OSNOVE ZAŠTITE ŠUMA

10. ŠUMSKI POŽARI

 uvodno...
o požarima

Šumskim se požarima naziva stihijsko,

nekontrolirano rasprostranjenje vatre na šumskoj
površini bez obzira na njen intenzitet. Vatrom na
šumskoj površini smatraju se sva zapaljenja i
izgaranja gorivog materijala (živog i neživog).

Požari prema mjestu nastanka:

- požari objekata
- požari otvorenog prostora.

Ovdje je riječ o požarima otvorenih prostora, a to su

šume, šumska zemljišta, poljoprivredna zemljišta,
odlagališta otpada, usjevi, parkovi i dr.
 uvodno...
o požarima

Požari prema gorivima:

- požari krutih tvari; gore plamenom ili žarom (osim metala), tu

spada drvo, odnosno biljne tvari i drugi
materijali (najučinkovitije se gase vodom)
- požari zapaljivih tekućina; između ostalih među njima su
smole i ulja, pa se i oni tiču šumskih požara
- požari plinskih tvari
- požari lakih metala
* svi navedeni požari u blizini električnih postrojenja
 uvodno...
o požarima
Prema vrsti gorive materije po europskoj klasifikaciji požari se svrstavaju u pet klasa: A, B, C, D i F.

Klasa A U klasu A se svrstavaju požari čvrstih materijala koji sagorijevaju plamenom i žarom, npr. drvo, papir i slični materijali. Požari klase A se najčešće
gase vodom.
Klasa B
U klasu B se svrstavaju požari zapaljivih tečnosti, koje se ne miješaju sa vodom, npr. derivati nafte, rastvarači, boje, lakovi, masti, itd. Za gašenje se koristi
prah, ugljik dioksid ili pjena.
Klasa C
U klasu C spadaju požari gorivih gasova, npr. metan, propan, butan, acetilen, itd. Za gašenje se najčešće koristi prah i ugljik dioksid.
Klasa D
U klasu D spadaju požari lakih metala, npr. aluminijum, magnezijum i njihove legure. Za gašenje se koriste samo suha sredstva (prah, suhi kvarcni pijesak,
strugotina sivog ljeva).
Klasa F
U klasu F spadaju požari biljnih i životinjskih ulja i masnoća.

* po europskoj normi EN2, ranije je bila predviđena i klasa požara E. Trebala je vrijediti za požare u električnim instalacijama slabe struje (do 1.000 volti). Međutim, ta norma je odbačena,
tako da se svi vatrogasni aparati mogu koristiti kod instalacija slabe struje, sve dok se poštuje najmanja propisana sigurnosna udaljenost navedena na vatrogasnom aparatu.

(izvor: http://bs.wikipedia.org/wiki/Po%C5%BEar)
 uvodno...
o požarima

U usporedbi sa svim štetnim čimbenicima na šumu požari su

najopasniji.

U priobalnom dijelu i otocoma oni su na prvom mjestu kao stalna

opasnost za šume. Šumski požari se mogu svrstati u najjače sile
koje u svom pohodu uništavaju prirodne resurse, materijalna dobra i
što je najgore ljudske živote. Šumski požari u određenim
okolnostima predstavljaju stalnu i veliku opasnost za šume.

Često je požar glavna opasnost koja unaprijed usmjerava

kako od njega najlakše očuvati šumu. Općenito se može reći
da je pojava šumskih požara ovisna o nastupu suhih i vrućih
vremenskih perioda, te da na pojavu požara odlučno utječu
klimatske prilike.
 nastanak
gorenja

Da bi nastalo gorenje moraju biti ispunjena 3 uvjeta:

- goriva tvar (to su sve gorive tvari u šumama)
- kisik (zrak)
- toplina (temperatrura).

Gorenje se odvija ako su istovremeno ispunjana sva tri uvjeta. Proces gorenja se prikazuje
tzv. požarnim trokutom
 nastanak
gorenja

Gorenje je burna kemijska reakcija spajanja gorive tvari s

kisikom uz pojavu plamena, odnosno žara i oslobađanja
topline. U kemijaskom smislu gorenje je oksidacija (svaka
oksidacija nije gorenje, npr. hrđanje željeza).

Goriva tvar je ona tvar koja će se uz temperaturu paljenja i

dovoljnu količinu kisika zapaliti i nastaviti gorjeti. Prema
načinu izgaranja postoje tri skupine gorivih tvari od kojih je
za nas najvažnija ona koja predstavlja gorivi materijal u
šumi.
U tu skupinu ubrajaju se krute tvari koje se na povišenoj
temperaturi prvo suše, a potom se iz njih oslobađaju plinoviti
sastojci koji gore uz pojavu plamena, dok kruti ostatak gori u
obliku žara. Tako izgara drvo, pa je to važno znati za odvijanje
požara.
 komponente gorenja
kisik, toplina, gorivi materijal

Kisik. Za gorenje je bitno da kisika ima u dovoljnoj količini. Kisik se lako sapaja s drugim
tvarima, ne gori ali pospješuje gorenje. Ako ga je premalo gorenje perestaje. Na spriječavanju
kontakta kisika s gorivom tvari zasniva se određeno gašenje požara.

Toplina. Da bi otpočelo gorenje gorivu tvar treba zagrijati do temperature paljenja. Kod iste
tvari temperatura paljenja nije uvijek jednaka. Npr. što je drvo sitnije i s manje vlage lakše će se zapaliti i
obratno. Računa se da je temperatura samozapaljenja drva od 250 do 300°C. Pri temperaturi od
100 do 150°C iz drva se isparava voda, a zatim se stvaraju plinoviti ugljikovodici (metan, etan, acetilen,
butilen i dr.) koji se izdvajaju i izgaraju do 400°C. Pri temperaturi od 400 do 450°C drvo se razlaže
i pougljeni, ugljen nastavlja goriti uz plamen pri čemu temperatura može iznositi i do 1000 °C.
Nesagorjeli ostatak je pepeo. Kada se postigne temperatura paljenja povećava se brzina oksidacije,
pojavljuje se plamen, naglo se oslobađa toplina i povisuje temperatura paljenja, pa nastaje zapaljenje
tvari. Ustvari od početnog zapaljenja nastaje vatra koja se može širiti i pretvoriti u požar.
 komponente gorenja
kisik, toplina, gorivi materijal

Gorivi materijal. Glavni gorivi materijal u šumi predstavlja drvo, otpad i suho bilje, te sve
organske tvari na tlu i u tlu. Drvo sadrži različite kemijske organske spojeve kao što su ugljik
(cca 50%), kisik (cca 44%) i vodik (cca 6%) i dr. Najglavnije komponente drva su celuloza,
hemiceluloza (prirodni polimeri) i lignin (sadrži aromatske alkohole).

Pod utjecajem topline drvo gori procesom kemijske razgradnje što se zove piroliza.
Temperatura kojom počonje piroliza u drvu je oko 300°C Piroliza se događa na površini drva, a
povećanjem topline širi se u njegovu unutrašnjost. U početnoj fazi sagorjevanja pod utjecajem topline iz
drva se oslobađa vodena para (drvo se suši). U daljnjem procesu pucaju organske molekule u drvu i
oslobađaju se negorivi i gorivi plinovi. Gorivi plinovi se pomiješaju s kisikom (zrakom) i uz
zadovoljavajuće uvjete zapale. U početnoj fazi gorenja zapaljivi plinovi, vodena para, ugljični dioksid i dim izlaze
toliko intenzivno da onemoguće dotok kisika na površinu drva čime je spriječeno gorenje ugljika u drvu. U napretku
gorenja počinje se zaostavljati proces pirolize. Brzina izlaska plinova se smanjuje, pa se omogući dovod kisika na
površinu drva. Tada započinje gorenje, odnosno žarenje ugljika.
 podjela goriva prema
zapaljivosti, brzini gorenja, vertikal. i horizont. strukturi

Prema zapaljivosti i brzini gorenja sva se goriva dijele u dvije skupine

- lako zapaljiva i brzogoruća (otpad, suho zeljasto rašće, grmlje i nisko drveće)
- teže zapaljiva i sporije goruća (panjevi, debele grane, debla, trupci, debeli ostaci na tlu, debeli
humusni sloj, drveće iznad 10 cm promjera).
* kod prvih je omjer između mase i površine goriva velik, a kod drugih manji.

Prema vertikalnoj strukturi goriva se u šumi dijele na:

- nadstojni sloj (biljke veće od 1,8 m, debla, krošnje, drveće i grmlje)
- podstojni sloj (biljke do 1,8 m visine, mlada stabla i grmlje)
- prizemni sloj (mrtva biomasa drvenstih i zeljastih biljka)

* u prvom sloju najproblematičniji su češeri i iglice (brzo gore, a češeri lako prenose vatru na susjedna mjesta). U
drugom vladaju povoljni uvjeti za razvoj požara, pogotovo ako se radi o mladim borovim šumama. U trećem sloju
nastaje najviše šumskih požara, a isti se razvijaju u gornje slojeve i ispod zemlje.
 podjela goriva prema
zapaljivosti, brzini gorenja, vertikal. i horizont. strukturi

S obzirom na horizontalnu strukturu goriva se u šumi dijela na:

- gusto sklopljeno gorivo (velika količina teško zapaljivih i sporogorućih materijala, požarni prostor je velik)
- nesklopljeno gorivo (malo je teže zapaljivih i sporogorućih materijala,požarna površina je osrednja)
- raštrkano gorivo (goriva se međusobno ne spajajau, gotovo da nema teško zapaljivih i sporogorućih materijala,
a ako postoje međusobno su odijeljeni, požarna površina je mala)
 vrste
šumskih požara

Prema mjestu i sloju sastojine koji požar zahvaća postoje 4 vrste šumskih požara:
1. Podzemni požar ili požar korijena, odnosno tla ili treseta
2. Prizemni ili niski požar
3. Požar u krošnjama ili visoki požar (požar krošanja, ovršni požar,kompleksni požar)
4. Požar osamljenog drveća i grmlja (požar pojedinačni stabala)

S obzirom na visinu plamena požari se razvrstavaju u pet skupina:

- mala visina plamena, do 0,5 m, gašenje je jednostavno
- umjerena visina plamena, 0,5 do 1,5 m, gašenje je moguće ručnim alatima
- velika visina plamena, 1,5 do 3 m, gašenje izravnim napadom
- jako velika visina plamena (ovršni požar), 3 do 10 m, gašenje neizravnim napadom
- ekstremna visina plamena, iznad 10 m, gasi se posebnim metodama
 vrste
šumskih požara

Prizemni požar Požar krošanja Podzemni požar

(izvor: http://en.rian.ru/infographics/20100804/160062947.html)
 podzemni
požar

Podzemni požar se pojavljuje u tlima bogatim humusom, velikom količinom otpadnog biljnog materijala
(drvni ostaci i listinac) i mrtvim dijelovima korijenja. Među njih ubrajamo i one koji se pojavljuju među kamenjem,
pod kamenjem, u većim raspuklinamam šupljih i pećinastih krških tala. Tu spadaju i požari prostirke, a tu su i požari
koji zahvaćaju nagomilane debele naslage listinca, prostirke i humusa. Posebna kategorija su tresetni požari koji
prejakim zagrijavanjem korijenja obično uzrokuju ugibanje svih stabala na mjestu nastanka. U nas je malo mjesta za
tresetne požare, pa se na njih ne osvrćemo.
Podzemni požari su rijetki. Nastaju kao posljedica udara groma ili djelatnošću čovjeka. Šire se vrlo polagano i uporno,
čak bez vidljivih znakova, stvaraju veliku toplinu, a materijal razaraju prilično jednolično. Najbrže se šire kroz kanale koje
su napravile životinje i duboko korijenje drveća (na tim je mjestima veći dotok kisika). U mnogo slučajeva postoji prijetnja da
podzemni požar izbije na površinu i da se pretvori u prizemni požar. Požar tla može spaliti dublji organski sloj
materijala. Kada u krškom terenu uništi humus nataložen među kamenjem tlo se isuši, ugibaju stabla i mlade biljke.
Podzeni požari traju dugo i teško se gase. Obično se ugase kada jesenske kiše natope zemlju ili snježni pokrivač
spriječi dovod kisika u tlo.
 prizemni
požar

To je najčešći šumski požar, a nastaje kada se zapali prizemni

sloj vegetacije, humus, organska prostirka, suho drvo, panjevi i
dr. Gorivi materijal koji omogućuje prizemni požar je lagan i
rahle strukture, te veoma lako zapaljiv.

Prizemni požari su okarakterizirani brzim širenjem, obiljem

plamena i vrućine. Za razvoj prizemnoga požara odlučna je
sunčeva vrućina i vjetar. Vjetar je tu primaran, jer ga obilno
opskrbljuje kisikom i utječe na smjer širenja.
(izvor: http://learnline.cdu.edu.au/units/sbi263/fundamentals/regime.html)

Vjetar prizemnom požaru daje više ili manje eliptičan oblik. To je iz razloga što požar u smjeru vjetra brzo napreduje
stvarajući frontu ili čelo požara. Suprotna strana ili pozadina požara gori polagano ili se prestaje širiti. Bokovi požara
spajaju čelo i pozadinu požara. Ovdje treba stalno imati na umu da se promjenom smjera vjetra može razviti novo
čelo požara, npr. bočna strana poprimi čelo požara.
Štete od prizemnog požara su različite, a ovise o tipu šume, količini gorivig materijala i intenzitetu
požara. Ako požar uništi gornji sloj humusa oslobađaju se hranjva što ima za posljedicu pospješenje rasta vrsta
(trava i dr.) kojima se hrane životinje. U tom slučaju kažemo da je prizemni požar selektivan.
 prizemni
požar

Prizemni požar, ovisno o brzini širenja i intenzitetu, odnosno količini gorivog materijala i
trajanju gorenja, oštećuje žilište pojedinih stabala, uzrokuje ugibanje stabala.

Ukoliko se požar širi uz padinu donju stranu žilišta brzo prođe i ne ošteti ga ili je oštećenje malo i bez posljedica,
pogotovo ako se radi o vrsti debele kore. Vatra istoga požara se duže zadržava na gornjoj strani žilišta, tu ima više
gorivog materijala – humusa, listinca i usporeno je strujanje zraka. Iz tih razloga vatra ošteti koru, kambij i drvo. Ako
je jače oštećenje šteta se odmah vidi. Ako je slabije oštećenje šteta se vidi nakon nekoliko godina kada se na
oštećenom mjestu pojavi trulež drva. U mladiku je ovaj požar najštetniji, pogotovo za četinjače koje može potpuno
uništiti. U starijim crnogoričnim sastojinama lako se prebacuje u krošnje, pa nastaje ovršni požar.
 požar krošanja
visoki ili ovršni požar

Lako se razvija iz prizemnog požara. Da bi se

održavao i dalje širio prizemni ga požar mora
stalno podržavati. Za njega je značajno kada
zahvati krošnje da prelijeće, preskače s jedne
krošnje na drugu ili se prenosi zapaljenim
češerima i gorućim dijelovima drva na udaljene
krošnje ili mjesta stvarajući nove požare.
(izvor: http://learnline.cdu.edu.au/units/sbi263/fundamentals/regime.html)

Takve požare neki zovu divljim požarima. Kod ovršnih požara gori čitav nadzemni materijal u šumi. On
je uvijek štetan, jer progaljuje i razara sastojine. U pojedinim prilikama ovršni se požari mogu širiti
izvanrednom brzinom, a zbog prebacivanja vatre (čak na velike udaljenosti) lako nastaju novi požari
koji se kasnije spajaju, pa mogu biti opožarene velike površine. Zbog prerbacivanja vatre vrlo su opasni
za gasitelje. Općenito se jako teško gase, čak vatru iz krošanja treba spustiti na zemlju, pa tek
onda gasiti.
 požar
pojedinačnih stabala

Nastaje kada grom ili čovjek zapali pojedinačno stablo. Od pojedinačno zapaljenog stabla
vatra se može proširiti, pa mogu nastati prizemni ili ovršni požari, po čemu je požar
pojedinačnih stabala opasan. Ako gori samo jedno stablo najlakše se gasi.
 kategorije vegetacije
i njena ugroženost od požara

Biljne zajednice su jasni pokazatelji različitosti po vrsti i količini gorivog materijala, mogućnosti zapaljenja, brzini
širenja i trajanja požara, te posljedicama. Što je šuma jednoličnija lakše je upaljiva i u njoj se požar brže širi. U tom
smislu kulture su ugroženije od prirodnih šuma. Kao požarnu preventivu treba osnivati raznovrsne kulture. Kemijski
sastav biljaka (smola, eterična ulja i dr.) od velike je važnosti za upaljivost šume. Degradirane šume su podložnije
učincima ljetnih suša, pa time i zapaljivosti. Novoizrasla vegetacija je također ugroženija nego prijašnja, jer je obično
jednoličnija i siromašnija vrstama.

Po stupnju zapaljivosti, mogućnostima zapaljenja i brzini širenja požara razlikuje se 5 glavnih

kategorija (skupina) vegetacije:
1. Nezapaljiva vegetacija
2. Teško zapaljiva vegetacija
3. Umjereno zapaljiva vegetacija
4. Lako zapaljiva vegetacija
5. Veoma i ekstremno zapaljiva vegetacija
 kategorije vegetacije
i njena ugroženost od požara

1. Nezapaljiva vegetacija
Ovoj grupi uglavnom pripadaju vlažne nizinske šume vrba, joha, hrasta lužnjaka i sl. Prirodni uvjeti za nastanak
požara su mali.
2. Teško zapaljiva vegetacija
Ovoj skupini pripadaju raznovrsne bukove, kitnjakove, grabove, kestenove i bagremove šume, te listopadne šume u
nižem gorskom i nižem predplaninskom pojasu. Prirodni uvjeti za nastanak šumskih požara su mali.
3. Umjereno zapaljiva vegetacija
U ovoj su skupini crnogorične šume visokog i višeg predplaninskog pojasa (jelove, smrekove), sezonsko umjereno
zapaljiva vegetacija primorskih obronaka, kontinentalne borove šume i kulture ćetinjača. Prirodni uvjeti za nastanak
šumski požara su umjereni.
4. Lako zapaljiva vegetacija
Ovdje pripadaju kserofilne listopadne submediteranske šume Istre, Kvarnera, Dalmatinske Zagore, šume u klisurastim
riječnim kanjonima i na kamenitim strminama krških brda Najbolje ih obilježavaju panjače i šikare submediteranskoga
krša. Uglavnom spadaju i II stupanj opasnosti od šumskih požara. Prirodni uvjeti za nastanak požara su veliki.
 kategorije vegetacije
i njena ugroženost od požara

5. Veoma i ekstremno zapaljiva vegetacija

U ovu skupinu spadaju ekstremno zapaljive šume hrasta crnike, tvrdolisne makije i degradirani garizi, te
četinjave šume. Po ugroženosti su borovi, čempresi i borovice na prvom mjestu, a na drugom listopadne
šikare. Zapaljivoast tih vegetacijsakih tipova je vrlo velika zbog dugotrajne ljetne suše, visokih
temperatura i sadržaja eteričnih ulja i smola u njima. To su uglavnom šume koje spadaji u I stupanj
opasnosti od šumskih požara. One su najugroženije, u njima su požari najčešći, opožarene površine
najveće, a štetne posljedice najgore. Najveći problemi šumskih požara u Hrvatskoj odnose se na ove
šume. Prirodni uvjeti za nastanak požara su stalno vrlo veliki, pogotovo u požarnoj sezoni.
 razvrstavanje šuma na
stupnjeve opsnosti od šumskih požara

Bez obzira o kojoj se kategoriji vegetacije radi sve su šume i šumska zemljišta podijeljene u
četiri stupnja prema opsnosti od šumskih požara.

U cilju provođenja mjera i radnji u zaštiti šuma od požara šumarije (sve u Hrvataskoj) su
dužne izraditi godišnji plan zaštite šuma od požara. To su dužne i sve druge pravne i fizičke
osobe koje upravljaju šumama i šumskim zemljištima.

Stupanj opasnosti od šumskog požara određuje se prema Pravilniku o zaštiti šuma od požara
i to sukladno Mjerilima za procjenu opasnosti od šumskog požara koja su sastavni dio istoga
Pravilnika (NN 26/03).
 razvrstavanje šuma na
stupnjeve opasnosti od šumskih požara

U Mjerilima detaljno su razrađeni parametri za procjenu opsnosti od šumskog požara u koje

ovdje ne ulazimo, već se navode samo najznačajniji elementi. Parametri su slijedeći:

l. Vegetacijski pokrov
2. Antropogeni čimbenici
3. Klima
4. Stanište (matični supstrat i vrsta tla)
5. Orografija
6. Šumski red
 razvrstavanje šuma na
stupnjeve opasnosti od šumskih požara

Utjecaj svih ugrađenih čimbenika izražava se zbrojem bodova čija vrijednost iznosi najmanje 115, a
najviše 580 bodova. Ovisno o ukupnom broju bodova sve se šume u Republici Hrvatskoj prema
opsnosti od šumskih požara razvrstavaju u četiri stupnja. Za iskazivanje stupnja opasnosti od požara
služe posebni obrasci (Obrazac broj 1a, 1b i broj 2) s detaljnim uputama o bodovanju. Nakon dobivenih
podataka izrađuje se tablica razvrstavanja šuma u stupnjeve opasnosti od šumskih požara koju niže
donosimo.

Podaci o površinama su dugogodišnj prosjeci. Podaci o veličini površina prema stupnjevima ugroženosti od požara
obračunavaju se za svaku godinu posebni i u drugim su veličinama, ali bitno ne odskaču od prosjeka.
 Značenje geološke građe,
reljefa i tla za šumske požare

Geološka građa, reljef i tlo su čimbenici vegetacije i klime i niza drugih obilježja svakoga kraja i u tijesnoj
su vezi s nastajanjem šumskih požara i štetnim posljedicama.

Geološka građa utječe na stvaranje tla i vegetacije što je u izravnoj vezi sa opasnostima do šumskih
požara i šteta od njih. Utjecaj geološke građe na mogućnost nastanka i uspješno gašenje požara
općenito se razmatra u slijedeći činjenicama:
- geološki odnosi i petrografski sastav stijena utječu na tip vegetacije
- požari lakše izbijaju na suhim bezvodnim terenima koji se sastoje od vodopropusnih stijena
- gašenje požara je u svezi s geomorfološkim značajkama terena
- isto je i u svezi sa erozijom i opasnosti od onečišćenja podzemne vode nakon požara

Geološka građa utječe na razvoj i prisutnost različitih šuma što je važno sa stajališta požara i šteta koje uzrokuju. Jasno je da o geološkoj podlozi ovisi kakvo
će se na njoj razviti tlo i kakva vegetacija na tom tlu iz čega proizlazi i karakteristična klima. Sve zajedno je povezano i u tijesnoj vezi s šumskim požarima.

Najvažnija klasifikacija stijena je na temelju vodopropusnosti (propusne, polupropusne, nepropusne stijene), jer o
tome ovisi suhoća, odnosno vlažnost na dotičnom terenu.
 Značenje geološke građe,
reljefa i tla za šumske požare

U svezi s šumskim požarima sve se stijene mogu podijeliti u nekoliko raznovrsnih skupina koje se bitno
razlikuju s obzirom na mogućnost nastanka, širenja i gašenja požara, te prema posljedicama koje požari
mogu nanijeti. To su:

* Eruptivne i metamorfne stijene. Uglavnom su primarno nepropusne, a šumski požari su sporadična pojava.
* Karbonatni sedimenti. Na krškom području Dinarida karbonatne stijene su najrasprostranjenije. Čine ih vapnenci,
dolomiti, vapnenačke breče i konglomerati. Na područjima s karbonatnim stijenama nastaju škrape, jame, ponori,
ponikve, uvale, polja, duboki riječni kanjoni, strme padine i sl. što ih čini vrlo teško prohodnima. Karbonatne stijene
su vodopropusne, pa su tereni izrazito bezvodni (osim krških rijeka). Većina požara u nas nastaje upravo na
terenima koje izgrađuju karbonatni sedimenti.
* Neogenski klastično-karbonatni sedimenti. Rasprostiru se uz rub panonskog bazena, različite su
propusnosti, o čemu ovisi nastanak i gašenje požara, a podložni su eroziji i klizanju.
* Kvartni sedimenti. Uvršteni su u skupinu terena s vrlo malom mogućnošću izbijanja požara.
 Značenje geološke građe,
reljefa i tla za šumske požare

Na osnovi prikazanog područje krša može se klasificirati u tri skupine opasnosti od požara.
* Prvoj skupini, gdje gotovo nema opasnosti od požara, pripadaju ravničarska područja i najniže
smješteni pojasi brda izgrađeni od neogenskih klastrično-karbonatnih stijena.

* Druga skupina obuhvaća terene izgrađene od karbonatnih stijena i manjim dijelom od klasičnih
sedimenata i dio visokog krškog područja na kojemu je smanjena opasnost od požara. U tu skupinu
spadaju eruptivne i metamorfne stijene, najveći dio klastičnih sedimenata i karbonati izvan visokog krša.
U cjelini drugoj skupini pripadaju tereni na kojima su smanjeni uvjeti za nastanak požara.

* U trećoj skupini su tereni na kojima je izrazita opsnost od požara. Riječje o karbonatima, uglavnom
vapnencima na otocima, obali i zaobalju. Tereni na kojima je izrazita opasnost od požara, suhi i
najčešće teško pristupačni su na padinama Učke, riječkom zaleđu, Velebitu, Dinari, Svilaji, Kamešnici,
Kozjaku, Biokovu, dijelovima Brača, Krka, Cresa i Pelješca. Drugi dijelovi s jednakom opasnošću od
požara su lakše pristupačni.
 Značenje
reljefa

Reljef snažno utječe na:

klimu
edafske prilike
raslinstvo

Veliku važnost imaju nadmorska visina, ekspozicija, nagib, reljefna raznolikost vremenskih
prilika, podneblje, tlo, raslinstvo i dr. Uvažavanje čimbenika reljefa važno je za organizaciju
protupožarne službe, procjenu stupnja ugroženosti, izgradnju prometnica, učestalost
nastanka, širenje i jačinu požara. Različiti oblici terena mogu biti prirodne zapreke ili
pogodnosti za požare. O reljefu također ovisi mogućnost pristupa i uspješnost gašenja
požara, a naročito štetne posljedice.
 Značenje
tla

Pedološki uvjeti znatno utječu na nastanak i širenje požara, jer o njima bitno ovisi biljni
pokrov. Na staništima jače ugroženim požarima najrasprostranjenija su tla nastala na
vapnencima i dolomitima (crnice, rendizine, smeđa tla i crvenice).

Pedološki uvjeti nastanka i širenja požara ovise o svojstvima tla. S obzirom na to, tla se mogu
podijeliti u dvije skupine:

I. rendzine, crnice, rankeri, smeđe tlo na vapnencu i dolomitu – veća opasnost od požara
II. lesivirana, eutrična i koluvijalna, te rigolana terasirana tla – manja opasnost od požara
 Značenje
klime

Poznavanje klime je od prvorednog značenja za preventivu, odnosno za realno stupnjevanje

opasnosti i klasifikaciju šumskih terena s obzirom na požarnu ugroženost, te na planiranje
niza preventivnih mjera i zahvata. Za karakterizaciju određenih područja stvoren je naziv
bioklimat, a to su područja s izraženim karakteristikama klime i njoj prilagođenoj vegetaciji.
Vegetacijski pokrivač jasno odražava odnos i ovisnost klime i raslinstva.

Bioklimate treba uvažavati, jer su neposredan pokazatelj u kojem kondiciraju najosjetljiviji elementi
požara, a to su vrsta vegetacije (gorivi materijal) i klima koji su najodlučniji za prirodan nastanak i širenje
požara na vegetaciji.

Atmosferska i zemljišna suša, iznimno visoke temperature, određena toplinska i vegetacijska razdoblja
osobito su važna za biljni svijet sa stajališta protupožarne zaštite. Dinarski i krški predjeli su klimatski,
vegetacijski i u pogledu učestalosti šumskih požara najosjetljiviji i majugroženiji.
 Gorivi
materijal

Gorivi materijal je sav biljni pokrov u šumi: zrelo drveće, pomladak, mlada šuma, šikare,
grmlje, oboreno drveće, granje, panjevi, drvni sortimenti, drvni otpad, mahovine, lišajevi,
listinac, nerastvoreni humus, treset i drugi organski materijali. Ti materijali različito reagiraju na
promjene vremena i nisu jednako sposobni gorjeti u različitim razdobljima što se naziva svojstvima
šumskih gorivih materijala.

U šumskom sklopu vrste gorivih materijala uglavnom su stalne, a mijenjaju se vremenski uvjeti, a time i
njihova sposobnost da se zapale.

Po zapaljivosti materijali su podijeljeni prema ljestvici od 0 (veoma mala zapaljivost) do 5

(ekstremna zapaljivost). U svakom slučaju prijeko je potrebno poznavati zapaljivost kao i opseg
vlaženja šumskog gorivog materijala, jer su zapaljivost i gorenje u izravnoj vezi sa sadržajem vode
(vlage) u njima. Uz sadržaj vlage intenzitet požara ovisi o >>> vrsti, količini, gustoći i prostornom
rasporedu gorivog materijala na što se dalje ukazuje >>>
 Gorivi
materijal

Trave su nakon prestanka njihovih fizioloških funkcija (prirodno uginule i od suše) izrazito opasan gorivi materijal.
Suha trava u kojoj je ispod 8% vlage može se zapaliti od jedne iskre i razviti u požar.

Organska mrtva šumska prostirka izuzetno je važna za nastanak šumskih požara. Ta je prostirka složeni
organski kompleks sastavljen od mrtvih otpadaka biljaka u različitima stadijima raspadanja. Organska mrtva prostirka
dijeli se na:
- mrtvu neraspadnutu šumsku prostirku (stelja, listinac, iglice)
- raspadnuti organski materijal i humus (ta je materija već prodrla u zemlju)
Ti se materijali površinski lako suše i lako zapale. Na sadržaj vlage u mrtvom gorivom materijalu i na transpiraciju
biljaka u prizemnom sloju utječu svi meteorološki elementi i pojave, reljef, tlo i druge terenske značajke.

Suha stabla u šumi (suhari) su zbog svoje visine izloženi vjetru, a većina ih je bez kore, pa se lako i brzo temeljito
isuše i lako zapale. Suhari se smatraju potencijalno najopasnijom vrstom zapaljivog materijala.

Drvni materijal na tlu (ostaci iza sječe i otpali dijelovi sa stabala – grane, ovršci) kada se sasuše veoma su zapaljivi.
U suhim klimatima ti su materijali često primarna opasnost za nastanak i brzo širenje požara.
 Značenje vlage
u gorivom materijalu

U svezi s šumskim požarima važan je sadržaj vlage u svim vrstama gorivog materijala i u tlu. Sadržaj
vlage u gorivu je primarni činilac pri određivanju relativne zapaljivosti goriva.

U zrelom drveću količina vode varira prema klimatskim prilikama i vrsti drveća, prema poprečnom i uzdužnom smjeru
istoga drveta. Sadržaj vode u mrtvom gorivom materijalu mijenja se tijekom dana i noći. Danju zbog visokih
temperatura goriva gube, a noću zbog nižih temperatura dabivaju vlagu. Posljedica toga kolebanja je da najveći broj
požara nastaje između 10 i 17 sati, a najmanje između 3 i 7 sati.
Šumska prostirka ispod sebe kumulira vodu, a na sebi zadržava oborinsku. K tomu listinac može u sebe primiti
nekoliko puta više vode od svoje težine, npr. hrastov list 10 puta više od svoje težine, a to znači da se ne može brzo
isušiti niti zapaliti.

Na sadržaj vlage u gorivom materijalu utječe niz čimbenika. Oborine su glavni činilac koji u dužem
razdoblju utječe na sadržaj vlage u gorivu, a one su u tijesnoj vezi s temperaturama i trajanju kišnog ili
sušnog razdoblja. Za isušivanje gorivog materijala u obzir se uzima i vjetar koji osim gorivog materijala
isušuje i tlo.
 Značenje vlage
u gorivom materijalu

Na sadržaj vlage odlučno djeluje i relativna vlaga zraka za vrijeme sušnog perioda. Zračne
temperature i vjetar su klimatski činioci koji utječu na relativnu vlagu. Zato i o njima ovisi stupanj
zapaljivosti gorivog materijala.

Sadržaj vlage u gorivu najsigurniji je indeks za ocjenjivanje stupnja zapaljivosti šume.

U slučaju da je sadržaj vlage u gorivom materijalu visok gubi se dio topline, tj. utroši za isparavanje vode. Tak kada se
voda ispari do stupnja zapaljivosti materijal se zapali. To znači da šumski požar također isušuje materijal. Isušivanje
ovisi o količini gorivog materijala, njegovoj gustoći i rasporedu na požarnoj površini. Tu se radi o trajanju i intenzitetu
vatre koja može ili ne može osušiti materijal u smjeru svoga napredovanja. Utjecaj na sadržaj vlage u
gorivom materijalu svakako ima vegetacija, npr. struktura šume, starost, vrsta drveća itd., te
terenski uvjeti kao što su reljef, ekspozicija, tlo i dr.
 Meteorološki elementi
bitni za šumske požare

Za ocjenu vjerojatnosti pojave i brzog širenja požara važno je određivanje graničnih vrijednosti bitnih
meteoroloških elemenata kao što su:
- ekstremno niske količine oborina
- dulja sušna razdoblja
- visoke temperature zraka i njihova potrajnost
- niska vlaga zraka
- vjetar pogodan za isušivanje gorivog materijal i tla
- vjetar pogodan bržem širenju požara

Opasnost od požara može se preciznije definirati „sušnim razdobljima“. Drugim riječima najnepovoljnije
vremenske situacije za nastanak šumskih požara su one koje uvjetuju duga sušna razdoblja (visoke temperature, mala vlaga).Za
šumske požare je značajno da imaju sezonska obilježja. Sezonska opasnost za nastanak šumskih požara započinje
otapanjem snijega u šumi, a završava nastupom jesenskog kišnog perioda.

Sezonska opasnost za požare dijeli se na:

- razdoblje opasno za požare (požarna sezona)
- izvanpožarno razdoblje
 Meteorološki elementi
bitni za šumske požare

Tijekom požarne sezone opasnost može prestati ako zakiši. Na taj prekid više utječe dužina padanja kiše
(duže je vrijeme hlađenja gorivog materijala) nego njena količina. Razdoblje najveće zapaljivosti šuma je tzv. požarni
maksimum. Unatoč takvoj podjeli treba znati da se požari pojavljuju u obje sezone. Dapače, veoma je opasno ako
požari izbiju van požarne sezone, jer popusti oprez protupožarnih službi, pa mogu nastati neočekivane štete.

U Hrvatskoj šumski požari se dijele na one koji nastaju na jadranskom području (požari na kršu) i one
koji nastaju u unutrašnjosti (požari na kontinentalnom dijelu). To u osnovi znači i podjela šuma prema
ugroženosti od požara.

Klima-požarna područja, odnosno rajonizacija po stupnju ugroženosti od šumskih požara, određuje se ovisno o
klimatskim prilikama, vegetaciji i orografiji. Cijela Dalmacija spada u primarno klima-područje, a Primorje i Istra u
sekundarno klima-područje. U usporedbi s cijelom Hrvatskom na području krša nastaje oko 80% požara (samo u
Dalmaciji preko 70%). Slični su odnosi i s opožarenom površinom. Broj požara je pokazatelj koja su područja
najugroženija i kamo treba usmjeriti većinu briga za očuvanje šuma.
 Dinamika pojave
šumskih požara

Požari se pojavljuju svakoga mjeseca u godini, ali u različitom broju. U nas, kao i u drugim
sredozemnim zemljama, postoje 2 izražena maksimuma pojave šumskih požara >>

Prvi maksimum pripada kraju zime i početku proljeća (veljača, ožujak, travanj). Tada nastane
oko 30 do 40% požara. Uvjeti za nastanak proljetnih požara nastaju kada iz zemlje počne
nestajati zimska vlaga, a uz pomanjkanje oborina vladaju relativno visoke temperature koje
isušuju gorivi materijal i tlo. Većina tih požara nastaje u unutrašnjosti, a povezani su s
čišćenjem terena i spaljivanjem biljnih otpadaka, odnosno korova. Iz tih razloga dobivaju naziv
„požari korova“. Uvjeti za nastanak proljetnih požara vladaju sve do porasta nove trave.

Slijedi period sa smanjenim brojem požara koji traje oko jedan do dva mjeseca (konac travnja, svibanj,
početak lipnja). Razlog tomu je s jedne strane smanjena aktivnost na uređenju zemljišta i još važnije
prirodni uvjeti. Naime, kada koncem travnja i početkom svibnja uz kiše počne rasti ili izraste nova trava
prođe glavna opasnost. Trava je mokra, pa ne gori, prekriva tlo i održava njegovu vlažnost.
 Dinamika pojave
šumskih požara

Treći je period ljetnih požara koji započinje u lipnju, posebno je izražen u srpnju i kolovozu, a završava u
rujnu. To je period dugotrajnih suša, vrlo visokih temperatura i velike frekvencije ljudi. U nas je to
najkritičniji period sa izraženim požarnim maksimumom. U tom periodu u nas izbije preko 50% šumskih
požara. Najviše ih nastane u kolovozu (oko 30% svih požara). Zato je kolovoz najkritičniji mjesec za
šumske požare. Tada je najviše i opožarenih površina.

Slijedi jesensko-zimski period s manje od 10% požara. Unatoč malom broju požara ni ovaj se period ne smije
podcijeniti, jer ti požari ponekad nanose velike štete, opožarene površine mugo biti velike, a što je najgore vrlo se
teško gase zbog nepovoljnih zimskih uvjeta.

Postoje mišljenja da se većina požara pojavljuje u danima vikenda. Prema dugogodišnjim podacima utvrđeno je da nema značajnih
razlika o pojavi požara po danima u tjednu. Zato tjedna dinamika izbijanja požara nije od bitnog značenja.Daleko je važnija dnevna
dinamika pojave šumskih požara. Požari se pojavljuju svaki sat u danu. Tijekom dana najviše požara nastaje između 10 i 17 sati (oko
70%), a maksimum je između 13 i 15 sati. To je vrijeme kada su najviše temperature i najmanja vlaga u zraku i gorivom materijalu.
Najmanji broj požara nastaje u jutarnjim satima kada je u gorivom materijalu najviše vlage. Isto je povezano i sa činjenicom da se
prethodni dan požar stavljen pod kontrolu drugi dan (od 10 sati nadalje) može ponovo aktivirati. Poznavanje dinamike pojave šumskih
požara je od mnogostrane važnosti. Na bazi poznavanja dinamike pojave požara mogu se planirati mjesečne i dnevne protupožarne
mjere.
 Procjena opasnosti
za nastanak šum.požara

Za trajanja požarne sezone nužno je procijeniti dnevno stanje požarne opasnosti. To je bitno da
bi se predvidjele prilike koje mogu nastati prigodom razvoja požara i postaviti način njegova gašenja. Opasnost od
požara je rezultat svih stalnih i promjenjivih činilaca. Stalni činioci su oni koji su relativno nepromjenjivi, npr.
normalna opasnost od paljenja, konfiguracija terena, sav gorivi materijal i njegov položaj prema vladajućem vjetru.
Promjenjivi činioci su oni koji se mijenjaju iz dana u dan, iz sezone u sezonu, iz godine u godinu, npr. vremenski
elementi i sadržaj vlage u gorivu. Sadržaj vlage u gorivu ključni je činilac za ustanovljavanje opasnosti od požara, jer
je najbolji pojedinačni pokazatelj o stupnju zapaljivosti šume. Povezivanjem podataka o vlazi u gorivu s raznim
vremenskim elementima ustanovljeni su indeksi za sadržaj vlage u gorivu koji se temelje na vremenskim elementima.

Za ocjenjivanje opasnosti od požara razvio se i pojam požarni indeks. On daje upotrebljivu

mjeru relativne zapaljivosti. Stupanj požarne opasnosti također se dobiva iz postotka relativne
vlage zraka i vlažnosti šumske prostirke.
 Procjena opasnosti
za nastanak šum.požara

Prema Mjerilima za procjenu opasnosti od šumskih požara (NN 26/03) u požarnoj sezoni svakodnevno
se procjenjuje kolika je opasnost za izbijanje šumskih požara, a to se poglavito odnosi na krško
područje. Sustavima procjene nastoji se predvidjeti kada i gdje bi požar mogao nastati i kako bi se
razvijao. Za procjenu opasnosti u obzir se uzima stanje šumskih goriva i rizik ili vjerojatnost
izbijanja požara prirodnim silama ili čovjekom. Uz te elemente uzimaju se meteorološki podaci koji su
presudni za nastanak požara. Konačno se dobije procjena opasnosti po stupnjevima:

I. Umjerena opasnost
II. Velika opasnost
III. Vrlo velika opasnost

Koristi od te procjene su upoznavanje javnosti, informacije jedinicama protupožarne zaštite, informacije za

kontrolirano paljenje korova i raznog otpada, loženja vatre na otvorenom prostoru i niz drugih.
 Otkrivanje
šumskih požara

Organizirana zaštita šuma od požara razumijeva i funkcionalnu organizaciju otkrivanja i dojave

nastalog požara. Svrha je što prije otkriti požar i dojaviti sve što se toga časa zna o njemu. Od bitne je važnosti da
se požar uoči u što kraćem vremenu od časa njegovog nastanka, što prije dođe do požarišta i počne gasiti. Često je
presudno vrijeme od izbijanja do početka gašenja požara za njegov daljnji razvoj.

Koliko je važno uočiti početak požara najbolje govori činjenica da je zakonom (Pravilnik o zaštiti šuma od požara, NN
26/03) propisana motriteljsko-dojavna služba. Ovdje se daju najbitnije činjenice iz tog Pravilnika >>>
Motriteljsko-dojavna služba uspostavlja se u periodu ljetne požarne sezone koja traje od 1. lipnja do 15 rujna tekuće
godine. U vrijeme vrlo velike i velike opasnosti od nastanka požara u šumama razvrstanim u I stupanj opasnosti od
požara ona radi danonoćno. U drugim situacijama rad je skraćen, a ponekad se svodi na dnevno motrenje, tj u
vremenu najveće dnevne opasnosti od požara. Motrenje se obavlja sa:
- motrionice
- mitriteljskih mjesta
- ophodarenjem pješice
- ophodarenjm prijevoznim sredstvom (vozilo, motorkotač,osobni automobil, furgon, kombi ili teretno vozilo, brod i dr.)
- video nadzorom
 Otkrivanje
šumskih požara

* motrionice su čvrsti ili montažni objekti (Hrvatske šume raspolažu sa 85 motrionica) snabdjevene
propisanom opremom.
* motriteljska mjesta su istaknuti vrhovi, tornjevi, objekti i sl. (Hrvatske šume koriste 45 takvih mjesta).
Opremljene su kao i motrionice. Ukoliko se motrionice ili motriteljska mjesta nalaze unutar šume moraju
biti opremljene i dodatnim alatom za početno gašenje požara.
* ophodarsko prijevozno sredstvo (osim motorkotača) mora biti opremljeno priručnim alatom i aparatom
za početno gašenje požara. Hrvatske šume raspolažu sa 130 ophodarskih ekipa. Za sve je zajedničko
da imaju uređaje za dojavu požara. Sve se službe međusobno dopunjuju.

Podaci o motrenju upisuju se u obrasce koje propisuju Mjerila za zaštitu šuma od požara. Uz obrasce date su detaljne
upute kako se ispunjavaju. Ovdje se navode vrste obrazaca uz naznaku njihova ispunjavanja. U suštini su tri
kategorije obrazaca. Prva se odnosi na motritelj (Obrazac 3a, 3b i 3c), druga grupa pripada ophodarima (Obrazac 4a,
4b i 4c), a poseban je obrazac broj 5.
 Otkrivanje
šumskih požara

Prva grupa
Obrazac 3a: Ispunjava se jednom za tekući mjesec. Ispunjava ga osoba ovlaštena za zaštitu od požara (revirnik).
Obrazac 3b: Ispunjava ga svaki dan motritelj koji se nalazi na dužnosti.
Obrazac 3c: Ispunjava ga osoba ovlaštena za unutarnji nadzor zaštite od požara.

Druga grupa
Obrazac 4a: Ispunjava se jednom za tekući mjesec. Ispunjava ga osoba ovlaštena za zaštitu od požara.
Obrazac 4b: Ispunjavaju ga svakodnevno ophodari koji su u smjenama.
Obrazac 4c: Ispunjava ga osoba ovlaštena za unutarnji nadzor zaštite od požara.

Obrazac 5: To je obrazac o unutarnjem nadzoru stanja, prohodnosti/provoznosti prosjeka i prosjeka s elementima

šumske ceste.

Otkrivanje nastanka šumskih požara organizirano obavljaju Hrvatske šume i neki Nacionalni parkovi. Ostali subjekti bi
u tome na bilo koji način trebali sudjelovati. Treba istaknuti da požare dojavljuju i građani. Osim za požarne sezone
nastanak požara dojavljuje se cijele godine u čemu sudjeluju osobe koje ih uoče bez obzira na njihov status.
 Štete koje nastaju
šumskim požarima

Šumski požari oštećuju ili posve uništavaju

odrasla stabla, mladik, pomladak, prizemnu
floru i listinac, odnosno šumsku prostirku. Oni
oštećuju šumsko tlo, smanjuju mu proizvodnu
sposobnost i omogućavaju eroziju. Također
uništavaju debele naslage biljnog
poluraspadnutog i raspadnutog biljnog
materijala i humus. Požarom oštećena stabla
podložna su napadu potkornjaka i gljiva uzročnika
truleži drva.
Požar nanosi štetu divljači. Uništava ptice i
gnijezda, a životinje koje ne uspiju pobjeći žive
izgore. Požar također uništi hranu i pokrov
šumskog tla o kojem ovisi ishrana i stanovanje
životinja. (http://cpluhna.nau.edu/Tools/fire_scars.htm)
(http://www.forestryimages.org/browse/detail.cfm?i
mgnum=1118259)
 Štete koje nastaju
šumskim požarima

Opožarena šuma ima smanjenu ili uništenu zaštitnu funkciju,

narušen je ili uništen estetski izgled, poremećene su vodne
funkcije itd. Općenito veće su štete na općekorisnim
funkcijama stradale šume nego njene biomase. Još je
gore što stradaju objekti, a najgore je kada ljudi postaju
žrtve šumskih požara.
Zaključno štetne posljedice od šumskih požara su
raznovrsne, ponekad nesagledive i nepopravljive.
Nažalost oni su neizbježni i s njima treba stalno
računati.

U Sredozemlju (tako i u nas) se smatra da ako u

određenom području bude opožareno 1 do 1,5% površine
da je šteta u granicama normale. Ako je opožareno 1,6 do
3% teške su posljedice, 3,1 do 5% posljedice su vrlo
teške, a kada je opožareno više od 5% površine posljedice
http://www.forestryimages.org/browse/detail.cfm?imgnum=0808082
su katastrofalne.
Štete koje nastaju
šumskim požarima

http://www.forestryimages.org/browse/detail.cfm?imgnum=0808082
Štete koje nastaju
šumskim požarima

http://www.forestryimages.org/browse/detail.cfm?imgnum=5382363
 Zaštita šuma
od požara

Jedina izravna mjera zaštite šuma od požara je njegovo

gašenje. Sve su ostale mjere preventivnog karaktera kojima
treba posvetiti punu pažnju. Preventivne mjere se provode u
cilju da se spriječi nastanak požara, a kada se pojavi da se
što prije ugasi. Opća je potreba da se za zaštitu šuma od
požara sve više oslanja na prevenciju. Zbog mogućnosti
širenja požara na velika prostranstva preventiva treba
pokrivati cijelo šumsko područje, odnosno čitav teritorij
šumskih i nešumskih površina.

Provođenje preventivnih mjera zaštite šuma od požara ima

izuzetno važnu ulogu i pretpostavka su učinkovite zaštite.
Osnova za obim i količinu provedbe pojedinih preventivnih
radova temelji se na procjeni opasnosti šuma i šumskih
zemljišta od požara.
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
 Zaštita šuma
od požara

Preventivne mjere zaštite šuma od požara su:

1. Izgradnja i održavanje protupožarnih prosjeka i prometnica. Prosjeke

služe kao prirodne prepreke za širenje požara. One se redovito čiste, pa
na njima nema gorivog materijala zbog čega se požar u normalnim
okolnostima zaustavlja na rubu prosjeke. Prometnice služe za brzi pristup
vatrogasnih i drugih vozila požaru i za druge svrhe.
2. Motrenje i dojava je izuzetno važna preventivna mjera. Suština je u
uočavanju početka nastanka požara, obavijesti i početku gašenja požara
u što kraćem vremenu.
3. Interventne skupine su osposobljene grupe šumskih radnika koje su
opremljene vozilom ili brodom, odgovarajućim alatom za sječu stabala i
izradu potencijalnih prosjeka u svrhu zaustavljanja daljnjeg širenja požara
4. Uzgojne mjere čija je uz redovne mjere dodatna zadaća njega i
prorjeđivanje sastojina, posebno u blizini prometnica, kresanje grana,
uklanjanje suhog materijala, održavanje prosjeka i drugih mjera koje su u http://lugh.sunsite.utk.edu/drupalsites/ess462/?q=node/48

funkciji zaštite šuma od požara.

 Zaštita šuma
od požara

5. Informativno-promidžbene aktivnosti. Glavni cilj je upoznati što širi krug ljudi o opasnostima od
šumskih požara pogotovo u vrijeme maksimalne požarne opasnosti. U tu svrhu prilazima šumama i uz
prometnice postavljaju se znakovi upozorenja i zabrane loženja vatre. Također se postavljaju jumbo
plakati kojima se ljudima skreće pažnja o ulozi šuma i njihovoj važnosti u životu čovjeka i štetama koje
može požar prouzročiti. U istom smislu šalju se radio poruke. U najkritičnijem razdoblju svakodnevno se
preko TV-a i drugih sredstva informiranja ljude obavještava o stupnjevima opasnosti od šumskih požara
za pojedina područja. Hrvatske šume preko sredstava informiranja redovito šalju svoje poruke da bi
zaštitile šume od požara.

! Najsnažnija, najučinkovitija i najdugotrajnija preventivna mjera je edukacijom razviti svijest svakog

pojedinca da bude sudionik u zaštiti šuma od požara. Čuvajući šumu čuvamo okoliš, sebe, ljude i
materijalna dobra. Takvu svijest treba napose razvijati kod djece, jer je to najbolja investicija za
budućnost.
Zaštita šuma
od požara

http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://www.vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Ucka
http://vatrogasci-rijeka.hr/slikehtm/Terenska_voznja/voznja24.htm
hvala na strpljenju