PLAN I ANALIZA

• Mjesto i uloga planiranja, kontrole i analize u upravljanju poduzećem

MENADŽMENT
• Proces rada s drugima i pomoću drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj
okolini uz efikasnu i efektivnu uporabu ograničenih resursa.
• Proces i ukupna aktivnost usmjerena postavljanju dugoročnih ciljeva, politike i strategije
poslovanja, alociranja resursa, usmjeravanja i kontrole realizacije ciljeva
• Proces koji uključuje nekoliko funkcionalnih područja
• Planiranje
• Organiziranje i strukturiranje
• Upravljanje ljudskim potencijalima
• Vođenje i utjecaj na osobe
• Kontroliranje organizacijskih operacija i sredstava ( analiza i ocjena)

Cjelovit proces upravljanja moguće raščlaniti na pod procese:

• Planiranje- utvrđivanje ciljeva i rezultata
• Odlučivanje- dio upravljanja orijentiranog na kraći rok i pomoću kojega se precizno utvrđuju
poželjni rezultati
• Rukovođenje- osigurava efikasnost provedbe odluka
• Kontrola- kontrolira se ostvarivanje predviđenih rezultata i ciljeva

Proces upravljanja moguće razmatrati na tri razine- imaju i svoju vremensku dimenziju:
• Strategijska razina- najviša razina upravljanja, orijentirana na dugi rok- dugoročni ciljevi (
menadžeri utemeljuju dugoročne ciljeva, načine ostvarivanja ciljeva, razvijaju strategiju za
postizanje ciljeva...)
• Taktička razina- srednja razina upravljanja, upravljanje u kraćem roku; razmatraju se
rezultati potrebni za ostvarivanje predviđenih ciljeva
• Operativna razina- djelovanje u tijeku odvijanja poslovnih operacija

Proces odlučivanja može biti:

• Iracionalan- donošenje odluka na temelju intuicije, iskustva, osjećaja
• Racionalan- donošenje odluka na temelju egzaktnih činjenica, znanja i informacijske podloge

PODSUSTAVI MENADŽMENTA:
• Sustav vrednota
• Sustav planiranja
• Sustav kontrole
• Sustav informiranja
• Sustav organiziranja
• Sustav upravljanja ljudskim resursima

• SUSTAV VREDNOTA
• Obuhvaća definiranje vizije, misije i ciljeva poduzeća- dio procesa planiranja
• Vizija- cjelovita buduća predodžba o svrsi poduzeća i putovima njezina ostvarenja,
opisuje smjer kojim se želi ići
• Misija- osnovna funkcija, izraz svrhe postojanja

1
 • Ciljevi- kvantitativni izraz o tome koliko se želi postići; dimenzije cilja: jasan, ostvariv,
mjerljiv, djeljiv, vremenski ograničen
• SUSTAV PLANIRANJA
• Utvrđivanje ciljeva, mjera, sredstava i putova za dostizanje budućeg cilja
• Svrha- pravodobna spoznaja alternativa, šansi i rizika za dostizanje ciljeva te izbor prikladnih
mjera
• Metoda premošćivanja jaza između stanja gdje se poduzeće trenutno nalazi i stanja gdje se
želi nalaziti u budućnosti
• Planiranje je temelj za kontrolu
• Proces planiranja sastoji se iz 5 faza
• Definiranje ciljeva
• Određivanje stvarnog položaja poduzeća u odnosu na postavljene ciljeve
• Predviđanje budućih događaja
• Izrada planova za ostvarenje ciljeva
• Implementacija plana i ostvarivanje rezultata

STRATEGIJSKO PLANIRANJE- naglasak na spoznaji strategijskih potencijala uspjeha; što učiniti u

sadašnjosti da bi se unatoč nesigurnosti postigli željeni ciljevi
Instrumenti strategijskog planiranja različito sistematizirani:
• Instrumenti za dolaženje do temeljnih znanja za prosuđivanje strategijske pozicije poduzeća (
npr. Krivulja iskustva, životni vijek proizvoda)
• Instrumenti za cjelovito strategijsko pozicioniranje ( npr. SWOT)
• Instrumenti za strategijsko prosuđivanje pojedinih poslovnih područja ( npr. Portfolio
matrica tržišni rast/tržišni udjel-BSG)
SWOT
• analiza okruženja- vanjskog i unutarnjeg s ciljem identifikacije strateških čimbenika koji će
determinirati budućnost poduzeća
• kvalitativna analitička metoda pomoću koje se ocjenjuje strategija poduzeća- 4 ključna
faktora:
• S-strenghts- snage
• W-weakness- slabosti
• O- opportunitiues- prilike
• T- hreaths- prijetnje
Snage i slabosti- unutarnji čimbenici; prilike i prijetnje- čimbenici iz okruženja
• Nastoji se identificirati poslovna strategija kojom će se na najbolji način iskoristiti snage i
minimizirati slabosti te kapitalizirati prilike i minimizirati prijetnje
• Vodi do 4 temeljna zaključka:
• Snage> slabosti; prilike>prijetnji →strategija RASTA
• Snage> slabosti; prijetnje > prilika→ strategija ODRŽAVANJA
• Slabosti>snaga; prilike > prijetnji→strategija ŽETVE
• Slabosti> snaga; prijetnje> prilika→ strategija OGRANIČAVANJA
Operativni plan se izvodi iz strategijskog→ spona strategijskog i operativnog planiranja→taktičko
planiranje
Obzirom na kompleksnost i vremenski obuhvat strategijskog plana:
• Strategijsko planiranje→planiranje ciljeva
• Taktičko planiranje→planiranje resursa
• Operativno planiranje→planiranje mjera

• SUSTAV KONTROLE
• KONTROLIRANJE-postupak mjerenja ostvarenja ciljeva i poduzimanje korektivnih akcija da
se oni ostvare; utječe na smanjenje troškova i povećanje rentabilnosti

2
 • Temeljne funkcije uključuju nekoliko faza:
• Postavljanje standarda performansi
• Mjerenje aktualnih performansi u odnosu na standarde
• Poduzimanje korektivnih mjera prema potrebi i gdje je to primjerene
• PREVENTIVNA KONTROLA- greške otklanja pri nastanku
• NAKNADNA KONTROLA

POVEZANOST PLANIRANJA I KONTROLE

• Planiranje- postavljanje ciljeva te utvrđivanje potrebnog djelovanja za njihovo ostvarenje
• Ciljevi- kvantificirani u budžetima→temelj za kontrolu
• U slučaju odstupanja→korektivne akcije
• Analiza- aktivnost usmjerena na istraživanja uzroka odstupanja ostvarenih od planiranih
iznosa
• Nakon provedene analize i ocjene može se pristupiti uklanjanju nastalih odstupanja
• Kontrola izvršenja planova→korektivne akcije
• Korekcije utvrđenih planova uvjetovane pogreškama u procesu planiranja te
promjenama u okruženju
• Korekcije uvjetovane pogrešnim djelovanjem poduzeća i ostvarivanjem
neadekvatnih rezultata

KONTROLA OSTVARENO-PLANIRANO:
• Količina- prodaje, proizvodnje, utrošaka, nabave materijala
• Vrijednosnih iskaza- financijskih izvještaja- bilanca, RDG
• Pokazatelja- količinskih odnosa- normativi; vrijednosnih odnosa( ekonomičnost,
rentabilnost)
Važan aspekt kontrole→ ostvarenje planiranog obujma i određenje planirane strukture bilance
• Kontrola odstupanja ostvarenih od planiranih pokazatelja- s upravljačkog aspekta
učinkovitije
• Pokazatelji analize financijskih izvještaja- omogućuju sagledavanje ostvarenja
temeljnih kriterija dobrog poslovanja: sigurnosti i uspješnosti ( efikasnosti)

POKAZATELJI SIGURNOSTI POSLOVANJA:

• Koeficijent likvidnosti
• Koeficijent zaduženosti
• Koeficijent pokrića troškova kamata
• Faktor zaduženosti
POKAZATELJI USPJEŠNOSTI POSLOVANJA:
• Produktivnost
• Ekonomičnost
• Profitna marža
• Rentabilnost
Najveću pažnju posvetiti rentabilnosti te podatku pri kojem stupnju iskorištenja kapaciteta se
ostvaruje točka pokrića→koliku je količinu potrebno proizvesti da bi se ostvario prag rentabilnosti

• SUSTAV INFORMIRANJA
Računovodstvene informacije bitne za sve razine upravljanja- kod strategijskog ( širi, općenitiji
obuhvat) i kod taktičkog i operativnog ( češće, za kraća razdoblja, manjeg obuhvata).
Pojmovno određenje informacije:

3
podaci→obrada→informacije→odluke→realizacijom odluka dolazi do novih promjena→nove
informacije
Osnovni atributi informacije:
• Točnost- podudaranje s činjeničnim stanjem
• Starost/pravovremenost- razlika u vremenu od trenutka događaja do trenutka dostupnosti
korisniku
• Obuhvat- širina informacije treba biti prilagođena hijerarhijskoj razini korisnika
• Preciznost- stupanj agregiranosti u izvještajima treba biti određen upravljačkom razinom
• Potpunost- izvještaj mora imati sve bitne elemente
• Adekvatnost- informacija mora biti takva da se može upotrijebiti u svrhu kojoj je
namijenjena
• Usporedivost- izvještavanje za ista razdoblju, u istim vremenskim intervalima

Izvori informacija:
• Interni- računovodstvene evidencije
• Eksterni- statistički zavodi, privredne asocijacije
Temeljna financijska ograničenja pri uravnoteženom rastu i razvoju poduzeća moguće utvrditi putem
financijskih izvještaja:
• Bilanca- omogućava spoznaju sigurnosti poslovanja
• Likvidnost
• Zaduženost
• Financijska stabilnost
• Račun dobiti i gubitka- omogućava spoznaju efikasnosti tj. uspješnosti
• Profitabilnost
• Važnost izvještaja o novčanom toku za potpuniju sliku o sigurnosti i uspješnosti poslovanja

SUSTAVI INTERNIH KONTROLA

• Provode kontrolu izvršenja poslovnih planova

• Obuhvačaju slijedeće vrste kontrola ( tradicionalna podjela poslovnog sustava na izvršni,
upravljački i informacijski podsustav):
• Informacijske/računovodstvene kontrole- kontrola financijskih izvještaja;
razmatraju vrijednosne iskaze poslovanja
• Ne računovodstvene/administrativne ( izvršne) kontrole- obično organiziranje po
temeljnim poslovnim funkcijama ( nabava, proizvodnja, prodaja)- usmjerene na
količinske iskaze
• Upravljačke kontrole ( interna revizija)- revizija sustava internih kontrola

Informacijske i administrativne kontrole ugrađene su u pojedine poslovne procese i izravno

doprinose ostvarenju definiranih ciljeva →PROCESNE KONTROLE

INTERNA KONTROLA- pojmovno određenje

• Metode i postupci ugrađeni u organizaciju poduzeća, a usvojeni od menadžmenta kako bi
osigurali neometano djelovanje svih poslovnih funkcija
• Proces koji oblikuje prava, viši menadžment i osoblje sa svrhom stjecanja razumnog
uvjerenja o ostvarenju sljedećih ciljeva:
• Pouzdanost financijskog izvještavanja-informacijski ciljevi
• Usklađenost poslovanja sa zakonskom regulativom, procedurama, poslovnom
politikom- ciljevi usklađenosti
• Učinkovitost i djelotvornost poslovnih operacija- operativni ciljevi
• Zaštita imovine

4
 • Cilj – efikasnost i efektivnost poslovanja
• Provode ljudi na svim razinama u organizaciji i to kroz načelo samokontrole od izvršitelja do
menadžera, uključujući i druge preventivne kontrolne postupke

MrevS:
• „Pojam sustav internih kontrola obuhvaća sve metode i postupke ( interne kontrole) što ih
je usvojio menadžment subjekta i koje mu pomažu pri ostvarivanju ciljeva, te pridonose
redovitom i uspješnom upravljanju poduzećem. U te postupke svakako treba ubrojiti i
odanost politici menadžmenta, zaštitu imovine, sprečavanje i otkrivanje prijevara i
pogrešaka, ispravnost i cjelovitost računovodstvene evidencije, pravodobnost pripreme
vjerodostojnih financijskih izvještaja.“

KONTROLA- oblik nadzora nad tekućim poslovanjem čiji je zadatak utvrditi da li se u poslovanju
postupa u skladu s postavljenim kriterijima pravilnosti.

ADMINISTRATIVNE/IZVRŠNE KONTROLE

• Najčešće se ustrojavaju u pojedinim poslovnim funkcijama: nabava, proizvodnja, prodaja,

pravna služba, kadrovska i u onim područjima gdje računovodstvene kontrole ne daju
zadovoljavajuće rezultate te nisu primjerene.

RAČUNOVODSTVENE KONTROLE

Računovodstvo→ dio informacijskog podsustava

Skup mjera, postupaka i pravila kojima se nastoji izravno osigurati točnost, valjanost i
sveobuhvatnost računovodstvenih evidencija ( iskazivanja poslovnih transakcija) i izvješća te
fizička zaštita imovine poduzeća
• Sveobuhvatnost ( potpunost)- sve nastale poslovne promjene obračunskog razdoblja
evidentiraju se u poslovne knjige i priznaju u financijskim izvješćima u razdoblju u kojem su
nastale
• Točnost, valjanost- zahtjev da se sve poslovne promjene iskažu u računovodstvenim
evidencijama ispravno i sadržajno korektno
• Svrha i zadatak računovodstva- informirati korisnike o nastalim poslovnim promjenama i stanju
poduzeća istinito, prema podacima unesenim u poslovne knjige temeljem vjerodostojnih
knjigovodstvenih isprava, poštujući općeprihvaćene računovodstvene standarde i načela, kao i
tumačenja istih od strane struke, ali jedanko tako, poštujući i zakonske odredbe
• Računovodstvo prati i prikuplja interne i eksterne podatke te ih primjenom određenih pravila,
načela i postupaka transformira u informacije pogodne za odlučivanje
• Interne računovodstvene kontrole ugrađuju se u sve faze računovodstvenog procesa od ulaza,
obrade podataka i izlaza

RAČUNOVODSTVENI PROCES obuhvaća sljedeće faze:

• Prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima

• Analiza poslovnih događaja
• Evidentiranje nastalih poslovnih promjena u poslovne knjige
• Sastavljanje probne bilance
• Sastavljanje financijskih i ostalih računovodstvenih izvještaja

• Prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima

5
Predmet računovodstvene evidencije su samo nastali-prošli poslovni događaji unutar poduzeća, u
okruženju ili između poduzeća i okruženja, a odražavaju se na poslovanje poduzeća; dokazuju se
pravovaljanom vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom ( pisani dokaz o nastaloj poslovnoj
promjeni, a služi kao podloga za unošenje podataka u poslovne knjige i nadzor nad obavljanjem
poslovnih zahvata).
Knjigovodstvene isprave- sastavni dio poslovnih isprava
Poslovne isprave- sve pisane isprave o iniciranju, pripremi, obavljanju i kontroli pojedinih poslovnih
zahvata koji se ostvaruju zatečenom imovinom i vođenjem poslovne politike poduzeća ( ugovor o
poslovnoj suradnji- poslovni događaj, ali nije knjigovodstveni događaj)

Zadaće knjigovodstvenih isprava:

• Temelj za nadziranje ispravnosti nastalog poslovnog događaja
• Temelj za unos podataka u poslovne knjige
• Jedan od temelja revizije financijskih izvješća
Mora imati sadržaj koji nedvojbeno i istinito predstavlja poslovni događaj i obuhvaća sve podatke
potrebne za unos u poslovne knjige:
• Minimalno zastupljeni elementi- tvrtka i adresa izdavatelja, naziv isprave, broj izdane
isprave, mjesto i datum izdavanja, količina,cijena, potpis
• Posebni podaci u ispravi

Nakon što se utvrdi da neki dokument predstavlja knjigovodstvenu promjenu slijedi postupka obrade
ili unos podataka u poslovne knjige →KNJIŽENJE- sastoji se iz 2 aktivnosti:
• Analiza sadržaja knjigovodstvene promjene
• Operativni unos podataka u poslovne knjige- KONTIRANJE

• Analiza poslovnih događaja

Nisu sve poslovne promjene ujedni i predmet knjigovodstvene evidencije

Knjigovodstveni događaj- onaj poslovni događaj koji utejče na prihode, rashode, imovinu...
Poslovni događaj- knjigovodstvena promjena te se iskazuje u poslovnim knjigama ukoliko su
ispunjeni slijedeći kriteriji:
• Poslovni događaj je stvarno nastao
• O nastalom poslovnom događaju postoji vjerodostojna knjigovodstvena isprava
• Poslovni događaj se može novčano izraziti
• Poslovni događaj je utjecao na promjenu temeljnih ekonomskih kategorija- imovine, obveza,
kapitala, te na prihode, rashode i financijski rezultat

• Evidentiranje nastalih poslovnih promjena u poslovne knjige

Operativni unos podataka u poslovne knjige→iskazivanje vrijednosti promjene na odgovarajućim

kontima- KONTIRANJE→ unošenje u dnevnik i glavnu kjnigu
POSLOVNE KNJIGE:
• Dnevnik- računovodstvena knjiga u koju se poslovne promjene unose slijedom njihova
nastanka, kronološki
• Glavna knjiga –evidencija nastalih poslovnih promjena sustavno poredanih po predmetu
knjiženja
• Pomoćne knjige- analitičke evidencije imovine i obveza, te druge pomoćne knjige koje
nadopunjuju podatke u glavnoj knjizi

GLAVNA KNJIGA

6
 • temeljna računovodstvena knjiga koja obuhvaća knjigovodstvena konta/račune za svaki od
oblika temeljnih ekonomskih kategorija.
• Podaci se unose primjenom pravila sadržanih u metodi dvojnoga knjigovodstva
• Povezanost s dnevnikom
• Sadrži konta
Računovodstvene kontrole u ovoj fazi procesiranja podataka trebaju osigurati dosljednu i korektnu
primjenu rač. politika i zakonskih propisa
Kontrole:
• Povezanost dnevnika i glavne knjige
• Odnos analitičkih evidencija i sintetike
• Primjena zakonitosti i pravila metoda dvojnoga knjigovodstva

POMOĆNE KNJIGE
Vode se da bi se dobili podrobniji podaci o imovini, glavnici, dugovima, rashodima, prihodima...
potrebni za donošenje poslovnih odluka.
• Analitička evidenicija
• Druge pomoćne knjige

PRAVILA EVIDENTIRANJA POSLOVNIH DOGAĐAJA

• Svaka se poslovna promjena knjiži usporedno na dva različita konta na kojima uzrokuje
promjene suprotne prirode ( dvojno knjigovodstvo)
• Jedno od važnijih načela dvojnog knjigovodstva jest NAČELO BILANČNE RAVNOTEŽE –
ukupni iznos prikazane imovine po vrsti mora u svakom trenutku odgovarati iznosu obveza i
vlasničkog kapitala →aktiva=pasivi
• Uz njega se veže NAČELO PERMANENTNOG BILANCIRANJA- svi iznosi na dugovnoj strani
konta moraju biti proknjiženi i na potražnoj strani odgovarajućeg konta→ omogućava
automatsku kontrolu

• Sastavljanje probne bilance

Bruto-bilanca
• Iskaz knjiženja stanja i promjena svih konta GK
• Kontrola formalne računske točnosti obavljenih knjiženja
• Podloga za sastavljanje financijskih izvještaja
• Sastavljanju financijskih izvještaja prethode predzaključni i zaključni radovi- neophodni zbog
pravilnog i točnog iskazivanja podataka u financijskim izvještajima
• Najučestaliji pred zaključni radovi su:
• Ispravci netočnih knjiženja ( knjigovodstvene pogreške)
• Popis imovine i obveza
• Obračun prihoda i rashoda u alikvotnom dijelu obračunskog razdoblja
• Konačni obračun amortizacije
• Konačni obračun revalorizacije
• Sastavljanje probnog računa dobiti i gubitka

Knjigovodstvene pogreške
• Pogreške formalne prirode- ispraviti prilikom izrade mjesečne bruto-bilance. Otklanjanju se
automatskom kontrolom dvojnog knjigovodstva
• Materijalne pogreške- mogu nastati:
• Poslovni događaj nije uopće proknjižen
• Knjiženje je izvršeno na pogrešnom kontu

7
 • Konta su ispravna ali strane konta nisu
Pogreške materijalne prirode- najsigurniji način pronalaženja: provođenje inventure i sravnjivanje
prometa pomoćnih knjiga i analitičkih evidencija.

POPIS IMOVINE I OBVEZA ( inventura)- instrument usklađivanja knjigovodstveno iskazanih stanja

imovine i obveza sa stvarnim stanjem utvrđenih inventurom, odnosno fizičkim popisom.

• Sastavljanje financijskih i ostalih računovodstvenih izvještaja

• Rezultat cjelokupnog računovodstvenog procesa

• Najčešće se koristi kontrola zabrane ili ograničenog pristupa informacijama neovlaštenim
osobama

UPRAVLJAČKE KONTROLE

• Odnose se na upravljački podsustav poduzeća

• Menadžment snosi odgovornost za ostvarivanje ciljeva poslovanja poduzeća
• Upravljački nadzor:
• Naknadna provjera funkcioniranja administrativnih i računovodstvenih kontrola i
poduzimanje potrebnih mjera i akcija za njihovo učinkovito djelovanje
• Odlučivanje o poduzimanju potrebnih korektivnih mjera i akcija kako bi se
poslovanje odvijalo u skladu s usvojenim planom/proračunom

RAZINE I VRSTE KONTROLNIH POSTUPAKA

PREVENTIVNE KONTROLE- usmjerene prevenciji pogrešaka i prijevara

• Djeluju u trenutku odvijanja neke aktivnosti ili tijekom izvršavanja određenih dužnosti
• Vezane uz proces i njegov input radi predviđanja mogućih poteškoća ( kontrola formalne
ispravnosti dokumenata...)
• Troškovno povoljnije- preveniraju gubitke i smanjuju određene rizike
DETEKTIVNE KONTROLE- usmjerene detektiranju- otkrivanju nepravilnosti i pogrešaka nakon
njihova nastanka
• Sveukupnost resursa, tehnika i procedura namijenjenih prepoznavanju i otkrivanju događaja
koji su zaobišli preventivnu razinu kontrole
• Usporedba ostvarenih veličina sa standardima ili planskim veličinama
• Može ih obavljati čovjek- osobna ili može biti tehnička
• Feedback kontrole- povratne- prate proces i alarmiraju kada se pojavi odstupanje
KOREKTIVNE KONTROLE- usmjerene korekciji problema identificiranih detektivnim kontrolama
• Sadrže postupke poduzete zbog sljedećeg:
• Utvrđivanja uzroka problema
• Korigiranja greške ili teškoće
• Modificiranja sustava kako bi budući problemi bili minimizirani ili eliminirani
• Najsloženija razina kontrole jer prethodno detektirani problem sagledava sa stajališta uzroka
i posljedica te poduzima odgovarajuće mjere za korekciju nepovoljnih učinaka

Kontrolni postupci- integralni dio dnevnih aktivnosti ( osobne, tehničke, kombinirane)

Potrebno je uspostaviti po cijeloj širini i dubini organizacijske strukture odgovarajuće kontrolne
postupke i aktivnosti:
• Pregledi na najvišoj organizacijskoj razini- uprava i viši menadžment traže informacije o
izvršenju da bi sagledali mogućnost ostvarenja postavljenih ciljeva i dosadašnje rezultate

8
 • Kontrole na razini pojedinih organizacijskih jedinica- menadžeri OJ- pregled standardnih
performanci o izuzecima na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj razini
• Fizičke kontrole- onemogućavanje pristupa imovini i ispravama neovlaštenim osobama
• Sustav odobrenja i ovlaštenja- transakcije iznad određenog iznosa mora odobriti ovlaštena
osoba
• Sustav verifikacije i usklađivanja- pojedinačne transakcije i aktivnosti moraju se verificirati
• Podjela dužnosti- jedan od temeljnih kontrolnih postupaka, smanjuje zaposleniku
mogućnost skrivanja pogrešaka; davanje različitim osobama ovlaštenja iniciranja transakcije,
izvršenja
• Kompetentno i ciljevima organizacije odano osoblje- mnoge nepravilnosti, pogreške i
prijevare povezane izravno uz članove organizacije; nezadovoljstvo povećava rizik pogrešaka
i nepravilnosti

OGRANIČENJA INTERNIH KONTROLA

• Pri osmišljavanju i implementaciji sustava internih kontrola voditi računa o odnosu troškova
uspostavljanja i održavanja sustava i koristi
• Sustavom internih kontrola nastoje se spriječiti ili otkriti pogreške ili nepravilnosti
• Pogreške u primjeni internih politika ili procedura:
• Zbog pogrešne interpretacije, umora, osobne nebrige
• Kontrolni postupci podjele dužnosti mogu biti zanemareni zbog dogovora osoba
unutar i izvan organizacije

INHERENTNA/PRIROĐENA OGRANIČENJA:
• Zahtjev menadžmenta da troškovi sustava ne budu veći od očekivane koristi
• Većina internih kontrola usmjerena radije na rutinske transakcije
• Ljudski čimbenik- pogreške uzrokovane nepažnjom,stresom
• Mogućnost izbjegavanja kontrole kroz tajne sporazume menadžera/zaposlenika sa
strankama izvan ili unutar poduzeća
• Mogućnost da osobe odgovorne za provedbu interne kontrole zaobiđu tu odgovornost
• Mogućnost da postupci zbog promijenjenih uvjeta postanu neprikladni

REVIZIJA
Pojam i uloga revizije:
• pretpostavka realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja (objektivnost i istinitost
informacija temelj uspješnog odlučivanja)
• štiti interese vlasnika
• pomaže u pribavljanju dodatnog kapitala
Definicija AAA (American accounting association):
„…proces objektivnog prikupljanja i stvaranja dokaza o ekonomskim događajima i rezultatima s
ciljem da se ustanovi usklađenost između postojećih izvještaja o poslovanju i unaprijed postavljenih
kriterija tre da se to dostavi zainteresiranim korisnicima.“
Prema zakonu o reviziji:
• eksterna revizija – revizija financijskih izvještaja – postupak ispitivanja i ocjene financijskih
izvještaja te podataka i metoda koje se primjenjuju pri njihovu sastavljanju te se daje stručno
mišljenje o realnosti i objektivnosti stanja imovine, kapitala, obveza i rez.poslovanja
• interna revizija – revizija poslovanja – obuhvaća ispitivanje poslovanja, organiziranosti
poslovnih funkcija i načina donošenja poslovnih odluka

Temeljne vrste revizija:

• eksterna i interna

9
 • revizija financijskih izvještaja i poslovanja
• komercijalna i državna

Revizija pruža korisnicima financijskih izvještaja sigurnost da su podaci iskazan i u financijskim

izvještajima objektivni i realni.
Revizorska tvrtka osim revizije može obavljati i usluge:
• računovodstva
• poreznog savjetovanja
• financijskih analiza i kontrola

Revizijom se ostvaruje:
• uvid u poslovanje:
• rezultira umjerenim uvjerenjem
• ne izražava se klasično revizorovo mišljenje

• revizija financijskih izvještaja:

• rezultira visokim uvjerenjem
• izražava se revizorovo mišljenje o realnosti i objektivnosti financijskih izvješća

Kriterij za ocjenu realnosti i objektivnosti fin.izvještaja sadržani:

• računovodstvenim načelima
• usvojenim računovodstvenim politikama
• određenim zakonskim propisima

Definiranje postupaka ocjene realnosti i objektivnosti fin.izvješća:

• revizijski standardi
• kodeks profesionalne etike
• Zakon o reviziji
• postupak primjene revizijskih standarda ovisi od metodologije revizijske kuće

Revizijsko izvješće može biti:

• pozitivno izvješće – usklađeno s kriterijima (fin.izvješće i poslovanje)
• modificirano izvješće ( isticanje pitanja koja ne utječu na mišljenje i isticanje pitanja
koja utječu na mišljenje revizora) :
• mišljenje s rezervom – postoje ograničenja ali ne da bi se suzdržalo ili dalo
negativno mišljenje
• suzdržanost od mišljenja – postoje ograničenja ili nesuglasje s
menadžmentom
• negativno mišljenje – nesuglasje s menadžmentom, značajne pogreške,
nepotpuni financijski izvještaj

CILJEVI , KORISNICI I KVALITETA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Upravljanje poslovanjem da bi se osiguralo uvjete za razvoj i opstanak poduzeća

Analiza poslovanja informacije za upravljanje :

Cjelovita analiza uključuje obuhvat svih relevantnih informacija, vrijednosnih i količniskih,

kvantitativnih i kvalitativnih.

10
Analiza financijskih izvještaja – okrenuta vrijednosnim/novčanim izrazima

Računovodstveni sustav je dio informacijskog sustava:

• proces prikupljanja financijskih podataka, njihova procesiranja i sastavljanja financijskih
izvještaja usmjerenih donošenju poslovnih odluka.
Ciljevi financijskog izvještavanja moraju zadovoljiti informacijske potrebe korisnika fin. izvještaja.

Temeljni ciljevi financijskog izvještavanja:

1. orijentiranost na investitore i kreditore
osigurati upotrebljive informacije informacija treba biti razumljiva korisnicima
2. orijentiranost na novčane tokove
osigurati informacije koje će pomoći korisnicima u procjenjivanju iznosa, vremena i
neizvjesnosti budućih primitaka( dividendi, kamata) osigurati informacije o novčanim
tokovima
3. orijentiranost na resurse u poduzeću, na njihovu uporabu i promjenu
osigurati informaciju o ekonomskim resursima, funkciji resursa i načinu upotrebe, potrebama
za dodatnim resursima
Izvori informacija za ostvarivanje ciljeva – financijski izvještaji:
• bilanca – informacije o financijskom položaju
• račun dobiti i gubitka - informacije o uspješnosti poslovanja
• izvještaj o novčanom toku – izvori i korištenje novčanih sredstava

„Cilj je financijskih izvještaja da pruže informacije o financijskom položaju, uspješnosti i promjenama

financijskog položaja poduzeća što je korisno širokom krugu korisnika u donošenju poslovnih
odluka.Financijski izvještaji ne pružaju sve informacije koje bi korisnici mogli zatrebati jewr ne
pružaju nefinancijske informacije.“
U osnovi financijskih izvještaja – polazni računovodstveni model – tri jednadžbe:
• model financijskog položaja BILANCA
• IMOVINA = OBVEZA + VLASNIČKA GLAVNICA
• model rezultata poslovanja – RAČUN DOBITI I GUBITKA
• PRIHODI – RASHODI = DOBITAK ILI GUBITAK
• model novčanog toka – IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU
• PRIMICI – IZDACI = NETO NOVČANI TOK

Model financijskog položaja i rezultata poslovanja temelji se na obračunskoj osnovici. Model

novčanog toka temelji se na novčanoj osnovici .

Korisnici financijskih izvještaja:

• interni – menadžment
• eksterni – investitori i kreditori

Informacija je kvalitetna ako je korisna u procesu poslovnog odlučivanja, a njena kvaliteta se

razmatra od strane korisnika rač. informacija. Dvije razine kvalitete:
razina primarne kvalitete – informacija je korisna ako je relevantna i pouzdana

(vrijednost predviđanja, povratne veze i pravovremena)

razina sekundarne kvalitete – informacija je korisna ako je usporediva i konzistentna

(vremenska i prostorna usporedivost i dosljedna primjena usvojenih postupaka

bilježenja poslovnih promjena)

Četiri temeljna kvalitativna obilježja informacija:

11
1. razumljivost – izvještaji moraju bitri razumljivi korisnicima
2. važnost – korisnost informacija za donošenje poslovnih odluka
3. pouzdanost – vjerno predočavanje, suština važnija od forme, neutralnost, potpunost, opreznost
4. usporedivost – vremenska i prostorna
• pravovremenost, ravnoteža troškova i koristi
• istinito i fer prikazivanje u financijskim izvještajima

Financijski izvještaji – temelj za provođenje analize poslovanja:

- Financijska analiza omogućuje razumijevanje financijskih izvještaja tj. poslovanja zapisanog u

financijskim izvještajima
- kvalitetna informacijska podloga za donošenje poslovnih odluka
- ukazuje na sigurnost i uspješnost u poslovanju
- ukazuje na kritična područja
- za potrebe menadžmenta mora obuhvatiti analizu financijskih rezultata, financijskih uvjeta,
financijske strukture i promjena u strukturi
Iz svega proizlazi da planiranje financijskih menadžera započinje analizom financijskih izvještaja

Analiza financijskih izvještaja - proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika za

pretvaranje podataka iz financijskih izvještaja u upotrebljive informacije važne za upravljanje.
Obuhvaća bitne elemente za poslovno odlučivanje, ali ne obuhvaća cjelinu.

Najčešće se za potrebe analize koriste:

• podaci iz financijskih izvještaja
• opći iskustveni podaci
• eksterni podaci

Uobičajena analitička sredstva i postupci u analizi fin.izvještaja:

• komparativni financijski izvještaji (omogućuju uočavanje promjena tijekom vremena)
• strukturni financijski izvještaji
• uočavanje tendencija promjena pomoću serije indeksa
• analiza pomoću pokazatelja
• specijalizirane analize (predviđanje novčanih tokova, analiza točke pokrića…)

Vrste analiza:
• analiza odnosa bilančnih pozicija i RDG
• horizontalna analiza
• vertikalna analiza ( analiza strukture)
• analiza trendova kretanja performanse (analiza indeksa označava se u %)
• analiza novčanih tijekova

Financijska analiza – temelj za procjenu trenutnog stanja poduzeća i donošenje odluka o

poduzimanju daljnjih akcija.
• bilanca i RDG – ključni izvor podataka za ocjenu fin.položaja i uspješnosti poslovanja
poduzeća

Bilanca statički financijski izvještaj:

stanje imovine, obveza i kapitala na dan bilanciranja

• zadaća: utvrditi imovinsko stanje međuodnosom elemenata bilance(imovina,obveza i kapital

• ukazuje na financijsku snagu poduzeća, razinu likvidnosti i zaduženost

12
Račun dobiti i gubitka dinamički financijski izvještaj:
• prikaz ostvarenih prihoda i rashoda u promatranom obračunskom razdoblju
• ukazuje na uspješnost poslovanja ( pokazatelj profitabilnosti)
• povezanost s bilancom ( zajedno s bilancom čini konačnu bilancu poslovanja)

PLAN I ANALIZA KOLOKVIJ 2.

ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA- UVOD

 Analiza poslovanja „proizvodi“ informacije potrebne ta upravljanje. Cjelovita analiza

uključuje obuhvat svih relevantnih informacija, i vrijednosnih ( novčanih) i količinskih
(naturalnim) podataka i informacija.
 Analiza financijskih izvještaja orijentirana na vrijednosne/novčane, kvantitativne izraze i
zbog toga se često naziva financijskom analizom
 Računovodstveni sustav→ dio IS→ proces prikupljanja financijskih podataka, njihova
procesiranja i sastavljanja financijskih izvještaja usmjerenih donošenju poslovnih odluka
 Karakteristike računovodstvenih informacija, elementi financijskih izvještaja te priznavanje i
mjerenje pozicija u financijskim izvještajima moraju biti u funkciji ostvarivanja ciljeva
financijskog izvještavnja
 Ciljevi financijskog izvještavanja moraju zadovoljiti informacijske potrebe korisnika
financijskih izvještaja

FINANCIJSKA ANALIZA

 Omogućuje razumijevanje financijskih izvještaja, tj. poslovanja zapisanog u financijskim

izvještajima
 Kvalitetna informacijska podloga za donošenje poslovnih odluka
 Prevodi računovodstveni jezik u razumljivu podlogu za donošenje odluka
 Ukazuje na kritična područja, na temelju podataka iz prošlosti okreće se budućnosti
 Ukazuje na sigurnost i uspješnost poslovanja
 Za potrebe menadžmenta mora obuhvatiti analizu financijskih rezultata, financijskih uvjeta,
financijske strukture i promjena u stukturi ( potrebno planirati buduće financijske uvjete da
bi se osigurala financijska stabilnost)
 Planiranje financijskih menadžera započinje analizom financijskih izvještaja

ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

 Proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podaci iz

financijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje

13
  Ispituje ekonomsko i financijsko stanje i rezultat poslovanja neke jedinice računovodstvenog
obuhvaćanja na temelju njezinih računovodstvenih izvještaja (primarno se koriste novčana
mjerila i pokazatelji temeljeni na vrijednosnim omjerima)

VRSTE ANALIZA

 Analiza odnosa bilančnih pozicija i pozicija u RdiG

 Horizontalna analiza- apsolutnih i relativnih promjena u pozicijama financisjkih izvještaja
 Vertikalna analiza- analiza strukture
 Analiza trendova kretanja performanse-analiza indeksa- prikazuje kretanje performanse
izražene u postocima u odnosu na neku baznu veličinu koja se označava sa 100% (podaci za
više godina dijele se sa podatkom iz bazne godine te se na taj način dobiva postotni odnos
performanse određene godine s baznom godinom)
 Analiza novčanih tijekova

FINANCIJSKA ANALIZA→temelj za procjenu trenutnoga stanja poduzeća i donošenje odluka o

poduzimanju daljnjih akcija

 Bilanca i račun dobiti i gubitka su ključni izvori podataka za potrebe ocjene financijskog
položaja i uspješnosti poslovanja poduzeća

HORIZONTALNA I VERTIKALNA ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Pri analizi financijskih izvještaja koriste se različiti postupci temeljeni na raščlanjivanju i

uspoređivanju podataka iz izvještaja:

 Horizontalna analiza- na temelju komparativnih financijskih izvještaja

 Vertikalna analiza- na temelju strukturnih financijskih izvještaja

Horizontalna i vertikalna naliza financijskih izvještaja puni smisao dobivaju tek stavljanjem u odnos
pojedinih ekonomskih veličina.

Formiranjem i analiziranjem financijskih pokazatelja dobiva se prava slika kvalitete poslovanja

poduzeća ( razmatranje sigurnosti i uspješnosti poslovanja objašnjava se kroz različite kategorije
pokazatelja).

14
HORIZONTALNA FINANCIJSKA ANALIZA

 KOMPARATIVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI-temelja za provedbu horizontalne analize

 Analitički postupak uspoređivanja
 Za utvrđivanje tendencija i dinamike promjena pojedinih pozicija financijskih
izvještaja
 Usporedbe svake godine s prethodnom
 Može se odabrati i jedna bazna godina s kojom će se uspoređivati ostale
 Na temelju toga prosuđuje se kakva je uspješnost i sigurnost poslovanja
 Iskazuje se apsolutne i relativne podatke o povećanju/smanjenju pozicija u odnosu
na prethodnu/baznu godinu

VERTIKALNA FINANCIJSKA ANALIZA

 Strukturni financijski izvještaji- temelj za provedbu vertikalne analize

 Analitički postupak raščlanjivanja
 Uspoređivanje podataka u jednoj godini
 Uvid u strukturu financijskih izvještaja→postotni udio svake stavke financijskog
izvještaja u odnosu na odgovarajući zbroj
 Strukturni izvještaji izuzetno korisni:
 Pri uspoređivanju financijskih izvještaja dvaju poduzeća različitih veličina gdje
usporedba apsolutnih iznosa nema smisla
 U uvjetima visoke inflacije kada nije moguće uspoređivati apsolutne iznose→
eliminira potrebu za prepravljanjem financijskih izvještaja u uvjetima inflacije
 Razmotriti likvidnost poduzeća i zaduženost te aktivnost ( koeficijente obrtaja imovine te
trajanje naplate potraživanja), kao i rentabilnost imovine i kapitala

HORIZONTALNI PRESJEK BILANCE

2010.

AKTIVA IZNOS PASIVA IZNOS

Dugotrajna imovina 63.948.827,56 Dugoročni izvori 112.088.350,22

Prvi presjek: Višak ili manjak dugoročnih izvora (+48.139.522,66)

15
 Kratkotrajna imovina
(obrtna sredstva 61.428.054,98 Kratkoročne obveze 13.288.532,32
+AVR)

Drugi presjek: Višak ili manjak kratkoročnih izvora (-48.139.522,66)

UKUPNA AKTIVA 125.376.882,54 UKUPNA PASIVA 125.376.882,54

2011.

AKTIVA IZNOS PASIVA IZNOS

Dogotrajna imovina 58.442.371,02 Dugoročni izvori 120.469.178,03

Prvi presjek: Višak ili manjak dugoročnih izvora (+62.026.807,01)

Kratkotrajna imovina
(obrtna sredstva 73.688.728,76 Kratkorične obveze 11.661.921,75
+AVR)

Drugi presjek: Višak ili manjak kratkoročnih izvora (-62.026.807,01)

UKUPNA AKTIVA 132.131.099,78 UKUPNA PASIVA 132.131.099,78

DUGOROČNI IZVORI MORALI BI BITI VEĆI OD DUGOTRAJNE IMOVINE ( D.IZV>DI)

KRATKOROČNE OBVEZE TREBALE BI BITI MANJE OD KRATK. IMOVINE (KO<KI)

Dugoročne izvore dobijemo zbrajanjem kapitala i rezervi+dugoročne obveze

Krtkotrajna imovina= KI +plaćeni troškovi budućeg razdoblja ....( AVR)

 Omjer kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza (tekući omjer= KI/KO) trebao bi biti
minimalno 1,8:1 do 2:1, odnosno kratkoročne bi obveze trebale pokrivati do 50%
kratkotrajne imovine
 Dugoročni izvori značajno veći od dugotrajne imovine→ dugotrajnu imovinu potrebno je
financirati iz dugoročnih izvora
 Koeficijent pokrivenosti dugotrajne imovine dugoročnim izvorima
(stupanj pokrića II = dugoročni izvori /DI) > 1 sukladno standardnoj veličini
 Kratkotrajna imovina je veća od kratkoročnih obveza
 Koeficijent pokrivenosti kratkotrajne imovine kratkoročnim izvorima iznosi 0,2
(KO/KI<0,5)
 U kontekstu likvidnosti važna je veličina radnog kapitala→razlika između
kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza
 Postojanje radnog kapitala znači da poduzeće KI financira iz dugoročnih izvora-
nužno za održavanje likvidnosti
 U primjeru poduzeće posjeduje radni kapital koji se povećava 2011. u odnosu na
2010. godinu- povoljno u kontekstu likvidnosti

16
  Zlatno pravilo financiranja—dugotrajnu imovinu financirati iz dugoročnih izvora te iz dijela
dugoročnih izvora financirati kratkotrajnu imovinu
 Koeficijent financijske stabilnosti = dugotrajna imovina/(kapital+dugoročne
obveze)
 Koeficijent < 1
Postojanje neto radnog kapitala →dio kratkotrajne imovine financiran iz dugoročnih izvora

Horizontalna i vertikalna analiza financijskih izvještaja puni smisao dobivaju tek stavljanjem u
odnos pojedinih ekonomskih veličina
 Prava slika kvalitete poslovanja poduzeća dobivamo formiranjem i analiziranjemrazličitih
financijskih pokazatelja- razmatranje sigurnosti i uspješnosti poslovanja

6. ANALIZA POKAZATELJA USPJEŠNOSTI POSLOVANJA NA TEMELJU PODATAKA IZ FINANCIJSKIH

IZVJEŠĆA

Pokazatelji analize financijskih izvještaja

• financijski izvještaji - strukturna podloga za izracunavanje razlicitih financijskih pokazatelja

 odnosi izmedu odredenih velicina

 služe za predvidanje buducih poslovnih rezultata
• pojedinacni pokazatelji, skupine pokazatelja, sustavi pokazatelja, zbrojni ili sinteticki

pokazatelji

• pokazatelj - odnosni broj – jedna ekonomska velicina dovodi se u odnos s drugom,

sukladno preduvjetima ispravnosti pokazatelja

• s obzirom na vremensku dimenziju – dvije skupine

 jedna skupina obuhvaca razmatranje poslovanja unutar odredenog vremenskog razdoblja (1

god.) i temelji se na podacima iz RDG
 druga skupina odnosi se na tocno odredeni trenutak koji se podudara s trenutkom sastavljanja
bilance i ukazuje na financijski položaj poduzeca u tom trenutku

Analiza odnosa bilancnih i pozicija u racunu dobitka i gubitka – Ratio Analysis

• kljucni odnosi koji ukazuju na financijske performanse poduzeca

 analiza profitabilnosti - profitna marža, i povrat na investirano (ROI)

 analiza obrtaja aktive - koliko jedna novcana jedinica aktive stvara novcanih
jedinica prihoda,

 analiza solventnosti i likvidnosti,

17
  analiza investicijskog potencijala – pokazatelji efikasnosti investiranja
dionicara u redovne dionice dionicarskog društva,

 izracunavanje ukupnog izraza uspješnosti – Zetascore,

 analiza dodatne vrijednosti – Value Added

• pomaže u definiranju pokazatelja uspješnosti:

 pruža podatke o profitabilnosti, efikasnosti upravljanja aktivom, solventnosti i investicijskom

potencijalu
 sigurava konzistentnu bazu podataka za pracenje trendova u poslovanju i istraživanje promjena
 omogucuje usporedbu pokazatelja uspješnosti poduzeca (benchmarking; naspram planiranom);
 omogucuje usporedbu poslovanja po dijelovima poduzeca

• s obzirom na informacijske zahtjeve i interes korisnika informacija financijske pokazatelje

poslovanja moguce podijeliti u sljedece skupine:

 pokazatelji likvidnosti – likvidnost = svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova da se mogu
pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokrice preuzetih obveza; uvjetovana je prije svega protokom
kratkotrajne imovine (obrtnih sredstava) kroz poslovni ciklus; likvidnost ce omoguciti poduzecu
podmirivanje dospjelih obveza _ pokazatelji likvidnosti ukazuju u kojoj je mjeri poduzece
sposobno da podmiri svoje dospjele kratkorocne obveze,
 pokazatelji zaduženosti i financijske stabilnosti – iskazuju u kojoj se mjeri poduzece financira iz
tudih izvora,
 pokazatelji aktivnosti - mjere kako efikasno poduzece upotrebljava vlastite resurse,
 pokazatelji ekonomicnosti – mjere odnos prihoda i rashoda _ iskazuju koliko se prihoda ostvari
po jedinici rashoda,
 pokazatelji profitabilnosti - mjere povrat uloženog kapitala
 pokazatelji investiranja - mjere uspješnost ulaganja u obicne dionice

• dobro upravljanje podrazumijeva da su zadovoljena dva kriterija:

– sigurnosti

– uspješnosti / efikasnosti

18
• pokazatelji likvidnosti i zaduženosti i financijske stabilnosti mogu se smatrati pokazateljima

sigurnosti poslovanja - pokazatelji koji opisuju financijski položaj poduzeca

• pokazatelji ekonomicnosti, profitabilnosti i investiranja - pokazatelji uspješnosti poslovanja

• pokazatelji aktivnosti mogu se smatrati i pokazateljima sigurnosti i uspješnosti

o koeficijent obrtaja imovine utjece na likvidnost i financijsku stabilnost, a s druge

strane izravno i na rentabilnost poslovanja
• pokazatelji sigurnosti i uspješnosti - kratkorocno suprotstavljeni, no dugorocno, sigurnost

uvjetuje uspješnost i obrnuto

• pokazatelji sami po sebi ne daju pravu informaciju ukoliko se ne dovedu u odnos s odredenom
standardnom velicinom – standardi - temelj usporede pokazatelja

• najcešce korištene standardne velicine pokazatelja:

 planirani pokazatelj za analizirano razdoblje

 kretanje velicine pokazatelja tijekom vremena
 velicina pokazatelja u slicnom poduzecu koje pripada istoj grupaciji
 prosjecna vrijednost pokazatelja ostalih poduzeca koja pripadaju istoj grupaciji

Likvidnost

Svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u novcana sredstva dostatna za
pokrice preuzetih obveza - unovcivost imovine

 sposobnost da obrce radno raspoloživi kapital i pretvara nenovcani radni kapital u novac
 u kojoj je mjeri likvidan pojedini oblik imovine odredeno je vjerojatnošcu da se u kratkom
roku može pretvoriti u novac te da postigne odredenu cijenu
 sposobnost podmirivanja tekucih obaveza omogucit ce kontinuitet u odvijanju poslovnog
procesa
• podmirenje tekucih obveza važno da ne bi došlo do zastoja u nabavkama resursa te blokada

novcanih racuna u kljucnim trenucima za poslovanje

Mjere kojima se može procjenjivati likvidnost:

 mjere utemeljene na odnosu tekuce aktive i tekuce pasive (kratkotrajne imovine i

kratkorocnih obveza)
 mjere koje ukazuju na mogucnost pretvaranja tekuce nenovcane aktive u novac (obrtaj
zaliha i unovcenje potraživanja)

19
Mjere utemeljene na odnosu tekuce aktive i tekuce pasive (kratkotrajne imovine i kratkorocnih
obveza):

 Radno raspoloživi kapital (working capital) = kratkotrajna imovina – kratkorocne obveze

 Tekuci odnos (likvidnost III. stupnja) = kratkotrajna imovina / kratkorocne obveze
 Brzi odnos (quick ratio - likvidnost II. stupnja) = odnos brze aktive i kratkorocnih obveza, tj.
(novac + utrživi vrijednosni papiri + potraživanja od kupaca) / kratkorocne obveze
 Trenutna likvidnost (cash ratio - likvidnost I. stupnja)= novac / kratkorocne obveze

Radno raspoloživi kapital:

Radno raspoloživi kapital = kratkotrajna imovina – kratkorocne obveze

• ukazuje na prekoracenje tekuce aktive nad tekucom pasivom

• dio kratkotrajne imovine koja se financira dugorocno

 radni kapital = 0 - poduzece granicno likvidno

 radni kapital > 0 - likvidno
 radni kapital < 0 - nelikvidno

Koeficijent tekuce likvidnosti:

Tekuci omjer = kratkotrajna imovina / kratkorocne obveze

• u kojoj mjeri tekuca imovina pokriva kratkorocne obveze - u kojoj mjeri radno raspoloživi kapital
daje sigurnost da ce sve tekuce obveze biti podmirene

 zadovoljavajuca vrijednost koeficijenta je ona koja ne odstupa znacajno od industrijskog

prosjeka

 vrijednost znacajno veca od industrijskog prosjeka može znaciti da poduzece ne koristi

efikasno svoja sredstva
• ukoliko industrijski prosjek nije poznat omjer bi trebao iznositi min 1,8 do 2:1

• kratkotrajna imovina mora biti barem dvostruko veca od kratkorocnih obveza

– tradicionalno pravilo koef. = ili >2

• koeficijent tekuce likvidnosti <1,5 ukazuje na mogucnost da poduzece ostane bez sredstava za
podmirenje kratkorocnih obveza

• koef. tekuce likvidnosti 1 - poduzece granicno likvidno - radni kapital = 0

• zlatno pravilo likvidnosti - dugotrajnu imovinu treba financirati iz dugorocnih izvora _

• za održanje tekuce likvidnosti važno postojanje neto radnog kapitala

Koeficijent ubrzane likvidnosti:

20
Brzi odnos = (novac + utrživi vrijednosni papiri + potraživanja od kupaca) / kratkorocne obveze
odnosno Brzi odnos = (kratkotrajna imovina - zalihe) / kratkorocne obveze

• odnos brze aktive i tekucih obveza

• sposobnost poduzeca da u kratkom roku osigura kolicinu novca za plaćanje obveza

bez prodaje zaliha

• razlicita stajališta o referentnim vrijednostima

• ukoliko industrijski prosjek nije poznat omjer bi trebao iznositi min 1:1 (američko 1,

europsko 0,8)

• npr. koef. 0,5 pokazuje da poduzece ne bi moglo zadovoljiti iznenadnu potrebu za novcem

Koeficijent trenutne likvidnosti:

trenutna likvidnost = novac / kratkorocne obveze

• ukazuje na trenutnu platežnu sposobnost

• prema grubim pravilima vrijednosti pokazatelja bi trebala iznositi izmedu 0,1-0,3 (10%-30%)

– u praksi se najcešce krece oko 10%

• ako je vrijednost pokazatelja niža od donje granice optimalnog intervala _ trenutnu likvidnost se
smatra nedovoljnom

• ako je vrijednost pokazatelja visoka_ dovoljno sredstava za pokrivanje kratkorocnih obveza,

• kod interpretacije pokazatelja potrebno utvrditi kretanja u minimalno trogodišnjem razdoblju

Solventnost i zaduženost

Solventnost je sposobnost poduzeca kao dužnika da u nekom dužem vremenskom razdoblju

udovoljava svojim financijskim obvezama po njihovu dospijecu

• mjere solventnosti usmjerene promatranju dugorocne financijske stabilnosti kroz odnose

 kapitalne strukture (dugorocni kapital _ vlastiti kapital i dugorocne obveze) i

 financijske strukture poduzeca (ukupna pasiva) te kroz odnose pojedinih
 pozicija te strukture s aktivom

Koeficijent financijske stabilnosti

koef. financijske stabilnosti = dugotrajna imovina / (kapital + dugorocne obveze)

21
• izražava dugotrajniju mogucnost financiranja poduzeca bez vecih problema

• omjer dugotrajne imovine i dugorocnih izvora

• dugotrajnu imovinu financirati iz dugorocnih izvora te iz dijela dugorocnih izvora financirati

kratkotrajnu imovinu _ zlatno pravilo financiranja - koef. < 1

• ako je koef > 1 - dugotrajna imovina financirana iz kratkorocnih obveza - postoji deficit radnog
kapitala

 koeficijent zaduženosti (odnos ukupnih obveza i imovine; koliki se dio imovine financira iz
tudih izvora)
 koeficijent vlastitog financiranja (odnos vlastitog kapitala i imovine)
 koeficijent financiranja (odnos ukupnih obveza i vlastitog kapitala) – zaduženost u odnosu
na vrijednost kapitala
 odnos pokrica kamata (dobit prije poreza i troškova kamata, tj. operativna dobit / kamate);
koliko su puta troškovi kamata pokriveni ostvarenim dobitkom

Koeficijent zaduženosti:

• ukazuje do koje mjere poduzece koristi zaduživanje kao oblik financiranja - koji je postotak
imovine nabavljen zaduživanjem

koef. zaduženosti = ukupne obveze / ukupna imovina

• veci odnos duga i imovine - veci financijski Rizik

Koeficijent vlastitog financiranja:

• koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala

koef. vlastitog financiranja = vlastiti kapital / ukupna imovina

• porast ovoga koeficijenta ukazuje na jacanje financijske stabilnosti poduzeca

• nisko samofinanciranje, odnosno, visoka zaduženost –prvi i najcešci uzrok poslovne krize i stecaja

Koeficijent financiranja:

• odnos duga i vlastitog kapitala

koef. financiranja = ukupne obveze / vlastiti kapital

• prema tradicionalnom konzervativnom stajalištu ne bi se trebalo zaduživati iznad vrijednosti

kapitala

• važan pokazatelj financijskog rizika poduzeca jer kada njegova vrijednost raste i financijski se rizik
povecava

22
• faktor zaduženosti - pokazatelj koji odražava dinamicku likvidnost i zaduženost

faktor zaduženosti = obveze / novcani tok

ako nema podataka o novcanom toku, moguce ga je utvrditi neizravnom metodom kao zbroj neto
dobiti i amortizacije (iako nije u potpunosti precizno)

– referentna vrijednost - do 3,5 • obveze bi trebale biti najviše 3,5 puta vece od novcanog toka,

Stupnjevi pokrica I i II:

• ukazuju na pokrice dugotrajne imovine dugorocnim izvorima, tj. Kapitalom

stupanj pokrica I = (vlastiti kapital / dugotrajna imovina)*100 referentna vrijednost=ili> 1

zlatno bilancno pravilo – dugotrajna imovina treba biti financirana iz vlastitih izvora

stupanj pokrica II = dugorocni izvori / dugotrajna imovina

mora biti > 1 - proizlazi i iz koef. financijske stabilnosti koji mora biti < 1

zlatno pravilo financiranja - dugotrajna imovina treba biti financirana iz dugorocnih Izvora

Pokrice troškova kamata:

• dinamicka zaduženost poduzeca

pokrice troškova kamata = dobit prije poreza + tr. kamata / kamate> 1

ukazuje hoce li poduzece moci osigurati placanje kamata na posudena sredstva u buducnosti

radi sigurnosti uobicajeno je pravilo da pokrice troškova kamata treba biti najmanje 4 puta vece
od troškova kamata

Za ispravno tumacenje bilancne strukture potrebno znati sljedece:

 kakva je bilancna struktura u odnosu na planiranu na temelju racionalnih ocekivanja i

 kakav je trend promjene bilancne strukture u odnosu na protekle godine
 kakva je bilancna struktura u odnosu na konkurente iz iste grane
Svaka djelatnost ima specificnosti koje se odražavaju i na strukturi bilance (razlicite bilance poduzeca
u turizmu od poduzeca u trgovini, osiguranju, gradevinarstvu, proizvodnji,…)

23
Pokazatelji aktivnosti

Kako efikasno poduzece upotrebljava vlastite resurse

• upucuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu i njezinu sposobnost da ostvaruje

prihode

• pokazatelji aktivnosti se iskazuju kroz dvije skupine pokazatelja:

 pokazatelji obrtaja – prikazuju koliko se tijekom jedne godine imovina poduzeca obrne
(imovina pretvorena u novcana sredstva tijekom promatranog razdoblja, obicno godine dana)

 pokazatelji vremena trajanja obrtaja – koliko je prosjecno trajanje obrtaja (prosjecni dani
vezivanja) _ br. dana u god./Kob

 koeficijent obrtaja imovine i dani vezivanja

S aspekta sigurnosti i uspješnosti koeficijenti obrtaja bi trebali biti što vec - dani vezivanja imovine u
operativnom ciklusu što kraci

• koeficijent obrtaja imovine-koliko jedna novcana jedinica imovine stvara novcanih jedinica prihoda

Koeficijent obrtaja ukupne imovine:

• koliko poduzece uspješno koristi imovinu s ciljem stvaranja prihoda

• ukazuje na velicinu imovine potrebne za obavljanje odredene razine prodaje,

koef. obrtaja ukupne imovine = prihod / imovina

• vijednost imovine može se utvrditi i kao prosjek imovine na pocetku i na kraju razdoblja

 visoka vrijednost pokazatelja ukazuje na orijentiranost poduzeca trgovini (vrijednost > 1),
 niska vrijednost pokazatelja ukazuje na to da poduzece ulaže vecu kolicinu sredstava ili da ima
veliki iznos imovine nerealiziran
Pokazatelji ekonomicnosti

• odnos prihoda i rashoda - koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda

• mora biti >1 - što veci, jer ako je < 1 - poduzece posluje s gubitkom

 ekonomicnost ukupnog poslovanja = ukupni prihodi / ukupni rashodi

 ekonomicnost prodaje = prihodi od prodaje / rashodi od prodaje
 ekonomicnost financiranja = financijski prihodi / financijski rashodi

24
Pokazatelji profitabilnosti

Odnosi koji povezuju profit s prihodima iz prodaje i investicijama, a ukupno promatrani ukazuju na
ukupnu ucinkovitost poslovanja poduzeca • mjere profitabilnosti su sljedece:

 profitna marža
 povrat na investirano (stopa povrata imovine; stopa povrata vl. kapitala)

Profitna marža:

profitna marža (marža dobitka) = dobitak / prihod

neto profitna marža = neto dobitak + tr. kamata / prihod

bruto marža profita = dobitak prije oporeziv.+ tr. kamata / prihod

odnos dobiti i prihoda; rentabilnost prihoda

moguce utvrdivati prema razlicitima kategorijama dobiti:

o bruto profitna marža - pokazuje koliko prostora u prihodu ostaje za pokrice

poslovne nadogradnje nakon što se odredeni proizvod dovede do realizacije na
tržištu
o operativna profitna marža - pokazuje da poduzecu nakon podmirenja svih troškova,
osim troškova financiranja, ostaje n% prihoda za pokrice troškova financiranja i
dobitak
o profitna marža prije oporezivanja- – koliko poduzecu ostaje %prihoda za dobitak,
nakon podmirenja svih troškova (prije oporezivanja porezom na dobit
o neto profitna marža- koliko % od prihoda ostaje dobitka kojim može raspolagati po
slobodnoj volji
• bruto dobit = prihodi od prodaje – trošak prodanih zaliha tj. rashod

• operativna dobit = bruto dobit umanjena za troškove uprave, administracije i prodaje koji su
neproizvodni troškovi

• dobit prije oporezivanja= operativna dobit umanjena za troškove financiranja, tj. kamate, tecajne
razlike

• neto dobit= dobit prije oporezivanja umanjena za porez na dobit

Rentabilnost imovine može povecati povecanjem koeficijenta obrtaja i/ili povecanjem marže profita

Rentabilnost

• efikasnost korištenja raspoloživih resursa

25
• mjeri efikasnost poslovanja poduzeca s gledišta vlasnika - relativni pokazatelji

rentabilnost imovine = neto dobit + tr. kamata / imovina

rentabilnost kapitala = neto dobit / vlastiti kapital

• s obzirom na razlicite kategorije dobitka:

 bruto rentabilnost - u brojniku dobitak prije oporezivanja –

 neto rentabilnost _ u brojniku dobitak poslije oporezivanja - najcešce se koristi jer je neto
dobitak rezultat kojim poduzece može dalje slobodno raspolagati
rentabilnost ukupne imovine:

• povrat od uložene imovine, aktive

• ukazuje da li poduzece efektivno koristi sva sredstva vezana u poduzecu

• koliki iznos profita poduzece može ostvariti temeljem jedinice imovine u svom vlasništvu

• u brojniku se koristi neka od velicina koje odražavaju povrat (neto dobitak, bruto dobitak, neto ili
bruto dobitak uvecan za iznos placenih kamata)

ROA (povrat na imovinu) = neto dobit / imovina

ili

ROA = neto marža profita x Kob ukupne imovine

rentabilnost vlastitog kapitala:

• povrat na vlastiti kapital

• koliko poduzece ostvari dobiti na 1 kn uloženog vlastitog kapitala

ROE (povrat na vl. kapital) = neto dobit / vlastiti kapital

• pokazatelj zanimljiv potencijalnim ulagacima

Pokazatelji investiranja

• uspješnosti ulaganja u redovne dionice poduzeca

• osim podataka iz financijskih izvještaja, potrebni i podaci o dionicama, i tržišnoj vrijednosti dionica:

 dobit po dionici – EPS - dobit po dionici = neto dobit / broj dionica

 dividenda po dionici – DPS - dividenda po dionici = dio neto dobiti za dividende / broj
dionica
 ukupna rentabilnost dionice = dobit po dionici / tržišna cijena dionice

26
  dividendna rentabilnost dionica = dividenda po dionici / tržišna cijena dionice
 odnos isplate dividendi DPR – odnos dividende po dionici i dobiti po dionici
Odnos pokazatelja ukupne i dividendne rentabilnosti dionice ovisi o tome da li su dividende
isplacene iz zadržane dobiti kumulirane u prethodnim obracunskim razdobljima - najznacajniji
pokazatelji investiranja

7. Poslovni plan

Mjesto i značaj poslovnog planiranja:

 aktivnost postavljanja ciljeva, te politika i strategija postizanja tih ciljeva

 u okviru upravljackog racunovodstva formalizira se i kvantificira aktivnosti planiranja i
kontrole
 usko povezane, neodvojive aktivnosti
 objedinjava ih proces odlucivanja

Kontrola:

 prikupljanje informacija o ostvarenim rezultatima

 usporedivanje s planiranim iznosima i utvrdivanje odstupanja
 analiziranje i ocjena ostvarenoga i utvrdivanje odgovornosti za odstupanja
 poduzimanje korektivnih aktivnosti - ukoliko je korist veca od troškova
 proces kontrole rezultira izvješcem o izvršenju

Proces upravljanja moguce rašclaniti na potprocese:

 planiranje – utvrdivanje ciljeva i rezultata pomocu kojih se mogu ostvariti postavljeni

ciljevi
 odlucivanje – dio upravljanja orijentiranog na kraci rok i pomocu kojega se precizno
utvrduju poželjni rezultati
 rukovodenje – osigurava efikasnost provedbe odluka
 kontrola – kontrolira se ostvarivanje predvidenih rezultata i ciljeva

Proces planiranja sastoji se iz 5 faza (Bahtijarevic, Sikavica):

 definiranje ciljeva
 odredivanje stvarnog položaja poduzeca u odnosu na postavljene ciljeve
 predvidanje buducih dogadaja
 izrada planova za ostvarenje ciljeva
 implementacija plana i ostvarivanje rezultata

2.3.2. VRSTE PLANOVA I NJIHOVA OBILJEŽJA

27
Planiranje s obzirom na vremenski raspon kvantifikacije ciljeva, najčešće se dijeli na:

 Dugoročno ( preko jedne godine)

 Kratkoročno ( do jedne godine)
i dio su strategije poslovnih subjekata.

Strategija određuje kako će poslovni subjekt sukladno prilikama na tržištu koristiti svoje sposobnosti
u svrhu ispunjavanja ciljeva. Startegija uključuje razmatranje pitanja kao što su:

a) Koji su ciljevi poslovnog subjekta

b) Koja su tržišta subjekta ( lokalna, regionalna, nacionalna ili globalna)
c) Na koji način poslovni subjekt djeluje na gospodarstvo, industriju ili konkurenciju
d) Koji oblici organizacijske i financijske strukture najbolje odgovaraju poslovnom subjektu
e) Koji su rizici alternativnih strategija te koji je rezervni plan subjekta ako željeni plan ne uspije

Dugoročno planiranje često se povezuje sa strateškim planiranjem koje obuhvaća vrijeme duže od
jedne godine. Temeljne faze strateškog planiranja:

1. Pregled i preispitivanje okruženja

2. Popos planiranih zahtjeva
3. Uspostavljanje i priopćavanje ciljeva poduzeća
4. Prosudba postojećeg planiranja resursa
5. Kreiranje ili preinaćavanje modela planiranja poduzeća
6. Povezivanje strateškog planiranja s financijskim planiranjem (proračunom)

2.3.3. CILJEVI POSLOVNIH SUBJEKATA IZRAŽENI U PLANOVIMA

Najvažniji ciljevi koji su polazišta u izradi psolovnih planova poduzeća jesu:

1. Stopa povrata na ulaganje

2. Operativna dobit
3. Ukupan prihod
4. Troškovi proizvodnje

Čimbenici koji umanjuju učinkovitost planiranja poslovnih subjekata ( prema istraživanjima):

1. Nedostatak dobro definiranih strategija ( najčešće spominjan uzročnik neučinkovitosti

planiranja)
2. Nedostatak jasne povezanosti strategije i operativnih planova
3. Nedostatak individualne odgovornosti za rezultate
4. Nedostatak valjanih mjera izvršenja aktivnosti

2.4. POSLOVNI PLAN PODUZEĆA - OBILJEŽJA POSLOVNOG PLANA

28
 MASTER PLAN
 ukupni plan, glavni poslovni plan
 BUDGET
 proračun
 POSLOVNI PLAN
 temeljni upravljački izvještaj poduzeća
 definira ga glavni menadžment
 izrađuje se u upravljačkom računovodstvu
 svrha -definirati ciljeve poduzeća sukladno ciljevima vlasnika i glavnog menadžmenta

Poslovni plan ima dobre i loše strane. Obično se ističu četiri dobre strane ili prednosti poslovnog
plana:

1. Osigurava smjernice
2. Motivira zaposlene
3. Koordinira aktivnosti
4. Pomaže u procjeni ostvarenoga
Nedostaci plana:

1. Plan može imati ograničavajuće djelovanje

2. Može demoralizirati zaposlene
3. Gubi se poticaj za kontrolom troškova uslijed neralnog planiranja troškova

SADRŽAJ POSLOVNOG PLANA

Poslovni plan sastoji se od dva dijele:

1. Operativni plan
2. Financijski plan
Ovaj plan u pravilu se izrađuje za razdoblje od jedne godine. Sadrži set planskih financijskih izvještaja
koji trebaju definirati što poduzeće namjerava ostvariti u sljedećoj godini. Poslovni plan odražava
poslovne i financijske odluke menadžmenta za slijedeću poslovnu godinu a to su:

 Operativne odluke koje se odnose na korištenje oskudnih resursa

 Financijske odluke koje se odnose na financiranje nabavke tih resursa.
Operativni plan sadrži ove pojedinačne planove:

1. Prodajni plan (plan ukupnog prihoda)

2. Proizvodni plan
3. Plan nabave materijala
4. Plan trošenja direktnog materijala
5. Plan direktnog rada
6. Plan općih troškova pogona
7. Plan troškova prodanih proizvoda
8. Plan troškova prodaje (marketinga, distribucije i odnosa s kupcima)
9. Plan administrativnih troškova (uprave, razvoja i sl.)
10. Planirani izvještaj o dobiti
11.
Financijski plan sastoji se od ovih pojedinačnih planova:

29
1. Kapitalnog proračuna
2. Novčanog proračuna
3. Planske bilance
4. Planskog izvještaja o novčanom toku

30