USTAV

Opšti okvirni sporazum za mir

OOS je rezultat pregovora koji su se održali pod pokroviteljstvom SAD-a u državi Ohio, u gradu Dayton, u
vojnoj bazi Wright-Petterson. Pregovori su trajali od 01.11. do 21.11.1995.godine, kada je parafiran
Sporazum. OOS je potpisan 14.12.1995.godine u Prizu i istog dana je stupio na snagu.
OOS je političko-pravni akt ikoji se sastoji od 11 Anexa, i to:
1. A. Sporazum o vojnim aspektima Mirovnog sporazuma;
B. Sporazum o regionalnoj stabilizaciji;
2. Sporazum o međuentitetskoj liniji razgraničenja i relevantnim pitanjima;
3. Sporazum o izborima(prestao sa primjenom);
4. Ustav;
5. Sporazum o arbitraži;
6. Sporazum o ljudskim pravima(prestao sa primjenom);
7. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima;
8. Sporazum o Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika;
9. Sporazum o osnivanju javnih korporacija;
10. Civilna implementacija mirovnog sporazuma;
11. Sporazum o međunarodnim policijskm snagama.
1. A. Sporazum o vojnim aspektima Mirovnog sporazuma. Ovim sporazumom je stvoren pravni okvir za
djelovanje IFOR-a, pod komandom NATO-a. Cilj je stvaranje mira i eliminiranje svake prijetnje. U skladu sa
ovim sporazumom vojne snage stranih država su dužne napustiti BIH u roku od 30 dana. Ovaj anex je
najobiminiji i dodatak su mu brojne vojne karte.
1. B. Sporazum o regionalnoj stabilizaciji. Cilj mu je osiguranje mira u cijeloj regiji i njegovo provođenje
je pod pokroviteljstvom OSCE-a. Njime je uređeno i povlačenje vojnih snaga i teškog naoružanja, zabrana
kupovine oružja za određeni period – implementiran je, ali je i dalje na snazi sa određenim
modifikacijama.
Oba anexa su potpisale BiH, FBiH, RS, RH i SRJ.
2. Sporazum o međuentitetskoj liniji razgraničenja i relevantnim pitanjima. Osim međuentitetskog
razgraničenja (51% : 49%), njime je dogovoreno i da će statu BD biti naknadno riješeno arbitraženo.
I ovaj annex su potpisali BiH, FBiH, RS, RH i SRJ.
3. Sporazum o izborima. Ovim sporazumom su izbori stavljeni pod okrilje OSCE-a (što je i učinjeno 1996.
godine, 1998. godine i 2000. godine) te je određeno da će se izbori održati u roku od 6 do 9 mjeseci od
potpisivanja sporazuma. Njime je predviđeno i formiranje privremenog izbornog povjerenstva. Sastavni dio
ovog sporazuma su članci 7. I 8. Kopenhaškog dokumenta iz 1990. Godine.
Od 2001. godine, izbore u BiH provodi Središnje izborno povjerenstvo.
Ovaj annex se prestao primjenjivati u svom izbornom obliku. Potpisale su ga RBiH, FBiH i RS.
5. Sporazum o arbitraži. Korišten pri rješavanju pitanja razgraničenja na Dobrinji i sl. Potpisali ga FBiH
RS.
6. Sporazum o ljudskim pravima. Da bi se osigurala implementacija najviših standarda zaštite ljudskih
prava, predviđeno je osnivanja posebnog Povjerenstva za ljudska prava (koji će razmatrati slučajeve
prema standardima ljudskih prava zaštičenih EKLJP-om) koji se sastojao od:
a) Ombudsmena za ljudska prava – njega je prvih 5 godina imenovao OSCE (nakon konsultacija sa
FBiH i RS-om). Sjedište mu je Sarajevu. Zadatak mu je da se bavi navodnim kršenjem ljudskih prava.
Predviđeno je da nakon 5 godina ombudsmena imenuje Predsjedništvo BiH. Međutim donošenjem
Zakona o Ombudsmenima za ljudska prava BiH, određeno je da njihovo imenovanje vrši PS BiH.
b) Doma za ljudska prava – imao 14 članova, 8 međunarodnih (imenovao ih Komitet VMVE) i 6 domaćih
(4 imenovala FBiH, 2 RS). Predsjednika birao Komitet VMVE a potpredsjednika sam Dom. Dom je
radio u 2 vijeća (panela) po 7 članova i to 4 međunarodna, 2 iz FBiH i 1 iz RS.
Podnosilac se morao obratiti domu u roku od 6 mjeseci od dana korištenja posljednjeg redovnog pravnog
lijeka. Postupak se vodio prema pravilima koje je donio sam Dom. Odluka Doma je uvijek glasila protiv
jedne ili dvije ili sve tri potpisnice (države ili entiteta). Dom je naređvao mjere koje su stranke morale
postupiti, a mogao ja dosuditi i materijalnu kompenzaciju za učinjenu povredu. Odluke Doma su bile
konačne i obavezujuće i njih nije mogao preispitivati ni Ustavni sud (niti obratno).
Nakon prestanka sa radom, predmete je preuzeo Ustavni sud, odnosno njegovo Povjerenstvo za ljudska
prava. Sporazum su potpisali BiH, FBiH i RS.
7. Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima. Ovim sporazumom je formirano Povjerenstvo za
raseljen lica i izbjeglice. Njime je predviđeno da strane preduzmu sve mjere da povratak bude siguran, te
da se zabrani diskriminacija i da se zaštiti manjinsko stanovništvo. Povjerenstvo je imalo 9 članova (4 FBiH,
2 RS, 3 međunarodna koje je imenovao predsjednik ESLJP-a). Nakon isteka 5 godina, domaće
povjernestvo imenovalo Predsjedništvo BiH. Povjerenstvo je odlčivalo o vračanju nekretnina licima koji su
na te nekretnie imali pravo posjeda (nije se upuštalo u vlasništvo) do 01.04.1992. godine. Odluke su bile
konačne i obavezujuće. Sporazum su potpisali BiH, FBiH i RS.
8. Sporazum o Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika. Ima 5 članova i to 2 iz FBiH, 1 iz
RS-a i 2 međunarodna člana od kojih je jedan bio predsjednik. Mandat članova je bio 5 godina ali je
produžavan. I nakon 5 godina članove je imenovalo Predsjedništvo BiH. Svaka zainteresovana osoba može
podnjeti zahtjev radi utvrđivanje određene imovine kao nacionalnog spomenika. Odluke su se odnosile i na
pokretnu i na nepokretnu imovinu. Sporazum su potpisali BiH, FBiH i RS.
9. Sporazum o osnivanju javnih korporacija. Ovim sporazumom je predviđeno osnivanje Povjerenstva o
javnim korporacijama koja će imati 5 članova i to 2 iz FBiH, 1 iz Rs i 2 koja imenuje predsjednik Evorpske
banke za rekonstrukciju i razvoj. Ovo povjerenstvo treba da reguliše upravljanje zajedničkim javnim
kapacitetima, kao što su komunalni, energetski poštanski i transportni kapaciteti. Njega su potpisali samo
FBiH i RS.
10. Civilna implementacija mirovnog sporazuma. Njime je je dogovoreno da UN imenuje Visokog
predstavnika. Njegova uloga je prije svega nadzor nad provođenjem miirovnog sporazuma, održavanje
bliskih kontakata sa strankama, koordinacija civilnih organizacija i agencija, podnošenje izvještaja o
provedbi mirovnog sporazuma UN-u, EU, SAD-u i Ruskoj Federaciji…
Visoki predstavnik ima ovlasti oko imenovanja potrebnog osoblja. On i njegovo osoblje uživa diplomatski
imunitet shodno Bečkoj konvenciji. On predstavlja konačno tijelo na terenu koji tumaći odredbe ovog
sporazuma o implementaciji mirovnog rješenja.
- 1997.godine proširene su ovlasti Visokog predstavnika, tzv. Bonskim ovlastima, kojim je određeno da VP
ima pravo smjenjivati političke i javne radnike u BiH i nametati Zakone i Odluke. Sporazum su potpisali BiH,
FBiH i RS.
11. Sporazum o međunarodnim policijskm snagama kojim je dogovoreno da UN uspostavi
Međunarodne policijske snage u BiH (IPTF) kao program pomoći u civilnom dijelu implementacije
Mirovnog sporazuma. IPTF-om koordinira VP, a na njegovom čelu je komesar koga imenuje generalni
sekretar UN-a.
Bavi se nadgledanjem, posmatranjem i inspekcijom objekata i aktivnostima provođenja zakona,
savjetovanje osoblja i snaga, obučavanje i procjenjivanje prijetnji janvom redu… Svako odbijanje saradnje
bit će prijavljeno VP-u. IPTF je u pogledu ljudskh prava dostavljao relevantne informacije Povjerenstvu za
ljudska prava i MKSJ-u. Sporazum je izmjenjen tako da je IPTF zamjenjen EUROPOL-om. Sporazum su
potpisali BiH, FBiH i RS.
 USTAV BIH
ANEX 4. OOS

Ustav potpisali Muhamed Šačirbegović, Krešimir Zubak i Nikola Koljević. Do danas je donesen samo jedan
amandman koji se odnosi na status BD BiH.
Karakteristike Anexa 4:
1. Predstavlja sastavni dio jednog međunarodnog sporazuma i o njemu nije odlučivala Ustavotvorna
skupština ili narod referendumom;
2. Nikada nije preveden na službene jezike BiH niti je objavljen u službenog glansiku;
3. Uređuje samo Zakonodavnu i Izvršnu vlast a sudski ni ne spominje;
4. Ustav poznaje i razrađuje 5 institucija i to: Parlamentarnu skupštinu, Predsjedništvo, Ustavni
sud, Vijeće Ministara i Centralnu banku.
Odluka ustavnog suda broj: U-5/98, o konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom teritoriju BiH.
Struktura ustava:
- Ustavna načela (preambula) – poštivanje ljudskog digniteta, sloboda, jednakost, pravičan
postupak, ekonomski razvoj uz poštivanje prava vlasništva i tržišne ekonomije…
- Kontinuitet BiH (član I)
- Državljanstvo prema Ustavu BiH (član I. 7.)
- Ljudska prava i temeljne slobode (član II Ustava) – uvedena u Ustav sa neposrednim dejstvom i
supermacijom u odnosu na zakone. U ustavu nabrojano 13 osnovnih ljudskih prava: pravo na
život, zabrana mučenja, nečovječnog i nehumanog ponašanja, zabrana ropstva, ponižavanja i
obavljanja prisilnog i obaveznog rada, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje u
građanskim i krivičnim stvarima, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, sloboda misli,
savjesti i vjere, sloboda izražavanja, sloboda mirnog okupljanja, sloboda udruživanja sa drugim,
pravo na ženidbu i osnivanje obitelji, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje, pravo na slobodu
kretanja i prebivalište.
Nevažeće su sve izjave vezane za promet imovine date pod prisilom.
- Nadležnost institucija BiH (član III 1.) - deset isključivih nadležnosti –
1. vanjska politika,
2. vanjskotrgovinska politika,
3. carinska politika,
4. monetarna politika,
5. finansiranje institucija BiH i plaćanje međunarodnih obaveza,
6. imigracije, izbjeglice i azil,
7. provedba međunarodnih i međuentitetskih politika i regulacija krivičnih propisa, uključujući saradnju
sa Interpolom,
8. uspostava zajedničkih i međunarodnih komunikacija,
9. reguliranje međunarodnog transporta,
10. nadzor nad zračnim saobračajem.
Do sada je sa entiteta na državu prenesno pitenje odbrane, VSTV, Državna agencija za istragu i zaštitu,
Granična policija, Obavještajna agencija.
Nadležnost entiteta (član III 2. i 3.) je u ustavu negativno definisana, sve što nije u isključivoj nadležnosti
države jeste u nadležnosti entiteta. Entiteti su dužni pružati pomoć institucijama BiH oko ispunjenja
međunarodnih obaveza, te osigurati punu zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
A. Zakonodavna vlast (član IV)
Parlamentarna skupština
Sastoji se od Predstavničkog doma i Doma naroda. U slučaju da tekst zakona ne bude usvojen u
istovjetnom tekstu u oba doma formira se posebno tjelo radi usaglašavanja, i ako se ni tada zakon ne
usaglasi onda neće stupiti na snagu.
Da bi odluke PS stupile na snagu moraju biti obajavljene u Sl. glasniku.
a) Zastupnički dom se sastoji od 42 zastupnika (2/3 iz FBiH, 1/3 iz RS) koji se biraju na opštim,
neposrednimi tajnim izborima. Kvorum za punovažno zasjedanje čini polovina + 1 svih članova.
Odlučuje se večinom od onih koji su prisutni i koji glasaju, s tim da u toj večini treba biti prisutna bar po
1/3 iz svakog entiteta.
Na čelu doma se nalazi Predsjednik i 2 zamjenika. Ako nema večine za izglasavanje, onda se
predsjednik i njegovi zamjenici u roku od 3 dana sastaju radi usaglašavanja, a ako se ni tada ne
postigne saglasnost onda se ponavlja glasanje s tim da sada ne smije biti više od 2/3 protiv (iz svakog
entiteta).
b) Dom naroda ima 15 izaslanika od kojih se 10 bira u Domu naroda FBiH (5 Bošnjaka bira Klub
Bošnjaka + 5 Hrvata bira Klub Hrvata), a 5 izaslanika bira NS RS. Kvorum čini 9 izaslnaka (minimum
3x3). Odluke se donose prostom večinom prisutnih. Da bi se usvojila odluka da je zakon destruktivan
po vitalni nacionalni interes potrebno je da ta odluka dobije večinu u svakom domu i u tom slučaju se
zakon usvaja prema pravilima vitalnog nacionalnog interesa odnosno glasa se po klubovima i da bi bio
usvojen, moraju pozitivno glasati svi klubovi.
Ako ne postoji saglasnost o tome da se radi o vitalnom nacionalnom interesu onda je dovoljno da takvu
primjedbu uputi jedan od klubova, nakon čega predsjednik Doma saziva povjerenstvo koje se sastoji od
po jednog izaslanika iz svakog kluba i pokušava usaglasiti ovo pitanje. Ako povjerenstvo ne riješi ovo
pitanje u roku od 5 dana, ono se prosljeđuje Ustanom sudu na odlučivanje.
Ako ustavni sud utvrdi da se radi o pitanju destruktivnom po vitalni nacionalni interes jednog naroda,
odlučuje se po klubovima, u suprotnom se odlučuje večinskim sistemom.
Predsjedništvo može raspustiti Dom naroda, a i Dom se može raspustiti sam (potrebna većina izaslanik dva
naroda). Dom ima predsjednika i 2 zamjenika.
Nadležmosti PS (član IV 4.)
Ustav navodi 5 nadležnosti:
1. donošenje zakona,
2. odlučuje o izvorima i iznosu prihoda za finansiranja institucija BiH i međunarodnih obaveza,
3. odobravanje buđeta,
4. daje saglasnosti za ratificiranje međunarodnih ugovora,
5. druga pitanja koja su neophodna za provođenje njenih nadležnosti ili nadležnosti prenesenih od
entiteta.
+ imenuje ombudsmena, amnestija.
B. Izvršna vlast
1. Predsjedništvo (član V) – Unutrašnja organizacija i rad je uređena poslovnikom, koga usvaja
Predsjedništvo. Odluke donosi konsenzusom, a ako nema konsenzusa potrebna je većina od 2 glasa,
u kom slučaju član koji je glasao protiv ima pravo da u roku od 3 dana da izjavu da se radi o odluci koja
je štetna po vitalni nacionalni interes entiteta iz kojeg dolazi. U tom slučaju se odluka prosljeđuje
izaslanicima u NS RS, odnosno izaslanicima bošnjačkog/hrvatskog naroda u DNP FBiH. Ako se ta
odluka potvrdi 2/3 većinom izaslanika u tom domu u roku od 10 dana od njenog podniošenja, odluka
neće stupiti na snagu.
Ustav navodi 9 ovlasti predsjedništva:
a) vođenje vanjske politike,
b) imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika (sa teritorije FBiH max 2/3),
c) zastupanje BiH u međunarodnim i europskim integracijama i traženje članstva u novim
međunarondim institucijama,
d) vođenje pregovora o sklapanju međunarodnih ugovora, njihovo otkazivanje i uz saglasnost PS BIH
ratificiranje međunarodnih ugovora,
e) izvršavanje odluka PS BiH,
f) predlaganje godišnjeg buđeta PS BIH a po preporci VM BiH,
g) podnošenje izvjštaja PS-u,
h) koordinacija sa nevladinim i međunarodnim organizacijama u BiH,
 i) vršinje i drugih f-ja koje mu dodjeli PS ili na koje pristine entiteti,
+ raspušta DN, imenuje članove CB.
2. Vijeće Ministara BIH (član V 4.)
Predsjedništvo BiH imenuje predsjedatalja VM. Predsjedatelj imenuje članove VM (ministre) a sve njih mora
odobriti ZD PS. Ustav navodi samo dva ministarstva i to MVP i MVTiEO. Danas VM ima 9 članova i
predsjednika (max 2/3 iz FBiH).
VM je nadležno za implementaciju isključive i prenesene nadležnosti BiH:
- predlaganje zakona i drugih mjera u provedbi politike PS,
- podnosi izvještaj PS-u,
- vrši druge poslove,
+ nacrt buđeta, imenuje drž. funkc. (?), pravobranitelje.
VM će podnjeti ostavku ako mu PS izglasa nepovjerenje.
- Prema Ustavu članovi predsjedništva su civilni zapovjednici OS. Radi koordinacije OS BiH, predsjedništvo
imenuje Stalni komitet (član V 5.) za vojna pitanja i sami članovi Predsjeništva su njegovi članovi. U
međuvremenu su doneseni zakoni kojima je ovo pitanje stavljeno u nadležnost države, s tim da Ustav nije
mjenjan.
- Centralna banka(član VII) jedina nadležna za štampanje novca i monetarnu politiku u zemlji. Prvih 6
godina na čelu Upravnog odbora je bio guverner koga je imenovao MMF a 3 domaća člana (1+1 FBiH, 1
RS) imenovalo je Predsjedništvo. Nakon ovog perioda Upravni odbor ima 5 članova. Njih na narednih 6
godina imenuje Predsjedništvo BiH, a oni između sebe biraju guvernera.
- Fniansije (član VIII) – sredstva obezbjeđuje 2/3 FBiH i 1/3 RS. Buđet usvaja PS na prijedlog
predsjedništva.
- Izmjene i dopune Ustava (član X) – Izmjene i dopune se vrše amandmanima koje usvaja ZD 2/3
većinom. Do sada samo jedan amandman koji se odnosi na status BD.
- Prijelazne odredbe i stupanje na snagu (član XI i XII) –
Stupio na snagu odmah nakon potpisivanja 14.12.1995. godine. Uz ustav se nalaze i dva anexa i to
Anex I – odnosi se na dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjvati u BiH. Tu je
nabrojano 15 međunarodnih dokumenata koji će se primjenjivati u BiH, bez obzira na to da li su ratificirani
ili ne.
Anex II – se odnosi na prijelazne odredbe i njime se regulira funkcioniranje sistema u prijelaznom period do
uspostave novih institucija u skladu sa ovim Ustavom, odnosno do novih izbora.
Amandman I na ustav BiH1 – utvrđeno je u skladu sa odlukom arbitraže da je BD BiH vlasništvo
(kondominijum) entiteta,da predstavlja jedinicu lokalne samouprave sa vlastitim institucijama, zakonima i
propisima. BD predstavlja demilitarizovan zonu. Predsjednik Arbtražne komisije je još ranije donio
djelimičnu odluku kojim je uveden posebni međunarodni upravitelj, supervizor, koji je ujedno i jedan od
zamjenika VP BiH. Eventualne ustavne sporove rješava Ustavni sud.

1 (PS BIH, Odluka broj 327/09, 26.03.2009. godine, Sarajevo, “Sl. novine BiH” broj 25/09)
 USTAVI ENTITETA
USTA FBIH
Dogovoren je 18.04.1994. godine u Washingtonu. Njega je usvojila ustavotvorna skupština FBiH i stupio je
na snagu u ponoć istog dana. FBIH je decentralizovano “država” koja se sastoji od više federalnih jedinica
(kantona) s jednakim pravima i odgovornistma. Njime su predviđene ovlasti u punom kapacitetu. Poslije
Daytonskog sporazuma izmjenjene su sve odredabe osim unutrašnjeg uređenja, tj. kantona.
Federacija ima svoj grb, pečat, zastavu i himnu (koja nikada nije utvrđena). Ustav FBiH garantira širi
katalog prava od Ustava BiH. Njime se garantuje pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Dodatak na ustav
predviđa primjenu 22 dokumenta među kojima je i EKLJP.
Ombudsmen – kasnijim izmjenama ukinuta Institucijama ombudsmena u FBiH.
Isključiva nadležnost Federacije BiH:
1. državljanstvo FBiH,
2. utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na
federalnoj razini,
3. donošenje propisa o finansijama i finansijskim institucijama, te fiskalna politika FBiH,
4. suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlaštene trgovine drogom i organizovanog
kriminala,
5. dodjela elektornskih frekvencij za radio, TV i druge svrhe u skladu sa Ustavom BiH,
6. utvrđivanje energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguravanje i održavanje
potrebne infrastrukture,
7. finansiranje rada federalne vlasti, ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju oporezivanjem,
posudbom ili drugim sredstvima.
Podjeljena nadležnost:
1. garancija i provedba ljudskih prava,
2. zdravstvo,
3. socijalna politika,
4. politika zaštite čvjekovog okoliša,
5. turizam,
6. korištenje prirodnog bogatstva,
7. komunikacijska i saobračajna infrastruktura u skladu sa Ustavom BiH,
8. provedba zakona i drugih propisa o državljanstvu i putnim ispravama državljana BiH s teritorije
FBiH, te o boravku i kretanju stranaca,
Nadležnost kantona (sve što nije isključiva nadležnost FBiH ili podjeljena nadležnost):
1. stvaranje i provedba politike u oblasti kulture,
2. provođenja socijalne politike i socijaln zaštite,
3. stvaranje i provedba politike kantonalnog turizma i razvoj turističkih resursa,
4. uspostava i nadziranje policijskih sanaga sa jedinstvenim uniformama, ali kantonalnim oznakama…
Zakonodavna vlast – Parlament FBiH
Sastoji se od dva doma:
A. Zastupnički domima 98 zastupnika (prvobitno je bilo 140). Saziva se dvadeset dana nakon objave
konačnih izbornih rezultata. Mora biti zasupljeno najmanje po 4 lica iz svakog konstitutivnog naroda.
Ima predsjednika i dva potpredsjednika.
Predsjednik FBiH uz saglasnot sa potpredsjednikom može raspustiti jedan ili oba doma kada nisu u
stanju donositi zakone ili kada nisu u stanju donijeti buđet. Zakon se smatra usvojenim kada ga u
identičnom tekstu usvojio i drugi dom (osim poslovnika i deklaracija).
B. Dom naroda se sastoji od 58 izaslanika (3 x 17 + 7–ostali). Izaslanici se biraju iz skupštine
kantona, a Dom se saziva dvadeset dana od kada su izabrana kantonalna zakonodavna tijela.
U skladu sa amandmano XXXVII pod pojmom vitalni nacionalni interes, smatra se: ostvarivanje prava
konstitutivnih naroda na adekvatnu zastupljenost u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim tijelima, identitet
jednog konstitutivnog naroda, ustavni amandmani, organizacija i tijela vlasti, jednaka prava u procesu
donošenja odluka, obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, kultura, tradicija i kulturno naslijeđe, teritorijalna
organizacija, sistem javnog informisanja, i druga pitanja koja bi se trebala tretirati kao vitalni interes ukoliko
tako smatra 2/3 delegata jednog od klubova konstitutivnih naroda.
U slučaju da 2/3 jednog od klubova konstitutivnihnaroda, odluči da se zakon ili drugi propis odnosi na vitalni
interes, tada mu je za usvajanje poreban večina u svkom klubu, a ako ne onda se proslijeđuje Ustavnom
sudu FBiH, Vijeću za vitalni interes koji o tome donosi odluku (za meritornu odluku je potrebno da glasaju 2
suca koj podržavaj taj stav). Ovisno o odluci suda, postupak se nastavlja večinskim glasanjem ili glasanjem
po klubovima.
Nadležnosti parlamenta FBiH
1. izbor predsjednika i dva potpredsjednika,
2. podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu o tome treba li smijeniti predsjednika ili potpredsjednika FBiH,
3. potvrđivanje imenovanja Vlade,
4. donošenje zakona iz nadležnosti Federacije ili podjeljene nadležnosti,
5. davanje ovlasti kantonima za sklapanje međunarodnih sporazuma,
6. donošenje buđete Federacije i vršenje drugih nadležnosti.
Izvršna vlast FBiH
A. Predsjednik i potpredsjenici FBiH
Predsjednik FBiH je šef izvršne vlasti. On zastupa i predstavlja Federaciju BiH.
Predsjednika i zamjenike bira Parlament FBiH. Da bi bili izabrani, zajedničku listu mora prihvatiti i ZD i DN
po klubovima. Ukoliko to ne prođe izbor se ponavlja ako ni tada ne prođe dovoljno je da jedan dom potvrdi
listu. Ustavni sud FBiH ga može razriješti prije isteka mandata ako postupak pokrenu najmanje 2/3
zastupnika/izaslanika u svakom domu.
Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i konsultacije sa premijerom odnosno kandidato za tu
f-ju, imenuje Vladu FBiH. Imenovanje mora potvrditi ZD.
Predsjednik FBiH je nadležan za:
1. imenovanje sudaca Ustavnog suda FBiH, nakon postupka koji provodi VSTV,
2. potpisivanje odluka Parlamenta Federacije nakon njihovog donošenja,
3. davanje pomilovnja,
4. potpisivanje i ratificiranje međunarodnih ugovora u ime Federacije,
5. imenovanje ombudsmena Federacije (prestala nakon uspostave Institucije ombudsmena BiH).

B. Vlada FBiH – čini je premijer i 16 ministara (8+5+3+1-ostali-na uštrb bošnjačkog mjesta). Nakon
potpune provođenja anex-a 7, najmanje 15% ministara mora biti iz reda jednog naroda, odnosno
najmanje 35% ministara mora biti iz dva konstitutivna naroda.
Vlada se može smjeniti odlukom predsjednika uz saglasnost potpredsjednika ili izglasavanjem nepovjerenja
Vladi u svakom domu. Predsjednik FBiH smjenjuje ministre na prijedlog premijera.
Premijer Vlade je nadležan za: provođenje politike i izvršavanje zakona, predlaganje i davanje preporuka
u oblasti zakonodavstva, pripremanje buđetskih prijedloga… Zamjenici premijera su ministra.
Ministri su nadležni za provođenje federalne politike i izvršavanje federalnih zakona u okviru ministarstva
kojim rukovode, predlaganje zakona iz svoje oblasti, rukovođenjem ministarstvom, izdavanje uputa,
instrukcija i naredbi, i donošenje propisa u okviru nadležnosti, odgovaranje na pitanje zastupnika i
izaslanika, pomaganje premijeru…
Sudska vlast
Imenovanje sudija redovnih sudova vrši VSTV, a u postupku imenovanje sudija Ustavnog suda VSTV
provodi samo konkursni postupak i predlaže ih predsjedniku FBiH, koji ih imenuje a imenovanje potvrđuje
DN.
Organizacija kantonalne vlasti
A. Kantonalna skupština kojoj je nadležna za:
1. usvajanja 2/3 većinom Ustava kantona.
2. donošenje zakona iz nadležnosti kantona,
3. usvajanje buđeta kantona.
Predsjednik kantonalne skupštine imenuje predsjednika Vlade kantona uz saglasnost sa svojim
zamjenicima a potvrđuje ga kantonalna skupština. Kandidat za predsjednika vlade predlaže ministre (koji
nemaju zamjenike).
B. Vladu kantona čine predsjednik vlade i ministri. Vlada je odgovorna za provođenje politike
kantonalne skupštine i za izvršavanje zakona i drugih propisa. Predlaže skuptštini donošenje
zakona i drugih propisa, predlaže buđeta, vrši nadzor nad kantonalnom policijom…
Gradska vlast
Grad čine dvije ili više opština međusobno teritorijalno povezanih, a koje su povezane i svakodnevnim
potrebama građana. Gradsko vijeće najviše tijelo vlasti. Donosi statut grada 2/3 većinom, buđet grada i
odluke koje su neophodne za njegovo funkcionisanje. Izvršnu vlast čini gradonačelnik.
Opštinska vlast
Opština je jedinica lokalne samouprave. Opština ima opštinsko vijeće kao predstavničko tijelo. Donosi
statut 2/3 većinom i odluke koje su neophodne za funkcionisanje opštine.Opštinski načelnik je nadležan
za imenovanje i smjenjivanje opštinskih službenika koji mu pomažu u vršenju poslova iz njegove
nadležnosti.
Amandmane na ustav mogu predlagati predsjednik Federacije sa potpredsjednicima, Vlada, većina
zastupnik u ZD i većina izaslanika u svakom klubu u DN. Amandmani se usvajaju 2/3 većinom u ZD, a u
DN većinom u svakom od klubova.
 USTAV RS
Ustav RS – donijela ga je ustavna skupština RS-a 1992. godine.
Osnovni principi na kojimaje je uređena RS su: zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, osiguranje
nacionalne jednakopravnosti, vladavina prava, socijalna pravda, tržišna ekonomija, višestranački sistem,
parlamentarna demokratija, slobodni izbori, lokalna samouprava i zaštita prava etničkih skupina. RS ima
zastavu, himnu i grb.
Ustav RS-a ima širi katalog prava i u odnosu na Ustav FBiH. Međutim on ne predviđa supermaciju i izravnu
primjenu EKLJP, več predviđa da će se u slčaju da je neko pravo različito uređeno primjeniti ono iz Ustava
BiH (koji sadrži odredbu o supermaciji iizravnoj primjeni).
Organizacija Vlasti u RS-u
Zakonodavnu i ustavotvornu vlast čine Narodna skupština i Vijeće naroda. Izvršnu vlast čini Vlada RS-a a
sudsku vlast, redovni sudovi RS-a.
Zakonodavno tijele
A. Narodna skupština ima 83 zastupnika (poslanika) koji se biraju sa teritorije RS-a, s tim da iz
svakog konstitutivnog naroda mora biti bar po 4 zastupnika i jedan iz reda ostalih. NS ima
predsjednika i do 4 potpredsjenika, koji ne mogu biti iz istog naroda.
Ona odlučuje o izmjenama ustava, donosi zakone, utvrđuje teritorijalnu organizaciju, raspisuje
referendum, vrši nadzor nad radom vlade, bira dlegate iz RS-a u Dom naroda PS BIH…
B. Vijeće naroda ima 28 izaslnaika (3*8 + 4 ostali). Izaslanci se biraju u odgovarajućim klubovima
NS, koji se samo za ovaj izbor formiraju po nacionalnom principu. U slučaju da ne bude dovoljan
broj delegate za VN u jednom klubu u NS onda se izbor vrši iz reda odbornika u skupštini opština u
RS-u.
U oba doma odluke se donosi većinski osim u izuzetnim slučajeima (npr. u NS kada je riječ o
amandmanima na ustav ili u VN kada je u pitanju vitalni nacionalni interes).
Vijeću naroda dostavit će se oni zakoni ili odluke koje je usvojila NS, ako se odnose na neko pitanje koje je
definisano kao vitalni nacionalni interes. Tada su moguće dvije situacije:
1. kada više od jednog predsjednika ili potpredsjednik smatra da se radi o VNI tada će se propis
uvrstiti na dnevni red kao pitanje vitalnog nacionalnog interesa;
2. ako samo jedan predsjednik ili potpredsjednik tvrdi da se propis ubraja u VNI, tada mora dobiti 2/3
podršku odgovarajućeg kluba. Ako je dobije, propisće se uvrstiti na dnevni red kao pitanje VNI.
Zakon se smatra usvojenim ako u svakom klubu dobije većinu, s tim što se vraća NS na potvrdu. Ako ne
dobije saglasnost u VN formirat će se na paritetnoj osnovi, zajedničko povjerenstvo radi usaglašavanja. Ako
se ni tada ne usaglasi neće se usvojiti.
Usvajanje kda je propis proglašena za VNI – str 61. priručnika za 2014. g.
Predsjednik RS-a ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda. Nadležnosti predsjednika su:
1. predstavlja RS,
2. predlaže kandidata za predsjednika Vlade,
3. predlaže suce Ustavnog suda RS, na prijedlog VSTV-a,
4. proglašava zakone ukazom nakon usvajanja, s tim da može tražiti da NS ponovo razmotri zakon, s
tim da nakon ponovnog razmatranje ne može odbiti da potpisati ukaz.
5. daje pomilovanja,
6. dodjeljuje ukaze i odlikovanja,
7. ratificira međunarodne ugovore u ime RS-a…
Predsjenik imenuje posebno savjetodavno tijelo najviših ustavnih institucija RS-a koje se zove Senat. Senat
broji 55 članova a čine ga istaknute lica u javnom, kulturnom i naučnom životu.
Vladu RS-a bira NS RS. Predsjednika vlade predlaže predsjednik RS-a, a on predlaže ostale članove
vlade. Vlada je nadležna da:
1. predlaže zakone i druge propise,
 2. osigurava provođenje i zvršavanje zakona,
3. donositi uredbe i druge akte za izvršavanje zakona,
4. daje mišljenja na prijedlog zakona koje su podnjeli NS drugi predlagaći,
5. vrše nadzor nad radom ministarstava i drugih tijela uprave
6. predlaže plan razvitka, prostorni plan i buđet,
7. obavljaju druge poslove.
Vladu čini predsjednik i 16 ministara (8+5+3+1-ostali). Predsjednik ima 2 podrpedsjednika i oni moraju
biti iz različitih naroda. NS može izglasati nepovjerenje vladi ili predsjednik vlade može dati ostavku. U oba
slučaju se raspušta cijela vlada. Ministar može dati ostavku ili ga na prijedlog predsjednika može smjeniti
NS.
Promjena ustava se vrši amandmanima u NS i to 2/3 većinom, a u VN moraju biti usvojeni većinom
delegatau svakom klubu.
BRČKO DISTRIKT
Na temelju konačne arbitražne odluke donesene 08.03.2000.godine, supervizor za BD je donio Statut
BD BiH. Poslije nekoliko izmjena 06.05.2008.godine, donesen je revidirani Statut koji je i danas na snazi.
Prema ovom statute, BD je jedinstvena administrativna jedinica lokalne samouprave pod
suverenitetom BiH. Ustav BiH i zakoni se primjenjuju u BD BiH.
Tijela vlasti su:
A. Skupština ima 31 zastupnika. Najmanje po 3 zastupnika moraju biti iz reda svakog od konstitutivnih
naroda, te 2 iz reda nacionalnih manjina. Skupština je nadležna za:
1. usvajanje statute i poslovnika za rad,
2. usvajanje buđeta,
3. usvajanje odluka i rezolucija,
4. izbor i razrješvanje rukovodstva skupštine, gradonačelnika, i davanje saglasnosti na imenovanje
dužnosnika,
5. nadziranje rada vlade,
6. obavljanje drugih poslova u skladu sa Statutom i zakonima.
Za izbor predsjednika i podpredsjednika Skupštine je potrebna 3/5 večina od ukupnog broja zastupnika.
Odluke se donose običnom većinom, osim kada je u pitanju Poslovnik o radu, buđet, usvajanje ili izmjena
zakona, korištenje prava veta… kada se traži 3/5 većina (zavisno od predmeta glasanja omjer se odnosi ili
na broj prisutnih zastupnika ili na ukupan broj).
Odluke koje se odnose na izmjene Statuta moraju biti usojene ¾ većinom.
B. Gradonačelnik – on je na čelu Vlade i njome predsjedava i zakazuje sjednice. U ime vlade podnosi
skupštini nacrte zakona i buđeta, a odgovoran je za provođenje zakona, rukovođenje i upravljanje
distriktom.
Vlada BD – čine je gradonačelnik, zamjenik gadonačelnika, glavni koordinator Vlade i voditelji odjela (maksimalno 12
odjela, a o broju odlučuje skupština na prijedlog gradonačelnika).
 USTAVNI SUDOVI
Nisu redovni sudovi i ne ubrajaju se u sudsku vlast. Oni predstavljaju korektiv sve tri vrste vlasti u pogledu
zaštite ustava i njegovih načela.
- Ustavni sud BiH –
Predstavlja jednu od 5 institucija koje su nabrojane u Ustavu. Čini ga 9 sudaca i to 4 koja bira ZD
Parlamenta FBiH, 2 koja bira NS RS, i 3 međunarodna koje imenuje predsjednik ESLJP nakon konsultacija
sa predsjedništvom (ali ne iz susjednih država). Sudija mora biti istaknuti pravnik i biti lice visokih
moralnih osobina. Mandat sudaca traje do 70.godine ako ranije ne podnese ostavku ili ne bude smijenjen
konsenzusom ostalih sudija. Suci sami biraju predsjednika Ustavnog suda.
Kvorum za rad i odlučivanje je večina od ukupnog broja, tj. 5 sudaca. Ovom većinom sudije usvajaju pravila
rada koja reguliraju postupak pred ovim sudom (ova pravila imaju karakter organskog zakona) i neka druga
statusna i organizacijska pitanja.
Nadležnost (“Ustavni sud će podržavati ovaj ustav” – dakle ne mjenjati ga):
a) Rješavanje ustavnih sporova – koji se pojave između BIH i entiteta, ili između entiteta ili između
institucija BIH (npr. ustavnost zakona ili uspostava posebnih paralelnih odnosa sa susjednim
državama), te sporova sa BD.
Rješavanje ovih sporova mogu pokrenuti: članovi Predsjedništva, predsjednik VM, predsjednik ili
njegov zamjenik bilo kojeg doma PS, ili ¼ zastupnika/izaslanika bilo kog doma PS BiH ili bilo kog
doma parlamenta entitat. Spor može pokrenuti i većina zastupnika u Skupštini BD, s tim da većina
uključuje najmanje 1/5 izabranih zasupnika iz svakog konstitutivnog naroda.
b) Apelacijska nadležnost – predstavlja mogućnost pokretanja postupka pred Ustavnim sudom,
protiv odluke bilo kojeg suda u BIH u vezi sa pravima i slobodoma zaštićenim Ustavom i
međunarodnim dokumentima koji su sastavni dio Ustava.
c) Ocjena ustavnosti povodom zahtjeva bilo kog suda u BIH u pogledu da li je određeni zakon koji taj
sud treba primjeniti kompatibilan sa Ustavom i konvecijama koje se primjenjuju u skladu sa
Ustavom.
d) Deblokada PS – kada većina jednog konstitutivnog naroda pokrene pitanje destrukivnosti za VNI pri
razmatranju neke odluke DN-a i o tome se ne postigne saglosnost među klubovima ni nakon
osnivanja povjerenstva za usaglašavanje (u roku od 5 dana), to se pitanje prosljeđuje Ustavnom
sudu, koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja. Ustavni sud je (usljed
nejasnoće navedene norme) sam zaključio da treba preispitati, osim proceduralne ispravnosti, i jeli
pitanje koje je pokrenuto destruktivno za VNI nekog od naroda, jer bi u supronom cijeli postupak bio
besmislen.
Odluke ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
USTAVNI SUD FBIH
Organizacija
Ustavni sud ima 9 sudija (minimalno po 2 iz svakog konstiuivnog naroda + 1 iz reda ostalih). Suce imenuje
predsjednik FBiH u saglasnost sa potpredsjednicima a sa liste koju je predložilo VSTV. To imenovanje
mora potvrditi DN. Mandat sudaca traje do 70. godine ako ranije ne podnese ostavku ili ne bude smijenjen
konsenzusom ostalih sudija. Suci sami biraju predsjednika Ustavnog suda.
1. Ustavni sud je nadležan za rješavanje sporova između:
- kantona,
- kantona i federalne vlasti,
- grada i njegovog kantona ili federalne vlasti,
- između opštine i njenog kantona ili federalne vlasti,
- između institucija federalne vlasti ili unutar pojedine institucije federalne vlasti.
2. vrši ocjenu ustavnosti federalni i kantonalnih zakona, kao i ustava kantona kao i federalnih
propisa sa Ustavom FBiH.
Ocjenu ustavnosti (spor) može pokrenuti: Predsjednik FBIH, Podpredsjednik, Premijer Vlade ili
njegovi zamjenik, 1/3 članova bilo kojeg doma Parlamenta FBiH - kada su u pitanju federalni propisi,
 a premijer kantona ili 1/3 zastupnika u kantonalnoj skupštini kada su u pitanju kantonalni, opštinski i
gradski propisi.
3. pitanje prava na lokalnu samoupravu i to na zahtjev opštine, grada ili udruženja opština ili
gradova.
4. odlučuje o ustavnim pitanjima koje mu predoći Vrhovni ili kantonalni sudovi a koji se pojave
tokom postupka pred tim sudovima.
5. u nadležnosti ovog suda su i pitanja koja se pojavljuju u vezi sa zakonom kojim se uređuje
imunitet u FBiH.
6. Ustavni sud može odlučivati o zakonu koji nije stupio na snagu (prijedlog zakona) ili koji je usvojen
samo u jednom domu (ante portas).
Vijeće za zaštitu vitalnog interesa
Sastoji se od 7 članova (3*2 + 1-ostalih) koje biraju ZD i DN Parlamenta FBIH.
Ustavni sud prvo odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva i 2/3 većinom u roku od 7 dana, a u roku od mjesec
dana ako mora meritorno riještiti.
Kada su to pitanje pokrenule 2/3 izaslanika u jednom klubu a nije se postigla saglasnost u DN, potrebno je
da zahtjev potvrde najmanje 2 suca da bi Sud odlučio da se radi o vitalnom interesu. Tada zakon nije
donesen, vraća se predlagaću i on ga ne može ponovo staviti u procedure u istovjetnom tekstu.
USTAVNI SUD RS-a
Organizacija
Ustavni sud ima 9 sudija (minimalno po 2 iz svakog konstiuivnog naroda + 1 iz reda ostalih). Predsjednika i
suce predlaže predsjednik RS-a uz saglasnost sa potpredsjednikom a sa list VSTV, a imenuje ih NS i VN.
NS na prijedlog predsjednika RS bira predsjednika Ustavnog suda.
Vijeće za zaštitu vitalnog interesa
Sastoji se od 7 članova (3*2 + 1-ostalih) koje biraju NS i VN Parlamenta RS-a.
Vijeće odlučuje jeli neki slučaj od vitalnog interesa, a to mu pitanje proslijeđuje VN odnosno jedan od
klubova.
Ustavni sud prvo odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva i 2/3 većinom u roku od 7 dana, a u roku od mjesec
dana ako mora meritorno riještiti.
Kada su to pitanje pokrenule 2/3 izaslanika u jedno klubu a nije se postigla saglasnost u VN, potrebno je da
zahtjev potvrde najmanje 2 suca da bi Sud odlučop da se radi o vitalnom interesu (to pravilo se ne
primjenjuje jer je poslovnikom Ustavnog suda riješeno na drugačiji način). Tada zakon nije donesen,
vraća se predlagaću i on ga ne može ponovo staviti u procedure u istovjetnom tekstu.
Nadležnost
Ustavni sud:
- odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom,
- odlučuje o saglasnoti propisa i opštih akata sa zakonom,
- rješava sukob nadlažnosti između gradova i opština s RS-om,
- odlučuje o saglasnosti programa, statute i drugih opštih akata politčkih organizacija sa Ustavom i
zakonom.
- odlučuje o pitanju imuniteta u RS-u.
Ocjena ustavnosti zakona odnosno ustavnosti i zakonitosti propisa i opštih akata, može se vršiti i ako su
prestali važiti, te ako nije prošlo više od godinu dana od dana prestanka do pokretanja postupka.
Postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti bez ograničenja predsjednik RS-a, NS-a i Vlade, a ostala
tijela i organizacije i zajednice pod uvijetima utvrđenim zakonom. Ustavni sud može i sam pokrenuti
postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti.
 REDOVNI SUDOVI
Ustav ne predviđa postojanje redovnih sudova na razini BIH ali je njime ostavljna mogućnost da se
uspostavi dodatna nadležnost.
SUD BIH
Uspostavljen je Zakonom o sudu BiH, koga je nametnu Visoki predstavnik 2000. godine. Prečišćeni tekst je
objavljen u “Sl. glasniku BIH” broj 49/09. Uslovi za vršinje f-je suca Suda BiH su: državljanstvo BIH,
intelektualne i fizičke sposobnosti, pravosudni ispiti, najmanje 8 godina iskustva nakon položenog
pravosudnog ispita na poslovima suca, tužitelja i advokata, zatim da se osoba odlikuje profesionalnom
nepristrasnošću i visokim moralnim kvalitetama. Imenuje se do 70. godine. Predsjednika imenuje VSTV
na mandate od 6 godina.
Organizacija suda
Sud ima opštu sjednicu i tri odjeljena:
1. Krivičnoodjeljenje, ima tri odjela:
a. odjel za ratne zločine,
b. odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i
c. odjel za ostala krivična djela za koja je nadležan Sud BIH.
2. Upravno odjeljenje, i
3. Apelacijsko odjeljenje, ima tri odjela:
a. odjel I koji odlučuje po žalbama na odluke Odjela I Krivičnog odjeljenja,
b. odjel II koji odlučuje po žalbama na odluke Odjela II Krivičnog odjeljenja,
c. odjel III koji odlučuje po žalbama na odluke Odjela III Krivičnog odjeljenja, na odluke Upravnog
odjeljenja, kao i na prigovore (žalbe) na odluke Središnjeg izbornog povjerenstva koji se tiče
izbornog procesa.
Ured registara je posebna administrativna jedinica formirana za pomoć tužilaštvu i sudu. U prijelaznom
periodu u radu suda su učestvovali i međunarodni suci (danas ne učestvuju).
Opštu sjednicu sačinjavaju svi suci Suda. Na opštoj sjednici se donosi Poslovnik o radu odjela III
Krivičnog odjeljenja, Odjela III Apelacijskog odjeljenja i Upravnog odjeljenja, te se usvaja i prijedlog
buđeta.
Predsjednik suda imenuje suce u različita vijeća, određuje određene zamjene za suce, odgovran je za
određivanje datuma sjednica, raspoređivanje predmeta članovima suda i dr.
Sud ima Zajedničko tajništvo (njime rukovodi generalni sekretar) i Apelacijsko odjeljenje.
Nadležnost suda BiH
a) Krivična nadležnost
Nadležan je za KD propisana KZ-om BIH. Nadležan je i za KD propisana entitetskim zakonima i zakonom
BD-a, kada ona ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigursnost i
međunarodni subjektivitet BiH, kada mogu imati ozbiljne reperkusije i štetne posljedice na ekonomiju BIH ili
mogu izazvati druge štetne posljedice za BIH ili ozbiljnu ekonomsku štetu za BIH ili posljedice izvan
teritorija BIH i BD.
U nadležnosti suda BIH je i usvajanje pravno obavezujućih stavova u vezi sa provedbom zakona BIH i
međunarodnih ugovora na zahtjev bilo kog suda.
Sud je također nadležan za donošenje praktičnih uputa za primjenu materijalnog krivičnog prava BiH iz
nadležnosti ovog suda, uvezi sa odjelima ratnog zločina, djelima genocida protiv čovječnosti i kršenja
zakona i običaja rata. U nadležnosti Suda je i odnos sa Interpolom, transfer osuđenih osoba, izručenje i
predaja osoba na zahtjev drugih država, odnosno međunarodnog suda.
Rješeavanje sukoba nadležnosti između sudova entiteta ili entiteta i BD ili sukoba između Suda BIH i bilo
kog drugog suda u nadležnosi je ovog suda.
b) Upravna nadležnost u upravnim sporovima protiv konačnih upravnih akata koje su donijele institucije
BIH i institucije BD BIH.
Ovo odjeljenje rješava i sporove između države i entiteta, između entiteta, ili između BD i države ili entiteta,
kao i između institucija BIH.
c) Apelacijska odjeljenje odlučuje po žalbama na odluke Krivičnog odjeljenja,Upravnog odjeljenja i odluka
u vanrednim pravnim lijekovima koje su donijela odjeljenja, osim zahtjeva za ponavljanje postupka. Ovo
odjeljenje odlučuje i po prigovorima za kršenje Izbornog zakona nakon odluke Središnjeg izbornog
povjerenstva.
REDOVNI SUDOVI U FBIH
Za razliku od Suda BIH, sudovi FBIH su ustavna kategorija. Predsjednik suda je odgovoran za upravljanje
sudom. Sudovi koji imaju više od 7 sudaca mogu imati sekretara suda.
Vrhovni sud osim opće sjednice (na kojoj prisustvuju svi suci tog suda) ima i proširenu opštu sjednicu (na
kojoj prisustvuje i određeni broj sudija kantonalnog suda - izaslanika) na kojoj se usvajaju načelni stavovi o
pitanjima koja su od interesa za primjenu federalnih propisa.
Sve suce imenuje VSTV. Dodatni suci mogu obavljati tu f-ju do 72. godine. Suci porortnici se mogu
imenovati na mandate do 8 godina i tu dužnost mogu obavljati također do 72. godine.
Na kraju godine predsjednik suda ocjenjuje sve suce, prema kriteriju koji dostavlja VSTV, a njega ocjenjuje
predsjednik neposredno višeg suda.
Unutrašnje organizacijastvo suda je uređeno sa dva pravilnika:
a) pravilnik o unutrašnjem sudačkom poslovanju i
b) pravilnik o unutrašnjem organizaciji suda.
Obrazac i izgled sudijske iskaznice propisuje VSTV a izdaje je Federalno ministarstvi pravde.
Opštinski sudovi se osnivaju zakonom za područje jedne ili više Opština. Prema zadnjim izmjenama
zakona u FBIH su postojala 32 opštinska suda.
Opštinski sudovi su nadležni:
1. u krivičnim stvarima za KD za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do 10
godina, za krivična djela za koja je posebnim zakonom propisana nadležnost opštinskog suda, u svim
krivičnim postupcima u kojima je Sud BIH nadležnost prenio na opštinski sud, kao i u svim postupcima
protiv maloljetnika.
2. odlučuje o brisanju osuđujuće presude, prestanku mjere sigurnosti i pravnih posljedica osude, postupa
povodom molbi za pomilovanje.
3. u prekršajnim predmetima uključujući i zahtjev za ponavljanje postupka pomilovanje.
4. u građanskim predmetima ima opštu nadležnost kao i u vanparničnom postupku.
5. u privrednim predmetima uključujući prekršaje u oblasti poreza i carina, sude oni sudovi koji imaju
privredna odjeljenja (10 sudova u sjedištu kantona).
6. u drugim predmetima provodi izvršni postupak, određuje mjere osiguranja, rješava u posebnim
postupcima, obavlja ZK poslove, pružaju pravnu pomoć sudovima u BiH i međunarodnu pravnu pomoć,
obavlja poslove upisa u registar pravnih lica i druge poslove propisane zakonom.
U Opštinskim sudovima sude sudije pojedinci ili vijeća sudaca ili sudije i porotnici. U određenim slučajevima
može postupati i stručni saradnik. Uslov za imenovanje za sudiju opštinskog suda je državljanstvo BIH,
položen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita. F-ju
mogu obavljati do 70. godine.
U skladu sa Ustavom, Opštinski sudovi mogu pokrenuti postupak ocjene ustavnosti pojedine odredbe ili
zakona pred Ustavnim sudom BiH (kada pri odlučivanju posumnja da ta odredba ili zakon nije u skladu sa
ustavom BIH).
- Kantonalni sud – ima ih 10 i u pravilu su u sjedištu kantona. Imaju i prvostepenu i drugostepenu
nadležnost.
Prvotepena nadležnost
U krivičnim predmetima za KD za koja se može izreći kazna zatvora duža od 10 godina ili kazna
dugotrajnog zatvora, kao i za KD za koja mu je Sud BIH prenio nadležnost.
U svim upravnim sporovima kao i u sporovima za zaštitu sloboda i prava zaštičenih Ustavom (samo u
skladu sa Zakonom o upravnim sporovima –posljednji dio zakona).
Drugostepena nadležnost
Odlučivanje po žalbama protiv odluka Opštinskih sudova, te odlučivanje po drugim redovnim i vanrednim
pravnim lijekovima kada je to određeno zakonom.
Ostala nadležnost
Rješavanje sukoba nadležnosti između sudova na području tog kantona, prijenos mjesne nadležnosti,
brisanje osuda, postupak pomilovanja, brisanje uslovnih osuda, priznanje stranih sudskih odluka, pružanje
međunarodne pravne pomoći i dr.
Kantonalni sudovi mogu pokrenuti postupak ocjene ustavnosti pojedine odredbe ili zakona pred Ustavnim
sudom BiH ili pred Ustavnim sudom FBiH (kada pri odlučivanju posumnja da ta odredba ili zakon nije u
skladu sa ustavom).
U kantonalnim sudovima sudi sudija pojedinac ili vijeće sudaca ili sudije i porotnici. Za imenovanje sudije
kantonalnog suda je neophodno da osoba ima državljanstvo BIH, položen pravosudni ispit i najmanje 5
godine radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita na poslovima suca, advokata, tužitelja ili
posjeduje drugo relevantno pravno iskustvo. Mandat j do 70. godine.
Vrhovni sud FBiH
Nadležan je za odlučivanje po redovnim i vanrednim pravnim lijekovima na odluke kantonalnih sudova, o
pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća. Rješava sukob nadležnosti između kantonalnih i Opštinskih
sudova iz različitih kantona, o prenošenju mjesne nadležnosti, teo drugim poslovima propisanim zakonima.
Ima 4 odjeljenja i to:
- krvično
- građansko
- upravno
- odjeljenje sudske prakse
U sastavu VS FBIH je i Posebni odjel VS FBIH.2
VS FBIH sudi u vijeću od 3 sudija, osim kada odlučuje o pravnim lijekovima na svoje odluke, tada odlučuje
u vijeću od 5 sudija.
Za imenovanje sudije vrhovnog suda je neophodno da osoba ima državljanstvo BIH, položen pravosudni
ispit i najmanje 8 godine radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita na poslovima suca,
advokata, tužitelja ili posjeduje drugo relevantno pravno iskustvo.
REDOVNI SUDVI U RS-u
U RS-u postoje sudovi opće (osnovni, okružni – uključujući i specijalizirano odjeljenje u okviru Okružnog
suda u Banja Luci i vrhovni sud) i posebne nadležnosti (okružni privredni sud i Viši privredni sud). Prema
zakonu ima 28 osnovnih sudova.
Radom odjeljenje suda izvan sjedišta suda rukovodi predsjednik suda.
U prekršajnim predmetima iz oblasti poreza i carina mjesno su nadležna prekršajna odjeljenja osnovnih
sudova u Banja Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju i Sokocu.
Osnovni sud je nadležan:
a) u krivičnim stvarima za KD za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do 10
godina, za krivična djela za koja je posebnim zakonom propisana nadležnost opštinskog suda, u svim
krivičnim postupcima u kojima je Sud BIH nadležnost prenio na opštinski sud, kao i u svim postupcima
protiv maloljetnika.
Odlučuje o brisanju osuđujuće presude, prestanku mjere sigurnosti i pravnih posljedica osude, postupa
povodom molbi za pomilovanje.

2 “Sl. novine FBIH”, broj 59/14

 Postupati u toku istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom.
b) u prekršajnim predmetima uključujući i zahtjev za ponavljanje postupka pomilovanje.
c) u građanskim predmetima ima opštu nadležnost kao i u vanparničnom postupku.
d) u privrednim predmetima uključujući prekršaje u oblasti poreza i carina, sude privredni sudovi.
e) u drugim predmetima provodi izvršni postupak, određuje mjere osiguranja, rješava u posebnim
postupcima, obavlja ZK poslove, pružaju pravnu pomoć sudovima u BiH i međunarodnu pravnu pomoć,
obavlja poslove upisa u registar pravnih lica i druge poslove propisane zakonom.
- Okružni sudovi -
Osnivaju se za područje dva ili više osnovnih sudova. Ima ih 5 i njihova sjedišta su u Banja Luci, Doboju,
Istočnom Sarajevu i Trebinju
Prvotepena nadležnost
U krivičnim predmetima za KD za koja se može izreći kazna zatvora duža od 10 godina ili kazna
dugotrajnog zatvora, kao i za KD za koja mu je Sud BIH prenio nadležnost.
Postupati u toku istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom.
U svim upravnim sporovima kao i u sporovima za zaštitu sloboda i prava zaštičenih Ustavom (samo u
skladu sa Zakonom o upravnim sporovima).
Drugostepena nadležnost
Odlučivanje po žalbama protiv odluka Opštinskih sudova, te odlučivanje po drugim redovnim i vanrednim
pravnim lijekovima kada je to određeno zakonom.
Ostala nadležnost
Rješavanje sukoba nadležnosti između sudova na području tog okružnog suda, prijenos mjesne
nadležnosti, brisanje osuda, brisanje uslovnih osuda, postupak pomilovanja, priznanje stranih sudskih
odluka, pružanje međunarodne pravne pomoći i dr.
U okviru Okružnog suda u Banja Luci osnovano je posebno, samostalno, specijalizovano odjeljene,
koje je nadležno za KD propisana posebnim zakonom za čitavu teritoriju RS-a (organizovani i privredni
kriminal). Pitanja vezana za posebne odjele uređeno je Zakonom o suzbijanju organizovanog i najtežih
oblika kriminala.
Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala
U okviru okružnosg suda u Banja Luci formira se Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike
kriminala. Nadležan je za čitav teritoriji RS-a, i to za djela propisana zakonom bez obzira na dužinu kazne,
odnosno u svim slučajevima kada glavni specijalni tužitelj donese oldluku o preuzimanju predmeta.
Radom Posebnog odjeljenja rukovodi predsjednik.
Predsjednika i suce Posebnog odjeljenja imenuje predsjednik Okružnog suda u Banja Luci iz reda sudaca
tog suda. O žalbama na odluke posebnog odjeljenja odlučuje Posebno vijeće za organizovani i najteže
oblike kriminala pri VS RS.
Vrhovni sud
Nadležan je za odlučivanje po redovnim i vanrednim pravnim lijekovima na odluke okružnih sudova, o
pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća. Rješava sukob nadležnosti između sudova, rješava o
prenošenju mjesne nadležnosti, te o drugim poslovima propisanim zakonima.
Okružni privredni sud (posebni sud)
Osniva se za područje okružnog suda. Sjedište im je u Banja Luci, Doboju, Trebinju, Istočnom Sarajevu,
Bijeljina. Oni odlučuju u:
a. parničnim i vanparničnim stvarima koji se odnose na prava i obaveze na temelju pravnog prometa
robe, usluga i vrijdnosnih papira, vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama kao i u sporovima
oko vrijednosnih papira,
b. u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu morem,
c. u sporovima koji se odnose na avione (osim prijevoza putnika),
d. u sporovima iz autorskog prava i srodnih prava i prava industrijskog vlasništva,
e. u postupku stečaja i likvidacije,
f. u postupcima osnivanja PL. ili samostalnih poduzetnika…
Viši privredni sud
Osniva se kao drugostepeni sud za cijelo područje RS-a. Sjedište mu je u Banja Luci. Nadležan je za:
1. odlučivanje po žalbama na odluke okružnih sudova,
2. odlučuje o sukobu nadležnosti i prenosu nadležnosti okružnih sudova,
3. utvrđuje jedinstvene stavove radi primjene zakona,
4. vrši druge poslove određene zakonom.

FALI BD
 INSTITUCIJA TUŽILAŠTVA
- TUŽILAŠTVO NA RAZINI BIH -
Tužilaštvo BiH je utemeljeno na zakonu koga je nametnuo VP a kasnije ga je usvojila PS BiH. Tužilaštvo
BIH ima glavnog tužitelja, 4 zamjenika (mandate im je 6 godina) i određeni broj tužitelja (mandate do
70. godine).
Unutrašnje organizacijastvo tužilaštva je uređeno Pravilnikom o Tužilaštvu koji donosi glavni tužitelj uz
odobrenje Kolegija tužitelja i VSTV.
U tužilaštvu postoje dva odjela:
1. Odjel za ratne zločine,
2. Posebni odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju.
Odredbe o međunarodnim tužiteljima su u međuvremenu prestale.
Tužilaštvo je nadležno za:
1. Otkrivanje i gonjenje počinitelja krivičnih djela, za provođenje istrage za kriviča djela za koja je
nadležan sud BIH.
2. Tužilaštvo je tijelo koje je nadležno i za zaprimanje zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u
krivičnim stvarima uključujući i zahtjeve sudova ili tijela na području BIH i drugih država za izručenje ili
predaju traženih osoba, odnosno zahtjeva međunarodnih sudova ili tribunal.
3. Posebni odjeli, između ostalog poduzimaju zkonima određene mjere za ispitivanje i gonjenje počinitelja
krivičnih dijela ratnih zločina, organizovanog kriminala, privrednog kriminala i korupcije, kada je
navedenim zakonima za ta djela predviđena nadležnost Suda BIH.
Dodatni poslovi:
a. na kraju bušetske godine glavni tužitelj sastavlja statistički pregled svojih aktivnosti (neriješeni i
riješeni predmeti, očekivani broj predmeta…),
b. na kraju bušetske godine glavni tužitelj na osnovu statističkog pregleda izvještava PS BIH (uz
prijedloge aktivnosti ili prijedloge zakona),
c. tužitelj FBIH i tužitelj RS-a, daju podatke glavnom tužitelju BIH u svrhu stave b.
d. voditelji posebnih odjela daju podatke glavnom tužitelju BIH u svrhu stave b.
TUŽILAŠTVO NA RAZINI FBIH
Organizaciju i funkcionisanje tužilaštva uređeno je Zakonom o Federalnom tužilaštvu BIH (u ustavu FBIH
se spominje samo u dijelu u kojem se određuje imenovanje koje provodi VSTV).Pravilnikom FT uređena je
organizacija tužilaštva, administrativno-tehničko osoblje i uslovi za vršinje tih funkcija.
Dužnost FT obavljaju glavni tužitelj, zamjenici glavog tužiteljav (dva) i tužitelji. Imenuje ih VSTV.
Glavnom tužitelju i njegovim zamjenicima mandat traje 6 godina. Glavni Federalni tužitelj je odgovoran za
rad tužilaštva, rukovodi njegovim radom, održava kolegiji Tužilaštva koga čine zamjenici i svi tužitelji,
nadzire rad kantonalnih tužitelja…
Nadležnost Federalnog tužilaštva jeste da provodi istražne radnje i goni učinitelje krivičnih djela, te vrši
druge duženosti određene federalnim zakonom. U sastavu FT je i Posebni odjel Federalnog tužilaštva
FBIH (“Sl. novine FBIH”, broj 59/14).
Glavni tužitelj može davati opšta i pojedinačna uputstva kantonalnim tužteljima, izuzeti predmet od
kantonalnog tužitelja i predati ga drugom…
KANTONALNA TUŽILAŠTVA
Postoji glavni kantonalni tužitelj, zamjenik i određeni broj tužitelja. Postupaju u postupcima pred
kantonalnim i opštinskim sudovima.
Kantonalno tužilaštvo je nadležno za otkrivanje i gonjenje počinitelja krivičnih djela iz svoje nadležnosti,
poduzimanje radnji za koje je nadležano…
 TUŽILAŠTVO NA RAZINI RS-a
Za razliku od Ustava BIH i Ustava FBIH u Ustavu RS se nalazi nekoliko odredbi o tužilaštvu RS-a, i to kao o
državnom organu a ne pravosudnom.
Organizacija i rad je u principu isto kao i u FBIH, s tim da postoji Specijalno tužilaštvo za organizovani i
najteži oblik privrednog kriminala pri Okružnom tužilaštvu BIH, koje zastupa predmete pred Okružnim
sudom u Banja Luci i Posebnom vijeću za organizovani i najteže oblike kriminala pri VS RS. Njime rukovodi
glavni specijalni tužitelj koji ima jednog zamjenika i određeni broj specijalnih tužitelja.3
Funkciju tužilaštva vrši glavni republički tužitelj i zamjenici glavnog republičkog tužitelja, te republički
tužitelji u republičkom tužilaštvu.
Republičko tužilaštvo postupa i poduzima zakonom ovlaštene radnje pred VS RS, a odgovarajuće okružno
tužilaštvo pred odgovarajućim okružnim i osnovnim sudovim.
Glavni republički tužitelj pred Ustavnim sudom RS-a pokreće postupak za cjenu ustavnosti zakona RS-a,
koji se treba primjeniti u krivičnim postupcma, ukoliko se u praksi postavi pitanje ustavnosti tog zakona.
Glavni republički tužitelj riješava sukob nadležnosti između okružnih tužilaštava.
TUŽILAŠTVO NA RAZINI BD
Jedino u BD-u apsolutnu opštu nadležnost ima Osnovni sud BD, dok je u entitetima podijeljeno između
opštinskih (osnovnih) i kantonalnih (okružnih) sudova. Statut BD za razliku od entiteta (pravilno) određuje
tužilaštvo kao organ nezavisan od suda i policije.
U ispunjavanju svoje f-je tužilaštvo Distrikta sudjeluje u postupcima pred Apelacijskim sudom BD BIH i
osnovnim sudom BD BIH. Ono se bavi otkrivanjem i gonjenjem učinitelja KD, provodi istragu, podiže i
zastupa optužnicu, podnosi pravne lijekove itd.
Poslove obavlja glavni tužitelj, zamjenici tužitelja i tužitelji.

3Zakon o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Sl. glasnik RS-a, broj: 111/07)
 VSTV
Zakon o VSTV-u4 se temelji na prenosu nadležnosti sa entiteta na državu. Vijeće kao nezavisno i
samostalno tijelo ima zadatak osigurati nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe u cijloj BIH.
Vijeće čini 15 članov od kojih se po jedan bira ispred Suda BIH, Tužilaštva BIH, VS FBIH, VS RS,
Federalnog tužilaštva FBIH, Republičkog tužilaštva RS, kantonalnih/opštinskih sudova FBIH,
okružnih/osnovnih sudova RS, pravosudnog povjerenstva BD BIH, Advokatske komore FBIH, Advokatske
komore RS, jedan ispred ZD PS BIH i jedan ispred VM BIH. Mandat traje 4 godine.
Na čelu Vijeća je predsjednik i dva podpredsjednika. Predsjednika biraju članovi Vijeća. Finansira se iz
Buđeta BIH.
Osnovne nadležnosti Vijeća su:
1. imenovanje sudaca,
2. imenovanje glavnog tužitelja, njegovih zamjenika i tužitelja, na svim razinama BIH,
3. razrješenje sudaca i tužitelja,
4. davanje prijedloga nadležnim tijelima Federacije i RS-a za imenovanja sudija ustavnih sudova entiteta,
5. prima pritužbe protiv sudaca, tužitelja, vodi disciplinsku odgovornost i izriće disciplinske mjere,
6. odlučuje o privremenom udaljenju sudaca ili tužitelja, nadzire stručno usavršavanje i sarađuje u toj
oblasti sa centrima za edukaciju,
7. odlučuje o pitanjim nespojivosti drugih dužnosti sa f-om sudije ili tužitelja,
8. privremeno upućuje na rad u drugi sud ili tužilaštvo,
9. učestvuje u izradi godišnjeg buđeta,
10. utvrđuje kriteriji za ocjenjivanje rada sudaca i tužitelja,
11. vodi i koordinira informacijskim sistemom,
12. utvrđuje broj sudaca i tužitelja nakon konsultacija sa predsjednikom suda/glavnim tužiteljem,
ministarstvima pravde i finansija,
13. daje mišljenje o nacrtima zakona i propisa iz oblasti pravosuđa,
14. objavljuje etički kodeks sudaca i tužitelja i druge poslove utvrđene zakonom.

4Zakon o VSTV-u („Sl. glasnik BIH“ broj 24/04, 93/05, 32/07, 48/07, 15/08).
 ZAKON O ZABRANI DISKRIMINACIJE5
Ovim zakonom se utvrđuje odgovornost i obaveza svih tijela vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), pravnih
osoba i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja, da svojim djelovanjem omoguće zaštitu i stvaranje uvjeta za
jednako postupanje bez diskriminacije kao i sistem zaštite od diskriminacije.
Diskriminacijom se smatra svako različito postupanje uključujući svako ograničenje, isključivanje ili
davanje prednosti bilo kojoj osobi, ako je zasnovano na osnovu rase, boje kože, jezika, vjere, etničke i
nacionalne pripadnosti ili socijalnog porijekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovinskog stanja, nacionalne
manjine, obrazovanja ili društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orjentacije, kao i svako drugo
različito postupanje koje ima za cilj ugrožavanje ili priznavanje prava na ravnopravnoj osnovi.
Oblici diskriminacije:
a) neposredna diskriminacija – svako različito postupanje po svim osnovama koje se smatraju
diskriminacijom,
b) posredna diskiriminacija – svaka situacija u kojoj bi naizgled svaka neutralna odredba ili praksa
dovela ili bi mogla dovesti nekog u nepovoljniji ili manje povoljan položaj u odnosu na druge lica.
Ostali oblici diskriminacije: uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing (kao oblik nefizičkog
uznemiravanja na random mjestu, koje ima za cilj ponižavajući efekt na žrtvu), segregacija, pomaganje
drugim prilikom diskriminacije.
Centralna institucija nadlžna za zaštitu od diskriminacije jeste Ombudsman za ljudska prava Bosne i
Hercegovine. Institucija Ombudsmana uspostavlja poseban odjel koji se bavi isključivo predmetima
navodne diskriminacije za šta se u buđetu BIH obezbjeđuje posebna sredstva.
Zaštita od diskriminacije se ostvaruje u sudskom i upravnom postupku.
Postoje tri vrste tužbi:
a) tužba za uvrđivanje diskriminacije (u kojoj se može tražitit da se presuda objavi u novinama ili
štampi),
b) tužba za zabranu diskriminacije ili otkalanjanje diskriminacije,
c) tužba za naknadu štete.
Sudski postupak se vodi prema odredbama ZPP-a, i ovi postupci su hitni. U ovim postupcima uvijek je
dopuštena revizija u roku od tri mjeeca od uručenja drugostepene presude. Rok za podnošenje tužbe je tri
mjeseca od dana saznanja za učinjenu povredu a najduže jednu godinu od učinjene povrede. Teret dokaza
je na onome ko tvrdi da nije počinio diskriminaciju.

5Zakon o zabrani diskriminacije („Sl. glasnik BIH“, broj 59/09)

 ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U BIH6
Ovim zakonom se uređuje, promoviše i štiti ravnopravnost spolova, garantuju jednake mogučnosti i
ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na spol i zaštita od diskriminacije po ovom osnovu.
Diskriminacija po osonovu spoal:
c) neposredna
d) posredna
e) uznemiravanje
f) seksualno uznemiravanje
g) poticanje na diskriminaciju i nasilje po osnovu spola.
Posebna područja zaštite od diskriminacije temeljem spola:
a) obrazovanje,
b) zapošljavanje, rad i pristup svim oblicima resursa,
c) socijalna zaštita,
d) zdravstvena zaštita,
e) sport i kultura,
f) javni život,
g) mediji,
h) sudska zaštita
Sve odluke u ovoj oblasti sudovi će dostaviti Agenciji za ravnopravnost spolova BIH, a u entitetima
Gender centru u FBIH i Gender centru u RS-u.
CENTAR ZA EDUKACIJU SUDACA I TUŽITELJA U FBIH
(ispitno pitanje na nivou FBIH)
Ustanovljen je zakonom koga je nametnuo VP a naknadno je usvojen u PS BIH. 7 Cilj centra je osigurati
pod nadzorom VSTV-a, utvrđivanje i provođenje programa edukacije za sudije i tužitejle u smilu kriterija,
otvorenosti, stručnosti i nepristrasnoti, koji čini sastavni dio vršenja sudijske i tužilačke dužnosti.
Centar je osnovan kao JU. Djelatnosti centra su:
1. organizovanje nastave za početnu obuku osoba koje se namjeravaju baviti profesijom suca ili
tužitelja, prema uputama i pod nadzorom VSTV-a,
2. organizira stručno usavršavanje sudaca i tužitelja, pod nadzorom VSTV,
3. izdavanje uvjerenja o uspješno završenoj početnoj obuci iz tačke 1, te godišnjih uvjerenja o
ispunjenim minimalnim uslovima stručnog usavršavanja iz tačke 2, ovog Zakona.
Tijelo upravljanja u Centru je upravni odbor, a tijelo rukovođenja je rukovoditelj. Članove Upravnog
odbora imenuje VSTV na mandate od 5 godina. Direktor centra se imenuje na mandat od 4 godine.
CENTAR ZA ZEDUKACIJU SUDACA I TUŽITELJA U RS-u
(ispitno pitanje na nivou RS)
I u RS-u je centar utemeljen zakonom, stim da mu je naziv JU Centar za edukaciju sudija i tužitelja RS-
a.8 Uloga centra je da osigura da se programi edukacije za suce i tužitelje utvrđuju i provode u smislu
kriterija otvorenosti, stručnost i nperistrasnosti, koji čine sastavni dio vršenja sudijskih i tužiteljskih poslova,
a sve pod nadzorom VSTV-a.
Rad ovog centra je usklađen sa radom Centra za edukaciju sudija i tužielja u FBiIH a cilj im je dostizanje
jednakih standard. Vlada RS-a finansira rad Centra iz buđeta. Može se finansirati i iz subvencija, poklona,
vlastitih prihoda. Stručno usavršavanje je obavezno za suce i tužitelje.

6Zakon o ravnopravnosti spolova u BIH („Sl. glasnik BIH“ broj 32/10)

7„Sl.
glanik FBIH“, broj 24/02, 40,02, 59/02, 21/03.
8Zakon o centru za edukaciju sudija i tužitelja u RS-u, „Sl. glasnik RS-a“, broj 34/02, 49/02, 77/02, 30/07.
 SUDSKA POLICIJA NA NIBOU BIH9
Uspostavljen je Zakonom o sudskoj policiji koji je nametnuo Visoki predstavnik.
Ministar pravde je odgovoran za rukovođenje sudskom policijom a komandir policije je odgovoran za
operativno rukovođenje sudskom policijom. Miistar pravde na prijedlog glavnog tužitelja sklapa poseban
sporazum o pružanju pomoći sudske policije Tužilaštvu BIH.
Nadležnosti sudske policije su:
1. pruža pomoć Sudu BIH, tužilaštvu BIH u smislu pribavljanja informacija, izvršavanje naloga Suda za
prinudno privođenje svjedoka, izvršavanje naloga suda za privođenje osuđenih osoba u ustanove za
provođenje sankcija izrečenih presudama Suda, održavanje reda u sudnicama, osiguranje sudaca i
službenika Suda, kao i drugih osoba u Sudu, te izvršavanje drugih naloga Suda;
2. pruža pomoć u osiguranju uvida u službenu dokumentaciju, uključujući sudske i upravne spise a
naročito prilikom pribavljanja informacija, dokumenata i spisa u slučaju pružanja otpora ili nesaradnje
bilo kog službenika u toku istrage,
3. provodi naloge suda koji se odnose na pretres imovine i lica, na privremeno oduzimanje predmeta, na
osiguranje provođenja izvršnih naloga Suda.

SUDSKA POLICIJA NA NIVOU FBIH10

Na nivou FBIH sudska policija je ustavna kategorija. Predsjednik VS FBIH odgovoran je za upravljanje
sudksom policijom (te poslove može povjeriti zapovjedniku odjeljenja sudske policije). Pravilnikom o
unutrašnjoj organizaciji sudske policije uređena je unutrašnja organizacija. Donosi ga predsjednik VS FBIH.
Radom sudske policije upravlja zapovjednik odjeljenja sudske policije.
Sudska policija pomaže Ustavnom sudu, VS FBIH i sudovima u kantonu u osiguranju informacija, u
izvršavanju sudskih naredbi za prinudno dovođenje svjedoka, optuženih osoba, privođenje osuđnih osoba u
tijela za izvršavanje sankcija po naredbi suda, održavanje reda u sudnici, sigurnost sudaca i zaposlenih u
sudu, osiguranje sudske zgrade…
Predsjednik VS FBIH, na zahtjev Federalnog tužitelja, sklapa poseban sporazum o pružanju pomoći sudske
policije javnim tužilaštvima u FBIH.
SUDSKA POLICIJA NA NIVOU RS
Utemeljena je Zakonom o sudskoj policiji u RS-u.11 Osim zakonom unutrašnja organizacija uređena je
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji. Pravilnikom o upotrebi vatrenog oružija i ostalih sredstava prinude
sudske policije određeni su uslovi i način upotrebe vatrenog oružja i ostalih sredstava prinude.
Sudska policija pomaže VS RS, okružnim i osnovnim sudovima, javnim tužilaštvima u osiguranju pisanih
informacija u osiguranju pisanih informacija, u izvršavanj sudskih naredbi za dovođenje osumnjičenih,
optuženih i optuženih osoba.
Obavljai ste poslove kao i sudska policija u FBIH.
Za obavljanje poslova i zadataka iz nadležnosti sudske policije obrazovana su odjeljenja koja prate
organizaciju suda, tako da se odjeljenje nalazi u sjedištu okružnog suda. Sjedište sudske policije RS-a je u
VS RS.
Odjeljenjem sudske policije rukovode komandiri odjeljenja i glavni komandir. PredsjednikVS RS
postavlja i razrješava komandire sudske policije i odgovoran je za rukovođenje i upravljanje sudskom
policijom RS-a. Sredstva za radsudske policije osiguravaju se u buđetu RS-a i vode se kao posebna stavka
u okviru razdjela za VS RS. Materijalno-finansijske poslove za odjeljenja Sudske policije RS VS.
SUDSKA POLICIJA NA RAZINI BD BIH
Osnovana je Zakonom o sudskoj policiji12. Posebna pravila i propise koji se tiču dužnosti sudske policije
donosi Pravosudno povjerenstvo BD BIH, na prijedlog predsjednika Pravosudnog povjerenstvo.

9Zakon o sudskoj policiji („Sl. novine BIH“,broj 3/03, 21/03, 18/13)-ne polaže se na državnom niovu.
10Zakon o sudskoj policiji FBIH („Sl. novine FBIH“, broj 19/98).
11Zakon o sudskoj policiji RS („Sl. glasnik RS“, broj 98/11).
Predsjednik prvosudnog povjerenstva je odgovoran za rukovođenje sudskom policijom, a komandir
sudske policije je odgovoran za operativni nadzor i izvršavanje svakodnevnih tekućih obaveza sudske
policije.
Sudska policija pruža pomoć apelacionim i osnovnim sudovima sa istim ovlastima kao u entitetima.

12Zakon o sudskoj policiji (“Sl. glsnik BD BIH”, broj 42/04, 19/07, 2/08, 31/11 I 48/11).
 PRAVOBRANILAŠTVO
PRAVOBRANILAŠTVO NA NIVOU BIH
Formirano je zakonom koje je usvojila PS BIH.13 U skladu sa ovim zakonom, pravobranilaštvo je
nadležno osigurati da država BIH raspolaže efikasnom zakonskom zaštitom i zastupanjem u zaštiti
njezinih Ustavom utvrđenih nadležnosti interesa i prava.
Na nivou države postoji pravobranioc i dva zamjenika pravobranioca (iz različitog reda konstitutivnih
naroda) te određen broj pravobranioca. Pravobranioca i zamjenika imenuje VM BIH. Pomoćnike imenuje
pravobranioc, u skladu sa odredbama ZDS u instiucijama BIH. Finansira se iz buđeta BIH. Nadležnost
pravobranilaštva su:
1. vrši poslove pravnog savjetovanja i zastupanja BIH pred svim tijelima,
2. vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa BIH, njenih institucija, javnih agencija,
javnih korporacija i drugih organizacija BIH utvrđenih zakonom BIH,
3. zastupa VM BIH pred Ustavnim sudom BIH,
4. naročito vrši poslove zastupanje pred Sudom BIH i institucijama BIH u upravnom postupku, pred
sudovima i drugim tijelima u entitetima, kao Sudom pred BD BIH organima uprave,
5. pravobranilaštvo može zastupati i pravne lica koje su tužene u uravnom sporu, ako ga one na to
ovlaste,
6. …i pred međunarodnim sudovima, sudovima drugih država, međunarodnim arbitražama i tijelima
drugih država,
7. ako prema propisima strane države, pravobranilaštvo ne može zastupati pred organima iz tačke 6.
VM će ovlastiti osobu koja će vršiti zastupanje u skladu sa propisima te države,
8. ako pravobranilaštvo po zakonu zastupa suprotne stranake a jedna od njih je BIH, pravobranilaštvo
će zastupati BIH,
9. ako pravobranilaštvo po zakonu zastupa suprotne stranake a nijedna od njih nije BIH,
pravobranilaštvo neće zastupati niti jednu stranku,
10. ima sve ovlasti kao stranka,
11. radnje u postupku vrši na vlastitu inicijativu,
12. daje mišljenje pri zaključivanju imovinskopravnih poslova,
13. pravne lica određene zakonom dužne su pribaviti mišljenje pravobranilaštva prije zaključenja
ugovora o kupoprodaji nekretnine, zakupu, zamjeni, prijenosu na privremeno ili trajno korištenje
stvari uz naknadu ili bez naknade, kao i drugih ugovora kojima se raspolaže stvarima, materijalnim
pravima ili pri pribavljanj stvari u vlasništvu BIH, osim za istvari ispod vrijednosti koju je odredio
pravobranitelj.
Ako pravobranitelj smatra da je ugovor ništav (stranke su ga dužne dostaviti u roku od 15 dana), podnjet će
Sudu BIH tužbu za utvrđivanje ništavosti, a u slučaju da ugovorna cijena ugovora ne odgovara prometnoj
vrijednosti, podnijet će tužbu za raskid ili izmjenu ugovora.
U postupku donošenja zakona i drugih propisam kojima se uređuju imovinsko-pravni odnosi, a kojim se
stiču prava i stvaraju obaveze prema stvarima u vlasništvu BIH, obavezno se pribavlja mišeljenje
prabvobranilaštva.
PRAVOBRANILAŠTVO NA NIVOU FBIH
Uspostavljeno je zakonom14 i predstavlja samostalno tijelo koje poduzima sve radnje i sredstva radi pravne
zaštite imovine i imovinskih interesa FBIH, njenih tijela koje nemaju status pravnog lica a finansiraju se iz
buđeta FBIH. Također u Federalno pravobranilaštvo o pitanjima iz svoje nadležnosti daje kantonalnim i
opštinskim pravobranilaštvima obvezne instrukcije u vezi sa primjenom federalnih zakona.
Pravobranilaštvom rukovodi Federalni pravobranilac, koji ima zamjenike i pomoćnike. Pravobranioce i
zamjenike imenuje Vlada FBIH, a pomoćnike Pravobranitelj. U Federalnom pravobranilaštvu postoji i
određeni broj stručnih savjetnika koji pomažu u radu pravobraniocu, zamjeniku i pomoćnicima.

PRAVOBRANILAŠTVO NA NIVOU RS

13„Sl. glasnik BIH“ broj 8/02, 10/02, 44/04, 102/09 i 47/14.

14 “Sl. novine FBIH” broj 2/95, 12/98, 18/00 i 61/06.
Isto kao u FBIH. Također može pred Ustavnim sudom RS prijedlogom pokrenuti postupak za ocjenu
ustavnosti i zakonitost zakona i drugih propisa. Pravopranilaštvo prati stanje u oblasti za koju je osnovano
te predlaže mjere za sprječavanje štetniih posljedica.
Podnosi prijedlog za eksproprijaciju u ime lice koja zastupa. U određenim slučajevima može pokrenuti
upravni spor.
PRAVOBRANILAŠTVO NA NIVOU BD BIH
Isto kao na nivou RS-a.

OMBUDSMEN BIH
Institucija Ombudsmena se u OOS-u spominje na dva mjesta i to u Anexu VI (zajedno sa Domom za
ljudska prava), te indirektno u Anexu IV (upučujući na Povjerenstvo za ljudska prava). Obje ove institucije,
su prema Anexu 6, bile međunarodnog karaktera, a nakon određenog perioda su transformisane u domaće
institucije.
Zakon o Ombudsmenu zaljudska prava BIH15 je usvojila PS BIH i prema njemu institucija Ombudsmena je
nezavisna institucija ustanovljena sa ciljem promovisanja dobre uprave i vladavine prava, zaštite
sloboda fizičkih i pravnih osoba, kako je zagarantovano Ustavom BIH i međunarodnim
dokumentima kao sastavnim dijelom Ustava BIH, koja će, s tim u vezi nadgledati aktivnosti
institucija BIH, njeznih entiteta i BD BIH.
Instituciju Ombudsmena čine 3 lica koje imenuje PS BIH na mandate od 6 godina.
Institucija razmatra predmete koji se odnose na slabo funkcioniranje ili povrede ljudskih prava ili temeljnih
sloboda koje je počinilo bilo koje tijelo vlade. Djeluje nakon prijema žalbe ili ex officio. Na kraju obrade
svakog slučaja, Ombudsmen daje preporuku tijelima vlasti radi otklanjanja uočenih kršenja vladavine
prava i ljudskih prava.
Sjedište institucije je u Banja Luci, a odjeljena su u Sarajevu i Mostaru.

15„Sl. glasnik BIH“, broj 32/00, 19/02, 35/04, 32/06, 38/06, 38/06, 50/80.
 ADVOKATURA U BIH
Na nivou BIH i FBIH advokatura nije ustavna kategorija, dok u RS-u jeste.2
ADVOKATURA U FBIH
Zakonom o advokaturi FBIH16 advokatura je određena kao nezavisna i profesionalna djelatnost koja se
organizuje i funkcioniše u skladu sa zakonom i propisima donesenim na temelju zakona.
Tijela Federalne advokatske komore su:
a) skupština advokatske komore (donosi Statut, Kodeks advokatske etike i Disciplinski pravilnik),
b) upravni odbor,
c) predsjednik i zamjenik predsjednika,
d) nadzorni odbor,
e) disciplinski sud i disciplinski tužitelj,
f) povjerenstvo za ispite,
g) druga tijela utvrđena statutom Federalne komore.
Statutom se regulira rad advokatske komore i njenih tijela.
Kodeksom se regulira advokatska etika, odnosno pravila ponašanja advokata.
Disciplinski pravilnik detaljnije definira rad i nadležnosti disciplinskog suda i tužitelja.
Skupština AK predlaže advokatsku tarifu Federalnom ministarstvu pravde nakon konsultacija sa ostalim
ministarstvima.Sudovi dosuđuju naknadu i nagradu prema tarifi koja je važila u trenutku pružanja usluge.
Advokatska djelatnost obuhvata:
1) davanje pravnih savjeta,
2) sastavljanje različitih podnesaka,
3) sastavljanje raznih isprava koje su u njihovoj nadležnosti u skladu sa izmjenama zakona, nakon
donošenja zakona o notarima,
4) zastupanje stranaka u svim sudskim, upravnim i drugim postpupcima, red svim redovnim i drugim
sudovima, drugim državnim tijelima, arbitražama, tepravnim licima,
5) odbranu i zastupanje optuženog u krivičnom i prekršajnom postupku i u drugim postupcima u kojima
se odlučuje o odgovornosti fizičkih i pravnih osoba,
6) pružanje i drugih oblika pravne pomoći fizičkim i pravnim licima kako bi se zaštitili njihova prava i
interesi.
Advokat je izuzet od čuvanja advokatske tajne u slučaju kada je stranka na to pristala izričito ili prećutno,
pod kojim se između stalog podrazumjeva, slučajevi kada je stranka pokrenula disciplinski postupak
protiv advokata, kad je to neophodno radi odbrane advokata u krivičnom postupku koji je protiv njega
pokrenut, kada advokat posumnja da predstoji izvršenje težeg krivičnog djela i kada advokat pokrene
parnicu radi namirenja troškova i izdataka koje mu stranka duguje.
Advokati i advokatska društva se na nivou FBIH obavezno organizuju u Advokatsku komoru, kao
nezavisnu samoupravnu organizaciju. Advokatsko društvo se osniva kao d.o.o.
Advokatska komora FBIH je osnovana zakonom i čini je pet regionalnih komora, i to:
1. Regionalna dvokatska komora Sarajevo,
2. Regionalna dvokatska komora Mostar,
3. Regionalna dvokatska komora Tuzla,
4. Regionalna dvokatska komora Zenica,
5. Regionalna dvokatska komora Bihać,
I federalna i regionalna advokatska komora imaju status pravnog lica.

16„Sl. novine FBIH“ broj 25/02, 40/02, 29/03, 18/05, 68/05

 ADVOKATURA NA NIVOU RS-a
U ustavu RS-a navedeno da je advokatura stalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu
pomoć. Organizacija i rad advokature uređuje se zakonom. Na osnovu ove odredbe donesen je Zakon
o advokaturi u RS-u.17
Advokatska komora RS-a je nezavisna samoupravna organizacija. Sjedište joj je u Banja Luci. Predstavlja
je i zastupa predsjednik komore. Tijela komore su:
1. skupština,
2. predsjednik,
3. izvršni odbor,
4. zbor advokata,
5. discilinski sud,
6. disciplinski tužitelj,
7. komisija za kontrolu finansijskog i materijalnog poslovanja,
8. sva druga tijela predviđena Statutom.
Opšti akti advokatske komore su:
1. statut,
2. kodeks etike,
3. pravilnik o disciplinskoj odgovornosti,
4. advokatska tarifa.

17„Službeni glasnik RS-a“, broj 30/07, 59/08, i 20/14.

 NOTARSKA SLUŽBA NA RAZINI FBIH
Služba notara je javna služba koju obavljaju notari koji su samostalni i nezavisni nositeljite službe. Službu
obavlja u period u kojem je imenovan a najkasnije do 70 godine života.
Notarske isprave su sve isprave koje notar sačini na temelju zakona, a u okviru svoje nadležnosti.
Notarske isprave su isprave nastale notarskom obradom, ovjerom i notarske potvrde.
Notarske isprave su javne isprave i vrijede kod svih tijela vlasti, pravnih osoba i drugih institucija,
nezavisno od toga koji notar ih je izdao.
Notarski obrađene isprave, koje je notar sačinio u granicama svojih službeih ovlasti u propisanoj formi,
imaju punu dokaznu snagu javne isprave o izjavama datim pred notarom.
Pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava (član 73. Zakona):
a) pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih partnera, kao i između osoba
koje žive u vanbračnoj životnoj zajednici,
b) raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih osoba,
c) pravne poslove kojima se obećava neki čin kao poklon s tim što se nedostatak forme u ovom
slučaju nadomješta izvršenjem obećanog čina,
d) pravne poslove čiji je predmet prijenos ili sticanje vlasništva ili sticanje drugih stvarnih prava na
nekretninama,
e) osnivačke akte privrednih društava i utvrđivanje njihovih statuta i promjena statute.
Obaveze notarske obrade isprave mogu biti predviđeni i drugim zakonima. Postupanje suprotno naprijed
navedenom za posljedicu ima ništavost pravnog posla.
NOTARSKA SLUŽBA NA RAZINI RS
Notar je dužan odgovarajućim mjerama osigurati nezavisno i nepristrasno obavljanje notarske službe,
pridržavajući se zabrane sudjelovanja u pravnim poslovima u skladu sa ovim zakonom18. Dužan je
izbjegavati svako ponašanje koje proizvodi utisak kršenja obaveza koje su mu zakonom propisane, naročito
utisk ovisnosti i pristranosti. Notar može obavljati tu dužnost do navršenih 65. godina života.
U preostalom dijelu isto kao u FBIH.
NOTARSKA SLUŽBA NA RAZINI BD BIH
Način obavljanja poslova i ostala pianja uređena zakonom o notarima.19 Notar svoju službu može obavljati
do 70. godine.
U preostalom dijelu isto kao u FBIH.

18„Sl. glasnik RS-a“, broj 86/04, 2/05, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07, 74/07, 50/10, 78/11, 20/14.
19„Sl. glasnik BD“, broj 9/03 i 17/06.
 ZAKON O VAŽNOSTI JAVNIH ISPRAVA U BIH
Pod javnom ispravom smatra se isprava koju je izdao nadležno organ u okviru vršenja javnih ovlasti iz
nadležnosti BIH, FBIH, RS-a, BD BIH. Ova isprava mora sadržavati u uvodu naziv BIH (i entiteta ako izdaje
entitetski organ) i naziv izdavatelja.
Za isprave koje su izdate pod prisilom, prijetnjom i prevarom provodi se posupak utvrđivanja ništavosti
takve isprave na prijedlog zainteresovane lica.
IZBORNI ZAKON
Ovim zakonom uređuje se izbor članova i delegate PSBIH i članova Predsjedništva BIH, te se utvrđuju
načela koja važe za izbore na svim razinama vlasti u BIH.
Da bi punomoljetni državljanin ostvario svoje pravo mora biti upisan u Središnji birački popis. U Središnji
birački popis neće biti upisana (niti može biti kandidat, niti imati bilo koju imenovanu ili izabranu f-ju na
teritoriji BIH) osoba koja na izdržavanju kazne koju je izrekao MKSJ i niti jedna osoba protiv koje je
podnesena optužnica pred tim sudom, a koja se nije povinovala naredbi da se pojavi pred sudom.
Lica koja se ne mogu kandidovati za javnu izbornu dužnost (osim ako prethodno podnesu ostavku na taj
položaj ili postupe prema zakonu koji reguliše njihov status):
a) suci redovnih i ustavnih sudova,
b) tužitelji i njihovi zamjenici,
c) pravobranioci i njihovi zamjenici,
d) ombudsmen i njihovi zamjenici,
e) notari,
f) policijski službenici,
g) državni službenici,
h) pripadnici OS BIH,
i) pripdnici OSA-e,
j) diplomatsko-konzularni predstavnici u inostranstvu,
Tijela nadležna za provođenje izbora su izborna povjerenstva i glasački odbori.
Središnje izborno povjerenstvo BIH sastoji se od sedam članova (3x2 + 1-ostali). Kandidate za izborno
povjerenstvo predlažu članovi Povjerenstva za izbor i imenovanje Parlamenta. Povjerenstvo koje
predlaže članove se zove Povjerenstvo za izbor i imenovanje i ma 7 članova (2 imenuje VSTV iz reda
članova Vijeća, 3 imenuje Administrativno povjerenstvo PS BIH iz ZD PS BIH, 2 imenuje Središnje izborno
povjerenstvo iz reda svojih članova.
Predsjednik Središnjeg izbornog povjerenstva se bira iz članova Središnjeg izbornog povjerenstva.
Središnje izborno povjerenstvo BIH je nezavisno tijelo koje podnosi izvješće neposredno PS BIH i čije
nadležnosti iz nje proizilaze. Središnje izborno povjerenstvo je nadležno da:
1. koordinira, nadgleda i regulira zakonitost rada svih izbornih povjerenstava i glasačkih odbora u
skladu sa ovim zakonom,
2. donosi administrativne propise za provođenje ovog zakona,
3. donosi odluke o održavanju neposrednih izbora u BIH propisanih ovim zakonom,
4. predlaže buđet za središnje izborno povjerenstvo BIH i podnosi izvještaj o izvršenju buđeta,
5. odgovara za tačnost ažuriranost i ukupni integritet središnjeg biračkog popisa za teritoriju BIH,
6. ovjerava političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisne kandidate za
učestvovanje na svim razinama neposrednih izbora u BIH,
7. utvrđuje sadržaj i formu glasačkih listića za sve razine neposrednih izbora,
8. utvrđuje i potvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom,
potvrđuje da su ti izbori provedeni u skladu sa ovim zakonomi objavljuje rezultate neporedsnih i
posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom…
Središnje izborno povjerenstvo će poništiti izbore u izbornoj jedinici ili na nekom glasačkom mjestu ako
ustnovi da je za vrijeme glasanja ili brojanja glasova došlo do nepravilnosti koje mogu uticati na regularnost
izbora.
 PRAVILA POSTUPKA PRED USTAVNIM SUDOM BIH20
Postupak pred Ustavnim sudom zakonodavac je izuzeo iz zakonodavnog organa. Dakle, Pravila Ustavnog
suda imaju karakter tzv. organskog zakona i ne mogu se izjednačavati sa poslovnicima koje donose drugi
organi. Za pokretanje apelacionog postupka određen je predkluzivni rok od 60 dana (prekluzivni rokovi se
mogu određivati samo zakonom ili propisom iste pravne snage).
Nadležnost Ustavnog suda je uređena Ustavom i ne može se mijenjati zakonima.
U odnosu na pokretanje postupka prema članu VI/3. (f), iako to nije izričito navedeno u Ustavu i Pravilniku,
zahtjev potpisue predsjednik ili potpredsjednik Doma naroda. Iako nije određen tačan rok u kojem se ima
podnijeti zahtjev Ustavnom sudu, nesporno je da se radi o hitnom postupku. Dosadašnja praksa je bila da
se zahtjev podnosi (u slučaju da se ne postigne saglasnost u DN PS BIH) u roku od 3 do 5 dana.
Ocjenu ustavnosti iz člana VI/3. (a) Ustava, mogu pokrenuti tačno određena lica i za pokretanje tog
postupka nema roka. U slučaju da zahtjev podnese neovlaštena osoba, Ustavni sud će ga odbaciti.
Prije pokretanje apelacije prema članu VI/3. (b), Ustava, važno je voditi računa o pravilima postupka iz
člana 18. Pravilnika, odnosno da:
1. da bi ustavni sud razmatrao apelaciju podnositelj mora iskoristiti sve učinkovite pravne lijekove i
apelaciju podnijeti u roku od 60 dana,
2. kada se iz činjeničnog stanja može utvrditi da ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnje da postoji
kršenje Ustavnih zaštićenih prava (prima facie neosnovana) i/ili kada se utvrdi da podnosila ne
snosi štetne posljedice učinjene povrede (nedostatak interes), ustavni sud će apelaciju odbaciti
kao očigledno ne osnovanu (prima facie),
3. Ustavni sud iznimno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko
apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja temeljnih prava i sloboda koja štiti Ustav BIH ili međunarodnim
dokumentima.
4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustani sud nije nadležan za odlučivanje;
b) apelacija je anonimna;
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
d) apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao a iz navoda i razloga iznesenih u apelaciji
ne proizilazi da ime osnove za ponovno odlučivanje;
f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
h) apelacija je ratione materiae (priroda/vrsta stvari/pitanja) inkompatibilna sa Ustavom,
i) apelacija je ratione persone (u vezi osobom/podnosiocem) inkompatibilna sa Ustavom,
j) apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom,
k) apellant je propustio u ostavljenom roku dopuniti apelaciju;
l) apeacija je preuranjena,
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
Ustavni sud će donijeti odluku o obustavljanu postupka kada je tokom postupka:
1. otklonjena neustavnost osporenog akta,
2. osporeni opšti akt prestao važiti,
3. apelant umro ili je apelant koji je pravna ooba prestao postojati,
4. podnositelj zahtjeva/apelacije je odustao od zahtjeva/apelacije,
5. prestala postojati pretpostavka za vođenje postupka (podnosite izgubio interes).
Ustavni sud može na vlastiti inicijativu ili na zahtjev stranke odrediti privremenu mjere za koju smatra da je
treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
Plenarni saziv u kojem odlučuje Ustavni sud (Malo ili Veliko vijeće) podrazumjeva sve suce ili Ustavom
propisan kvorum za rad (večina od ukupnog broja sudaca) i ovaj saziv može odlčivati o svakom predmetu i
o svim pitanjima iz nadležnosti Ustavnog suda. Malo vijeće koje čini troje sudaca, ne može odlučivati o
predmetima nego samo o privremenim mjerama i nekim administrativno organizacijskim pitanjima.

20„Sl. glasnik BIH“, broj 22/14 i 57/14.

 EKLJP
Deset država članica Vijeća Evrope je potpsalo 04.11.1950.godine, Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda, a stupila je na snagu 03.09.1953.godine. Ona je prvi međunarodni dokument koji je dao
pravnu zaštitu pojedincu u situaciji kada tu zaštitu ne može ostvariti u nacionalnom zakonodavstvu. Zbog
nepoštivanja EKLJP države mogu biti sankcionisane od ESLJP, odnosno mogu biti isključene iz VE.
Do sada je doneseno 16 a stupilo je na pravnu snagu 14 protokol uz EKLJP. Sadašnji tekst EKLJP je
prerađeni tekst u skladu sa protokolom 11, od 01.11.1998.godine, tako da su neki protokoli postali dio
integralnog teksta, a neki su ukinuti (protokol br. 9.).
BIH je ratificirala EKLJP u julu 2002. godine, iako je ona objavljena u “Sl. glasniku BIH”, broj 6/99, dakle
znatno ranije. Ustavom BIH je određeno da se izravno primjenjuje i da će imati prioritet nad svim ostalim
zakonima.
Materijalne odredbe:
- Pravo na život (član 2) – omogučavao je lišenje prava na život pod uslovima propisanim zakonom.
Protokolom broj 6 koji je donesen 28. aprila 1983. godine, izmjenjen je ovaj član, tako što je ukinuta
smrtna kazna. Ovim protokolom je ostavljena mogučnost izricanja smrtne kazne u ratnom periodu i
period neposredne ratne opsanosti. Protokolom broj 13. iz VIlinusa od 03. maja 2002. godine, tako
da se ona ne može propisati, izreći, odnosno izvršiti ni u vrijeme ratnog stanja,
- Zabrana mučenja, nečovječnog ili nehumanog postupanja ili kazne (član 3.),
- Zabrana ropstva i prisilnog rada (član 4.),
- Pravo na slobodu i sigurnost (član 5.). Niko ne smije biti lišen slobode, osim u nabrojanim
slučajevima odnosno u slučajevima propisanim zakonom,
- Pravo na pravično suđenje (član 6.). Stav 2 naovdi presumociju nevinosti,
- Nema kazne bez zakona (član 7.),
- Pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života (član 8.),
- Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti (član 9.),
- Sloboda izražavanja (član 10.), kojim je obuhvaćeno pravo slobodu mišljenja i slobodu primanja i
širenja informacija i ideja bez mišljenja javne vlasti i bez obzira na granice. Njime je određena i
odgovornosti
- Sloboda okupljanja i udruživanja (član 11.),
- Pravo na brak (član 12.),
- Pravo na djelotvoran pravni lijek (član 13.),
- Zabrana diskriminacije (član 14.),
Prototokoli:
1. Protokol broj 1.
a. Zštita vlasništva.
b. Pravo na obrazovanje,
c. Pravo na slobodne izbore,
2. Protokol broj 4.
a. Zabrana dužničkog ropstva,
b. Sloboda kretanja,
c. Zabrana protjerivanja vlastitih državljana,
d. Zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca,
3. Protokol broj 7.
a. Garancije u pogledu stranaca u pogledu protjerivanja stranaca,
b. Pravo na žalbu u krivičnim stvarima,
c. Naknada štete zbog pogrešne krivične presude,
d. Pravo da ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvar,
e. Jednakost među supružnicima
4. Protokol broj 12.
a. Opšta zabrana diskriminacije.
Uslovi za obračanje ESLJP-u:
1. da je država članica VE ratifikovala EKLJP i o ratifikaciji mora biti obaviješten glavni sekretar VE
(tzv. notifikacija o ratifikaciji),
2. treba se raditi i o pravu ili slobodi koja je zaštičena EKLJP-om,
3. da je podnosilac u nacionalnom zakonodavstvu iskoristio sva učinkovita pravna sredstva,
4. da je apelacija podnesena u roku od 6 mjeseci (sada 4 – Protokol broj 15.), od dana korištenja
posljednjeg pravnog lijeka.
ZAKON O VIJEĆU MINISTARA
Njime se uređuju prava i dužnosti VM, njegova organizacija, način rada i odlučivanje, prava i dužnosti
predsjedavajućeg, njegovog zamjenika i članova VM, kao i odnos VM sa drugim tijelima vlasti BIH.
Predstavlja izvršni organ i vrši f-je vlade. Sjedište VM je u Sarajevu.
Sastav VM čine predsjedavajući (koji ima 2 zamjenika) i sljedeći ministri:
1. ministar vanjskih poslova,
2. ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
3. ministar finansija i trezora,
4. ministar komunikacije i prometa,
5. ministar civilnih poslova,
6. ministar za ljudksa prava i izbjeglice,
7. ministar pravde,
8. ministar sigurnosti,
9. ministar odbrane,
Predsjednika imenuje Predsjednitvo a imenovanje potvrđuje ZD PS BIH, a minister imenuje Predsjenik VM.
Predsjednik VM i ministri prije imenovanja prolaze provjeru kod Sreišnjeg izbornog povjerenstva, podatke iz
obrazaca provjerava Državna agencija za istrage i zaštitu.
Svako ministarstvo ima i sekretara koga imenuju u skladu sa ZDS BIH.
VM donosi odluke za koje je nadležan večinom glasova od članova koji su prisutni i koji glasaju o svim
pitanjima o kojima odlučuje PS BIH.
O ostalim pitanjima (propisima, imenovanjima i postavljenjima iz djelokruga VM, Poslovniku i njegovom
tumačenju), u pravilu se odlučuje konsenzusima članova koji su prisutni i koji glasaju, s tim da večina
podrazumjeva bar po jednog pripadnika svakog od konstitutivnog naroda.
Stalna tijela VM su:
- Direkcija ze EU integracije – vrši usklađivanje rada tijela vlasti u BIH, nadzor nad provedbom
odluka koje donose nadležne institucije u BIH a koje se odnose na sve odgovarajuće aktivnosti
potrebne za evropske integracije…
- Generalni sekretarijat – obavlja poslove koji se odnosi na pripremanje sjednica, vođenje zapisnika,
evidencija, obavlja materijalno – finansijske, administrativno – tehničke poslove…
- Ured za zakonodavstvo – daje pravno mišljenje o materijalima koji se upućuju VM-u sa aspekta
njihove usklađenosti sa Ustavom i zakonima, obavlja poslove oko objavljivanje odluka u sl. glaniku,
- Ured koordinatora BD BIH – vrši koordinaciju aktivnosti VM i BD BIH, a u svrhu primjene konačne
arbitražne odluke za Brčko,
- Odbor za unutrašnju politiku – koordinira aktivnosti sljedećih ministarstava, Ministarstva za
ljudska prava i izbjeglice, Ministarstva civilnih poslova, Ministarstva pravde i Ministarstva sigurnosti.
Sva pitanja iz nadležnosti ovih ministarstava prije rasprave u VM-u, obavezno se raspravljaju u
ovom uredu,
- Odbor za ekonomiju – koordinira aktivnosti sljedećih ministarstava, Ministarstva vanjske
trgovine i ekonomskoh odnosa, Ministarstva trezora i finansija i Ministarstva komnikacija i prometa.
Sva pitana iz nadležnosti ovih ministarstava se prije raspravaljanja na sjednici VM-a, prethodno
raspravljaju pred Odborom za ekonomiju.
Predsjedavajući VM-a predsjedava VM-om i odgovoran je:
1. za usklađivanje rada VM-a,
 2. za usklađivanje Ustavnih ovlasti VM-a u odnosu sa radom Predsjedništvom BIH i PS BIH, kao is a
entitetima i BD BIH,
3. za osiguravanje saradnje VM-a i vlada entiteta i nižih razina vlasti,
4. za sazivanje sjedniac VM-a,
5. za predsjedavanje sjednicama VM-a,
6. za dnevni red sjednica VM-a,
7. za provođenje odlukaVM-a,
8. za rad Direkcije za EU integracije.
Predsjednik zajedno sa svojim zamjenicima uređuje politiku VM-a i dinamiku njenog izvršavanja. Prati i
usklađuje aktivnosti institucija BIH vezane za integriranje BIH u EU. Predsjedavajući za svoj rad odgovara
Predsjedništvu BIH i PS-u BIH. Najmanje jednom gorišnje podnosi izvještaj PS BIH. Predlaže zakone iz
svog djelokruga PS-u BIH. VM može predložiti tačke za dnevni red Predsjedništvo BIH i obrnuto.
ZAKON O POLAGANJU PRAVOSUDNOG ISPITA
Usmeni dio ispita se polaže iz:
1. Krivičnog (materijalno i procesno),
2. Građanskog (materijalno i procesno),
3. Porodičnog pravo,
4. Privrednog pravo,
5. Upravnog pravo,
6. Radnog pravo,
7. Ustavni sistem i organizacija pravosuđa.
Predsjednika povjerenstva i dva zamjenika i 18 ispitivača imenuju nadležni ministri pravde (na državnom ili
entitetskom ministarstvu). Isipitivaći mogu biti lica koja su stekla ugled visokog pravnog stručnjaka, kao i za
naučnih rada iz područja pravnih nauka utvrđenih u članu 4. Zakona.
Administrativne poslove za povjerenstvo obavlja Ministarstvo pravde.