SADRŽAJ

Prsni koš se sastoji od 12 pari rebara, koji se od nazad vežu na kralješnicu

(costovertebralni zglobovi), a od naprijed na prsnu kost ( sternum). Zadnja 2 para rebara
su slobodna rebra ili costae fluctuantes te se ne vežu na prsnu kost već samo na
kralješnicu. Prvih sedam rebara se direktno, hrskavicom vežu na sternum tj. prsnu kost
(costae vere), dok se ostala 2 para hrskavicom vežu na hrskavicu 7. rebra (costae
spuriae). Mišiće prsnog koša potrebnih sa disanje su mm. intercostales externi et interni,
mm. subcostales, m. transfersus thoraqcis koji čine skupinu intercostalnih ili
međurebrenih mišića. Pluća ili pulmones se sastoje od 2 pluća (lijevo i desno) koje
ispunjavaju veći dio prsišta. Pluće ima vrh (apex pulnomins) te uleknutu donju stranu
odnosno osnovicu (basis pulmonis). Pluća su podijeljena na režnjeve (lobi pulmonis).
Desno pluće je veće i ima 3 režnja dok je lijevo pluće manje (radi položaja srca) te ima 2
režnja. Pluća su obavijena porebricom ili pleurom koja je tanka, vlažna i glatka.

Disanje ili respiratio je izmjena plinova u tijelu. Kisik koji se udiše prenosi se
hemoglobinom iz pluća u tkiva, a istodobno krv u tkivu preuzima ugljikov dioksid i
izlučuje ga u plućima kojeg mi izdišemo. Disanje se sastoji od 2 faze, a to su udisaj i
izdisaj. Udisaj ili inspirium je aktivni dio ventilacije u kojemu zrak ulazi u pluća zbog
smanjena zračnog tlaka u plućima naspram atmosferskog tlaka. Tlak zraka se u
plućima smanjuje radi povećanja njihova obujma koje nastaje širenjem prsnog koša.
Izdisaj ili expirium je pri mirnom disanju pasivni dio ventilacije. Dijafragma se relaksira
i opet poprima svoj kupolasti oblik, a popuštanjem međurebrenih mišića omogućuje
povratak rebara u početno stanje. Pluća se smanjuju, pa u njima raste tlak zraka.
Usklađivanje disanja u različitim uvjetima obavlja živčani sustav putem dišnih središta
koja su smještena u produženoj moždini i u ponsu, a tvori ih nekoliko skupina
živčanih stanica. Spirometrija je test volumena pluća koji je sastavljen od određenog
broja manjih volumena. Mjerenje mobilnosti prsnog koša vrši se određivanjem
expiratorne razlike pri disanju u centimetrima. Mjerenje se vrši u 3 stupnja, a to je
axilarno, mamilarno (samo kod muškaraca) te bazalno. Bolesti dišnog sustava mogu
biti prirođene ili se javiti kasnije tokom života radi određenog načina života.
Posturalna drenaža je pozicioniranje djeteta tako da je segment u kojem je sekret u
što vertikalnijem položaju u odnosu na glavne bronhe i podlogu. Vježbe disanja imaju
važnu značajku kod nepokretnih pacijenata ili osoba koje dugo leže.

Ključne riječi: disanje, prsni koš, bolesti dišnog sustava, vježbe disanja
 1.0 UVOD

1.1 KOSTI

Prsni koš se sastoji od 12 pari rebara, koji se od nazad vežu na kralješnicu

(costovertebralni zglobovi), a od naprijed na prsnu kost ( sternum). Zadnja 2 para
rebara su slobodna rebra ili costae fluctuantes te se ne vežu na prsnu kost već samo
na kralješnicu. Prvih sedam rebara se direktno, hrskavicom vežu na sternum tj. prsnu
kost (costae vere), dok se ostala 2 para hrskavicom vežu na hrskavicu 7. rebra
(costae spuriae).

Slika 1 Prsni koš

https://mrdcnotes.wordpress.com/2017/03/12/thorax/

Sternum je kost oblika rimskog mača i djelimo ju na 3 djela. Prvi dio ili držak se
naziva manubrium sterni na kojeg se veže tijelo (corpus) sternuma te na kraju vrh
sternum processus xiphoideus. (1.)

1
1.2 MIŠIĆI

Mišiće prsnog koša potrebnih sa disanje su mm. intercostales externi et

interni, mm. subcostales, m. transfersus thoraqcis koji čine skupinu intercostalnih ili
međurebrenih mišića. Mm. inrecostales externi sežu od područja rebrenih kvržica sve
do početka rebrenih hrskavica. Ovi mišići su usmjereni ukoso odozgor i straga prema
naprijed i dolje te kontrakcijom tih mišića vrši se udisaj.

Slika 2 Mišići intercostales externi

https://www.kenhub.com/en/atlas/external-intercostal-muscles

Unutarnji međurebreni mišići mm. intercostales interni sežu od područja angulus

costae sve do prsne kosti i ispunjavaju sve međurebrene prostore. (1.)

Slika 3 Mišići intercostales interni

https://www.kenhub.com/en/atlas/internal-intercostal-muscles

2
1.3 PLUĆA

Pluća ili pulmones se sastoje od 2 pluća (lijevo i desno) koje ispunjavaju veći dio
prsišta. Pluće ima vrh (apex pulnomins) te uleknutu donju stranu odnosno osnovicu
(basis pulmonis). Pluća su podijeljena na režnjeve (lobi pulmonis). Desno pluće je veće i
ima 3 režnja dok je lijevo pluće manje (radi položaja srca) te ima 2 režnja. Pluća su
obavijena porebricom ili pleurom koja je tanka, vlažna i glatka. Ona se sastoji od 2 lista,
nutarnji i vanjski, između kojih se nalazi šupljina ispunjena tekućinom. Prilikom disanja
listovi se pomiču te tekućina smanjuje trenje i olakšava klizanje među njima.

Sredoprsje ili medijastinum je područje između lijevog i desnog pluća u kojemu su

smješteni srce, velike krvne žile, dušnik, jednjak…

1.4 NOSNA ŠUPLJINA

Cavitas nasi ili nosna šupljina je prostoj podijeljen nosnom pregradom na dva
dijela. Unutar nosne šupljine nalaze se tri nosne školjke koje omeđuju gornji, donji i
srednji nosni hodnik. Stijenke nosne šupljine obložene su sluznicom s trepetiljkastim
epitelom, a ispod nje je gusti splet krvih žila. Nosna sluznica vlaži i grije zrak pri
udisaju, a trepetiljke zadržavaju čestice prašine i nečistoću. Zrak prolazi nosnim
hodnicima pokraj nosnih školjki i stvara vrtloge pa se čestice prašine lijepe za sluz
što je izlučuju žlijezde nosne sluznice. (2.)

3
 2.0 DISANJE

Disanje ili respiratio je izmjena plinova u tijelu. Kisik koji se udiše prenosi se
hemoglobinom iz pluća u tkiva, a istodobno krv u tkivu preuzima ugljikov dioksid i
izlučuje ga u plućima kojeg mi izdišemo. Disanje se sastoji od 2 faze, a to su udisaj i
izdisaj.

2.1 UDISAJ

Udisaj ili inspirium je aktivni dio ventilacije u kojemu zrak ulazi u pluća zbog
smanjena zračnog tlaka u plućima naspram atmosferskog tlaka. Tlak zraka se u
plućima smanjuje radi povećanja njihova obujma koje nastaje širenjem prsnog koša.
Kontrakcije mišića dijafragme ona se spušta prema dolje i povećava se prsna
šupljina. U isto vrijeme se kontrahiraju i vanjski međurebreni mišići koji podižu rebra
te omogućuju prsnom košu da se širi. Unutar prostora između porebrica stvara se
negativni pleuralni tlak te unutarnja pleura prati gibanje gibanje vanjske pleure.
Razlike između plućnog i atmosferskog tlaka nisu velike (oko 0.5kPa/10mmHg).

Udahnuti kisik ulazi u pluća i odlazi u alveole. Stjenke alveola i kapilara koje ih
okružuju debljine su samo jedne stanice i u vrlo su uskom međusobnom doticaju.
Kisik lako prolazi preko tankih stjenki alveola i u krv kapilara, a ugljikov dioksid iz krvi
u alveole. Krv s kisikom putuje iz pluća kroz plućne vene u lijevi atrij te u lijevi
ventrikul koji tjera krv u ostali dio tijela. Krv obogaćena ugljikovim dioksidom, gornjom
i donjom šupljom venom vraća se u desni atrij te prelazi u desni ventikul iz kojeg kroz
plućnu arteriju u pluća gdje uzima kisik, a otpušta ugljikov dioksid. (3.)

4
 Slika 4 Izmjena kisika na staničnoj bazi

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova/biologija-pluca-i-
disnih-putova

2.2 IZDISAJ

Izdisaj ili expirium je pri mirnom disanju pasivni dio ventilacije. Dijafragma se
relaksira i opet poprima svoj kupolasti oblik, a popuštanjem međurebrenih mišića
omogućuje povratak rebara u početno stanje. Pluća se smanjuju, pa u njima raste
tlak zraka. Prilikom forsiranog izdisaja uključuju se nutarnji međurebreni mišići koji
dodatno smanjuju šupljinu prsnog koša. (2.)

Slika 5 Prikaz udisaja i izdisaja

http://www.prviprvinaskali.com/clanci/dren/saveti-fizioterapeuta/pravilno-disanje.html

5
 3.0 REGULACIJA DISANJA

Disanje u različitim uvjetima mora se prilagoditi tjelesnim potrebama.

Primjerice pri trčanju ili nekoj radnji gdje se mišići više koriste, pri stresnim
situacijama, pri govoru, pri kihanju… Usklađivanje obavlja živčani sustav putem
dišnih središta koja su smještena u produženoj moždini i u ponsu, a tvori ih nekoliko
skupina živčanih stanica. Glavne skupine (ima ih 3) živčanih stanica su: dorzalna
respiracijska skupina (upravlja udisajima), ventralna (usklađuje udisaje i izdisaje) te
pneumotakcijsko središte (pomaže u nadzoru učestalosti i načina disanja).

Dišna središta prilagođavaju disanje sukladno podražajima koje dobivaju od

kemijskih i živčanih receptora. Prilikom povećanja zasićenosti krvi ugljičnim
dioksidom disanje postaje produbljeno i ubrzano što organizmu omogućuje brže
izbacivanje ukljikova dioksida van iz organizma. Promjene koncentracije kisika u krvi
djeluju na kemoreceptore smještene u luku aorte i u rašnjištu zajedničke karotidne
arterije. Prilikom smanjenja sadržaja kisika u krvi uzrokuje se povećan broj podražaja
koje ti kemoreceptori odašilju u dišna središta putem živca vagusa i
glosopharingeusa. Porast broja dolazećih podražaja ubrzava rad dišnih središta te se
disanje ubrzava i produbljuje.

Živčani podražaji u dišna središta dolaze i iz drugih dijelova središnjeg živčanog

sustava ili iz pojedinih dijelova tijela. (2.)

6
 4.0 PLUĆNI VOLUMENI

Spirometrija je jednostavan način provjere kapaciteta pluća tj. koliko zraka

čovjek može maximalno udahnuti te izdahnuti.

Respiracijski volumen je volumen zraka koji se udahne i izdahne pri normalnom

disanju. (500ml)

Minutni respiracijski volumen je volumen zraka koji se udahne i izdahne tokom 1min
(respiracijski volumen pomnožimo sa brojem udisaja u minuti)

Inspiracijski rezervni volumen je volumen zraka koji možemo dodatno udahnuti

nakon normalnog udisaja. (3100ml)

Expiracijski rezervni volumen je volumen zraka koji možemo dodatno udahnuti

nakon normalnog izdisaja. (forsirani izdisaj) (1200ml)

Rezidualni volumen je volumen zraka koji ne možemo izdahnuti, on drži pluća

„napuhanima“. (1200ml)

Vitalni kapacitet pluća je zbroj respiracijskog volumena, inspiracijskog rezervnog

volumena te expiracijskog rezervnog volumena (4800ml)

Ukupni kapacitet pluća je zbroj vitalnog kapaciteta i rezidualnog kapaciteta pluća.

(6000ml) (4.)

Slika 6 Spirometrijski nalaz

file:///C:/Users/Bruno/Downloads/V3+-+Disni+volumeni+i+spirometrija+-+prezentacija.pdf

7
 5.0 MJERENJE MOBILNOSTI PRSNOG KOŠA

Mjerenje mobilnosti prsnog koša vrši se određivanjem expiratorne razlike pri

disanju u centimetrima. Mjerenje se vrši u 3 stupnja, a to je axilarno, mamilarno
(samo kod muškaraca) te bazalno.

Axilarno mjerenje vršimo tako da centimetarsku traku postavimo oko pacijentovog

prsnog koša u razini pazušne jame te zabilježimo u kojoj smo razini sa obrzirom na 7
vratni kralježak. Pacijent vrši maksimalni izdisaj, zabilježavamo ili pamtimo broj na
centimetrarskoj traci, nakon toga pacijent vrši maximalni udah te zabilježimo ili
upamtimo broj. Razlika između 2 mjerenja mora biti između 6-10cm.

Mamilarno mjerenje je u razini mamile, bazalno mjerenje je ispod grudi. Postupak je

isti kao kod axilarnog mjerenja.

Mjerenje se izvodi pet puta u pravilnom sjedećem položaju.

Rezultati mjerenja ovise o:

-dobi, spolu, općoj tjelesnoj kondiciji

-istreniranost prsnog koša

-deformitetu kralješnice

-upalni promjenama zglobova prsnog koša

Slika 7 Bazalno mjerenje prsnog koša

http://www.izzy-ardyss.com/measuring.htm

8
 6.0 BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA

Bolesti dišnog sustava mogu biti prirođene ili se javiti kasnije tokom života radi
određenog načina života. Pušenje i boravak sa osobama koje puše znatno
povećavaju rizik od plućnih bolesti.

6.1 KOPB

Kronična opstruktivna plućna bolest stanje je trajne, progresivne opstrukcije

zračnog protoka kroz dišne putove te se odnosi na povezane poremećaje koji
bolesniku postupno smanjuju difuzijski kapacitet. Kako se zračni volumen smanjuje,
mišići se pasivno skraćuju te dolazi do mehaničkog hendikepa. Zbog toga pacijenti s
KOPB-om imaju redukciju dijafragmalne mobilnosti što se odražava na
torakoabdominalnu mobilnost, a zbog kompenzatornog mehanizma povećava se
aktivnost interkostalnih mišića. Smanjenje pokretljivosti dijafragme i povećanja
aktivnosti mišićja prsnog koša povećava dispneju i intoleranciju na vježbanje.

Prilikom prijema bolesnika sa KOPB-om na bolničko liječenje potrebno, uz klinički

pregled, obaviti i analizu plinova u krvi prilikom mirovanja i pod opterećenjem, EKG u
mirovanju te pri fizičkoj aktivnosti te standardne labaratorijske preglede.

Kontraindikacija za provođenje rehabilitacije je nestabilna angina pektoris,

neoptimalno liječena arterijska hipertenzija, srčana insuficijencija, stenoza aorte…

Fizikalna terapije obuhvaća: respiratornu terapiju (pojedinačno i u grupi), reflektornu

respiratornu terapiju, ovladavanje metodama samopomoći (npr. odgovarajući položaji
tijela kod akutnog napada gušenja) te balneo - fizikalne mjere (inhalacije, kupke,
sauna, aplikacija topline).

Učinkovitost pulmonološke rehabilitacije ogleda se u općem poboljšanju stanja

bolesnika, smanjena egzercebacija bolesti, poboljšanju teškog disanja te
poboljšanju načina i kvalitete života. ( 5.)

9
 7.0 POSURALNA DRENAŽA

Posturalna drenaža je pozicioniranje djeteta tako da je segment u kojem je

sekret u što vertikalnijem položaju u odnosu na glavne bronhe i podlogu.
Djelovanjem sile teže sekret se pokreće iz malih bronha u velike, gdje se nalaze
receptori koji potiču kašalj. Trajanje drenaže je od 15 do 30 minuta. Terapija se
određuje individualno, prema potrebi i općem stanju djeteta. Drenažni položaji za
eliminaciju sekreta iz vrhova pluća, i donjih stražnjih područja.

Slika 8 Posturalna drenaža djeteta

http://www.bolnica-srebrnjak.hr/index.php/hr/aktivnosti-2/216-centar-za-kasalj/362-fizioterapija-kaslja

Ručna ili manualna perkusija je sličan način uklanjanja sekreta iz pluća kao i posturalna
drenaža. Dijete se postavi u položaj prikazan na slici 8. te se blagim perkusijama tj.
lupkanjem po djetetovim leđima odvajamo sekret od stjenke te dijete lakše iskašljava
sekret. Ova metoda se ne izvodi samo na djeci već i na odraslima. (6.)

10
 8.0 VJEŽBE DISANJA

Važnu značajku vježbe disanja imaju kod nepokretnih pacijenata ili osoba koje
dugo leže. Vježbama se prevenira se upala pluća te nakupljanje sekreta u plućima te
dišnim putevima. Ako je prisutna upala pluća vježbe disanja se nikako ne izvode, već
se vježbe disanja provode u fazi mirovanja. Dubokim udisajem povećavamo protok
limfe, što ubrzava izbacivanje štetnih tvari iz organizma.

ABDOMINALNO DISANJE – pacijent leži u supiniranom položaju te je jedna ruka

terapeuta na prsnom košu (mora mirovati, ne smije biti podizanja i spuštanja prsnog
koša), a druga ruka je na abdomenu ispod donjeg rebra i prati kretnje dijafragme.

Vježbe započinjemo izdahom ( osoba koristi usnu prepreku) te terapeut rukom koja
je na abdomenu vrši pritisak u smjeru prema kralješnici i gore. Potisak se popušta
polagano tijekom cijelog udaha. Pritisak se na početku ne smije naglo pustiti.

Nakon određenog vremena pacijent upamti vježbu te ju može izvoditi sam.

DONJE TORAKALNO DISANJE – pacijent je u sjedećem položaju, a ruke terapeuta

se nalaze na donjih 5 rebara pacijenta. Osoba vrši radnju izdisaja kroz usta
(koristećiu usnu prepreku) uz istovremeno uvlačenje donjeg djela prsnog koša što je
više moguće. Pri kraju izdisaja fizioterapeut svojim rukama stišće donja rebra prema
unutra i gore te tako izbacuje više zraka iz pluća. Prilikom udisaja fizioterapeut
zadržava pritisak se ga kasnije popušta.

8.1 USNA PREPREKA

Za pravilno disanje neophodno je zrak udahnuti na nos, a izdahnuti na usta i to

uz otpor koji ćemo načiniti tako da lagano skupimo usnice ili izdišemo kroz zube
izgovarajući slovo f ili s.

Usna prepreka je važno pomoćno sredstvo za izjednačavanje prekomjernog pritiska

koji kod izdaha stišće male dišne putove. Zaustavljanjem zraka usnom preprekom ili
otporu za vrijeme izdaha stvara se pozitivni protupritisak u dišnim putevima i oni
ostaju otvoreni.

Takav način laganog produženog izdisaja omogućava izdisanje mnogo više zraka.

11
 9.0 ZAKLJUČAK

Disanje je nesvjesna radnja koju neprestano radimo te je jedna od osnovnih

ljudskih potreba. Ona nam omogućava život i normalno funkcioniranje te ju je
moguće zaustaviti, no na određeno vrijeme. Disanje može biti otežano kod povreda
prsnog koša ili dišnika.

Vježbe disanja olakšavaju protok zraka kroz dišne organe samim time što se
sekretskim stanicama umanjuje broj, te se jačaju dišni mišići.

12
 10.0 POPIS LITERATURE

1.) Platzer W. Sustav organa za pokretanje, Zagreb, Medicinska naklada; 2011.

2.) Keros P., Matković B. Anatomija i fiziologija, Zagreb, Naknada Ljevak; 2005

3.)Msd-priručnici.hr Dostupno na: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-

pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova/biologija-pluca-i-disnih-putova

4.) Hrašćan R. Disanje [prezentacija] Zagreb Medicinska naklada:2003.

5.) Kutlešić-Stević S., Zotović M., Nešić Lj. Koncept pulmološke rehabilitacije
- integracija sportske terapije i edukacije bolesnika Fizioinfo 2010.;15

6.) Bučanac M. respiratorna fizioterapija u dječjoj dobi – kašalj dostupno na:

http://www.bolnica-srebrnjak.hr/index.php/hr/aktivnosti-2/216-centar-za-kasalj/362-
fizioterapija-kaslja

13