na peštanskom univerzitetu, a 1840. doktorat prava. Kao advokat ostao je
u Pešti do 1848, vršeći u isti mah duţnosti cenzora za srpske i rumunske knjige. U jedan mah
zastupao je na peštanskom univerzitetu profesora rimskoga prava. Ţivo je uĉestvovao u
narodnom pokretu 1848. i bio na Slovenskom kongresu u Pragu. Posle revolucije ţiveo je kao
advokat u Pešti i Novom Sadu. 1861. izabran je za podţupana sremske ţupanije, a 1862.
postao je ĉlan Kasacionog suda u Zagrebu. 1865. izabran je za narodnog poslanika na
zagrebaĉkom saboru, gde je igrao vidnu politiĉku ulogu. 1867. išao je na slovensku
etnografsku izloţbu u Moskvu, i zbog toga izgubio drţavnu sluţbu. 1870—1872. ureĊivao je
politiĉki list Narod u Novom Sadu, a 1873. postao je advokat u Oseku.68 1884. preselio se u
Zemun, gde je ostao do smrti, 16. januara 1886.
Jovan Subotić je bio, pre svega, vredan i vešt stihotvorac. Iz poĉetka je stajao pod
uticajem klasiĉne poezije, a naroĉito latinske, docnije je poĉeo podraţavati narodnu poeziju.
Neoriginalan duh, on se tako povijao pod uticajima i davao nepoetiĉne i hladne stihove. On
se naroĉito odlikovao kao epski pesnik, napisao nekoliko pravilnih epskih pesama, a meĊu
njima i u svoje doba slavljeni ep Kralj Deĉanski. I tu se pokazivao kao knjiţevno obrazovan,
trudoljubiv i dobronameran pisac, sposoban da radi po tuĊim obrascima, ali bez
originalnosti, bez nadahnuća, bez poezije i poleta, uvek samo vešt i hladan stihotvorac.
Subotić je imao jaku radnu snagu i velike ambicije, i što je jedan ĉovek bez talenta i duh
bez originalnosti mogao dati, to je on dao. On je u srpskoj knjiţevnosti ostao kao primerak
odliĉnog mediokriteta.
NIKANOR GRUJIĆ
Lipovi, u baranjskoj ţupaniji u Ugarskoj. Srpsku, nemaĉku i maĊarsku osnovnu školu svršio
je u Lipovu, Maroku i Haršanu. 1826. otišao je u gimnaziju u Mohaĉ, a 1831. u Peĉuj, gde je,
svršivši višu gimnaziju, ostao do 1835. 1837. stupio je u karlovaĉku bogosloviju, koju je
svršio 1840. 1841. pokaluĊerio se i do 1843. ostao kao iskušenik u manastiru Kuveţdinu. Od
1843. bio je pridvorni kaluĊer u mitropolita Josifa Rajaĉića. 1848. ga je zatekla kao
protosinĊela, i tada se odlikovao kao veliki besednik na Majskom saboru u Karlovcima i na
Slovenskom kongresu u Pragu. Od 1850. do 1864. bio je arhimandrit manastira Krušedola.
1861. postao je episkop. Kao vladika bio je u Pakracu, gde je umro 8. aprila 1887. godine.
Još kao Ċakom poĉeo je pevati na latinskom jeziku. Prvim svojim teĉnim stihovima,
koji su nosili potpis »Srb-Milutin«, odskakao je od gomile mnogobrojnih »stihokresatelja«
onoga vremena, i njegove rodoljubive i sentimentalne pesme privlaĉile su opštu paţnju. On
se naroĉito interesovao za narodni jezik i narodnu poeziju, i njegove pesme odlikovale su se
ĉistotom jezika i narodnim duhom. Pedesetih godina, pod raznim potpisima, pisao je
prigodne i alegoriĉne pesme, u kojima je kazivao veliko politiĉko nezadovoljstvo srpskog
naroda protiv beĉke reakcije. 1861. izišao je njegov epski spev Sv. Sаva Nemanićь, pun
poboţno-patriotskih razmišljanja, ali u teškim stihovima i bez ţivosti i poezije.
Grujić je dosta pisao u prozi. Protiv Vuka Karadţića, koji je bez odobrenja Sinoda izdao
1847. svoj prevod Novog zavjeta, on je napisao polemiĉke Primѣtve (Zemun, 1852), u
kojima je ne samo kritikovao taĉnost prevoda no i sumnjiĉio Karadţića da je u tom poslu
»tuĊinsko oruĊe« u borbi protivu pravoslavlja. I inaĉe, u celom svom proznom radu on je
bio crkveni ĉovek, bogoslov i moralist. Kao pisac u starosti naroĉito se bavio poukom i
poboţnom knjiţevnošću. od njega je ostalo nekoliko prevoda i originala u tom pravcu: Uvod
u tumaĉenje Sv. pisma, Iz ţivota svetih ugodnika boţjih, dve knjige (Novi Sad, 1885);
Pripovetke mojoj kćeri i Saveti mojoj kćeri, od francuskog pisca Ţ. N. Bujija (Novi Sad,
1883); Dva prijatelja, od Lesaţa (Novi Sad, 1886), itd. Posle njegove smrti, tek 1907, izišla je
njegova Avtobiografija, koju je pisao u dubokoj starosti. To je u prvom redu delo jednog
nezadovoljnog kaluĊera koji u crkvenoj karijeri nije doterao donde dokle bi po svojim
sposobnostima mogao ići; zatim, to su polemike sa liberalnim politiĉkim protivnicima koji
su hteli u srpskoj crkvi da ograniĉe moć episkopa. Ali u tom spisu ima dobrih opisa scena iz
mladosti; jezik je lep i ĉist.
Kao crkveni besednik Nikanor Grujić zasluţuje naroĉiti pomen. Njegove besede,
naroĉito iz 1848, imaju široke reĉitosti, i idu u najbolje stvari srpskoga crkvenog besedništva.
Neke od tih prigodnih beseda štampane su u zasebnim knjiţicama.
Grujić je bio pisac od izvesnog talenta, ali je crkveni ĉovek i didaktiĉar i moralist ugušio
u njemu pesnika. Od pedesetih godina njegove pesniĉke sposobnosti oĉevidno su poĉele da
slabe, i uzalud je ĐorĊe Maletić, koji je u njemu gledao »dostojnog prijemnika Mušickog«,
izraţavao nadu da će on »povratiti didaktiĉku poeziju u celoj njenoj krasoti«. On to nije
mogao uĉiniti, kao vladika i politiĉki ĉovek napustio je poeziju i ostavio traga samo kao
crkveni besednik.
VASA ŢIVKOVIĆ
Još kao Ċak, od 1838, poĉeo se javljati svojim stihovima u raznim srpskim listovima i
almanasima. Kao i drugi pesnici njegova naraštaja, on je kolebljiv u pravcu. On je oduševljen
poklonik Lukijana Mušickoga, i ima i kod njega »uĉenog stihotvorstva«. Ali on dobro zna
nemaĉku knjiţevnost, zanesen je Geteom i Šilerom, koje vrlo dobro prevodi, i na njegovim
stihovima, i u formi i u sadrţini, opaţa se nemaĉki uticaj. Naroĉito na njega utiĉe Šeler, koji
je hteo biti klasiĉar, ali koji je i preko svoje volje skliznuo u romantizam. Taj nemaĉki uticaj
preovlaĊivao je, i on se sav podaje njemu. I u tom pravcu on je jedan od prvih pesnika
ĉetrdesetih godina koji su napustili staru klasiĉarsku poeziju i prema nemaĉkom uzoru
stvarali modernu poeziju, sa novom versifikacijom i novim osećanjima. Ţivković je ispevao
znatan broj moralnih i sentimentalnih pesama, od kojih su neke, pisane ĉistim jezikom, u
dobrim stihovima i sa izvesnom toplinom, bile vrlo popularne i dugo se pevale u narodu. Ali
posle tih pesama, u kojima se ljubav pevala kao jedno opšte osećanje, on je u vremenu od
1856—1858. ispevao izvestan broj ljubavnih pesama, gde je otvoreno i iskreno opevao svoja
liĉna osećanja, zanose svoje mašte i ĉula, sasvim subjektivno i strasno, kao što će docnije
romantiĉarski pesnici pevati. Njegove skupljene Pesme izišle su u Beogradu 1907.
MATIJA BAN
U prvoj polovini XIX veka dubrovaĉka knjiţevnost, kao celina, gasi se, i
dubrovaĉki pisci prilaze ili srpskoj ili hrvatskoj knjiţevnosti. Dvojica od najpoznatijih
dubrovaĉkih pisaca iz doba oko 1840, Matija Ban i Medo Pucić, opredeljuju se za srpsku
knjiţevnost.
Matija Ban rodio se 4. decembra 1818. godine u Petrovu Selu kod Dubrovnika. 1834.
stupao je u franjevaĉki red,69 iz koga je izišao brzo, već 1836. On ostavlja zaviĉaj, ide na
Istok, postaje uĉitelj jezika u grĉkoj školi na ostrvu Halki, potom u Carigradu i Brusi. 1844.
dolazi u Srbiju, i 1845. je vaspitaĉ kćeri kneza Aleksandra KaraĊorĊevića. Srpska vlada ga
ĉesto upotrebljava u diplomatskim misijama i u poslovima nacionalne propagande. Oko
1848. obilazio je Novi Sad, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Cetinje. 1850. postao je profesor
francuskoga jezika na Liceju u Beogradu. Prilikom dinastiĉke promene, 1858, izgubio je
drţavnu sluţbu. 1861. postao je šef presbiroa i na tome mestu ostao je do 1880, kada je
stavljen u penziju.70 Umro je u Beogradu, u dubokoj starosti, 1. marta 1903.
Ban je poĉeo pisati rano, još oko 1834, i na srpskom i na talijanskom. Od ĉetrdesetih
godina nastaje njegov vrlo ţiv i plodan knjiţevan rad. Za više od pola veka napisao je, kako se
raĉuna, preko 40.000 stihova. Na srpskom i francuskom jeziku napisao je nekoliko
politiĉkih rasprava i pedagoških spisa, ĉak i vojnih rasprava, ostavljajući na stranu obilan
novinarski rad.
1853. i 1861. izišle su u Beogradu dve sveske njegovih Razliĉnihъ pѣsama. U njima se
vidi ĉisto racionalno shvatanje knjiţevnosti. Celom svom radu Ban postavlja za zadatak:
»razvoj svijesti i moralnosti našega naroda, kao i njegov ugled pred svijetom«. Bez talenta,
bez ikakve pesniĉke mašte, u osnovu svoga bića hladan i vazda uĉiteljski moralist, on je
neumorno pisao slabe stihove, konvencionalne i ukoĉene.
i srpskog patriotizma, ali malo umetnosti i poezije. To su kabinetski radovi, u kojima pisac
pokazuje oskudno nadahnuće, slabu maštu, nedostatak osećanja, površnu psihologiju.
Radnja je troma, izlaganje suvo, stihovi slabi, celi komadi krajnje dosadni. Danas je teško
shvatiti kako su takvi komadi mogli imati ne samo pozorišnoga no i knjiţevnoga uspeha. U
svoje vreme Ban je, sasvim ozbiljno, bio poreĊen sa Šekspirom i njegove drame prevoĊene
na nekoliko slovenskih jezika. Romantiĉna drama, ţivlja i većma pesniĉka, potisla je njegovu
suvu kabinetsku dramu, i on se od sedamdesetih godina i kao dramatiĉar i pesnik poĉeo
gubiti. Umro je gotovo sasvim zaboravljen.
MEDO PUCIĆ
Kao kod gotovo sviju srpskih pesnika ĉetrdesetih godina, i kod Meda Pucića ima više
dobrih namera no prave poezije, više lepih misli no dobrih stihova, više rodoljublja no
umetnosti. On je, uopšte, bio više apostol slovenske i srpske ideje no knjiţevnik u pravom
smislu reĉi. Ovaj zasluţni javni radnik bio je »poslednji bard dubrovaĉki«, za trenut je
vaskrsavao iz prošlosti staru dubrovaĉku knjiţevnost i vezivao je sa novom srpskom
knjiţevnošću.
DANILO MEDAKOVIĆ
R oĊen 17. decembra 1819. u Zrmanji, u Lici, gde je svršio nemaĉku osnovnu
školu. U Zadru je svršio gimnaziju 1838. Do 1839. bio je u Srbiji uĉitelj kneţeve dece i
ĉinovnik u drţavnoj sluţbi, a potom, do 1845, sekretar kneza Mihaila. 1845. ode na studije u
Berlin i 1847. postane doktor filozofije. 1847. otvorio je srpsku štampariju u Novom Sadu,
ulazi u politiku i javni rad. On kreće ceo jedan niz srpskih listova: 1848. Napredak, Srbski
dnevnikъ od 1852. do 1859, Sedmicu od 1852—1858, almanahe Lastu i Godišnjak, postaje
glavni publicist srpski pedesetih godina. 1859, posle dinastiĉke promene, prelazi u Srbiju i tu
ostaje do 1862. Vraća se u Novi Sad, 1863. popovo kreće Napredak i bezuspešno pokušava
da nastavi politiĉki rad. Povuĉen iz javnoga rada, umro je u Zagrebu 5. novembra 1881.
Medaković je bio aktivan javni radnik i za Srbe pedesetih godina bio ono što je oko
1820. bio Dimitrije Davidović, oko 1840. Teodor Pavlović, oko 1865. Svetozar Miletić. On je
stvorio ĉitalaĉku publiku srpsku, bio jedan od glavnih buditelja narodne svesti u teškim
vremenima, i organizator knjiţevnog rada srpskog pedesetih godina.
LjUBOMIR P. NENADOVIĆ
KNjIŢEVNI RAD. — Nenadović se javio u knjiţevnosti još vrlo mlad i na njoj je radio
do same smrti. Prve dve knjige pesama izišle su mu 1849: Pesme u Zemunu, i Slavenska
vila, ćirilicom u Karlovcima, latinicom u Zagrebu. Novo izdanje pesama izišlo je u Zemunu
1860. Spev Doйĉinovićъ Voin, izišao je u Zemunu 1861. Od 1850. do 1857, sa prekidima,
izdavao je u Beogradu vrlo popularnu Šumadinku, gde je izišao veliki deo njegovih pesniĉkih
radova i putopisa. Izdao je takoĊe i dve knjige almanaha Šumadinĉe (Zemun, 1852. i 1853).
Kao svoju akademsku besedu štampao je u Beogradu 1889. Pogled na poeziju i njen uticaj
na ĉoveĉanstvo. Od njegovih prevoda vrede pomena: drama Napoleonъ Bonaparta (1850)
od Aleksandra Dime Oca i Istorija francuske revolucije (1863) od A. Minjea, delo u svoje
doba jako omiljeno i mnogo ĉitano u liberalnim omladinskim redovima. Nenadović je izdao i
jedan deo zaostavštine svoga oca: Memoare prote Matije Nenadovića (Beograd, 1867; drugo
izdanje Srpske knjiţevne zadruge, Beograd, 1893) i njegova pisma o ratovanju na Drini
1811—1813 (Beograd, 1861).
Njegovi stihovi su prosti i razvuĉeni, slikovi vrlo obiĉni i slabi, cela poezija odveć nalik
na prozu. Nenadović je bio obrazovan ĉovek, pun lepih ideja i dobrih namera, ali hladan, bez
osećanja i bez pesniĉkog talenta. Sve to moglo je zanimati poluknjiţevnu publiku, kod koje je
on kroz ceo svoj ţivot ostao vrlo popularan, ali kao poezija nije se moglo odrţati.
Sva ta pisma imaju prijatan intimni karakter. Za svoja putniĉka pisma iz Švajcarske
rekao je Nenadović 1852. u Šumadinci: »Ova putniĉka pisma nisu pisana s tom namerom da
se igde peĉataju, koje će se iz njiovog prostog i sasvim iskrenog pripovedanja viditi — no kad
se u svet puštaju, svaki ĉitatelj, kome je volja, moţe drţati da su upravo njemu pisana, poĉem
njega radi samo se i peĉataju.« To se moţe proširiti i na sva Nenadovićeva pisma. u svim
svojim putopisima on nije umetnik utanĉanog ukusa i više osetljivosti koji kazuje svoje
utiske i daje knjiţevne opise — no srdaĉan i prirodan ĉovek koji dobrodušno i duhovito priĉa
šta je video i kako je kroza svet prolazio. Njega ne zanima toliko sama priroda i utisci koje
ona budi u njemu, no u prvom redu ljudi, njihov ţivot, naravi, uredbe. On ne udara u neku
visoku filozofiju, no nasmejano priĉa šta mu se na putu dešavalo, onako kao što prijatelj piše
prijatelju u intimnom pismu. I to je ono što se dopadalo u njegovim putopisima: laka
filozofija ţivota, dobrodušna i vedra šala, ljubav prema ljudima, prema slobodi i pravdi. Sva
ta prijatna, vedra i razumna priĉanja imaju naroĉiti ĉar koji dolazi od lepe duše samoga
pisca. Nenadovićevi putopisi su prvi dobri pokušaji svoje vrste u srpskoj knjiţevnosti, sa
razlogom su imali velikoga uspeha, i danas se još mogu prijatno ĉitati i saĉuvali su knjiţevnu
vrednost.
inaĉe ima tolikog zajedniĉkog. »U svoje vreme — pisao je 1887. Milorad Šapĉanin — uĉinili
su Nenadovića Popara i Jovana Ilića Hasan Pepeljar toliki utisak da su ih naizust znale ĉak i
stare sudije i pomoćnici naĉelstva.« Iskren patriot, slovenofil, slobodnjak, moralist, dobar
ĉovek, lak i prijatan pisac — on je privlaĉio i svojim idejama i svojim pisanjem. Kao pesnik
nije se mogao odrţati, ali je ostao kao urednik popularne Šumadinke, jednog od najranijih i
najboljih knjiţevnih listova u Srbiji, i kao pisac vedrih i prijatnih putopisa, gde se pokazao
dobar stilist i jedan od osnivaĉa današnjeg knjiţevnog stila srpskog.
roditeljskoj kući, pored oca seoskog sveštenika, sama se obrazovala velikim ĉitanjem i
opštenjem sa ljudima od pera. Posle oĉeve smrti došli su za njenu porodicu rĊavi dani. Ona
odlazi u Srbiju, gde ţivi kod prijatelja. 1878. umrla je u Beogradu zaboravljena i u bedi.72
Kao gotovo svi ljudi njenoga naraštaja ona se ogledala na poeziji. Poĉela je pevanje još
kao mlada devojka, 1847, i javljala se gotovo po svima listovima srpskim onoga vremena.
Izdala je tri knjige Pesama (1850, 1855. i 1869), gotovo iskljuĉivo patriotske i moralne
sadrţine. U svoje doba, kao prva ţena koja je ţivlje ušla u knjiţevnost, slavljena je kao velika
pesnikinja. Bila je u prijateljstvu sa svima glavnim pesnicima srpskim, dopisivala se i sa
pojedinim nemaĉkim i ĉeškim piscima, imala veliki glas u celom knjiţevnom svetu srpskom.
I kao devojka koja je morala voditi obzire, i kao pristalica objektivne lirike gde se intimna
osećanja imala kriti, ona peva opšte pesniĉke teme, opšta mesta starinske poezije. Ali, njena
je poezija bezliĉna, bezizrazna, opšta, suviše prigodna i konvencionalna. Ona nema osećanja
ni za jezik, ni za stil, ni za ritam. U njenim stihovima ima mnogo patriotizma, mnogo morala
i pouke, mnogo ljubavi za knjiţevnost, ali nema poezije.
Znaĉajnije je njeno delo U Fruškoй gori, dnevnik pisan 1854. godine, koje je štampano
u tri sveske (Novi Sad, 1861; Zemun, 1862; Novi Sad, 1866). To su intimne beleške hvatane s
dana na dan, ispovesti jedne idealistkinje koju ţivot nemilosrdno obmanjuje, u kojima ima
neţnosti, sanjarija i topline, i jedan lep dokumenat za intimno poznavanje duša toga doba.
III ROMANTIZAM
1848. u »obe Srbije«, u srpskoj juţnoj Ugarskoj i u Kneţevini Srbiji, osećao se jak
pokret u omladini, revolucionarno—nacionalan, panslavistiĉki i velikosrpski u politiĉkim
teţnjama, romantiĉno-nacionalan u knjiţevnom pogledu. Mladi su uzimali u svoje ruke
vodstvo nad srpskim duhovima, i u knjiţevnosti su uveliko poĉeli suzbijati stare ideje. Ali sav
taj napredak bio je naglo ugušen politiĉkom reakcijom posle 1848. U celoj Evropi vladari i
vlade stali su ugušivati teţnje za politiĉkim slobodama, društvenom pravdom i nacionalnom
nezavisnošću, i što su osetili ostali evropski narodi osetili su i Srbi, ne samo u Austriji no i u
Srbiji. Srbima u Austriji posle 1849. bila je data neka vrsta nacionalne samouprave,
takozvana Srpska Vojvodina, ali tako udešena da su Srbi u njoj bili manjina, i tako
upravljana da su bili i politiĉki i nacionalno pritisnuti, lišeni svih graĊanskih prava, gonjeni i
kao narodnost i kao graĊani, pod punim pritiskom surove policije i brutalne centralne vlasti
sa germanizatorskim teţnjama. U Srbiji je sav omladinski, liberalni i nacionalni pokret oko
1848. nasilno ugušen i otpoĉela je vladavina cenzure i birokratskog ugnjetavanja. U to
vreme, pedesetih godina, »obe Srbije« padaju u teţak poloţaj. Javan ţivot potpuno je
obustavljen, stroga cenzura guši svaku slobodniju i napredniju misao, knjiţevni rad se jedva
oseća, publika je zaplašena ili ravnodušna, i tih desetak godina idu u najneplodnije i
najpraznije godine srpske knjiţevnosti.
aktivnosti koji je do kraja XVIII veka bio u Beĉu, potom do pred 1848. u Pešti, pomiĉe se ka
jugu i prelazi u Novi Sad. Od XIV veka, sklanjajući se od turske navale, Srbi su svoj centar
stalno povlaĉili ka severu: posle Skoplja, krajem XIV veka, takav centar postao je Kruševac, u
XV veku Smederevo. Na kraju XVIII veka takav centar je Beĉ. Ukoliko su Turci suzbijani,
srpski centar se pomicao na jug. Oko 1825. takav centar postaje Pešta, od ĉetrdesetih godina
tu ulogu poĉinje preuzimati Novi Sad. Dosta veliko mesto, sa vrlo preduzimljivim srpskim
stanovništvom, »najveće srpsko opšĉestvo na svijetu« kako ga je Vuk Karadţić nazvao još
1817, na zgodnom geografskom poloţaju, u centru Srpstva u Ugarskoj, nedaleko od Srbije,
Novi Sad postaje srpski centar. 1816. dobija srpsku gimnaziju,73 od 1831. proradila je u
njemu srpska štamparija, a ĉetrdesetih godina i druga. Uĉeni ljudi i pisci poĉinju se sticati u
njemu. Pred 1840. on ima na 10.000 srpskih stanovnika, trgovina i zemlja su u srpskim
rukama, nacionalna svest je vrlo jako razvijena. Pedesetih godina, kada je Vojvodina
otcepljena od Ugarske, Pešta gubi znaĉaj koji je nekada imala za Srbe. Novi Sad postaje
središte duhovnog ţivota srpskog, »oteĉestvo uĉenih Srbalja«. Pedesetih godina u njemu se
kreću i politiĉki i knjiţevni listovi: Srbski dnevnikъ, Юţna pĉela, VoйvoĊanka, Sedmica.
Austrijski Sloveni, koji su stalno stajali pod duhovnim uticajem nemaĉke kulture i
knjiţevnosti, usvajali su tu novu knjiţevno-nacionalnu struju. Naroĉito oni koji su se
školovali u Nemaĉkoj, mahom protestanti, posle 1810. prihvatili su ideje nemaĉkog
romantizma, koji je u to doba vršio duhovni i knjiţevni preobraţaj nemaĉkog naroda. Oni su
ono što su nalazili kod Nemaca prenosili na Slovene, mesto Germanіa ili Teutonіa stavljali
Slávia, mesto Deutѕchheіt — Slovanoѕt, mesto Alldeutѕchland — Všeѕlávia. Onaj isti kult
prošlosti i istorijski nacionalizam koji su nemaĉki preporoditelji propovedali svom narodu u
borbi protiv Francuza i njihove kulture, poĉeli su, izmenivši samo imena, slovenski
preporoditelji propovedati svojim slovenskim sunarodnicima, kojima je grozila opasnost od
Nemaca i MaĊara.
Ljudi koji su u tom pravcu ne samo posredno no i neposredno uticali na Srbe bili su:
Josif Dobrovski, Jernej Kopitar, Pavle Šafarik, Jan Kolar i Ljudevit Štur.
poĉetku XIX veka, Srbi su se upoznali sa slovenskom prošlošću i odnosima izmeĊu raznih
slovenskih jezika, sticali osećanje slovenske zajednice i solidarnosti.
Slovenac Jernej Kopitar bio je od vrlo velikog i neposrednog znaĉaja po razvitak ideja i
knjiţevnosti kod Srba u prvim desetinama XIX veka. Još mlad, on je sasvim ušao u ideje
nemaĉkog romantizma, i u svome narodu poĉeo se baviti narodnim jezikom i narodnom
poezijom. Kao cenzor slovenskih knjiga u Beĉu i kao saradnik beĉkih romantiĉarskih listova
za slovenske knjiţevnosti, on se još pre 1810. jako zainteresovao za Srbe i Hrvate, traţio ljude
koji će ga obavestiti o srpskohrvatskom jeziku i prikupljati narodne pesme, o kojima se u
zapadnom svetu bilo već ĉulo. On se radi toga obraćao na sve strane. Njegova sreća i sreća po
srpsku knjiţevnost bila je što je 1813. naišao na Vuka Karadţića, koga je uveo u svoje ideje i
planove, uputio ga u gramatiĉarski i sakupljaĉki posao, rukovodio ga u svima njegovim
poslovima. Kopitar je uverio Karadţića da narodni jezik treba da potisne crkveni i obavestio
ga o pravoj vrednosti narodnih pesama, podrţavao ga i moralno i materijalno u teškim
borbama koje je ovaj imao da izdrţi sa svojim protivnicima. On je Karadţićeve rezultate
saopštavao zapadnom nauĉnom i knjiţevnom svetu, preko Grima i Getea stvorio
interesovanje za srpski jezik, i njemu liĉno ima se zahvaliti što je srpska narodna poezija
stekla evropski glas.
Uticaj Jana Kolara na Srbe bio je još neposredniji i ţivlji. Bilo je malo ljudi koji su imali
tako široko slovensko osećanje kao što je to bio sluĉaj sa Janom Kolarom. Pod reĉju »naš
narod« on je obuhvatio sva slovenska plemena bez razlike. 3a Srbe on je imao naroĉitih
simpatija, i srpski jezik i srpska narodna poezija su ga osobito interesovali. U Srbima je
gledao jedan od etniĉki najĉistijih i najsvesnijih slovenskih naroda, kod kojega su najbolje
saĉuvane stare slovenske osobine. Traţeći slovensku koncentraciju, on je srpski jezik, sa
ruskim, ĉeškim i poljskim, smatrao kao jedan od ĉetiri glavna slovenska jezika i traţio da svi
Juţni Sloveni prihvate srpski jezik kao svoj. Kao paroh slovaĉke protestantske opštine u
Pešti, on je imao velikih veza sa Srbima, naroĉito sa Vukom Karadţićem i Teodorom
Pavlovićem. Posle svog znamenitog speva Slávy Dcera on je postao glavni ideolog i
teoretiĉar »Slavjanstva«, kulturno-knjiţevnog po formi, nacionalno-politiĉkog u stvari, i u
njemu se i kod Srba gledao prorok nove slovenske vere. On je vrlo ĉesto navoĊen i prevoĊen
kod Srba. Njegov znameniti ĉlanak O knjiţevnoj uzajamnosti meĊu narodima i nareĉjima
slovenskim, manifest knjiţevnog panslavizma, izišao je prvo na srpskom, u jednom srpskom
listu, u 1835, u Serbskomъ narodnomъ listu. U Pešti on je imao stalnog dodira sa
rodoljubivom srpskom Ċaĉkom omladinom, jako uticao na nju i razvijao u njoj onu veru u
Slovenstvo koja odlikuje srpsko pokolenje pred 1848.
Pavle Šafarik je radio u samoj srpskoj sredini. Kao protestant i nemaĉki Ċak nije mogao
dobiti sluţbu u svom zaviĉaju, i 1819. doĊe za profesora srpske gimnazije, u Novi Sad, gde je
ostao sve do 1833. On se baca na prouĉavanja jugoslovenske, naroĉito srpske prošlosti. On
ima dvostruk cilj: da kod Srba razvije osećanje slovenske svesti i solidarnosti i da zapadni
slovenski svet upozna sa Srbima i Hrvatima. U oba pravca on je imao puno uspeha. On je
više no iko uĉinio, naroĉito preko Serbskogъ lѣtopisa, kojem je i u stvari bio glavni pokretaĉ,
da se Srbi upoznaju sa slovenskom prošlošću, da steknu pojam o suvremenom stanju
Slovenstva, i da preko tih opštih nauĉnih znanja doĊu do slovenske svesti. Sa druge strane,
ţiveći meĊu Srbima, on je prvi nauĉno poĉeo prouĉavati srpsku prošlost i srpski jezik, prvi
stao ispitivati stare srpske spomenike i prikupljati graĊu za istoriju srpske knjiţevnosti, i u
tom pogledu imao tolike zasluge da ga je Srbski letopis 1863, zabeleţivši njegovu smrt,
uporedio sa slovenskim apostolima Ćirilom i Metodijem.
Dobrovski i Šafarik bili su više nauĉenjaci, Kolar više ideolog i teoretiĉar, Slovak
Ljudevit Štur bio je praktiĉni radnik, organizator, agitator slovenski, ĉovek koji je
neposredno obrazovao srpsku mladeţ pred 1848. Knez Mihailo ga je školovao u Nemaĉkoj i
izdrţavao kao profesora na poţunskom liceju. Na tom mestu Štur je postao duhovni voĊ i
vaspitaĉ sve slovenske omladine, ulivao u nju ne samo slovensko osećanje no gotovo
slovenski fanatizam. Pod njegovim uticajem stvorene su prve srpske Ċaĉke druţine i
vaspitalo se nekoliko vaţnih ljudi, meĊu kojima prvo mesto zauzima Svetozar Miletić. On je
svojim uĉenicima ulivao ne samo široko osećanje slovenske solidarnosti no im je naroĉito
razvijao ljubav prema narodnoj poeziji uopšte, dajući srpskoj narodnoj poeziji jedno od
glavnih mesta. Njegova knjiga o slovenskim narodnim pesmama, koju je 1857. Jovan
Bošković preveo na srpski, jako je uticala na knjiţevno-romantiĉno vaspitanje mladog
naraštaja srpskog.
Pod svim tim uticajem tih slovenskih buditelja razvilo se u mlaĊem srpskom naraštaju,
naroĉito ĉetrdesetih godina, vrlo ţivo slovensko osećanje i jak knjiţevno-nacionalni pokret,
ĉije je glavno obeleţje: slovenski nacionalizam u politici, romantizam u knjiţevnosti. Pod
neposrednim uticajem Kolara i Štura osnivaju se Ċaĉke druţine srpske, koje imaju svoje
pisane knjiţevne organe. 1846. te druţine stupaju u vezu i izdaju 1847. zbirku panslavistiĉko-
romantiĉkih radova Slavяnka. U pokretu od 1848. ta omladina, grupisana oko lista
Napretka, igra vrlo revolucionarnu ulogu. Pokret je zahvatio i Srbiju. Oko Druţine mladeţi
srpske grupiše se ne samo licejska omladina u Beogradu no i svi mlaĊi napredni ljudi.
Društvo postaje središte slovenske aktivnosti, srpske nacionalne propagande i liberalnog
pokreta u celoj Srbiji. U svom almanahu Nevenu sloge (1849) oni su izneli sav svoj program
»slavjanstva« i »srbskosti«, »slobode« i »ravenstva«.
Prvu reĉ u narodu sada uzima omladina. Već dosta mnogobrojni srpski Ċaci u Beĉu i
Pešti poĉinju se prikupljati i zapoĉinjati jedan politiĉki i nacionalni pokret. 1861. osniva se u
Pešti Ċaĉko društvo Preodnica, 1863. u Beĉu Zora. I ta dva aktivna Ċaĉka društva postaju
središta ţivoga omladinskog rada i u politici i u knjiţevnosti. Đaĉki i omladinski pokret naglo
zahvata sva mesta gde je bilo srpskih Ċaka i po višim i po srednjim školama. IzmeĊu svih tih
Ċaĉkih druţina odrţavala se stalna veza. I prirodno se pomislilo i na jednu zajedniĉku
organizaciju. Po ugledu na nemaĉki Tugendbund i na talijansku Mladu Italiju osniva se
sveĉano, 1866, u Novom Sadu savez »Mladoga Srpstva«, Ujedinjena omladina srpska.
Društvo je osnovano sa ciljem da budi narodni duh i da širi srpsku knjiţevnost. U nju
su ušli ne samo Ċaci no i mlaĊa inteligencija, trgovci, zanatlije; u jedan mah ona je bila ne
samo savez Ċaĉkih druţina no i pevaĉkih, uĉiteljskih, trgovaĉkih i zanatlijskih. Pokret je
zahvatio naroĉito Vojvodinu i Srbiju: u Vojvodini, on se okrenuo u jednu nacionalnu i
antiklerikalnu stranku; u Srbiji, gde je zbog manje povoljnih politiĉkih prilika manje imao
maha, dobio je karakter jedne liberalne, antiapsolutistiĉke i nacionalno odluĉne stranke.
Docnije, oko 1870. godine, pokret se, u mnogo manjem obimu, proširio i na Hrvatsku,
Dalmaciju i na Crnu Goru.
Organizacija Ujedinjene omladine srpske poĉela se ţivlje izvoditi tek 1867. Ali te
godine, na drugoj omladinskoj skupštini u Beogradu, zbog liberalnih manifestacija, došlo se
u sukob sa reakcionarnom srpskom vladom i time rad u Srbiji bude oteţan. 1868, posle
ubistva kneza Mihaila, Omladina, osumnjiĉena da je bila duhovni podstrekaĉ toga dela, bila
je progonjena u Srbiji i u Vojvodini, i njen rad je bio za neko vreme zaustavljen. Ali
omladinske skupštine se stalno drţe: 1868. u Velikom Beĉkereku, 1869. u Velikoj Kikindi,
1870. u Novom Sadu, 1871. u Vršcu. I srpske, a naroĉito maĊarske vlade su sa nepoverenjem
gledale na ovaj pokret, i 1871. i 1872. on je ugušen. Bilo je teško sa jednim programom raditi
u dve razne zemlje, u Srbiji i u Austro-Ugarskoj. Pored toga, u samoj Omladini bilo je, pored
liĉnih razmirica, i sukoba lokalne prirode, izmeĊu vojvoĊanskih i srbijanskih omladinaca, i
sukoba naĉelne prirode, izmeĊu starijih i umerenijih liberala i mlaĊih, naprednijih
socijalista. Gonjena i od peštanske i od beogradske vlade, rastrzana unutrašnjim borbama,
bez sigurne materijalne podloge i odreĊenog programa rada, Omladina nije mogla biti duga
veka. Prestanak društvenog organa Mlade Srbadije, 1872, znaĉio je kraj omladinske
organizacije.
Ujedinjena omladina srpska otpoĉela je kao savez Ċaĉkih društava, potom je postala
organizacija celog mlaĊeg naraštaja radi kulturno-nacionalnih ciljeva, najzad je postala
nacionalno-politiĉka stranka, koja je stala na ĉelo celog srpskog naroda. Zahvativši gotovo
sve krajeve i sve staleţe srpske, ona je zapoĉela obilan rad u svima pravcima. Predavanjima,
»besedama«, ĉasopisima, knjigama, almanasima, ona je radila na nacionalnom vaspitanju
srpskog naroda, na nacionalizaciji celokupnog ţivota srpskog. Godine njenog rada bile su
uzburkana doba kada su se potlaĉene nacije bunile i kada su se nacionalne drţave stvarale:
to je bilo doba ustanka Luke Vukalovića (1861), bombardovanja Beograda (1862), poljskog
ustanka (1863), grĉkog ustanka na Kritu (1866) i krivošijskog ustanka u Boki Kotorskoj,
oĉišćenja gradova u Srbiji od poslednjih turskih posada (1867), doba stvaranja ujedinjene
Italije (1859. i 1870) i ujedinjene Nemaĉke (1866. i 1870—1871). U toj atmosferi mislilo se da
je kucnuo »izvesni ĉas« srpskog osloboĊenja i ujedinjenja, prekoravala se Srbija što pedeset
godina ostaje u »blatomiru«, oboţavala se Crna Gora koja je neprestano na ratnoj nozi, i
Omladina je srpske duhove pozivala za blisko delo nacionalnog osloboĊenja i ujedinjenja.
OMLADINSKA IDEOLOGIJA
Ljudevita Štura, zovu se »Slavjani« i snevaju o »velikoj Slaviji« i »Slavjanskom Carstvu«, ali
i osećanje »srbstva« i ideal »srbskosti« uvek su jaki. 1848. je vrhunac slovenskog osećanja
kod Srba; posle toga to osećanje slabi, a iskljuĉivo srpsko nacionalno osećanje jaĉa. Svakako,
slovensko osećanje kod Srba i docnije je jako, i to se videlo prilikom krimskog rata (1853—
1856), prilikom slovenske etnografske izloţbe u Moskvi (1867), tome su svedok bratske veze
sa ruskom omladinom, zajedniĉki rad sa bugarskom emigracijom i hrvatskim i slovenaĉkim
rodoljubima, ali pored svega toga zavlaĊuje ono što je Štur gorko nazivao »sebiĉno
rodoljublje«. Mesto ideala »Slavjanskog Carstva« dolazi ideal »Dušanovog Carstva«, i iz
panslavizma ĉetrdesetih godina izlazi uţi srpski nacionalizam.
U duhu romantizma, isto onako kao što su nemaĉki romantiĉari idealizovali staru
Germaniju i Teutoniju, kao što su ĉeški i slovaĉki romantiĉari idealizovali staro,
prethrišćansko slovenstvo — i srpski romantiĉarski omladinci poĉinju idealizovati srpsku
prošlost, srpsku istoriju, koju, po reĉima Lamartina, »treba pevati a ne pisati« i koja je
»pesma što još nije gotova«. Oni shvataju istoriju kao i nemaĉka istorijska hajdelberška
škola: da je njen zadatak da diţe nacionalni ponos. Istorijsko osećanje bilo je uvek vrlo ţivo
kod Srba, narodna poezija saĉuvala je sve uspomene na prošlost, i novi naraštaj sav se
okrenuo slavljenju istorijske prošlosti, nalazeći u njoj ne samo utehe za sadašnjost no i snage
za borbe u sadašnjosti i vere u bolju narodnu budućnost.
Kao romantiĉarski nacionalni pokreti kod drugih naroda, kao što je bilo uopšte oko
1848, tako je i srpski nacionalni romantiĉarski pokret imao liberalno obeleţje. Srpski
omladinci su oboţavaoci Garibaldija i Macinija i njihovog republikanskog nacionalizma: oni
simpatišu MeĊunarodnoj ligi za mir i slobodu, koja je oko 1870. godine bila središte
republikanskog i demokratskog pokreta u Evropi. Omladina je sa velikom ljubavlju pratila
republikanske pokrete u Francuskoj i Španiji. U unutrašnjoj politici omladinci su ustavovci i
liberali: boreći se protiv apsolutizma kneza Mihaila, traţe ustavnu slobodu, »narodnu vladu«
u Srbiji, demokratizaciju i nacionalnu autonomiju u Austro-Ugarskoj, koja ima da postane
neka vrsta istoĉnoevropske Švajcarske. Oni hoće jedan federativan savez sa balkanskim
narodima, sa krajnjim ciljem: Savez Balkanskih Zemalja ili i Savez Dunavskih Drţava.
Dok je stariji naraštaj, u kome je bilo toliko crkvara i pravoslavaca, bio okupljen oko
mitropolita i patrijarha, omladinski naraštaj, iako deistiĉki, kida sa crkvenim predrasudama,
postaje odsudno antiklerikalan, ali ne antireligiozan. Naroĉito u Ugarskoj, u okviru srpske
crkveno-školske autonomije, omladinci vode ţivu borbu protiv crkvene jerarhije. U to doba, i
pod uticajem tih novih slobodnjaĉkih i slobodoumnih ideja, na ĉelo naroda mesto crkvenih
velikodostojnika dolaze mladi liberalni svetovnjaci. Ono što je nekad za ugarske Srbe bio
mitropolit Stevan Stratimirović i patrijarh Rajaĉić postaje u novome dobu mladi advokat i
novinar Svetozar Miletić.
Šezdesetih godina tri glavne ideje vladaju u mladim duhovima srpskim i izraţavaju se u
srpskoj knjiţevnosti: krajnji srpski nacionalizam, politiĉki liberalizam i svetovnjaĉki
antiklerikalizam.
Joksim Nović Otoĉanin, no i mlaĊi, kao Jovan Ilić, Jovan Jovanović, Đura Jakšić, Stevan
Vlad. Kaćanski. Ono što je bila Sedmica za Vojvodinu bila je Šumadinka za Srbiju. Ljubomir
P. Nenadović, tada već pisac od glasa, krenuo je taj list 1850. u Beogradu, i sa prekidima
izdavao do 1857 (1850, 1852, 1854—1857). List zanimljiv, raznovrstan, ĉesto duhovito pisan,
sa dobrim saradnicima (meĊu ostalima, Njegoš, Jovan St. Popović, Jovan Ilić), nacionalan i
liberalan, imao je lepog uspeha i ostavio je traga i dobrih uspomena. ĐorĊe Maletić je u dva
maha pokušao da krene ĉasopis: od 1856. do 1858. ureĊivao je zemunsku Podunavku, a
1858. u Beogradu, zajedno sa Vladimirom Vujićem, pouĉni list Rodolюbacъ. Svi ti listovi,
iako su nekoji od njih kao Sedmica i Šumadinka bili znatno knjiţevniji, nisu bili još pravi
knjiţevni ĉasopisi, no mešavina izmeĊu politiĉko-pouĉnog lista i knjiţevnog ĉasopisa.
Almanasi su izgubili onaj znaĉaj koji su imali u prvoj polovini XIX veka. Ali, javljaju se
još, kao Šumadinĉe Ljubomora P. Nenadovića (1852—1853) i omladinski almanasi: Licejka
licejske omladine u Beogradu (1862—1864) i Preodnica srpske omladine u Pešti (1863).
KNjIŢEVNI UTICAJI
U XVIII veku Srbi su bili pod jakim ruskim uticajem; od kraja toga veka
oseća se i sve više raste nemaĉki uticaj. Taj uticaj bio je posredan i neposredan: preko
austrijskih Slovena, ĉeških i slovaĉkih panslavista, i neposredan, pravo od nemaĉke škole i
nemaĉke knjiţevnosti. Šafarik, Kolar, Štur, Kopitar, uĉenici nemaĉke nauke i knjiţevnosti,
bili su glavni nauĉni, knjiţevni i uopšte idejni vaspitaĉi Srba u prvoj polovini XIX veka.
Budući u jednoj nemaĉkoj zemlji (sve do poĉetka XIX veka Srbi u Srbiji zvali su Austriju
Nemaĉka), gde su škole, kao u Vojnoj granici, bile nemaĉke, i gde je viša nastava bila
nemaĉka, sva srpska inteligencija u Ugarskoj dobijala je nemaĉko vaspitanje. Nemaĉke
knjige se poĉinju obilno ĉitati, nemaĉki pisci podraţavati. Filozofija se zna po Hegelu i po
Krugu, knjiţevnost po Geteu, Šileru i Gesneru. Šeler, koga je »Mlada Nemaĉka« više volela
no Getea, jeste glavni pesniĉki uzor pesnicima ĉetrdesetih godina; šezdesetih godina Hajne
postaje uzor mladim srpskim pesnicima. Srpski pesnici, Branko Radiĉević, Jovan Subotić,
Laza Kostić, poĉinju pisanjem nemaĉkih stihova. Nemaĉka orijentalistiĉka poezija uspešno
se presaĊuje u srpsku knjiţevnost. Nemaĉka versifikacija zavlaĊuje u srpskoj poeziji.
Knjiţevni romantizam kod Srba uglavnom je nemaĉkog porekla.
Dosta jak bio je i maĊarski uticaj. Ţiveći meĊu MaĊarima, idući ĉesto u maĊarske škole,
Srbi su ih ĉesto uzimali za uzor, naroĉito u nacionalno-politiĉkim pokretima. MaĊarska
politiĉka i knjiţevna obnova oko 1825. imala je odjeka i meĊu Srbima, i po maĊarskom
primeru Srbi su stali nacionalizovati i svoj ţivot i svoju knjiţevnost, stvarati knjiţevne i
umetniĉke ustanove. Romantiĉari se upoznaju sa cvetnom maĊarskom knjiţevnošću oko
1850. i 1860. godine, maĊarski pisci, pesnici, zaneseni patrioti i slobodnjaci, naroĉito Petefi,
ĉitaju se, prevode i utiĉu na srpske pesnike šezdesetih godina.
KNjIŢEVNE IDEJE
Nov naraštaj, onaj koji je propevao pedesetih godina i punu svoju meru dao šezdesetih
godina, sav ulazi u romantiĉarska osećanja i ideje. Nastaje osloboĊenje od stare, školske,
psevdoklasiĉne knjiţevnosti, otrţe se od »gloĊane ogromne koske koju su Rimljani sa svoje
gozbe bacili«, kako je govorio jedan nemaĉki romantiĉarski pesnik. Novi pesnici ne drţe se
stare objektivne, bezliĉne, umerene i pouĉne poezije, no otpoĉinju poeziju svoje liĉnosti,
neobuzdane i bezobzirne strasti, kazuju sva svoja osećanja ne da pouĉe no da olakšavaju
svome srcu, ne da prosvete no da zanesu. [Ceo jedan ciklus pesama Jovana Ilića nosi naslov
Oh, i taj naslov mogao bi se proširiti na celu srpsku romantiĉarsku poeziju.] To nisu više
crkvena lica ili birokrati kao u ranijem dobu, kao Lukijan Mušicki, Njegoš, Nikanor Grujić,
Jovan Hadţić, ĐorĊe Maletić, Jovan Subotić, no ili propali Ċaci, ili ĉergaši koji se nigde nisu
mogli staniti, mahom ljudi koji su izišli iz obiĉnih koloseka ţivota. Oni hoće oduševljenje, i
da bi »sveti plamen«, uvek buktao u njinim grudima, oni pijanstvo postavljaju kao jednu
knjiţevnu potrebu, alkoholizam smatraju kao atribut »bogodanog« pesnika. Njihova poezija
ima više oduševljenja no mere i ukusa. Ona ĉesto ima karakter grubog anakreontstva i
alkoholiĉarskog oduševljenja. Oni pevaju silnu, ĉulnu ljubav, duševna oĉajanja, egzaltaciju i
paroksizme osećanja, pobunu liĉnosti, mrţnju na banalne ljude, na vulgarnost i prozaiĉnost
ţivota; za njih je aksioma Bajronova reĉ: »poezija je samo strast«. Oni su u stalnoj egzaltaciji
mašte, u hipertrofiji osećanja, u punoj »frenetiĉnoj poeziji«.
U evropskom romantizmu naroĉito je cvetala lirska poezija i drama. Isti sluĉaj bio je u
srpskoj knjiţevnosti. Naši romantiĉari su u prvom redu i iznad svega pesnici, i to pesnici
vrele, retoriĉne, emfatiĉne lirske poezije. Ep se napušta, komedija se gotovo nikako ne
obdelava, drama se u stihu piše, ne samo pripovetka no i istorija se poetizuje. Peva se više i
bolje no ikada u srpskoj knjiţevnosti. Za kratko vreme mladi osvajaju, potiskuju starije,
nekada slavljene pesnike: Maletića, Bana, Subotića, Hadţića, Nikanora Grujića. Dva pesnika
prvog reda, Zmaj Jovan Jovanović i Đura Jakšić, diţu srpsku liriku na visinu na kakvoj dotle
nije bila, za njima se javlja znatan broj pesnika drugoga i trećega reda, koji takoĊe proširuju,
usavršavaju srpsku poeziju. Tek tada srpska knjiţevnost dolazi do prave, subjektivne, ĉiste
lirike, stvara se definitivno srpska versifikacija, stiĉe se jedan poetski jezik. Najveća tekovina
srpskoga romantizma bila je na polju lirske poezije.
poeziji.
To je bila jedna od opštih odlika evropskog romantizma u poĉetku XIX veka. Od druge
polovine XVIII veka iz Engleske se raznela ljubav prema starim narodnim baladama. Zbirka
vladike Tome Persija (Relіqueѕ of Ancіent Englіѕh Poetry, 1765) poĉela je taj novi pokret.
Knjiţevni pesnici koji su dotle radili prema klasiĉnim uzorima, poĉinju u svoju poeziju
unositi elemente iz narodne poezije. Posle Makfersonove polumistifikacije (1760) i
ogromnog uspeha njegovih toboţ narodnih škotskih balada, nastala je u Evropi »osijanska
groznica«. U nemaĉkoj knjiţevnosti, Herder u narodnoj poeziji gleda prvobitnu formu
religije, filozofije i istorije, koja daje sliku pravog, prirodnog ĉoveka, neiskvarenog
civilizacijom. On razvija celu jednu novu teoriju: da je narodna poezija »jedina prava
poezija« i tvrdi: da ukoliko je jedan narod primitivniji, bliţi prirodi, utoliko je njegova
poezija slobodnija, punija ţivota, lirizma i dramatiĉnosti. 1778—1779. izlazi njegova zbirka
narodnih pesama raznih naroda, »poetski Panteon«, Stіmmen der Völker in Lіedern, koja
ĉini datum u istoriji narodne poezije. Nemaĉki romantiĉari ustanovljavaju knjiţevnu teoriju
da su narodne pesme, bezimenog i zajedniĉkog porekla, najbolji izraz »narodne duše«,
onoga što je najsamoniklije, najosobenije i najintimnije u jednom narodu. Cele pesniĉke
grupe i škole, idući za Ţan-Ţakom Rusoom, gledaju na puk kao na »zdrav i pesniĉki deo
naroda«, hoće da obnove i knjiţevni jezik i umetniĉku knjiţevnost oslanjanjem na narod.
Romantiĉari sviju naroda skupljaju i podraţavaju narodne pesme, u knjiţevnim krugovima
interesuju se vrlo mnogo za narodne epopeje egzotiĉnih naroda, pirinejskih Baska, grĉkih
ostrvljana, srpskih primoraca i brĊana.
U tom sve većem interesovanju za knjiţevni egzotizam i folklorizam još dosta rano
obraćena je paţnja i na originalnu i sveţu srpsku poeziju. Još 1768. Klopštok se
zainteresovao za srpske narodne pesme; 1774. talijanski opat Alberto Fortis, svojim delom
Vіaggіo іn Dalmazіa, odmah prevedenim na nemaĉki i francuski, skrenuo je paţnju na
dalmatinske »Morlake« i njihovu poeziju; Herder je neke srpske pesme uneo u svoju zbirku;
Gete ih je stao prevoditi, i samo u doba od 1825—1827. u Kunѕt und Alterthum desetak puta
govorio o srpskim narodnim pesmama; Valter Skot isto tako ih je prevodio; GĊa de Stal sa
paţnjom govori o »dalmatinskim improvizatorima«, a lord Bajron o »bosanskim pesmama«.
Ali sve do Vuka Karadţića o srpskoj narodnoj poeziji znalo se malo, u odlomcima i
I kod uĉenih Srba, koji su dotle znali samo za školske klasiĉne uzore, pod utiskom tog
evropskog glasa, poĉinje se ceniti narodna poezija. Još 1818. Novine serbske pisale su: »Nas
mravi podilaze kad junaĉke naše pesme slušamo, i kosa nam rasti, a oĉi se suzama pune kad
nam slepac srpski (pesme) naše zapeva.« Posle Vuka Karadţića prvi srpski pesnici svoga
doba, Sima Milutinović i Njegoš, skupljaju narodne pesme, a za njima ceo jedan niz manje
poznatih, tako da do sada ima preko 70 zbirki srpskih narodnih pesama. Narodna umetnost
stavlja se iznad knjiţevnosti obrazovanih ljudi. Jan Kolar je pisao: »Kao što u drugim
zemljama pisci pevaju za narod, tako na jugu od Dunava narod peva za pesnike.« Vuk
Karadţić napada »višu klasu«, veli da su »umotvorine našijeh uĉenijeh ljudi takove da im se
svak ko ih pozna mora smijati i ţaliti narod što nema prema sebi uĉenijih klasa«, i veliĉa
narodne pesme kao »vjeĉno blago i ukrašenije literature naše«. Precizirajući Karadţićevu
ideju, Đuro Daniĉić pisao je 1847: »No u današnja vremena rijetko moţe ko postati
knjiţevnik, a da ne izgubi mnogo od svoje narodnosti, osobito u nas Srba, — pa i s ovu i s onu
stranu Save. Toga radi su nam za narodnu knjiţevnost od velike potrebe i od neiskazane
koristi narodne pjesme i druge narodne umotvorine. Ovdje već ne gledaš duha na ogledalo,
ne gledaš slike njegove, nego njega sama; ne kazuje ti ga drugi, nego ti on sam zbori, on se
sam s tobom razgovara... Narodne su umotvorine sjeme: iz toga sjemena treba da nam nikne
knjiţevnost; to će samo biti prava knjiţevnost...« Pesnici i dramatiĉari uzimaju motive iz
narodne poezije, u narodnom stilu prevode se i Vergilije, i Horacije, i Ariosto, i Gete, i
Bajron. Stvara se kult guslara, religija narodne poezije. U narodnoj poeziji se traţi ne samo
estetika no i etika i direktiva za suvremeni ţivot — ona za srpske romantiĉare postaje
»Narodno JevanĊelje«.
JEZIK I PRAVOPIS
U prvoj polovini XIX veka biju se velike borbe u srpskoj knjiţevnosti oko
jezika i pravopisa, i u tom dobu stvara se novi knjiţevni jezik i pravopis srpski.
U poĉetku svoga rada, boreći se za narodni jezik i uprošćen fonetiĉki pravopis, Vuk
Karadţić je naišao na oštar otpor u knjiţevnim, crkvenim i sluţbenim krugovima. Crkveni
ljudi su ga sumnjiĉili da je u sluţbi rimokatoliĉke propagande, knjiţevni ljudi su uporno
branili knjiţevnu tradiciju, vlasti su ĉinile smetnje širenju novog knjiţevnog jezika i
pravopisa. 1832. godine zvaniĉno je zabranjeno u Srbiji štampati knjige novim pravopisom, i
ta zabrana pooštravana je 1850. i 1852. U Vojvodini, jerarhija je progonila novi pravopis,
gledajući u njemu jeres i opasnost po pravoslavlje. Još pedesetih godina, štampali su se za
narodne škole ruskoslovenski bukvari, a do poĉetka šezdesetih godina katihizis u školama
predavao se na crkvenom jeziku.
Ali vreme je davalo za pravo Karadţiću. Krajem ĉetrdesetih godina on dobija dva dobra
pomagaĉa: Đuru Daniĉića i Branka Radiĉevića. Daniĉić, svojim znamenitim Ratom za srpski
jezik i pravopis (1847) daje nauĉnu osnovu i argumentaciju Karadţićevim reformnim
idejama, dok na protivniĉkoj strani nema nikoga koji je u stanju ta pitanja nauĉno
diskutovati. Iste godine, 1847, javlja se Branko Radiĉević svojim Pesmama, koje su ne samo
izraz jednog jakog mladog talenta no i knjiţevna primena Karadţićevih ideja o jeziku,
neposredni dokaz kako se na »govedarskom jeziku« daje umetnost lepo negovati. 1848. već
se javlja list pisan novim jezikom i pravopisom (Napredak). Od polovine XIX veka, otkako
su mlaĊi naraštaji stali pristizati, novi jezik i novi pravopis zavlaĊuju. Pisci pišu sve boljim
jezikom, i knjige štampane novim pravopisom sve su ĉešće. 1849. Društvo srbske slovesnosti
u Beogradu traţi da se digne zvaniĉna zabrana novoga pravopisa. 1859. ta zabrana se diţe,
sem za školske knjige i sluţbena izdanja. Đuro Daniĉić, profesor na Liceju, docnije Velikoj
školi, od 1859. do 1865, vaspita novi naraštaj u Karadţićevim i svojim idejama. Kod takvih
uĉitelja, pod uticajem narodne knjiţevnosti, Vuka Karadţića i Đure Daniĉića, koji su naroĉito
svojim prevodima Biblije dali obrasce knjiţevnog jezika, mladi pisci, mesto zapletenog,
makaronskog, knjiţevnog, školskog i kancelarijskog jezika starijih naraštaja, poĉinju pisati
prirodnije, jasnije, prostije. Dobar knjiţevan stil srpski uveliko se stvara. U Srbiji narodni
jezik u knjiţevnosti sasvim osvaja, 1865. novi pravopis postaje sluţbeni na Velikoj školi,
1868. diţe se poslednje ograniĉenje novoga pravopisa u Srbiji, i Karadţićev pravopis postaje
zvaniĉan.
Pobeda, bar ukoliko se tiĉe knjiţevnoga jezika, ipak nije potpuna i nije izvojevana bez
kompromisa i ograniĉenja. Nije se potpuno ispunila ţelja Karadţićeva da narodski,
prostonarodni jezik postane knjiţevni. Uzet je za knjiţevni jezik narodni jezik, ali sa znatnim
pozajmicama iz starog, ruskoslovenskog jezika, naroĉito u apstraktnoj terminologiji, i jezik
se stao razvijati mnogim neologizmima, koji se bez prestanka stvaraju. Narodni jezik i
knjiţevni jezik ne poklapaju se potpuno, i, obratno onom što je Karadţić oĉekivao, knjiţevni
jezik, školom i knjigom, znatno utiĉe na narodni jezik. Zatim, juţno nareĉje, kojim je pisao
Karadţić i koje je on predlagao za knjiţevno nareĉje, koje su usvojili ne samo pisci iz
zapadnih krajeva kao Njegoš, Joksim Nović, Matija Ban, Medo Pucić, Jovan Sundeĉić i
Stjepan M. Ljubiša, no i pisci iz istoĉnih krajeva, kao Đuro Daniĉić i Jovan Ilić i nekoji
omladinski pisci, juţno nareĉje nije preovladalo. Usled politiĉke i kulturne nadmoćnosti
severoistoĉnih krajeva srpskih, Srbije i Vojvodine, istoĉno ekavsko nareĉje ostalo je
vladajuće nareĉje u srpskoj knjiţevnosti.
I. ŢIVOT
doselila se u Jadar, u Srbiju. 26. oktobra 1787, u selu Tršiću, od oca Stefana i matere Jegde,
roĊene Zrnić, rodio se Vuk Karadţić. Ĉitati i pisati nauĉio je od roĊaka Jevte Savića—Ĉotrića,
koji će igrati izvesnu ulogu u prvom ustanku. 1795. otišao je u osnovnu školu u Loznicu,
zatim se kao manastirski Ċak uĉio u manastiru Tronoši. Iz to malo škole izneo je znanje da
moţe ĉitati i pisati, vratio se u selo, do ustanka sedeo doma, i bio u svojoj okolini
najpismeniji ĉovek i pisar.
Kada je buknuo ustanak 1804, on postaje pisar u ĉeti vojvode ĐorĊa Ćurĉije, i tu ostaje
neko vreme. Ţeljan da što više nauĉi, on preĊe u »Nemaĉku«, u Karlovce. Tu je, kako sam
veli, na svoju »veliku i nezaboravljenu ţalost poznao, da ima na svijetu još i više nauka osim
našega psaltira i ĉasoslova«. Kako ga zbog godina nisu primili u gimnaziju, on tu dve godine
privatno uĉi nemaĉki, latinski i slovenski. Neko vreme bio je radi uĉenja nemaĉkog jezika u
Petrinji, u Hrvatskoj. 1807. vrati se u Srbiju, postaje pisar kod valjevskog vojvode Jakova
Nenadovića, zatim pisar u Praviteljstvujušĉem sovjetu u Beogradu. On je jedan od najranijih
Ċaka Velike škole Dositeja Obradovića, ali se i sam obrazuje, utvrĊuje se u nemaĉkom i ĉita
sve što mu do ruku doĊe.
1808. razbole se i otide na bolovanje u Tršić. Radi leka 1809. godine išao je u Novi Sad i
Budim (1810). Od leĉenja je bilo samo delimiĉnog uspeha; ostao je hrom, i to je bilo od
znaĉaja po ceo tok njegova ţivota. »Sa štulom, pisao je on docnije, ne mogoh više misliti ni
na konje ni na rat, moradoh se navikavati, kako mogah, na sjedenje kod kuće. Da mi nije bilo
ove moje štule, ja bih odavna već poginuo bio od Turaka, kao što su sila drugijeh mojih
vršnjaka, a ovako me štula moja natjerala da sjedim s mirom i na miru knjige ĉitam, i na
miru biljeţim na hartiji što su mi uši slušale i oĉi vidjele...«
1810. Karadţić je u Beogradu, kao uĉitelj osnovne škole, i tu ostaje do 1811. Te godine
otišao je za pisara kod svoga roĊaka Jevte Ĉotrića, koji je uzeo pod zakup skelu u Kladovu.
1812. i 1813. bio je carinik i sudija u Brzoj Palanci u Krajini, a kada su Turci nadirali u Srbiju,
on je zapovedao jednim manjim odredom vojske. 1813, kao gotovo sve narodne starešine, i
on je prebegao u Austriju. U jesen iste godine već je bio u Beĉu.
Kada se posle pojave Srpskog rjeĉnika digla povika na njega, on 1819. poĊe u Rusiju, sa
namerom da tamo naĊe i moralne i materijalne pomoći za svoj dalji knjiţevni rad. Preko
Krakova, Varšave, Vilne i Pskova doĊe u Petrograd. Dobro primljen, upoznao se sa
najznatnijim ljudima ondašnje Rusije: Karamzinom, Ţukovskim, Adelungom, Šiškovom,
Rumjancovom. »Obщestvo lюbiteleй pocciskoй slovesnosti« izabralo ga je za svoga ĉlana;
Šiškov ga je na jednoj sednici predstavio ĉlanovima Ruske akademije. Više poĉastvovan no
nagraĊen, on je u Rusiji, naroĉito u Petrogradu, a neko vreme i u Moskvi, proveo devet
meseci. Vratio se preko Novgoroda, Tvera, Tule, Kijeva i Kišinjeva, gde se neko vreme
zadrţao. U jesen 1819. nalazi se u Beĉu. Bez stalnih sredstava, ţiveći teško u tuĊini, reši se da
se vrati u Srbiju. Sredinom 1820. doĊe u otadţbinu, u Kragujevac, ali neprosvećena okolina
kneza Miloša nije trpela obrazovana i prosvećena ĉoveka, i on, u rĊavim materijalnim
prilikama, po drugi put napusti Srbiju.
Na strani njegov rad poĉinje bivati cenjen. 1823. dobija od jenskog univerziteta poĉasni
doktorat filozofije, 1824. postaje ĉlan Uĉenog društva u Getingenu. U stranom knjiţevnom i
nauĉnom svetu poĉinje se govoriti o njegovom radu. Ali, on je još uvek materijalno
neobezbeĊen. Pomoć od kneza Miloša, koju je dobio za pisanje kneţeve biografije, bila je
nedovoljna. Pošto je neko vreme, 1822, našao skloništa kod svojih prijatelja u selu Panjevi,
kod Temišvara, u Banatu, on 1823, preko Praga, poĊe u Nemaĉku da uĉi medicinu. U
Nemaĉkoj, baveći se naroĉito u Lajpcigu i Haleu, a nešto malo i u Kaselu, Vajmaru i
Getingenu, napustio je svoju nameru da uĉi medicinu. Kako u Beĉu cenzura kneza
Meterniha, koji je podrţavao Tursku i popreko gledao novostvorenu Srbiju, nije dopuštala
dalje štampanje srpskih narodnih pesama u kojima su se pevali srpski bojevi sa Turcima,
Karadţić se koristi svojim bavljenjem u Nemaĉkoj, i tu štampa drugo izdanje svojih zbirki
narodnih pesama. On se, uopšte, u Nemaĉkoj bavio štampanjem svojih knjiga i
upoznavanjem sa nauĉnim i knjiţevnim radnicima nemaĉkim (meĊu ostalima i sa Jakovom
Grimom, koji se i ranije osobito interesovao za njega, i Geteom, koji ga je u Vajmaru lepo
primio). Ali Karadţić nije imao sredstava da produţi taj ţivot, porodiĉne obaveze pozivale su
ga natrag, i posle jednogodišnjeg bavljenja u Nemaĉkoj, 1824. vrati se u Beĉ. Tu ga je
oĉekivao stari oskudan ţivot knjiţevnika bez stalnih i sigurnih prihoda. 29. decembra 1825.
pisao je on iz Beĉa jednom prijatelju: »Ne mogu vam kazati, u kakvoj sam ja sad nevolji.
Vjerujte mi, da na Boţić nijesam imao zašto kupiti funte mesa, a kamo li peĉenice! Misleći,
koji je onda dan, i gledajući na Ċecu moju, plakao sam kao ludo dijete. Sve, što se moglo
prodati ili zaloţiti, zaloţio sam ili prodao; sad ne znam šta ću ĉiniti sa ţenom i troje nejake
Ċece. Zimno doba, a drva nema, leba nema...« Tek kada je 1826. dobio od ruske vlade
penziju od 100 dukata godišnje, »za zasluge za slovensku knjiţevnost«, poĉeo je nešto bolje
ţiveti, ali i to je još uvek bio teţak ţivot.
1828. uĉinio je nov pokušaj da ţivi u Srbiji. On postaje prvo ĉlan »Zakonodatelne
komisije«, ĉiji je glavni zadatak bio da prevodi zakone za Srbiju. Karadţićev posao bio je da
sa nemaĉkoga prevodi Napoleonov zakonik. Potom postaje sudija, a 1831. predsednik suda u
Beogradu (»prezident slavnoga magistrata naije i varoši beogradske«). Sredina u koju je
zapao bila je gruba i surova. On je bivao kinjen, vreĊan, i najzad razbolevši se i došavši u
sukob sa samim knezom Milošem, 1831. napusti Srbiju, ponevši sobom kao jedinu zaradu
znatan broj novih narodnih pesama i reĉi za reĉnik. U krajnjoj oskudici, ganjan od kneza
Miloša, osumnjiĉen kod ruske vlade kao austrijski i katoliĉki agent, a kod austrijske vlade
kao ruski ĉovek, opasan demagog i ĉlan »tajnih društava«, odvojen od porodice koja se u
oskudici nalazila u Beĉu, on je proveo osam meseci u Zemunu, kao u nekom poluzatoĉenju.
»Ja sam sad u najvećem oĉajaniju, pisao je on u Zemunu u proleće 1832: ovaka gonjenija, na
vratu ţena i ĉetvoro Ċece, a suviše slabo zdravlje i siromaštvo!« Tek u aprilu dobio je od
austrijskih vojnih vlasti dopuštenje da moţe ţiveti prvo u Budimu, potom u Beĉu. Ali
novĉana oskudica ga je neprestano pratila. 1833. rodoljubiva srpska opština u Trstu, koja je
ranije pomagala Dositeja Obradovića, Atanasija Stojkovića i Pavla Solarića, odredila mu je
izvesnu novĉanu pomoć.
Posle nekih trideset godina napornog rada i teškog ţivota došli su mu mirniji, lakši i
sigurniji dani. On, uglavnom obezbeĊen materijalno, proslavljen kao pisac, ĉlan mnogih
stranih uĉenih društava, ţivi u Beĉu, neprekidno radi i objavljuje svoja dela, s vremena na
vreme uĉini po kakvo putovanje. 1841. sa ruskim putnicima Nadeţdinom i Knjaţeviĉem
putuje po Hrvatskoj, Dalmaciji, Crnoj Gori, Srbiji; 1843. bio je u Pragu i Berlinu. Od 1844.
pomaţe ga i knez Mihailo Obrenović. 1845. opet je bio u Srbiji i tom prilikom izradio
povratak svoje penzije.76 1848. uzeo je uĉešća na Slovenskom kongresu u Pragu. Potom
1849. bio je u svom rodnom mestu. Srbiju je obišao opet 1852. 1850. berlinska Akademija
izabrala ga je za svoga dopisnoga ĉlana; 1854. i 1856. išao je u Berlin. Od 1859. do 1861.
nekoliko puta je dolazio u Srbiju. 1861. godine knez Mihailo ga je po jednoj politiĉkoj misiji
slao u Crnu Goru.
Cenjen, priznat u stranom nauĉnom svetu više no ijedan Srbin pre njega, slavljen kao
niko do njega u mladom naraštaju, doĉekavši da vidi gotovo punu pobedu svojih ideja za
koje se toliko borio, Karadţić je doţiveo da se 1863. sveĉano proslavi pedesetogodišnjica
njegovog plodnog i stalnog rada. Ali i u starosti, i postigavši gotovo sve ĉemu je teţio, on je
neprestano radio, nije se predavao starosti i bolesti, »e da bi se jošte šta otelo od smrti«.
Umro je u Beĉu 26. januara 1864. 1897, sa velikim sveĉanostima prenesene su mu kosti U
Beograd.
Širokog duha i velike nauĉne radoznalosti, Kopitar je imao vrlo opseţno znanje:
monѕtrum ѕcіentіarum, nazivao ga je Jakov Grim. Iako jošte mlad, Kopitar je već bio na
glasu u uskom krugu ljudi koji su se onda bavili slovenskom filologijom. 1808. godine izišla
je u Ljubljani njegova gramatika slovenaĉkog jezika, Grammatіk der ѕlavіѕchen Sprache іn
Kraіn, Kärnthen und Steyermark. Slovenaĉki jezik je prouĉavao na široj komparativnoj
osnovi, i prirodno se stao zanimati i ostalim jugoslovenskim jezicima, naroĉito srpskim. Od
1809. on hvata veze sa Srbima i traţi podatke i objašnjenja o pravom srpskom jeziku. Od
1811. on je u prepisci sa Lukijanom Mušickim i sa mitropolitom Stratimirovićem. 1810,
postavši cenzor slovenskih knjiga u Beĉu, on meĊu Srbima traţi ĉoveka koji će ga obavestiti o
pravoj prirodi srpskoga jezika, o tome: da li je taj jezik onakav kako su ga pisali
slavenosrpski pisci ili onakav kako je pisao Dositej Obradović, da li je bliţi ruskom jeziku ili
jeziku dalmatinskih i slavonskih pisaca. UbeĊen romantiĉar, seljaĉko dete, dajući mnogo
znaĉaja narodnim umotvorinama, on je traţio meĊu Srbima i jednog »boljeg Kaĉića«, nekog
ko će mu prikupljati srpske narodne pesme. Posle duţeg traţenja on je naišao na takvog
ĉoveka u Vuku Karadţiću. Kopitaru kao cenzoru došao je na pregled jedan Karadţićev ĉlanak
o padu Srbije 1813, namenjen Davidovićevim i Frušićevim Novinama serbskimъ. On je u
tom jeziku video pravi srpski jezik, osetio dobrog poznavaoca narodnog jezika, narodnog
ĉoveka kojega knjige nisu zbunile. U poĉetku 1814. piše on jednom prijatelju: »Ovde je neki
Vuk koji prekrasno piše srpski.« I on se odmah upoznaje sa Karadţićem, uzima ga u svoje
ruke i upućuje u posao.
evropski glas. Njegovi ĉlanci o srpskim stvarima i prikazi o srpskoj knjiţevnosti u beĉkim
ĉasopisima kao što su: Annalen der Lіteratur und Kunѕt, Vaterländiѕche Blätter, Wіenner
Allgemeіne Zeіtung, Archіv für Geographіe, Hіѕtorіe, Staabѕ- und Krіegѕkunѕі,
Oeѕterreіchіѕcher Beobachter, Jahrbücher der Lіteratur, — svi ti ĉlanci, prikazi i prevodi
srpskih narodnih pesama, pisani sa razumevanjem i sa simpatijama, privukli su paţnju
zapadnog, naroĉito nemaĉkog, knjiţevnog i nauĉnog sveta na Srbe.
Kada je Karadţić izdao ovu prvu zbirku narodnih pesama, još nije bio naĉisto o pravoj
prirodi i znaĉaju ovoga posla. Docnije, 1842, pišući o toj prvoj zbirci svojoj, rekao je sam:
»Da ja one vrijednosti našijeh narodnijeh pjesama, koje su Grim i Gete i Kopitar u njima
našli i svijetu je kazali, nijesam poznavao ni onda kada sam prvu onu knjiţicu štampao, to je
cijela istina...« Tek docnije on će u njima videti »najveću dragocjenost« srpskoga naroda,
»jedino i vjeĉno ukrašenije literature naše«, i isticaće ih visoko zbog »najdragocjenije ĉistote
i sladosti našega jezika...« U prvi mah, on je taj posao radio iz opšteg rodoljubivog osećanja,
iz »goreće ljubavi k rodu serbskome«, za »svakog onog Serbljina koji nacionalismus svoga
roda ljubi«. To je bila uopšte jedna pesmarica, kako joj i samo ime kaţe, i to na jeziku koji
nije bio ĉisto narodni no unekoliko doterivan. Karadţić je sve to smatrao samo kao graĊu
kojom će se docnije sluţiti umetniĉki pesnik srpski: »Pak će se onda koji naći kojega je Bog
darom pesnotvorstva obdario i dao mu sluĉaj da moţe na latinskom, ili na njemeckom jeziku
pravila toga razumeti; onaj će pokupiti sva ova sobranja i pretresti; a neke pesne i sam po
vkusu i po naĉinu roda svoga soĉiniti, i tako od sviju oni mali sobranja jedno veliko celo
naĉiniti...«
narodnih pevaĉa Tešana Podrugovića i Filipa Višnjića, i koje idu u najbolje proizvode srpske
narodne poezije. Ovoga puta Karadţić je beleţio verno, onako kako ih je »prepisivao iz usta
Srba i Srpkinja«. Ali cilj skupljanja tih pesama još mu nije dovoljno jasan, i on u ovu zbirku
unosi »nekoliko novih pjesama koje su uĉeni ljudi sastavljali«. Jezik ove knjige bio je mnogo
ĉistiji, i Kopitar i Karadţić smatrali su Narodnu srbsku pъsnaricu od 1815. za »prvu knjigu
srpsku«, prvo delo napisano ĉistim narodnim jezikom.
Ove dve zbirke smatraju se kao prvo izdanje srpskih narodnih pesama. Otada se
poĉinje stvarati veliki glas srpskih narodnih pesama u evropskoj knjiţevnosti. Kopitar,
struĉan referent beĉkih romantiĉarskih listova za slovenske knjiţevnosti, povodom
Karadţićevih zbirki stao je Nemcima skretati paţnju na novu, originalnu i snaţnu srpsku
narodnu poeziju. On je za Getea liĉno preveo Karadţićevu Pєsnaricu iz 1814, u beĉkim
ĉasopisima štampao svoje prevode narodnih pesama, meĊu ostalima i poznatu Višnjićevu
pesmu Poĉetak bune na dahije. On je isto tako pisao o raznim prevodima srpskih narodnih
pesama u stranim knjiţevnostima. Jakov Grim, ubeĊen poštovalac starine i tradicija, uveren
u tesnu vezu izmeĊu prošlosti i sadašnjosti, koji se u svom prouĉavanju stare Germanije jako
zanimao »ţivom starinom« uopšte, osobito se zainteresovao za srpski jezik i srpsku narodnu
poeziju, davao Karadţiću uputstva kako da radi, i oduševljenim izrazima poĉeo pisati o
»prekrasnoj poeziji« srpskoj. On je za srpsku poeziju u Nemaĉkoj poĉeo praviti ĉitavu
propagandu, i Mušicki ga je zbog toga zvao: »ĉestiti, hrabri, odliĉni serbofil«. I od toga doba
uspeh srpske narodne poezije u zapadnom svetu samo raste. Ohrabren tim neoĉekivanim
uspehom, Karadţić produţuje zapoĉeti posao i ne napušta ga do kraja svoga ţivota. Kopitar
ga je stalno podsticao na neprekidan rad u skupljanju narodnih pesama. 1822. pisao je on
Karadţiću: »Pesmaricu pre svega! Takvih pesama nijedan narod nema niti je imao.« I
Karadţić je stalno skupljao pesme i uvećavao svoje zbirke. 1830, kada ih je beleţio od
poslanika prve narodne skupštine u Kragujevcu, pisao je da je to njegov »pravi i najmiliji
posao«.
Veliki posao oko Srpskog rjeĉnika prekinuo je za neko vreme Karadţića u objavljivanju
narodnih pesama. Ali on stalno prikuplja materijal, beleţi ga sam liĉno, ili nabavlja preko
prijatelja iz sve širega kruga srpskih zemalja. Od dvadesetih godina izlazi novo izdanje
njegovih skupljenih narodnih pesama, tri knjige u Lajpcigu, od 1823. do 1824 (knjiga III —
1823, knj. II. »u kojoj su pjesme junaĉke najstarije« 1823, knj. I — krajem 1823);77 knj. IV,
»u kojoj su razliĉne pjesme junaĉke«, izišla je u Beĉu 1833. Tu su pesme koje su bile u
zbirkama iz 1814. i 1815, ali dopunjene mnogim novim. Pesme su imale uspeha i kod Srba,
jer su prostijem svetu ĉinile zadovoljstvo kao da ih od guslara sluša, a obrazovanim ljudima
strana kritika je kazivala njihovu visoku umetniĉku vrednost. I ĉetrdesetih godina otpoĉinje
novo izdanje (I knjiga 1841, II — 1845, III — 1846, IV — 1862, V — 1865, VI — 1866). U
znaĉajnom predgovoru Karadţić je dao korisne i opširnije podatke o naĉinu pevanja tih
narodnih pesama i o suvremenom stanju srpske narodne poezije.
nadalje stalno i sistematski skupljao srpske narodne pesme. S vremena ia vreme publikovao
je po koju novu zbirku narodnih pesama, i za sobom je ostavio prikupljen materijal koji je
posle njegove smrti izdavan. Celokupno izdanje narodnih pesama koje je on prikupio
otpoĉelo je izlaziti 1891. godine (knjiga I — 1891, knj. II — 1895, III — 1894, IV — 1896, V —
1898, VI — 1899, VII i VIII — 1900, IX — 1902). Pored toga izišao je, po svima
srpskohrvatskim krajevima, ćirilicom i latinicom, veliki broj popularnih izdanja pojedinih
narodnih pesama iz njegovih zbirki.
Kao skupljaĉ narodnih pesama Karadţić ima vrlo velikih zasluga. On je pre svega ţiveo
u doba kada je narodna poezija bila u punom cvetu, i liĉno je poznavao narodne guslare-
pesnike, kao što je bio slepac Filip Višnjić, koji je opevao prvi ustanak. Sam on imao je u sebi
neĉeg duboko narodnog, i posle pedesetogodišnjeg boravljenja u tuĊini ostao je narodni
ĉovek. Narodnu poeziju je osećao u dubini svoje duše i razumevao je bolje no iko od
suvremenih pisaca srpskih. Najzad, on je imao knjiţevnoga ukusa, i iz velikog broja narodnih
pesama koje su mu do ruku bile došle, on je umeo da odabere ono što je najlepše. Izvesno je
danas da je on te pesme, ako ne doterivao, a ono svakako odabirao i sreĊivao, izbacivao ono
što je vreĊalo ukus, izjednaĉavao metriku, izostavljao ponavljanja, unosio red i jedinstvo. U
predgovoru drugog izdanja Srpskih narodnih prpovijedaka, 1853, on moli svoje skupljaĉe
da ništa ne izostavljaju, no da ostave onako kako su ĉuli od naroda, »pa gdje bude potrebno
da se koja rijeĉ premjesti ili doda, ili izostavi, to ću ja ĉiniti, kao što sam radio i u ovima
svima koje sam napisane dobio...« Kao i sa pripovetkama radio je i sa pesmama. Tako je
radio uostalom Jakov Grim, skupljajući nemaĉke narodne pripovetke, tako nemaĉki
romantiĉki pesnici Arnim i Brentano, skupljajući nemaĉke narodne pesme. Karadţićeve
zbirke su najbolje ne samo zato što ih je on poĉeo skupljati u vreme cvetanja narodne poezije
i kada je u mnoţini nepokupljenih pesama mogao odabirati najlepše, no i zato što je bio
ureĊivaĉ koji je imao i ukusa i smisla za taj posao, bio u neku ruku i saradnik narodnih
pevaĉa. I Karadţić je do danas ostao najbolji skupljaĉ narodnih pesama ne samo kod Srba no
i u celokupnom Slovenstvu.
Po savetu Jakova Grima, koji je sa svojim bratom od 1812. poĉeo skupljati nemaĉke
narodne bajke, Karadţić je poĉeo prikupljati i srpske narodne pripovetke. U Beĉu 1812. izišle
su njegove Narodne srpske pripovijetke. U naroĉitom predgovoru on je pisao program celog
svoga rada: »Neka rodoljubivi Mušicki leti za Pindarom i Oracijem, neka se druţi i poredi s
Ramlerom, s Klopštokom, s Derţavinom, s Dmitrijevim; neka duboko zamišljeni Soralić
istraţuje i dokazuje kakijem su jezikom govorili zemljaci i vrsnici Rema i Romula; kome
Srbinu srpski jezik ne valja, neka ga popravlja po svome vkusu, i novi neka gradi; ne
zavidim, na ĉast svakom svoje; — a ja ću samo gotovo da skupljam ono što je narod srpski
već izmislio.« On će da prikuplja narodne umotvorine »dok se nijesu prosvještenijem i
novim modama zagušile i iskorijenile«. Tom prilikom Karadţić ĉini i ovu znaĉajnu ispovest
kako on shvata skupljaĉki posao: »Pjesme, zagonetke i pripovijesti, to je gotovo narodno
knjiţestvo, kome ništa više ne treba nego ga vjerno, ĉisto i nepokvareno skupiti. Ali u
pisanju pripovijetki već treba misliti i rijeĉi namještati (ali opet ne po svome vkusu, nego po
svojstvu srpskoga jezika), da ne bi ni s jedne strane bilo prećerano, nego da bi mogao i uĉen
ĉatiti i prost slušati...«
U ovom izdanju bilo je 12 duţih i kraćih pripovedaka i anegdota, uz koje je dodao i 166
odgonetnutih narodnih zagonetka. Umetniĉka vrednost i originalnost narodnih pripovedaka
oĉigledno je nesrazmerno manja no narodnih pesama. Drugo izdanje, prošireno, sa 50
pripovedaka, izišlo je u Beĉu, 1853, posvećeno »slavnom Nijemcu Jakovu Grimu«. U
predgovoru Karadţić i pripovetke deli na muške i ţenske. »Ţenske su pripovijetke one u
kojima se pripovijedaju kojekakva ĉudesa što ne moţe biti, i po svoj prilici samo će za njih
biti rijeĉ gatka, njemaĉki Märchen; a muške su one u kojima nema ĉudesa, nego ono što se
pripovijeda rekao bi ĉovjek da je zaista moglo biti.« Tu zbirku prevela je na nemaĉki
Karadţićeva kći Vilhelmina, i, sa naroĉitim predgovorom Jakova Grima, izdala u Beĉu 1845.
Treće izdanje, umnoţeno (od 50 pripovedaka u drugom izdanju ovde se popelo na 111), izišlo
je u Beĉu 1870, a ĉetvrto, opet umnoţeno (70 pripovedaka i 50 »šaljivih priĉa«, zajedno sa
782 zagonetke), u Beogradu 1897.
narodi jedan s drugim roĊakaju, i jedan od drugog razlikuju. Kako narod izgubi te tri svetine,
on izgubi i svoje ime.«
Shvatajući tako narodne obiĉaje, on ih je još vrlo rano poĉeo prikupljati, i to opet po
savetu Jerneja Kopitara. »U Rjeĉniku će srpskom, piše Karadţić, biti opisani skoro svi
obiĉaji srpski. Kopitar me na to naćerao.« U Srpskom rjeĉniku iz 1818. pored velikog broja
reĉi ima kraćih i duţih opisa narodnih obiĉaja, i time je ovo znamenito delo dobilo i veliku
folklornu vrednost. 1849. izišla je u Beĉu Karadţićeva knjiga Kovĉeţić za istoriju, jezik i
obiĉaje Srba sva tri zakona, u kojoj ima i etnografskog materijala. U vaţnom ĉlanku Srbi svi
i svuda on sasvim rusovljevski napada »višu klasu« srpsku, obrazovane ljude što su se
»potuĊili od svoga naroda i njegovijeh obiĉaja« i »drukĉije od naroda nose se i ţive«, i veliĉa
»prostu klasu naroda našega«, koja ĉuva narodno ime, jezik i obeleţje.
To njegovo tvrĊenje u celini nije sigurno; ali je izvesno da je u doba oko 1813. on vrlo
dobro znao srpski jezik. RoĊen u jednom kraju gde se lepo i ĉisto govori, ne prošavši kroz
škole u kojima se predavao slavenoserbski, on je svojim znanjem narodnog jezika odskakao
od ostalih.
prirodi srpskoga jezika. U uskom krugu ondašnjih slovenskih filologa još nije bilo rešeno
pitanje šta je upravo srpski jezik, dijalekat ruskog ili zaseban slovenski jezik. Još 1809.
Kopitar je pisao o »neophodnosti novosrpske gramatike«. O veštaĉki stvorenom jeziku
ondašnje srpske knjiţevnosti pisao je da je »plane barbara, nulla, fіcta, ѕtulta, rіdіcula«. On
je sa najvećom pohvalom doĉekao reformatorsku knjiţicu Save Mrkalja Salo debelog єra,
libo azbukoprotres (1810) i pisao da u njenih dvaestak stranica ima više »lingvistiĉke
filozofije no u drugoj debeloj gramatici«. Drugom prilikom je pisao: »Srbi oĉekuju još svoga
Herkula-Koraisa koji će oĉistiti ovu Augijasovu štalu, i koji će i starom mrtvom crkvenom
jeziku, i novom, ţivom, narodnom, zajemĉiti njihova uzajamna prava. On će doći, taj Herkul-
Korais.« Kada mu je 1813. došao u ruke Karadţićev ĉlanak namenjen za Novine serbske,
upoznavši liĉno Karadţića, ocenivši njegovu veliku liĉnu vrednost, on je video da je naišao na
ĉoveka koji mu je trebao, proglasio ga »najboljom glavom meĊu svima Srbima« i 1814. pisao
svome prijatelju Slovencu Ţupanu: »Srbi će vas sve za sobom ostaviti! Ovde je neki Vuk koji
prekrasno piše srpski.«
Karadţić je tada potpao pod njegov pun duhovni uticaj. Bez škola i bez školskih
predrasuda, prirodno bistar i pronicljiv, Karadţić je lako prihvatio njegove ideje. I Kopitar
ideje koje je propovedao i sprovodio kod Slovenaca, preko svoga uĉenika prenosi i kod Srba.
U to vreme kod slovenskih naroda vodile su se borbe za narodni jezik u knjiţevnosti i za
prilagoĊivanje pravopisa prirodi pojedinih jezika, — to je bila takozvana »abecedna vojna«.
Kopitar se kod Slovenaca borio za narodni jezik, napisao gramatiku narodnog jezika, i radio
na uprošćavanju slovenaĉkog pravopisa. On je i Karadţića uveo u svoje ideje i naĉinio ga
njihovim apostolom kod Srba. Karadţić mu je pisao: »Niti ja znam kako bi vama za to
vozblagodariti mogao što ste vi mene udostoili uĉastnikom biti toga slavnoga, i svaku
ĉeloveĉesku pohvalu prevoshodećega vašega predprijatija.«
Bilo bi pogrešno misliti da se Vuk Karadţić odjednom razvio u ono što je docnije
postao, da je od prvoga poĉetka svoga rada pisao ĉistim narodnim jezikom i uprošćenim
fonetiĉkim pravopisom. On istina još 1814. istiĉe »maternji jezik« kao »najdragocenije
blago«, ţali se na haos koji vlada u srpskom knjiţevnom jeziku i pravopisu, i traţi reda i
jedinstva, gramatiku i reĉnik kojih bi se svi obavezno drţali. Ali je i on u prvoj knjizi svojoj
bio pod uticajem ranijih starijih pisaca, još pisao starim pravopisom i unosio mnoge
starinske i tuĊe reĉi protiv kojih će se docnije odsudno boriti (kao: gospoţa, primjeĉanije,
ĉuvstvitelan, serdce, serbski, niţajši, rasuţdavati, prosvješĉenije, vkus, ĉrez, bitije, i tako
dalje). Ĉak i u privatnim pismima iz 1814. on se sluţi mnogim starinskim reĉima i starim
pravopisom. Kopitar ga je od toga oduĉavao, i uspeo da ga oduĉi.
On nije imao potrebne spreme za jedan ovakav posao, i ovaj pokušaj uĉinio je »iz
revnosti k serbskom knjiţestvu i iz ljubavi k maternjem jeziku«, ali potpuno svestan svojih
»malih sila znanja«. »Ova je moja pismenica samo jedan pervi opit, u kojemu sam se ja
potrudio, po silama znanja moga, samo neka pravila o sklanjanju imena i mjestoimjenija, i o
sprezanju glagola, u jedno sastaviti, i so tim, ako ne vnutrenje veštestvo, a ono barem vid
Serbske Pismenice predloţiti.« On ju je napisao po vernom ugledu na slaveno-serbsku
gramatiku Avrama Mrazovića iz XVIII veka, koja je opet bila napisana prema ruskim
gramatikama XVII veka. On je zadrţao staru gramatiĉarsku terminologiju i naĉin izlaganja, i
u stare kalupe prelio ţivi narodni govor. Ali iako je knjiga u izradi nesavršena, ona je imala
nekoliko vaţnih novina i oznaĉavala veliki napredak. Kroz nju je sprovedeno naĉelo: »piši
kao što govoriš, a ĉitaj kao što je napisano«, naĉelo fonetiĉkog pravopisa i uprošćene
azbuke.
Kopitar je sa pohvalom doĉekao ovu gramatiku. 1815. u jednom beĉkom listu pisao je
on: »Dobro došla, prva srpska gramatiko ćirilskim pismenima! I dvaput nam dobro došla što
si verno po govoru prostoga naroda napisana!« Ali mu je Kopitar uĉinio i izvesne primedbe.
Sam Karadţić nije bio zadovoljan ovom »ţalosnom probom srpske gramatike«, kako je
docnije skromno nazivao i izjavljivao da je se stidi. Kao razuman ĉovek on je primio
primedbe Kopitara, a isto tako i drugih liĉnih i knjiţevnih prijatelja, koristio se iskustvom, i
1818, uz Srpski rjeĉnik, dao novo popunjeno i popravljeno, daleko bolje izdanje te svoje
gramatike. 1824. Grim ju je preveo na nemaĉki, i kao uĉen filolog uĉinio neke ispravke i
dopune.
1827. u Danici Karadţić je napisao Prvi srpske bukvar, koji je prvi bukvar
prostonarodnog srpskog jezika.
Kopitar je ubedio Karadţića da pored gramatike treba dati i reĉnik srpskog narodnog
jezika. Ĉim ga je Kopitar upoznao, on ga je uveo u taj posao, i ĉak mu doneo listiće za
ispisivanje reĉi. Od kraja 1814. Karadţić je poĉeo da beleţi. »Bilo je onda, priĉa on, uĉenijeh
Srba u Beĉu koji su sav ovaj posao drţali za besposlicu i govorili mi u oĉi da ne kvarim hartije
uzalud; no meni se uĉini bolje i milije poslušati G. Kopitara nego njih.« Od 1815. on ţivlje
poĉinje raditi, uveren da radi jedan posao od istorijskog znaĉaja. »Rjeĉnik će biti prvo djelo
u srbskom knjiţestvu; on će biti triumf srbskoga jezika.« U jedan mah nameravao je da
unese sve reĉi iz ranijih pomenutih »šokaĉkih reĉnika«, isto tako mislio je da dâ dva reĉnika,
jedan reĉnik uĉenog, slovenskog jezika, i jedan reĉnik prostog narodnog, pa da se docnije
oba reĉnika sliju u jedan. Ali se najzad zadrţao samo na reĉima koje je sam ĉuo da se govore
u narodu. Kada je prikupio dovoljnu graĊu, od kraja 1816. dao se sa Kopitarem na posao. Sve
svoje slobodno vreme 1816. i 1817. Kopitar je posvetio aktivnoj saradnji na Srpskom
rjeĉniku. On je Karadţiću dolazio svako veĉe, i duboko u noć Karadţić je ĉitao zabeleţene
reĉi, objašnjavao ih, a Kopitar prevodio na nemaĉki i latinski. »To vreme, pisao je docnije
Karadţić, svakidašnje razgovore s Kopitarem neću da zaboravim nikada i doveka; tu je moje
preĊašnje opširno, ali nesavršeno znanje srpskoga jezika pravilima oţivelo.«
To je bio ogroman posao. U tom reĉniku je bilo preko 26.000 reĉi, akcentovanih i
istumaĉenih nemaĉkim i latinskim reĉima, ĉesto propraćenih etnografskim, istorijskim i
geografskim objašnjenjima. Reĉi su pokupljene samo iz onih srpskih krajeva koje je Karadţić
znao, iz Srbije, Srema i juţne Ugarske. Mnogobrojne, ĉisto narodne reĉi iz naših zapadnih
krajeva, koje se nalaze u ranijim »šokaĉkim reĉnicima«, ovde nisu unete.
borac, koji je u stopu gonio svoje protivnike i bezobzirno nametao svoje ideje. Od 1815. on se
baca u velike i strasne polemike, koje će voditi nekih ĉetrdeset godina. Kritikujući Milovana
Vidakovića ne toliko zbog sadrţine njegovih romana koliko zbog jezika kojim je pisao, kao i u
ostalim mnogobrojnim polemikama koje je pred 1820. godinu zapodeo, on je odluĉno napao
na suvremene srpske pisce i njihov rĊav knjiţevni jezik, i sav se zaloţio za narodni jezik. On
je odluĉan protivnik pisaca stare škole, »onih spisatelja koji su radi da Srbe pretvore u stare
Slavene«. On konstatuje anarhiju u srpskom knjiţevnom jeziku. Ima pisaca koji još pišu
ruskoslovenskim, ali njih je sve manje, i kada pišu oni to ĉine nedosledno, bez dovoljnog
znanja slovenske gramatike, sa većim ili manjim dodacima srpskoga jezika, i to nazivaju
»visoko serbski«. Ima ih koji hoće da pišu narodnim jezikom, ali oni taj jezik ne znaju, jer
nisu iz krajeva gde se ĉisto srpski govori i nemaju srpske gramatike po kojoj bi pisali. Još
najgori su oni, najmnogobrojniji, koji ne pišu ni slovenski ni srpski no »srednjim slogom«,
proizvoljnom mešavinom izmeĊu ruskoslovenskog i srpskog, mešovitim reĉnikom,
zbrkanom gramatikom, udešavajući jezik svaki po svom »vkusu«, dodajući srpskim
korenima reĉi slovenske fleksije i, obratno, slovenskim korenima srpske fleksije. »Što ne
znaš srpski, metni slavenski; što ne znaš slavenski, metni srpski; a što ne znaš ni srpski ni
slavenski, metni kako ti drago (što ti prije na um padne).«
Te proste ideje u ono doba znaĉile su veliku jeres i protiv Karadţića se podigla silna
bura. On je u prvom redu stekao neprijatelje u crkvenim ljudima, naroĉito u jerarhiji, u
onima koje su njegovi prijatelji nazivali »crkvari«, »crkvenjaci« i »obskuranti«. Za njih je
slovenski jezik bio »svešteni, sveti jezik«, za mitropolita Stevana Stratimirovića »neocjenoje
cerkve naše sokrovišĉe« i »kotva Pravoslavija«. Odstupati od toga religijom osveštanog
jezika, dopustiti da se »kirileĉeska slova štroje«, znaĉilo je za »slavenoljubitelje« odstupati
od pravoslavlja i slovenstva i ići u susret tuĊinstvu. Oni su se sećali pokušaja katoliĉke crkve
i austrijskih vlasti, ĉinjenih ne samo u XVIII veku no još u prvim desetinama XIX veka,* i
kao poĉetak unije gledali su napuštanje u azbuci karakteristiĉnih slovenskih slova i unošenje
slova iz latinice, kao što je j, zlosrećna jota, koju je mitropolit Stratimirović 1831. proglasio
za »srp Neĉastivoga«. Srpska jerarhija je sa krajnjim nepoverenjem gledala na Karadţića
zbog njegovih veza sa Kopitarem, »slovenskim Mefistofelom«, po Šafarikovim reĉima, kojeg
su u Pragu nazivali »Hofѕlavіѕt«, koji je bio cenzor slovenskih knjiga u Beĉu, poznat kao
veliki Austrijanac i revnostan katolik, koji je ţeleo da svi Sloveni prime latinsku azbuku,
imao stalnu ideju da nasuprot pravoslavnom [ruskom] slovenstvu treba staviti katoliĉko,
austrijsko slovenstvo. I zbog toga je Karadţić još u poĉetku svoga rada bio osumnjiĉen da je
preko Kopitara u sluţbi katoliĉke propagande, proglašen je za »antihrista«, agenta kneza
Knjiţevna tradicija bila je već dosta jeka, stari jezik vladao je u crkvi i školi nekih
osamdeset godina, obrazovani ljudi su njime ne samo pisali no unekoliko i govorili, i
Karadţićev jezik njima je odista izgledao nizak, prostaĉki, nedostojan knjige i obrazovanih
ljudi. Sa neznatnim izuzetkom ugarski Srbi koji su bili prešli u Srbiju i zauzimali visoka
mesta u srpskoj administraciji, oni koje je on u ljutini nazivao »Švaburijom«, bili su ljuti
protivnici Karadţićevi.
nesmišljen rad na reformi jezika i pravopisa, traţio da te stvari ne presuĊuje jedan ĉovek, no
celo jedno telo uĉenih ljudi, i to posle dugih struĉnih pretresanja i savetovanja. 1839.
Karadţić je napisao Odgovor na Sitnice jezikoslovne G. J. Hadţića — M. Svetića, gde je
oštro napao svog protivnika, upućujući ga da pre no što otpoĉne davati savete drugom sam
dobro nauĉi srpski. I otada se javlja ceo jedan niz polemiĉkih brošura, tri Utuka Jovana
Hadţića i oštri odgovori Karadţićevi. (J. Hadţić: Utukъ, ili Odgovorъ na Odgovorъ na
Sitnice Єzыkoslovne, 1839; — Vukov odgovor na Utuk G. M. Svetića, 1843; — J. Hadţić:
Utuk III Єzыkoslovnый. O єzыku i pravopisu srbskomъ, 1846; — V. Karadţić: »Utukъ III
єzыkoslovnыi odъ M. Svetića,« 1847.) U borbi se sa nauĉnog polja prešlo na gruba liĉna
vreĊanja. Hadţić je Karadţića nazivao pukom neznalicom i prostim »prepisaĉem« onog što
mu drugi daju i diktuju; Karadţić je Hadţića proglašavao za »fušera i šrlatana«, i stavljao ga
u gomilu srpskih pisaca koji ĉim poĉnu da govore o jeziku i knjiţevnosti izgledaju kao da su
»izbjegli iz ludnice«. Najzad, cela ta borba, u kojoj se razdraţeni protivnici ni najmanje nisu
štedeli, svršila se 1845, uglavnom Karadţićevom pobedom.
Primenu svih svojih ideja o jeziku i pravopisu Karadţić je dao u svom prevodu Novog
zavjeta. On je taj posao pokušao još 1815. 1819, kada je bio u Petrogradu, ugovori sa Ruskim
biblijskim društvom da Novi zavet prevede na srpski. 1820. posao je bio gotov i rukopis bude
poslat na pregled Atanasiju Stojkoviću. Stojković, pobornik staroga jezika, da mišljenje da
ovaj prevod na prostonarodni govor nije dobar i ponudi se da sam dâ nov prevod. Iskvarivši
Karadţićev prevod, ne samo u jeziku no i u smislu, on ga štampa u Petrogradu 1824. Kada se
u Petrogradu ĉulo da je Stojković preveo ne na srpski no u jednoj ruskosrpsko-
crkvenoslovenskoj zbrci, zabrani se dalje rasturanje knjige. Englesko biblijsko društvo
preštampalo je Stojkovićev prevod 1834. u Lajpcigu. Karadţić, uvreĊen i oštećen, nije dizao
ruke od svoga prevoda. 1824. štampao je u Lajpcigu jedan deo svoga posla pod naslovom
Ogledi Svetog pisma na srpskom jeziku. Tek 1847. izišlo je u Beĉu celo delo Novi zavjet
gospoda našega Isusa Hrista, »Vukovo Evangelije«, kako se oko 1850. godine govorilo.
Prevod je izišao bez dozvole crkvenih vlasti. Crkveni ljudi i inaĉe su osuĊivali jeziĉku i
pravopisnu reformu Karadţićevu, a kada se on drznuo da na svoj jezik prevodi i svojim
pravopisom štampa ĉak i »vešĉi cerkovne i svjašĉene«, to im je izgledalo kao opasna jeres
koju je trebalo odluĉno suzbijati. Sinod srpske pravoslavne crkve je uloţio protest u Beĉu i
traţio da se zabrani rasturanje te jeretiĉne knjige; u javnosti je izišlo nekoliko napada, meĊu
ostalima i od Jovana Stejića. Arhimandrit Nikanor Grujić, iako prijatelj Karadţićev, štampao
je 1852. naroĉito delo Primѣtve, u kome je dokazivao netaĉnost prevoda i sumnjiĉio
Karadţića da se tim poslom stavio u sluţbu rimske propagande.
OSTALI RAD. — U svome radu na jeziku Karadţić se nije zadovoljio samo gramatikom
i reĉnikom i polemiĉkom borbom za naĉela koja je tu izneo. On je osećao svoje nedovoljno
znanje i trudio se da što bolje uĊe u pitanje slovenskih jezika i istorije srpskoga jezika.
Njegovo formalno, više deskriptivno znanje srpskoga jezika nije mu više bilo dovoljno, on je
osetio potrebu da taj jezik pozna nauĉno, na temelju istorijske gramatike, zato je ĉitao stare
srpske spomenike, još od dvadesetih godina skupljao srbulje, pisao o odnosima starog i
novog srpskog jezika (1826, 1845), i izdao Primjere srpsko-slavenskoga jezika (Beĉ, 1857). U
zasebnim ĉlancima (Primѣĉanіe o datelnomъ i tvoritelnomъ padeţu srbskomъ mušikи i
srednьи imena, 1818; Glavne razlike izmeĊu današnjega slavenskoga i srpskoga jezika,
1826; Glavna svršivanja suštestvitelnи i prilagatelnи imena u srpskom jeziku, 1828) on
prelazi na pojedina pitanja iz srpske gramatike i nosi se mišlju da napiše opširnu nauĉnu
gramatiku srpskog jezika. Putujući po raznim srpskim krajevima koje u poĉetku svoga rada
nije bio video, i znajući ne samo sadašnjost no i prošlost srpskoga jezika, on je svoje znanje
znatno proširio, i kada je vodio svoje poslednje polemike i nauĉna nadmoćnost nad
školovanijim protivnicima bila je nesumnjivo na njegovoj strani.
Karadţić je bio ĉovek velike radne snage i vrednoće, i ogledao se na više raznih polja.
On se bavio i istorijom i bio jedan od najranijih istoriĉara nove Srbije i prvi biograf njenih
heroja. On je svojim oĉima gledao veliku nacionalnu dramu od 1804. do 1813, i nameravao je
da napiše celokupnu istoriju prvoga ustanka. Oko 1822. spremao se da radi, kako sam veli,
»srpsku istoriju našega vremena, ili upravo reći od godine 1791, od kada buna srpska
poĉetak svoj ima«. Za taj »Srpski Plutarh« spremio je obilan biografski materijal o glavnim
junacima oba ustanka. 1828. traţio je od kneza Miloša da ga postavi za »srpskog
istoriografa«. 1849. objavio je da će izići njegovo delo Istorija naroda našega u Srbiji za
vladanja KaraĊorĊijeva od godine 1804. do 1814. Odlomak iz toga dela je knjiga
»Pravitelstvuющій sovѣtъ serbskій« za vremena Kara-ĐorĊijeva, ili otimanje ondašnjijeh
velikaša oko vlasti (Beĉ, 1860). Od njega je ostalo nekoliko lepih biografija ljudi iz toga
doba, meĊu ostalim Hajduk-Veljka, Milenka Stojkovića, Miloja Petrovića, Petra Dobrnjca,
Miloša Stojićevića, Ivana Jugovića, Hadţi—Ruvima, Iva Kneţevića »kneza od Semberije« itd.
1820. skupio je u Srbiji materijal za biografiju kneza Miloša. 1822. knjiga je bila gotova i
trebalo je da iziĊe na srpskom i nemaĉkom. Agent kneza Miloša u Petrogradu, Mihailo
German, dokopa se nemaĉkoga teksta i 1825. anonimno ga izda u ruskom prevodu. Karadţić
je protestovao protiv toga plagijata i u Budimu 1828. izdao svoj srpski original Miloš
Obrenović knяzъ Serbіi ili graĊa za srpsku istoriju našega vremena. Znameniti nemaĉki
istoriĉar Leopold Ranke po njegovim podacima i priĉanju napisao je svoje delo Dіe Serbіѕche
Revolutіon auѕ ѕerbіѕchen Papіeren und Mіtteіlungen (1829), za koju je Nibur rekao da je
najbolje istorijsko delo na nemaĉkom jeziku. Ranke se obraća Karadţiću i za podatke o
docnijem ţivotu Srbije, i prema materijalu koji mu je Karadţić usmeno i pismeno dao
napisao je svoje potpuno delo Serbіen und dіe Türkeі іm neunzehnten Jahrhundert (Lajpcig,
1879). (Skupljeni istorijski i etnografski spisi Karadţićevi poĉeli su izlaziti u drţavnom
izdanju. 1898. izišla je prva knjiga, i ima da iziĊu još tri knjige.)
Karadţić nije bio istoriĉar u pravom smislu reĉi, no kroniĉar koji je beleţio što je sam
video i zapamtio. »Ja ne traţim, pisao je on 1822, u ovoj istoriji mojoj da ostavim primjer
srpskim retorima i istoricima, nego sam se trudio da opišem sve onako prosto, bez ikake
majstorije i filosofije, kao što bi Srbin Srbinu pripovijedao; a zakon sam sebi postavio da niti
koga valim ni kudim, niti da se ĉemu podsmijevam ni ĉudim, nego samo da kaţem kako je
bilo, pa ĉitatelji sami neka sude što je za valu, što li za kuĊenje, što li je za ĉudo, što li za
podsmije(h).«
Za dug niz godina on je bio »glavni referent na zapadu za sve srpske stvari« (Ljubomir
Stojanović), i kad god se prilika i potreba ukazala, upoznavao je Evropu sa stvarima srpskog
naroda. Poznati ispitivaĉ Balkanskoga poluostrva francuski geograf Ami Bue dobivao je
neposredno od Karadţića podatke i uputstva. Na nemaĉkom jeziku ostalo je nekoliko
etnografskih i politiĉkih spisa Karadţićevih. U nemaĉkoj zbirci Reіѕen und
Länderbeѕchreіbungen der älteren und neueѕten Zeіt izišao je, anonimno, 1837. njegov
geografsko-etnografski spis Montenegro und dіe Montenegrіner. Eіn Beіtrag zur Kenntnіѕѕ
der europäіѕchen Türkeі und deѕ ѕerbіѕchen Volkeѕ, jedan od najranijih i najpotpunijih
opisa Crne Gore, njene zemlje, prošlosti, naroda, prosvete i obiĉaja. 1853. izišla je u Beĉu
njegova knjiţica Dіe Chrіѕten іn Boѕnien.79
srpskoj knjiţevnosti i zapoĉinje jedan nov pokret, koji bi se mogao nazvati knjiţevnom
revolucijom. Romantiĉar po idejama, on ima racionalistiĉki duh. »To je najveća razlika
izmeĊu ĉovjeka pametna i izmeĊu prostaka, što pametan ĉovjek jednako ţeli i trudi se da što
bolje nauĉi ili izmisli, i da on bude pametniji od svojije stari, a njegova Ċeca od njega;
prostak pak sve je rad da ostane kao što su mu i stari bili, a njegova Ċeca kao i on što je.
Kakav bi jadan i ţalostan rod ljudski i ovaj svijet bio da su svi ljudi ostajali onaki kao što su i
njiovi stari bili!« On je ušao u knjiţevnu borbu sa osećanjem da stare stvari nikako ne valjaju
i da su potrebne velike, korenite reforme. Sa puno svesti o sopstvenoj vrednosti i o zadacima
koji mu predstoje, on je 1819. pisao Lukijanu Mušickom: »Mi smo Platoni i Aristoteli u
današnjemu narodu našemu...«
I u taj veliki posao on će uneti svoju retku snagu i istrajnost. On je po svojoj zdravoj
pameti osetio da je plodan rad najbolji odgovor nepravednim kritikama, i neprekidni rad i
stvaranje u njegovim oĉima su bili »jedini naĉin blagorodno se osvetiti neprijateljima, ili ih
posramiti«. Prepreke mu nisu smetale, i protivnici su ga samo podstrekavali na ţivlji rad.
»Premda je u svakome pametnom poĉetku, pisao je on 1820, više ludi ljudi negoli pametni,
ali u napredak, od dana do dana, sve društvo pametni raste, a ludije se umaljuje, i tako
razum i istina s vremenom nadvlaĊuju.« Trebalo je imati mnogo samopouzdanja i hrabrosti,
pa udariti na jaku tradiciju, i knjiţevnu i crkvenu, zaratiti sa gotovo svim obrazovanim
ljudima u srpskom narodu, izloţiti se najstrašnijim optuţbama i besprekidnim ganjanjima.
Karadţić je imao borbeni duh svih velikih rušilaca. Bez iluzija o ljudima, ne krijući nimalo
svoje preziranje prema »nadriknjigama« i »blagoobraţenoj prostoti«, on je znao da u boju
»valja zube pokazati«. I on će se pokazati kao polemiĉar prvoga reda, neukrotiv, netrpljiv, po
potrebi surov, nepravedan ĉesto, ali uvek gotov na borbu. Samo ĉovek takve borbene snage i
istrajnosti, duboko ubeĊen da »istina mora, malo ranije ili docnije, nadvladati«, mogao je
izdrţati tolike borbe i gotovo sam izvojevati jednu od najvećih pobeda u srpskoj knjiţevnosti.
No on nije imao samo tih borbenih sposobnosti. To je bio i jedan od najdarovitijih ljudi
koji su postojali u srpskom narodu. On je pripadao onom jakom naraštaju koji je u poĉetku
XIX veka stvorio današnju Srbiju, naraštaju tolikih genijalnih vojskovoĊa i diplomata. On je
imao prirodnu bistrinu i oštroumlje srbijanskog seljaka, vanredno asimilativan duh,
sposobnost da stvari brzo shvati i primi, i da samostalno i dosledno izvodi zakljuĉke. Kopitar
je od prvoga dana video njegove prirodne sposobnosti, i odmah ga nazvao »najboljom
glavom« meĊu Srbima koje je poznavao; docnije, kada je video kako je ovaj ĉovek koji ni
osnovnu školu nije svršio, brzo ušao u nauku o jeziku, on ga je bez ustezanja nazvao
»gramatiĉarskim genijem«. U svakom sluĉaju kod njega je bila velika duhovna energija, jaka
pamet, oštar kritiĉki duh, prirodan zdrav razum i Mušicki ga je sa razlogom nazivao bodrim i
krilatim Vukom.
(dr Matija Murko). Stanko Vraz posvetio je 1839. Karadţiću prvu zbirku slovenaĉkih
narodnih pesama, a 1845. pisao da bi ţeleo ceo ţivot provesti kraj njega. Za Karadţićevim
primerom u skupljanju narodnih pesama pošli su kod Ĉeha i Slovaka: Palacki, Šafarik, Jan
Kolar; Ĉelakovski mu je posvetio svoju prvu knjigu ĉeških narodnih pesama. Bugarski pisac
dr Ivan Šišmanov, nazivajući Karadţića »jugoslovenskim Grimom«, veli da njegove zbirke
narodnih umotvorina »ostaju i do danas uzori«: »imaju pravo Srbi što se ponose svojim
narodnim pesmama, ali još više trebalo bi da se ponose svojim Vukom«.
Još u prvom poĉetku svoga rada on je u srpskom narodu video dve glavne sile: jednu,
tako reći, centrifugalnu, na periferiji srpskoga naroda, meĊu iseljenicima srpskim u
Ugarskoj i Hrvatskoj, gde je materijalna i opšta duhovna kultura bila viša, ali gde je ĉisti
narodni duh klonuo i gde su karakteristiĉne narodne osobine slabile; s druge strane, u
jugozapadnim krajevima srpskim, u Srbiji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori, gde je srţ
srpskoga naroda, video je centripetalnu silu, manju kulturu ali ţivlji narodni duh, ĉistiju
narodnu dušu, veću etniĉku i duhovnu sveţinu. I namesto ugarskoga Srpstva, koje je dotle
jedino predstavljalo srpski narod i drţalo srpsku knjiţevnost, on stavlja balkansko Srpstvo,
Srbiju, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru. On je srpskom nacionalizmu dao zapadnosrpsko
obeleţje.
U pitanjima jezika i pravopisa njegov rad bio je odluĉan, moglo bi se reći definitivan.
On jednom za svagda suzbija ruskoslovenski jezik iz srpske knjiţevnosti i izvojevava pobedu
narodnom jeziku, podiţe ga na visinu knjiţevnog jezika i za Srbe i za Hrvate. On nije uspeo u
onom što je u prvi mah zamišljao: da narodni jezik, bez ikakvih pozajmica i stranih uticaja,
postane knjiţevni jezik, nije uspeo da hercegovaĉko nareĉje postane opšte nareĉje, ali je
uspeo da ţivi i narodni jezik potisne mrtvi crkveni i školski jezik. I isto onako kao što je
izvršio punu nacionalizaciju srpskog osećanja, izvršio je i demokratizaciju knjiţevnog jezika.
Njemu se duguje za prvu gramatiku i prvi reĉnik srpskog narodnog jezika, kao i za prvi
srpski prevod Novog zaveta. Logiĉno idući za piscima XVIII veka koji su napustili crkvenu
azbuku i usvojili graĊansku azbuku, on je uprostio srpski pravopis, potpuno ga prilagodio
Ali ipak, pored svih tih velikih i nesumnjivih zasluga njegovih, danas se ne moţe
primiti preterana Daniĉićeva reĉ da je Karadţić »otac nove srpske knjiţevnost«, iz prostoga
razloga što je pre njega, i u njegovo doba, i mimo njega, bilo dobrih srpskih pisaca i
progresivne srpske knjiţevnosti. U ĉisto knjiţevnom pogledu njegov znaĉaj je manji i više je
posredan no neposredan. Ali i na tom polju on ima znatnih zasluga. On je poloţio osnov
srpskom knjiţevnom jeziku, i svojim jasnim, jedrim, ţivim i krepkim stilom pokazao kako
treba lepo srpski pisati. Kao Herder, koji je u nemaĉkoj knjiţevnosti odvraćao pisce da ne
budu Pindari i »moderni Anakreoni« no da se vrate nacionalnom izvoru, germanskoj starini,
tako je i Karadţić napadao klasicizam i knjiţevnu i školsku literaturu, i pisce vraćao narodu i
narodnoj poeziji. Njegovo shvatanje naroda i narodne poezije primili su docniji romantiĉari,
razvijali ono što je on pisao, ostvarivali ideje koje su kod njega našli. Oko polovine XIX veka
poĉinje ceo jedan kult Vuka Karadţića. Đuro Daniĉić ga je smatrao za neku vrstu
nacionalnog Mesije, i 1849. pisao: »Da nije Vuk na svijet došao, mogli bismo svašta misliti,
ali kad on doĊe, to nam je najveći jemac da nećemo propasti.« Branko Radiĉević je pevao:
i kad se odbije na sva ta preterivanja, Karadţić ostaje kao jedan od najjaĉih i najvećih
ljudi u srpskom narodu i u srpskoj knjiţevnosti. On je jedan od onih koji su najviše radili i
stvarali i najvećma uticali, centralna liĉnost srpske knjiţevnosti u sredini XIX veka, za XIX
vek ono što je Dositej Obradović bio za XVIII vek: knjiţevni reformator i nacionalni tvorac.
NIKOLA TOMAZEO
Iskrice su mala knjiga, ali bogata sadrţajem, puna jakih misli i blagorodnih osećanja. U
33 »iskrice«, većih i manjih aforizama, Tomazeo je izrazio svoju veliku ljubav prema svome
narodu i prema svome zaviĉaju, dao savete i uputstva kako da ceo narod poĊe napred. On
zasebno govori o prilikama u kojima se srpski narod, a naroĉito Dalmacija, nalazi; istiĉe
potrebu narodne prosvete, prave hrišćanske kulture, etiĉkoga vaspitanja, verske snošljivosti,
vere u narodnu snagu, nade u bolju budućnost. On savetuje šta sve treba uĉiniti te da se
zapuštena Dalmacija digne na visinu na kojoj je nekada bila i da srpski narod zauzme u
Slovenstvu i meĊu narodima ono mesto koje mu pripada po njegovim vrlinama, po
njegovom divnom jeziku i neuporedivoj narodnoj poeziji. Tomazeo je vrlo reĉit pisac i piše
visokim, sveĉanim poetskim jezikom. Lirsko nadahnuće je vrlo jako i na nekoliko mesta
Tomazeo dostiţe visinu biblijske sveĉane reĉitosti i ostavlja dubok utisak na ĉitaoca. Stil mu
je sasvim liĉan, zbiven i kratak; jezik, iako se na njemu opaţaju talijanski uticaji, ĉist i jedar.
Iako male obimom, Iskrice su idejama i osećanjima bogato delo, koje je mogao napisati
samo ĉovek od talenta i sasvim izraĊen pisac.
On je pored toga ĉesto i toplo pisao o srpskim narodnim pesmama. 1841, uz svoje vrlo
poznate zbirke narodnih pesama sa Korzike i Jonskih ostrva (Cantі popolarі), dao je
izvestan broj »ilirskih pesama«. Opširnije i potpunije pisao je on o srpskoj narodnoj pesmi u
knjizi Deі cantі del popolo ѕerbo e dalmata (Trst, 1847). Sa oduševljenjem on tu veliĉa
Srbiju, koja je »svet zadivila, ustajući, prva na Balkanu, da se bori za sveto ime otadţbine...«,
i piše tako plamenim patriotskim stilom kakav se samo moţe naći u najoduševljenijih
omladinaca. U svojoj snaţnoj pesmi Alla Dalmazіa veliĉa on Srbiju, kao retko ko pre njega.
»Uskrsla Srbija, u kojoj vlada pitomi duh i ĉila mišica«, sva je nada srpskohrvatskog naroda.
I u svima svojim poznijim spisima on će veliĉati »slavno pobunjenu Srbiju«, »slobodnu
Srbiju«. On slavi srpski jezik, i misli da pravilni, krepki, skladni srpski jezik treba da postane
opšti jezik Slovena. »Naš je jezik silniji od talijanskoga i latinskoga, a nije siromašniji ni od
grĉkoga.« Dela Vuka Karadţića uĉinila su na njega dubok utisak; on Karadţića naziva
genijem i najzasluţnijim Srbinom i tvrdi da blagodareći njemu Evropa stavlja Srbe u red
najpoetiĉnijih naroda; srpske narodne pesme su »pravo ĉudo jezika, stila i poezije,
jedinstvene u Evropi«. Njegove ideje o knjiţevnosti istovetne su sa idejama Vuka Karadţića i
poznijih srpskih romantiĉara: »Svakom narodu preporuĉujem da ĉuva svoj duh, koji ţivi u
narodnim umotvorinama... Kad se neka knjiţevnost mnogo udalji od prostoga naroda, ona
se, u isto vrijeme, mnogo udaljila i od prirode... Veliko će zlo izići ako slovenski pisci budu
podraţavali današnje evropske knjiţevnosti.« »Ne znaju glatka pera onako pisati kao što
javorove gusle gude...«
Njegov knjiţevan rad na srpskom jeziku nije veliki, ali on je srpsku knjiţevnost
obogatio jednom poetiĉnom i jedrom knjigom, i, budući knjiţevno obrazovan, doslednije i
potpunije no iko kod nas razvio je romantiĉarsku doktrinu i njeno osnovno shvatanje o vezi
izmeĊu narodne i knjiţevne umetnosti.
BRANKO RADIĈEVIĆ
romantiĉarski pesnik srpski, pisac koji je na poeziju stao primenjivati romantiĉarske ideje
Vuka Karadţića, bio je Branko Radiĉević. Stvarno, on u knjiţevnosti srpskoj otvara cvetnu,
knjiţevnim talentima i pesniĉkim delima bogatu romantiĉarsku epohu.
Kako je Teodor Radiĉević, kao ĉinovnik, menjao mesta sluţbovanja, Branko je uĉio
škole u nekoliko raznih mesta. Od 1828. godine porodica Radiĉević bila je u Zemunu, i
Branko je tu, od 1830. do 1835, uĉio tri razreda srpske i tri razreda nemaĉke osnovne škole.
1835. upisao se na gimnaziju u Karlovcima, i tu ostao do 1841. Tada je 1841. otišao na
gimnaziju u Temišvar, i svršio je 1843. 1843. otišao je u Beĉ i upisao se da sluša prava. Tu se
upoznao sa Vukom Karadţićem i Đurom Daniĉićem, ušao u njihov uţi krug, i to poznanstvo
biće od vrlo velikog znaĉaja po dalji njegov knjiţevni rad. Nešto novĉana oskudica, nešto
buran Ċaĉki ţivot omeli su ga da dovrši svoje pravne studije. Godine revolucije, 1848. i 1849,
proveo je u Sremu, naroĉito u Zemunu; u nekoliko mahova prelazio je u Beograd. U Beĉ se
vratio 1850, i, potpomognut od kneza Mihaila, upisao se na medicinu. Ali neizleĉiva bolest
bila ga je uhvatila, i on je umro u najboljim godinama i u prvom poĉetku svoga rada, u Beĉu,
18. juna 1853.
NjEGOVE KNjIGE. — Kao gotovo svi srpski pesnici njegova vremena, Radiĉević je
poĉeo pevati još kao Ċak u gimnaziji. Rana knjiţevna zrelost njegova objašnjava se ne samo
njegovim liĉnim talentom no knjiţevnom naslednošću od oĉeve strane i knjiţevnim
obrazovanjem steĉenim još u roditeljskoj kući. Od 1843. godine on već piše dobre stihove, i
otada se brzo razvijao i naglo proizvodio. Njegovo pevanje zahvata doba od 1843. do 1850.
godine. Za ţivota izišle su mu dve sveske Pesama, prva, sa lirskim pesmama u Beĉu 1847,
druga, u kojoj su dve epske pesme Gojko i Hajdukov grob, takoĊe u Beĉu, 1851. Posle
njegove rane smrti, na navaljivanje Vuka Karadţića, njegov otac izdao je iz zaostalih
rukopisa i treću svesku Pesama (Temišvar, 1862). U Matici srpskoj nalazi se ostatak
Radiĉevićevih rukopisa.
Docnije, Pesme Branka Radiĉevića su vrlo ĉesto izdavane; posle Njegoševa Gorskog
vijenca to je bila najĉešće izdavana i najviše ĉitana srpska pesniĉka knjiga. Njegove Pesme
izišle su još u desetak izdanja: u Novom Sadu, 1867, u Beogradu, 1872, u Panĉevu, 1873, u
Novom Sadu, 1878, u Panĉevu, 1879. i 1880, u Novom Sadu, 1882, 1883, 1889. i 1900.
Srpska knjiţevna zadruga izdala je 1903. u Beogradu knjigu prvu Radiĉevićevih Pesama, u
kojoj je njegova lirika.
Raniji srpski pesnici su bili »objektivni« i didaktiĉni, ĉuvali se liĉnih izliva i drţali se
»mirnoga ĉuvstva«, sve svodili na moralnu i patriotsku pouku i njihovi stihovi bili su knjiški
hladni, staraĉki mudri, visokoparno sveĉani, ukoĉeno pravilni. Radiĉević, sa smelošću
sasvim novoga i sasvim mladoga ĉoveka, prekida sa tim krutim spisateljskim tradicijama. On
u svoju istinski lirsku poeziju unosi sebe liĉno, svoje liĉne doţivljaje, svoja liĉna osećanja,
opeva svoju nestašnu, katkada i razuzdanu mladost, ne bacajući na svoje stihove veo
predrasuda i obzira, no kao prkoseći starima, mudricama, cepidlakama, licemerima,
pobornicima svega starog i preţivelog u knjiţevnosti i u javnom ţivotu srpskom. Jedva
jednom sa njime u srpsku poeziju, koja je odmah u prvom svom poĉetku izgledala tako stara,
ulazi mladost, sa svojim sveţim osećanjima i bujnim strastima. I svoju mladu i mladićku
knjigu on prirodno posvećuje »Srpskoj omladini«. On svoje pesme naziva »ĉeda mila moje
krvce vrele«, i brani tu svoju subjektivnu poeziju ĉija je prva vrlina što je njegova:
U svoj svojoj poeziji to je odista bio svoj ĉovek i svoj pesnik, koji je pevao po svojoj ćudi
i iz svoga srca, traţio svoje predmete gde mu se svidelo i kazivao ih kako je hteo. Pored toga,
on u srpsku knjiţevnost unosi iskrenu ljubav ka prirodi, osećanje ranije slabo razvijeno u
srpskoj poeziji, koja je nemoćno produţavala tradicije suve i hladne kabinetske poezije
evropske iz XVIII veka. Mlada, sveţa i topla poezija Branka Radiĉevića imala je dah mladosti
i proleća, i bila kao oaza u suvoj i mrtvoj pustinji ondašnje bezliĉne, beskrvne i ukoĉene
didaktiĉne »objektivne« poezije. Ona je ĉinila utisak svetlog prolećnog jutra, širila miris
poljskog cveća, i mladi pesnik je izgledao kao mladi i raspevani faun u proletnjem cvetnom
polju. Sa Brankom Radiĉevićem je došao u srpsku knjiţevnost pravi lirski pesnik, koji je
pevao o sebi i za sebe, istinski »pesnik srca i mladosti«. I sva njegova lirika biće juvenalia
jednog vrlo mladog pesnika u jednoj vrlo mladoj knjiţevnosti.
U takvoj poeziji ljubav je morala zauzeti glavno mesto. Veća polovina njegovih stihova
su ljubavni. U njima se opeva ljubav ne kao jedno opšte mesto literature i kao jedna
izupotrebljavana poetska tema, no stvarne i osećane ljubavi onakve kakve ih je on sam imao
i kakve ih je sam liĉno osećao. Branko Radiĉević shvata ţenu i ljubav drugaĉe no što su to
radili raniji sentimentalni »pjesmopevci« srpski, zakasneli trubaduri i plaĉevni ljubavnici
pod »bledim mesecom«. Njegova ljubav je »od ovoga sveta«, plaha, ĉulna, katkada sasvim
plotska, što je vreĊalo i bunilo stare celomudrene i blagonaravne spisatelje. Đaĉki rastanak,
jedan od najranijih i najširih njegovih poslova, najpopularnija pesma njegova,
karakteristiĉan je za taj prvi ĉulni i veseli period njegovog lirskog pevanja. U tim prvim
njegovim pesmama razdragane mladosti i ţivotne radosti oseća se malo ţivotno iskustvo,
površnost sasvim obiĉnih osećanja, upravo osećaja, naivna mladićka razuzdanost. Ali pored
tih ĉulnih pesama mladićkih, ima i Radiĉevićevih lirskih pesama sa dubljim osećanjima i
višim mislima. Bolest i bol su proširivali njegov duhovni vidik i preĉišćavali njegova
osećanja. Predosećajući ranu smrt on je ispevao nekoliko iskrenih pesama prodirne
melanholije, i to je najbolji deo njegova poetska rada.
EPSKI PESNIK. — Glavni rad Branka Radiĉevića to je lirska poezija, laka ljubavna
lirika, nešto kao lіed u nemaĉkoj poeziji prve polovine XIX veka, naroĉito kod Hajnea i
Ulanda, koji su bili od izvesnog neposrednog uticaja na nj. U toj lirskoj poeziji, koja je
odgovarala njegovoj intimnoj prirodi i osnovnom raspoloţenju, Radiĉević je dao najbolje što
je mogao dati. Ali, naroĉito u docnijim godinama svoga rada, on je radio i na epskoj poeziji, i
veći deo njegovih stihova pripada epskoj poeziji. Njoj ga je vukla njegova ljubav prema
narodnoj poeziji i primer ondašnjih pesnika srpskih koji su sa ljubavlju negovali ep. Od
njega je ostalo nekoliko romantiĉnih epskih pesama: Gojko (1848), Osveta, Stojan,
Utopljenica, Uroš, Hajdukov grob (1849); sobom u grob Radiĉević je poneo neostvarenu
nameru da napiše ep o Kosovu.
U svim tim svojim epskim pokušajima, u kojima je uticaj Bajrona oĉigledan, on nije
imao uspeha, kao nijedan od srpskih pesnika uostalom. Njegova poezija, koja je u lirici tako
laka, gotovo krilata, ovde je troma i razvuĉena mahom u mlitave deseterce, bez pokreta, bez
boje i ţivota. Razlika izmeĊu Radiĉevićeve lirske i epske poezije nesrazmerno je velika, i
najzaneseniji poklonici njegovi prelazili su preko njegovih epskih pokušaja. Još 1851. godine
Ljudevit Štur je utvrdio da Radiĉević liriĉar stoji nad Radiĉevićem epiĉarom, i od toga doba
taj sud se nije promenio.
pesnika. On ima razvijeno osećanje ritma, njegovi slikovi, iako još nesavršeni, novi su i bolji
no što su raniji bili. Melodiĉnost njegovih stihova je tako velika da je ĉitalac u iskušenju da ih
zapeva, i nije sluĉajnost što je gotovo trećina njegovih pesama stavljena u note i što je on ne
samo najĉitaniji no i najpevaniji srpski pesnik. Radiĉević je dao obrasce dobre srpske
versifikacije, i on će u pogledu forme ostati glavni pesniĉki uzor srpski sve do pojave
Vojislava Ilića.
I pored toga, uspeh nije tako brzo dolazio. Tek kada je oko 1860. stao pristizati ĉist
romantiĉarski naraštaj, pesniĉki glas Branka Radiĉevića stao je naglo rasti. Od 1860. on se
smatra kao osnivaĉ nove srpske poezije i postaje uzor mladih pesnika srpskih. [Vrši jak
uticaj na Zmaja, B. Atanackovića, K. Ruvarca, J. Grĉića i na gotovo sve slabe pesnike
šezdesetih godina.] 1861. Danica je tvrdila da je »Branko dao sadašnji ţivot našoj
knjiţevnosti«. Od 1860. do 1890. izišlo je desetak izdanja njegovih pesama. Sveĉani prenos
njegovih posmrtnih ostataka iz Beĉa na Straţilovo 1883. godine bio je jedna vrsta apoteoze.
Dva knjiţevna lista srpska kod Srba u Ugarskoj, Straţilovo i Brankovo kolo, nazvata su
prema njemu. 1894. Knjiţevno-umetniĉka zajednica u Beogradu proslavila je
pedesetogodišnjicu Đaĉkog rastanka kao jedan veliki datum u istoriji srpske knjiţevnosti. I
u publici i u knjiţevnoj kritici srpskoj, sve do pred kraj XIX veka, vladalo je u punoj meri ono
što je Laza Kostić 1885. godine nazvao brankomanija.
Poslednjih dvadeset godina Branko Radiĉević izgubio je dosta od svoga glasa, i ĉitaoci
njegovih pesama i zaneseni oboţavaoci sve su reĊi. On se danas više ne izdaje, i najviši
knjiţevni redovi ĉitalaca okrenuli su se od njega. Branko Radiĉević ne izgleda danas ono što
je još Ljubomiru Nediću izgledao: »najveći pesnik što je novim srpskim jezikom pevao«.
Kako se danas jedan pisac ne meri više prema tome kakvo je bilo njegovo drţanje u borbi
oko jezika i pravopisa, i on se danas kritiĉnije sudi. Za Radiĉevića je bila nesreća što je
potpao pod apsolutan uticaj Vuka Karadţića i što nije mogao samostalno razvijati se. On je
sebe, na svoju štetu, sveo na srećnog podraţavaoca narodne poezije, postavljao sebi za
zadatak da pokaţe »kako se srpski peva«, bio pesnik jedne knjiţevno-filološke stranke,
ţrtvovao svoje velike pesniĉke sposobnosti strastima jednoga trenutka i interesima jednoga
pokreta. On je imao nesumnjiv originalan pesniĉki talenat, izvesne njegove pesme (kao: ?,
Kad mlidijа umreti, Tuga i opomena) pokazuju i neţnu pesniĉku dušu i samostalan pesniĉki
dar. Anališući Tugu i opomenu, jedan današnji kritiĉar postavlja pitanje koje je u isti mah i
odgovor: »Da nije Branku baš škodio narodni pravac kojega se docnije uz Vuka latio?... Da
nije bilo Vuka, ko zna kakvo bi bilo pevanje Brankovo? Da ne i bolje?« (Pavle Popović).
Zatim, Radiĉević je umro mlad, u poĉetku rada, i nije imao vremena da se razvije. Ţiveo je
vrlo brzo, ceo njegov pesniĉki rad ograniĉen je na sedam godina, i umro je onda kada je tek
trebalo da daje zrela i trajna dela. I tako se, po reĉima jednoga od brankomana, cela njegova
poezija svela na »jedan ogroman i sjajan pokušaj« (Svetislav Vulović).
Ali i za to kratko vreme, i sa tako malom koliĉinom rada, on je mnogo uĉinio. Smelošću
i bujnošću svoje prirode, snagom i originalnošću svoga velikog pesniĉkog talenta, on je
uĉinio onaj odsudan skok od ranije objektivne i didaktiĉne poezije ka subjektivnoj i lirskoj
poeziji na narodnom osnovu. On je više no iko doprineo nacionalizovanju srpske poezije. On
je prvi istinski pesnik srpskoga romantizma, prvi u srpskoj knjiţevnosti dao je obrasce ĉiste
lirike i njime se sjajno zapoĉinje pesniĉka romantiĉka škola.
BOGOBOJ ATANACKOVIĆ
Brankovog«, Atanacković je u srpskoj pripoveci bio ono što je Radiĉević bio u poeziji. On je
otvorio srpsku romantiĉku pripovetku.
RoĊen je 10. juna 1826. u Baji, u Baĉkoj, u trgovaĉkoj kući. Kršteno ime bilo mu je
Timotije, ali on ga je posrbio u Bogoboj. Osnovnu školu i niţu gimnaziju svršio je u Baji, a
višu gimnaziju u Pešti. U Pešti je uĉio prava, i tu uzeo ţiva uĉešća u prvom omladinskom
pokretu pred 1848. U Beĉu, gde je dovršio pravne nauke, upoznao se sa Vukom Karadţićem i
Đurom Daniĉićem, i sav ušao u njihove ideje. U pokretu od 1848. imao je vidna uĉešća, i u
jedan mah sklanjao se u Evropu. U vremenu od 1848. do 1850. putovao je u dva maha po
Nemaĉkoj, Holandiji, Francuskoj, Švajcarskoj i Italiji. 1851. je u Novom Sadu. Tu je ostao do
same smrti, 28. avgusta 1858.
Ali u to doba, sem Jovana Subotića, niko nije radio na noveli, i ĉitalaĉka publika je bila
ţeljna radova te vrste. Njegovi Ċaĉki pokušaji, ma koliko da su bili slabi, zadovoljavali su
jednu osetnu potrebu srpske knjiţevnosti, i on je već poĉeo svraćati paţnju na se. On se ţivlje
daje na posao, i brzo, 1845. i 1846, izdaje, u Budimu i u Subotici dve sveske zbirke novela
Darakъ Srbkinьi. To su novele starinske romantike i sentimentalnosti, povesti nesrećnih
ljubavi, nagraĊene dobrodetelji i kaţnjenog poroka, pune fatalnih mladih ljudi i bledih
devojaka, sa svim starinskim dekoracijama stare i naivne pripovetke, pisane u patetiĉnom
sentimentalnom raspoloţenju i tonu. Novo je što mesto viteza iz prošlosti dolaze ljudi iz
sadašnjosti, ali i jedni i drugi osećaju i govore isto. Karakteristiĉno je da se pisac obraća ţeni,
Srpkinji, »srpskoj devi« i »rodoljubici« onoga vremena, sa njom uzdiše i suze proliva, hoće
da joj neguje u isti mah i neţno osećanje i srpsku nacionalnu svest. Ti prvi radovi
Atanackovićevi, ĉija knjiţevna vrednost je vrlo mala, odgovarali su ondašnjem knjiţevnom
ukusu i imali su uspeha. Podunavka je o njima 1846. pisala: »Iskreno rodoljubije, ĉisto
blagonravije, bon ton, a i ĉistoća jezika u svakoj se vrsti diĉno pokazuje.«
Ono što odlikuje ta dva dela to je što su im predmeti iz suvremenog ţivota. Još 1844.
napisao je on karakteristiĉnu novelu Efrosina, »obrazac svakidašnjeg ţivota«. Posle 1848. on
napušta carstvo mašte i pesniĉkih fikcija i ulazi u suvremeni ţivot. I Bunjevka i Dva idola
dešavaju se u 1848, i u njoj su naslikani tipovi iz srpskog društva. Pisac ima svoje ideje: u
Bunjevci istiĉe staro naĉelo da je narodnost iznad vere, u Dva idola slavi veliĉinu narodnog i
ljubavnog osećanja, dva idola: narodnost i dragu. U oba dela opet su ljubavne istorije, sa
mnogo sluĉaja i neobjašnjivih dogaĊaja, sa mnogo uzdaha, usklika i suza. U Dva idola junak,
u kome je pisac hteo sebe ocrtati, samo je bleda kopija Bajronovih »fatalnih ljudi«. Ali,
pored svega toga, i iznad svega toga, tu ima nešto više. Ma koliko da je bio sklon
sentimentalnom romantizmu, Atanacković je slikao svoje doba i svoju sredinu, unosio
pojedine trenutke i obiĉaje iz narodnoga ţivota, slikao sa izvesnom lokalnom bojom, davao
opštu sliku osećanja svoga doba. Pored izvesnog rudimentarnog realizma, ima u Dva idola i
izvesno rudimentarno osećanje. Oko 1850. bila je velika novina napustiti srednjovekovno
viteštvo ili carstvo sentimentalnih snova, pa obratiti se suvremenom ţivotu, i u stvarnosti
traţiti poeziju. Ne mogući potpuno izići iz ranijih uzora, on je ipak davao nešto novo i bolje.
Bogoboj Atanacković je pisac koji ima sve mane svoga doba. Neko je podelio pisce na
muške i ţenske: na one koji su u volji, snazi i akciji, i na one koji su u mašti i osećanju.
Atanacković je ţenski pisac, ne samo zato što je gotovo iskljuĉivo pisao za »diĉne Srpkinje«
no zato što je sam u osnovi bio jedna ţenska priroda. On je bio pesnik idealnih i fatalnih
ljubavi, pregaţenih srdaca, prigušenih ţivota, i stavljao je ţenu, »krunu boţjeg stvaranja«,
»remek boţji«, uvek i svuda na prvo mesto. On je ne samo zabavljaĉ no i duhovni voĊ i
nacionalni vaspitaĉ »naših lepih Srpkinja«, uĉi ih vernoj i nezainteresovanoj ljubavi, ĉistom
osećanju, srpskom duhu, savetuje ih da ĉitaju srpske knjige, da igraju srpske igre, da nose
srpsko odelo, da se udaju za Srbe i da srpski vaspitaju svoju decu.
Zato što je bio ubeĊen i revnostan vukovac, Atanacković je docnije bio precenjen. U
njemu se gledao pisac prvoga reda i Dva idola su proglašavana za najbolji roman srpski.
Danas, Atanacković ne izgleda više takav. On nema velike knjiţevne snage i originalnosti, on
tek traţi svoj put, i ne moţe da se otme ispod tuĊih uticaja. On se knjiţevno vaspitao kod
slabih maĊarskih i nemaĉkih sentimentalnih pisaca, i njegov bledi bajronizam je pozajmljen
iz treće ruke. U svojoj ţelji za poetizovanjem svega, on je naivan i nevešt. DogaĊaji su
neobjašnjivi i neprirodni, radnja izveštaĉena, liĉnosti krajnje i u dobru i u zlu. Stil je
bezliĉan, sladunjav, bled, bez boje i bez izraza, jedva sa nešto teĉnosti. Sa ĉisto knjiţevne
taĉke gledišta vrednost Bogoboja Atanackovića nije velika. Njegova vrednost je samo
istorijska i relativna. On je jedan od prvih pisaca naših koji su se obratili »svakidašnjem
ţivotu« i koji su se prvi ogledali u romanu iz suvremenog ţivota srpskog. Njegova dela vrede
samo utoliko što znaĉe skroman poĉetak jednog novog knjiţevnog pravca.
porodici, Joksim Nović Otoĉanin je imao buran ţivot, romantiĉniji no i jedan od srpskih
romantiĉara. Gimnaziju je uĉio u Sremskim Karlovcima i u Šaroš-Pataku, u Ugarskoj;
filozofiju u Jeni, Getingenu i Haleu; prava u Beĉu, 1824. Njegov ţivot otada nastaje pun
ĉudnih doţivljaja. Do 1848. teško je uhvatiti gde je ţiveo i šta je radio. Bio je u gardi kneza
Mihaila u Srbiji, hajdukovao u bosanskim i hercegovaĉkim planinama, ţiveo meĊu
Arnautima. Dve godine proveo je u zatoĉenju. Ima celih godina za koje se ne zna gde je bio i
šta je radio. 1848. on je u borbi protiv MaĊara, i u jedan mah pokušava da digne ustanak u
Bosni. Posle 1848. oskudno je ţiveo od knjiţevnog rada, i u bedi umro u Novom Sadu 5.
januara82 1868.
Student u Jeni i Haleu, drug Jana Kolara, on je Ċak Jerneja Kopitara i Vuka Karadţića,
koji ga je uveo u lepote narodne poezije. Još 1837. piše Karadţiću: »Vi ste mi ogledalo, pa
sam se po vama vladao«; »Vi ste mi oĉi otvorili i put pokazali«, piše on 1845. On je, u
bukvalnom smislu reĉi, uĉio Karadţićeve spise i sa razlogom se nazivao njegovim Ċakom. On
je rano ušao u romantiĉku knjiţevnu doktrinu i svoj ţivot udesio prema svom romantiĉnom
idealu. Hajdukujući po Romaniji i Durmitoru, gosteći se u dvorovima bosanskih begova,
zimujući po crnogorskim i arnautskim katunima, on, oficirski i plemićki sin, nemaĉki
student, u tom romantiĉarskom ţivotu stvorio je sebi sasvim drugu dušu, ponarodio se,
postao neka vrsta Tešana Podrugovića.
Taj uspeh ohrabrio je Novića. I on je napisao ceo jedan niz epopeja u narodnom pravcu
i stihu, uzimajući predmete ne samo iz stare i novije istorije srpske, ĉak i Napoleonove
ratove, i opevajući i suvremene istorijske dogaĊaje. Tako su postali njegovi spevovi: Hajduk
Veljko, Vasa Ĉarapić, Janko Katić i Stanoje Glavaš (1860), Birĉanin Ilija, oborknez izpod
MeĊednika (1862), Dušanija (1863), koju je smatrao za najbolje svoje delo, KaraĊorĊije
izbavitelj Srbiіe (1865), itd. Krimski rat je opevao u svoje doba popularnom spevu
Moskovija (1863). On je u tom poslu bio vrlo plodan, ali i jednoliko razvuĉen.
JOVAN SUNDEĈIĆ
RoĊen 24. juna 1825. u Golinjevu, kod Lijevna, u Bosni, kao dete je prebegao u
Dalmaciju. Školu je poĉeo u Imotskom, kod franjevaca; potom se uĉio kod jednog
pravoslavnog kaluĊera. U zadarsku bogosloviju ušao je 1843. i svršio je 1848. Do 1854. bio je
kapelan u Peroju, u Istri, i po severnoj Dalmaciji. Od 1854. do 1863. bio je profesor
bogoslovije u Zadru. Kratko vreme, 1863, ureĊivao je u Zadru list Zvіjezdu, uz glavnu
saradnju Stjepana Buzolića i Meda Pucića. 1864. otide za sekretara kneza Nikole na Cetinje.
Tu je ureĊivao kalendar Orlić, i stalno ostao do 1874, sa malim prekidom 1867—1868, kada
je bio u Srbiji. Dobivši penziju, stalno se nastani u Kotoru i tu umre 6. jula 1900. godine.
U knjiţevnosti se javio 1848. moralnim spevom Anania i Sapfіra ili laţъ kaznѣna, ĉiji
je sav znaĉaj što je spevan »na prostom i slatkom maternjem jeziku«. Otada Sundeĉić pušta
u svet mnogobrojne i jednolike pesme, koje nalaze mesta po mnogim srpskim i hrvatskim
listovima i ĉasopisima. 1850. izišla je zbirka njegovih stihova Srce, Nizъ dragocѣnogъ bisera
ili duhovne i moralne pѣsme za dѣcu (Zadar, 1856, drugo izdanje na Cetinju, 1865), Cvѣće
(Zadar, 1858), 1860. Vršidba, koja je doţivela tri izdanja,84 1862. Vienĉić domoljubnih
pjeѕama, Krvava košulja štampana je u Zadru 1864, i latinicom i ćirilicom; u starosti je
štampao Tuţnu knjіgu i staraĉku ljubavnu liriku Milje i omilje (1893).
To je bio pesnik koji se nije menjao. Celoga ţivota ostao je dobar »Slavjan« iz 1848,
starinski patriot, »sav svemu narodu svome«, ubeĊen pristalica srpsko-hrvatskog narodnog
jedinstva i »opšte koristi jugoslavenske«. Izdavao je pojedina svoja dela i latinicom; neka od
njih, štampana su jedna strana ćirilicom, a druga latinicom.
srbski ni hrvatski« no »neka sredina izmeĊu jednoga i drugog, ne narjeĉija nego tih naĉina«.
I iz tih politiĉkih razloga Sundeĉić je u Dalmaciji i van nje bio slavljen kao narodni pesnik.
Ĉovek iz naroda, ţiveći u jednom kraju gde je narodna duša saĉuvala sve svoje stare
osobine i gde se narodna poezija zadrţala u svoj svojoj lepoti, Sundeĉić je sav bio pod
uticajem narodne poezije. Ono što je on rekao za svoju zbirku Cvѣće da je »pokušenje u
narodno-liriĉkoj pevaniji«, moţe se reći za sve njegovo pevanje. On je pisao ĉistim narodnim
jezikom i lako je podraţavao narodnu poeziju. Ali u tim prostim i jednolikim stihovima koje
je lako pisao nije bilo pesniĉkog talenta. Kao Joksim Nović on je pokazao da podraţavanje
narodne poezije bez liĉnog pesniĉkog talenta vredi koliko i ranija podraţavanja Horacija i
Šilera, i da patriotizam nije jedini atribut jednoga pesnika. Njegov knjiţevni uspeh ostao je
ograniĉen na doba nacionalnih i politiĉkih borbi u kojima je imao lepo mesto. Za dugo vreme
to je bio najpoznatiji i najĉitaniji srpski pisac kod Hrvata; 1889. Matica hrvatska, u redakciji
hrvatskog pesnika Huga Badalića, izdala je njegove Izabrane pjeѕme.
JOVAN ILIĆ
naraštaju koji se poĉetkom ĉetrdesetih godina javio u knjiţevnosti. Razlika je izmeĊu oba
pisca utoliko što je Nenadović celog svoga ţivota uglavnome ostao veran pesniĉkim idejama i
navikama svoga doba, ostao vazda didaktiĉar i »objektivan« pesnik, dok se Ilić menjao, iz
»objektivne lirike« u kojoj je poĉeo, razvio se u romantiĉara, jednog od najkarakteristiĉnijih
romantiĉara srpske knjiţevnosti.
RoĊen u Resniku 1824. godine, Ilić je gimnaziju uĉio u Kragujevcu, Licej u Beogradu, a
filozofiju u Beĉu. U prvom omladinskom pokretu pred 1848. uzeo je ţiva uĉešća i odlikovao
se svojim slavjanskim osećanjima. Pred 1848. dobio je malu sluţbu u Drţavnom savetu u
Beogradu, i ţivo uĉestvovao u prvom omladinskom pokretu kome je središte bilo Druţina
mladeţi srpske. 1848. borio se meĊu srbijanskim dobrovoljcima, protivu MaĊara. Posle bune
sluţio je kao profesor u Šapcu, Negotinu i Beogradu. 1858. igrao je znatnu politiĉku ulogu,
bio je jedan od voĊa mlade liberalne opozicije i sekretar Svetoandrejske skupštine. Bio je
ĉlan Velikog suda do 1869. Tada je postao, za kratko vreme, ministar pravde. 1873. ušao je u
Drţavni savet, i na tom mestu ostao do 1882, kada je otišao u penziju. Ţiveći vrlo povuĉeno
kao otac cele jedne knjiţevne dinastije, umro je u Beogradu 12. marta 1901. godine.
onoga koji me nauĉi pjeti...« On sam priĉa kako je bio polaskan kada se sam Joksim Nović
Otoĉanin prevario i jednu njegovu pesmu drţao za narodnu: Ilić od toga, kako sam veli, nije
traţio »lepše kritike«.
Ali u tom poslu on bolje prolazi no Joksim Nović Otoĉanin i Jovan Sundeĉić. On dublje
no iko ulazi u dušu narodnog pevaĉa i u duh narodne poezije. On je uspeo da narodnu
poeziju tako podraţava u formi da je izvesne njegove pesme teško razlikovati od narodnih
pesama, a nekoje njegove pesme ušle su u narod i pevaju se kao narodne. On je naroĉito
osetio i umeo preneti zanosnu liriku bosanskih sevdalinki, i niko bolje od njega nije obradio
sevdah narodne poezije. Ciklus soneta Oh jeste remek-delo te lirike na narodnom osnovu.
Jovan Ilić se ogledao i na epu. On je naišao na jednu lepu i poetsku narodnu legendu,
»lijep roman« na koji je još 1829. godine Vuk Karadţić skrenuo paţnju srpskim pesnicima, i
koji je u stihove stavio Joksim Nović Otoĉanin još krajem tridesetih godina. Ilić je uzeo tu
legendu i razvio je u romantiĉno—pastoralni ep Pastiri (Beograd, 1868). To je najbolji epski
posao romantiĉkoga doba i jedan od retkih boljih epa srpske knjiţevnosti. Stihovi su slabiji i
tromiji no što su u njegovim lirskim pesmama, ali ceo spev ima mnogo ĉiste poezije, sveţih
opisa, neusiljene prostote, i nosi obeleţje narodnoga verovanja i narodnoga duha.
Jovan Ilić nije pesnik prvoga reda, ali zauzima lepo mesto u istoriji srpskoga
romantizma. On je jedini uspeo u onome što su romantiĉari postavili kao ideal: pevati kako
narod peva. Nijedan srpski pesnik nije toliko voleo, razumevao, osećao i asimilovao narodnu
poeziju, i nijedan od njih nije iz elemenata narodne poezije, u narodnom stilu i duhu,
ispevao tako lepe i istinski poetske pesme.
nazvan Zmaj, rodio se 24. novembra 1833. godine u Novome Sadu. Tu je svršio osnovnu
školu, gimnaziju u Halašu i Poţunu, prava je uĉio u Pešti, u Pragu (oko 1856) i u Beĉu.
Svršivši prava,85 bude 1861. izabran za varoškog podbeleţnika u Novom Sadu. 1863. otišao
je za nadzornika Tekelijanuma u Pešti i upisao se da uĉi medicinu. Svršivši medicinu, doĊe
za lekara u Novi Sad, 1870. Kao lekar ţiveo je po raznim mestima, u Panĉevu, Karlovcima,
Futogu, Kamenici, Beĉu, Beogradu, Zagrebu. Jedno vreme bio je dramaturg Narodnog
pozorišta u Beogradu. Za sve to vreme ureĊivao je razne knjiţevne, satiriĉne i deĉje listove:
1862. Javor u Novom Sadu; od 1864—1871. Zmaj, po kome je i ime dobio; od 1871. Do 1874.
u Panĉevu Ţiţu; 1877. do 1878. Ilustrovanu ratnu kroniku u Novom Sadu; 1878. krenuo je u
Novom Sadu satiriĉni list Starmali, kome je bio duša do 1889; 1880. otpoĉeo je izdavati u
Novom Sadu deĉji list Neven, koji je, neko vreme i u Beogradu i u Zagrebu, izlazio preko
dvadeset godina, i na kome je radio do same smrti. 1874. sveĉano je proslavljena u Novom
Sadu dvadesetpetogodišnjica, a 1899. u Zagrebu pedesetogodišnjica njegovog plodnog i
zasluţnog knjiţevnog rada. 1892, u znak narodnog priznanja, Narodna skupština u Beogradu
mu je odredila stalnu godišnju pomoć. Poslednje godine ţivota proveo je u Kamenici, u
Sremu, gde je i umro 3. juna 1904. godine.
Kada je on poĉeo pevati 1849, srpska poezija preţivljavala je jednu tešku krizu. Stara
poezija izumirala je u svojoj oskudnosti. Sem Branka Radiĉevića koji se kao meteor javio i
išĉezao, ništa novo nije se javljalo. Oskudica je bila takva da su ljudi kao Ljubomir Nenadović
jedinu nadu polagali na ĐorĊa Maletića. U to doba, 1852, pisao je Svetozar Miletić, koji je
već poĉeo sticati svoj veliki glas: »Kako nam je literatura svakolika sumorna, sad bi joj
osobito preko bio potreban sjajan i velelepan meteor, da je potrese, elektrizira, oţivi. Kod
sina G. Jovanovića našao sam lep dar poezije.« Miletić se nije prevario, »sin G. Jovanovića«
imao je više no »lep talenat«, i on je u klonulu srpsku poeziju uneo nov ţivot.
Još kao vrlo mlad ĉovek, Ċakujući u Poţunu, Zmaj je od 1848. poĉeo pevati, potpisujući
se »Osijan«. Ubrzo je skrenuo opštu paţnju na sebe i već poĉetkom šezdesetih godina stekao
glas jednog od prvih pesnika srpskih. Pesniĉki rad njegov je neprekidan i vrlo obilan. Prva
njegova knjiga, prevod Toldija, izišla je u Novom Sadu 1858, prevod Demona 1863, Đulići u
Novom Sadu 1864. Sve dojakošnje pesme Zmaj Jovana Jovanovića izišle su u Novom Sadu
1871. Pevanija je izišla u Novom Sadu 1882; ostatak njegovog pesniĉkog rada izdala je
Srpska knjiţevna zadruga pod naslovom Druga Pevanija, u dve knjige (Beograd, 1895—
1896). Đulići uveoci pojavili su se u Novom Sadu 1882. Novo izdanje Đulića i Đulića uvelaka
izišlo je u Zagrebu 1899. godine.
Od stranih pesnika nijedan nije uticao na nj toliko kao poznati maĊarski pesnik
Aleksandar Petefi, ĉiji je glas tada bio na vrhuncu, naroĉito posle njegove junaĉke smrti na
bojnom polju, gde je svojom krvlju zapeĉatio svoje rodoljubive i slobodoljubive pesme. Zmaj
je znao maĊarski od detinjstava, uĉio je maĊarske škole, kao Ċak upoznao se sa maĊarskom
knjiţevnošću, naroĉito sa maĊarskom poezijom. I nada svim maĊarskim pesnicima zavoleo
je Petefija, koji je sve imao što je bilo potrebno da zagreje dušu jednog mladog ĉoveka. On ga
ĉita i napaja se njime, vrlo lepo prevodi ne samo manje pesme njegove no i veliki spev Vitezъ
Jovanъ (Novi Sad, 1860), i kod njega se uĉi i rodoljublju i slobodnjaštvu. Pored Petefija on
ĉita i prevodi druge maĊarske pesnike, Aranja, Đulajija, Tota, Garajija. Pored manjih stvari
prevodi i veće spevove, Aranja Toldiju (1858) i Toldijinu starost i, delimiĉno u stihu, ostalo u
prozi i u izvodu, Toldijinu ljubav (1896), kao i Otmu Muranj-grada (1878). Tako prevodi i
Imbra Madaĉa Ĉovekovu tragediju (latinicom i ćirilicom, 1890).
Iako nije imao neko sistematsko knjiţevno obrazovanje i odreĊen knjiţevan ukus, Zmaj
je dosta ĉitao strane pisce i prevodio ih. Pored pomenutih stvari, preveo je i spev Mihaila
Ljermontova Demon (Budim, 1863), vrlo slobodno, ali sa mnogo poleta i poezije; tako isto i
dirljivi spev engleskog pesnika Alfreda Tenisona Enoh Arden (1880), tragediju rumunske
kraljice Jelisavete Majstor Manole (1897). Isto tako preveo je nekoliko poboţnih himni u
nazarenskoj pesmarici Sionskoj harfi (Neue Zіonѕharfe, Zürіch, 1855).86 Njegovi prevodi,
koji su nekada slavljeni, pregledani izbliza nisu mogli izdrţati kritiku: prevodio je vrlo
slobodno, izostavljajući i dodajući po volji, izokrećući ĉesto ne samo smisao pojedinih strofa
no i duh celoga komada.
OBIM I PRIRODA NjEGOVE POEZIJE. — Ali Zmaj nije bio samo gibak duh, darovit
Ċak ove ili one pesniĉke škole, jednog ili drugog pesnika. To je bio jak pesniĉki talenat,
bogata i puna pesniĉka duša, iz koje je desetinama godina šibao mlaz velike poezije.
Ekspanzivna pesniĉka snaga, bogatstvo unutrašnjega ţivota, pokretan, otvoren i stvaralaĉki
duh, stalno pesniĉko nadahnuće, retka plodnost i radljivost, — to su osobine koje ga naroĉito
odlikuju. On je pevao više i lakše no ijedan srpski pesnik, i pre i posle njega, tako da cela
njegova poezija ĉini utisak jedne velike i srećne improvizacije, i da mu je zbog te obilnosti i
lakoće u pevanju odricana dubina i zrelost. U stvari, to je samo dokaz njegove snage, i ništa
drugo.
Pripadajući naraštaju koji je sav bio u javnom radu, Zmaj je bio pesnik akcije,
nacionalne i politiĉke, Programm-Dіchter, Freіheіt-Sänger, kakve je davala slobodnjaĉka
Mlada Nemaĉka, »roda vaspitatelj«, kako su naši stari zamišljali idealnog pesnika, javan
pesnik, u punom smislu te reĉi. On je bio glavni narodni pesnik šezdesetih i sedamdesetih
godina, herold Ujedinjene omladine srpske. Za nekih trideset godina on je bio odjek duše
celoga srpskoga naroda, pesniĉki zastavnik nekoliko naših naraštaja, moralni istoriĉar celog
jednog velikog i znaĉajnog perioda našeg narodnog ţivota. Njegova poezija sadrţi sav
duhovni i duševni ţivot srpskog naroda u drugoj polovini XIX veka, u njoj su kondenzovana
sva osećanja i sve ideje srpske toga vremena, to je stihovana kronika srpska od 1850. do
1900, po njoj bi se mogao rekonstruisati gotovo ceo duhovni ţivot srpski u tome periodu, i
njegova Pevanija bi se mogla nazvati »prirodnom istorijom duhova« srpskih u drugoj
polovini XIX veka. On je pevao duhovnu klonulost posle 1848, velike nade, išĉekivanje
»izvesnog ĉasa« šezdesetih godina, »liberalne nadeţde« i slobodnjaĉke snove Omladine,
nove politiĉke i socijalne ideje sedamdesetih godina. On je bio pesnik dubokih mrţnji i
osveta srpskog naroda, a u isti mah i pesnik snova o ĉoveĉanskom bratstvu, o miru meĊu
ljudima, o boljem i lepšem ĉoveĉanstvu. Sve što je srpski narod u toku cele jedne polovine
veka osećao, voleo, mrzeo, ţeleo, sanjao, sve je to našlo odjeka u njegovoj duši i silnog izraza
u njegovoj poeziji.
DEĈJI PESNIK. — Kao što je pevao narodni ţivot u svima pravcima, tako je pevao i
ţivot ljudski u svima dobima, svu gamu ljudskih osećanja, i njegova poezija je bila u punom
smislu reĉi: cela lira. Zmaj je bio pesnik srpske dece. Prve njegove deĉje pesme još su iz
1858, ali naroĉito od sedamdesetih godina on revnosno i obilno radi na deĉjoj poeziji. Nekih
dvadeset godina, od 1880, ureĊivao je i Neven, najbolji deĉji list srpski, za koji je rekao da
mu je »mezimĉe idealnog ţivota na zemljištu praktiĉnoga iskustva«. U taj lepi list Zmaj je
uloţio mnogo truda i talenta, i uspeo da stvori najbolji deĉji list na Slovenskom jugu i da
razvije celu jednu obilnu Ċaĉku literaturu. U Nevenu je izišao najveći broj njegovih deĉjih
pesama. Te mnogobrojne deĉje pesme jako su raširene i uvek imaju veliki broj ĉitalaca u
malom svetu. Srpska knjiţevna zadruga izdala je dve ilustrovane knjige njegovih deĉjih
pesama: za manju decu Ĉika Jova srpskoj deci (Beograd, 1899; II izdanje, Beograd, 1909)87
i za odrasliju decu Ĉika Jova srpskoj omladini (Beograd, 1901). Knjiţevno društvo »Zmaj«
izdalo je u Karlovcima popularno i jevtino izdanje njegovih deĉjih pesama Srpĉadi svoj i
svuda. Zmajeve deĉje pesme izdavane su i latinicom: Zlatna knjіga za djecu (Zagreb, 1889) i
Ţіva knjіga (Zagreb, 1890), gde je veliki deo Zmajevih sastava. Najzad, od Zmaja su ostale i
ĉitanĉice za decu i mladeţ: Prednevenĉe (Zagreb, 1898) i tri knjige zbirke MeĊnevenĉe (I,
Zagreb, 1899; II, Zagreb, 1900; III, Novi Sad, 1901). On je decu voleo, i kao uman ĉovek koji
je jasno uviĊao da od mlaĊih naraštaja zavisi sva budućnost naroda, i kao nesrećan otac ĉija
su deca rano poumirala i koji je svoju veliku roditeljsku ljubav preneo na svu srpsku decu.
On je voleo decu ne suvo pedagoški, no oĉinski, srdaĉno i toplo, i za njih i o njima ispevao je
veliki broj pesama, najbolje deĉje pesme u srpskoj knjiţevnosti, gde su velike istine ljudske i
blagorodna ĉoveĉanska osećanja kazivana pristupaĉno, lepo i prosto. Na tim pesmama
nekoliko naraštaja srpskih uĉili su se ĉitati, i u njima su se nauĉili ljubavi prema narodu,
dobru i istini.
LIRIĈAR. — Zmaj nije bio samo nacionalan i deĉji pesnik no i ĉist liriĉar, jedan od
najboljih i najjaĉih liriĉara celokupne srpske knjiţevnosti. On će naroĉito ostati kao pesnik
neţnih Đulića (1864) i duboko bolnih Đulića uvelaka (1882). On tu nije pevao poetska opšta
mesta i veţbao se u varijacijama starih pesniĉkih tema; on je tu opevao svoju veliku ljubav i
tuţnu smrt ţene koju je voleo. Prosto, prirodno, iskreno, on je pevao ono što je uistini osetio,
bolove i radosti svoga srca. Intiman ton, neposrednost osećanja, toplota koja sve to zagreva,
ĉini veliku draţ ovih intimnih i istinitih pesama. Ĉitalac gubi osećanje da je u literaturi, i ĉini
mu se kao da sluša ispovest jednog starog prijatelja koji otvara svoje razdragano ili ranjeno
srce. Ljubavna i ţivotna radost Đulića prenosi se na ĉitaoca, a ugušeni uzdisaji i isprekidana
bolna jecanja Đulića uvelaka ne mogu se ĉitati a da se srce ne stegne, i suze ne navru na oĉi.
To su najneposredniji, najiskreniji i najuzbudljiviji stihovi u srpskoj lirici.
SATIRIĈAR. — Duhovit ĉovek, Zmaj se rano javio na polju satire i na tom mestu bio
dugo meĊu prvima, ako ne i prvi. Baĉvanin rodom, iz kraja gde se šala uvek volela, on je i
sam bio vrlo duhovit ĉovek, vazda gotov na dosetku i kalambur i epigram. Ali on nije voleo
šalu radi šale i zabave, no ju je stavljao u sluţbu svojih viših ideala. Za njega, kao za Ţan-
Ţaka Rusoa, »duhovitost je posoljeni razum«, i on se daje na prigodnu politiĉku i socijalnu
satiru, sluţi se njome kao oruĊem u borbi za narodni napredak. 1866, u trećem broju Zmaja,
on je reĉito izneo program svog prostranog satiriĉnog rada: »Dok se korov i kopriva ne
istrebe, ne moţe se dobro seme sejati; dok se laţni apostoli ne otkriju, ne moţe istinita nauka
procvasti; dok se ropski duhovi ne izobliĉe, ne moţe sloboda sijnuti; dok se sebiĉnost ne
ţigoše, ne moţe se rodoljublje uzvisiti; dok se kukavice ne ismeju, ne mogu junaci u pravoj
svetlosti sijnuti; dok se dremeţ ne prešiba, neće se svesniji ţivot razbuditi; dok se šereti ne
porugaju, teško će se stalni karakteri razviti; dok se opaki obiĉaji ne prodrmaju, neće se
dobro ukoreniti; dok se na nadriknjige prstom ne pokaţe, ne moţe se pravo znanje i nauka
raširiti...« I sa oštrinom, sa smelošću, naroĉito sa mnogo duha, on je ĉetvrt veka radio u
tome pravcu, bio Juvenal i Arhiloh srpskoga društva, dao najbolje politiĉke satire srpske, i
vršio jak i dobar uticaj na srpsko društvo.
NjEGOVE MANE. — Ali njegove pesniĉke mane nisu ni male ni retke. Ţivot mu nije bio
lak i ugodan, i on je mogao pevati samo onda kada mu je ostajalo slobodno vreme od
zamornog lekarskog i uredniĉkog posla. On je, kako je sam pisao, poznao »avet« što se zove
»staranje za svakidašnji kruh«. I zato što njegovo knjiţevno obrazovanje nije bilo dovršeno,
zato što nije mogao da piše na dokolici, lagano i paţljivo, kao umetnik koji traţi savršenstvo,
zato što je u većini sluĉajeva morao da radi na juriš, preko kolena, da ĉesto još nesasušen
rukopis šalje u štampariju, — zato u njegovu delu ima i toliko nemara, praznina, nedostataka
i grešaka, zato kod njega ima i površnosti, i slabog nadahnuća, i usiljavanja, i banalnosti, i
slabih stihova. Vrlo ĉesto politiĉar, polemiĉar, i novinar potiskuje umetnika. Versifikacija mu
je ĉesto zanemarena, i kod toga pesnika koji je znao pisati i koji je u dobrim trenucima davao
vrlo glatke i lepe stihove, ima pogrešnih slikova, nemogućnih i nedopuštenih »pesniĉkih
sloboda«, samovoljnih skraćivanja reĉi, grubih jeziĉkih grešaka, sasvim slabih pesama,
nedostojnih velikog pesnika koji ih je ispevao.
On je odveć mnogo i odveć lako pevao, kao što su svi radili u doba romantizma, kada se
više gledalo na politiĉku i nacionalnu korist od jedne pesme no na njenu umetniĉku lepotu. I
otuda kod Zmaja toliko pesama suviše prigodnih, dnevnih, lokalnih, u stvari stihovanih
novinarskih ĉlanaka, sa strastima koje su nam danas savršeno tuĊe, sa aluzijama koje mi
više ne razumemo. Ta odveć spuštena prigodna poezija, ta ogorĉena gušanja na politiĉkoj
areni, ti gnevni protesti jednog uskipelog doba, te pesme koje su u svoje vreme više znaĉile
no besede i proglasi, danas nas ostavljaju hladne, i njihov vulgaran okvir ne izgleda nam
dostojan prave poezije. I svemu treba dodati i druge mane Zmajeve: grubu ĉulnost koja
utoliko više vreĊa što dolazi od pesnika u bolu preĉišćenih Đulića uvelaka; alkoholiĉarske
uzvike i izlive, koji ĉine utisak larme za kavanskim stolom; starmalske dosetke,
abukazemovsku šalu, kalambure i »kunstove« sa reĉima, svu onu sumnjivu duhovitost više
manje literarnih novosadskih kavana iz šezdesetih godina. Pored toga on ima i nesiguran
knjiţevan ukus, tako da pored Getea, Puškina i Tenisona prevodi pesme iz maĊarskih i
nemaĉkih šaljivih listova.
svojim celokupnim delima. Reklo se za njega da je bio samo dobar uĉenik Branka
Radiĉevića, ali valjalo bi dodati da je taj uĉenik premašio svoga uĉitelja. Ne samo u svom
dobu no i u celoj srpskoj knjiţevnosti on je jedan od najboljih i najzasluţnijih pesnika. To je
najobimniji, najobilniji i najsavršeniji pesnik omladinskog perioda srpske knjiţevnosti, pisac
koji je dao maksimum onoga što je srpska knjiţevnost mogla dati u to doba kada su se jezik i
metrika tek poĉeli da utvrĊuju i kada je u poeziji gotovo sve trebalo stvarati. Plodan duh,
ekspanzivan talenat, on se trošio na svima poljima, i za opšte dobro rasipao svoju pesniĉku
snagu. On je zlato svog velikog pesniĉkog talenta raskovao u sitan novac i razdao ga svom
narodu. On je za srpsku knjiţevnost bio ono što je, po reĉima Ernesta Renana, Viktor Igo bio
za francusku knjiţevnost: »On je zvonio svaki ĉas našega veka, otelotvorio svaki naš san, dao
krila svakoj misli.« Zmaj je nacionalni pesnik srpske knjiţevnosti koji je najdublje prodro u
narod i koji je svojim radom zasluţniji no ijedan pesnik srpski.
ĐURA JAKŠIĆ
rodoljubivoj svešteniĉkoj porodici. Tri razreda gimnazije svršio je u Segedinu, i zatim ostavio
školu. Porodica hoće da ga spremi za sveštenika ili trgovca, on oseća u sebi umetniĉki
talenat, odaje se na izuĉavanje slikarstva i 1847. uĉi slikarstvo kod privatnih uĉitelja u
Temišvaru. Kao šesnaestogodišnji mladić borio se 1848. u redovima dobrovoljaca. Posle
bune, 1849. neko vreme se sklonio u Beograd. Pošto se sve utišalo, produţio je da uĉi
slikarstvo u Pešti,88 Beĉkereku, 1850, od 1851. do kraja 1852. na slikarskoj akademiji u
Beĉu. 1853. ode u Minhen, gde je ostao pola godine. Vrativši se u domovinu, ţivi kao slikar,
radeći najviše crkvene ikonostase. 1857. preĊe u Srbiju i dobije za privremenog uĉitelja i selu
Podgorcu, u okrugu timoĉkom. U tom selu i u obliţnjem selu Sumrakovcu sluţio je do 1858.
Od 1858. do 1860. bio je uĉitelj crtanja u jednom pansionatu u Beogradu. 1860. postao je
uĉitelj u Poţarevcu. 1861. produţio je slikarske studije u Beĉu, ali već 1862. je u Novom
Sadu, gde oskudno ţivi od slikarstva i od knjiţevnog rada. 1863. vraća se u Srbiju. 1863. je
uĉitelj crtanja u kragujevaĉkoj gimnaziji, 1865. — uĉitelj osnovne škole u Sabanti kod
Jagodine, 1866. u Poţarevcu, 1868. u Raĉi Kragujevaĉkoj, 1869. uĉitelj crtanja u jagodinskoj
realci, gde je 1871. otpušten iz drţavne sluţbe. 1872. postao je korektor drţavne štamparije, i
tu je ostao do smrti. Umro je 16. novembra 1878. godine.
KNjIŢEVNI RAD. — Ĉitajući Petefija, svog Petefija, kako je on govorio, koji je toliko
odgovarao njegovoj prirodi, i Bajrona, koji je bio pesniĉki uzor svima romantiĉarima
evropskim, pored Zmaja, koji je jako uticao na njega i upućivao ga u poeziju, on je poĉeo
pevati u Beĉu 1853. godine. Prvi stihovi su mu štampani 1853. u Serbskomъ lѣtopisu, i otada
je saraĊivao na gotovo svim srpskim ĉasopisima. Šezdesetih godina skrenuo je opštu paţnju
na sebe. 1863. izlazi njegova istorijska drama Seoba Srbalja, 1868. Jelisaveta, kneginja
crnogorska, a tek 1873. zbirka lirskih Pesama. Stanoje Glavaš izišao je 1878. Od 1876. do
1878. izišle su u Beogradu ĉetiri svešĉice njegovih Pripovedaka. Celokupna dela izišla su u
dva maha, 1882—1883. i 1912. u Beogradu.
LIRIĈAR. — Srpski romantizam imao je dva velika pesnika: Zmaja i Jakšića. Zmaj je
obimniji i obilniji, raznovrsniji, širi, idejniji, ali Jakšić ima jaĉi temperamenat, osobeniji je,
on je pravi, roĊeni romantiĉarski pesnik. Zmaj, gipka i prijemljiva duha, razvijao se sa
vremenom, prilagoĊavao se, menjao ideje i osećanja; Jakšić je ostajao stalno isti, sa svim
dobrim i rĊavim osobinama svoje jake pesniĉke individualnosti, uvek bujan liriĉar, uvek
pesnik liĉnosti i strasti.
U prvom redu, iznad svega, i u svakoj prilici, on je bio liriĉar. Njegovo opšte i knjiţevno
obrazovanje bilo je nedovoljno, ţiveo je u teškim prilikama i u nepovoljnim sredinama gde se
nije mogao razvijati, sve što je imao izvlaĉio je iz sama sebe, iz svoje elementarno jake
prirode. Sva njegova poezija je ono što je on kazao za prvu svesku svojih stihova: »knjiga
ţivota burnoga — u trenucima divlje uzbune...« On je bio duboko nezadovoljan ţivotom koji
ga je stalno pritiskivao i gušio, osećao je u sebi veliku snagu koja ga je raspinjala, ţudio uvek
za neĉim jaĉim, višim i lepšim, nije shvatao ţivot bez velikih strasti i podviga, bio oĉajno i
bolno razdraţen što mora da gamiţe po zemlji i u prozaiĉnom svakidašnjem ţivotu, da tavori
u jednom hladnom i sivom dobu, bez boje i bez poezije. Vojislav Ilić rekao je docnije za
njegovu poeziju:
Jakšić je poreĊen sa Bajronom, koji je na njega uticao i kao na pesnika i kao na slikara,
i odista bilo je u njemu toga titanskog nezadovoljstva, ţestokosti strasti, eksplozija gneva,
bune protiv ţivota.
EPSKA POEZIJA. — Kao gotovo svi srpski pesnici, Jakšić se ogledao u epskoj poeziji,
ali ne mnogo uspešnije no njegovi prethodnici i poslednici. Od njega je ostalo nekoliko
epskih pesama (Bratoubica, Nevesta Pivljanina Baja, Barjaktarovići, Muĉenica, Priĉest).
To su u stvari romantiĉke pripovetke u stihu. On je tu dao punu slobodu svojoj
romantiĉarskoj mašti, odbacio svake obzire o prirodnosti, logici i verovatnosti; dogaĊaji se
niţu kao u kakvoj ĉarobnoj priĉi, liĉnosti su melodramske, sve je visoko poetsko, sveĉano i
zadihano. Lirika je preplavila epsko razvijanje, stihovi su nakićeni, reĉiti i zatrpavaju radnju.
Ali tu ima poleta, toplote osećanja, i lepih stihova. I ono što valja u tim pokušajima epske
poezije, to su lirski delovi.
Ali sve te drame nisu jednake vrednosti. Seoba Srbalja je poĉetniĉki posao, dosta
nevešta melodrama, sa neizbeţnim intrigantom i otrovom koji u poslednjem ĉasu odmršava
celu radnju. Ali, ĉistotom jezika, bogatom dikcijom, ona odskaĉe iznad uĉenih, pedantnih
drama koje su se tada prema retorikama pisale u srpskoj knjiţevnosti. Jelisaveta, kneginja
crnogorska, koja se prvobitno zvala Poslednji Crnojevići, najbolja je Jakšićeva drama, i sa
Maksimom Crnojevićem Laze Kostića najbolji proizvod romantiĉne drame srpske. Delo je
istorijski proizvoljno, liĉnosti su preterane ili u dobru ili u zlu, psihologija površna, sklada
nema, u radnji negde se juri a negde mili. Ali predmet je zgodno izabran, drama ima poleta i
reĉitosti, ţivopisna je, negde je i zanimljiva; ima lepih stihova, jamb [po ugledu na L. Kostića
u Maksimu Crnojeviću], koji se tu srećno u drami upotrebio, daje mnogo ţivosti; nekoja
mesta idu u najbolju ljubavnu liriku srpsku. Stanoje Glavaš je poslednje veće delo koje je
Jakšić radio, ima sve mane njegove drame: neveštinu, preterivanja, nagomilanost motiva i
reĉi, preteranu romantiku. Ali i ove drame, kao i svi njegovi radovi, vrede obiljem poezije.
Uopšte, Jakšićeve drame, iako idu u najbolje proizvode naše oskudne romantiĉarske
drame, ipak zaostaju za njegovom lirskom poezijom. Jakšić je bio suviše ĉovek od mašte i
bez osećanja za dramu, gde treba ravnoteţe u glavi, vedrine u duhu, umešnosti, analitiĉkih
sposobnosti, osećanja mere i sklada. Njegove drame istorijske sadrţine malo su istorijski
taĉne, u njima je suviše dano maha poetiĉnoj mašti koja je liĉnosti shvatila apsolutno,
osećanja doterala do paroksizma, psihologiju uprostila na najmanju meru, sve svela na
stavove, gestove, fraze, lepe reĉi. Ali svuda se pokazuje pesnik, i lirska mesta daju vrednosti
njegovim dramskim pokušajima. Jakšić liriĉar spasava svuda Jakšića dramatiĉara.
Njegove prve pripovetke, pisane gotovo iskljuĉivo šezdesetih godina, jesu idealizacija ili
srednjovekovne prošlosti ili sela suvremene Srbije i nacionalnih ratova u vremenu od 1875—
1878. Jakšić, pesnik, nije gledao svet onakav kakav je, no kroz veo svojih pesniĉkih iluzija, sa
visine svojih pesniĉkih ideala. On je tako, kao i svi romantiĉari, poetski prikazao srednji vek,
sa njegovim ponositim vitezovima i bledim lepoticama. On je ţiveo na selu, ali nije slikao
ono što je video no ono što je hteo da vidi. On voli seljaka i kao romantiĉar koji »prirodnog
ĉoveka« stavlja iznad civilizovanog ĉoveka, i kao narodnjak koji misli da je narodna snaga i
narodna duša u seljaku, i da nju truju varoško ĉinovništvo i graĊanstvo. I zato on nije dao
stvarnu sliku srpskih sela oko 1860, no idiliĉno-epske spevove u prozi. Veliki rodoljub,
uveren da su ratovi oko 1875—1878. bili »Srpski rat«, krstaški i oslobodilaĉki rat srpskoga
naroda, on je i ljude i dogaĊaje toga vremena slikao u pesniĉkom zanosu, unoseći mnogo
heroizma i poezije u svaki red.
Iako je Jakšić napisao veliki broj pripovedaka, ipak ga ne treba uzeti kao pravog
pripovedaĉa. On je taj posao radio samo uzgred, ĉesto radi liĉnog i politiĉkog obraĉunavanja,
gotovo uvek po narudţbini. Sav taj rad je uţurban i nesavršen i ĉesto stoji ispod njegovog
talenta. Ali plemenita i visoka osećanja, smele misli, reĉita ljubav prema narodu, moderno
osećanje socijalne pravde, plahovita mrţnja na zlo, nasilje i nepravdu, i, naroĉito, visok
lirizam nadoknaĊuju za sve. I tu se on pokazivao kao najindividualniji, najreĉitiji i najliriĉniji
pisac svega srpskog romantizma.
Niko do njega u srpskoj poeziji nije bio toliko deskriptivan, nije unosio toliko i boje i
slika u svoje stihove. Pre no što je postao pesnik bio je slikar (pod prvim svojim stihovima
potpisivao se Đ. Jakšić, moler), i celog svog ţivota bavio se slikarstvom. Uĉeći slikarstvo u
Beĉu i Minhenu, on je vaspitao svoje oko i razvio svoju maštu na delima velikih slikara, i on
će u poeziju unositi mnoge slikarske osobine i navike. Rembrant ga je zaneo svojom silnom i
misterioznom patetiĉnošću i velikim kontrastima senke i svetlosti — i on će u poeziju unositi
patetiĉnost, ljubav prema boji, svetlosti i tami, jaku maštu, kontraste. Kao romantiĉarski
slikari, on ne vodi toliko raĉuna o taĉnosti nacrta, o pravilnosti linija, o skladu izmeĊu
pojedinih delova; za njega je glavno neposredan izraz, liĉan ţig, ţivost boja, efekti kontrasta.
U celoj svojoj poeziji on je više kolorist no crtaĉ, i više slikar no pisac. I sva njegova
ţivopisna, bojadisana poezija, podsećajući na talijanske koloriste koji su pisali sa toliko sjaja
i boje, odaje slikara.
Pored boje, kao i svi romantiĉari, on voli reĉ. Kod njega ima prirodne i iskrene reĉitosti,
ali njemu nikada nije bilo dovoljno reĉi. Reĉ za njega nije samo obeleţje smisla, spoljni izraz
jedne predstave: reĉ za njega ima svoju boju, svoj ton, svoju muziku, svoje biće nezavisno od
spoljnjega sveta. On voli lepe reĉi kao lepo cveće i lepe melodije; one ga zanose i opijaju. On
slika reĉima, ĉesto i misli reĉima, sav se predaje reĊanju lepih, zvonkih reĉi. Dikcija, to je
njegova i dobra i rĊava strana. On krepkim, zvuĉnim, gromkim, slikovitim, patetiĉnim
reĉima, od kojih pravi ĉitavu orkestraciju, u stanju je da postigne velike retorske i muziĉke
efekte. Ali to reĊanje huĉnih i bleskavih reĉi prelazilo mu je u manir, i zbog te ljubavi prema
reĉi kao prema reĉi on je padao u verbalizam, i lepoti i muzici reĉi, retorskim efektima, ĉesto
ţrtvovao smisao.
On je uopšte pesnik od snage, ali bez mere i sklada. Reĉitost je njegova snaga i njegova
slabost. Suviše cveća, suviše ukrasa, figura, i patosa. On zloupotrebljava figure, nije u stanju
da govori bez epiteta koji se kao parazit lepe za reĉi; nije u stanju da se izraţava bez fraze i
pompe; njegov jamb je ţiv i nervozan, metafore zasenjuju, epiteti zveĉe, boje blešte, kao
doboši udaraju reĉi u kojima je nagomilan glas r. Sve to moţe da bude dobro u lirskim
stihovima i u patetiĉnim scenama, pri eksplozijama strasti i kada se mašta zavitla, ali te
orgije reĉi i boja, ta visoko podignuta nota najzad zamara i ĉitalac zaţeli malo više
prirodnosti i mira.
Jakšićeve mane su samo preterane njegove vrline. On se nije mogao umeravati u svome
lirizmu i ţivopisnosti. Njegove mane, to su mane romantizma uopšte, koji je uvek robovao
reĉi i koji je uvek pre svega polagao na spoljne efekte. Ali Jakšić ipak svojom velikom
pesniĉkom snagom i jaĉinom osećanja zauzima jedno od prvih mesta u srpskoj knjiţevnosti i
ostaje kao najpotpuniji romantiĉki pesnik naš, sa svima rĊavim i dobrim osobinama
romantizma uopšte.
LAZA KOSTIĆ
31. januara 1841. Osnovnu školu uĉio je u mestu roĊenja, realku u Panĉevu, gimnaziju u
Novom Sadu i Budimu. Prava je svršio u Pešti, 1864; 1866. postao je doktor prava. 1866.
bude izabran za profesora u srpskoj gimnaziji u Novom Sadu. 1867. postao je veliki beleţnik
opštine novosadske; od 1869. do 1872. bio je predsednik varoškog suda. U Pešti kao Ċak i u
Novom Sadu vrlo ţivo je uĉestvovao u omladinskom pokretu, kao jedan od prvaka u njemu.
U nekoliko mahova bio je i poslanik na crkveno-narodnom Saboru u Karlovcima i dva puta
poslanik šajkaški u peštanskom parlamentu. 1872. bio je zatvoren zbog »veleizdaje«. 1879.
postao je sekretar srpskog poslanstva u Petrogradu. Poĉetkom osamdesetih godina ureĊivao
je liberalni organ Srpsku nezavisnost u Beogradu, odakle je otišao 1883, a krajem
osamdesetih godina sluţbeni list Glas Crnogorca na Cetinju. Vrativši se u zaviĉaj, ţiveo je
dosta povuĉeno i neaktivno sve do same smrti. Poslednje godine ţivota proveo je u Somboru.
Umro je 26. novembra 1910, u Beĉu, gde je otišao na leĉenje.
POĈETAK KNjIŢEVNOG RADA. — Kostić je propevao vrlo mlad, još kao Ċak u
gimnaziji, krajem pedesetih godina. Prvim svojim stihovima stekao je glas, koji je šezdesetih
i sedamdesetih godina sve više rastao, tako da se pored Zmaja i Jakšića ubrajao u najbolje
pesnike srpske. Svoje lirske pesme pokupio je tek 1873. i 1874. štampao u zasebne knjige;
1909. svu njegovu poeziju, u zasebnoj knjizi, izdala je Matica srpska u Novom Sadu.
reĉima, sve ustupke velikog pesnika vulgarnom ukusu ondašnje publike engleske. Bez
ravnoteţe u duhu, Kostić je na zlo upotrebio i svoje znanje jezika i svoje knjiţevno
obrazovanje.
LIRIĈAR. — On je imao pesniĉkog talenta, i to talenta koji u osnovu nije bio banalan.
Od njega je ostalo nekoliko lepih lirskih pesama i dobrih balada (Samson i Dalila, Minadir).
Ali njegova prirodna originalnost bila je kobna za njega. Njegova glavna misao je postala:
pesnik, u ĉijim grudima bukti sveti plamen poezije, treba da bude drugaĉi od ostalih ljudi.
Kao i zapadni epigoni velikih romantiĉarskih pesnika, on je postavio sebi za pravilo da treba
da bude genijalno originalan u ţivotu, neuredan, pust, zaboravan, sa nogama na zemlji ali
glavom, sa dugom i razbarušenom kosom, u oblacima. U knjiţevnosti on je odveć slobodno
shvatio i odveć samovoljno primenjivao opasno naĉelo da romantizam znaĉi neograniĉenu
slobodu u umetnosti. U poeziji, »bogodani«, »ţenijalni« pesnik, kako se tada govorilo, treba
da bude što razuzdaniji, da baci pod noge zdrav razum i logiku obiĉnih, smrtnih ljudi, da
objavi rat sintaksi i reĉniku, da sebi prisvoji pravo da kao bog stvara što mu ćud zahte. To je
sve bilo na romantiĉarskoj devizi épater le bon bourgeois, »opseniti prostotu«, i od toga
bacanja praha u oĉi, od toga izigravanja genija, Laza Kostić je napravio sebi program i u
ţivotu i u knjiţevnosti.
ne govori, da što više zaprepasti obiĉne ljude u prezrenom taboru filistara, taj korov puste
retorike i mahnite ekstravagancije ugušio je nekoliko cvetića poezije koji su bili nikli iz
njegove duše.
Na te svoje prevode Kostić je mnogo polagao i smatrao ih kao jednu od svojih najvećih
knjiţevnih zasluga. U stvari, oni ne mogu izdrţati današnju kritiku. Kostić je u tim
prevodima oduzeo Šekspiru sve njegove vrline, i dodao mu sve svoje mane; njegovi prevodi
nisu Šekspir, no travestija Šekspira. Oni nisu verni, u njima ima i nerazumevanja teksta i
mutnog izraţavanja; prevodilac radi stiha dopušta sve sebi i pravi grube, uglaste stihove; ima
neobiĉnih, skovanih reĉi, ĉesto i vulgarnosti. U celini ti su prevodi nerazumljivi, i ne mogu se
ĉitati bez komentara.
su sloţenije, jezik knjiţevniji, scene su od efekta. Najzad, to je prva srpska drama ispevana u
jambu kojim se ranije uspešno sluţio Branko Radiĉević. Kostić je uspeo da u drami svome
jambu da neĉeg krepkog i energiĉnog.
Laza Kostić se još bavio i filozofijom umetnosti, i u tom pravcu dao zamršenu i
pretencioznu knjigu Osnova lepote u svetu (Novi Sad, 1880). Isto tako bavio se i knjiţevnom
kritikom, upravo knjiţevnim pamfletom. Njegovi zavidljivi napadi na Branka Radiĉevića (u
Zeti i Crnogorci za 1885) i Zmaja Jovana Jovanovića, protiv koga je napisao celu jednu
ruţnu knjigu (O Jovanu Jovanoviću Zmaju (Zmajovi), njegovu pevanju, mišljenju i pisanju,
i njegovu dobu, Sombor, 1902), ne sluţe mu nimalo na ĉast. Za umetniĉku filozofiju i
knjiţevnu kritiku nije imao dovoljno ravnoteţe u glavi i objektivnosti u duhu. 1865. u Novom
Sadu izišao je njegov prevod s engleskoga Edvarda Litna Bulvera Poslednji dani Pompejevi.
Sa maĊarskoga je preveo veću pesmu Josifa Kiša Jehova (1904).
u Varadinu i Sentomašu, prava u Jegri i Zagrebu. Borio se u buni 1848.91 Pošto je svršio
1850. prava, sve do 1857. sedeo je u Sentomašu. 1857. preĊe u Srbiju, i 1858. bude postavljen
za profesora beogradske gimnazije. 1862. krenuo je list Srbska narodnost, koji je bio kratka
veka (1862. do 1863). Od 1864—1870. sluţio je kao profesor u gimnaziji u Kragujevcu. Od
1870. bio je stalno u Beogradu. 1877. bio je u srpsko-turskom ratu. 1888. pokrenuo je
patriotski list Veliku Srbiju. Umro je 5. maja 1890.
Rad Stevana Vlad. Kaćanskog ograniĉen je gotovo samo na poeziju, pa i tu nije obilan.
Od poĉetka pedesetih godina poĉeo se javljati svojim stihovima po raznim ĉasopisima, i
najveći deo njih izišao je u zbirci Skupljene pesme (Novi Sad, 1879). 1913, u Beogradu, izišlo
je naroĉito prireĊeno izdanje njegovih ranijih i poznijih patriotskih pesama Od Balkana do
Adrije.
Sa malim izuzetkom svi njegovi stihovi su rodoljubivi i rodoljublje je osnovna nota cele
njegove poezije. Svoj pesniĉki program izneo je on u posveti »Srpskom rodu«:
Ljubiša se rodio 29. februara 1824, u Budvi, u Boki Kotorskoj. Potpuno samouk, on se
samostalno razvijao. 1843. bio je opštinski sekretar u Budvi, od 1861. poslanik na
dalmatinskom saboru u Zadru, kome je jedno vreme bio predsednik, zatim poslanik u
beĉkom parlamentu. Od šezdesetih godina bavio se samo politikom. Umro je u Beĉu 11.
novembra 1878.
PRVI POĈECI. — Kao Dositej Obradović, kao Vuk Karadţić, kao Njegoš, i Ljubiša je bio
samouk. Do ĉetrnaeste godine nije znao ni ĉitati, i sve što je postao, stekao je prirodnim
darom i samostalnim radom.
PRIPOVEDAĈ. — Ljubiša je, kako sam veli, »sa mukom stupio na originalnost«. 1868.
izlazi sa originalnom pripovetkom Šćepan Mali, i otada do smrti on stalno piše. 1875. izišle
su u Dubrovniku njegove Prіpovіjeѕtі crnogorѕke і prіmorѕke. Iste pripovetke izlaze
ćirilicom u Beogradu 1876. 1882. u Panĉevu nova knjiga Pripovijesti; 1888. novo izdanje;
1902. i 1903. Srpska knjiţevna zadruga izdala je Priĉanja Vuka Dojĉevića, štampana ranije u
Srpskoj zori za 1877.
jama i po duhu svojih dela on stoji na sredini izmeĊu romantizma šezdesetih i realizma
sedamdesetih godina. On ţeli da verno slika narodni ţivot svog malog zaviĉaja, da dâ
»ogledalo naroda našega« u Boki Kotorskoj, i katkada radi kao realistiĉki pisci. Ali, u
osnovu, on je romantiĉar, Ċak »Vukove škole«, samo sa izvesnom primesom realizma. On
ima sve osobine naših romantiĉara: veliku ljubav za narodnu prošlost, narodni ţivot i
narodni jezik; glavna teţnja njegova je da bude »izraz narodne duše«. O uspehu svojih
pripovedaka veli: »Te su pripovijesti omilile s ĉistoće jezika, s narodnijeh oblika, i stoga što
su ogledalo naroda našega«, i to je odista glavno u njegovom delu. On kao pripovedaĉ
karakteristiĉan je u prvom redu sa folklorno-filološkog gledišta. On je opisivao sirovi ţivot
narodni u jednom etniĉki ĉistom kraju, gde se saĉuvalo vrlo mnogo starog i originalnog i koji
je još u polovini XIX veka odista bio »matica i kovnica puĉkih umotvorina«. On se naroĉito
trudio da piše ĉistim jezikom Boke, u kojoj je sa razlogom gledao »neiscrpivo bogatstvo
narodnijeh izraţaja i puĉkoga krasnorjeĉja«. Te njegove folklorne i filološke preokupacije
imale su mnogo uspeha u doba kada je stara filološka škola bila u punom jeku. U njegovim
pripovetkama gledala se dragocena graĊa za filologe, i leksikologe i sjajna primena
Karadţićevih nazora o knjiţevnom jeziku. I to je bio prvi uzrok njegovog brzog i velikog
uspeha.
On je bio ĉovek doba kada se tvrdo verovalo da je narod naš najbolji knjiţevnik, i da se
u umetnosti treba samo na njega ugledati. Ono što su u poeziji ĉinili Joksim Nović Otoĉanin
i Jovan Sundeĉić, radio je u pripovedi Stjepan Mitrov Ljubiša; prema narodnim uzorima i sa
elementima narodne umetnosti pokušavao je da radi umetniĉku knjiţevnost. On je u pero
beleţio narodni govor i fotografski snimao narodne obiĉaje, tako da njegova knjiţevna dela
ĉine utisak poslova jednog skupljaĉa narodnih reĉi i opisivaĉa narodnih obiĉaja, i ĉine prelaz
od narodnog pripovedaĉa ka umetniĉkoj pripoveci.
I njegove pripovetke imaju sve vrline i mane narodnih umotvorina. One su jedre, epski
široke, teĉne, imaju prirodno izlaganje, miran i širok tok priĉanja, ţiv i ţivopisan stil,
zaĉinjene su poslovicama i zgodnim izrekama. Ali one ĉine utisak razvuĉenosti i oskudnosti
ideja i misli, podsećaju na razvuĉenije narodne priĉe i sve se svode na isto opisivanje
narodnih obiĉaja i vešto rukovanje narodnim reĉnikom. To su ĉesto slabo povezani dijalozi,
nizanje epizoda bez mnogo uzroĉne veze, psihologija je svedena na najniţu meru, liĉnosti su
obeleţene sasvim opštim i bledim potezima, osećanje prirode je oskudno, i sve se i suviše
svelo na lokalne reĉi i izraze, i ne uvek razumljive provincijalizme, anegdote i poslovice.
U doba filološke kritike, kada su se pisci cenili po neposrednom znanju narodnog jezika
i po unošenju folklornog elementa, Ljubiša je bio jako cenjen i nazvan »Njegošem u prozi«.
I, svakako, postoji izvesna formalna sliĉnost izmeĊu ta dva pisca gotovo jedne iste sredine i
sliĉne duhovne vrste, ali je izmeĊu njih vrlo velika razlika u knjiţevnom talentu. Ljubiša,
folklorni i leksikološki pripovedaĉ »Vukove škole«, nije savladao sirovi narodni materijal,
nije ga preradio i dao svoju sintezu, nije mu dao svoje liĉno obeleţje. Njegoš je sve to uĉinio, i
zato je tako veliki pisac. I ako se hoće paralela izmeĊu Ljubiše i Njegoša, moglo bi se reći da
je Ljubiša odista Njegoš, ali ne Njegoš Gorskog vijenca no Njegoš Kule Đurišića i Ĉardaka
Aleksića.
MILAN Đ. MILIĆEVIĆ
školi«, i ĉiji rad umnogome podseća na rad Vuka Karadţića, bio je Milan Đ. Milićević.
ŢIVOT. — Rodio se 4. juna 1831. u selu Ripnju u okrugu beogradskom, 1845. doĊe u
Beograd u gimnaziju, 1846. preĊe u bogosloviju, koju je svršio 1850. Otada nastaje njegova
skoro pedesetogodišnja, priliĉno promenljiva ĉinovniĉka karijera. Iste godine bude
postavljen za uĉitelja u Lešnici, a 1851. u Topoli. 1852. preĊe u sudsku struku, u sud u
Valjevu, potom u Beogradu. 1852. postavljen je za ĉinovnika Ministarstva prosvete, a 1855. u
Ministarstvo spoljnih poslova, gde je ostao do 1861. Otada pa do 1880. sluţio je kao sekretar
Ministarstva prosvete. 1880. postao je naĉelnik Ministarstva unutrašnjih dela, 1884.
ministrov pomoćnik u istome ministarstvu. 1886. bibliotekar Narodne biblioteke, 1897.
drţavni savetnik. Nekoliko puta bio je poslanik u Narodnoj skupštini, a od 1896—1899.
predsednik Srpske kraljevske akademije. Penzionovan je 1899; 1901. proslavio je
pedesetogodišnjicu svoga knjiţevnoga rada. Umro je u Beogradu 4. novembra 1908. godine.
Sav taj posao Milićević je radio bez struĉne istorijske, geografske i etnološke spreme,
više kao prost opisivaĉ, ograniĉavajući se da, nepreraĊeno i neobraĊeno, samo zabeleţi što je
ĉuo i video, bez kritike, bez odabiranja, bez nauĉne sinteze. On samo prikuplja materijal, i
ako što doda to su istorijska moralisanja i naivne patriotske refleksije. To su sve proste
zabeleške jednog vrednog i dobronamernog nestruĉnjaka, koje i kao sirov materijal,
nekritiĉki unošen, ĉesto prepriĉavan iz knjige u knjigu, nisu uvek sigurne, i u svakom sluĉaju
zahtevaju preradu iz osnova.
prevodi Persijska pisma od Monteskjea (I—II, 1866, 1869), Galebova stena od Ţila Sandoa
(1874, 1869) i, sa ruskoga, Istinska sluţba od I. N. Potapenka (1892).
U pisanju pripovedaka Milićević nije imao viših knjiţevnih ambicija. Za svoje Zimnje
veĉeri sam je rekao da su zbirka »priĉa, crta, beleţaka, scena, epizoda, utisaka, obraĊenih
onako kako je umeo da ih obradi jedan samouk«, — i to bi se moglo proširiti i na sve njegove
pripovetke. On se ograniĉava da ispriĉa ono što je video i ĉuo, i nije u stanju da se otrgne od
sirovog materijala. Pedagog ostaje vazda u njemu, i njemu je u prvom redu stalo do moralne
ili patriotske pouke. On ne ide dalje od priĉanja i pouke, i umetnosti nema u njegovom
knjiţevnom radu. On ţivot vidi samo spolja, i daje mu ono što se kod ljudi daje opaziti na
prvi pogled oka. Njegovo pripovedanje je primitivno, sklop slab, ukrasi oskudni, epizode
pretrpane, razvuĉene digresije su ĉeste. No tu ima ĉesto interesantnih i neposredno vernih
slika narodnog ţivota, dobrog materijala za etnografa, jezik je ĉist narodni, katkada odveć i
hotimiĉno seljaĉki. Zato su njegove pripovetke dragocene za filologe, ali umetnosti ima vrlo
malo, i pravi pripovedaĉki talenat se ne vidi. Te pripovetke su u svoje doba dosta ĉitane, i da
su se ranije javile verovatno da bi se i zadrţale u knjiţevnosti. One su bile sasvim u pravcu i
tonu »Vukove škole« i njenih folklorno-filoloških interesovanja, vrlo sliĉne pripovetkama
Stjepana Mitrova Ljubiše, ali sa još manje umetnosti no u bokeljskog pripovedaĉa. On i
Ljubiša bili su u pripoveci ono što su Joksim Nović Otoĉanin i Jovan Sundeĉić bili u poeziji:
prelazni pisci izmeĊu narodne i umetniĉke knjiţevnosti. Milićević se kao pripovedaĉ javio
odmah za Milovanom Đ. Glišićem, u isto doba kada i Laza K. Lazarević, odmah za njim došli
su novi pisci kao Janko Veselinović i Simo Matavulj, — i pored takvih pisaca on se nije
mogao odrţaTi kao umetniĉki pripovedaĉ.
MILORAD P. ŠAPĈANIN
prešao u Srem, u Irig. Svršivši tu osnovnu školu, uĉio je gimnaziju u Novom Sadu i u
Karlovcima. Svršivši bogosloviju u Beogradu,93 postao je 1861. pisar duhovnog suda u
Šapcu. 1866. prešao je sa sluţbom u Ministarstvo prosvete, i tu, kao pisar i sekretar, ostao do
1880. Tada je postavljen za upravnika Narodnog pozorišta, i tu duţnost vršio je do 1893,
kada je otišao za administratora kraljeve civiliste i kruninih dobara. u toj duţnosti je i umro,
u Beogradu, 14. februara 1895. godine.
Ono što još valja u toj kitnjastoj i zašećerenoj poeziji to su pesme sa sela, topli veristiĉki
opisi »sela u detinjskim uspomenama«. Šapĉanin se tu sa neţnošću sećao svojih uspomena,
»ĉasova zlatnih iz mladosti rane«, nije više vadio iz knjiga no iz ţivota i iz svojih uspomena i
dao lepih i osećajnih opisa i nekoliko uzbuĊenih i toplih poetskih sećanja. Posle Jovana
Subotića, a pre Jovana Grĉića Milenka, on je opevao selo sa neţnošću, sa toplotom, ĉesto u
sveţim i gotovo realistiĉnim slikama. I te njegove seoske pesme, na ţalost malobrojne i
gotovo sluĉajna pojava u njegovoj poeziji, idu u najbolje proizvode svoje vrste u srpskoj
knjiţevnosti.
DRAMATIĈAR. — Sa nimalo više sreće ogledao se i na drami. Još u mladosti, oko 1870,
dao je nekoliko slabih dramskih pokušaja, a sedamdesetih i osamdesetih godina preveo
izvestan broj stranih pozorišnih komada. Dugo vreme bio je upravnik Narodnog pozorišta, i
videći da toliki drugi pišu drame, uĉinio je i on nekoliko nesrećnih pokušaja. Miloš u
Latinima, Bogomili i Zaduţbina igrali su se, ali nisu se mogli odrţati na pozornici; Trnova
kruna i Hipatija nikako nisu ni došli na pozornicu. Šapĉaninovi istorijski komadi imaju sve
osobine srpske istorijske drame osamdesetih i devedesetih godina: to su patriotska
proslavljanja narodne prošlosti, raĊena prema shvatanju da je pozorište »velika narodna
škola«, naivno uprošćena istorija, novinarski patriotizam, sjajni srednjovekovni kostimi i
bogate dekoracije — jednom reĉju, to su patriotski komadi za takozvane »narodne
praznike«, bez iĉega knjiţevnoga, sasvim van knjiţevnosti.
Dokle u svom istorijskom romanu Hasan-agi (Beograd, 1880) Šapĉanin pokazuje slabo
znanje i osećanje istorije, mešavinu istorijskog materijala i pesniĉke mašte, rad bez plana,
radnju bez interesa, stil bez ţivota — dotle je u Sanjalu dao dobro povezan, zanimljiv i ĉitak
roman. On je tu opisao ljude kakav je i sam bio, idealiste pre 1848, prikazujući i celo to doba
i ceo taj naraštaj. Jednom u svom knjiţevnom ţivotu on je izišao iz banalnih
sentimentalnosti i poetskog fraziranja, pokušao da slika stvaran ţivot i istinske ljude, da daje
»odseĉke ţivota«. Širinom zamisli i obiljem ţivo i taĉno prikazanih tipova, vernim
prikazivanjem cele duhovne atmosfere srpske u doba oko 1848, ovaj roman ima širi znaĉaj.
Od celog Šapĉaninovog rada, i u poeziji i u prozi, pored nekoliko seoskih pesama i
polurealistiĉnih pripovedaka iz suvremena ţivota, ostaće roman Sanjalo, u kojem je svoje
rĊave osobine sveo na najmanju moguću meru i uneo ono što je bilo najbolje u njegovom
knjiţevnom talentu.
velikih pesnika nove škole. Rodio se u Ĉereviću, u Sremu, 1846. Tu je svršio srpsku osnovnu
školu; nemaĉku osnovnu školu u Petrovaradinu, niţu gimnaziju u Novom Sadu, višu
gimnaziju u Segedinu i Poţunu, 1867. U Beĉu je poĉeo da uĉi medicinu, ali, razbolevši se,
napusti studije. Umro je 29. maja 1875. u manastiru Beoĉinu, u Fruškoj gori.
Jovan Grĉić se pesniĉki razvijao kao svi mladi pesnici novoga naraštaja. Poĉeo je pevati
po Ċaĉkim druţinama, u segedinskoj Slozi, poţunskoj Slobodi i beĉkoj Zori; zatim se javio u
ĉasopisima, Danici, Matici i Mladoj Srbadiji. Zanesen Brankom Radiĉevećem, sa kojim je
imao dosta zajedniĉkih crta i gotovo istu sudbu, on je ispevao priliĉan broj stihova, koji su
izišli u zbirci Pesme u Beĉu, 1869. Pored toga prevodio je nemaĉke pesnike, Getea, Šilera,
Hajnea, pisao sentimentalne pripovetke, ĉinio nevešte oglede u drami i u epu.
Grĉić je pesnik koji nije imao vremena da se razvije, ali u svojim prostim pesmama
pokazao je izvesne lepe pesniĉke osobine, tako retke kod pesnika njegova doba: ţivo osećanje
prirode, osetljivost, iskrenost i intimnost, kao i izvestan smisao za lepotu u obiĉnom ţivotu.
ĈEDOMILj MIJATOVIĆ
M ijatović je jedan od retkih ljudi iz omladinskog doba koji još i danas ţive i
Iako njegovi istorijski radovi, u kojima je pesniĉka mašta imala velika udela i u kojima
je obraćano mnogo paţnje da stil bude što kitnjastiji, pripadaju moţda isto toliko
knjiţevnosti koliko u nauci, ipak je njegov glavni knjiţevni rad ograniĉen na pripovetku. Kao
mlad licejac javio se 1862. istorijskom pripovetkom Zeka kapetan, i u toku šezdesetih godina
dao još dva ogleda iste vrste: Spomeni iz Srema (1864) i Serdar Mitar (1866). To su bile
obiĉne romantiĉarske sentimentalne priĉe, mešavina ljubavi i patriotizma, deklamacije o
rodu i o dragoj, pisane u sveĉanom, kitnjastom stilu. Iako su te pripovetke bile rado ĉitane,
Mijatović je za neko vreme napustio pripovedaĉki rad i sav se bacio na nauku i politiku,
unoseći i u te poslove uvek mnogo romantizma i retorike.
Za dug niz godina on se ne javlja u knjiţevnosti. Uzgred samo, 1885, pri kraju svoje
politiĉke karijere, piše na engleskom skroz romantiĉnu pripovetku Bojana, koja je tek
docnije prevedena na srpski. Oko 1890, kada je sasvim raskrstio sa politikom, on se ponovo
vraća knjiţevnosti. Devedesetih godina izlaze glavni njegovi pripovedaĉki poslovi: Ikonija
vezirova majka (Beograd, 1891), Rajko od Rasine (Beograd, 1892), Knez Gradoje od Orlova
Grada (Karlovci, 1899), i, nešto docnije, Siromah Marko (Mostar, 1904). Posle prekida od
ĉetvrt veka, Mijatović se opet vratio knjiţevnim simpatijama svoje prve mladosti. Ali za sve
to vreme bavljenja prozaiĉnom politikom i ţivota u pozitivnoj Engleskoj, on ništa nije
zaboravio i ništa nije nauĉio. Kakav je bio kada je kao mlad licejac u pastirsku frulu svirao
beogradskim ulicama, takav je ostao kao osedeo drţavnik i penzioner: romantiĉar svim
svojim bićem.
I njegovo shvatanje istorije bilo je skroz romantiĉarsko. On u njoj nije traţio nagu i
suvu istinu, no poeziju i slavu narodnu. »Tamo je sve sveto«, govorio je on o narodnoj istoriji
i dokazivao da je cilj istorije da »svojim elektriĉnim munjama osvetli« ljude i dogaĊaje. I on
će stalno raditi na toj poetizovanoj, retorskoj i ţivopisnoj istoriji. Njegov najveći i
najpoznatiji istorijski rad Despot ĐuraĊ Branković (Beograd, 1880—1882, dve knjige; drugo
izdanje druge knjige Beograd, 1907), moţda jedina istorijska monografija srpska koja je
prodrla u širu publiku, sadrţi više poezije i literature no roman Jakova Ignjatovića istoga
imena, i imao je više ĉitalaca no mnoga dela iz zabavne knjiţevnosti.
Kao što je Mijatovićeva istorija literarna, isto tako je njegova literatura istorijska. Sa
malim izuzetkom on je razraĊivao istorijske motive, dajući pri tom vrlo mnogo maha svojoj
nemirnoj mašti. On je do mile vole idealizovao srpsku prošlost, pravio je većom, lepšom, i,
naroĉito, kitnjastijom i ţivopisnijom no što je ona bila. On je znao samo za idealno velike
junake i idealno lepe junakinje, i pripovetke su mu svedene na nizanje najfantastiĉnijih
dogaĊaja, najneverovatnijih liĉnosti, najkrajnjijih osećanja. Sva paţnja je obraćena na
dekoracije i na stil. Taj stil, starinski kitnjast, cvetan i poetiĉan, u široj knjiţevnoj publici
smatrao se kao glavna odlika Mijatovića kao pripovedaĉa. I njegova romantika i frazeologija
dopala se i dopada se uvek široj publici, koja je još saĉuvala starinski ukus za sve što je spolja
poetiĉno i fantastiĉno, i za šarenu i zvuĉnu frazeologiju.
naraštaja. Ima ih iz naraštaja koji se javio u knjiţevnosti pred 1848, kao Branko Radiĉević i
Bogoboj Atanacković, ima ih koji su se javili pedesetih godina, kao Zmaj Jovan Jovanović i
Đura Jakšić, ima ih koji dolaze kasno, kada je omladinska bujica već prohujala, i kada su se,
sedamdesetih godina, duhovi okrenuli na drugu stranu. Jedan od tih zakasnelih omladinaca
bio je Pavle Marković Adamov.
Poĉeo je pisati oko 1874, prevodio nemaĉke pesnike, pored Šilera i Hajnea i manje
pesnike: Steva na Milova, Anastazijusa Grina, Hamerlinga, i pisao originalne pesme, sasvim
u duhu i u obliku omladinske lirike. Iako su njegove Nadanove pesme (1877) bile primećene,
ipak su to poĉetniĉki poslovi, bez knjiţevne vrednosti. Kada se osamdesetih godina sasvim
bacio na pripovetku, napustio je poeziju, bar javno. Kao stideći se, u potaji, bavio se njome
do same smrti.
Isto tako rano poĉeo se baviti i pripovetkom. Ali i njegove prve pripovetke, koje je
poĉeo pisati još od 1874, isto tako su sentimentalne i romantiĉne, naivne, starinske, kao i
njegove pesme iz toga doba. On tada poĉinje prevoditi, meĊu ostalima i amerikanskog
pripovedaĉa Breta Harta. Tada nailazi na svoj uzor, na austrijskog pripovedaĉa P. K.
Rozegera, koji je sa uspehom slikao ţivot tirolskog seljaka. On ga prevodi i poĉinje ga
podraţavati, njegova seoska pripovetka po svemu podseća na nemaĉku, naroĉito austrijsku
Dorfgeѕchіchte. Od osamdesetih godina on relativno realnije posmatra ţivot i trudi se da
verno slika ţivot srpskih seljaka u Sremu. 1883. izišle su u Panĉevu njegove Slike i prilike iz
srpskoga ţivota, u kojima pored originalnih pripovedaka ima i prerada po Rozegeru. Ali
njegov pripovedaĉki glas stvara se tek od 1885, posle uspele pripovetke Jole. On nalazi svoj
put, i poĉinje slikati sremsko selo onako kao što je Veselinović u to doba slikao maĉvansko
selo. U tom pravcu štampao je dve sveske pripovedaka Na sélu i prélu (Novi Sad, 1886,
1888). Izbor iz tih novela koji je uĉinio sam pisac, pod istim naslovom, izdala je Srpska
knjiţevna zadruga 1901. Od većih radova mu je dosta zanimljiv roman Duh vremena sad je
taki... 1895. igran je u novosadskom pozorištu njegov komad Pop Dobroslav, sa problemom
nazarenstva meĊu Srbima. Inaĉe, devedesetih godina on gotovo sasvim retko i po izuzetku
piše, i sav se posvećuje svome uredniĉkom poslu.
Inaĉe, kod njega ima izvesne iskrene osećajnosti, prirodne neţnosti i topline. Katkada
dâ sliku sela i seoskog ţivota, i pruţa neku iluziju stvarnosti i izvestan folklorni interes. Jezik
mu je gladak i ĉist, i pojedine pripovetke njegove daju se prijatno ĉitati. Ali u celini njegov
knjiţevan rad ne moţe se odrţati. On je, izgleda, i sam osetio uskost svoga talenta i
nemodernost svojih knjiţevnih shvatanja, osetio se usamljen u novom dobu kada se oko
njega drugaĉe osećalo, mislilo i radilo, i poslednjih godina svoga ţivota sasvim napustio
pisanje pripovedaka.
KOSTA TRIFKOVIĆ
R oĊen je u Novom Sadu 20. oktobra 1843. Osnovnu školu i niţu gimnaziju
Ono što je najbolje kod Trifkoviha to su male komedije, obiĉno u jednom ĉinu, u kojima
je slikao srpsko graĊansko društvo u Novom Sadu oko 1870. U toj maloj graĊanskoj
komediji slika se ţivot malih ljudi, sa njihovim malim strastima i malim manama. Pisac nije
nad tim malograĊanskim društvom, no sasvim na njegovom nivou, on nije njegov viši
satiriĉar, no njegov proizvod i njegov zabavljaĉ. On dosta dobro ocrtava taj mali svet, ne sa
KOSTA RUVARAC
se bavilo jednim tako prozaiĉnim, analitiĉnim i posrednim knjiţevnim rodom kao što je tada
izgledala knjiţevna kritika. Jedan od retkih ljudi koji su tada radili na knjiţevnoj kritici, i koji
je u svoje doba stekao izvestan autoritet, bio je Kosta Ruvarac.
RoĊen 1837. u Starim Banovcima u Sremu, on je bio roĊeni brat poznatog istoriĉara
Ilariona Ruvarca. U mestu roĊenja i u Slankamenu uĉio je osnovnu školu,95 sedam razreda
gimnazije u Karlovcima, ispit zrelosti poloţio je u Budimu. U Pešti je uĉio prava, izuĉavajući
uporedo filozofiju i estetiku. Umro je kao Ċak, 5. januara 1864, u Pešti.
Više uspeha Ruvarac je imao kao knjiţevni kritiĉar. Na sednicama Preodnice, u Danici,
Srbskom dnevniku i Srbskom letopisu on je pisao o novim pojavama u srpskoj knjiţevnosti,
unoseći više tona i naĉelnosti u knjiţevnu diskusiju, u kojoj su tada, po reĉima jednog
politiĉkog lista iz toga vremena, bile »hale denuncijanata, zmije recenzenata i škorpije
škribenata«. Sasvim u idejama nemaĉke idealistiĉke filozofije, verujući u apsolutnu estetiku i
nepromenjiv zakonik Lepoga, Ruvarac je sudio »sa strogo veštaĉkoga gledišta«. Kao ubeĊen
romantiĉar on je nasuprot staroj poeziji refleksije stavljao novu poeziju mašte i osećanja i bio
advokat cele nove romantiĉarske pesniĉke škole. U odseĉnim formulama on kazuje svu
razliku koja je postojala izmeĊu romantiĉarskog knjiţevnog ideala novoga naraštaja i
racionalno-didaktiĉkih shvatanja starijih naraštaja: »Ĉim pesma sluţi za pouĉavanje i za
moral, odma nije više proizvod slobodne umetnosti; tu onda nema poeziji mesta... Zloudno
je to pevanje... gde ono nije potreba srca, gde se u njemu ne izliva, i tako da reknem, ne
oslobaĊa srce od ĉustva i osećaja.«
Ruvarac je imao iskrenu ljubav prema knjiţevnosti, izvesnu prirodnu trezvenost, ali
pravo umetniĉko osećanje mu je oskudevalo, ukus mu nije bio vazda siguran, knjiţevno
obrazovanje mu je bilo nepotpuno, i kao pisac nije imao dovoljno osobenosti u knjiţevnosti.
On, koji se sa ubeĊenjem borio protiv diletantizma u knjiţevnosti, bio je i sam diletant u
knjiţevnoj kritici i njegov znaĉaj i uticaj ograniĉen je na kratko doba u kojem je ţiveo.
IV REALIZAM
P osle 1848, posle brodoloma snova i ideala u duhovima i vere u ideje, pod
Taj novi duh kod Srba se ovde-onde poĉeo osećati još za vreme romantizma. Realizam
u srpskoj knjiţevnosti znaĉio je iracionalnu reakciju zloupotrebljenom romantizmu i
unošenje zapadnoevropskog pozitivistiĉkoga duha. Jedna od deviza Ujedinjene omladine
srpske bila je rad »s pomoću nauke, a na osnovu istine«. Omladina pokazuje interesovanje
za ekonomski i socijalan rad kao i za pozitivistiĉke ideje, i za njeno doba poĉinje se prevoditi
na srpski Toma Bekl, Dţon Dreper, Dţon Stjuart Mil. MeĊu samim omladincima ima ljudi
koji osuĊuju pojedine nezdrave pojave romantizma i traţe izvesne korisne promene u ime
zdravoga razuma, trezvenosti, a radi opšte koristi. Ali to su izuzetni pojavi, sluĉajni i liĉni
pogledi, još ne sistem ideja i smišljen i organizovan pokret.
U tome intelektualnom vrenju u Rusiji mladi naraštaji traţe nove izvore istine i nalaze
ih u onom velikom pozitivistiĉkom pokretu koji se posle 1848. javio kao reakcija protivu
idealizma i romantizma. Ĉitaju se i obilato prevode moderni pozitivistiĉki i evolucionistiĉki
pisci, kao Ogist Kont, Herbert Spenser, Toma Bekl, Mil, Ĉarls Darvin, naroĉito nemaĉki
materijalistiĉki filozofi: Ludvig Fojerbah, Luj Bihner, Karlo Fogt, Jakov Moleskot. Pod tim
uticajima stvara se jedan nov pogled na svet, ono što se u Rusiji a zatim i kod nas zvalo
»nova nauka«: u filozofiji materijalizam, u etici utilitarizam, u politici demokratizam, u
ekonomiji socijalizam, u knjiţevnosti realizam.
I Svetozar Marković je otpoĉeo svoj rad 1868, nekoliko meseca docnije od Ljubena
Karavelova. Mlad ĉovek, još nedouĉen Ċak, bez oslonca i autoriteta, on je upao u srpski javan
ţivot i u srpsku knjiţevnost sa sasvim novim i smelim idejama. Kako je bio u osnovu ideolog
i intelektualni reformator, drţao da napredak treba da dolazi od duhovno osloboĊene i
duševno oblagoroĊene inteligencije, odmah je u poĉetku svoje delatnosti obratio najveću
paţnju na duhovni ţivot, naroĉito na knjiţevnost kao na glavnu pojavu njegovu. Napojen
idejama svojih ruskih uĉitelja, sa ţeljom da u srpskom društvu radi ono što su oni izvodili i
izveli u ruskom društvu, on snaţno udara na suvremenu srpsku knjiţevnost. Njegov mali ali
znameniti ĉlanak Pevanje i mišljenje, koji se pojavio u Matici za 1868. godinu, nije bio samo
»jedna panorama iz naše lepe knjiţevnosti« no i manifest nove škole, objava rata svoj
literaturi deklamacija, fantazija i zdravica, svima starim filozofskim, knjiţevnim i politiĉkim
idejama ranijega doba. Tu je pokazana sva duhovna beda i idejna pustoš srpske knjiţevnosti,
koja se bila svela na romantiĉke izveštaĉenosti i praznu frazeologiju. Zadahnut idejama
Ĉerniševskoga, Dobroljubova i Pisareva, Marković, sa rušilaĉkom bezobzirnošću mladoga
ĉoveka, udara na idealizam u filozofiji, na romantiĉku sentimentalnost u knjiţevnosti, na
praznu i verbalnu »estetiku«, propoveda istinu, trezvenost, kritiĉnost, potrebu ozbiljnog
rada bez fraza, traţi ţivu, realnu, »primenjenu«, »obiliĉitelnu«, borbenu knjiţevnost, koja će
slikati ţivot onakav kakav jeste i biti u stanju da vaspita nove, bolji ljude, neimare novog,
razumnog i slobodnog društva. I mesto oveštalih malih romantiĉkih pisaca srpskih,
Pod tim opštim uticajem prevode se veliki slobodnjaĉki pisci evropskih knjiţevnosti.
Emil Ţan-Ţaka Rusoa preveden je na srpski 1872, Lamartinova Istorija ţirondinaca 1875.
Od 1872. poĉinju se prevoditi romani Viktora Igoa Jadnici i Devedeset treća. 1873. izlazi
srpski prevod Ţivota Isusova od Ernesta Renana.
Markovićeve ideje o knjiţevnosti prihvatili su njegovi odveć revnosni uĉenici, i, kao što
to obiĉno biva, idući do kraja, oterali u krajnosti i preteranosti. Jedan od najranijih
saradnika Svetozara Markovića, publicist Pera Todorović, pošavši od antimetafiziĉkih i
antiromantiĉarskih ideja Ĉerniševskoga i Markovića, otišao je do odricanja poezije i ĉiste
knjiţevnosti uopšte. U svojoj knjiţici Uništenje estetike (Novi Sad, 1875) i u Knjiţevnim
pismima, u Straţi 1878, kritikujući katkada razloţno »sitniĉarstvo, pustoću, prazninu,
beţivotnost, nesistem i potpuno odsustvo svakoga pravca« kod slabih romantiĉkih i
zastarelih pisaca, on je u preteranoj revnosti išao do grubog odricanja knjiţevnosti uopšte, i
otada je kod jednoga dela »novih ljudi« nastalo neinteligentno preziranje knjiţevnosti kao
jednog nekorisnog luksuza burţoaskog društva.
Uticaj Svetozara Markovića nije bio samo na knjiţevnom polju. Svoje poglede na
knjiţevnost on je razvio i precizovao u ĉlanku Realnost u poeziji (1870); posle toga sam nije
više pisao o knjiţevnosti. Knjiţevnost je bila samo jedan deo njegovoga opštega rada i svoje
reformistiĉke ideje, koje su obuhvatale ceo ţivot i sve idejne pojave, on je izneo u nizu
ĉlanaka, po raznim listovima i ĉasopisima, u Zastavi, Panĉevcu, Matici, Mladoj Srbadiji, u
svojim listovima, Radeniku (1871. do 1872), Javnosti (1873), Glasu javnosti (1874), u
ĉasopisu Radu (1874—1875), u OsloboĊenju (1875). U Beogradu i na omladinskim
skupštinama i u Ċaĉkim krugovima on razvija svoju veliku delatnost, i vrlo brzo, brţe no što
se iko mogao nadati, on stvara ceo jedan snaţan idejan i politiĉki pokret, zadobija za sebe
najznatniji i najaktivniji deo mladoga naraštaja. Na omladinskim skupštinama se oko njega
prikupljaju jake manjine; od 1871. Pobratimstvo, Ċaĉka druţina na beogradskoj Velikoj školi,
ulazi u njegove ideje; »nova nauka« zahvata srednje škole beogradske, ĉak i Bogosloviju i
Vojnu akademiju. Suprotno onome što je dotada bivalo, taj srbijanski pokret prenosi se na
Vojvodinu, i zahvata i tamo mlaĊi naraštaj. U Srbiji i u staroj Vojvodini stvara se cela jedna
nova škola i cela jedna nova stranka. Iz krugova mlaĊih naraštaja javljaju se novi listovi,
satiriĉni ili knjiţevni, koji razvajaju i primenjuju nove ideje, kao Vragolan (1871—1872),
Vrzino kolo (1872. do 1874) i mali knjiţevni ĉasopis Preodnica (1873—1874). Baveći se u
emigraciji u Novom Sadu 1872—1873, Marković i tamo stvara svoje uĉenike, i njegov pokret,
ograniĉen isprva na Srbiju, zahvata i staru Vojvodinu, i na taj naĉin rasprostire se na sve
intelektualno i kulturno aktivne krajeve srpske. Pod Markovićevim uticajem stvara se nova
kritika, publicistiĉka kritika, poĉinje se propovedati »uništenje estetike«, teţi se realistiĉnoj
tendencioznoj knjiţevnosti, kakva je tada bila kod Rusa, »primenjenoj knjiţevnosti«,
»knjiţevnosti optuţivanja«. Stariji pisci dolaze pod njegov uticaj, kao Đura Jakšić, koji
poĉinje pevati socijalne pesme; mlaĊi koji pristiţu poĉinju pisati u njegovim idejama, kao
Milovan Đ. Glišić i Laza K. Lazarević. Jedan sasvim nov duh javlja se u celokupnom javnom
ţivotu srpskom.
RUSKA KNjIŢEVNOST
Dositeja Obradovića slabiti. U prvoj polovini XIX veka oseća se sve vaše uticaj nemaĉke
knjiţevnosti, a nešto i maĊarske. Šiler postaje veliki uzor i estetiĉki autoritet srpskih pisaca,
a Kocebu i Hajnrih Ĉoke glavni zabavljaĉi srpske publike. Od kraja šezdesetih godina stvar se
iz osnova menja. Ruska knjiţevnost šezdesetih godina, sa plejadom sjajnih i prvorednih
pisaca kao što su bili Turgenjev, Tolstoj, Dostojevski, poĉinje dobijati evropski glas i preko
nemaĉke knjiţevnosti taj veliki glas dolazi i kod Srba. Reformatori sedamdesetih godina, sa
Svetozarom Markovićem na ĉelu, ruski su Ċaci, oni se oslanjaju na rusku knjiţevnost i ruski
ţivot. Za jednog »novog ĉoveka« bilo je obavezno znati ruski i novi naraštaj se vaspitao
gotovo iskljuĉivo u ruskim knjigama.
Posledica toga kulta prirodnih i egzaktnih nauka bila je da se bezobzirno stao progoniti
idealizam, romantizam, sentimentalizam, sve ono što je voleo i verovao raniji naraštaj.
»Novi ljudi« su hteli da budu potpuno hladni i trezveni realisti, i svuda su na prvo mesto
stavljali stvarnost. U politici se na prvo mesto istiĉu neposredni, materijalni problemi,
pitanje narodnoga blagostanja, organizacija narodnoga rada, preureĊenje opštine i drţave.
Pored slobode širokih slojeva naroda traţi se i sloboda liĉnosti, ne samo ĉoveka no i ţene.
Feminizam se javlja u srpskom društvu. Mesto deistiĉnog i liberalnog antiklerikalizma
Omladine, u duhove ulazi prirodnjaĉki materijalizam i otvoren ateizam. Mesto nekadašnjih
maglovitih ideala »Slavjanskog Carstva« i snova o (ZDESNA, U GORNjEM REDU: PRVI —
Ne treba misliti da taj pokret nije nailazio na otpor i da je zahvatio sve srpske krajeve.
Stariji romantiĉarski naraštaj branio je svoje ideale, krajem osamdesetih godina, posle 1885,
javio se jedan novi nacionalistiĉki pokret. »Nova nauka« bila je naroĉito zahvatila Srbiju,
nešto Vojvodinu, ali ostali srpski krajevi ostali su van njenog uticaja. Ukoliko je ona gubila
svoj ideološki socijalistiĉki karakter, i ceo novi pokret se svodio na iskljuĉivo politiĉki
radikalizam, koji se postupno razblaţavao u obiĉan ustavan liberalizam, utoliko su ideje
sedamdesetih godina sve manje imale uticaja na srpske duhove.
»nove nauke« no i pod teretom politiĉkih dogaĊaja, koji kao da su dokazivali da ţivot nije
maštanje i san no surova proza, i da nije dovoljno samo hteti no da treba i moći. Ono što se
od 1875. dešavalo grubo je pobijalo srpski idealizam i entuzijazam šezdesetih godina. »Sveti
rat«, ratovi za osloboĊenje od 1875. do 1878, svršili su se malim teritorijalnim povećanjem
Srbije i Crne Gore, stvaranjem Velike Bugarske, austrijskom okupacijom Bosne i
Hercegovine. U Srbiji, iscrpenoj od tri godine ratovanja, zavladala je teška ekonomska kriza,
potom su došle oštre i krvave politiĉke borbe [izmeĊu dinastije i naroda,] koje su se 1883.
svršile bunom u istoĉnoj Srbiji. Nesrećni rat sa Bugarskom 1885. još teţe je uticao na srpske
duhove, i u jedan mah slabiji duhovi, videći teško stanje u kome se Srbija nalazi, posumnjali
su u sposobnost srpskoga naroda za samostalan drţavni ţivot. Misao narodnoga jedinstva
kao da udara nazad. Usled ukrštenih dinastiĉkih interesa, odnosi izmeĊu Srbije i Crne Gore
su hladni, katkada sasvim rĊavi. Partikularizam jaĉa i kod Srba i Hrvata, i ranije stvorene
veze izmeĊu oba dela naroda sada slabe i ulazi se u period oporih, katkada i surovih
meĊusobnih borbi. Kod Srba u Ugarskoj nestaje stari borbeni nacionalizam Svetozara
Miletića i poĉinju nepoštedna stranaĉka trvenja koja su ukoĉila narodnu otpornu snagu,
oslabljenu i inaĉe ekonomskim krizama. U glavnim krajevima srpskim, u onim koji su davali
ton i pravac celom srpskom narodu, nastaje slabljenje stare vere i oduševljenja, ljudi postaju
skeptiĉni i praktiĉni, nastaje diferencijacija u duhovima, nove stranke se grupišu i hvataju u
koštac, i nastaje ogorĉena politiĉka borba. Ukoliko se šezdesetih godina letelo po nebu,
utoliko se osamdesetih godina gmizalo po zemlji.
ipak ima opštega napretka. Taj napredak ogleda se naroĉito u opštem podizanju Srbije.
Još 1865. novosadska Danica je pisala: »Srbija, koja jošt nije ni sasvim nezavisna
kneţevina, u kojoj se staleţi tek poĉeli prokljuvljivati, a sloboda joj štampe, u kolevci
povijena i s vrpcama isprepletena, ukoĉila se kao god egipatska mumija, pak se opet u takoj
drţavici mnogostruĉnije nauke, veštine i spisanija, nego kod nas, pojavljuju i bolje
napreduju, a to samo zato, jer su tamo Srbi koliko toliko na svojim sobstvenim nogama. Mi
ćemo ovde, koji smo negda za Srbiju nauĉenost, kao god oni za nas ţirom ugojene svinje,
nabavljali, za kratko vreme kudikamo iza nji’ u svaĉem onom izostati od ĉega ovako
pritisnuti i skuĉeni potrebe imati ne smemo i ne moţemo.« Iz dana u dan to se sve više
potvrĊivalo. Pored svih unutrašnjih i spoljašnjih teškoća, Srbija, zato što je bila homogena
nacionalna drţava, stalno se razvijala. Prosvetni napredak naroĉito je veliki i neprekidan. Od
1855. do 1875. broj osnovnih škola u Srbiji skoĉio je od 274 na 534. 1874. bilo je 517
osnovnih škola, sa 644 uĉitelja i 18.135 Ċaka; 1900. ima 936 osnovnih škola sa 1.644 uĉitelja
i uĉiteljica i 102.408 Ċaka. 1874. bila je 21 srednja škola sa 169 nastavnika i 2.882 Ċaka;
1898. bilo je 26 srednjih škola sa 499 nastavnika i nastavnica i 8.377 Ċaka. 1874. Velika škola
imala je, na sva tri fakulteta, 19 nastavnika i 207 Ċaka, a 1899 — 63 nastavnika i 438 Ċaka.
Naroĉito od osamdesetih godina sve je veći broj srpskih Ċaka školovanih na strani, u velikim
centrima evropske kulture. Fakultetski obrazovani ljudi, koji su u Srbiji još ĉetrdesetih
godina brojali na desetine, šezdesetih godina na stotine, devedesetih godina broje se na
hiljade. Već 1868. godine od 263 srpskohrvatskih knjiga, koliko ih je izišlo, 47 bilo je
štampano u Novom Sadu, 68 u Zagrebu, 126 u Beogradu. Za ĉetiri godine, od 1869. do 1872.
izišli su u celoj srpskohrvatskoj knjiţevnosti 1.174 knjige i razliĉita spisa, od kojih je u Novom
Sadu izišlo 168, u Zagrebu 189, a u Beogradu 568, gotovo koliko u svima drugim mestima
skupa.
Od poĉetka sedamdesetih godina taj neodoljivi napredak Srbije se naroĉito oseća. Novi
Sad, stara »Srpska Atina«, poĉeo je gubiti hegemoniju, i Beograd postaje duhovno središte
srpsko. Do toga doba svi duhovni pokreti srpski prelazili su od ugarskih Srba u Srbiju, od
sedamdesetih godina, od pokreta Svetozara Markovića, ideje se poĉinju iz Srbije širiti na
ostale krajeve srpske.
1878. Srbija dobija punu nezavisnost, 1882. postaje kraljevina, 1884. vezuje se
ţeleznicom za centralnu i zapadnu Evropu. I dalje ona se stalno razvija u svima pravcima i
na svim poljima, i ekonomski, i prosvetno, i knjiţevno. Duhovni ţivot u zemlji sve više se
oseća. Srpska kraljevska akademija, osnovana 1887,96 mesto dotadašnjeg Srpskog uĉenog
društva, postaje središte nauĉnoga rada u celom srpskom narodu. Glavni knjiţevni listovi,
kao Otadţbina, Delo, Srpski pregled, osnivaju se u Srbiji. U Srbiju dolaze najvaţniji srpski
pisci roĊeni van njenih granica: neko vreme Zmaj Jovan Jovanović i Laza Kostić, stalno
Stevan Vlad. Kaćanski, Simo Matavulj, Stevan Sremac. Do sedamdesetih godina, sa malim
izuzetkom, glavni srpski pisci bili su rodom iz Ugarske; otada, sedamdesetih i osamdesetih
godina, glavni srpski pisci su iz Srbije, kao Milovan Đ. Glišić, Laza K. Lazarević, Janko
Veselinović, Vojislav Ilić.
U ovom periodu Srbija uzima u svoje ruke hegemoniju u srpskom duhovnom ţivotu i
knjiţevnosti.
ĈASOPISI
oslabila i opšta ljubav za ĉistu knjiţevnost, u srpskoj knjiţevnosti nema pravih knjiţevnih
ĉasopisa. Mlada Srbadija, preneta u Beograd, i ranije više ideološka no knjiţevna, dobija sve
više publicistiĉki karakter. Tada se naroĉito javljaju idejni, borbeni radikalno-socijalistiĉki
ĉasopisi, koji inaĉe nisu duga veka, Preodnica (1873), Rad, (1874—1875), Straţa, najbolji
politiĉko-socijalni ĉasopis srpski (1878—1879), Pobratimstvo (1881), Misao (1882), Ĉas
(1885). U svim tim ĉasopisima »novih ljudi« knjiţevnosti se davalo sporedno mesto, ali
kritika u njima, naroĉito u Radu i Straţi, bila je vrlo ţiva i uticajna, i znatno je uĉinila za
suzbijanje romantizma i unošenje realizma u srpsku knjiţevnost. Javlja se pored toga i veliki
broj struĉnih ĉasopisa, pedagoških, pravnih, lekarskih i tako dalje.
Knjiţevni listovi ponova se javljaju tek polovinom sedamdesetih godina. 1874. godine
dr Ilija Ognjanović ponova kreće Zmajev Javor, koji je izlazio do 1893. Javor će, uglavnom,
produţavati tradiciju omladinskih ĉasopisa, ali će ipak biti otvoren i novim idejama i »novim
ljudima«. Ĉisto knjiţevni listovi su: Srbadija Stevana Đurĉića, koja će u Beĉu izlaziti od
1874. do 1877, i Srpska zora Todora St. Vilovskog, koja će, takoĊe u Beĉu, izlaziti od 1876. do
1881. Glavni knjiţevni ĉasopis toga vremena je Otadţbina. Prestankom Vile Stojana
Novakovića osećala se u Beogradu potreba za jednim ĉisto knjiţevnim ĉasopisom. Dr Vladan
ĐorĊević, imajući za uzor stari francuski ĉasopis Revue des deux mondeѕ, novĉano
potpomognut od kneza Milana Obrenovića, pokrenuo je 1875. Otadţbinu. On je prikupio oko
sebe dobre saradnike, prva imena u ondašnjoj srpskoj knjiţevnosti, Đuru Jakšića, Stjepana
M. Ljubišu, Milovana Glišića, Jovana Ilića, Jakova Ignjatovića, Milorada Šapĉanina, Stevana
Vlad. Kaćanskog i druge. List je poĉeo sa znatnim moralnim i materijalnim uspehom, i
odmah zauzeo prvo mesto u srpskoj knjiţevnosti. Za vreme ratova i docnije, od 1876. do
1880, nije izlazio; kada se ponova krenuo, 1880, imao je oko sebe od starih još i Zmaja, a od
mladih snaga Lazu K. Lazarevića i Vojislava J. Ilića. Osamdesetih godina u Otadţbinu se više
no ranije obraća paţnja na nauku, naroĉito na nacionalne nauke, srpsku istoriju, istoriju
srpske knjiţevnosti, kao što se i knjiţevnoj kritici poklanja relativno veća paţnja. Tada je
Otadţbina bila ogledalo srpske knjiţevnosti. Ali ni svojom sadrţinom ni odzivom publike list
nije ostao na istoj visini. Promena u uredništvu, 1892, kada je urednik postao dr Milan
Jovanović, nije pomogla. 1892. Otadţbina je prestala izlaziti. 1878. krenut je u Dubrovniku
Slovіnac, kome je urednik bio Luka Zore. List je izlazio do 1884. godine, oko njega su se
skupljali i Srbi i Hrvati, ali uglavnome bio je knjiţevni organ katoliĉkih Srba, neposrednih
uĉenika Meda Pucića. List je bio dobro ureĊivan i imao znatna uticaja u Dalmaciji.
Osamdesete godine dosta su obilne knjiţevnim listovima. Stevan Ćurĉić je, od 1881. do
1883, ovoga puta u Beogradu, ponovo izdavao Srbadiju, Stevan V. Popović u Novom Sadu,
od 1881. do 1882, Srpske ilustrovane novine; Dragutin Ilić, takoĊe u Beogradu, 1884,
Preodnicu. Jovan Grĉić i Milan Savić kreću 1885. u Novom Sadu Straţilovo, koje je izlazilo
do 1894.97 ĐorĊe Rajković, uz saradnju Jakova Ignjatovića, u Novom Sadu, od 1885—1886,
izdaje Bršljan, koji je bio izraz konzervativne struje meĊu Srbima u Ugarskoj. Danilo
Ţivaljević kreće 1889. u Beogradu Kolo, koje je izlazilo do 1892. i opet se javilo od 1901. Do
1903.
Oko 1880. godine javljaju se knjiţevni listovi van Srbije i juţne Ugarske. 1881.
pokušava se u Sarajevu da izdaje zabavno-pouĉni list Trebević, u Zadru 1883. izlazi zabavnik
Boka Kotorska, na Cetinju, od 1889. do 1891, pod uredništvom dr Laze Tomanovića Nova
Zeta, a od 1895. do 1900. Luĉa. Glavni od tih listova bila je Bosanska vila, koju je 1885.
krenuo u Sarajevu Srpski uĉiteljski zbor, bez knjiţevnih pretenzija, kao nacionalno-prosvetni
list. Bosanska vila je dobijala karakter folklornog lista, i odlikovala se pribiranjem narodnih
umotvorina. U njoj su se javili i razvili domaći talenti: Jovan Duĉić, Aleksa Šantić, Svetozar
Ćorović. Pod uredništvom Nikole Kašikovića i dr Vladimira Ćorovića, sa knjiţevnijom
bojom, i uz saradnju mnogih i srpskih i hrvatskih pisaca, ona i danas izlazi.98
Dva glavna srpska knjiţevna lista devedesetih godina jesu Delo i Srpski pregled, oba u
Beogradu. Delo je poĉelo izlaziti 1894, imalo je radikalan politiĉki karakter, davalo je mesta
poliTiĉkim i socijalnim pitanjima, i pod naizmeniĉnim uredništvom Ilije Vukićevića, dr
Milovana Đ. Milovanovića, Ljubomira Davidovića, dr Dragoljuba Pavlovića izlazilo je do
1899, kada je nasilno obustavljeno. Produţilo je izlaziti pod uredništvom dr Dragoljuba
Pavlovića od 1902. i do danas izlazi.99 Srpski pregled krenuo je 1895. dr Ljubomir Nedić;
list je izlazio samo godinu dana, bio je gotovo iskljuĉivo knjiţevan i imao je konzervativno
obeleţje. Mladi mostarski pisci Jovan Duĉić, Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović krenuli su u
Mostaru Zoru, koja je izlazila od 1896. do 1901. Zvezda Janka Veselinovića javila se 1894,
zatim je izlazila od 1898. do 1901. Nazivajući se skromno »porodiĉnim listom«, Zvezda je
bila gotovo isto tako politiĉki koliko i knjiţevni list, i oko nje su se skupili nezadovoljni
elementi koji su vodili opoziciju surovoj reakciji onoga vremena.
Svi ti knjiţevni ĉasopisi devedesetih godina, naroĉito Delo i Srpski pregled, kada se
uporede sa ranijim srpskim ĉasopisima, znaĉe veliki napredak. Oni su bili znatno bolje
ureĊivani, raznovrsniji i moderniji.
KNjIŢEVNI RAZVITAK
knjiţevnost je produţila svoje razvijanje. Knjiţevnost u ovom dobu pre svega postaje
nezavisno knjiţevna, od nje se deli publicistiĉki rad, koji je u ranijim vremenima išao sa
knjiţevnošću, publicisti se odvajaju od pravih knjiţevnika, politiĉki listovi od knjiţevnih
ĉasopisa. Zatim, istorija, koja je ranije bila u prvom redu rodoljubiva i retorska, sada se
odvaja od knjiţevnosti i postaje nauka. Uporedo sa razvijanjem intelektualnog ţivota u
srpskom narodu, ne samo u Srbiji i Vojvodini no i u drugim krajevima, u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, u Dalmaciji, u Crnoj Gori, knjiţevna proizvodnja sve je veća i sve bolja. Knjige
se štampaju u sve većem broju i ĉitaju u sve široj kulturnoj oblasti.
Glavna obeleţja srpske knjiţevnosti u realistiĉkom periodu ova su. Realizam, prirodna
reakcija starome romantizmu i ulaţenje u moderne knjiţevne ideje, preovlaĊuje, ali i
romantizam produţuje svoj ţivot, ima svojih predstavnika, provlaĉi se sve do poĉetka
devedesetih godina, i od izvesnoga je uticaja ĉak i na pisce nove škole. Srpska knjiţevnost i
ranije je bila u vrlo visokoj meri tendenciozna, — ĉetrdesetih godina »slavjanska« i pouĉna,
šezdesetih godina nacionalna; — od sedamdesetih godina, pored nacionalnih tendencija koje
uvek traju, u nju ulaze i socijalne i politiĉke tendencije. Doba od 1870. do 1900. jeste doba
oštrih politiĉkih borbi u Srbiji i u Vojvodini, i gotovo svi pisci, pod zastavama raznih
stranaka i u ime raznih ideja, bore se u svojoj satiriĉnoj i socijalnoj poeziji, ili u politiĉkom
romanu, ili u knjiţevnoj kritici. Sedamdesetih godina poezija je gotovo prigušena, epska i
lirska poezija skoro je sasvim napuštena pod oštrom kritikom novoga pokreta, koji je
naroĉito udario na lirsku poeziju. Gotovo svi manji pesnici omladinski ućutali su ili se
okrenuli na druge poslove; Zmaj i Jakšić, veliki pesnici romantiĉarski, prilagoĊavaju se
novom dobu i u svoju poeziju unose politiĉki i socijalni elemenat. Pokušaji za osnivanje ĉisto
realistiĉke poezije, onakve kakvu je zamišljala publicistiĉka kritika sedamdesetih godina, u
nedostatku pravih pesniĉkih talenata, nisu uspeli. Ali realistiĉki period daje u Vojislavu Iliću
jednog velikog pesnika i uticajnog pesniĉkog reformatora.
Proza se mnogo više radi no poezija, i uspeh je naroĉito veliki na polju pripovetke i
romana. Mesto ranije sentimentalno-patriotske i opisne folklorne pripovetke javlja se
realistiĉka pripovetka iz seoskog ţivota, ĉesto sa politiĉkim i socijalnim elementima. Iz teţnje
da se što vernije i potpunije predstavi seoski i malovaroški ţivot, ta nova pripovetka se ĉesto
piše u dijalektu. Nova realistiĉka pripovetka, pod neposrednim uticajem novoga pokreta,
U realistiĉkom periodu od 1870. do 1900. godine srpska knjiţevnost dobija šire i jaĉe
temelje, ima veći obim rada i prostraniju kulturnu oblast, ona tada postaje bogatija
radovima, punija sadrţinom i savršenija formom.
JAKOV IGNjATOVIĆ
uglednoj graĊanskoj kući. Srpsku i prvu »latinsku školu« svršio je u Sentandreji, »latinsku
školu« — gimnaziju — produţio je u Vacu, zatim u Ostrogonu i u Budimu, i Pešti. Svršivši
gimnaziju, dve godine uĉio je prava u Pešti. Zbog sukoba sa profesorima ostavi školu, stupi u
husare, i kao vojnik svrši prava u Keĉkemetu. Pred revoluciju bio je advokat u Sentandreji. U
1848. uzima uĉešća, ali, razliĉno od ostalih Srba, na strani MaĊara. 1849. je u emigraciji u
Beogradu, i tu postaje pomoćnik urednika Srbskih novina. Od 1850. do 1853. on tumara po
svetu, i o tim godinama nema nikakvih podataka o nemu. 1853. je u Pešti, od 1854. do 1856.
ureĊuje Srbskiй lѣtopisъ. 1859. je »narodni sekretar« u Sremskim Karlovcima. Od 1860.
baca se u politiku: 1861. postaje veliki beleţnik varoši Novog Sada; 1861. i 1864. poslanik je u
peštanskom parlamentu. Tada se razdvaja od svojih prijatelja, i politiĉkih i liĉnih, i postaje
otvoren maĊaron. Kao publicist i knjiţevnik ţiveo je ĉergaškim ţivotom do same smrti.
Umro je u Novom Sadu 23. juna 1889. godine.101
U duhu toga programa on poĉinje rad 1859. god. Te godine izišla je prva knjiga
njegovog »istoriĉeskog romana« ĐuraĊъ Brankovićъ (produţen u Nedeljnom listu za 1880. i
1881).102 Šezdesetih godina piše nekoliko istorijskih pripovedaka (Manzor i Dţemila, 1860,
i Krv za rod, 1862). Iz toga je doba i njegov ĉuveni ĉlanak Srbin i njegova poezija (1860). Od
1862. on poĉinje rad na romanu iz suvremenoga ţivota. Roman Trideset godina iz ţivota
Milana Narandţića izišao je u dve knjige, u Novom Sadu, 1860. i 1863 (novo izdanje Srpske
knjiţevne zadruge u Beogradu, 1900). Seoski roman Ĉudan svet izišao je u Novom Sadu
1869. Trpen spasen, vrlo popularan ali nedovršen roman izišao je u Srbadiji 1874. i 1875, i
rĊavo svršen u pozorišnom komadu Adam i berberin (1881). Vasa Rešpekt je iz 1875 (novo
izdanje Srpske knjiţevne zadruge 1913), Uveo listak iz 1878, Veĉiti mladoţenja iz 1878 (novo
izdanje Srpske knjiţevne zadruge 1910), Stari i novi majstori, roman iz zanatlijskog ţivota, iz
1883; nedovršeni istorijski roman Deli Bakić iz 1886. i 1889; veliki socijalni roman Patnica,
u tri knjige, iz 1888. Manje pripovetke i nekoji knjiţevni ĉlanci izišli su u dvema sveskama
njegovih Skupljenih djela (Novi Sad 1874, Temišvar 1878). Pored toga Ignjatović je napisao
priliĉan broj manjih humoristiĉnih priĉa, istorijskih ĉlanaka, knjiţevnih priloga, poĉeo
štampati svoje zanimljive memoare, i sve vreme ţivo se bavio novinarskim i publicistiĉkim
radom. Po plodnosti on je jedan od prvih pisaca srpskih.
Ignjatović, po svojoj prirodi i po vrsti svoga knjiţevnoga talenta, nikako nije bio za
istorijski roman. On je u taj posao ušao više ponesen opštom strujom svoga romantiĉkoga
doba no svojim duhom i ukusom, i nije uspeo da išta dobro dade u tom pravcu. On se ili
ograniĉava na suvo i hladno priĉanje istorijskih dogaĊaja, bez mašte, bez boje, bez poezije,
bez osećanja istorijskog ţivota, ĉak bez dovoljno istorijskog i geografskog znanja, puštajući s
vremena na vreme maha svojoj intimnoj prirodi, dajući grube opise niţeg ţivota, padajući u
vulgarnosti i onde gde je hteo da bude poetiĉan. Ako ne ĉini to, onda upada u naivnu i
starinsku romantiku, puštajući svom srpskom oduševljenju sav mah, pišući, fantastiĉne
patriotske priĉe za veliku srpsku decu šezdesetih godina. Kada je pisao sve te istorijske
pokušaje Ignjatović je bio u neskladu sa samim sobom, radio stvari koje nikako nisu
odgovarale njegovoj prirodi. Da je samo njih pisao, on bi za sobom ostavio vrlo malo traga i
zauzeo malo mesto u srpskoj knjiţevnosti.
video mogućnost socijalnog romana u srpskoj knjiţevnosti, i još 1857. tvrdio da on »ima
veliku budućnost«. Ono što je njegov neposredni uĉitelj Jovan St. Popović ĉinio u komediji,
radio je on u romanu: uzimao za predmet svoga knjiţevnoga rada suvremeni srpski ţivot, i to
više sa njegove komiĉne i ruţne strane. Za blizu trideset godina svoga rada, Ignjatović je dao
jedan ceo niz romana i pripovedaka iz suvremenoga ţivota srpskog, više no ijedan srpski
romanopisac.
Mašta kod njega uopšte nije bila jaka, i to se jasno vidi u njegovim istorijskim
pripovetkama, gde u većini sluĉajeva samo prepriĉava istoriju. U socijalnim romanima on se
oslanja na svoja sećanja i liĉno poznavanje ţivota, unosi stvari koje je video i doţiveo, priĉa o
ljudima koje je znao. U tim njegovim romanima ima vrlo mnogo autobiografskog, u njih je
uneo gotovo svu svoju porodicu i svoje rodno mesto, Sentandreju. I on uzima da slika ţivot
svoga rodnog mesta, proces slabljenja nekada jake srpske rase i padanja nekada ţivog
graĊanskog staleţa, da kao kontraste prikazuje stare i jake naraštaje i mlade i klonule, svu
tragediju »slavne i padajuće Sentandrije«. I sa ljubavlju prema svemu što je nekada bilo, i sa
sklonošću da suvremeni ţivot slika u mraĉnim bojama, on redom izlaţe svu tu moralnu i
socijalnu krizu u srpskom društvu. u Veĉitom mladoţenji i Vasi Rešpektu on opisuje taj
proces propadanja u graĊanskom staleţu, u trgovaĉkom redu. U Starim i novim majstorima
on slika taj isti kontrast izmeĊu onoga što je nekada bilo i onoga što je sada u zanatlijskom
redu. U Ĉudnom svetu on izuĉava taj proces raspadanja na selu, u seljaĉkom svetu. Patnica,
koja je, pored svih svojih mana, najpotpuniji njegov roman, delo njegove knjiţevne zrelosti,
suma njegovog ţivotnog iskustva, sinteza njegovih društvenih romana, opisuje taj isti proces
raspadanja u celom srpskom društvu, svet koji tone u sebiĉnosti i u porocima, trijumf zla
nad svim što je dobro. Utisak svih tih njegovih socijalnih romana u kojima opisuje nestajanje
starog, jakog, solidnog srpskog društva u svim staleţima, i razriven, oboleo ţivot novijih
naraštaja, sva ta tamna slika propadanja jedne rase i raspadanja jednog društva, ĉini teţak,
mraĉan utisak, daje utisak »neke monotone tuge«, kako je taĉno primetio Svetislav Vulović.
nijedan srpski pisac pre njega nije opisivao, i osetio lepotu onde gde je niko nije hteo videti.
On je taj svet voleo, druţio se sa njime i sa ljubavlju bio njegov slikar. Prikazujući taj niţi
ţivot u svom njegovom šarenilu i obilju, on je dao najveću galeriju tipova u srpskoj
knjiţevnosti, najveću socijalnu panoramu koju mi imamo.
Njegovo knjiţevno delo kipti mnogobrojnim i velikim manama. On je bez poezije i bez
ĉistote, moral je kukavan, utisak teţak; raĊeno je aljkavo, bez plana, preko kolena, nekada
razvuĉeno da se ne moţe više ĉitati, katkada stilom telegrafskim; stil je rogobatan, sasvim
nepismen, jezik rĊav kao retko kod koga srpskog pisca. Ali, Ignjatović, idući stopama Jovana
St. Popovića, ne gleda ţivot kroz tuĊe knjige no ga posmatra slobodnim oĉima i kondenzuje
u svoje knjige. On je realist u doba kada se realizam u Evropi tek stvarao kao škola, i kada je
u srpskoj knjiţevnosti carovala puna romantika; on prvi meĊu srpskim piscima oseća moćnu
poeziju sirovog, obiĉnog, ĉulnog ţivota, voli ţivot u svim njegovim, i najniţim oblicima,
stavlja sebi za duţnost da slika ljude ne onakve kakvi bi trebalo da jesu i kako ih on sneva i
vidi kroz veo svojih iluzija, no onakve kakvi jesu. On ima tu ljubav prema istini, nagoj,
prostoj, nimalo pesniĉkoj, i postaje prvi srpski pisac istinitog, stvarnog ţivota, pisac jakih i
soĉnih romana, nabreklih ţivotom, koji imaju dah istine i daju potpunu iluziju stvarnosti.
Posle njega doći će drugi, koji će iz uverenja, po svom knjiţevnom vaspitanju, zato što
pripadaju jednom novom pravcu, biti realisti. Ignjatović je imao zaslugu da je bio ne samo
preteĉa no tvorac realizma u srpskoj knjiţevnosti, pre no što je realizam stigao kod nas kao
jedna knjiţevna ideja. I ukoliko njegovo delo gubi kada se gleda izbliza, u pojedinostima, u
formi i u izradi, utoliko dobija kada se posmatra izdalje, kao celina i sadrţina, kao velika i
krepka slika celoga jednoga doba.
MOLOVAN Đ. GLIŠIĆ
KNjIŢEVNI RAD. — Prvi njegov, Ċaĉki rad, jedan prevod sa nemaĉkog, izašao je u
kratkoveĉnom Ċaĉkom listu Zori. Pod uticajem opsega kulta narodne poezije, i on je
skupljao narodne pesme, i 1872, u Novom Sadu, dao jednu malu zbirku Srpskih narodnih
pesama. Pripadajući kolu mladih velokoškolaca koje se stalo okupljati oko Svetozara
Markovića, ušavši sasvim u njegove ideje, Glišić je pisao, naroĉito satiriĉne stvari, u šaljivim
i knjiţevnim listovima novoga pravca, u Vragolanu, u Vrzinom kolu, u Preodnici. U
Preodnici je izišla i prva njegova originalna priĉa Noć na mostu. Ali glavni njegov
pripovedaĉki rad otpoĉeo je u Otadţbini od 1875. Stvari koje su tu izišle, i još neke nove,
štampao je u dvema sveskama Pripovedaka (Beograd, 1870. i 1882). Od polovine
osamdesetih godina on slabo daje originalne radove — od 1885. do smrti napisao je još samo
šest pripovedaka — s vremena na vreme objavio je po neku pripovetku po raznim ĉasopisima
i kalendarima. 1891. izišla je u zasebnoj knjizi njegova lepa i dirljiva seoska idila Prva
brazda. 1904. Srpska knjiţevna zadruga izdala je izbor njegovih pripovedaka (knjiga I). Od
Glišića su još izišla i dva njegova pozorišna komada predstavljana u beogradskom
Narodnom pozorištu: Dva cvancika (Beograd, 1883) i Podvala (Beograd, 1885).
Glišić je više no iko uĉinio za popularizovanje ruske knjiţevnosti kod Srba. Sa ruskog
on poĉinje prevoditi još 1870. godine, i to sitnije stvari. Već 1872, sa Ljubomirom
Miljkovićem, prevodi Gogoljeve Mrtve duše. Gogoljeva Tarasa Buljbu preveo je u dva maha
(Beograd, 1876. i 1902). Od njega su prevodi iz Tolstoja: Krajcerove sonate (Beograd, 1890)
i Rat i mir (Beograd, 1899. do 1901). Od Gonĉarova je preveo Oblomova (Beograd, 1876. i
1898). Od manjih ruskih stvari preveo je još i Narodnoga borca (u tri maha 1873. i 1882, u
zasebnoj knjizi 1896), i Polkanove memoare od Ljejkina (Beograd, 1900). Sa francuskog je
preveo Kolombu Prospera Merimea (1877), i tri romana Erkmana-Šatrijana: BrĊani
(L'іnvaѕіon) (1878), Dva brata (1878), i Crna kuga (Hugues le Loup). Pored toga, Ţila
Verna Doktor Oks i njegova posla (1878). Od njega ima niz manjih prevoda iz Puškina,
Gogolja, Tarasa Ševĉenka, Marka Vovĉoka, Šĉedrina, Ĉehova, Garšina, Danĉenka, Alfonsa
Dodea, Erkmana-Šatrijana, Edgara Poa, Marka Tvena, i drugih.
»NOVI ĈOVEK«. — Njegov rad je obilan i mnogostruk, i Glišić je bio jedan od naših
najplodnijih i najvrednijih knjiţevnih radnika. Ali glavna knjiţevna zasluga njegova jeste što
je u srpskoj knjiţevnosti zasnovao realistiĉku pripovetku iz seoskog ţivota. Realist i po svom
trezvenom i pozitivnom duhu i po svojim nauĉnim i socijalnim uverenjima novoga ĉoveka
sedamdesetih godina, on sasvim taĉno izraţava novi naraštaj koji je sebi kao program stavio:
stvarnost, istina, sluţba narodu. On je uzeo jaka uĉešća u novom pokretu, bio jedan od prvih
beogradskih velikoškolaca koji su prihvatili ideje Svetozara Markovića, zbog rasturanja
zabranjenih Markovićevih spisa bio osuĊen na zatvor. Po savetu svog uĉitelja poĉeo je ĉitati
ruske pisce i knjiţevniĉkom zanatu uĉiti se kod velikih ruskih majstora, u prvom redu kod
Gogolja. Gogolj se novom naraštaju naroĉito dopadao kao satiriĉar, kao pisac Revizora, kao
pisac koji šiba pokvarenu birokratiju i lenjo, glupo i nekorisno seosko plemstvo. Iz istih više
politiĉkih i socijalnih no umetniĉkih razloga iz kojih je tada Gogolj kod Srba ĉitan, i Glišić se
oduševio Gogoljem, prevodio ga, nadahnjivao se njime i pod njegovim uticajem poĉeo i sam
pisati.
SEOSKI PRIPOVEDAĈ. — Ali on nije bio samo obiĉan tendenciozni pisac, i nije davao
samo prolazna dela sa tezom koja ţive koliko zloupotrebe jednoga doba i strasti jednoga
pokolenja. Dete sa sela, on je saĉuvao seljaĉku dušu i nikada nije mario za varoš, za »gadnu
ĉaršiju«, kako je on govorio. Stari duh patrijarhalne kulture izgledao mu je nesravnjeno viši
od tadašnjeg vizantijsko-cincarskog duha naših varoši. A pored toga kod Svetozara
Markovića je nauĉio ceniti socijalni ţivot i patrijarhalni moral seoskih zadruga. I on će sa
naroĉitom ljubavlju uzeti da opisuje srbijansko selo, pokazujući isto toliko simpatije za
seljake koliko nije krio antipatije za varoške birokrate i zelenaše. Ali kod njega ipak neće biti
ruţiĉaste idealizacije seoskog ţivota, sladunjavih i sentimentalnih pastorala kao kod ranijih
romantiĉkih pisaca. On je realist po uverenju i hoće da verno i istinito slika. »Trudio sam se,
veli on u predgovoru Podvali, da iznesem što vernije nacrtane tipove kakvih i danas ima po
našim palankama.« I u većini sluĉajeva on je prosto fotografisao ţive ljude, i otuda kod
njegovih liĉnosti toliko ţivota i prirodnosti, toliko reljefa i utiska stvarnosti. U velikom broju
sluĉajeva on za predmete uzima dogaĊaje koji su se odista desili. Pored toga, Glišić je imao i
ĉisto pripovedaĉkih osobina: umeo je da odabere lepu i zanimljivu anegdotu, da je vešto
razvije i zaokrugli u celinu, da priĉa jasno, glatko i prijatno. Kod njega ima više od politiĉke
satire, ima zdravog i vedrog humora, srdaĉne šale, i on ostaje jedan od najprijatnijih pisaca
srpskih.
Sem satiriĉnih i humoristiĉnih pripovedaka ima kod njega i neţnih seoskih idila, kao
što je Prva brazda, koja je jedna topla i uzbuĊena himna radu. Iz Gogolja mu je ostala
sklonost za fantastiĉne priĉe, i on je dao nekoliko pripovedaka vampirskih i vukodlaĉkih.
pripovedaĉa. Ali ako Milovan Đ. Glišić nije od pisaca visoke umetnosti, on je zasluţan i
valjan pisac koji je zapoĉeo ceo jedan nov knjiţevni pokret. On najbolje predstavlja kod nas
pisca sedamdesetih godina, radnika na »primenjenoj knjiţevnosti«. On je zasluţniji no iko
za unošenje ruskih pisaca i ruskog uticaja u srpsku knjiţevnost. On je po ugledu na Ruse
poĉeo realistiĉku pripovetku u nas, stvorio seosku pripovetku, koja se docnije, naroĉito u
Srbiji, razvila. Skroman inicijator celog jednog novog pokreta, koji će biti od neposrednoga
uticaja na mlaĊe pisce osamdesetih godina; vedar, zanimljiv i simpatiĉan pisac; prevodilac
retkih sposobnosti i velike radne snage; majstor u srpskom jeziku — Glišić, iako ne ide u
pisce prvoga reda, jedan je od onih pisaca koji ĉine osnovu i snagu jedne knjiţevnosti.
LAZA K. LAZAREVIĆ
ĉetiri razreda gimnazije svršio je u mestu roĊenja, ostale razrede gimnazije u Beogradu,
1867. Na Velikoj školi upisao se na pravni fakultet, koji je svršio 1871. 1872. otišao je, kao
drţavni pitomac, na medicinu u Berlin. Uĉio je kod Virhova, Helmholca, Di-Boa Rejmona.
1876. bio je kao lekarski pomoćnik u drinskoj i timoĉkoj vojsci. 1879. poloţio je doktorat
medicine. Sluţio je u Beogradu kao lekar okruga beogradskog i lekar beogradske bolnice
(1881). Kad mu je zdravlje opalo, stupio je u vojnu sluţbu. Bio je sanitetski pukovnik i liĉni
lekar kralja Milana. Umro je u Beogradu 29. decembra 1890. godine.
svojim ĉitaocima pokazuje put kojim se dolazi do blagostanja društvenog«. Zatim, u istim
intelektualnim simpatijama, prevodi Gogolja, Pisemskog, prirodnjaĉke ĉlanke Darvina i
Faradija. On je na putu da postane ono što je u pripoveci postao Milovan Glišić, a u poeziji
Jaša Tomić.
Ali ga u tome spreĉava njegova intimna priroda. Te nove ideje bezobzirne kritike i
odricanja nisu za njegovu prirodu, tihu, neţnu, u osnovu idealistiĉku. On napušta te oštre i
rušilaĉke ideje iz svoje prve mladosti, dolazi do drugih shvatanja ţivota i umetnosti, i poĉinje
knjiţevan rad ne kao propagator novih ideja, koji knjiţevnost smatra samo kao oruĊe
napretka, no kao umetnik koji u knjiţevno delo unosi sebe i svoja osećanja i shvatanja. Od
materijalista, prevratnika, »odricatelja« i »antiestetiĉara« iz prve mladosti, postaje idealist,
sentimentalac, konzervativni tradicionalist i umetnik.
LAZA K. LAZAREVIĆ
Sav Lazarević kao ĉovek nalazi se u svome knjiţevnom delu. Švabica ima sasvim
autobiografski karakter, u Verteru, Vetru i u nekoliko odlomaka on unosi liĉno sebe. U
svima njegovim pripovetkama ima mnogo toga liĉnog i lirskog, svuda se vide osnovne crte
njegove intimne prirode, sentimentalnost, neţnost, srdaĉnost. Taj ĉovek koji je poĉeo kao
»odricatelj«, u osnovu bio je sentimentalac, iako je pisao Vertera i protivu »plitkih
sentimentalnih ljubavi« i »benastih lamentacija na svest«. Njegove pripovedaĉke studije i
lekarski zanat nisu uticale na njegov duh, i on je ostajao uvek slovenski sentimentalac,
modernizovan romantiĉar, subjektivan i idealistiĉki realist.
kaznu još i u ovom svetu. I on ĉesto dovršava svoje pripovetke kao starinsku melodramu ili
roman-podlistak.
Lazarević ume da oseti ţivot, da ga kondenzuje i unese u svoje knjiţevno delo. On unosi
sebe, ono što je sam doţiveo, ali i ono što je video, ljude koje je poznavao. On je pribirao
podatke iz ţivota, i u njegovim posmrtnim hartijama naĊeni su »ljudski dokumenti«,
zabeleške scena, tipova, pokreta, fraza, reĉi, crpenih iz ţivota, koje je on docnije vešto
prelivao u skladno umetniĉko delo. Lazarević ima sposobnost ne samo da vidi što je vaţno u
ţivotu i karakteristiĉno kod koje liĉnosti no je isto tako u stanju da svojim liĉnostima dâ
ţivota, da od njih napravi ţive ljude, da celom priĉanju dâ reljefa. I ima celih scena kod njega
koje daju pun utisak stvarnoga ţivota.
Lazarević je pored toga vešt pisac, izvrstan kompozitor. On ima izvestan dramski
talenat, scensku veštinu, kojom se katkada sluţi više no što bi trebalo. On ima plana u radu,
radnja se kreće ţivo, prirodno i zanimljivo, zapleti i raspleti radnje vešto se sprovode,
umešno postizava jake efekte, i pored toga ima miran i siguran ton priĉanja i lak, ţivahan,
prirodan dijalog.
On je jedan od retkih srpskih pisaca koji su knjiţevnost vrlo ozbiljno shvatili i vrlo
ozbiljno radili. On piše sa planom, vrlo paţljivo i vrlo savesno, i pojedine njegove pripovetke
u pogledu finoće izrade su mala savršenstva. On je, zatim, pisac koji ima knjiţevnog
obrazovanja, koji je ĉitao velike uzore stranih knjiţevnosti, i razvijen svoj knjiţevni ukus. On
je vrlo pismen ĉovek, sa izraĊenim, preciznim, jasnim, ĉistim stilom. I zato više no ijedan od
srpskih pisaca njegova vremena on ĉini utisak evropskog pisca, i zato je više no ijedan od
srpskih pisaca prevoĊen na strane jezike.
OPŠTI POGLED. — Prve pripovetke Laze K. Lazarevića, koje su odista bile jedna velika
novina u srpskoj knjiţevnosti, privukle su opštu paţnju na sebe. On je došao u zgodan ĉas,
kada se na pripoveci malo i slabo radilo, odmah posle smrti Đure Jakšića i Stjepana Mitrova
Ljubiše, a pre no što su se javili Janko Veselinović i Simo Matavulj. On je ne samo
popunjavao jednu osetnu prazninu u srpskoj knjiţevnosti s poĉetka osamdesetih godina no
je odista donosio novo i bolje, oznaĉavao jedan veliki umetniĉki napredak. Uspeh njegov bio
je brz i veliki, sa nekoliko pripovedaka stekao je glas velikog pisca i naziv »srpskog
Danas za njega nema tog oduševljenja. On više izgleda kao vrlo vešt i pismen pisac,
dobar kompozitor, i izraĊen stilist. On je pisao ili sentimentalne autobiografije, ili idile
seoske zadruge i srbijanske varoši, uvek sa predubeĊenjima, sa naivnim optimizmom, sa
sklonošću za melodramske efekte, sa neĉim što podseća na Milorada P. Šapĉanina, koji nije
bio bez izvesnog, i to štetnog, uticaja na razvoj njegovog knjiţevnog talenta. Pored svih
pohvala kojima su ga obasipali, moţda baš zbog tih pohvala, on je sa skrupulama jednog
pametnog ĉoveka koji jasno vidi granice svoje sposobnosti, gotovo prestao pisati kada je bio
na vrhuncu svoje slave, u najboljim svojim godinama, i dao posle malo i slabijih stvari. Ali u
celom njegovom delu ima toliko umetniĉke lepote, toliko spisateljske veštine, toliko sklada i
osećanja mere, toliko forme i stila, da Laza K. Lazarević zauzima jedno od prvih mesta u
srpskoj knjiţevnosti, i da u njemu treba gledati ĉoveka koji je na evropsku visinu podigao
srpsku pripovetku.
JANKO M. VESELINOVIĆ
maja 1862. [Osnovnu školu svršio je u Glogovcu.] Ĉetiri razreda gimnazije svršio je u Šapcu,
a uĉiteljsku školu uĉio u Beogradu. Uĉiteljevao je u Svileuvi, Glogovcu, Šapcu [i Koceljevi].
Od 1893. ţiveo je u Beogradu, kao pomoćnik urednika Srpskih novina. Otpušten iz drţavne
sluţbe, postao je urednik Zvezde, koja je izlazila od 1898. do 1901. Bio je jedno vreme
dramaturg Narodnog pozorišta. Umro je u Glogovcu 14. juna 1905.
ţivota«) Đido (1892). Taj komad, naroĉito zbog lepih pesama, imao je veliki uspeh u svima
srpskim i hrvatskim krajevima; 1908. izdala ga je Srpska knjiţevna zadruga. Sa glumcem
Ilijom Stanojevićem sastavio je komad Poteru (1895).
SEOSKA IDILA. — Janko Veselinović je moţda više no ijedan od srpskih pisaca imao
slovenske mekosti, osetljivosti i neţnosti. On je bio jedan od onih ljudi o kojima on priĉa u
svojim pripovetkama, od onih »koji imaju srca za ceo svet«. Svoju prirodnu duševnost,
dobrotu, »ljubost«, I »milost« on na lirski naĉin unosi u svoje pripovetke. Bez ljubavi on ne
moţe da shvati knjiţevnost. »Treba samo ljubavi prema svemu što gledaš, pa ćeš lako sve
razumeti, i kad neku stvar razumeš, onda o njoj moţeš pisati i govoriti.« On nije bio hladan
posmatraĉ i neuzbudljiv slikar ţivota na selu, no ga je sa ljubavlju posmatrao, i sam njime
ţiveo, i potpuno ga osećao. On sav uĉestvuje u radnji koju opisuje, plaĉe, smeje se i peva sa
svojim junacima, daje izliva svojim nabujalim osećanjima. Najveći deo njegovih »slika iz
seoskog ţivota« napisan je u tonu neţnosti i razdraganosti; neke od njih nazvao je
»pesmama u prozi«, i to u stvari jesu. Jedna zbirka njegovih pripovedaka nosi naslov Od
srca srcu, i to bi se moglo dati kao opšti naslov svim tim njegovim lirskim idilama iz seoskog
ţivota.
Selo, idiliĉno selo, selo prela, séla, kola, prosidbe, svadbe, selo ašikovanja, to će biti
njegov omiljeni predmet. On će to selo videti samo sa najlepše strane, kao jednu veliku i
srećnu idilu, gde se zna samo za pesmu i ljubav. Na njegovom selu ima mnogo »rajskih
duša« i »bogatih sirotana«, mnogo vrline, lepih i blagorodnih osećanja, naroĉito mnogo
sentimentalnosti i optimizma.
On je selo poznao, kao dete seoskoga pope, kao seoski uĉitelj, kao »narodni ĉovek« koji
je svu nadu polagao na seljaka. Duţe no ijedan srpski seoski pripovedaĉ on je probavio na
selu, ţiveo i srodio se sa seljaĉkim ţivotom, bolje ga poznavao no iko, zavoleo ga i opevao ga.
On je postao pesnik sela, upravo pesnik bogatog i srećnog maĉvanskog sela iz cvetnog doba
starih zadruga, pre ekonomsko-politiĉkih i moralnih kriza. Veselinović je silno voleo taj
spokojan i zdrav starinski ţivot i patrijarhalni red, veliĉao ga i opevao dok je cvetao, ţalio ga i
oplakivao kada je stao propadati. u Seljanci, kao i u mnogim drugim manjim pripovetkama,
on je dao lepu i tihu idilu zadruge; u drugim, naroĉito poznijim pripovetkama, kada je
otvorio oĉi za stvarnost, opisivao je borbu izmeĊu »starinskog reda« i »novoga vakta«,
sukob izmeĊu starog i novog sela, propadanje zadruge, razoravanje i padanje starog morala.
Dok je sam bio mlaĊi i sveţiji, on je ţivot slikao ruţiĉasto i ulepšavajući ga; kada je ušio u
godine, on je, u Seljaku i u Pismima sa sela, stao davati crne slike palog, razrivenog,
otrovanog ţivota na selu, padajući iz velikog mladićkog optimizma u crn staraĉki pesimizam,
preterujući i u jednom i u drugom smislu.
Sevdalinke. U poĉetku svoga rada on je prosto prepriĉavao narodne legende, ĉesto pisao »po
narodnoj priĉi« i »narodnoj pesmi«, ugledajući se u svemu na narodnog pripovedaĉa. Sa
narodnom dušom, izuĉen u narodnoj školi, sa visokim mišljenjem o pesniĉkim
sposobnostima srpskog naroda, on je gotovo isto tako bio Ċak narodne umetnosti koliko i
knjiţevnih pisaca koji su na njega s poĉetka uticali. On je ţiveo u doba kada se imalo i
nauĉnog i politiĉkog interesovanja za narodni ţivot na selu, u doba filologije i prvoga
radikalizma, i sa naroĉitom paţnjom i ljubavlju opisivao je selo i seljaka. Sa intimnim
poznavanjem ljudi i stvari on slika sav seoski ţivot, u svima prilikama i oblicima, sve obiĉaje,
verovanja, navike, svu narodnu dušu. Seljanka opisuje ţivot jedne seoske ţene od kolevke do
groba, i moţe da posluţi kao ilustracija delu Milana Đ. Milićevića Ţivot Srba seljaka.
Veselinovićeve pripovetke zato imaju znatan folkloran interes, one su valjan etnografski
materijal za prouĉavanje srpskoga sela iz zadruţnog doba.
Sem Seljanke, koja je vrlo dobro umetniĉko delo, i Hajduk-Stanka, koji vredi kao
popularan istorijski roman, ostali romani Janka Veselinovića stoje ispod njegovih
pripovedaka. Za roman on nije imao širinu shvatanja, sposobnost da stvori plan i da ga
izvodi, nije imao snage da nosi ceo taj teret, i zato je promašio. Kada je poĉeo ĉitati velike
ruske pisce, i video šta je roman, on je osetio svoju slabu snagu, izgubio pouzdanje u sebe i
prestao pisati romane.
OPŠTI POGLED. — Janko Veselinović vredi više kao pesnik no kao pripovedaĉ. Ono što
je najlepše u njegovim pripovetkama, to je obilje poezije, toplota osećanja, i tek u drugom
redu verno prikazivanje seoskog ţivota. Iako je bio vrlo plodan, obim njegova rada nije
veliki. Samo po izuzetku on je prikazivao varoški i seoski uĉiteljski ţivot. On je slikao
pojedine trenutke, epizode, tipove sa sela, davao slike iz seoskog ţivota, vrlo proste i
jednostavne, sa malo radnje i drame, sa malo razvijanja i opisa, u kojima se nalazi sva lepa
prostota narodnoga priĉanja. On je valjao u svojoj prostoti i jednostavnosti, ali kada je hteo
da bude moderniji i knjiţevniji, da slika sloţeniji i šareniji varoški ţivot, da pravi psihološke
studije i rešava politiĉke i socijalne probleme, tada je bio usiljen, nevešt, pretenciozan,
docnije razvuĉen i dosadan.
On je bio pesnik sela, razneţen pesnik idealizovanog srpskog sela iz »starog dobrog
doba«, idiliĉan pesnik »poljskog cveća« sa maĉvanskih livada. On iskreno voli selo i seljake i
prikazuje ih toplije i lepše no iko. Ali on više voli seljake no selo, više ljude no prirodu.
Osećanje prirode kod njega je slabo razvijeno; ono je površno i svedeno na najsitnije
zapaţaje. No i ti sumarni i oskudni opisi su mu bolji od usiljenih knjiţevnih opisa, poabanih
fraza iz drugih knjiga.
Veselinović je seoski ţivot i seoski govor poznavao bolje no iko. On je opisivao jednu
stranu seoskog ţivota, lepu i idiliĉnu, i to jednostrano i nepotpuno, ali, u jednom pravcu, kao
jedna strana seoskog ţivota, taĉno i ţivopisno. Ne samo da njegove liĉnosti govore pravim
seljaĉkim govorom no i on sam priĉa lako i prosto, lepim, odabranim jedrim seoskim
jezikom. Dijalog mu je ţiv, teĉan, prirodan. Njegova reĉenica ima svoju jasnost, gipkost,
ţivopisnost i melodiĉnost narodnog govora iz zapadne Srbije.
Veselinović, uopšte, vredi kao seoski pripovedaĉ i po onome što mu je selo bilo dalo.
Kada se odvojio od sela, od zemlje iz koje je crpao svoju snagu, od neposrednih i sveţih
utisaka, kada je došao u varoš, on se pomeo, zbunio, i poĉeo padati. U njegovom delu nestaje
stara sveţina, vedrina, spokojstvo; Beograd ga zbunjuje i razorava. On radi mnogo i sve,
postaje ţrtva izdavaĉa, radi brzo, preko kolena, piše razvuĉeno, ponavlja se, gubi svoju
originalnost, stil mu postaje nemaran, frazeološki, novinarski. Kada je pokušao da slika
beogradski ţivot u Ciganĉetu i Moru bez primorja, moglo se videti koliko ga je varoš pomela
i oslabila, i kakav je u stvari bio njegov knjiţevni talenat.
On je umro mlad, ali već na »nizbrdici ţivota«, kako je on sam govorio, i na nizbrdici
talenta, kako bi se moglo reći. Ali ostavlajući na stranu njegove slabije, knjiţevno-
industrijske radove iz drugog perioda, on prvim delom svoga rada, iz doba od 1886. do 1892,
zauzima jedno od najlepših mesta u istoriji srpske pripovetke. On je jedan od prvih i
najobilnijih seoskih pripovedaĉa naših, od onih koji su seosku pripovetku podigli na veliku
visinu i stvorili od nje jedan od najrazvijenijih rodova srpske knjiţevnosti. On vrši jak uticaj
na mlade pripovedaĉe oko 1890. Ma kako to bila idealistiĉka i ruţiĉasta slika, ulepšan prikaz
seoskog ţivota u jednom trenutku i gledanoga sa jedne strane, njegov rad ima trajnu
vrednost koliko svojom poetskom toplotom toliko i lepom slikovitošću.
SIMO MATAVULj
(Beograd, 1891); Iz raznijeh krajeva (Mostar, 1893); Primorska obliĉja (Novi Sad, 1899);
Tri pripovetke (Mostar, 1899); S mora i planine (Novi Sad, 1901); Beogradske priĉe
(Beograd, 1902); Ţivot (Beograd, 1904); Nemirne duše (Beograd, 1908). Pored toga izvesne
pripovetke štampane su u zasebnim knjigama, meĊu kojima Novo oruţje (Beograd, 1890),
Na pragu drugog ţivota (Karlovci, 1899); Pošljednji vitezovi (Mostar, 1903); i Car Duklijan
(Mostar, 1906). 1893. izišao je u Novom Sadu njegov popularni spis Boka i Bokelji.
Matavulj je, pored svega toga, napisao i dva romana: Uskok — veliku »pripovijetku iz
crnogorskog ţivota« — koji je doţiveo dva izdanja (Beograd, 1892. i 1902), i Bakonju fra
Brne, u tri izdanja (u Beogradu, 1892. i 1893, u Subotici latinicom, 1897). 1897. štampan je
njegov dramat iz dubrovaĉkog ţivota Zavjet; 1904. igran je u beogradskom Narodnom
pozorištu njegov komad iz beogradskog ţivota Na slavi. Pored toga ostala je od njega
zanimljiva autobiografija Bilješke jednoga pisca (1898—1903, u Letopisu Matice srpske). U
Mavritaniji su uspomene na bavljenje u Crnoj Gori. Pored toga je opisao svoja putovanja po
juţnoj Francuskoj, Alţiru, Levantu, Severnom moru. Od njega je još ostao izvestan broj
knjiţevnih ĉlanaka koji svedoĉe o njegovom širem knjiţevnom obrazovanju.
Dobar znalac jezika, Matavulj je priliĉno i prevodio. MeĊu ostalim, preveo je Na vodi
od Gija de Mopasana (1893), zbirku bajki Vilina knjiga (Beograd, 1894), Senovita kuća
Ĉarlsa Dikensa (Beograd, 1893), Zimske priĉe M. de Vogijea, (Beograd, 1894),106 San Emila
Zole, Molijerova Puĉanina kao vlastelina (1906), i Mizantropa, i nekoje talijanske noveliste
i dramatiĉare. U rukopisu mu je ostao prevod Ugledanja na Hrista.
Dok su naši raniji pisci bili pod uticajima nemaĉke, ruske ili maĊarske kulture, on se
razvio pod uticajem romanskih kultura, talijanske i francuske. RoĊen u Dalmaciji, gde je
talijanska kultura vladala vekovima, znajući talijanski još od detinjstva, on je prvo ĉitao dela
talijanskih pisaca, tu ušao u knjiţevne lepote, tu razvio svoj knjiţevni ukus, tu se prvo uĉio
pisati. Nauĉivši francuski, on je revnosno ĉitao francuske pisce, naroĉito realistiĉke i
naturalistiĉke pisce, u prvom redu Mopasana, kojega je najviše ĉitao i rado prevodio. Svršivši
tu knjiţevnu školu, uglavnome po tim uzorima, i sam je stao pisati. Moţda prvi u novoj
srpskoj knjiţevnosti, on sav izlazi iz romanske kulture i izvesno prvi zapoĉinje nov period u
dobu u kome francuski uticaj staje zamenjivati ranije uticaje, ruski, nemaĉki i maĊarski.
svoje prirode i zato, sem Milovana Đ. Glišića, nema nijednog koji bi bio potpun realist.
Matavulj je bio potpun realist. Bez romantiĉarskoga vaspitanja, uman ĉovek, trezvena duha i
pozitivne prirode, knjiţevno vaspitan kod doslednih francuskih realista, on je sav u ĉistim
idejama evropskog realizma sedamdesetih i osamdesetih godina. Jedno što je uopšte bio bez
mnogo mašte, drugo što je mislio da knjiţevnost treba da bude veran odblesak stvarnosti, on
vrlo malo izmišlja, i njegovi tipovi su ĉesto proste fotografije, a njegove pripovetke, naroĉito
dalmatinske, ĉesto su beleţenje lokalnih dogaĊaja. On se ograniĉava da bude savestan,
inteligentan, obrazovan posmatraĉ stvarnoga ţivota, da hladno, bez strasti, opisuje ljude kao
što botaniĉar opisuje bilje ili zoolog insekte. On neće da se kao ĉovek vidi u svom delu, ĉuva
se liĉnih izliva, izbegava lirizam, samo po retkom izuzetku ulazi u moralisanje i tendenciju,
jedino, s vremena na vreme, dopusti sebi nešto humora. I zato njegova bezliĉna dela su
taĉna, oštra, precizna posmatranja, izgledaju hladna i suva, sa više pameti no srca, sa više
taĉnosti no topline.
OBIM NjEGOVA RADA. — On ima ne samo veći duhovni vidik no ostali srpski pisci no
isto tako i veći posmatraĉki vidik. Dok su se drugi ograniĉavali da posmatraju ţivot jednoga
staleţa ili jednoga kraja, da opisuju samo seoski ţivot, ili da budu opisivaĉi pojedinih
pokrajina, Maĉve kao Janko Veselinović, Šumadije kao Milovan Đ. Glišić, Srema kao Pavle
Marković Adamov, Boke Kotorske kao Stjepan Mitrov Ljubiša — dotle Matavulj slika i razne
staleţe i razne krajeve. On slika i seljake, i plemiće, i graĊane, i intelektualce, sve više
udaljavajući se od seoskog ţivota, sve više traţeći da slika sloţeniji i misaoniji graĊanski i
moderni ţivot. On opisuje i Crnu Goru, i Dalmaciju, i Beograd. On je jedini srpski pisac koji
je umetniĉki slikao suvremeni crnogorski ţivot, i u tome ga niko dosada nije pretekao.
Njegovo slikanje Beograda, sloţenog, razbijenog, pomućenog beogradskog ţivota, nije
uspelo. Kao što je Jakšić bio najbolji kada je opisivao svoj Banat, tako je Matavulj davao svu
svoju meru kada je slikao Dalmaciju, i ostao najbolji slikar Dalmacije u celoj srpskoj i
hrvatskoj knjiţevnosti. Niko od naših pisaca nije Dalmaciju tako voleo i razumevao, niko je
nije shvatio tako široko i potpuno, i izrazio tako taĉno i ţivopisno. Ne ograniĉavajući se na
jedan staleţ i jednu sredinu, on je dao sliku cele Dalmacije, i »rkaće« i »latinske«, i
»rišćanske« i »krišćanske«, i zagorske i primorske, i plemićke i puĉke, i seljaĉke i graĊanske,
i iz nje dao najveću galeriju najraznovrsnijih tipova koju srpska knjiţevnost ima. Njegov
najbolji roman Bakonja fra Brne sinteza je i cvet svih njegovih dalmatinskih pripovedaka.
OPŠTI POGLED. — U knjiţevnosti svoga doba Matavulj ima jedno naroĉito mesto. On
potpunije no iko predstavlja u srpskoj knjiţevnosti moderan evropski realizam. On se
odlikuje oštrim posmatraĉkim darom, jasnim i vedrim duhom, trezvenim poimanjem ţivota,
retkim sposobnostima da stvari dobro uoĉi i da ih dobro kaţe, da naĊe i obeleţi
karakteristiĉne tipove, da dâ jake i potpune slike celih sredina. Njegov stil je prost, odreĊen,
precizan, knjiţevan bez retorike, neposredan, jedar, bez fraza i bez boje, klasiĉan u dobrom
smislu reĉi. Najobrazovaniji, najknjiţevniji meĊu našim pripovedaĉima, on je u isti mah bio i
najmanje knjiški. Iako vrlo cenjen za ţivota i dosta ĉitan, on kod velike publike nije mogao
da naĊe onaj odziv koji su našli drugi pisci, slabije inteligencije i prostijeg talenta, jer velika
publika nikada ne moţe da se zagreje za pisce koji na svet gledaju bez iluzija i koji pišu bez
fraza.
SVETOLIK P. RANKOVIĆ
Ranković je umro mlad, tek onda kada je ţivlje otpoĉeo raditi na knjiţevnosti, ali i za to
kratko vreme dao je dosta radova. Prvi njegov bolji posao bile su Jesenje slike, u Otadţbini
za 1892. Posle toga došao je niz pripovedaka po raznim ĉasopisima i listovima, od kojih su
najbolje, pod naslovom Slike iz ţivota, izišle 1904. u izdanju Srpske knjiţevne zadruge. Od
njega su ostala i tri romana: Gorski car (Beograd, 1897), Seoska uĉiteljica (1899) i Porušeni
ideali (Beograd, 1900). Po ruskim bogoslovskim piscima sastavio je udţbenik za bogosloviju
Uputstvo za crkveno propovedništvo, Omilitika (Beograd, 1894). Po pedagoškim i
bogoslovskim listovima rasturen je izvestan broj njegovih ĉlanaka, mahom prevoda sa
ruskog.
Docnije, on se nije zaustavljao samo na toj naturalistiĉkoj navici da ţivot slika onakav
kakav je, ne izbegavajući da se dotakne ruţnih i tamnih strana. Nepovoljne materijalne
prilike, naroĉito bolest koja ga je pre vremena u grob vukla, stvarale su ga razdraţljivim,
nezadovoljnim, gonile ga u mraĉan pesimizam. U svoje delo on je unosio to svoje liĉno
raspoloţenje, i pesimizam se sve više pooštravao ukoliko je bolest napredovala. Seoska
uĉiteljica je crna i ţalosna slika jedne nesrećne ţene; Porušeni ideali, u koje je Ranković
uneo vrlo mnogo svoga liĉnog, delo poslednjih meseca njegova ţivota, svojim apsolutnim
pesimizmom ĉine teţak utisak.
Kao pisac Ranković je sav izišao iz ruske škole i više no ijedan od novih srpskih pisaca
on se moţe nazvati ruskim Ċakom. Uĉio se u Rusiji, sa oduševljenjem ĉitao ruske pisce,
naroĉito Tolstoja i Dostojevskog, prevodio ih ĉesto i rado — izmeĊu ostaloga i Tolstojevu
Opsadu Sevastopolja. Od velikih ruskih pisaca ostala mu je široka ĉoveĉanska simpatija za
sve što ţivi i trpi, sklonost da naroĉito prouĉava ljude slabe volje, »zapoĉete a nedovršene
ljude«, kako veli Turgenjev, navika da u pojedinostima i opširno rašĉlanjava razna stanja
svesti i savesti kod svojih junaka. On je u tome ĉesto bio nevešt i išao tako daleko da su mu
pojedine stranice pisane jezikom psiholoških udţbenika.
Njegova forma je dosta zanemarena. Radio je grozniĉavo brzo i bez paţnje, naroĉito
poslednjih godina bolesti, kada je hteo da što više ugrabi od smrti. Plan mu nije bio jasan,
oskudevala mu je vlada nad svojim perom, i zato je negde preterano razvuĉen, a negde odveć
ubrzan. Ipak je pisao ĉisto i jasno, iako sa dosta oveštalih knjiţevnih izraza i novinarskih
fraza.
STEVAN SREMAC
porodici. Tu je svršio osnovnu školu. 1868. prešao je u Beograd, gde je 1875.107 svršio
gimnaziju. Kao dobrovoljac uĉestvovao je u ratovima 1876. i 1877—1878. 1878. svršio je
istorijsko-filološki odsek Velike škole. Sa malim prekidima, do 1898, bio je profesor
gimnazije u Nišu, potom u Beogradu.108 Umro je u Sokobanji, 12. avgusta 1906.
BIBLIOGRAFIJA. — Što je retkost u srpskoj knjiţevnosti, Sremac nije poĉeo pisati kao
mlad ĉovek, na Ċaĉkoj klupi, no kao zreo ĉovek, tek pred 1890. Pod šifrom »Senićanin«
poĉeo je u Bosanskoj vili 1888. objavljivati svoje poetske slike iz srpske istorije. 1889. izišla
je njegova prva satiriĉna pripovetka u niškom listu Stara Srbija za 1889. Ali na javnost je
izbio i glas stekao tek pripovetkom Ivkova slava koja se pojavila 1895. u Srpskom pregledu.
Ohrabren tim velikim uspehom, on je stao ţivo raditi, i za desetak godina objavio znatan broj
radova, nekoliko romana i ceo jedan niz humoristiĉnih i satiriĉnih pripovedaka.
Ivkova slava, u zasebnoj knjizi, imala je dva izdanja (Beograd, 1895. i 1899), a 1901.
Sremac ju je dramatizovao u društvu sa Dragomirom Brzakom. Istu pripovetku po drugi put
je 1898. dramatizovao beogradski glumac Velja Miljković.109 »Limunacija« na selu izišla je
u Beogradu 1896 (drugo izdanje u Beogradu 1912). Pop Ćira i pop Spira, u dva izdanja
(Karlovci, 1898. i Beograd, 1911). Vukadin (Zagreb, 1903), Zona Zamfirova (Beograd, 1907).
[I Zona je dramatizovana.] Od vaţnijih njegovih satiriĉnih i humoristiĉnih pripovedaka,
štampanih u zasebnim knjiţicama, valja pomenuti: Boţićna peĉenica (Beograd, 1898), Ĉiĉa-
Jordan (Mostar, 1903), Jeksikadţija (Mostar, 1904), Tri pripovetke (Karlovci, 1904), Skice
(Mostar, 1905), humoristiĉni spev, koji je sam ilustrovao, Ĉovekova tragedija ili bal u
Elemiru (Beograd, 1907), Kir Geras (Beograd, 1908). Zatim, u šest svezaka izišle su njegove
poetizacije narodne istorije Iz knjiga starostavnih (Novi Sad, 1903—1909). Sem toga, veliki
broj manjih pripovedaka, knjiţevnih ocena, polemiĉnih ĉlanaka, i nekoliko istorijskih
raspravica. U vremenu oko 1900. Sremac je bio najplodniji i najpopularniji srpski pisac.
izmeĊu stare, romantiĉne i »patriotske« istorijske škole Pante Srećkovića i nove, nauĉne, i
»nerodoljubive« škole Ilariona Ruvarca, on je odluĉno, prkosno, bio na strani starih.
I on se daje na poetsko prepriĉavanje narodne prošlosti i piše ceo jedan veliki ciklus
istorijskih slika Iz knjiga starostavnih (Veliki ţupan Ĉaslav, Vladimir Dukljanin, Vojislav
Travunjanin, Veliki ţupan Vlastimir, Mutimir i braća mu, Rastko, Kralj Dragutin, Smrt cara
Lazara, Zaboravljeni Obilići, itd.). On u prozi opeva i veliĉa herojsku prošlost, staru slavu i
viteštvo srpsko. Suve podatke iz grĉkih hroniĉara i srpskih letopisaca i starih biografa on je
ogrnuo u veo poezije, i u lirskom tonu, ritmiĉnim i kitnjastim reĉenicama, gotovo u
»slobodnom stihu«, opevao stare junake. U taj posao on je uloţio mnogo truda i knjiţevnih
ambicija, ali je uspeh bio osrednji. To za istoriju nije bilo dovoljno taĉno, a za knjiţevnost
nedovoljno umetniĉko. Istorijska istina je ţrtvovana, mašta je preuzela prava istine,
istorijsko osećanje je slabo, i sve se više svodi na retorske amplifikacije, usiljen patos,
reĊanje ţivopisnih i zvuĉnih reĉi. Velika publika koja je Sremca inaĉe verno pratila, osetila je
pravu vrednost hibridnog pokušaja poetske istorije i istorijske poezije, i ma koliko da je on
polagao, ciklus Iz knjiga starostavnih nije mogao uspeti.
PESNIK NIŠA. — Ako Sremac nije mario za novu Srbiju, politiĉarsku i demokratsku, on
je sve svoje simpatije dao novoosloboĊenim krajevima, gde se bio zadrţao stari,
»starovremski« patrijarhalni ţivot. U Nišu je proveo desetak najboljih i najvedrijih godina
svoga ţivota; »Niš je mesto knjiţevnog nadahnuća njegovog«, veli jedan njegov biograf. Tu je
odista i poĉeo pisati, slikom iz niškog ţivota Ivkova slava stekao je glas, kao što mu je druga
jedna slika niškoga ţivota, Zona Zamfirova, moţda najbolji knjiţevni posao. Romantiĉar po
svome duhu, ne mareći za »hladan, bezdušni Zapad«, kako je sam pisao, u Nišu, odmah
posle osloboĊenja, naišao je na komad ţivopisnog, egzotiĉnog Istoka, gde se stari ţivot, stare
ideje saĉuvale u svoj svojoj snazi. I on se vrlo dobro osećao u tim istoĉnjaĉkim dekoracijama
i meĊu prostim ali srdaĉnim »ljudima staroga kova«, za koje u ţivotu nema problema ali ima
Sremac je naroĉito realist po naĉinu pisanja. Kao što su radili veliki realistiĉki pisci, on
je paţljivim okom posmatrao ţivot, u svoju beleţnicu unosio karakteristiĉne reĉi, zgodne
anegdote, gestove, situacije, izreke, pesme, fraze, iseĉke iz novina, oglase, dopise, izjave,
»materijal«, jednom reĉju, kako sam veli, iz koga će docnije konstruisati svoje pripovetke.
Time će on svom delu dati jaku lokalnu boju i potpuno realistiĉko obeleţje. Polazeći od jedne
zgodne anegdote, izvuĉene iz gomile »siţea«, kako ih on naziva, on je proširuje, dopunjuje
novim manjim anegdotama, unosi tipove, i sve to zanimljivo priĉa uvek ţivim i ţivopisnim
jezikom. I njegove liĉnosti ĉine utisak vernih fotografija, a njegovo delo daje utisak
neposredne stvarnosti.
OPŠTI POGLED. — Sremac je imao sve vrline kojima se mogao dopasti velikoj publici, i
došao je u zgodan ĉas. Predmeti su mu bili anegdotiĉni i zanimljivi, liĉnosti originalne i
ţivopisne, stil reljefan, slikovit i ţivahan. Kao pisac se javio u doba kada se osećala izvesna
zasićenost sentimentalno-idiliĉnom seoskom pripovetkom, njegovi humoristiĉni i satiriĉni
opisi malograĊanskog ţivota došli su kao jedna prijatna promena. Njegov smeh i podsmeh
odgovarao je prirodi srbijanskog sveta, koji rado gleda stvari sa komiĉne strane i toliko voli
podsmehnuti se. Sevdisanje i veselo staro »ţivuvanje« starinskih Nišlija, ĉulna radost ţivota,
obilne pesme i provodnje, sve to dopalo se ĉitaocima. Pored toga, niški ţivot izgledao je
originalan i zanimljiv, bio nov svet u srpskoj knjiţevnosti, i zato je Sremac rado doĉekan i
imao toliko uspeha. Svojim vedrim optimizmom, veselim slikama niškoga ţivota i maloga
puka, Sremac je u dobu oko 1900, kada se javila eksplozija pesimizma u srpskoj knjiţevnosti,
bio omiljeni zabavljaĉ široke ĉitalaĉke publike.
On je bio ĉovek od duha, prirodna i neusiljena duha, imao onu retku vіc comіca, pravi
humoristiĉni talenat. I jaĉinom svoga humora on zauzima prvo mesto u srpskoj knjiţevnosti.
Humorom i duhovitošću on stoji nad svojim prethodnikom Jakovom Ignjatovićem, ali je bez
Ignjatovićevih širih shvatanja i socijalnoga znaĉaja njegovih romana. On nije u stanju da vidi
i postavi kakav problem, niti moţe da dâ knjiţevnu sintezu, bilo jedne sredine ili jedne
ljudske prirode. On ima oko za ono što je spoljno, lepo ume da ispriĉa anegdotu i da ocrta
zanimljiv tip, da zadrţi paţnju ĉitaoca i da ga nasmeje, ali to je bez dubine i bez širine, tek
radi smeha i zabave. Smejući se, on klizi po površini ţivota i nije u stanju da uĊe u suštinu
njegovu. Uskih vidika, zatvorena duha, on puno stvari nije ni mogao ni hteo da vidi, i
zadovoljavao se malim i smejao onde gde je bilo problema i tragike. On je ceo sloţeni ljudski
ţivot posmatrao samo sa jedne strane, neozbiljne i komiĉne strane. Ali u njegovom delu ima
vrlo mnogo stvarnosti. On je ţivot gledao, hvatao i unosio u svoja dela kao što su radili veliki
realistiĉki pisci. On je bio ne samo naš najbolji humorist no i jedan od najboljih i
najtipiĉnijih realista.
RADOJE DOMANOVIĆ
je otac bio uĉitelj. Detinjstvo je proveo u selu Jarušicama, takoĊe u okrugu kragujevaĉkom,
gde je svršio osnovnu školu. Gimnaziju je svršio u Kragujevcu 1890, filozofski fakultet g.
1894. u Beogradu.110 Kao predavaĉ sluţio je u Vranju, Pirotu i Leskovcu. 1898. opušten je iz
politiĉkih razloga, i dve godine ţiveo van sluţbe, od knjiţevnoga rada. 1900. postavljen je za
pisara Ministarstva prosvete, a 1902. ponovo otpušten, opet iz politiĉkih razloga. Godinu
dana, 1903—1904, proveo je na odsustvu u Minhenu. 1905. postavljen je za šefA korektora
Drţavne štamparije. Tada je izdavao u Beogradu satiriĉno-politiĉki list Stradija. Umro je u
Beogradu 4. avgusta 1908. godine.
Još kao Ċak, u jednom uzrujanom trenutku politiĉkog ţivota u Srbiji, Domanović je
poĉeo po radikalnim listovima pisati oštre i duhovite politiĉke satire. Dok je Sremac bio
konzervativan satiriĉar ondašnje politiĉke desnice. Domanović je bio satiriĉar demokratske
levice. I jedan i drugi, sa suprotnih taĉaka gledišta, i sa suprotnim politiĉkim teţnjama,
slikali su ruţne ili smešne strane politiĉkog i javnog ţivota u Srbiji. U vremenu od 1897. do
1903. on je napisao ceo jedan niz ljutih satiriĉnih pripovedaka i alegorija, u kojima su snaţno
ţigosani nedostojni suvremenici i ţalosne politiĉke prilike. Sarkastiĉan po prirodi, jedak u
svome gnevu razoĉarana idealista, agresivnoga duha, on je ljutito udarao na rugobe i niskosti
suvremenog politiĉkog ţivota i njegovi udarci su bez poštede padali na sve strane. Pojedine
od tih satira suvremenog politiĉkog i društvenog ţivota — Danga, VoĊa, Kraljević Marko po
drugi put meĊu Srbima (Beograd, 1901), a naroĉito Stradija (Beograd, 1902), najširi i
najizraĊeniji njegov posao, najbolja politiĉka satira srpska, — u svoje vreme imale su znaĉaj
manifesta i politiĉkih dogaĊaja. Unoseći mnogo smelosti, sa širinom vidika, sa iskrenom
ljubavlju prema zemlji i njenom dobru, Domanović je radio ne samo na ţigosanju onoga što
ne valja no i na podizanju javnoga morala. Originalno shvaćena, snaţno izvedena, ta dela su
najbolje politiĉke i socijalne satire u srpskoj knjiţevnosti, i znaĉe ne samo moralnu
karakteristiku jednoga doba u srpskom društvu no i osnivanje jednog novog knjiţevnog roda
u srpskoj knjiţevnosti.
SVETOZAR ĆOROVIĆ
knjiţevni ţivot srpski. Jedan od prvih pisaca iz Bosne i Hercegovine bio je Svetozar Ćorović.
Rodio se 29. maja 1875. u Mostaru. Osnovnu i trgovaĉku školu svršio je u mestu
roĊenja. Sam je dovršio svoje obrazovanje, i stalnim i ozbiljnim radom usavršio se kao
pisac.*
Ćorović je poĉeo pisati pre vremena, vrlo mlad, nevešt i neuk, i njegovi prvi radovi su
pokušaji pisca koji se tek razvija i traţi svoj put. Ali on se stalno razvijao i davao sve bolja i
bolja dela. On je dao sliku današnje Hercegovine i varoške i seoske, i pravoslavne, i
muslimanske, i katoliĉke. Ta slika je široka, realistiĉka i precizna. Njegova glavna sposobnost
je da ume da odabere dobar materijal i da naĊe zanimljivu anegdotu. Celo delo mu je bogato
motivima i dobro obeleţenim i originalnim liĉnostima. I zbog tih osobina, koje ga ĉine
zanimljivim, on je jedan od najviše prevoĊenih suvremenih pripovedaĉa srpskih. Priĉanje
mu je lako, prosto i prirodno. Stil mu je dosta jednostavan, katkada jednolik, bez mnogo boje
i izraza, ali neposredan i jasan. Romani, sa skuĉenim motivima malovaroškoga ţivota, dosta
razvuĉeni, izostaju za pripovetkom. Nekoliko od njegovih dramskih pokušaja, kao On i
VOJISLAV J. ILIĆ
Ž IVOT. — Sin pesnika Jovana Ilića, rodio se 1860. u Beogradu. Škole je uĉio
neredovno, i napustio gimnaziju. Kao vanredan Ċak proveo je neko vreme na Velikoj školi. U
srpsko-bugarskom ratu 1885. uĉestvovao je kao dobrovoljac.111 Od 1887. do 1892. bio je
korektor Drţavne štamparije. 1892. uĉiteljevao je u srpskoj osnovnoj školi u Turn-Severinu,
u Rumuniji. Te godine postavljen je za pisara Ministarstva unutrašnjih dela, a potom za
vicekonzula u Prištini. Umro je u Beogradu 21. januara 1894. godine.
KNjIŢEVNI RAD. — Kao Ċak, još oko 1878, poĉeo se javljati po ĉasopisima,112 i brzo
izbio na površinu. 1888, u Beogradu, izišlo je prvo izdanje njegovih Pesama, a 1889. drugo
izdanje. Srpska knjiţevna zadruga izdala je sva njegova pesniĉka dela 1907. i 1909, u dve
knjige.
Vojislav Ilić je iskljuĉivo pesnik, i najveći deo njegovoga knjiţevnoga rada je u stihu. Ali
je od njega ostao i priliĉan broj proznih radova, po listovima i ĉasopisima osamdesetih
godina. MeĊu ostalim i dve skice: Nedelja sviće (Zimzelen, 1893) i Strašni ljubavnik
(Kragujevac, 1894).113 Ostalo su nacionalno-politiĉki i knjiţevni ĉlanci. Relativno vaţniji od
tih radova su mu: raspravljanje poznatog pitanja Šekspir ili Bakon (Srbadija, 1883), veliki
politiĉko-nacionalni govor Zadatak Ujedinjenje omladine (Novi beogradski dnevnik, 1887),
manji knjiţevni ĉlanci o Belušu, sinu Đure Jakšića (Javor, 1882), o Šekspirovom Koriolanu
(Gusle, 1882), o Kraševskom (Srbadija, 1883). Ostalo su napisi o neznatnim i efemernim
knjigama toga doba. Svi ti prozni radovi Vojislava J. Ilića od znaĉaja su samo utoliko što
pomaţu boljem shvatanju njegovog glavnog, poetskog rada.
Vojislav Ilić je diskretan duh i otmena duša, on mrzi na pozu, retoriku i priĉanja o sebi,
hoće poeziju otmenu, diskretnu, umetniĉku. Umesto »boţanstvene strasti« romantiĉara više
voli mirnoću i diskretnost osećanja pesnika predromantiĉarskog doba. On ne veruje kao
romantiĉari u »Narodno JevanĊelje«, ne misli da se umetniĉka poezija ima svesti na
podraţavanje narodnih pesama, ili bar na razvijanja u njinom uskom okviru; kao pesnici
ĉetrdesetih godina on je za »evropejsku izobraţenost«, za opštu knjiţevnu kulturu, za
umetnost u poeziji, nezavisno razvijanu od narodne poezije, izraz višeg obrazovanja i
slobodne osobenosti pesnikove. Sa poezijom velikih evropskih knjiţevnosti on se upoznaje
preko Rusa, iz ruskih antologija. Ruski pisci na njega naroĉito utiĉu, u prvom redu Puškin,
koga naziva »epohalnim pesnikom novije ruske knjiţevnosti«, sebe naziva »dobrim Ċakom
Ţukovskog i Puškina«, od kojega mu ostaje puno ideja, pesniĉkih navika i motiva, osećanje
ĉiste umetniĉke i savršene forme, ljubav za klasiĉnu starinu, pesniĉki reĉnik, katkada i cele
reĉenice. Kod Ljermontova se nauĉio ljubavi prema ţivopisnom Istoku, i od njega takoĊe
uzeo izvestan broj pesniĉkih tema. Ali, on je sve te pesnike, osetivši njihovu veliĉinu,
stilizovao, preradio u svojoj duši, svemu dao svoje obeleţje. Oni su mu bili više podstrek no
uzori, i njegova poezija, manje originalna u motivima, dobila je originalnost liĉnih osećanja i
liĉnoga izraţavanja. I sva njegova poezija znaĉi prekid sa retoriĉkom, neodmerenom, odveć
nacionalistiĉkom omladinskom poezijom, delimiĉno vraćanje ka staroj »objektivnoj lirici«,
stvaranje nove zapadnjaĉke, umetniĉke i otmenije poezije srpske.
patriotskih i socijalnih, gde je ljubav prema narodu, slobodi, pravdi i napretku našla jake
pesniĉke izraze. On je ţiveo u doba unutrašnjih politiĉkih i spoljnih nacionalnih nevolja u
koje je Srbija upala osamdesetih godina, i sam dosta ţivo uĉestvovao u politiĉkim i
nacionalnim pokretima toga doba, bivao saradnik opozicionih listova. Zbog svojih ideja bio
je politiĉki ganjan, 1887. odgovarao je pred sudom zbog pesme Maskenbal na Rudniku, ĉak
jedno vreme bio je primoran i da beţi iz Srbije. Sve to našlo je jaka i poetska izraza u
njegovim pesmama. Tom politiĉkom stranom svoje poezije, davši nekoliko lepih i originalnih
slobodnjaĉkih i patriotskih pesama, Vojislav Ilić je, za Zmajem i Jakšićem, produţio tradiciju
naših »javnih pesnika«.
MELANHOLIJA. — Ali ono što je glavno u poeziji Vojislava Ilića, to je njegova intimna,
liĉna poezija, poezija refleksivna, melanholiĉna i elegiĉna. Njegova melanholija bila je
uslovljena raznim okolnostima: zdravlje mu je bilo rĊavo, ţivot neodreĊen i neizvestan,
materijalne porodiĉne nevoljne su ga stalno pratile. Po svojoj prirodi bio je delikatan duh,
osetljive duše, odveć jako primao je spoljne utiske i odveć ţivo reagirao na njih. I tako
»oderane duše«, silno osećajući grubosti i rugobe spoljnoga sveta, duboko nezadovoljan
sadašnjošću, pateći od nesaglasnosti ideala sa stvarnošću, on je pao u nezadovoljstvo sa
svetom, u diskretnu melanholiju, i kao toliki pesnici i pre i posle njega bolovao od
»svetskoga bola«. I u takvom raspoloţenju, poezija je za njega bila utoĉište i izvor zaborava,
onaj »veo kojim se obvija rugoba sveta«, po reĉima jednog modernog pesnika. On se
povukao u umetnost, u pesniĉke snove. U trenucima melanholije i elegiĉnosti on je najjaĉi i
najprirodniji, i najbolje pesme koje je on ispevao to je onaj niz Elegija.
Raniji srpski pesnici, ĉesto više patrioti no umetnici, ispovedajući romantiĉku teoriju
da je poezija stvar trenutne inspiracije, uzimajući olako svoj pesniĉki posao, ĉesto su za
ljubav ideje zanemarivali formu, pisali brzo i olako, padali u vulgarnosti osećanja i izraza, i, u
ime rĊavo shvaćene »pesniĉke slobode«, ĉinili velike graške u metrici. Vojislav Ilić voli
lepotu kao lepotu, iako nije pesnik bez ideje on neće da ideji ţrtvuje formu, ţivo oseća
vulgarnosti misli i izraza, ima finog sluha za metriĉne i ritmiĉne greške i poĉinje poeziju
umiveniju, pismeniju, knjiţevniju, većma umetniĉku. Umetnosti se uĉio kod estetiĉki
izraĊenog Puškina, i kao Puškin u rusku tako on u srpsku knjiţevnost unosi ĉistu umetnost.
Njegova poezija, koja ima neĉega nematerijalnoga, prozraĉnog, fluidnog, sva je u meri i
u skladu, pored toga sa ţivim, finim i taĉnim osećanjem prirode. Njegovi opisi, veristiĉki,
ĉesto realistiĉki, jesu mala savršenstva u svome rodu. Vojislav Ilić ima i ĉisto dekorativnih
osobina. Duhovni ţivot, uopšte, kod njega je manje razvijen no osećajan, i on kao umetnik
oseća svet ĉulima, vidi u prvom redu boje, ĉuje prvo muziku. Dekoracija kod njega zauzima
toliko vaţno mesto da ima puno pesama koje su napisane samo radi opisa, radi ţivog i
efektivnog opisa kojim se kod njega sve svršava.
Ilić je pripadao naraštaju koji je voleo pozorište i koji se rado ogledao na dramskoj
poeziji. Kao i njegovi knjiţevni vršnjaci i drugovi, i on je uĉinio nekoliko dramskih pokušaja
u stihu. U Srbadiji za 1882. izišao je prvi ĉin njegove tragedije iz srpske istorije Radoslav.
Radije i više dramatizovao je klasiĉne motive: tako Pitija (1887), Smrt Periklova (1887) i
Argonauti na Lemnosu (1889). Poslednji posao te vrste bio mu je Pesnik (1893). U svim tim
malim dramskim ogledima ne oseća se dramski talenat i pozorišna umetnost, ali u njima ima
poetske visine, prekrasnih opisa i vanredno lepih stihova.
Ilić je njime vešto rukovao, dajući mu mnogo sveĉanosti i visine. Njegovi neţni i graciozni, ili
ozbiljni i sveĉani stihovi, dobro su došli posle raspuštene i razlabavljene, jednostavne i
vulgarizovane versifikacije romantiĉara. On je silno podigao srpsku versifikaciju, i u tome
pogledu uĉinio odsudan korak napred.
OPŠTI POGLED. — Vojislav J. Ilić, iako nije pevao više no petnaestak godina, iako je
umro u cvetu svoga ţivota, stekao je sebi veliko mesto u istoriji srpske knjiţevnosti. On je
najbolji pesnik svoga doba, ono što je u srpskoj knjiţevnosti oko 1830. bio Lukijan Mušicki,
oko 1840. Sima Milutinović, oko 1860. Zmaj Jovan Jovanović i Đura Jakšić. On znaĉi kraj
romantizmu i poĉetak novog pravca. Njegov neposredan uticaj bio je vrlo veliki, mladi ljudi
koji su poĉeli pevati devedesetih godina samo su njega podraţavali, i u to vreme moglo se
govoriti o vojislavizmu u srpskoj knjiţevnosti. Od poznatijih pesnika na njega su se ugledali:
Milorad J. Mitrović, Mileta Jakšić, Aleksa Šantić i Jovan Duĉić, i, donekle, i Danica
Marković. Danas, toga uticaja nema više. I oni koji su poĉeli podraţavanjem Vojislavu Iliću
pre desetak godina, okrenuli su svaki na svoju stranu, a najnovija srpska poezija, pod
uticajem Jovana Duĉića i Milana Rakića, udarila je novim pravcem, za modernim
francuskim pesnicima. Ali sve to ne smanjuje visoku vrednost Vojislavu Iliću, i od njega je
ipak mnogo ostalo današnjoj srpskoj knjiţevnosti.
Ali, u naknadu za sve to, Vojislav Ilić ima veliki ĉisto pesniĉki talenat, više ĉiste
umetnosti no ijedan srpski pesnik pre njega. U doba kada se srpska poezija bila iscrpla u
patriotskoj retorici, u laţnoj sentimentalnosti i u alkoholiĉarskom oduševljenju, kada je
postala vulgarna i banalna da je ĉovek od ukusa nije više bio u stanju ĉitati, — došao je
Vojislav J. Ilić da joj otkrije nove vidike, da joj ukaţe nove uzore, da je podigne, oblagorodi i
preporodi. On ĉini kraj plitkoj i verbalnoj, izopaĉenoj omladinskoj lirici, prekida sa starom
romantiĉarskom zabludom: da umetniĉka poezija treba da ostaje u podreĊenom i zavisnom
poloţaju prema narodnoj poeziji. On vraća pesnike na ranija i taĉnija shvatanja: da je
narodna poezija jedno a umetniĉka drugo, da obe postaju i ţive u naroĉitim socijalnim
uslovima i na raznim stupnjevima duhovnoga razvitka, i da umetniĉka poezija treba da traţi
oslonca ne u narodnom guslaru i pevaĉu u kolu no u razvijenim stranim knjiţevnostima.
Iako posredno preko Rusa, on vrši ponovno poevropljavanje srpske poezije, njeno
osloboĊenje od robovanja narodnoj poeziji, i to mu nije mala zasluga.
Mesto ranije poezije koja je bila odveć liĉna, i zato puna malih, svakodnevnih osećanja i
doţivljaja, ograniĉena na plitke ljubavne istorije i na jedan uzan i naivan patriotizam, on je
otpoĉeo negovati poeziju širu i višu, ne poeziju osećanja jednoga ĉoveka, no ĉoveka uopšte,
duhovnu dramu celoga ĉoveĉanstva, proširio i podigao srpsku poeziju, dao joj viši
ĉoveĉanski i opšti karakter. Treba porediti velike predmete njegovih pevanja, iako ĉesto
pozajmljene iz stranih pesnika, sa sitnim predmetima ranije srpske poezije, pa odmeriti sav
napredak koji je on uĉinio u razvoju srpske umetniĉke poezije.
Naroĉito je velika vrednost Vojislava Ilića sa gledišta pesniĉke forme, i u tome pogledu
su glavne njegove zasluge. Više no iko on je uĉinio za savršenstvo pesniĉke forme, za
bogaćenje pesniĉkoga jezika, za podizanje srpskoga pevanja na stupanj ĉiste umetnosti. U
srpskoj poeziji nema većega skoka unapred no što je onaj koji je Vojislav Ilić uĉinio
osamdesetih godina, davši mesto one oveštale, ogrubele i formalno zanemarene
romantiĉarske retorike, novu poeziju skladnu, uglaĊenu, gracioznu, ĉistih linija, odabranog
reĉnika, harmoniĉnoga ritma, u kojoj se, bolje no ikada pre toga, pokazivala sva gipkost,
ţivopisnost, muzikalnost i umetniĉka usavršljivost srpskoga jezika. Ilić je dao najbolje,
najmuzikalnije i najritmiĉnije stihove koji su do njega na srpskom jeziku napisani. I u poeziji
on znaĉi isto ono što i Laza K. Lazarević u pripoveci: unošenje pismenosti, knjiţevnosti i
umetnosti.
Iako danas nema više onoga kulta za Vojislava Ilića kakav je bio devedesetih godina,
iako se on manje ĉita i više ne podraţava, ipak je njegova otmena, elegiĉna i graciozna
poezija saĉuvala i danas mnogo ĉitalaca kod mladih ljudi i ţena. A u razvitku srpske poezije
pojava Vojislava J. Ilića ostaje kao jedan datum. On je najbolji pesnik svoga pokolenja,
najveći pesnik koga je Srbija dala, najsavršeniji majstor u srpskom stihu, i sa Njegošem,
Zmajem i Jakšićem on ide u red prvih pesnika cele srpske knjiţevnosti.
VLADIMIR M. JOVANOVIĆ
davan sedamdesetih godina, realistiĉka poezija ima dva predstavnika, Jašu Tomića, koji je
krajem sedamdesetih godina dao jednu knjigu socijalnih, upravo socijalistiĉkih pesama
(Prvo kolo pesama, Novi Sad, 1879), i Vladimira Jovanovića, od koga je ostalo nekoliko
knjiga realistiĉkih pesama.
RoĊen u Šapcu 27. marta 1859. godine, u imućnoj trgovaĉkoj kući, koja je posle
postradala, Jovanović je svršio osnovnu školu i niţu gimnaziju u mestu roĊenja. Došavši u
Beograd 1874. tu je 1877. svršio gimnaziju, a 1882. istorijsko-filološki odsek Velike škole.
Kao velikoškolac bio je 1881. predsednik Ċaĉkog društva Pobratimstva, u doba kada je ono
razvilo novu politiĉko-socijalnu aktivnost. Po svršenoj školi bio je neko vreme praktikant u
Drţavnoj štampariji i pomoćnik urednika Srpskih novina. Od 1883. do 1885. on je predavaĉ
gimnazije u Valjevu, gde je, kraj Ljubomira P. Nenadovića, proveo nekoliko plodnih i
ugodnih godina. 1885. doĊe za predavaĉa u Šabac, 1890. poloţi i profesorski ispit, i tu je
ostao do 1895, uĉestvujući u svima kulturnim pokretima i neumorno radeći na knjiţevnosti.
Još od 1892. poĉeli su se opaţati na njemu znaci nervnog rastrojstva, od 1895. bolest je uzela
maha, i on je jadno svršio u Šapcu 1. avgusta 1898.
Umesto da bude realistiĉki pesnik kako je sam zamišljao, Jovanović je postao prigodan
i pouĉan stihotvorac, ĉije pesme su bile podjednako banalne i sadrţinom i oblikom. Iako je
ţeleo da bude moderan, on je u stvari bio novo izdanje Ljubomira P. Nenadovića, koji je na
njega dosta i liĉno i knjiţevno uticao, ali koji mu nije predao svoju duševnu vedrinu i prijatan
knjiţevan stil. Poezija Vladimira Jovanovića ima samo istorijsko-knjiţevni znaĉaj, kao jedan
veći pokušaj za osnivanje jedne realistiĉke poezije. Neuspeh realistiĉke poezije Vladimira
Jovanovića bio je njegov liĉni neuspeh, posledica njegovih slabih pesniĉkih sposobnosti. I
osamdesete godine, koje su dale odliĉnu realistiĉku pripovetku, nisu dale dobru i pravu
realistiĉku poeziju.
MILORAD J. MITROVIĆ
gimnaziju i pravni fakultet Velike škole. 1891. otišao je za pisara suda u Uţicu. Kao sudski i
policijski ĉinovnik sluţio je u Ĉaĉku, Mionici, Smederevu i Knjaţevcu. 1897. postao je sudija.
1898, iz politiĉkih razloga, otpušten je iz drţavne sluţbe. Vraćen je u sluţbu 1900, bio sudija
u Šapcu i sekretar Apelacionog suda u Beogradu. Marta 1903. ponovo je otpušten, a iste
godine ponovo vraćen u sudsku sluţbu. Kao sekretar Apelacije umro je 14. maja 1907.
godine.
Gotovo vršnjak i drug Vojislava Ilića, Mitrović je propevao pod njegovim uticajem. Od
1890. do 1907. saraĊivao je gotovo na svim knjiţevnim listovima srpskim, kao i na mnogim
politiĉkim i satiriĉkim. Devedesetih godina je već stekao lep pesniĉki glas i smatrao se kao
jedan od glavnih pesnika novoga naraštaja. Veći deo svojih stihova uneo je u dve zbirke,
balade i romanse u Knjigu o ljubavi (Beograd, 1899), a politiĉko-satiriĉke u Prigodne pesme
(Beograd, 1903). 1893. izišao je odlomak njegove istorijske tragedije Despot Lazar
Branković. Dugo vreme radio je na jednom epu o osloboĊenju Beograda 1806. godine. Umro
je mlad, i ostavio nedovršene mnoge zapoĉete poslove. Srpska knjiţevna zadruga izdala je
1910. izbor njegovih pesama. Od njega je ostala i jedna zanimljiva knjiţevna mistifikacija u
prozi. 1890. štampao je on u Beogradu prvu svesku Romantiĉnih pustolova, u kojima je, pod
providnim anagramom »Ćilorima J. Tadirova«, preterujući u romantiĉnosti i fantastiĉnosti,
ismejavao onda rasprostranjene senzacione romane u »sveskama za groš«. Posle smrti
Vojislava J. Ilića pa do poĉetka XX veka, dok Jovan Duĉić nije stvorio svoju novu pesniĉku
fizionomiju i dok se Milan Rakić nije javio jednom sasvim novom poezijom, Milorad
Mitrović je vaţio kao jedan od najboljih mlaĊih pesnika srpskih.
Mitrović je, kao gotovo svi ljudi njegova naraštaja, vrlo ţivo uĉestvovao u politiĉkom
ţivotu. On je u teškim vremenima imao graĊanske hrabrosti i satiriĉkog duha za politiĉku
poeziju, i devedesetih godina i poĉetkom XX veka on je u srpskoj knjiţevnosti bio ono što su
Zmaj i Jakšić bili šezdesetih i sedamdesetih godina: pesnik slobode i narodne borbe. U tim
politiĉkim i satiriĉkim pesmama ima snage, oštrine, zamaha, i one su u svoje doba bile
mnogo ĉitane i jako uticale na duhove.
Mitrović je umro mlad, upravo onda kad je tek imao da radi. Pesnik drugog reda,
odliĉan uĉenik Vojislava Ilića, savestan knjiţevni radnik, koji se znatno usavršio u
versifikaciji, on je zadovoljavao knjiţevne potrebe svoga vremena. On je bio poslednji pesnik
stare pesniĉke škole, za kime su odmah došli novi, moderniji i bolji.
ALEKSA ŠANTIĆ
Šantić je poĉeo pevati još vrlo mlad, 1887, deĉjim pesmama u listu Golubu. Javljao se
vrlo ĉesto po gotovo svima knjiţevnim listovima. Zbirke stihova izišle su mu 1891, 1895,
1901, 1908, sve u Mostaru. Najbolje njegove pesme izdala je Srpska knjiţevna zadruga 1911.
Ratni dogaĊaji od 1912. i 1913. inspirisali su njegovu lepu zbirku patriotskih stihova Na
starim ognjištima (Mostar, 1913). Od njega ima nekoliko dramata u stihu: Pod maglom
(Beograd, 1907, [Mostar, 1908 g.]), Hasanaginica (Novi Sad, 1911), AnĊelija (1911). Sa
nemaĉkog je preveo Lirski intermeco Hajnriha Hajnea (dva izdanja, Mostar, 1897. i 1898), i
zbirku stihova nemaĉkih pesnika Iz nemaĉke lirike (Beograd, 1910).
Šantić je poĉeo imitacijama Zmaja, zatim je pao pod jak uticaj Vojislava Ilića. Zadugo
se nije mogao otresti tuĊih uticaja, izraditi se i razviti se u originalnog pesnika. Prvi njegovi
stihovi slabe su originalnosti, i nesavršeni, tako da ih se pesnik danas sasvim odriĉe. Za
poslednjih desetak godina on se razvio u originalnog pesnika. On ima dve omiljene teme:
intimna osećanja melanholije mladosti koja prolazi i ţarke ljubavi prema narodu. Iskren i
prirodan, on u stihove meće otkucaje svoga srca, i peva ne kao pesniĉki zanatlija no kao
ĉovek koji je ta osećanja sam preţiveo, kazuje misli o ţivotu do kojih je sam došao. On voli
svoju zemlju i svoj narod dubokom uroĊenom ljubavlju kojom se voli porodica. U ĉasu kada
je rodoljubivo osećanje bilo gotovo prognato iz nove srpske poezije, on ga je ponovo vratio i
ispevao nekoliko krepkih i srdaĉnih patriotskih pesama. Ratni uspesi srpski 1912. i 1913. dali
su puno pravo njegovom nacionalnom optimizmu. Staru, gotovo zaboravljenu patriotsku
poeziju, on je ponovo podigao na visinu njenih starih dobrih dana, iz doba Zmaja i Jakšića,
davši joj još stvarniji, razumniji, moderniji sadrţaj i znaĉaj.
U današnjoj srpskoj knjiţevnosti ima pesnika originalnijih i mislenijih, onih koji više
kaţu našem duhu; ima ih ţivopisnijih, melodiĉnijih i veštijih, koji lepše zabavljaju naše oĉi i
naš sluh, ali nema pesnika neposrednijih i iskrenijih osećanja, koji više govore našem srcu i
onom što je najintimnije u našoj duši.
MILETA JAKŠIĆ
S inovac Đure Jakšića, Mileta Jakšić roĊen je 1869, u Srpskoj Crnji, u Banatu.
Njegove pesme poĉele su izlaziti u Javoru za 1891,117 i u njima se oseća jak uticaj
Vojislava Ilića, sa kojim je imao zajedniĉku i jednu veliku knjiţevnu simpatiju: Puškina. Ali
on se tog uticaja oslobaĊa i njegova zbirka Pesme (Velika Kikinda, 1899) predstavlja već
jednog originalnog pesnika. Njegov pesniĉki rad nije obilan, ali je ipak znatan. Jakšić je
poĉeo pevati kao vojislavist, ali se sve više oslobaĊao toga uticaja i nalazio svoj naroĉiti ton.
On je jedan od retkih iskrenih pesnika svoga doba: peva ono što vidi oko sebe i što oseća u
sebi. Ulazeći u ţivot, on iz obiĉne lirike uzdiţe se do lirike misli, i ide do jedne široke,
panteistiĉke ljubavi prema prirodi. Duhovno i moralno zdrav, on dostiţe vedru ravnoteţu
starih koji su voleli prirodu iznad svega. On se naroĉito odlikovao u realistiĉkim opisima
sela, produţujući I usavršujući što su pre njega pisali Jovan Subotić i Jovan Grĉić Milenko.
On ima vrlo ţivo osećanje prirode, retku sposobnost da naĊe konkretnu pojedinost koja slici
daje ţivota i reljefa, u isti mah njegovi opisi prirode imaju neĉega širega, gotovo simboliĉkog
znaĉaja. On se oslobaĊa svega što je nakalemljeno i knjiško i svojoj poeziji daje sve
neposredniji, sve većma ĉoveĉanski karakter. Sa Veljkom Petrovićem to je do danas najbolji
pesnik stare Vojvodine.
Mileta Jakšić ima i jednu svesku Priĉa (Mostar, 1900). Pripovedaĉki rad docnije je
sasvim napustio.
MILORAD PETROVIĆ
Milorad Petrović je seoski pesnik kao što je Janko Veselinović seoski pripovedaĉ. Na
seoskoj poeziji u srpskoj knjiţevnosti malo se radilo: u tom pravcu mogu se zabeleţiti raniji
pokušaji Jovana Subotića i Jovana Grĉića Milenka, u novije doba jedra i puna ţivota seoska
poezija Milete Jakšića. Ugledajući se jako i uspešno na narodnu lirsku pesmu, Petrović je
ispevao ceo jedan niz seoskih pesama, koje su odmah bile primećene i 1902. izišle u zasebnoj
knjizi pod naslovom Seljanĉice (drugo izdanje u Beogradu, 1903). Motivi su obiĉni i
jednostavni, seoska ljubav, seosko veselje, ţivot šumadijskog sela sa idiliĉne strane, sa
prostarosrdaĉnošću i neposrednim tonom narodne poezije. Pesme se dopadaju svojim lakim
i lepim stihovima, i svojom muzikalnošću. Mnoge od njih su komponovane i ušle su u narod.
Petrović je, docnije, pokušao da opeva seoski ţivot i sa neidiliĉne i nepoetiĉne strane, i
u tom pogledu idući za primerom svoga uĉitelja Janka Veselinovića. To su interesantne slike
sa današnjeg srbijanskog sela. Od Petrovića ima i jedna manja zbirka rodoljubivih pesama
(Vaskrsenje, Beograd, 1908) i drama Ĉuĉuk Stana (1907).
BRANISLAV Đ. NUŠIĆ
Nušić je pisac od ţiva duha, i velike radne snage, ali je uvek radio bez plana i sistema,
na mahove i preko kolena, nigde se nije mogao usredsrediti, i zato njegovi radovi ĉine utisak
neĉega improvizovanog. Njegove ozbiljne pripovetke, Ramazanske veĉeri i Pripovetke
jednog kaplara zanimljive su i prijatne za ĉitanje, ali više vrede anegdotiĉnošću no
knjiţevnim i umetniĉkim elementom. Nušić je ĉovek od duha, od specifiĉno beogradskog
duha, lak na reĉi, sa naroĉitim smislom za komiku, i u svoje humoreske on je uneo mnogo
prirodne duhovitosti i humora. Na ţalost, on se na tom nije mogao da zaustavi, no je radi
efekta, da bi zasmejao ĉitaoce, išao i do pornografije. Njegova satira je plitka, klizi preko
površine ţivota, odnosi se na sitan svet, ne izlazi iz kruga dosetaka za kafanskim stolom.
Glavni Nušićev rad je na drami: od njega ima na dvadeset i pet drama, komedija,
prigodnih komada. U pogledu plodnosti on dolazi na prvo mesto meĊu svima srpskim
dramatiĉarima. On je pravi pozorišni ĉovek, više no iko pre njega on razume scensku veštinu
i poznaje pozorišni zanat. Kao pozorišni pisac pokazao je naroĉito inventivnih osobina, da
naĊe predmete i tipove, da situaciju dramski predstavi i razvije, da izvede dobre binske
efekte. Komadi mu se ne razvlaĉe no su puni radnje i scena, razgovori ţivi i prirodni, opšti
utisak je prijatan. Njegovi laki komadi su više za gledanje no za ĉitanje, i u njima ima više
pozorišne umešnosti no prave knjiţevnosti. Njegovi istorijski komadi, pisani u prozi, a ne u
stihu kao što se obiĉno ĉinilo za doba romantizma, imaju više binskog patriotizma no
knjiţevne vrednosti. U ozbiljnim komadima on ostaje opšti i gotovo apstraktan, radnje mogu
da se dešavaju ma gde i ma kada, liĉnosti su neodreĊene i neindividualne, stil nedovoljno
knjiţevan. U komediji prirodnost radnje i taĉnost tipova ĉesto se ţrtvuje smehu. Uopšte, on
je više vodviljist, vrlo plodan, vešt i duhovit vodviljist, no pravi komiĉan pisac. On je neka
vrsta Skriba u srpskoj knjiţevnosti.
Gibak i ţiv duh, plodan pisac, Nušić je jedan od najaktivnijih knjiţevnih radnika
srpskih za poslednjih dvadeset i pet godina. Kao pozorišni pisac on ima naroĉitih zasluga; za
dvadeset godina To je bio omiljen zabavljaĉ srpske publike, i gotovo sam za dugo vreme
popunjavao je srpski repertoar. MeĊu Hrvatima i Srbima nema danas boljeg komiĉnog pisca
od njega.
SVETOZAR MARKOVIĆ
KNjIŢEVNE IDEJE. — Marković nije bio samo socijalni reformator i politiĉki agitator
no i ideolog, pokretaĉ ideja, duhovni voĊ celog jednog novog pravca. On je verovao u razum i
drţao da revolucija u duhovima treba da prethodi revolucijama politiĉkim i socijalnim. I zato
je toliko mnogo paţnje poklanjao svima manifestacijama duhovnoga ţivota, pa i
knjiţevnosti. Knjiţevnošću se bavio samo malo i uzgred u poĉetku svoga rada, napisavši dva
manja knjiţevna ĉlanka: Pevanje i mišljenje (1868) i Realnost u poeziji (1870). Ali ta dva
uzgredna, no odluĉna i odseĉna, ĉlanka bila su od jaka uticaja na dalji razvoj srpske
knjiţevnosti.
Njegovi odveć revnosni uĉenici išli su i suviše daleko putem kojim se on krenuo, i od
njegove kritike idealistiĉke estetike i romantizma otišli do »uništenja estetike«, pa i do
odricanja knjiţevnosti uopšte. U stvari, Marković je u prvom redu bio izraz onoga opštega
nezadovoljstva sa knjiţevnošću izopaĉenih romantiĉarskih epigona i podraţavalaca, koja se
bila iscrpla i ukoĉila u frazi. On je samo odluĉnije i bezobzirnije rekao ono što se ranije
plašljivo i sa ogradama pominjalo, oštro izraţavao nezadovoljstvo svih trezvenijih duhova sa
poezijom koja se bila svela na prazne reĉi i laţna osećanja.
Njegov liĉni uticaj bio je vrlo veliki. Posle oštre negativne kritike romantizma i
idealizma, on je srpske pisce uputio ka realizmu i u novu rusku knjiţevnost. U poeziji njegov
uticaj je bio više negativan: uspeo je da ućutka slabe pesnike i jedino Jaša Tomić je po
njegovom preceptu ispevao izvestan broj socijalistiĉkih pesama, dok su »realistiĉke« pesme
Vladimira Jovanovića samo bezbojna i troma proza. Ali uticaj Svetozara Markovića bio je
daleko jaĉi u pripoveci, i tu je bio sasvim pozitivan i plodan. Pod njegovim uticajem poĉeli su
pisati Milovan Đ. Glišić, Laza K. Lazarević i Janko Veselinović, a Đura Jakšić se okrenuo
socijalnoj poeziji; u duhu njegovih ideja stvorila se narodnjaĉka, realistiĉka seoska
pripovetka.
SVETISLAV VULOVIĆ
Kraljevu, gimnaziju i pravni fakultet u Beogradu. Svršivši prava 1868, sluţio je neko vreme u
beogradskom sudu. 1870. promeni struku, postane profesor beogradske gimnazije.
Uĉestvovao je u ratovima 1876—1878. godine. U gimnaziji je ostao do 1881. kada je
postavljen za profesora jugoslovenskih knjiţevnosti na Velikoj školi. Umro je u Beogradu 3.
maja 1898.
Prvi njegovi poslovi datiraju još iz 1867, kada je u Vili ureĊivao deo narodnih
umotvorina. Prvo se ogledao na knjiţevnoj i pozorišnoj kritici, još od 1871. u Radeniku.
Nasuprot dogmatiĉkoj i klasiĉarskoj estetici ĐorĊa Maletića, koja je tada vladala po školama,
protiv metafiziĉarske i idealistiĉke kritike novosadskih kritiĉara koji su još uvek davali ton u
srpskoj knjiţevnosti, Vulović, ugledajući se na Bernea, zapoĉinje »prirodnu kritiku«, mnogo
slobodniju i iskreniju, sa više gipkosti i osećanja relativnosti, gotovo impresionistiĉku u
današnjem smislu reĉi. On sudi pisce ne po nekim mrtvim i apsolutnim pravilima, po
»estetiĉkim kalupima« kako je on pisao, no po neposrednom utisku koji njihova dela ĉine na
njega. On hoće slobodu knjiţevnoga stvaranja, traţi u knjigama ne saobraznost sa pravilima
retorike i estetike no knjiţevnu lepotu. U svoju kritiku unosi i liĉnog elementa, kazuje svoje
utiske, osećanja i shvatanja. U tome pravcu radio je u Istoku i Otadţbini pozorišnu kroniku, i
ti ĉlanci, u kojima se ĉesto govorilo o sasvim neknjiţevnim komadima, odštampani su u
knjigu Iz pozorišta (Beograd, 1879), prvu zbirku pozorišnih ocena na srpskom jeziku. Sud
Vulovićev nije uvek siguran i taĉan, on ima mnogo laţnih romantiĉarskih ideja, ali taj njegov
rad oznaĉava znatan napredak. Dela su se poĉela ocenjivati po njihovoj stvarnoj i nezavisnoj
knjiţevnoj vrednosti, i o knjiţevnim stvarima poĉelo se knjiţevno pisati. Vulović je imao i
izvesnih stilistiĉarskih osobina, i relativno bio je najknjiţevniji pisac svoga doba.
Kao profesor istorije srpske knjiţevnosti, izradivši uglavnome svoj predmet, Vulović je
jako uticao na mlaĊi naraštaj koji se bavio istorijom knjiţevnosti i ĉistom knjiţevnošću.
Negovi sudovi o pojedinim piscima prešli su ne samo u školu no i u veliku ĉitalaĉku publiku.
Oko 1880. godine on je obarao i stvarao reputacije u srpskoj knjiţevnosti. Njegove dve
Srpske ĉitanke (Beograd, 1874—1876; druga knjiga doţivela je drugo izdanje u Beogradu,
1895), koje su gotovo antologije nove srpske knjiţevnosti, zadugo su ostale u školskoj
upotrebi, i u njoj su dobili knjiţevno obrazovanje nekoliko naših naraštaja.
LjUBOMIR NEDIĆ
Njegov knjiţevni rad zahvata malo vremena: desetak godina; i taj rad nije veliki: tri do
ĉetiri knjige studija. Ali ako je radio tako kratko vreme i napisao tako malo, on je imao
mnogo uticaja na dali razvoj srpske knjiţevnosti.
Ali ta njegova vrlina bila je u isti mah i njegova mana: on se suviše, bez kontrole, i bez
dovoljno dokaza, povodio za svojim mišljenjem, i sa mnogo predubeĊenja, duhovne
netrpeljivosti i jednostranosti vrlo ĉesto bivao nepravedan prema pojedinim piscima. Vrlo
konzervativan u svojim politiĉkim i socijalnim idejama, on je oštro osuĊivao pisce drugih
mišljenja, zato što ne misle onako kako on misli. U svoja kritiĉka prouĉavanja naroĉito novih
pisaca, i u svoje knjiţevne polemike, koje je rado vodio, on je unosio svoje liĉne i politiĉke
simpatije i antipatije. Nezadovoljan i negativan duh, docnije bolestan i razdraţen, on je
radije i bolje video rĊave strane i kod ljudi uopšte i kod pisaca naposle, no dobre strane, nije
mario za suvremene srpske pisce, osuĊivao je suvremenu knjiţevnost. Zbog uskog
tradicionalizma i politiĉke strasnosti, zbog tog liĉnog elementa koji je obilno unosio u svoja
dela, njegovi sudovi imaju se prihvatiti sa krajnjom obazrivošću. To su ĉesto više
subjektivna, katkada i ćudljiva mišljenja jednog knjiţevnog polemiĉara, no objektivne i
obrazloţene presude jednog staloţenog i pouzdanog knjiţevnog sudije.
zidati. Inaĉe, u pozitivnome pravcu on je dao malo rezultata. U stvari, on je bio i ostao samo
jedan vrlo inteligentan diletant u knjiţevnosti, poznavajući nedovoljno srpsku knjiţevnost u
njenom istorijskom razvitku i srpske pisce u celokupnoj njihovoj knjiţevnoj delatnosti. Za
knjiţevnu kritiku on nije dovoljno knjiţevan, a za istoriju knjiţevnosti nije dovoljno nauĉan.
On je odveć tradicionalist i ĉovek od predubeĊenja, suv logiĉar, ĉesto oĉevidno pristrasan i
nepravedan. Zato njegova ocena srpskih pisaca s kraja devedesetih godina vrlo je podloţna
novoj, objektivnoj i knjiţevnoj reviziji.
MARKO CAR
bili Svetislav Vulović i Ljubomir Nedić, bilo ih je koji su se bavili i stranim knjiţevnostima,
koji su u knjiţevno pisanim raspravama predstavljali srpskoj publici velike strane pisce.
Tako je radio osamdesetih godina Svetomir Nikolajević, profesor opšte istorije knjiţevnosti
na Velikoj školi, u svojim Listićima iz knjiţevnosti (dve knjige, Beograd, 1883. i 1888), u
svoje doba rado ĉitanim, neoriginalnim, ali ĉitkim i dosta knjiţevno pisanim raspravama o
Tacitu, Šekspiru, Ariostu, Tasu, Kamoensu, Monteskjeu, Bajronu.
Taj posao produţio je devedesetih godina Marko Car (roĊen 1859, u Herceg-Novom, u
Boki Kotorskoj*). Dalmatinac rodom, knjiţevno vaspitan kod talijanskih pisaca, on je
naroĉito i rado pisao o piscima romanskih knjiţevnosti, talijanskim i francuskim, kao i o
domaćim, dalmatinskim piscima iz XIX veka. Bavio se i umetniĉkim putopisom, i u tom
pravcu dao nekoliko knjiga (Venecija, 1891; U Latinima, 1894; Kroz Umbriju i Toskanu,
1895; Naše Primorje, 1910). Pored toga dao je nekoliko svezaka pripovedaka: sa Josipom
Bersom S mora i primorja (Zadar, 1896), S bojnog i ljubavnog polja (Mostar, 1904), i 1911.
Primorke, gde je pokazao više knjiţevnog znanja no originalnog talenta. Za dugi niz godina
on je uspešno upoznavao talijansku publiku sa srpskom i hrvatskom knjiţevnošću. Najveći
deo njegovih knjiţevnih studija izišao je u tri knjige Mojih simpatija (1895, 1897, 1904).
Jedno odabrano kolo Mojih simpatija, u kome su studije o domaćim piscima, iz ranije tri
knjige, izišlo je 1913. u Zadru, latinicom štampano. Estetiĉka pisma iz Rima takoĊe su
štampana 1913. U zasebnoj knjizi Matica srpska u Dubrovniku 1911. izdala je njegov veći
ogled Sava Bjelanović.
Gde je reĉ o stranim piscima, Car je bez originalnosti, i ĉesto se doslovce oslanja na ono
što su drugi pisali. Mnogo je bolji, samostalniji i korisniji kada piše o domaćim piscima,
naroĉito o dalmatinskim piscima novoga doba. Inaĉe, knjiţevno obrazovan, ţiva duha, lak na
pisanju, on je umeo da bude zanimljiv i da steĉe ĉitaoce. Marko Car i Svetomir Nikolajević
imaju zasluga što su radili na knjiţevnom obrazovanju srpske publike, i u srpskoj
knjiţevnosti odomaćivali knjiţevni esej i studiju.
BOŢIDAR KNEŢEVIĆ
Knjiţevnosti pripada samo jedno njegovo malo, ali znaĉajno delo, Misli, koje su se prvo
pojavile u Srpskom knjiţevnom glasniku 1901, i odštampane u zasebnu knjigu [najpre]
1902, [pa u drugom izdanju, dopunjenom, u Beogradu 1914]. To nisu misli i izreke po tipu
uobiĉajenih aforizama, koji se ĉesto svode na ţivotne definicije, moralna opaţanja, vešto
izvedene antiteze i duhovite paradokse. To nisu ni saveti praktiĉne moralne filozofije,
trebnik višeg moralnog ţivota, kako su davali stari moralisti. U Mislima Boţidar Kneţević
ĉesto daje zgodno formulisane zakljuĉke svojih istorijsko-filozofskih razmišljanja; u njima
ima tragova filozofskog spekulisanja i istorijskih ideja, terminologija je ĉesto struĉna i
nauĉna, ali u njima ima vrlo mnogo liĉnoga, svoga, gotovo autobiografskog. Pod teretom
ţivota, duhovno i duševno vreĊan glupošću i rugobom u svetu, on se povukao u sebe, i
odvojen od svojih suvremenika i iznad svoje sredine traţio zaborav i utehu u ĉistim visinama
misli. »Što god je zadovoljno sa ţivotom, ono ne misli. Što je ĉovek nezadovoljniji sa
ţivotom, što ga ţivot više pritiskuje, tim on više misli; što dublje oseća bolove od ţivota, tim
dublje misli. Mišljenje je oduška od pritiska ţivota zablude, nasilja, nepravde, mraka...«
IzmeĊu Kneţevića ĉoveka i njegovih misli postoji najintimnija veza, one su neposredan i
dubok izraz njegove prirode, prikaz tragiĉne drame njegova srca i uma; to su, kako je sam
govorio uzdasi, bolni krici jednoga višega duha, jedne umorne i razoĉarane duše. »Misao je
uzdah duha; što dublji duh, tim dublji uzdah...«
Sve svoje nezadovoljstvo sa ţivotom, sve svoje razoĉarenje i rezignaciju, svoje gorko
ţivotno iskustvo i utehe kojom se drţao u ţivotu, uneo je on u ovu misaonu i blagorodnu
knjigu. I ono što je bilo najdublje i najintimnije u njemu, tragiku ţivota jednoga višega
ĉoveka i visoku intelektualnu egzaltaciju, kazivao je on dubokim, snaţnim i impresivnim
reĉima. Njegove omiljene ideje su: konstatovanje niske, ţivotinjske prirode ljudske,
pesimistiĉko shvatanje ĉoveka, razlika koja postoji izmeĊu niţeg, animalnog i višeg,
intelektualnog ĉoveka, borba izmeĊu ideala i stvarnosti, krajnji trijumf duha nad materijom i
veĉnosti nad prolaznošću, kult i poezija misli, otkupljenje duše mišlju, ne besmrtnost duše
no besmrtnost duha. Celo njegovo delo je lirika intelekta i apoteoza misli, osloboditeljke i
utešiteljke od svega.
Sve te visoke i liĉno osećane misli kazivane su krepko i reĉito. Visinom misli i
knjiţevnim izrazom, ova originalna i retka knjiga zauzima odelito i ĉasno mesto u srpskoj
knjiţevnosti.
V DANAŠNjA KNjIŢEVNOST
knjiţevnosti od poslednjih deset godina, koja je još u punom jeku stvaranja i u kojoj su pisci
u neprestanom razvijanju. Tek kada glavni knjiţevni radnici dovrše svoje razvijanje i dadu
svoja definitivna dela, kada se mogadne gledati na današnju knjiţevnu proizvodnju iz
izvesne istorijske perspektive, tek tada će se moći pouzdano i odreĊeno govoriti šta je
današnja srpska knjiţevnost. U ovaj mah mogućno je samo, sa najvećom uzdrţljivošću, ĉiniti
izvesne konstatacije, u najboljem sluĉaju ukazati na izvesne tendencije u razvitku suvremene
srpske knjiţevnosti.
prvom redu, stari i stariji pisci, kao i nekoji od mlaĊih sa utvrĊenim knjiţevnim glasom,
jednom reĉju oni koji su dotle predstavljali srpsku knjiţevnost, nestaju, a namesto njih
javljaju se u velikom broju mladi pisci do juĉe nepoznati. Ĉudnom sluĉajnošću u prvim
godinama XX veka umiru mnogi srpski knjiţevni radnici: 1901. Jovan Ilić, 1902. Ljubomir
Nedić, 1904. Zmaj Jovan Jovanović, 1905. Boţidar Kneţević i Janko Veselinović, 1906.
Stevan Sremac, 1907. Pavle Marković Adamov i Milorad Mitrović, 1908. Milovan Đ. Glišić,
Simo Matavulj i Radoje Domanović, 1910. Laza Kostić. Smrt je uĉestanim udarcima
proredila redove srpskih pisaca, gotovo obezglavila srpsku knjiţevnost, i naĉinila široka
»mesta mladima«. Praznine su ubrzo popunjene mladim i novim knjiţevnim snagama.
Nikada u srpskoj knjiţevnosti nije radilo tako malo starih a tako mnogo mladih, nikada je u
tolikoj meri nisu predstavljali mladi pisci kao što je taj sluĉaj danas. Ta promena u
liĉnostima imala je za posledicu i promene u knjiţevnim shvatanjima i u opštem knjiţevnom
pravcu.
škole gotovo sasvim nestale. Romantizam, iako osporen i oslabljen, provlaĉio se za sve vreme
realistiĉkoga perioda, danas se sasvim izgubio, iako je bilo pokušaja izvesnog
neoromantizma. Realizam sedamdesetih i osamdesetih godina znatno se promenio: »nova
nauka« samo je jedna uspomena iz prošlosti i potpuno pripada istoriji knjiţevnosti;
publicistiĉka kritika više i ne postoji; seoska pripovetka, koja je vladala sve do polovine
devedesetih godina, delom je prestala, a delom se iz osnova izmenila. Uticaj Vojislava Ilića,
devedesetih godina tako veliki da mu se nije mogao oteti niko od mladih pesnika koji su
poĉinjali, izgubio se i kod onih koji su jedno vreme bili pod njime, i mladi pesnici okrenuli su
se sasvim drugim uzorima. Ukoliko ima realizma u srpskoj knjiţevnosti, on je mnogo
individualniji, sa mnogo više liĉnoga i knjiţevnoga obeleţja.
Uopšte, današnja knjiţevnost izgleda daleko više individualistiĉka no što je ranije bila.
Danas se više ne veruje u reĉi, dogme i formule kao što se nekada verovalo; posle oštrih
sukoba i borbi izmeĊu raznih duhovnih i politiĉkih pokreta, nastupila je, kako u javnom i u
duhovnom ţivotu tako i u knjiţevnosti, izvesna idejna ravnodušnost i duhovna snošljivost. U
ranijim knjiţevnim periodima, pisci, i oni koji su bili najosobeniji i najoriginalniji, stajali su
pod jednim opštim duhovnim uticajem, pripadali više ili manje jednom knjiţevnom pravcu,
imali istu opštu ideologiju, ista knjiţevna shvatanja, isti knjiţevni ukus i iste naĉine rada.
Oni su, pored svih liĉnih razlika, jako liĉili jedni na druge i saĉinjavali jednu idejno-
knjiţevnu celinu. Danas nije više taj sluĉaj. IzmeĊu pojedinih pisaca mogu se uhvatiti
izvesne zajedniĉke crte, ali svaki ima svoje zasebno duhovno i knjiţevno obeleţje, svaki ide
svojim putem, da je teško, gotovo nemoguće, uopštavati ih i davati im opšte karakteristike.
To nije anarhija u duhovima i u knjiţevnom radu, no sloboda umetnosti i samostalan
knjiţevan rad. Celo doba izgleda da nema naroĉitu osobenost i odreĊene crte kao što je to bio
sluĉaj romantiĉarskih šezdesetih i realistiĉkih sedamdesetih godina, ali u naknadu za to
moderni srpski pisci su osobeniji, originalniji, odreĊeniji, i većma svoji.
NACIONALNI OPTIMIZAM
pesimizma. Pod uticajem teških politiĉkih prilika u kojima su bili Srbija i srpski narod u
doba oko 1900. godine, kao odblesak opšte depresije duhova, i u knjiţevnosti su se najviše
ĉuli glasovi klonulosti i obeshrabrenosti, i pisci su bili u jednom teškom i mraĉnom
raspoloţenju. Talas pesimizma plavio je gotovo celu srpsku knjiţevnost, i nikada se groblja
nisu toliko pevala, i nikada nirvana nije izgledala takav ideal kao u tim sumornim i ţalosnim
vremenima.
Do kraja XIX veka ţivlji duhovni ţivot osećao se u Srbiji i u staroj Vojvodini; danas se
rasprostro i na ostale krajeve gde Srbi ţive, na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju.
Kulturno-prosvetna društva kao Matica srpska u juţnoj Ugarskoj, Prosvjeta u Bosni i
Hercegovini, Srpska zora u Dalmaciji i Matica srpska u Dubrovniku (osnovana 1909), znatno
utiĉu na podizanje duhovne i nacionalne kulture srpske. Razni srpski centri imaju svoje
lokalne knjiţevne organe: u Bosni i Hercegovini knjiţevnu Bosansku vilu i nauĉno-kulturni
Pregled (od 1910); Letopis Matice srpske u Novom Sadu, najstariji srpski ĉasopis, uspešno
produţuje svoj nauĉno-knjiţevni rad; Brankovo kolo (od 1895) namesto Javora i Straţilova
nastavlja tradiciju vojvoĊanskih knjiţevnih ĉasopisa; Srgj u Dubrovniku, od 1902. do 1908,
bio je knjiţevni organ dalmatinskih Srba; u Crnoj Gori ĉinjeno je nekoliko knjiţevnih
pokušaja, od kojih je poslednji bio cetinjski Dan (1911).
U srpski kulturni i knjiţevni ţivot ulaze i krajevi koji u njemu nikako nisu bili
predstavljeni. Još pre rata 1912—1913. poĉeli su se javljati pisci iz Stare Srbije i Makedonije,
meĊu kojima zasluţuju paţnju dva pripovedaĉa: Starosrbijanac Grigorije Boţović i
Makedonac iz ohridskog kraja AnĊelko Krstić. Pre sto godina u srpskoj knjiţevnosti su radili
iskljuĉivo pravoslavni pisci, kao što su i ĉitaoci bili iskljuĉivo u pravoslavnom delu našega
naroda. Od polovine XIX veka došli su i katolici, kao Nikola Tomazeo, Matija Ban, Medo
Pucić. Isto tako u današnjoj srpskoj knjiţevnosti ima pisaca katolika, kao Marko Car i Ivo
Ćipiko. Posle katolika, u srpsku knjiţevnost ulaze i nacionalno osvešteni muslimanski Srbi iz
Bosne i Hercegovine. (Pobratimstvo, pesme Omer-bega Sulejmanpašića Skopljaka, Osmana
A. Đikića i A. S. Karabegovića, Beograd, 1900; Ašiklije Osmana A. Đikića, Mostar, 1903;
Pjesme Avda Karabegovića Hasanbegova, Beograd, 1902, Sombor, 1903. i 1904.) Veliki san
Dositeja Obradovića, koji je više od stotine godina ĉekao na svoje ostvarenje, sada poĉinje
bivati java.
J edna od najvaţnijih pojava nove srpske knjiţevnosti jeste što postupno padaju
stare pregrade izmeĊu srpske i hrvatske knjiţevnosti i što se obe knjiţevnosti istoga naroda i
istoga jezika pribliţuju jedna drugoj, proţimaju jedna drugom, teţeći stvaranju jedne
srpskohrvatske knjiţevnosti. Misao narodnoga jedinstva zahvatila je ne samo intelektualnu
elitu i naprednu omladinu no i šire slojeve narodne, i svakoga dana dobija sve konkretniji
oblik. Srpski pisci saraĊuju na hrvatskim ĉasopisima, hrvatski na srpskim. Hrvatske knjige
preštampavaju se ćirilicom, a srpske latinicom. Rad Savremenika, Srpskog knjiţevnog
glasnika i Bosanske vile u tome pravcu bio je naroĉito znaĉajan i plodan. Matica hrvatska i
Srpska knjiţevna zadruga od 1909. godine izdaju svake godine meĊu svojim redovnim
izdanjima po jednu srpsku, odnosno po jednu hrvatsku knjigu. Srpski i hrvatski pisci
(1910[—1911]) zajedniĉki izdaju Hrvatskosrpski almanah. Hrvatske knjige nalaze ĉitaoce
meĊu Srbima, kao i srpske meĊu Hrvatima. Srpski ĉitaoci danas daleko bolje znaju hrvatske
pisce, i hrvatski ĉitaoci srpske pisce no što je to bilo još pre nekoliko godina. MeĊu mlaĊim
piscima, sa obe strane, javljaju se i takvi koji nisu ni Srbi ni Hrvati, no Srbohrvati, pripadaju
koliko hrvatskoj toliko srpskoj knjiţevnosti, teţeći ne samo pribliţavanju no i stapanju,
idealu koji su imali najjaĉi umovi i najbolji ljudi u oba dela naroda: stvaranju jedne
srpskohrvatske knjiţevnosti.
znatno su proširene i sve se više šire. Iako je današnja srpska knjiţevnost po duhu koji je
oţivljava i po smeru koji se opaţa u svima njenim pojavama vrlo nacionalna, dublje
nacionalna no što je ikad bila od poĉetka sedamdesetih godina, ipak se u njoj mnogo više
oseća zapadnjaĉki duh. Ona u pogledu knjiţevnih ideja i knjiţevne forme sve više postaje
evropska.
Raniji knjiţevni uticaji sve više slabe ili sasvim nestaju. MaĊarski uticaj, koji se osećao
u poeziji šezdesetih godina i na seoskim komadima sa pevanjem oko 1890, sasvim se ugasio.
Nemaĉki uticaj, bezmalo apsolutan u ĉetrdesetim godinama, ograniĉio se gotovo iskljuĉivo
na Srbe u Ugarskoj, pa i tamo iz dana u dan slabi. Talijanski uticaj oseća se samo u
Dalmaciji. Još uvek dosta, pa i sve više, oseća se ruski uticaj. U poslednje vreme primećuje se
da se ukus srpske ĉitalaĉke publike opet vraća ruskim piscima, naroĉito Tolstoju, Turgenjevu
i Dostojevskom, koji se ponova i obilno prevode, i sve više ĉitaju. U pojedinim knjiţevnim
delima, naroĉito u pokušajima za socijalnu dramu, vidi se uticaj ruskih pisaca. Ali, ipak, još
taj ruski uticaj nije u srpskoj knjiţevnosti toliko opšti i tako snaţan kao što je bio
sedamdesetih godina. Mesto svih tih ranijih uticaja, koji su naizmeniĉno vladali u srpskoj
knjiţevnosti, sve jaĉe se oseća uticaj francuske kulture i francuske knjiţevnosti.
Taj uticaj poĉeo se osećati u Srbiji još oko 1848, kada se u otadţbinu vratila prva
generacija domaćih sinova školovanih u Francuskoj, onih koje su zvali »Parizlije«, i koji su
poĉeli intelektualnu borbu protiv »nemaĉkara«, ugarskih Srba u srpskoj drţavnoj sluţbi,
školovanih po nemaĉkim i maĊarskim školama, i pobornika nemaĉke i maĊarske kulture i
knjiţevnosti. Šezdesetih godina Srbija je imala diplomatsku potporu Francuske, za doba
kneza Mihaila jedan francuski viši oficir bio je srpski ministar vojni, politiĉki, duhovni i
knjiţevni ugled Francuske kod Srba stojao je vrlo visoko, i mladi Srbi su u sve većem broju
išli na školovanje u Francusku. Ujedinjena omladina srpska je budno pratila borbe francuske
republikanske opozicije, sa francuskom Ligom za mir i slobodu odrţavala je idejne i politiĉke
veze, i Viktor Igo je tada kod Srba našao mnogo prevodilaca, ĉitalaca i sledbenika. Francuski
pisci, i knjiţevnici, i politiĉari, poĉinju se sve više prevoditi; u srpskom pozorišnom
repertoaru šezdesetih godina veliki je broj francuskih komada, i taj broj je godinama stalno
rastao, tako da danas u srpskom pozorišnom repertoaru veća polovina prevoda je iz
francuske knjiţevnosti. Naroĉito od kraja osamdesetih godina jaĉa francuski uticaj u srpskoj
knjiţevnosti, a od poĉetka XX veka francuska kultura gotovo sasvim preovlaĊuje kod Srba,
naroĉito u Srbiji. Ĉasopisi i listovi najradije i najviše donose prevode iz francuske
knjiţevnosti. Alfons Dode, Gij de Mopasan, Anatol Frans postaju ljubimci srpske ĉitalaĉke
publike.
Taj francuski uticaj nije samo ograniĉen na prevoĊenje francuskih knjiga i prikazivanje
francuskih komada. Od kraja devedesetih godina on se jako oseća i u originalnoj knjiţevnoj
proizvodnji srpskoj. To uticanje olakšano je velikom duhovnom sliĉnošću koja postoji
izmeĊu francuskog i srpskog mentaliteta i izmeĊu duha francuskog i srpskog jezika. Danas
se, uglavnom, srpski pisci knjiţevno vaspitaju u francuskoj knjiţevnosti, francuski uticaj je
naroĉito jak u lirici i u knjiţevnoj kritici, nešto u romanu. Srpski knjiţevni stil se uspešno
preobraţava prema velikom francuskom uzoru; interpunkcija, koja je doskoro prema
nemaĉkom bila gramatiĉna, sada prema francuskom postoje logiĉna. Današnja srpska
knjiţevnost razvija se uglavnom pod uticajem francuske knjiţevnosti.
POEZIJA
R ad na poeziji je vrlo ţiv i napredak oĉigledan. Taj rad je pre svega obilan, i
Iako122 istorijsko osećanje nije oslabilo kod Srba, ni kod najobrazovanijih, ni kod onih
koji su po svojoj kulturi potpuno zapadnjaci; iako je atmosfera poslednjih velikih istorijskih
dogaĊaja i promena vrlo pogodna za poetsko—istorijske sinteze, ipak [umetniĉka] epska
poezija u srpskoj knjiţevnosti ne moţe da se razvije. Ona je gotovo sasvim napuštena i što
ima pokušaja to su bez knjiţevne vrednosti.
Ali lirska poezija cveta, i ima predstavnika od vrednosti. Današnja lirska poezija srpska
nije tako obilna i raskošna kao što je bila u doba romantizma, i današnji liriĉari srpski
nemaju ni stvaralaĉku snagu, ni plodnost, ni obimnost ranijih pesnika. Oni rade manje,
sporije i kreću se u uţem krugu knjiţevnih rodova i poetskih motiva. MeĊu njima nema jakih
liĉnosti koje sve natkriljuju i zasenjuju. Ali današnja lirika ima dublji duševni ţivot, tananije
osećaje, otmenija osećanja, naroĉito savršeniju formu. U tehniĉkom pogledu ona je znatno
viša, njeni slikovi su bolji i jaĉi, na ritam obraća veću paţnju, njen pesniĉki jezik je izraĊeniji
i uglaĊeniji. Ona je danas većma evropska i umetniĉka no što je ikada bila.
U današnjoj srpskoj lirskoj poeziji opaţa se nekoliko ukrštenih raznih struja. Ima
pesnika koji su u punoj teoriji »umetnosti radi umetnosti«, koji iznad svega polaţu na
spoljnu lepotu i otmenost izraţavanja, na retka osećanja, fine prelive, tanĉine osećanja,
poetske simbole i neobiĉan naĉin izraţavanja. Pored pesnika zakasnelih podraţavalaca
dekadentizma, pored zaostalih modernista koji se ushićavaju Šarlom Bodlerom i Oskarom
Vajldom, koji neguju umetnost »nesvesnoga, podsvesnoga i nadsvesnoga«, »poeziju grĉa«,
mutnih snova, obolelih stanja svesti, ima pesnika intimnog nadahnuća, prirodnog i
neposrednog izraţavanja. Ima pesnika snaţne vere u ţivot i nacionalne energije. Patriotska
poezija, koja je ranije gotovo bila zamukla, ili spala na slabe versifikatore i neiskrene
deklamatore, sada, u predosećanju velikih istorijskih dogaĊaja, i kao posledica njihova, u
svoj svojoj slavi je vaskrsla. Današnja patriotska poezija i idejom, i osećanjem, i izrazom stoji
nad emfatiĉnom i polunovinarskom patriotskom poezijom iz romantiĉnoga doba. Ona je
razumnija, diskretnija, otmenija, naroĉito knjiţevnija.
Pesniĉki jezik i versifikacija su na visini na kojoj nikada nisu bili u srpskoj knjiţevnosti.
Današnji pesnici drugog i trećeg reda, koristeći se opštesteĉenim pesniĉkim kapitalom, pišu
formalno bolje stihove no što su ih pre pola veka pisali pesnici prvoga reda. Nova poezija
ţivopisnošću i muzikalnošću zadovoljava i oko i uho. U pogledu forme glavni moderni pisci
podigli su srpski knjiţevni jezik i srpsku lirsku poeziju gotovo do stupnja savršenosti.
PRIPOVETKA I ROMAN
dijalektu pisana, koju su epigoni i podraţavaoci bez talenta naĉinili banalnom, danas se
gotovo sasvim izgubila. Reakcija je protivu nje bila toliko jaka da je selo, koje se gotovo
iskljuĉivo videlo kod ranijih pripovedaĉa, danas skoro sasvim nestalo u srpskoj pripoveci. I
ako ko od današnjih pripovedaĉa opisuje selo i seljake, to ne ĉini više onako idiliĉno i
folklorno, no više kao socijalni posmatraĉ, politiĉki kritiĉar, ili knjiţevni liriĉar koga priroda
opija. Osećanje prirode, površno i oskudno gotovo kod sviju ranijih pripovedaĉa srpskih,
sada postaje ţivlje i razvijenije. Današnji pripovedaĉi manje imaju interesa za spoljnji, a više
za unutrašnji ţivot ĉovekov. Varoš, njen viši i sloţeniji ţivot, moderna duša, sa svim onim što
je nesreĊeno, protivreĉno, nemirno, gotovo bolesno u njoj, — to danas mnogo više zanima
srpskog pripovedaĉa. Pripovetka je, po osnovnim shvatanjima i po metodu rada, uglavnom
ostala realistiĉka, posmatrajući iskljuĉivo stvaran i suvremen ţivot i prikazujući ga u
njegovim karakteristiĉnim pojavama, ali u njoj ima više liĉnoga nadahnuća, knjiţevnoga
subjektivizma, gotovo lirizma, mnogo socijalne ili nacionalne tendencioznosti. Ona je zrelija,
individualnija i knjiţevnija no što je nekada bila.
Uslovi za roman su postali povoljniji, i novo doba dalo je nekoliko dobrih romana.
Istorijski roman je sasvim napuštan, i do danas srpska knjiţevnost nema pravog istorijskog
romanopisca, iako u srpskom narodu ima toliko ţivih i aktivnih istorijskih tradicija.123 Novi
roman je iskljuĉivo iz suvremenoga ţivota, ne daje samo široke slike pojedinih društvenih
sredina ili izrazitih društvenih tipova, no uzima da rešava pojedina psiho-fiziološka ili
socijalna pitanja. Ali i pored toga napretka, srpska knjiţevnost još uvek išĉekuje svoga
velikog romanopisca, koji bi se svim svojim talentom bacio na roman. Nesumnjivo je da za
razvijanje romana danas ima više opštih uslova no što je ikada bilo u srpskoj knjiţevnosti.
DRAMA
uslovi daleko povoljniji no što su ikada bili. Razvijeniji i sloţeniji socijalan ţivot,
diferencijacija u društvu i individualizacija liĉnosti, daju većeg i boljeg materijala
dramatiĉaru. Ĉešći i veći dramski konkursi, zbliţavanje srpskih i hrvatskih pozorišta, nisu
mogli biti od većega uticaja na razvitak dramske knjiţevnosti. Ili se produţavao raniji vodvilj,
dosta gruba komedija bez velikih knjiţevnih pretenzija, ili se ĉine pokušaji podraţavanja
moderne socijalne drame ili skandinavske simbolistiĉke drame. Poslednjih godina javilo se
nekoliko naturalistiĉkih komada, sa pojaĉanom sklonošću za pesimistiĉko slikanje crnih
strana društva i moralne bede ljudske, sa predmetima iz najniţih društvenih slojeva. U
opštoj obnovi patriotizma oseća se i malo vraćanje ili ka ţivopisnoj istorijskoj drami u stihu,
ili simboliĉnim slikama nacionalnih borbi u prošlosti i u sadašnjosti.
Srpska drama još ĉeka ili razvijeniju socijalnu sredinu, veći stupanj opšte i knjiţevne
kulture, ili jakog i darovitog pisca koji će je snagom svoga talenta podići na visinu ostalih
rodova u suvremenoj srpskoj knjiţevnosti.
KNjIŢEVNA KRITIKA
knjiţevnosti jeste usavršavanje knjiţevnoga jezika i stila. Stara filološka škola sasvim se
izgubila sa svojim nenauĉnim i preţivelim shvatanjima: da je srpski knjiţevni jezik dovršio
svoje razvijanje, i da je jezik Vuka Karadţića i Đure Daniĉića definitivan knjiţevni jezik od
koga se, kao od neke svetinje, ne sme odstupati. Danas je opšte primljeno shvatanje da je
knjiţevni jezik jedan ţiv organizam, prirodan i spontan proizvod vazda usavršljivog ljudskog
duha, i da se kao takav mora razvijati, popunjujući se pozajmicama svake vrste, i oţivljenim
zgodnim arhaizmima i primanjem lepo kazanih provincijalizama, naroĉito prihvatanjem
spontano postalih neologizama, i da za nove ideje i nova osećanja potrebni su i novi izrazi i
nove forme.
U polovini XIX veka mislilo se da je jezik kojim su Karadţić i Daniĉić preveli Bibliju
idealan srpski jezik, a pisci su pisali prema tim uzorima. Iako je nedavno bilo pokušaja da
juţno hercegovaĉko nareĉje postane opšte knjiţevno nareĉje srpsko, iako je ta ideja potpuno
pobedila kod Hrvata, u srpskoj knjiţevnosti ostalo je, uglavnom, istoĉno nareĉje, govor
Beograda, Šumadije i stare Vojvodine. Ne samo da je istoĉno nareĉje saĉuvalo svoj raniji
poloţaj, no zato što njime govori najveći i najkulturniji deo srpskoga naroda, »od Triglava do
Soluna«, zato što ima tradiciju, zato što je kraće, lakše, poslovnije, energiĉnije, ujednaĉenije,
ono oĉevidno potiskuje juţno nareĉje. Kao što je šezdesetih godina bilo srpskih pisaca iz
istoĉnih krajeva koji su poĉeli pisati juţnim nareĉjem, tako i sada pojedini pisci, i srpski i
hrvatski, iz jugozapadnih krajeva, poĉinju pisati istoĉnim nareĉjem, koje je na putu da
postane opšta i vladajuće nareĉje srpske, a verovatno i hrvatske knjiţevnosti.
1) PESNICI
N ajnovija srpska poezija ima dva pesnika na ĉelu: Jovana Duĉića i Milana
Rakića, dva Ċaka modernih francuskih pesnika, koji po svom pesniĉkom obrazovanju imaju
mnogo zajedniĉkog, ali koji se po svome knjiţevnom karakteru i po prirodi svojih pesama
znatno razlikuju.
JOVAN DUĈIĆ
Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, propevao je poĉetkom devedesetih godina, pod jakim
uticajem Vojislava Ilića. U prvoj njegovoj zbirci Pjesme (Mostar, 1901.) nalaze se motivi,
predmeti, osnovni ton, pa ĉak i reĉnik Vojislava Ilića. Kao i Vojislav Ilić, i on voli Puškina i
daje nekoliko prevoda iz njega (Bahĉiserijski šedrvan i Galub, 1900; Andţelo, 1901;125
Cigani, 1902; Kavkaski suţanj, 1905). Ali Duĉić, jedan od najgipkijih i najevolutivnijih
duhova srpske knjiţevnosti uopšte, nije se na tome zaustavio. Otkako je 1899. otišao na
stranu, u francusku Švajcarsku i Francusku, on je došao u školu modernih pesnika
francuskih, naroĉito Albera Samena i Anrija de Renjije, i ubrzo se pokazao ne kao dobar Ċak
no kao samostalan stvaralac.
Njegova poezija do 1901. bila je više opisna, u najboljem sluĉaju poezija šumova i
zvukova. Ljubav je bila glavno osećanje koje je pevao u toj svojoj mladićkoj lirici, i nekoliko
iskrenih, osećanih, neposrednih pesama koje je tada ispevao, idu u njegove najbolje pesniĉke
proizvode. Docnije, sve to mu je poĉelo izgledati naivno, poĉetniĉko, nedovoljno umetniĉko, i
on se sav okreće »umetnosti radi umetnosti«, umetnosti rafinisanoj i idejom i formom,
poeziji formalne lepote i simbola. Druga sveska Pesama (Beograd, 1908), u kojoj ima
izmenjenih pesama iz zbirke od 1901, pokazuje koliki se preokret napravio u njegovom
pevanju. Forma mu sada izgleda vaţnija od sadrţine: »Forma u pesmi moţe ĉesto da zameni
sve drugo...« Pesnik je za njega »kabinetski radnik i uĉeni zanatlija na teškom poslu rime i
ritma...« »Sve je do toga kako se nešto reĉe...« On hoće da u svoju poeziju magle i senki
unese što reĊe osećaje, što suptilnija osećanja, trudi se da uhvati one suptilne veze koje
vezuju dušu ĉoveka sa dušom stvari, ljudski ţivot za vasionski ţivot, da mesto opštih i
prostih ideja dâ više poetske simbole. On pati od straha da ne bude dovoljno otmen, da
njegova poezija ne liĉi odveć na poeziju drugih pesnika. On poeziju shvata kao neku vrstu
primenjene metafizike, nerado opisuje spoljni svet i opšta ljudska osećanja, no, u teţnji »da
se od ĉisto spoljnih fakata pribliţi dogaĊajima duše«, obdelava »tananu poeziju simbola«,
»metafiziku osećanja«.
Sve to, odista, nije banalno, bar u dosadašnjoj srpskoj knjiţevnosti; u toj poeziji ima
mnogo otmenosti, sklada i finoće, ali to ugušivanje sopstvenih osećanja, izokretanje svoje
prirode, ţelja biti drugaĉi od ostalih, strah od iskrenosti i prirodnosti, traţenje simbola
pošto-poto, iskljuĉivo staranje o efektima koji se postizavaju kombinacijama reĉi i glasova,
sve to ĉini utisak neĉega hladno usiljenog, ukoĉeno otmenog, i katkada gotovo prelazi u
manirizam.
ţrtvujući katkada smisao, jasnost, iskrenost, svoje intimne pesniĉke osobine, Duĉić se
usavršio u formi kao niko do njega. Mada mu slikovi nisu svagda pravilni, on piše vanredno
izraĊenim stihom, uglaĊenim, utanĉanim, sa obiljem slika i bogatstvom reĉi, pokazujući se
kao majstor u reĉi. Njegovi fluidni, ţivopisni, sjajni stihovi idu u najbolje stvari koje je srpska
poezija dala. Stil je uopšte njegova najveća osobina, i to se vidi najbolje na njegovoj prozi, na
putopisima (Pismo iz Ţeneve, 1908; Pismo sa Alpa, 1906; Pismo s Jonskoga mora, 1911) i
knjiţevnim impresijama (o Vojislavu Iliću, 1902; o Borisavu Stankoviću, 1907; o Miloradu J.
Mitroviću, 1911; o Petru Koĉiću, 1912; [o Isidori Sekulić, 1914]). Ti putopisi su ĉesto
fantastiĉni, a knjiţevne slike su više pesniĉke impresije, knjiţevni vezovi, sjajna stilska
razvijanja povodom jednog pisca. Ali to je pisano neĉuveno sjajnim, bleštavim stilom,
bogatim reĉnikom i retkim figurama, sa mnogo duha i gracije, sa toliko literature da ĉitalac
ostaje zasenjen. Njegovi putopisi su najknjiţevniji i najbolji posao svoje vrste u srpskoj
knjiţevnosti. Pesnik vrlo velikog talenta ĉije razvijanje još nije dovršeno, pisac prvoga reda
koji još nije kazao svoju poslednju reĉ, Jovan Duĉić je jedan od tvoraca u današnjoj poeziji
srpskoj a u prozi jedan od najvećih srpskih stilista.
MILAN RAKIĆ
odmah izišao sa svim svojim pesniĉkim osobinama. Poĉeo je, pod psevdonimom, pevati u
Srpskom knjiţevnom glasniku 1902, prva sveska Pesama izišla mu je 1903, a druga, Nove
pesme, 1912. Pisao je malo, za desetak godina oko pedeset pesama, ali je kakvoća obilato
nadoknadila koliĉinu.
U prvim stihovima njegovim bila je vrlo jaka pesimistiĉka nota, i on je jaĉe no iko pevao
teret, prazninu, ništavilo ţivota, duhovni i duševni jad ĉoveka pritisnuta sudbinom, ali u isti
mah i ponosit i miran stoicizam, pobedu duha nad materijom i prekaljene duše nad
brutalnom prirodom. I taj prvobitni pesimizam, koji je u izvesnim trenucima izgledao
bajronovski reĉit i oĉajan, sve više je prelazio u melanholiĉnu rezignaciju i filozofsku
vedrinu. Pored toga, poslednjih godina Rakić, koji je sa sluţbom bio na Kosovu, ispevao je
izvestan broj patriotskih pesama, u kojima je, sa Aleksom Šantićem, vaskrsao staru
rodoljubivu poeziju, dokazao kako i ona moţe biti vrlo knjiţevna i umetniĉka. Njegovo
rodoljublje je duboko u njegovu srcu, i u punoj saglasnosti sa njegovim duhom, on ima
suvremen patriotizam, bez fraza i bez stava, racionalan i diskretan, koji je sastavan deo
razvijene duše i zrele misli modernog ĉoveka.
Ako bi, kao pesnik uopšte, Rakić imao da se spori o prvenstvo sa Jovanom Duĉićem, u
pogledu ĉisto pesniĉke forme on je danas na prvom mestu, i u srpskoj knjiţevnosti nema
izraĊenijih, savršenijih stihova no što su njegovi. Shvatajući knjiţevni posao sasvim ozbiljno,
radeći ga vrlo paţljivo, on je svojim stihovima znao dati gotovo definitivnu formu. On ima
široku i bogatu oratorsku frazu, zaokrugljenu strofu kao u mramoru rezanu, snaţan i sveĉan
ritam, stil kristalno jasan, krepak i efektivan, stih bogat, zvuĉan, metalan. Njegovi stihovi,
zvonki i ĉisti, odjekuju zvekom plemenitog metala. Njegova poezija je besprekorna u svojoj
mirnoj euritmiji i mramornoj lepoti, i u pogledu tehnike to je poslednja reĉ umetniĉkoga
savršenstva u dosadašnjoj poeziji srpskoj.
U celom svom radu Rakić oznaĉava jedan veliki napredak u srpskoj knjiţevnosti.
Mislen bez pedanterije, dubok bez nejasnosti, reĉit bez emfaze, liriĉan bez patosa, on je tip
modernog pesnika našeg intelektualnog doba.
STEVAN M. LUKOVIĆ
Lukovića (1877. do 1902). On je poĉeo pisati polovinom devedesetih godina, ali to su bili
obiĉni Ċaĉki pokušaji bez vrednosti. Osetivši šta sve treba znati pa moći pisati, on se dao na
prouĉavanje francuskih pesnika, naroĉito Alfreda de Misea i Pola Verlena. Ne publikujući
svoje stihove, uveren da još nisu kako treba, on je ostavio za sobom izvestan broj
nedovršenih pesama, koje su njegovi prijatelji izdali u Beogradu 1903. godine (Pesme
Stevana M. Lukovića).
SVETISLAV STEFANOVIĆ
(roĊen u Novom Sadu, 1877*126). Javio se krajem devedesetih godina, i za desetak godina
dao je nekoliko knjiga pesama, eseja, skica, prevoda. U Mostaru (1903, 1904, 1905), izišle su
tri knjige njegovih Pesama; iz tih ranijih zbirki stihova, iz doba od 1902. do 1912, probrao je
kao neku malu antologiju Sunca i senke (Beograd, 1912). 1911. izišla je u Novom Sadu
njegova drama Sukobi, 1904, u Mostaru, zbirka proznih radova Skice. Prevodio je dosta iz
engleskih pesnika, Bernsa, Bajrona, Šelija, Edgara Poa, Tenisona, Svinberna, Rosetija,
Vajlda, itd. 1907. izišla je u Mostaru jedna sveska njegovih knjiţevnih ogleda Iz engleske
knjiţevnosti (o Šekspiru, o »Novoj renesansi«, o Danteu, Gabrielu Rosetiju, o Aldţernonu
Ĉarlsu Svinbernu). Stefanović je dosta prevodio iz Šekspira, u stihu. Tako: Julije Cezar
(Mostar, 1902), Magbet (Mostar, 1903), Mletaĉki trgovac (Mostar, 1905), Mnogo vike ni
oko šta (Mostar, 1906). Od Edgara Poa preveo je Dve pripovetke (U Molstremskom vrtlogu i
Istina o g. Valdemaru, Mostar, 1902).
Stefanović ima izvesnih dobrih osobina. On ima veliku duhovnu radoznalost, retku
vrednoću i radnu snagu, dosta široko knjiţevno obrazovanje. Lekar po struci, kao posledicu
svog prirodnjaĉkog obrazovanja, on ima i širih opštih ideja kojima ĉesto izlazi iz uskoga
kruga osveštanih pesniĉkih tema. Stojeći pod uticajem engleskih pesnika, on ima i novije
pesniĉke motive i originalniji pogled na svet. Širok panteizam, velika ljubav ka prirodi i
saosećanje svetskoga ţivota, ĉesto izraţavano sa snagom i akcentom, odlikuje njegove
najbolje stvari. Ali Stefanović ima mana koje vrlo jako opominju na Lazu Kostića, ĉiji je on
oboţavalac i jedan od vrlo retkih branilaca. Osećajući izvesnu originalnost u sebi, on hoće da
bude originalniji no što jeste, usiljava se da bude dubok i simboliĉan i ispada mutan,
zamršen i nejasan, i u celini ostaje teţak za ĉitanje. Stihovi su mu uglasti i tvrdi, »pesniĉke
slobode« nedopušteno velike, jezik neizraĊen i nesiguran. Njegovi pokušaji da se potpuno
oslobodi ranije srpske versifikacije i da stvori novu, slobodniju versifikaciju, nisu uspeli.
Uopšte, on je jedan od onih pisaca koji više hoće no što mogu, i njegove knjiţevne ambicije
nisu u skladu sa njegovim knjiţevnim sposobnostima. Kritiĉki i dramski pokušaji su mu
sasvim slabi, i odaju oskuDicu ravnoteţe u duhu i mere u ukusu.
MILAN ĆURĈIN
Panĉevu 1880*). Svoj pesniĉki rad otpoĉeo je pod uticajem beĉkih modernista, poĉetkom XX
veka, i pisao mahom u Srpskom knjiţevnom glasniku. Zbirka njegovih stihova Pesme izišla
je 1906. Njegova poezija, ĉudna, katkada ĉudnjaĉka po idejama, osećanjima i obliku, bunila
je mnoge ukorenjene predrasude, i retko je koji pesnik doĉekan sa toliko zle volje i
podsmeha. Kod njega ima afektiranja, stih mu nije dobar, jezik nije siguran, ali neoĉekivane
pesniĉke i estetiĉke ideje kazivane su smelo i prkosno, i gotovo uvek interesantno. Iskrenost i
originalnost u duhu, oholo preziranje ranijeg i tuĊeg, prezriv ton i borben stav, odlikuju ove
originalne pesme. Ćurĉin je jedan od prvih pesnika koji su izišli iz konvencionalne
versifikacije i poĉeli pisati slobodnijom razmerom.
VELjKO PETROVIĆ
1884*). Svršivši maĊarsku gimnaziju u Somboru, uĉio je prava u Pešti. 1906. i 1907. bio je
saurednik ĉasopisa Croatia, pokrenutog u Pešti. Bacivši se na novinarstvo, rasturio je veliki
broj svojih stihova po srpskim i hrvatskim listovima i ĉasopisima. Dosada je izdao pesme
patriotskog smera, Rodoljubive pesme (Beograd, 1912) [ i »knjigu stihova« Na pragu
(Panĉevo, 1913)]. On je pesnik originalnih osećanja i ideja, i rado slika uzmućena duševna
stanja i reĊa osećanja. U patriotskoj poeziji, ostajući i originalan pesnik i savestan umetnik,
dao je novo, jaĉe, revolucionarno osećanje ljubavi prema svojoj zemlji i narodu, i retko kada
su nacionalni gnev i nada imali tako jake akcente. Njegovoj poeziji smeta izvesna tvrdoća
stiha i nesigurnost u jeziku. Veljko Petrović bavi se i novelom, sam veli da »sve više naginje
novelistici«, i dosada je dao priliĉan broj vrlo zanimljivih pripovedaka, u kojima ili
psihološki analizuje nevrasteniĉarsku dušu modernog ĉoveka ili sa gorĉinom slika srpsko
graĊansko društvo u Ugarskoj.
DANICA MARKOVIĆ
VELIMIR RAJIĆ
karakter. Njegova knjiga Pesme i proza (Beograd, 1908) sve je drugo samo ne knjiţevno
diletantstvo i opšta poetska mesta. U ovoj bolnoj knjizi nema nijedne misli, nijednog
osećanja koje pesnik nije svom dušom svojom osetio i svim svojim bićem proţiveo. Njegov
veliki pesimizam nije ono knjiţevno razvijanje jedne lake knjiške teme, no neposredno, silno
osećanje, koje katkada ĉini teţak fiziĉki utisak. Ta subjektivnost je i dobra i slaba strana ove
knjige: Pesme i proza su jedna iskrena knjiga, koja daje pun utisak osećanog i preţivljenog,
ali pesnik pokazuje uzak talenat, nemoć da iziĊe iz sebe, da peva drugo što nije za njega
vezano. Stihovi, iako nešto starinski, ĉisti su i pravilni.
SIMA PANDUROVIĆ
1883**). On je dosada dao dve zbirke stihova: Posmrtne poĉasti (Mostar, 1908), Dani i noći
(Beograd, 1912), pored toga nekoliko prevoda u stihu iz francuske knjiţevnosti: Kralj se
zabavlja (1904)127 od Viktora Igoa, Romantiĉne duše (Les romanesques) od Edmona
Rostana (1912128), Rasinovu Ataliju (Beograd, 1913). U prvim stihovima svojim on
produţava onu notu pesimizma koja se jako osetila u srpskoj poeziji poĉetkom XX veka. On
je pesnik bola, mraka, jeseni, groblja, nirvane, bezuslovan pesimist, najpotpuniji i
najradikalniji pesimist kakvoga je dotle bilo u srpskoj knjiţevnosti. On ne peva pesimizam
kao jedno filozofsko osećanje sveta, no kao reakciju rastrojenih ţivaca, i, po ugledu na
francuske dekadente, peva ne bol ţivota no bolest ţivota, nevrasteniĉarske »snove bez noći i
noći bez snova«. To je modernistiĉka poezija »sumraka duše« i polusna, »poezija
transcendentalnog«, mutnih podsvesnih stanja, onoga što se samo naslućuje i nagovešćuje,
u kojoj su mesto svakih osećanja tamni osećaji, mesto ideja simboli, mesto misli paradoksi.
Pesnik je vrlo ĉesto nejasan, stil mu je pun stranih reĉi, stih dosta nepravilan. Ali u tim
prvim pesmama ima mnogo originalnoga, osobenih duševnih stanja, suptilnih osećaja,
dubokog i bolnog prodiranja u najtamnije dubine ljudskog srca, naroĉito mnogo liĉnoga
akcenta, pored toga lepih stihova, vanredno prilagoĊenih svojim temama.
Od najnovijih pesnika skreću paţnju na sebe Milutin Bojić* i Mirko Korolija.** Iako
vrlo mladi, oni već pokazuju svoju pesniĉku osobenost i unose nešto novo u srpsku poeziju.
Bojić ima ţivu maštu, ţivopisnu reĉenicu, bogat reĉnik, krepak i zvonak stih. [Pesme
(Beograd, 1914); drama Kraljeva jesen (Beograd, 1913).] Korolija, Dalmatinac rodom, stoji
pod jakim talijanskim uticajem. Stih mu je vrlo slobodan i nov. [Njegova zbirka: Pesme
(Zadar, 1914).]
2) PRIPOVEDAĈI
BORISAV STANKOVIĆ
Stanković je uvek prisutan, sa svom svojom širokom dušom. MeĊu svima srpskim
pripovedaĉima niko nije bio subjektivniji i poetiĉniji, niko nije takav potpun impresionist.
Isti uspeh Stanković je imao i u drami. Njegova Koštana je doţivela veliki uspeh i kod
knjiţevno obrazovanih ljudi, kojima se dopala njena prodirna i bolna poezija »derta«,
»sevdaha« i »ţala za mladost«, i kod velike publike, koja voli ono što je ţivopisno i huĉno u
njoj. To je velika ljubavna pesma ĉeţnje, strasti i tuge, puna nostalgiĉne poezije bosanskih
sevdalinki, sa neĉim opojnim i zanosnim što se hvata oko srca i duše. Kao drama, Koštana je
slaba, jer je nevešto pisana, nepovezana, ali svojim visokim knjiţevnim osobinama,
paroksizmom ljubavne strasti, prodirnim reĉima i snaţnim akcentom, ona je jedna od
najpoetiĉnijih stvari u srpskoj knjiţevnosti.
Stanković je više pesnik no pripovedaĉ, više pesnik no ogromna većina srpskih pesnika
koji su pevali do danas. On ima svojih mana i nedostataka. On je pre svega jednolik, dosta
uskog vidika, svodi svet i ljude na jedno jedino osećanje, na ljubav, i u svetu vidi samo
ljubavnike i ljubavnice, sevdalije i bolnike od ljubavi. Njegove pripovetke su nevezane,
nerazvijene, ĉesto bez sklada, epizode su razvijane na štetu celine, opisi gutaju radnju,
dijalog teţak i ispresecan, ĉesto izgleda na mucanje, sintaksa je nesigurna, opšta pismenost
nedovoljna. Ali, pored tih nedostataka koji se više tiĉu forme, Stanković ima jednu vrlinu
koja nadoknaĊuje za sve: silan, elementarno, nesvesno silan lirski temperament. To je
moţda najjaĉi pripovedaĉki talenat koji je ikada bio u srpskoj knjiţevnosti.
IVO ĆIPIKO
Kao Ċak poĉeo je ĉitati srpske pripovedaĉe, Šapĉanina, Milićevića, naroĉito Janka
Veselinovića, na koga se ugledao u svojim prvim pripovedaĉkim pokušajima. Po hrvatskim i
srpskim listovima poĉeo se javljati još poĉetkom devedesetih godina. Od njega su izišle
zbirke pripovedaka Primorske duše (Zagreb, 1899), Sa jadranskih obala (Mostar, 1900), Sa
ostrva (Beograd, 1903), Kraj mora (Dubrovnik, 1911), slike Utisci iz rata 1912 (Sarajevo,
1914), [Preljub (Beograd, 1914)], dva romana: Za kruhom (Novi Sad, 1904) i Pauci (Beograd,
1909) i pozorišni komad Na granici (Beograd, 1910).
1911, u predgovoru zbirke Kraj mora, Ćipiko piše o svojim prvim radovima: »Najranije
od ovih priĉa pisane su impresivno, nagonski, sa potrebom da pišem — one su ĉisto moje.
Pišući ih, nisam dugo razmišljao, ĉuvstvovao sam i u strasti i u samilosti.« Njegovi prvi
radovi su ili izlivi jednog toplog srca koje priroda potresa, ili svetli opisi spoljnog sveta. Tek
docnije on prilazi višim problemima socijalnoga ţivota i moderne duše. Pod uticajem naših
starijih pripovedaĉa, kod kojih je bilo toliko etnografskog duha, on je opisivao ţivot
dalmatinskog seljaka, naroĉito u Zagorju, ţivot tvrd i muĉan, ali u kome se saĉuvalo mnogo
starinskog i patrijarhalnog. Ćipiko voli toga seljaka, potomka starih uskoka i hajduka, on je
ţiveo sa njime, razume ga i oseća ga, sa ljubavlju ga opisuje, uzima ga u zaštitu, i o njegovom
ţivotu piše socijalne, gotovo socijalistiĉke proteste. Ali on je mnogo bolji kao pesnik mora.
Pomorac, zaljubljen u more, on ga je više, radije i lepše opisivao no ijedan srpski pripovedaĉ.
U svim njegovim pripovetkama ima mnogo mora i svetlosti, i njegovi ţivi, osećani,
impresionistiĉki opisi mora, ĉisti, zraĉni i svetli, idu u najbolje opise naše knjiţevnosti.
Kao ostali pripovedaĉi njegova doba, kao Stanković, kao Koĉić, tako i Ćipiko ne
zadovoljava se samo spoljnim opisima i objektivnim realnim slikanjem sveta i ljudi, no unosi
i sebe, svoju dušu. Ĉovek od temperamenta, sav od mesa i krvi, snaţnog fiziĉkog ţivota,
strastan i ĉulan, on gleda prirodu kroz sebe i u nju unosi sebe. On voli ţivot prirodan, jedar,
sveţ, nabrekao, sve manifestacije ţivotnoga nagona. Njegova intenzivna »radost ţivota«,
njegova ljubav ka prirodi, »samilost«, saosećanje sa ljudima, jako socijalno osećanje, sve to
nalazi snaţna izraza u svima njegovim delima. Kao i Stanković i Koĉić, on je pravi lirski
realist.
Ćipiko ima više talenta i lirizma no knjiţevne veštine. On nije u stanju da dobro i
skladno izvede jednu temu, slabo vezuje dogaĊaje, epizodama daje suviše mesta. Njegove
mane se naroĉito vide u romanima, rĊavo komponovanim, katkada samo nabacanim.
Njegova snaga je u obilju ţivota i u poeziji mora koje je on obilno uneo u svoje knjiţevno
delo.
PETAR KOĈIĆ
Bosnu valjano zastupa Petar Koĉić.* Njegove prve pripovetke, izgubljene meĊu beznaĉajnim
pripovetkama manjih ĉasopisa iz poĉetka XX veka, nisu se primećivale. On je opštu paţnju
skrenuo na sebe kada se 1902, u Karlovcima, javila prva njegova zbirka pripovedaka S
planine i ispod planine. Druga knjiga, pod istim imenom, izišla je u 3agrebu 1904, treća u
Beogradu 1905. Satira Jazavac pred sudom, za nekoliko godina, doţivela je jedanaest
izdanja. Iako je politika odvukla Koĉića na stranu, on ipak ne napušta knjiţevnost. Zbirka
Jauci sa Zmijanja izišla je u Zagrebu 1910, a satira Sudanija 1911. u Sarajevu.
Prvim svojim pripovetkama Koĉić je uĉinio utisak jakog, sveţeg i originalnog talenta.
On se tu otkrio kao pesnik mladosti i zdravlja, ţivotne energije i nacionalne snage. Njegovi
opisi seoskoga ţivota Bosanske krajine, koju dotle niko nije opisivao u srpskoj knjiţevnosti,
opisi njenih modrih planina i starih šuma, sveţi su, krepki, neposredni, katkada
impresionistiĉki. Svuda se oseća dah rascvetale prirode, ritam moćnoga ţivota, sve je
nabreklo krvlju i zdravljem. Što je on rekao o prirodi koju je opisivao, moţe se primeniti na
njegove prve pripovetke: »Sve se diţe, budi, sve se puši kao vruća krv, odiše snagom,
svjeţinom...« Takav je kada opisuje svoje drage krajinske planine, takav kada opisuje ljubav
mladih »ţestoke krvi«.
Samo, ta »radost ţivota« iz prve mladosti se gasi. On nije egoist koji ţivi za sebe i u
svom snu lepote, u prirodi ne gleda samo igre svetlosti i boja no i ĉoveka koji u njoj ţivi.
Priroda mu sve više postaje okvir, a glavna slika ĉovek, bosanski seljak, za koga on oseća
bratsku neţnost. Koĉić je ĉovek od silne nacionalne energije, moćan izdanak jedne srpske
rase koja je mnogo stradala i koja se mnogo borila. Njegov borbeni nacionalizam ima široku
socijalnu osnovicu, on je smeo i buntovan duh, i njegova ljubav prema seljaku nije
sentimentalnost i sauĉešće starih, no širok buntovan duh modernih. »O Boţe moj, piše on,
veliki i silni i nedostiţni, daj mi jezik, daj mi krupne i goleme rijeĉi koje dušmani ne
razumiju, a narod razumije!« Gotovo u svakoj svojoj pripoveci on daje izraza svojoj ljubavi
za bednog, ogolelog i pritisnutog seljaka, i srdţbi prema nasilju i nepravdi. Taj gorak protest
našao je jaka izraza u duhovitoj satiri Sudaniji, parodiji zakonske pravde i sudstva, a
naroĉito u proslavljenom Jazavcu pred sudom, delu koje je, osobito posle 1908, doţivelo
ogroman uspeh kod sviju slojeva srpske ĉitalaĉke publike i do 1913. doĉekalo jedanaest
izdanja, ćirilicom i latinicom. Agrarne i druge nevolje bosanskog seljaka, lukava, pritunjena,
ali nesalomljiva i buntovna, sve je to našlo silna izraza u ovoj izvrsnoj satiri. Tip seljaka
izveden je sa veoma mnogo taĉnosti i snage, dijalog je vanredno prirodan, sporedne liĉnosti
su obeleţene sa vrlo mnogo reljefa, situacije su vrlo pravilno izvedene, a i u svemu ima toliko
satire, gorke i osvetniĉke satire, da Jazavac pred sudom ide u najbolje satire politiĉke i
socijalne knjiţevnosti.
MILUTIN USKOKOVIĆ
u Uţicu 1884*). Jošte mlad, i tek u poĉetku knjiţevnoga rada, napisao je dosada nekoliko
knjiga: dve zbirke crtica Pod ţivotom (Beograd, 1905) i Vitae fragmenta (Mostar, 1908),
[dva] romana Došljaci (Beograd, 1910), [Ĉedomir Ilić (Beograd, 1914),] i jednu zbirku
pripovedaka Kad ruţe cvetaju... (Beograd, 1912). 1914. izišao je u Beogradu njegov prevod
Maksima Larošfukoa.
Kao pisac, Uskoković se razvija i još nije došao do punog izraza svoga talenta. Prve dve
zbirke su više ogledi, nacrti, skice, »probe pera«, u kojima je bilo mnogo knjiškoga
pesimizma, mladićke sentimentalnosti i romantiĉarske retorike, ali u kojima se isto tako
videla lepa osećajnost, zanimljiva opaţanja i lep knjiţevni stil. Što nije obiĉno sluĉaj kod
mladih i talentovanih pisaca, Uskoković je radio, ĉitao suvremene francuske pisce, nauĉio
knjiţevni zanat, izradio se, i došio sa zrelijim, odreĊenijim i jaĉim knjiţevnim delima.
Hercegovac, oţiveo je staru folklornu pripovetku Stjepana Mitrova Ljubiše. Izdao je do sada
zbirku pripovedaka Gorštakinje (Beograd, 1906) [i S orlovskih krševa (Beograd, 1914)] i
politiĉko-nacionalni spis Iz zemlje plaĉa (Beograd, 1906). Sem toga znatan broj njegovih
pripovedaka rasturen je po listovima i ĉasopisima. Perović, prikazujući ţivot hercegovaĉkih i
crnogorskih brĊana, pokazuje dobro poznavanje sredine i narodnog ţivota, unosi svoj ţiv i
jak temperamenat, reljefno slika tipove, piše reĉitim i vrlo bogatim narodnim jezikom. Ali on
je bez mnogo ukusa; ima nesklada i grubosti, silom utrpane tendencije, i suviše
provincijalan, katkada nerazumljiv reĉnik. To je duh i talenat kome još treba sreĊivanja.
VELjKO M. MILIĆEVIĆ
Milićevića (roĊen 1886. u Ĉagliću, u Slavoniji, odrastao u Lici**). Vrlo mlad, ranije no iko,
on je izišao na glas sa nekoliko dobro pisanih, sadrţajnih pripovedaka (Mrtvi ţivot, 1903;
Vihor, 1904; Bespuće, 1906, štampano u zasebnoj knjizi, Sarajevo, 1912). Teţak, sumoran
ton, bolno istraţivanje u dubinama ljudske duše, slikanje obolelih stanja volje i pomućene
svesti, odlikuje prve radove mladoga pisca. Te pripovetke su bile vrlo karakteristiĉne za onaj
period pesimistiĉke klonulosti, umora od ţivota i knjiţevnog nevrasteniĉarstva, kojim se kod
najmlaĊih pisaca poĉinjao XX vek u srpskoj knjiţevnosti. Kod njega ima analitiĉkih
sposobnosti, oštre inteligencije, hladne preciznosti, sigurne ruke u radu; pripovetke su mu
pisane sa otmenom prostotom, neusiljeno reĉito, tako da je sve to bilo više no sjajan poĉetak
jednog originalnog mladoga talenta. Milićević, na ţalost, nije išao dalje od tih prvih
pripovedaka. Otišavši na stranu, a upavši potom u novinarstvo, on je gotovo napustio
knjiţevni rad, istrošio svoj talenat, i pozniji njegovi radovi, usiljeni, slabo pisani, suviše
zaostaju za prvim odliĉnim radovima. Kao što je brzo procvetao, Milićević se tako brzo i
sasušio i sparušio. 1912. izišao je u Sarajevu njegov prevod romana Kloda Farera Boj (La
bataille).
JELENA DIMITRIJEVIĆ
njemu u većem broju javljaju ţene koje pišu, od kojih neke pokazuju stvarne knjiţevne
sposobnosti. Pored Danice Marković u poeziji, javljaju se u pripoveci Jelena Dimitrijević,
Isidora Sekulić i Milica Janković (psevdonim L. Mihajlović). Jelena Dimitrijević (roĊena u
Kruševcu, 1862*) javila se stihovima, sasvim osrednje vrednosti (Pesme, Niš, 1894). Kako je
duţe vreme ţivela u Nišu, od 1881. do 1898, zainteresovala se za lokalni ţivot, naroĉito za
tursko ţenskinje. Đul-Marikina prikaţnja (Beograd, 1901) su lepa slika staroga Niša, u rodu
Sremĉevih niških pripovedaka. Turski ţenski svet opisan je u Pismima iz Niša o haremima
(Beograd, 1897), Pismima iz Soluna (1908), u većoj pripoveci Fati Sultan (Beograd, 1907) i
naroĉito u velikom romanu Nove (Beograd, 1912). Iako su bez veće originalnosti i jaĉe snage,
sa jednolikim predmetima, pisani dosta bezliĉnim stilom, ti radovi ipak imaju svoga interesa
i svoju ĉitalaĉku publiku.
ISIDORA SEKULIĆ
poslednje vreme javile, Isidore Sekulić i Milice Janković. Isidora Sekulić,** koja ĉini
pokušaje u knjiţevnoj kritici i koja se javlja i politiĉko-nacionalnim ĉlancima, prikupila je
svoje impresionistiĉke crtice, skice i pripovetke u knjigu Saputnici (Beograd, 1913). To je
knjiga skroz subjektivna, liĉna, sadrţinom i tonom, jedna nova pojava one »eksplozije
ţenske iskrenosti« u knjiţevnosti. U tome ima retke sposobnosti za introspekciju i moralnu
autopsiju; knjiga je pisana samostalno, vrlo knjiţevno. Ali sposobnosti za samoposmatranje
su zloupotrebljene, u literatorskom egocentrizmu otišlo se odveć daleko, i suv
intelektualizam, nerazumljivost, bizarnost, nešto usiljeno i knjiško, remeti opšti utisak ove
literarne knjige. [Od nje su Pisma iz Norveške (Beograd, 1914), putopisne impresije.]
MILICA JANKOVIĆ
3) DRAMATIĈARI
perioda srpske knjiţevnosti. Materijalni uslovi za razvitak drame daleko su povoljniji no što
su ikada bili. Tri stalna narodna pozorišta, u Beogradu, Novom Sadu i Zagrebu, u kojima se
naroĉita paţnja ukazuje nacionalnom repertoaru, razni dramski konkursi i nagrade, priliĉne
za naše prilike, znatan broj glumaca koji sve više napreduju, mnogo veći, bolji i naroĉito
knjiţevniji repertoar, sve to ne daje ţeljene rezultate. Ako bi se tvrdilo da za dramu treba
samo razvijenija sredina, veća kultura, i opšta i knjiţevna, bolje poznavanje pozorišnoga
zanata, onda se nikako ne bi moglo objasniti zašto je srpska knjiţevnost u jadnim prilikama
tridesetih godina imala pisca vrste i vrednosti Jovana St. Popovića, a sedamdesetih godina
jednog dobrog komediografa u licu Koste Trifkovića.
osobina, ţivo osećanje stvarnosti i ţivota, slobodan pogled na ljude i na stvari, smelost u
duhu da sve vidi i da sve kaţe, veštinu da ţivot kondenzuje i reljefno iznese na pozornicu,
precizan stil, bez ukrasa ali od utiska.
Jovanović, odavši se nauci, napustio je svoj srećno poĉet dramski rad, ali njegov primer
nije ostao bez podraţavalaca. Nekoliko mlaĊih pisaca, bez njegove snage i knjiţevnih
sposobnosti, poĉeli su pesimistiĉki i naturalistiĉki prikazivati suvremeni beogradski ţivot u
njegovim crnim stranama. U tome pokušaju oni su imali uspeha na pozorišnim konkursima i
pred šorom pozorišnom publikom, ali ne pravog i trajnog knjiţevnog uspeha. I Branislav Đ.
Nušić je u tome pravcu, idući za stopama Maksima Gorkog, dao mraĉnu naturalistiĉku
socijalnu sliku Iza boţjih leĊa. Iako Nušić bolje zna pozorišni zanat no iko, iako je intimni
poznavalac beogradskog ţivota, iako je njegov knjiţevni talenat vrlo gibak i prilagodljiv, on u
slikanju beogradskog sveta »na dnu« nije bio u svojoj ulozi lakog i duhovitog vodviljista, i taj
njegov pokušaj, ma koliko bio znaĉajan, nije imao većega uspeha, naroĉito nije oznaĉavao
obrt u njegovom dramskom radu.
4) KNjIŢEVNI KRITIĈARI
potpuno razvila i stala aktivno uticati od prvih godina XX veka, i od toga doba stalno
napreduje.
BOGDAN POPOVIĆ
(roĊen u Beogradu 1863*). Kao pisac, kao osnivaĉ i prvi urednik Srpskog knjiţevnog
glasnika, kao dvadesetogodišnji nastavnik knjiţevnosti na Velikoj školi i Univerzitetu, on je
bio od stalnog i velikog uticaja na mlaĊe knjiţevne naraštaje, i više no iko uticao na pravac
današnje srpske knjiţevnosti. On je uveo francuski duh u srpsku knjiţevnost, uneo moderna
knjiţevna i umetniĉka shvatanja, stvorio modernu knjiţevnu kritiku srpsku i pod njegovim
neposrednim uticajem razvilo se nekoliko najznaĉajnijih novih pisaca.
Iako je poĉeo pisati po politiĉkim listovima, još poĉetkom osamdesetih godina, ipak
poĉetak njegovog knjiţevnog rada bio je u Otadţbini za 1887. 1889. poĉela je izlaziti njegova
sjajna studija Bomarše. Svoje uvodno predavanje O knjiţevnosti štampao je prvo 1894. a u
drugom, proširenom izdanju 1911. Matica hrvatska 1911. godine izdala je njegovu Atologiju
novije srpske lirike, posao umetniĉki u svakom pogledu. Inaĉe, od njega ima znatan broj
knjiţevnih i umetniĉkih studija, ĉlanaka, ocena, rasturenih po ĉasopisima, naroĉito u
Srpskom knjiţevnom glasniku [izmeĊu kojih je 1914. objavio prvu knjigu svojih Ogleda iz
knjiţevnosti i umetnosti]. Više teoretiĉar no praktiĉar, više filozof umetnosti no knjiţevni
kritiĉar, on se retko zaustavlja na datom knjiţevnom i umetniĉkom delu, no ceo posao
uopštava, ulazi u teorijska pretresanja i izlaganja, i povodom pojedinih dela i pojava daje
iscrpne estetiĉke studije. U tom pogledu od naroĉitoga su znaĉaja studije: o vaspitanju
ukusa, o naĉelu harmonije, o detaljnoj estetiĉkoj analizi, o alegoriji i satiri, o pesniĉkoj
dikciji, o knjiţevnim listovima, o jugoslovenskoj umetnosti.
On ima nekoliko krupnih osobina koje ga stavljaju nad ostalim knjiţevnim kritiĉarima
srpskim. On nije bio samouk u knjiţevnosti kao Svetislav Vulović, ili diletant kao Ljubomir
Nedić, no je imao solidnu struĉnu spremu, i ušao u knjiţevni rad kada je svoj duh potpuno
formirao i ukus potpuno utanĉao kod najboljih pisaca starih i novih knjiţevnosti. On je
zapadnjak, i u srpsku knjiţevnost uvodi evropski duh i evropsko merilo. 1901. pisao je:
»Strana knjiţevnost je srpskoj danas najpotrebnija; strana je knjiţevnost ono što je danas
srpskoj knjiţevnosti najvaţnije.« Znalac jezika, on je upoznat sa svima glavnim evropskim
knjiţevnostima. Zatim, njegovo estetiĉko obrazovanje nije bilo samo ograniĉeno na
knjiţevnost no i na sve grane umetnosti, na muziku, slikarstvo, vajarstvo. I otuda njegova
estetika ima široku podlogu, znanje sviju umetnosti, i otuda je on ne samo najbolji knjiţevni
no i najbolji umetniĉki kritiĉar srpski.
On u srpsku knjiţevnost uvodi naĉela moderne, pozitivne estetike, ali u isti mah neguje
i razvija ĉisto estetiĉku kritiku, analizu umetniĉkih efekata. On u tome pokazuje neobiĉnu
tanĉinu ukusa, sposobnost za rašĉlanjavanje i objašnjavanje, nezavisnost i sigurnost suĊenja.
Iz te njegove vrline izlazi i njegova glavna mana. U ţelji u sve da uĊe i sve da objasni, on se
ĉesto suviše zaustavlja na pojedinosti, dubi je, usredsredi i paţnju i vreme na nju, ĉesto
stvara teškoće onde i gde ih nema, u svakom sluĉaju preuveliĉava ih, tako da se ĉesto
pojedinosti istaknu na štetu celine. On hoće sve da kaţe, na najbolji naĉin i najjaĉom i
najiscrpnijom argumentacijom, i zato radi sporo i to objašnjava njegovu relativno malu
plodnost.
Uticaj Bogdana Popovića na najnoviju srpsku knjiţevnost bio je i ostaje vrlo veliki. On
je u prilikama kada je trebalo, umeo da bude oštar, ali ne sa onom surovom negativnošću
Ljubomira Nedića. On je rušio, ali ne iz zadovoljstva da gleda ruševine, no da rašĉisti
zemljište za graĊenje novoga i boljega. Više no iko uĉinio je za duhovno stvaranje i
obrazovanje novog knjiţevnoga naraštaja, i veći deo današnje knjiţevne proizvodnje srpske
nosi otisak koji joj je on dao.
SLOBODAN JOVANOVIĆ
izuzetku, Slobodan Jovanović (roĊen u Novom Sadu 1869*130) jedan je od onih pisaca koji
svojim visokim knjiţevnim osobinama idu u knjiţevnost, jedan od najboljih stilista srpskih
koji je vrlo jako uticao na današnji knjiţevni stil srpski. Kao pravnik i sociolog napisao je
nekoliko vrlo cenjenih knjiga, koje zauzimaju prvo mesto u srpskoj pravnoj i politiĉko-
istorijskoj literaturi. (MeĊu ostalim Svetozar Marković, Beograd, 1903; Makijaveli, dva
izdanja, Beograd, 1907. i 1912; dve knjige Politiĉkih i pravnih rasprava, Beograd, 1908. i
1910; naroĉito Ustavobranitelji i njihova vlada, Beograd, 1912). Odlikujući se od gotovo
sviju pisaca svoje struke, uskih struĉnjaka bez opšteg i knjiţevnog obrazovanja, koji ne
polaţu nikakvu paţnju na formu i na jezik, Jovanović je svoje struĉne poslove radio u vrlo
knjiţevnoj formi, otmenim stilom i izvrsnim jezikom.
No pored toga, on se, naroĉito u ranijem vremenu, rado i dosta bavio knjiţevnom
kritikom. Po listovima i ĉasopisima rasturen je priliĉan broj njegovih oštroumnih knjiţevnih
ocena, meĊu ostalim i nekoliko knjiţevnih studija. U svim tim poslovima on pokazuje, pored
solidnog knjiţevnog obrazovanja, oštar kritiĉki duh, izraĊen knjiţevan ukus, stvarne
analizatorske sposobnosti. Retke logiĉarske snage, sa neĉim što podseća na engleske pisce i
umove XVIII veka, on je dao obrasce jakog logiĉkog umovanja. On se naroĉito odlikuje u
shvatanju i slikanju ljudi, i njegovi portreti, na samo knjiţevnih no i politiĉkih i istorijskih
liĉnosti (Makijavelija, Tome Karlajla, Dţona Morlija, Artura Balfura, Tome Vuĉića, Pere
Todorovića, Ljubomira Nedića, itd.) široko shvaćeni, ţivo predstavljeni, savršenstva su svoje
vrste. Sa retkim intuitivnim sposobnostima on ume da uĊe u dušu liĉnosti koju slika, da je
uhvati u njenim najtajnijim osećanjima i pobudama, da je svede na njene bitne osobine i da
je predstavi ţivo i izrazito. Jovanović, u knjiţevnom pogledu, naroĉito vredi kao stilist. Jasna
duha, oštre pameti, on piše kristalno jasnim, konciznim i preciznim stilom, bez trunke
retorike, ali originalno i vrlo knjiţevno. Sa Bogdanom Popovićem on je najviše uĉinio da se
knjiţevni stil u srpskoj knjiţevnosti visoko podigne, i da se mlaĊim knjiţevnim naraštajima
dadu obrasci istinski knjiţevnog stila.
PAVLE POPOVIĆ
Beogradu 1868*). Kao gotovo svi današnji knjiţevni kritiĉari srpski, on se vaspitao u
prouĉavanju francuske knjiţevnosti, i prvi njegovi knjiţevni radovi su o francuskim piscima.
Iz toga prvoga perioda njegova rada najvaţnija mu je studija Francuski moralisti (Beograd,
1893), gde je, pišući zasebno o Montenju, Paskalu, Larošfukou, Labrijeru i Vovnargu, jako
istakao veliku knjiţevnu i etiĉku vrednost toga usavršenog roda francuske knjiţevnosti. U
isto doba poĉeo se baviti i knjiţevnom kritikom srpskom, pišući o suvremenim knjiţevnim
piscima i o pojavama. Bogata je novim knjiţevnim pogledima njegova opseţna i stvarna
kritika Srpske knjiţevne zadruge (Srpska knjiţevna zadruga, Beograd, 1897). Jedan deo
svojih knjiţevnih ĉlanaka štampao je 1906, u Beogradu, u knjizi Iz knjiţevnosti (druga
sveska je u štampi).131 Glavni njegov kritiĉki posao jeste oveća studija O Gorskom vijencu
(Mostar, 1900), najbolji knjiţevni prikaz i ocena slavnog Njegoševog dela. On je više no iko
uĉinio da se oseti prava knjiţevna vrednost Jovana St. Popovića, i, tako reći, oţiveo ga je u
knjiţevnosti. U knjiţevnoj kritici Popović se ne drţi iskljuĉivo jednoga pravca, no prouĉava
pisce raznim metodima i sa raznih taĉaka gledište, dovodeći u sklad prouĉavanje pisca kao
ĉoveka i tvorca. Njegov kritiĉki rad pokazuje knjiţevno obrazovana pisca, zrela duha, sigurne
ruke i taĉnoga suda.
BRANKO LAZAREVIĆ
mladima se naroĉito istiĉe Branko Lazarević.* U knjiţevnosti se javio 1907. i njegovi prvi
radovi su odavali knjiţevno obrazovana, duhovita i obdarena pisca. Pored ţivoga rada na
ĉisto knjiţevnoj kritici, kao pozorišni kritiĉar pisao je dosta o drami i dramskim piscima.
Znatan deo svojih radova štampao je u dvema zasebnim knjigama (Impresije iz knjiţevnosti,
Beograd, 1912, prva sveska, zbirka knjiţevnih ogleda, ĉlanaka i ocena, i Pozorišni ţivot, prva
sveska, Beograd, 1912, dramske ocene srpskih i stranih pisaca). Lazarević se stalno i brzo
razvijao: od manjih kritiĉkih ĉlanaka o pojedinim knjigama i o dnevnoj knjiţevnoj
proizvodnji prešao je na zaokrugljene i potpune studije o celokupnom radu vaţnijih novijih
pisaca srpskih; u tom pogledu su mu naroĉito uspele studije o Borisavu Stankoviću i Ivu
Ćipiku. Isto tako, u svome stalnom napredovanju, on od rasejanih knjiţevnih primedaba i
uzgrednog dodirivanja knjiţevnih pitanja pri ocenjivanju pojedinih knjiga prelazi na opštija i
veća knjiţevna pitanja, i od knjiţevne kritike ide u estetiku. Lazarević je po svojim
knjiţevnim shvatanjima impresionist, više i iskljuĉivije no ijedan od ranijih knjiţevnih
kritiĉara srpskih; bez drugih preokupacija, on u knjiţevnosti traţi samo lepotu. Stil mu je ţiv,
ţivopisan i duhovit, u najboljim tradicijama moderne knjiţevne kritike srpske, koja je zavela
knjiţevno pisanje o knjiţevnim stvarima.
kritika.
Još šezdesetih godina, kada su ustanovljena stalna srpska pozorišta i stvarao njihov
repertoar, srpski pisci poĉeli su pisati o pozorištu i o dramskim predstavama. Još neprestano
pod uticajem stare metafiziĉke estetike, oni najĉešće ulaze u teorijske diskusije i daju
dogmatiĉke sudove [(Jovan Andrejević, Milan Jovanović)]. Sedamdesetih godina Svetislav
Vulović poĉine slobodnije i prirodnije pisati o pozorištu, ali njegov knjiţevni ukus ne izgleda
još razvijen, i on vrlo ĉesto piše o piscima van knjiţevnosti i o delima koja nisu zasluţivala
paţnju. Prava pozorišna kritika stvara se tek devedesetih godina. Njome su se od knjiţevnih
pisaca bavili Slobodan Jovanović, Pavle Popović, a naroĉito D r a g o m i r J a n k o v i ć. Kao
pozorišni kritiĉar prvo u Otadţbini, potom u Srpskom knjiţevnom glasniku, zatim kao
dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta, Janković je bio od znatnoga uticaja na podizanje
knjiţevnog merila i dramske umetnosti. On je preĉišćavao još šezdesetih godina stvaran
pozorišni repertoar, izostavljajući iz njega starija i neknjiţevna dela, i uvodeći dela
modernija i od knjiţevne vrednosti. Njegova je zasluga što je nacionalnom repertoaru dato
više mesta; meĊu ostalim, on je ponovo na pozornicu izneo Jovana St. Popovića. Jankovićev
rad, u istom knjiţevnom i nacionalnom pravcu, produţio je M i l a n G r o l, koji je na istom
mestu, i kao pozorišni kritiĉar Srpskog knjiţevnog glasnika, i kao dramaturg i upravnik
Narodnog pozorišta, sa energijom i sa razumevanjem znatno pomogao knjiţevnom i
umetniĉkom podizanju Narodnog pozorišta u Beogradu. Isto tako knjiţevno radili su
poslednjih godina pozorišnu kritiku Branko Lazarević i M i l a n P r e d i ć. Svi ti pozorišni
kritiĉari, knjiţevno obrazovani u francuskoj školi, stvorili su i razvili pozorišnu kritiku, dali
joj umetniĉko i knjiţevno obeleţje.