Sommerfeldov model metala

Uvod
• Razmotrićemo jednostavan model metala koji je razvio Arnold
Sommerfeld 1928. godine razmatrajući elektrone u metalu kao plin
slobodnih elektrona (uvažavajući kvantnu statistiku)

• Isti model, ali koristeći klasičnu statistiku prije njega je razvio Drude,
ali bilo je dosta problema

• Zanimljivost:
• Šest Sommerfeldovih studenata - Werner Heisenberg, Wolfgang
Pauli, Peter Debye, Hans Bethe, Linus Pauling, i Isidor I. Rabi –
dobili su Nobelovu nagradu za fiziku.
• Sommerfeld je nominiran 81 put (više od bilo koga drugog) ali nije
je nikad osvojio.
 Vrste metala i neke njihove osobine

• Metali: alkalni, plemeniti, prelazni metali prve grupe itd.

• Podjela je definisana njihovim položajem u PSE

• Osobine metala: dobri provodnici struje,toplote, sjajna

površina koja reflektuje svjetlost, lako se deformišu.

• Glavni razlog ovim osobinama je da se elektroni iz

vanjskih ljuski (valentni elektroni) mogu slobodno kretati
po cijelom atomu
 Alkalni metali
• Jedan elektron u vanjskoj ljusci (valentni elektron)

• Tipična kristalna rešetka je prostorno centrirana kubna

• Porastom rednog broja meñuatomske udaljenosti se povećavaju,

a opada energija veze i temperatura topljenja
 Plemeniti metali
• Takoñe su jednovalentni
• Kristalna rešetka – plošno centrirana kubna
• Jače se prekrivaju elektronske orbitale unutrašnjih ljuski pa je
energija kohezije veća od energije kohezije alkalnih metala
 Prelazni metali prve grupe

• Unutrašnja 3d ljuska prelaznih metala 1. grupe nije sasvim

popunjena pa imaju magnetski momenat
• Kristalna rešetka- prostorno centrirana,plošno centrirana kubna ili
heksagonalna gusto pakovana
• Postoji veliki uticaj d- elektrona na energiju veze. Energije veze i
temperature topljenja su velike
 Model slobodnih elektrona

Šematski model kristala metala

kao što su Na, Li, K, itd.

Ravnotežni položaji atomskih + + + + +

centara su u čvorovima kristalne
rešetke i oni su okruženi morem + + + + +
vodljivih (valentnih) elektrona.

+ + + + +
Za Na, vodljivi elektroni su 3s
valentni elektroni slobodnih
atoma. Ostatak atoma sadrži 10 + + + + +
elektrona u slijedećoj
konfiguraciji: 1s22s2p6. + + + + +
 Sommerfeldov model metala (model slobodnog
elektronskog gasa)
Neka bitna svojstva metala mogu se objasniti Sommerfeldovim modelom
(modelom slobodnih elektrona)

Podsjetimo se metalne veze- valentni elektroni su kolektivizirani i formiraju

sistem gotovo slobodnih elektrona

Razmatramo metal kao nakupinu elektrona i pozitivnih jona (atomske jezgre+

elektroni iz unutrašnjih ljuski).

Ovaj jednostavni model ne opisuje podjednako dobro sve metale. Prekrivanje

valnih funkcija valentnih i unutrašnjih elektrona u atomu mora biti slabo da
bi model bio primjenljiv. Model najbolje opisuje alkalne metale, ali i
magnezij i Al. Kod plemenitih metala prekrivanje valnih funkcija
unutrašnjih elektrona i valentnih elektrona nije zanemarivo pa je ovaj
model samo djelimično uspješan.

Ovdje se zanemaruje uticaj polja diskretne kristalne strukture tako da

se smatra da je ukupna energija elektrona jednaka njihovoj
kinetičkoj energiji V=0)
Sommerfeldov model- pretpostavke
Sommerfeldove pretpostavke:
• Uzimaju se u obzir samo valentni elektroni
• Elektroni se mogu slobodno kretati unutar metala kao slobodne
čestice zatvorene u kutiju koju ograničava površina metala
• Periodični potencijal jona (atomskih jezgri i ostalih elektrona) se
sasvim zanemaruje (V=0)
 Drude-ov model

• Ideja o metalu kao kutiji sa slobodnim elektronskim plinom postojala

je i prije Sommerfelda
• 1900. godine P.K.L. Drude je predložio isti model da bi objasnio
električnu i termalnu vodljivost metala

• Pretpostavio je da se elektroni kreću u skladu sa Maxwell-

Boltzmanovom raspodjelom (klasična raspodjela za idealni plin)
• Uspio je objasniti Ohmov zakon i Wieddeman-Franzov zakon
(odnos toplotne i električne vodljivosti je proporcionalan sa T)

• Pogrešni rezultati Drudeovog modela:

• Elektronski doprinos toplotnom kapacitetu
• Paramagnetska susceptibilnost
• Pogrešna veličina srednjeg slobodnog puta elektrona
• Zavisnost otpora od temperature
• Sommerfeldov model uzima u obzir da su elektroni fermioni koji
podliježu Fermi-Diracovoj raspodjeli (kvantna statistika)
 Poreñenje klasične i kvantne statistike
• Klasični plin čine molekule tzv. idealnog plina/gasa
• Elektronski plin su kvazislobodni, valentni provodni elektroni
________________________________________________________
Molekule idealnog gasa su klasične čestice čije se kretanje podvrgava
zakonima klasične fizike pa se njima u statiističkom smislu bavi
Maksvel-Bolcmanova (M-B) klasična statistika.
Fizikalne veličine se mijenjaju NEPREKIDNO!

Elektronski plin čine elektroni čija valna svojstva su opisana valnom funkcijom
koja je rješenje Schrodingerove jednačine. Statistički se njima bavi Fermi-
Diracova (F-D) funkcija raspodjele. Fizikalne veličine su kvantizirane tj. mogu da
poprime samo odreñene diskretne vrijednosti.
 Poreñenje klasične i kvantne statistike

• Za razliku od M-B, u slučaju F-D statistike čestice se ponašaju tako

da:
• a) nije moguće razlikovati dva fermiona -identične čestice
• b) Vrijedi Paulijev princip zabrane- dva fermiona ne mogu biti
istovrmeno u istom kvantnom stanju

• F-D statistika traži funkciju raspodjele koja odgovara

najvjerovatnijem, tj. ravnotežnom stanju elektronskog gasa.
• F-D funkcija raspodjele odreñuje srednji broj zaposjednuća
jednočestičnog stanja elektronima
 Fermijeva funkcija na T=0
i na nekoj konačnoj temperaturi T
Općenito tu ide hemijski potencijal µ,
1 a na T=0 K µ=EF
f FD ( E , T )=
1 + e ( E − E F ) / kBT
fFD(E,T) • fFD=? na 0°K

• E≤ EF
1
f FD = ( E − EF ) / k B T
=1
0.5 1+ e

fFD(E=EF)=1/2 i. E>EF
E 1
f FD = ( E − EF ) / k BT
=0
E<EF EF E>EF 1+ e
• Energija najvišeg zaposjednutog stanja na 0 K se zove Fermijeva
energija EF
• Na T=0 K sva stanja do EF su ponunjena elektronima, a stanja iznad
EF su prazna
• Za više temperature mali broj elektrona iz pojasa kBT može se
termički pobuditi i preći u viša energetska stanja
 Vratimo se na Sommerfeldov model......

• Može se smatrati da se valentni elektroni kreću nezavisno u

pravougloj jami konačne dubine a rubovi jame odgovaraju rubovima
metala
• Posmatrajmo metal u obliku kocke stranice L,
– Ψ i E možemo naći rješavanjem Schrödinger’ove jednačine:
V

ℏ 2
− ∇ ψ = Eψ
2
Pošto je V =0
2m
-L/2 0 L/2
• Uzimajući periodične granične uslove Ψovi se dobiju kao progresivni
talasi.

ψ ( x + L, y + L, z + L ) = ψ ( x , y , z )
• Rješenja Schrödinger’ovih jednačina su ravni valovi,

1 ikr 1 i(kx x+ky y+kz z)
ψ (x, y, z) = e = e
V V
Konstanta normiranja

• Gdje je V volumen kocke, V=L3

• Iz uslova periodičnosti dolazi ograničenje vrijednosti valnog vektora
na diskretne vrijednosti

=e =e =e =1
ik x L ik y L ik z L iki L i=x,y,z
•e

• k x L = k y L = k z L = ki L = 2π ni ni=0, ±1,±2,...

2π ; k = 2π n 2π
kx = nx y y ; kz = nz
L L L
• Talasnoj funkciji Ψ(x,y,z) odgovara energija

ℏ2k 2 ℏ2 ℏ π
2 2
E=
2m
E=
2m
(k x + k y + k z ) =
2 2 2 2
mL2
n 2
x + n 2
y (
+ n 2
z )
Ovdje možemo uzeti da se energija mijenja kontinuirano (vršićemo
integraciju, a ne sumiranje po stanjima) što slijedi iz slijedećeg
razmatranja
Koliki je razmak izmeñu energetskih nivoa?
Radi jednostavnosti uzmimo 1D model i kristal dužine L=Na, gdje je N
broj elementarnih ćelija, a a dužina ćelije:
ℏ 2 ℏ  2π 
2 2 2
h2
En = k =  n = 2 2
n 2

2m 2m  Na  2mN a

Razlika dva susjedna nivoa je

 Pošto je broj elektrona u metalima velik vrijednost broja n će biti velika

<<1, dakle udaljenost izmeñu nivoa je mala pa možemo

vršiti integraciju po stanjima, a ne sumiranje

<<1, dakle razlike valnih brojeva su male

Ovo je u saglasnosti sa Borovim principom korespondencije koji kaže da za

velike kvantne brojeve n kvantna fizika prelazi u klasičnu (energija i valni broj
se mijenjaju kontinuirano)
To nam omogućava da umjesto sumiranja po stanjima koristimo integraciju
• Gustoću stanja smo sreli i ranije (kad smo izvodili Debyevu teoriju
toplotnog kapaciteta rešetke).

g(E) je brojno jednaka broju kvantnih stanja po jediničnom intervalu

energije

• Na prošlom času smo pri izvoñenju Debyeve teorije toplotnog

kapaciteta dobili rezultat (pogledati prethodno predavanje gdje smo
takoñe koristili integraciju, a ne sumiranje) koji vrijedi i za elektrone

Vk 2
ρ (k )dk = 2 dk ,
2π
gdje je ρ(k)dk broj stanja iz intervala k, k+dk, a ρ(k) funkcija gustoće stanja
(broj stanja po jediničnom intervalu k)
 Broj dozvoljenih stanja
po jedinici energije
• Svako k stanje predstavlja dva moguća stanja elektrona, jedan za
spin gore, drugi za spin dole.

dk
g ( E )dE = 2 ρ (k )dk g ( E ) = 2 ρ (k )
dE
Dolazi od spina

ℏ2k 2 dE ℏ 2 k 2mE
E= = k=
2m dk m ℏ2

V m
2mE dk V
g ( E ) = 2 2 g (k2 ) ℏ2 2
ււ ւ k k g (E) = (2 m ) 3/ 2 1/ 2
E
2π ℏdE
ւ
k 2π 2 ℏ 3
Gustoća energetskih stanja po Sommerfeldovom
modelu

V
g (E) = (2m) 3/ 2
E 1/ 2

2π ℏ
2 3
 Elektronski gas na temperaturi apsolutne
nule

• Na apsolutnoj nuli sva kvantna

stanja od najnižeg ka najvišem
su popunjena elektronima, a
iznad toga energetska stanja
su prazna.

• Energiju najvišeg popunjenog

stanja na apsolutnoj nuli
zovemo Fermijeva energija
EF, a pripadajući valni vektor
Fermijev valni vektor kF.
Nañimo izraz za EF i kF.
• Fermijeva energija se dobije integracijom gustoće stanja po svim
energijama, dakle od 0 do EF, Taj integral mora biti jednak ukupnom
broju raspoloživih stanja N (broju elektrona).

• Znamo da je:
V
g (E) = (2 m ) 3/ 2 1/ 2
E
2π 2 ℏ 3

EF EF
V V
N= ∫ g ( E )dE = ∫ 2π E dE =
3/ 2 1/ 2 3/ 2
(2m) (2 mE )
3π 2 ℏ
F
0 0
2
ℏ 3 3

• Kad se to riješi po EF (Fermi energiju), dobijemo;

2/3
ℏ  3π N 2 2
EF =  
2m  V 
 • Zaposjednuta stanja su unutar Fermijeve sfere u k-prostoru koji je
prikazan na slici ispod; radijus je Fermijev talasni broj kF.
2/3
ℏ  3π N 
2 2
kz EF =  
2m  V 
Fermijeva
ℏ 2kF 2
površina EF =
E=EF 2me
kF
Iz ove dvije jednačine može se
naći kF kao,
ky 1/ 3
 3π N 
2
kF =  
 V 
kx

Površina Fermi sfere predstavlja granicu između zaposjednutih i

nezaposjednutih k stanja na apsolutnoj nuli za slobodni elektronski
gas.
• Fermijevom valnom broju kF odgovara fermijev impuls:

pF = ℏk F
• Fermijevom valnom broju (ili impulsu) možemo pridružiti Fermijevu
brzinu:

pF
vF =
m
• Broj elektrona sa energijom E čije su vrijednosti u intervalu (E,
E+dE) može se izraziti na način:

dN = f FD g ( E ) dE

gdje je fFD srednj broj elektrona (broj zaposjednuća) u jednočestičnom

stanju energije E, g(E)dE je broj jednočestičnih stanja u energetskom
intervalu (E, E+dE).

• Srednja energija elektronskog plina na T=0 K je prema tome:

EF

E0 = ∫ Ef FD g ( E ) dE
0
 V
g (E) = (2 m ) 3/ 2 1/ 2
E
• Za T=0K fFD=1 za E≤EF i
2π 2 ℏ 3

dobivamo:

3 3
V ( 2mEF )
EF
V V  2m  2 5 2
2 2
E0 = ∫E dE =  2  EF = 2 3
3/ 2 3/ 2
(2m) EF
2π ℏ2 3
0
2π 2 ℏ  5 π ℏ 5

Ranije smo pokazali da je to N

 3

3 V ( 2 mE ) 2
 E = 3 NE
E0 =  2 3 F

5  2π ℏ  F 5 F
3
 
E0 3
Srednja energija jednog elektrona je: E= = EF
N 5
 • Pogledajmo na kojoj bi temperaturi toplotna energija kBT elektrona
klasičnog plina bila reda veličine Fermijeve energije EF.
• Ova temperatura se obično naziva Fermijeva temperatura i
odreñena je jednakošću:
• EF=kBTF =>TF=EF/kB

• Za metale je EF reda veličine nekoliko eV. Prema tome TF je reda

veličine 104 K.

≥
T TF elektronski plin ima klasično ponašanje, tačke topljenja su <<TF => na T<<TF
elektronski plin se ponaša po zakonima kvantne mehanike
• Za takav plin koji se razlikuje od klasičnog kažemo da je
degeneriran, a temperaturu TF često nazivamo i temperatura
degeneracije

• Dakle za T>TF imamo klasični elektronski plin i tada F-D f-ja

raspodjele prelazi u M-B f-ju raspodjele

• Za T<TF imamo kvantni (degenerirani) kvantni plin

• Visoka vrijednost TF ima za posljedicu da vrlo mali broj elektrona
može biti pobuñen toplotnom energijom.

• Zato na standardnim temperaturama sredine, za slobodni

elektronski plin, temperaturna zavisnost funkcije F-D funkcije i g(E)
se vrlo malo razlikuje od njihovog ponašanja na T=0 K.

1
• U F-D funciji raspodjele se onda može f FD =
uzeti na svim T<<TF (µ=EF) 1 + e ( E − EF ) / k B T

• Primjer:

• T=300 K, kBT=0,025 eV << EF

• To znači da samo mali broj elektrona, u uskom pojasu oko EF reda

veličine kBT može biti pobuñen na energetske nivoe iznad EF
 Zaključci
• Sommerfeldov model- najjednostavniji model za opisivanje metala, ali ipak
ima uspjeha u opisivanju ponašanja nekih metala, pogotovo alkalnih (npr.
dobro opisuje oblik funkcije gustoće g(E), doprinos elektrona toplotnom
kapacitetu, termoelektronsku emisiju)

• Tretira valentne elektrone kao gas slobodnih elektrona i na njih primjenjuje

F-D statistiku

• Za elektrone važi F-D funckija raspodjele. Na T=0 K sva stanja do E=EF su

popunjena elektronima, a stanja iznad EF su prazna

• Za više temperature mali dio elektrona iz oblasti kBT može biti termalno
pobuñen u stanja sa energijama većim od EF

• Grafički prikaz u k- prostoru pokazuje da je sfera čiji je radijus jednak

Fermijevom broju popunjena elektronima. Površina koja djeli popunjena od
nepopunjenih stanja je Fermijeva energija