Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka

Teološki smjer

V (peti) semestar I (prvi) ciklus studija

Etika
2016/2017.

Seminarski rad:
EUTANAZIJA

Mentor: dr. Dževad Hodžić Student:,

Sarajevo, decembar, 2016.
Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................................. 3
2. Determiniranje pojma eutanazija ..................................................................................................... 4
3. Klasifikacija eutanazije ................................................................................................................... 4
3.1. Dobrovoljna, nedobrovoljna i protivvoljna eutanazija ................................................................. 5
3.2. Aktivna i pasivna eutanazija......................................................................................................... 5
4. Islamski pogled na eutanaziju ............................................................................................................. 6
5. Zaključak ............................................................................................................................................. 9
6. Literatura ........................................................................................................................................... 10
UVOD

U ovom seminarskom radu najprije ćemo determinisati pojam eutanazija uz

obrazloženje lingvističkog porijekla, historijske pozadine, a zatim i definicije čije ćemo
ključne elemente potom zasebno obraditi. Reći ćemo nešto više o osnovnim podjelama
eutanazije, i to s obzirom na metodu eutaniziranja i saglasnost kod osobe koja će biti
podvrgnuta eutanaziji. Nakon toga će biti govora o debati koje susrećemo oko ovog čina gdje
ćemo navesti pro i contra argumente i njihova glavna obilježja. U konačnici ćemo se osvrnuti
na stav islama u vezi sa eutanazijom.
 1. Determiniranje pojma eutanazija

Eutanazija1 je čin koji se sastoji u intencijalnom uzrokovanju smrti živog bića radi
njegovog oslobođenja od bola i patnje uz korištenje što je moguće ugodnijih i bezbolnijih
sredstava, a u svrhu osiguranja najboljeg interesa osobe kojoj se oduzima život. Eutanazija se
često definiše kao ubistvo iz milosrđa ili samilosti koje podrazumijeva pružanje lahke smrti
neizlječivim bolesnicima koji trpe ogromne bolove. Eutanazija se prvi put stavlja u
medicinski kontekst preko Francisa Bacona u 17.tom stoljeću koji joj dodijeljuje značenje
lahke, bezbolne, sretne smrti koju pruža doktor.

Jedan od osnovnih elemenata bez koje nije moguće u potpunosti determinisati pojam
eutanazije jeste pojam patnje. S tim u vezi bitno je spomenuti Oxfordovu definiciju koja čini
patnju nužnim stanjem pacijenta koji se želi podvrgnuti eutanaziji.2 Poseban akcenat se stavlja
pored patnje i na intenciju odnosno motiv doktora. Ovim elementom se osigurava da
usmrćivanje mora pratiti namjeru doktora koji svojim činom želi doprinijeti dobru pacijenta
na osnovu vlastite empatije iz čega razumijevamo da ukoliko smrt nastupi nesretnim slučajem
to ne može biti okarakterisano kao eutanazija, odnosno milosrdno ubistvo.3

Potrebno je napraviti razliku između eutanazije i ljekarski-asistiranog samoubistva.

Iako mogu dijeliti isti cilj oni se ne mogu poistovjetiti stoga što ljekar kod ljekarski-
asistiranog samoubistva ne sudjeluje direktno u postupku okončavanja života pacijenta.
Ljekar u ovom slučaju samo pruža potrebna sredstva u vidu letalnog rastvora ili informacije o
tome kako da se izvrši samoubistvo, dok pacijent samostalno obavlja smrtonosnu radnju. U
nastavku ćemo kroz kategorizaciju eutanazije vidjeti na koji način se od ove metode
usmrćenja razlikuje eutanazija.

2. Klasifikacija eutanazije

Postoje dvije osnovne klasifikacije eutanazije i to s obzirom na postojanje suglasnosti

kod eutanizirane osobe koja se nadalje dijeli na dobrovoljnu, nedobrovoljnu i protivvoljnu i

1
Od grčke složenice εὐθανασία u značenju "dobra smrt"
2
Potpuna definicija glasi: „Čin bezbolnog usmrćivanja osobe koja pati od bolesti koja ne može biti izliječena“
http://www.oxforddictionaries.com/definition/learner/euthanasia stranici pristupljeno: 29.12.2016.
3
Milijana Đerić, „Eutanazija: konceptualizacija problema i bitnih distinkcija“ u Filozofija i društvo XXIV,
2013. str. 257. preuzeto sa: http://www.doiserbia.nb.rs./img/doi/0353-5738/2013/0353-57381302255D.pdf,
stranici pristupljeno:29.12.2016.
druga klasifikacija s obzirom na metodu eutaniziranja iz koje proizilazi aktivna i pasivna
metoda eutanazije.

2.1. Dobrovoljna, nedobrovoljna i protivvoljna eutanazija

S obzirom na postojanje suglasnosti kod eutanizirane osobe u prvom redu imamo

dobrovoljnu eutanaziju koja slijedi izričit zahtjev pacijenta bez kojeg bi eutanazija bila obično
ubistvo tj. oduzimanje života bez privole žrtve. Osnovni razlog onih koji se protive ovoj vrsti
eutanazije leži u predviđanju da bi se ona u jako kratko vrijeme prenijela sa iznimno teške
slučajeve na one koji i nisu takvi, tj. postala bi učestala pojava kojoj ne prethodi stvarna
nužnost.

Pored dobrovoljne, postoji i nedobrovoljna eutanazija koja okončanje života pacijenta

bez njegove izražene saglasnosti zbog toga što se on nalazi u psihofizičkom stanju koje ga
spriječava od izjašnjavanja o tome želi li biti eutanaziran ili ne. Nedobrovoljnom eutanazijom
smatra se i ona kod koje je pristanak izveden iz hipotetičke volje pojedinca ili iz pristanka
bližih članova porodice koji zamjenjuju pristanak samog pacijenta.4 Ovdje govorimo recimo o
neizlječivom novorođenčetu, pacijentu koji je zbog teške nesreće, starosti ili bolesti trajno
izgubio sposobnost razumijevanja i sl.

Neki autori spominju uz ove dvije vrste i protivvoljnu (prinudnu) eutanaziju. Ona
podrazumijeva ne traženje pristanka osobe nad kojom će se izvršiti eutanazija, iako ga je ona
u stanju dati odnosno ne dati. Kao primjer ove vrste navodi se Hitlerova politika "istrebljenja
beskorisnog života" uobličena u "Program eutanazije" sa nacističkim ljekarima u glavnoj
ulozi.5 Program se manifestirao u eliminaciji nemoćnih osoba, fizičko ili mentalno zaostalih.
Međutim, ono što je sporno u svemu ovome jeste upravo motiv nacističke politike koji nije
bio spriječavanje patnje osobe koja se ubija, već unaprijeđivanje ekonomske efikasnosti. Zbog
toga je imenovanje ovakve prakse eutanazijom bilo koje vrste pogrešno i nezamislivo u
medicinskom kontekstu.

2.2. Aktivna i pasivna eutanazija

4
K. Turković, S. R. Vidlička, A. Maršavelski, "Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo", Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 17, broj 1/2010, str. 225. - 228.
5
M. Đerić, nav. djelo, str. 259.-260.
 Kada govorimo o metodama koje podrazumijeva ubistvo iz milosrđa razlikujemo
također dvije vrste, pasivnu i aktivnu, gdje se prva očituje u nepružanju medicinske pomoći
koja bi pacijenta održala na životu, dok druga podrazumijeva korištenje raznih mehaničkih
metoda i hemijskih agensa (otrova) u svrhu što bržeg izazivanja smrti. Kontrast koji je
primjetan ogleda se u moralnoj težini na razlici između činjenja i nečinjenja tj. ubijanja i
puštanja da se umre. Prema nekim autorima ne postoji bitnija razlika u moralnoj težini između
činjenja i nečinjenja jer je aktivno ili pasivno prouzročenje utapanja osobe zbog nasljedstva u
oba slučaja pogrešno. Takođe, nisu ispravni argumenti koji podržavaju princip nečinjenja
budući da nije tačno da "doktor ne čini ništa" on upravo "pušta osobu da umre".

Pasivna eutanazija se najčešće sprovodi nakon što članovi porodice zahtjevaju da se

aparati za održavanje pacijenta u životu ili daljnje liječenje obustavi u slučaju pacijenata kod
kojih su šanse za oporavak male ili nepostojeće. Ona se često opisuje kao "prekid ili
neuvođenje besmislenog liječenja" ili "dopuštenje bolesniku da umre od svoje bolesti".6
Pasivna eutanazija takođe može da uključuje i povlačenje tj. oduzimanje osnovnih
mjera održanja života kao što su hrana, piće i vazduh. Primjeri pasivne eutanazije jesu kada se
bolesnom novorođenčetu ne daje hrana ili voda uz koju bi inače preživjelo, zatim kada se isto
uradi osobi koja je u stalnom vegetativnom stanju, davanje znaka da ljekari ne započinju
oživljavanje osobe koja ne diše, blizu je smrti i sl.

Aktivna eutanazija kako je unaprijed opisana zabranjena je Hipokratovom zakletvom:

"Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet."7
Nasuprot pasivne eutanazije koja je legalizovana u većini zakonodavstava, u tretiranju aktivne
eutanazije moguće je primjetiti tri stava koja su zauzeli pravni sistemi pojedinih država.
Prema prvom stanovištu aktivna eutanazija je okvalifikovana kao ubistvo prvog stepena,
prema drugom, koje je i najzastupljenije ona se vrjednuje kao privilegovano ubistvo, dok je
prema trećem stavu aktivna eutanazija sasvim legitiman postupak u medicinskom kontekstu.

4. Islamski pogled na eutanaziju

Islam poput ostalih religija podržava svetost života o čemu govori i ajet: ".. ako neko
ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude

6
Anica Jušič, "Eutanazija“, Hrvatsko društvo za hospicij/palijativnu skrb HLZ Zagreb, 2002., Hrvatska, str.302.
preuzeto sa: http://www.hrcak.srce.hr/file/475, stranici pristupljeno:29.12.2016.
7
http://hr.wikipedia.org/wiki/Hipokratova_zakletva, stranici pristupljeno:29.12.2016.
poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život
sačuvao."8 Radi umanjivanja zločina i osiguravanja mira, sigurnosti i spokojstva islamom su
propisane preventivne mjere i pravedne kazne za djela koja su usmjerena ka okončanju života
bez opravdanog razloga.9

Aktivna eutanazija je čin koji preduzme liječnik radi uzrokovanja smrti svog pacijenta
koja može biti bez njegovog ličnog odobrenja, a može biti inicirano od strane rodbine
pacijenta. Ovdje Kur'an upozorava: "I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio ubiti, osim
kad pravda zahtijeva!"10Dakle, ljudski život se ne smije uništiti osim radi pravednog uzroka
odnosno prilikom izvršenja pravne presude, u pravednom ratu ili opravdanoj samoodbrani.
Život i smrt su u Allahovom domenu, pa kad bi liječnik odlučio da oduzme život pacijentu
njegov bi čin bio izvan "pravednog djelokruga" i bio bi smatran ubicom.11

Što se tiče dobrovoljne eutanazije ona je takođe zabranjena u islamu i predstavlja

zločin koji iako može prividno olakšati bolesnikovu patnju na ovom svijetu, njegova će patnja
biti složenija jer neće moći ući u Džennet kao što saznajemo iz hadisa: "Pred vama je bio
čovjek koji je bio ranjen. Bol je postala nepodnošljiva te je on uzeo nož i odsjekao sebi ruku.
Krv je počela jako istjecati dovodeći ga tako do smrti. Allah je rekao: "Moj rob je požurio
Meni i tako sam Ja načinio Džennet haramom za njega." Ovdje je potrebno znati da prema
islamskom učenju, bolest, smrtonosna ili ne, predstavlja iskušenje njihovog vjerovanja na
koje je potrebno odgovoriti sa prihvatanjem Božijeg određenja.

Što se pak tiče pasivne eutanazije, ona je dopuštena u vidu izostavljanja od liječnika
da vrati u život bolesnika što uzrokuje njegovu smrt. Ovo je stoga što je opravdan pojedinac
koji dopusti da smrt uzme na njemu svoj danak jer cilj nije ubrzati smrt kao kod aktivne
eutanazije nego se sustegnuti od mučenja pacijenta. Ipak održavanje osnovne higijene i
osnovne ishrane ne bi smjelo biti prekinuto. Takođe je dozvoljeno za nadležnog liječnika da
isključi opremu za održavanje života onda kad je njegovom pacijentu dijagnosticirana

8
Kur'an, 5:32
9
M. Kutb, "Islam - pogrešno shvaćena religija", Ernest Klet Publisher, Stutgart, 1971., str.135
10
Kur'an, 17:33
11
E. F. M. Ibrahim, "Transplantacija organa, eutanazija, kloniranje i pokusi na životinjama: islamski stav", U.G.
"Mladi muslimani", Sarajevo, 2005., str. 123. -125.
moždana smrt, a medicinski stručnjaci su potvrdili da je obnova moždane aktivnosti
nepovratna.12

12
Ibid., str. 127
ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu pobliže smo objasnili pojam eutanazije, njeno lingvističko
određenje, definiciju i ključne momente definicije. Upoznali smo se sa vrstama eutanazije,
odnosno dobrovoljnom, nedobrovoljnom i prinudnom s obzirom na saglasnost osobe koja se
podvrgava eutanaziji, te s druge strane aktivnoj i pasivnoj eutanaziji koje podrazumijevaju
činjenje odnosno nečinjenje na planu prouzročenja smrti. Nakon što smo se upoznali sa pro et
contra argumentima zasnovanih na moralnoj osnovi zaključujemo da je eutanazija je
kontroverzna tema, ne samo iz opšteprihvaćenog shvatanja da postoji mnogo različitih vrsta
dilema u vezi sa njom, već počevši i od samog sadržaja koji čini njenu definiciju. Ukazali smo
na one njene aspekte koji pokazuju zašto neki eutanaziju posmatraju milosrdnim metodom
smrti i dostojanstvenim krajem života, a u isto vrijeme pružili islamski stav prema eutanaziji i
dokazima na osnovu kojih je taj stav baziran.
LITERATURA

1. Milijana Đerić, „Eutanazija: konceptualizacija problema i bitnih distinkcija“, Filozofija i društvo

XXIV, 2013. preuzeto sa: http://www.doiserbia.nb.rs./img/doi/0353-5738/2013/0353-
57381302255D.pdf, stranici pristupljeno: 29.12.2016.
2. K. Turković, S. R. Vidlička, A. Maršavelski, "Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo", Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, vol. 17, broj 1/2010, stranici pristupljeno: 29.12.2016.
3. Anica Jušič, "Eutanazija“, Hrvatsko društvo za hospicij/palijativnu skrb HLZ Zagreb, 2002., Hrvatska,
preuzeto sa: http://www.hrcak.srce.hr/file/475, stranici pristupljeno:29.12.2016.
4.
M. Kutb, "Islam - pogrešno shvaćena religija", Ernest Klet Publisher, Stutgart, 1971.
5. E. F. M. Ibrahim, "Transplantacija organa, eutanazija, kloniranje i pokusi na životinjama: islamski
stav", U.G. "Mladi muslimani", Sarajevo, 2005.
6. http://www.oxforddictionaries.com/definition/learner/euthanasia stranici pristupljeno: 29.12.2016.