Univerzitet u Sarajevu

Muzička Akademija Sarajevo

Odsjek za muzičku teoriju i pedagogiju

Kreativnost u nastavi muzičke kulture

u gimnaziji

Student: Profesor :
Arnela Bilanović Valida Akšamija - Tvrtković

Školska 2015/2016

1
SADRŽAJ:

I. UVOD..................................................................................................................3

II. KREATIVNOST

II.1.Pojam kreativnosti.........................................................................................4

II.2.Podsticanje kreativnosti u nastavi..................................................................4

II.3.Značaj kreativnosti u nastavi muzičke kulture u gimnaziji............................5

II.4.Razvoj kreativnosti u nastavi muzičke kulture u gimnaziji............................6

II.5.Razvoj kreativnosti kroz slušanje muzike.....................................................6

III. ZAKLJUČAK......................................................................................................8

IV. LITERATURA.....................................................................................................9

I. UVOD

2
Biti nastavnik u današnjoj školi znači živjeti i radovati se zajedničkim uspjesima. Isto tako
znači uživati u vrlo zahtjevnom poslu koji od nastavnika traži veliku kreativnost i
prepoznavanje vlastitih mogućnosti i težnji.

Nastava koja potiče kreativnost temelj je stvaranja resursa za kreativno društvo, kulturu i
gospodarstvo koje stvara visoku dodanu vrijednost. Kreativno obrazovanje doprinosi
otvaranju našeg društva i stvaranju prostora za razvijanje transverzalnih kompetencija djece i
mladih. Takvo obrazovanje mlade opskrbljuje znanjem i iskustvima potrebnima za vođenje
uspješnog i smislenog života i omogućuje im da dosegnu standarde koje obrazovan čovjek
mora imati kako bi udovoljio društvenim izazovima.

Muzičko stvaralaštvo, kao i stvaralaštvo vezano za bilo koju drugu umjetnost prije svega je
vezano za kreativnost. Stoga je vrlo bitno u muzičkom obrazovanju djece od samoga početka
obratiti maksimalnu pažnju na nastavne metode pomoću kojih će se kod učenika podstaknuti i
razviti osjećaj za slobodnom kreativnošću i spontanošću prilikom muziciranja.

Ako pođemo od pretpostavke da je kreativnost osobina koja se može razviti kod svakoga ,
možemo zaključiti da to koliki će stepen kreativnosti svaki pojedinačni učenik postići prije
svega zavisi od načina i metoda koje nastavnik primjenjuje tokom nastave muzičke kulture, a
mnogo manje od stepena talentovanosti svakog učenika ponaosob.

Kreativnost u nastavi muzičke kulture nastaje kao posljedica talentiranosti predavača koji ima
za cilj da motiviše svoje učenike u svrhu razvijanja njihove, kreativnosti, mašte,
muzikalnosti, vještina, ideja te naravno i njihove vlastite ličnosti.
Dobar predavač mora posjedovati ovakve vrijednosti kako bi od svojih učenika stvorio što
sposobnije, talentovanije i uspješnije ličnosti.

II. KREATIVNOST

II.1. POJAM KREATIVNOSTI

3
Kreativnost je mentalna aktivnost koja obuhvaća kognitivni, psihološki i sociološki aspekt. To
je psihološki fenomen u kojem prevladava divergentno mišljenje, uz određenu količinu
konvergentnog mišljenja. Faktori divergentnog mišljenja su: fleksibilnost (sposobnost
proizvodnje mnogih relevantnih ideja, što više rješenja nekog problema), fluentnost
(mogućnost simultanog sagledavanja različitih mogućnosti, što više kategorija), originalnost
(sposobnost proizvodnje rijetkih ili posve novih ideja) i elaborativnost (sposobnost nadopuna
ideja detaljima ), a faktori konvergentnog mišljenja u kreativnosti su: osjetljivost za probleme
(uočavanje nedostataka ili potrebe za promjenama ili poboljšanjima u postojećim stvarima) i
redefinicija (sposobnost napuštanja starih načina tumačenja poznatih predmeta kako bi se
iskoristili u nove svrhe).1

Kreativnošću osoba stvara nove ideja ili rezultate, kombinira nove ideje ili stare na nov način
i pronalazi nova rješenja tamo gdje ih drugi ne vide.

Kreativnost je psihološki proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova, rješenje
problema ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Ona je osobina svakog
umjetnika i usko je povezana sa umjetnošću i umjetničkim djelima. Kreativnost postoji od
postanka svijeta i života. U samim počecima (u prvobitnoj zajednici) postojala je kreativnost
kao osobina koja je doprinjela razvoju muzike. To možemo zaključiti ako sagledamo
postupke ljudi iz tog vremena, njihova stvaranja zvuka korištenjem prije svega ruku a zatim i
raznih predmeta kojima su se služili (udaranje kamen o kamen, oponašanje životinja i sl.)
Osim u muzici, kreativnost tadašnjih naroda se ogledala i u drugim stvarima, npr.u likovnoj
umjetnosti gdje su nastajale slike na zidovima pećina, kao i u stvaranjima boljih uslova za
život (od otkrića vatre, nastanka struje, do pojave prvih životnih zakona).

II.2. PODSTICANJE KREATIVNOSTI U NASTAVI

Nastavnikova zadaća je podsticanje dječije kreativnosti. On mora biti pomagač, nenametljiv

koordinator, sugovornik. Mora na pravi način motivisati učenike. Nastavnik ne može direktno
stvoriti kreativnost kod učenika, ali može otkloniti prepreke, stvoriti preduvjete za njezino
oslobađanje jer se kreativnost nalazi u svakom djetetu. Svojim iskustvom i stručnošću,
nastavnik bi trebao znati prepoznati kreativno dijete. Osobine kreativnog pojedinca su:
sklonost kritičkom odnosu, aktivan je i pokazuje inicijativu u radu, otvorenog je duha, vrlo
radoznao, sklon mijenjanju sebe, velikog samopouzdanja, velike koncentracije, osjetljiv na
probleme, originalan, fluentan, fleksibilan i sl. Kreativni duh obične stvari vidi na nov i
neobičan način. Učenike treba osposobljavati da probleme rješavaju na različite načine, da
mijenjaju usmjerenost mišljenja tokom rješavanja problema, da kombiniraju postojeće i nove
informacije na različite načine, da preoblikuju zadatke te otkrivaju nove veze i sadržaje.
Učitelj mora dati učenicima slobodu pa i mogućnost da ponekad pogriješe.

1
Strategija razvoja kreativnosti u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju, Incijalni
dokument, 2014.

4
Najvažnije je da nastavni proces obogaćen kreativnim idejama. Kreativan nastavni proces
doprinjet će učenikovom samostalnom ostvarenju postavljenih zadataka.

Idealne uvjete za podsticanje kreativnosti postići ćemo ako u razrednom odjelu vlada
pozitivna energija, velika saradnja, podrška i povjerenje između nastavnika i učenika.

Nastavnik ne bi trebao kritikovati učenikove postupke, već ih treba podsticati da ih sami uoče
i isprave. Treba ih ohrabriti i podržavati, razvijati njihovo samopouzdanje, samopoštovanje i
sl. Pozitivna slika o sebi osnova je osjećaja vlastite vrijednosti, te očekivanja uspjeha i
rezultata u nastavi. Mi kao nastavnici trebamo uvažavati neobična pitanja, maštovite i
neobične ideje te ih uvjeriti da njihove ideje imaju vrijednost.

Postoji velik broj specijalnih tehnika koje služe za podsticanje kreativnosti u nastavi;
1. Oluja ideja, grupna tehnika za postizanje velikog broja ideja. Cilj joj je da mišljenje drugih
posluži kao podsticaj vlastitim idejama. 2. Strategija postavljanja pitanja. Treba pitati zašto
se neki problem desio, odnosno postaviti šest univerzalnih pitanja: Što? Gdje? Kada? Kako?
Zašto? Ko? 3. Sinektika, tehnika kojom se nastoje postići originalne ideje i to oslobađanjem
od ustaljenih navika u pristupanju problemu. 4. Prisilna transformacija, tehnika mišljenja
kojom se pojedinac navodi na zamišljanje novih svojstava provođenjem niza preoblikovanja
(povećaj, smanji, okreni, i sl.). 5. Popis atributa, tehnika kojom se nastoji na temelju analize
izazvati nastanak novih otkrića.

II.3. ZNAČAJ KREATIVNOSTI U NASTAVI MUZIČKE KULTURE U GIMNAZIJI

Kao što je u životu, kreativnost je prijeko potrebna i u izvođenju nastave muzičke kulture u
gimaziji. Bez obzira na tehnologiju i uslove u savremenoj nastavi, predavač treba da posjeduje
kreativan duh i da svojom kreativnošću zaintrigira i zainteresuje svoje učenike koji će u
budućnosti biti primorani da posjeduju istu ili sličnu dozu kreativnosti. Kako bi djeca,
odnosno učenici bolje shvatili i usvojili nastavnu jedinicu, mi kao predavači trebamo znati na
koji način da im približimo određeno gradivo, a najbolje bi bilo da naš način bude kreativnost.
Naprimjer, ako moramo da obradimo nekog kompozitora, mi nastavnici ćemo obratiti pažnju
učenicima i na druge stvari osim historijata koje je svo vrijeme zastupljeno taj čas. Na času
možemo obraditi neku poznatu kompoziciju kompozitora o kojem učimo. Možemo koristiti
partiture sa ritmom iz njegove kompozicije ili naučiti pjevati na neutralni slog temu
kompozicije ili čak nešto skroz nepoznato i strano što će nastavnik priuštiti svojim učenicima,
npr.upotreba pucketanja prstima za kucanje ritma kompozicije ili zanimljivih video snimaka
sa izvedbom iste i sl.

II.4. RAZVOJ KREATIVNOSTI KROZ NASTAVU MUZIČKE KULTURE U

GIMNAZIJI

5
U gimnazijama, nastava muzičke kulture se održava jedan ili dva časa sedmično dvije godine.
Nastavni plan i program je posvećen historiji muzike. Na prvi pogled je očita velika razlika
između programskog i metodičkog pristupa u osnovnoj i srednjoj školi. Dok se u osnovniim
školama naglasak većinom stavlja na svladavanje sadržaja kroz praktičan rad, u srednjoj školi
praktičnog rada nema i nastava se orijentira prema predavanjima iz historije muzike. Time se
gubi odgojna komponenta nastave kojoj je cilj podizanje kulturne svijesti. Prilikom rada na
historiji muzike, učenici se susreću i sa djelima različitih perioda (barok, klasika, romantizam
i sl.). Kako bismo razvili njihovo interesovanje i kreativnost moramo postupiti nastavi prema
sljedećim fazama: dogovor, realizacija i evaluacija. U etapi dogovora na početku polugodišta
učenicima možemo dati prijedlog plana predmeta i dati im mogućnost da iskažu svoje interese
i prijedloge za dopune ili promjene. Isto tako prije realizacije neke od tema dobro je da oni
postave pitanja i istaknu probleme koji ih zanimaju te da daju ideje za načine realizacije koju
bismo mi nastavnici mogli primjeniti u daljem radu. Na taj način učenicima dajemo priliku da
budu inovativni i kreativni. Nakon dogovora slijedi realizacija kroz koju trebamo da
zadovoljimo potrebe i očekivanja učenika kroz nastavu te uvažimo njihov kreativni proces
koji je prethodno predstavljen kroz dogovor. Evaulacija se koristi na kraju časa, odnosno na
kraju realizacije neke teme u vidu video klipova ili anketnih listića i sl.

II.5. RAZVOJ KREATIVNOSTI KROZ SLUŠANJE MUZIKE

Kroz slušanje muzike možemo da radimo na razvoju učeničke kreativnosti. Želju za

slušanjem instrumentalne muzike dijete pokazuje tokom cijelog predškolskog i školskog
doba. Kako bismo razvili njihovu kreativnost kroz slušanje muzike, potrebno je da učenici
osjete da i nama muzika mnogo znači i da je rado slušamo. Kad god oni zažele da čuju neku
određenu kompoziciju, mi im želju trebamo ispuniti. ''Djeci možemo preporučiti da muziku
slušaju zatvorenih očiju, da joj se potpuno prepuštaju.''2

''U razvoju kreativnosti bitnu ulogu ima unutrašnja motivacija. Unutrašnja motivacija je
najprimjerenija samoj prirodi muzičke aktivnosti, orjentisanoj na lične, muzičke i
produktivno-kreativne procese, emotivne i kognitivne vrste, s ciljem da se procesi integrišu i
rezultat pokaže javno.''3

Učenici prilikom slušanja kompozicije treba da uoče važne veze i karakteristike iste (tempo,
instrumentarij, dinamiku i sl.). ''Onaj ko sluša treba, dakle, da uoči te veze i različite načine
grupisanja tonova koji se javljaju na više nivoa: od relativno jednostvnih, u grupama malog
broja tonova, do veoma složenih u slučajevima opažanja većih formalnih struktura unutar
muzičkog djela.''4 Prilikom slušanja muzike možemo zamoliti učenike da naslikaju svoj
doživljaj na papiru ili da izraze doživljaj nekim stihom ili kratkom pričom. Na taj način ćemo
podstaknuti slobodu izražavanja njihove kreativnosti. Nakon što učenici odrade svoj dio

2
Kako muziku približiti djeci, Mira Voglar, Beograd 1997, str.39
3
Muzički talenat i uspješnost, Blanka Bogunović,Beograd 2010, str.132
4
Psihologija muzike, Ksenija Mirković Radoš, Beograd 1996, str.132

6
posla, nipošto ih nećemo zanemariti, nego ćemo razgovarati o njihovom načinu gledanja na
muzičko djelo i o različitim načinima percepcije i doživljaja koji su prethodno prikazali
slikom ili tekstom.

Prije slušanja neke vokalne kompozicije, učenike ćemo uvesti razgovorom o sadržaju iste.
Nakon slušanja s učenicima možemo razgovarati o ljepoti glasa, pjevačkim sposobnostima,
možemo čak pokušati oponašati ono što smo čuli. Ako im se djelo mnogo svidi možemo da se
bavimo njime u vannastavnim aktivnostima. Organizovati neku manju grupu te pristupiti radu
djela na kreativan način. Možemo osnovati hor i orkestar i pristupiti probama a kasnije i
javnoj izvedbi djela. Javno predstavljanje je također važno, jer ono ima ulogu vrednovanja i
potvrde kreativnog postignuća. Motiv postignuća je u suštinski važan za dostizanje muzičke
uspješnosti jer integriše kognitivne i afektivne aspekte motivacionog procesa, određene
osobine ličnosti i sposobnosti, usmjerava aktivnost u pravcu dostizanja neposrednih ciljeva i
usmjerava ponašanje prema dugoročnim ciljevima muzičke uspješnosti.5

Javni nastup ima više funkcija, a kao najznačajnije ističu se: predstavlja značajan cilj kojem se
teži; pruža mogućnost za uspješno postignuće; unapređuje stalni interes za muziku, širi
entuzijazam učenika i nastavnika na cijelu školu, roditelje i širu sredinu; daje priliku za
podizanje nivoa muzičkog ukusa kod učenika i kod publike; pruža mogućnost za kreativno
muzičko istraživanje.

5
Muzički talenat i uspješnost, Blanka Bogunović,Beograd 2010, str.133

7
 III. ZAKLJUČAK

U svim oblicima učenja treba naglasiti veliku potrebu uvažavanja osobnosti učenika, njihovih
sposobnosti i afiniteta te potrebu podsticanja i razvijanja kreativnog stila ponašanja koji će
učenike osposobiti za dalji život i rad.

Zaključujem da je kreativnost vrlo važan element u radu, ali i vrlo poželjna nastavnikova
osobina. Sudjeljujući u kreativnim oblicima poučavanja, učenici se osjećaju vrijednijima,
sigurnijima i slobodnijima te će vremenom razviti svoju kreativnost, biti u stanju da se zalažu
za svoje ideje i inovacije.

"Stvaranje novog naraštaja treba odgajatelja koji neće savjetovati dijete da čini ono što drugi
čine, već će se radovati kad uoči da dijete odstupa od toga. Postane li nam tuđe mišljenje
smjernica počet ćemo se podčinjavati i tuđoj volji i tako postati smo dio 'horde'.''(Ellen Key)

8
 IV. LITERATURA

Bogunović, Blanka, Muzički talenat i uspješnost, Beograd 2010.

Leman A., Sloboda Dž., Vudi R., Psihologija za muzičare, Novi Sad 2012.

Mirković-Radoš, Ksenija, Psihologija muzike, Beograd 1996.

Mirković-Radoš, Ksenija, Psihologija muzičkih sposobnosti, Beograd 1998.

Nešić, Vladimir, Muzika, čovjek i društvo, Niš 2003.

Voglar, Mira, Kako muziku približiti djeci, Beograd 1997.

Strategija razvoja kreativnosti u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju,

Incijalni dokument, 2014.