Professional Documents
Culture Documents
Peti Razred PRAVILNIK
Peti Razred PRAVILNIK
VASPITANJA
("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 6/2007, 2/2010, 7/2010 - dr. pravilnik, 3/2011 - dr.
pravilnik, 1/2013, 4/2013, 11/2016, 6/2017, 8/2017 i 9/2017)
Član 1
Ovim pravilnikom utvrđuje se nastavni plan za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i nastavni program za
peti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja.
Član 2
Nastavni plan za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i nastavni program za peti razred osnovnog
obrazovanja i vaspitanja odštampani su uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.
Član 3
Nastavni plan za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i nastavni program za peti razred osnovnog
obrazovanja i vaspitanja primenjuju se počev od školske 2007/2008. godine.
Nastavni plan iz stava 1. ovog člana za šesti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja primenjuje se počev od
školske 2008/2009. godine, za sedmi razred počev od školske 2009/2010. godine, a za osmi razred počev od školske
2010/2011. godine.
Član 4
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Prosvetnom glasniku".
Član 2
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Prosvetnom glasniku", a primenjivaće se od
školske 2013/2014. godine.
Samostalni član Pravilnika o izmenama
Pravilnika o nastavnom planu za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i nastavnom
programu za peti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja
Član 2
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije -
Prosvetnom glasniku" i primenjuje se od školske 2016/2017. godine.
Član 2
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije" i
primenjuje se od školske 2016/2017. godine.
Član 3
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS - Prosvetnom glasniku",
a primenjivaće se na učenike koji peti razred upisuju počev od školske 2017/2018. godine.
Član 2
Nastavni plan za peti i šesti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja, za peti razred osnovnog obrazovanja i
vaspitanja, primenjivaće se počev od školske 2017/2018. godine, a za šesti razred osnovnog obrazovanja i
vaspitanja, primenjivaće se počev od školske 2018/2019. godine.
Član 3
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije -
Prosvetnom glasniku".
Član 4
Nastavni program predmeta za peti razred: Srpski jezik i književnost, Maternji jezici pripadnika nacionalnih manjina
(Mađarski jezik, Rumunski jezik, Slovački jezik, Hrvatski jezik i Bosanski jezik), Srpski kao nematernji jezik, Strani
jezik, Likovna kultura, Muzička kultura, Istorija, Geografija, Matematika, Biologija, Građansko vaspitanje, Drugi strani
jezik i Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture (Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture i Slovački
jezik sa elementima nacionalne kulture) primenjivaće se počev od školske 2018/2019. godine.
Član 5
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS - Prosvetnom glasniku".
NASTAVNI PLAN
ZA DRUGI CIKLUS OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA
Red. A. OBAVEZNI NASTAVNI PETI RAZRED ŠESTI RAZRED SEDMI RAZRED OSMI RAZRED
broj PREDMETI ned. god. ned. god. ned. god. ned. god.
1. Srpski jezik 5 180 4 144 4 144 4 136
_______________ jezik1
2. Srpski jezik2 3 108 3 108 3 108 2 68
3. Strani jezik 2 72 2 72 2 72 2 68
4. Likovna kultura 2 72 1 36 1 36 1 34
5. Muzička kultura 2 72 1 36 1 36 1 34
6. Istorija 1 36 2 72 2 72 2 68
7. Geografija 1 36 2 72 2 72 2 68
8. Fizika - - 2 72 2 72 2 68
9. Matematika 4 144 4 144 4 144 4 136
10. Biologija 2 72 2 72 2 72 2 68
11. Hemija - - - - 2 72 2 68
12. Tehničko i informatičko 2 72 2 72 2 72 2 68
obrazovanje
13. Fizičko vaspitanje 2 72 2 72 2 72 2 68
UKUPNO: A 23-26* 828-936* 24-27* 864-972* 26-29* 936-1044* 26-28* 884-952*
1 Naziv jezika nacionalne manjine u školama u kojima se nastava održava na maternjem jeziku nacionalne manjine.
2 Realizuje se u školama u kojima se nastava održava na maternjem jeziku nacionalne manjine.
* Broj časova za učenike pripadnike nacionalnih manjina
3 Učenik bira jedan od ponuđenih nastavnih predmeta i izučava ga do kraja drugog ciklusa.
4 Učenik bira strani jezik sa liste stranih jezika koju nudi škola u skladu sa svojim kadrovskim mogućnostima i
izučava ga do kraja drugog ciklusa
5 Učenik bira sportsku granu sa liste koju nudi škola na početku školske godine
6 Škola je dužna da, pored obaveznih izbornih predmeta sa liste B, ponudi još najmanje četiri izborna predmeta sa
liste V, za svaki razred, od kojih učenik bira jedan predmet, prema svojim sklonostima, na početku školske godine
NASTAVNI PLAN
ZA PETI I ŠESTI RAZRED OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA
1 Naziv jezika nacionalne manjine u školama u kojima se nastava održava na maternjem jeziku nacionalne manjine.
2
Realizuje se u školama u kojima se nastava održava na maternjem jeziku nacionalne manjine.
3 Obavezne fizičke aktivnosti realizuju se u okviru predmeta Fizičko i zdravstveno vaspitanje.
5 Učenik bira strani jezik sa liste stranih jezika koju nudi škola u skladu sa svojim kadrovskim mogućnostima i izučava
obavezi.
7 Slobodne nastavne aktivnosti škola planira Školskim programom i Godišnjim planom rada. Učenik obavezno bira
jednu aktivnost sa liste od tri slobodne nastavne aktivnosti koje Škola nudi.
8 Vannastavne aktivnosti mogu da budu: društvene, umetničke, tehničke, humanitarne, kulturne, kao i druge
NASTAVNI PROGRAM
ZA PETI RAZRED OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA
- pun intelektualni, emocionalni, socijalni, moralni i fizički razvoj svakog deteta, učenika i odraslog, u skladu sa
njegovim uzrastom, razvojnim potrebama i interesovanjima;
- sticanje kvalitetnih znanja, veština i stavova koje su svima neophodne za lično ostvarenje i razvoj, inkluziju i
zaposlenje i sticanje i razvijanje osnovnih kompetencija u pogledu komunikacije na maternjem jeziku, komunikacije
na stranim jezicima, matematičke pismenosti i osnovnih kompetencija u nauci i tehnologiji, digitalne kompetencije,
kompetencije učenja kako se uči, međuljudske i građanske kompetencije i kulturnog izražavanja;
- razvoj sposobnosti pronalaženja, analiziranja, primene i saopštavanja informacija, uz vešto i efikasno korišćenje
informaciono-komunikacionih tehnologija;
- razvoj motivacije za učenje, osposobljavanje za samostalno učenje, učenje i obrazovanje tokom celog života i
uključivanje u međunarodne obrazovne i profesionalne procese;
- osposobljavanje za donošenje valjanih odluka o izboru daljeg obrazovanja i zanimanja, sopstvenog razvoja i
budućeg života;
- osposobljavanje za rad i zanimanje stvaranjem stručnih kompetencija, u skladu sa zahtevima zanimanja, potrebama
tržišta rada, razvojem savremene nauke, ekonomije, tehnike i tehnologije;
- razvoj i praktikovanje zdravih životnih stilova, svesti o važnosti sopstvenog zdravlja i bezbednosti, potrebe
negovanja i razvoja fizičkih sposobnosti;
- razvoj svesti o značaju održivog razvoja, zaštite i očuvanja prirode i životne sredine, ekološke etike i zaštite
životinja;
- razvoj sposobnosti komuniciranja, dijaloga, osećanja solidarnosti, kvalitetne i efikasne saradnje sa drugima i
sposobnosti za timski rad i negovanje drugarstva i prijateljstva;
- razvijanje sposobnosti za ulogu odgovornog građanina, za život u demokratski uređenom i humanom društvu
zasnovanom na poštovanju ljudskih i građanskih prava, prava na različitost i brizi za druge, kao i osnovnih vrednosti
pravde, istine, slobode, poštenja i lične odgovornosti;
- formiranje stavova, uverenja i sistema vrednosti, razvoj ličnog i nacionalnog identiteta, razvijanje svesti i osećanja
pripadnosti državi Srbiji, poštovanje i negovanje srpskog jezika i svog jezika, tradicije i kulture srpskog naroda,
nacionalnih manjina i etničkih zajednica, drugih naroda, razvijanje multikulturalizma, poštovanje i očuvanje
nacionalne i svetske kulturne baštine;
- razvoj i poštovanje rasne, nacionalne, kulturne, jezičke, verske, rodne, polne i uzrasne ravnopravnosti, tolerancije i
uvažavanje različitosti;
- povećanje obrazovnog nivoa stanovništva i razvoj Republike Srbije kao države zasnovane na znanju.
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik će SADRŽAJI
biti u stanju da:
- razlikuje književni i neknjiževni LIRIKA
tekst; upoređuje odlike fikcionalne i
nefikcionalne književnosti Lektira
- čita sa razumevanjem i opiše svoj 1. Narodna pesma: Vila zida grad
doživljaj različitih vrsta književnih 2. Narodne lirske pesme o radu(izbor); narodne lirske
dela porodične pesme (izbor)
- čita sa razumevanjem odabrane 3. Branko Radičević: Pevam danju, pevam noću
primere ostalih tipova tekstova 4. Milica Stojadinović Srpkinja: Pevam pesmu
- odredi rod književnog dela i 5. Dušan Vasiljev: Domovina/Aleksa Šantić: Moja
književnu vrstu otadžbina
- razlikuje karakteristike narodne od 6. Vojislav Ilić: Zimsko jutro
karakteristika umetničke književnosti 7. Milovan Danojlić: Šljiva/Desanka Maksimović: Srebrne
- razlikuje realističnu prozu i prozu plesačice
zasnovanu na natprirodnoj motivaciji 8. Peđa Trajković: Kad knjige budu u modi
- analizira elemente kompozicije
lirske pesme (strofa, stih); epskog
dela u stihu i u prozi (delovi fabule - Književni termini i pojmovi
poglavlje, epizoda; stih); dramskog Pesnik i lirski subjekat.
dela (čin, scena, pojava) Motivi i pesničke slike kao elementi kompozicije lirske
KNJIŽEVNOST - razlikuje pojam pesnika i pojam pesme.
lirskog subjekta; pojam pripovedača Vrsta strofe prema broju stihova u lirskoj pesmi: katren;
u odnosu na pisca vrsta stiha po broju slogova (deseterac i osmerac).
- razlikuje oblike kazivanja Odlike lirske poezije: slikovitost, ritmičnost,
- uviđa zvučne, vizuelne, taktilne, emocionalnost.
olfaktorne elemente pesničke slike Stilske figure: epitet, onomatopeja.
- odredi stilske figure i razume Vrste autorske i narodne lirske pesme: opisne
njihovu ulogu u književno- (deskriptivne), rodoljubive (patriotske); mitološke, pesme
umetničkom tekstu o radu (posleničke) i porodične.
- proceni osnovni ton pevanja, EPIKA
pripovedanja ili dramske radnje
(šaljiv, vedar, tužan i sl.)
- razvija imaginacijski bogate Lektira
asocijacije na osnovu tema i motiva 1. Narodna pesma: Sveti Savo
književnih dela 2. Narodna pesma: Ženidba Dušanova (odlomak o
- odredi temu i glavne i sporedne savladavanju prepreka zatočnika Miloša Vojinovića)
motive 3. Ero s onoga svijeta
- analizira uzročno-posledično 4. Djevojka cara nadmudrila
nizanje motiva 5. Milovan Glišić: Prva brazda
- ilustruje osobine likova primerima 6. Stevan Sremac: Čiča Jordan (odlomak)
iz teksta 7. Branko Ćopić: Pohod na Mjesec
8. Ivo Andrić: Mostovi
- vrednuje postupke likova i 9. Danilo Kiš: Dečak i pas
argumentovano iznosi stavove 10. Goran Petrović: Mesec nad tepsijom (prvi odlomak
- ilustruje verovanja, običaje, način priče "Beli hleb od preterivanja" i kraj priče koji čine
života i događaje u prošlosti opisane odeljci "Možeš smatrati da si zadobio venac slave" i
u književnim delima "Mravi su vukli velike trošice tišine")
- uvažava nacionalne vrednosti i 11. Anton Pavlovič Čehov: Šala
neguje srpsku kulturnoistorijsku
baštinu Književni termini i pojmovi
- navede primere lične dobiti od Pisac i pripovedač.
čitanja Oblici kazivanja: pripovedanje u prvom i trećem licu.
- napreduje u sticanju čitalačkih Fabula: nizanje događaja, epizode, poglavlja.
kompetencija Karakterizacija likova - način govora, ponašanje, fizički
- uporedi književno i filmsko delo, izgled, životni stavovi, etičnost postupaka.
pozorišnu predstavu i dramski tekst Vrste epskih dela u stihu i prozi: epska narodna pesma,
bajka (narodna i autorska), novela (narodna i autorska),
šaljiva narodna priča.
Vrsta stiha prema broju slogova: deseterac.
DRAMA
Lektira
1. Branislav Nušić: Kirija
2. Dušan Radović: Kapetan Džon Piplfoks
3. Ljubiša Đokić: Biberče
DOMAĆA LEKTIRA:
1. Epske narodne pesme (o Nemanjićima i
Mrnjavčevićima - pretkosovski tematski krug)
2. Narodne bajke, novele, šaljive narodne priče (izbor);
kratke folklorne forme (pitalice, brzalice, poslovice,
zagonetke)
3. Branislav Nušić: Hajduci
4. Danijel Defo: Robinson Kruso (odlomak o izgradnji
skloništa)
5. Mark Tven: Doživljaji Haklberija Fina/Kraljević i
prosjak/Doživljaji Toma Sojera
6. Izbor autorskih bajki (Grozdana Olujić; Ivana Nešić:
Zelenbabini darovi (odlomci))
7. Igor Kolarov: Agi i Ema
8. Izbor iz savremene poezije za decu (Aleksandar Vučo,
Miroslav Antić, Dragomir Đorđević, Vladimir Andrić,
Dejan Aleksić...)
Dopunski izbor lektire
(birati do 3 dela)
1. Jovan Jovanović Zmaj: Pesmo moja (iz Đulića)
2. Stevan Raičković: Veliko dvorište (izbor)/Male bajke
(izbor)
3. Ivan Cankar: Desetica
4. Ljubivoje Ršumović: Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke
(izbor)/Gustav Švab: Priče iz starine
5. Džon R. R. Tolkin: Hobit (odlomci)
6. Nikol Lezije: Tajna žutog balona
7. Kornelija Funke: Gospodar lopova (odlomak)
8. Vida Ognjenović: Putovanje u putopis (odlomak)
9. Vladislava Vojnović: Priče iz glave (izbor, osim priče
Pozorište)
10. Dejan Aleksić: Muzika traži uši (izbor)/Koga se tiče
kako žive priče (izbor)
11. Jovan Sterija Popović: Laža i paralaža (odlomak o
Mesečevoj kraljici) i Edmon Rostan: Sirano de Beržerak
(odlomak o putu na Mesec)
Strani jezik
Istorija
Muzička kultura
Likovna kultura
Verska nastava
Građansko vaspitanje
Nastavni program predmeta Srpski jezik i književnost čine tri predmetne oblasti: Književnost, Jezik i Jezička kultura.
Preporučena distribucija časova po predmetnim oblastima je sledeća: Književnost - 70 časova, Jezik - 70 časova i
Jezička kultura - 40 časova. Sve tri oblasti se prožimaju i nijedna se ne može izučavati izolovano i bez sadejstva sa
drugim oblastima.
Nastavni program srpskog jezika i književnosti zasnovan je na ishodima, odnosno na procesu učenja i učeničkim
postignućima. Ishodi predstavljaju opis integrisanih znanja, veština, stavova i vrednosti koje učenik gradi, proširuje i
produbljuje kroz sve tri predmetne oblasti ovog predmeta.
I. PLANIRANJE NASTAVE I UČENJA
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika jeste da dati program prilagodi, imajući u vidu: sastav odeljenja i karakteristike učenika; udžbenike i
druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna sredstva i medije kojima škola raspolaže;
resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi. Polazeći od datih ishoda i sadržaja,
nastavnik najpre kreira svoj godišnji, tj. globalni plan rada, iz koga će kasnije razvijati svoje operativne planove. Ishodi
definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju ishoda na nivou konkretnih nastavnih jedinica.
Od nastavnika se očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pisanja pripreme za čas, definiše ishode
na tri nivoa: one koje bi svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi većina učenika trebalo da dostigne i one koje
mogu samo neki učenici da dostignu. Na ovaj način postiže se indirektna veza sa standardima na tri nivoa postignuća
učenika. Tokom planiranja treba, takođe, imati u vidu da se neki ishodi ostvaruju brže i lakše, ali je za većinu ishoda
(posebno za predmetnu oblast Književnost) potrebno više vremena, više različitih aktivnosti i rad na različitim
tekstovima. Pored toga što učenike treba da osposobi za korišćenje udžbenika, kao jednog od izvora znanja,
nastavnik valja da ih uputi u načine i oblike upotrebe drugih izvora saznavanja.
KNJIŽEVNOST
Okosnicu programa književnosti čine tekstovi iz lektire. Lektira je razvrstana po književnim rodovima - lirika, epika,
drama i obogaćena izborom nefikcionalnih, naučnopopularnih i informativnih tekstova. Obavezni deo lektire sastoji
se, uglavnom, od dela koja pripadaju osnovnom nacionalnom korpusu, ali je obogaćen savremenim, aktuelnim
delima. Izbor dela je u najvećoj meri zasnovan na principu prilagođenosti uzrastu.
Uz tekstove koje je potrebno obraditi na času dat je i spisak domaće lektire. Cilj ponovnog uvođenja domaće lektire je
formiranje, razvijanje ili negovanje čitalačkih navika kod učenika. Obimnija dela učenici mogu čitati preko raspusta
čime se podstiče razvijanje kontinuirane navike čitanja.
Uz obavezni spisak dela za obradu dodat je dopunski izbor tekstova. Izborni deo dopušta nastavniku veću kreativnost
u dostizanju ishoda. Takođe, programom se podstiče upoznavanje učenika sa zavičajnom, lokalnom (ili regionalnom)
kulturom i stvaralaštvom, pošto je omogućeno da svaki nastavnik obradi delo po izboru pisca iz zavičajnog
(regionalnog) korpusa.
Uz dominantan korpus tekstova kanonskih pisaca kojim se utiče na formiranje estetskog ukusa učenika, izgrađuje i
bogati svest o prirodi nacionalne književnosti (i vrednostima klasika svetske književnosti), ali i kulturnom i
nacionalnom identitetu, u izboru lektire i dopunskom izboru data je mogućnost nastavnicima da odaberu i izvestan
broj književnih dela savremenih pisaca, čime se učenici upoznaju sa reprezentativnim primerima savremene
književnosti i u prilici su da kritički sameravaju poetiku njihovih dela sa kanonskim vrednostima. Cilj uvođenja
savremenih književnih dela koja još nisu postala deo kanona jeste da se po svojoj motivskoj ili tematskoj srodnosti
vežu za postojeće teme i motive u okviru nastavnog programa i da se takvim primerima pokaže kako i savremeni
pisci promišljaju epsku narodnu tradiciju ili teme prijateljstva, etičnosti, razvijaju imaginaciju i empatiju, čime će se
bogatiti vertikalno čitalačko iskustvo učenika i osavremeniti pristup nastavi.
Ovakav izbor dela omogućava veću mogućnost primene komparativnog pristupa proučavanju literarnog stvaralaštva,
uz odabir različitih nivoa obrade: interpretacije, prikaza ili osvrta. Izbor dela treba da bude usklađen sa
mogućnostima, potrebama i interesovanjima konkretnog đačkog kolektiva. Razlike u ukupnoj umetničkoj i
informativnoj vrednosti pojedinih tekstova utiču na odgovarajuća metodička rešenja (prilagođavanje čitanja vrsti
teksta, opseg tumačenja teksta u zavisnosti od složenosti njegove strukture, povezivanje i grupisanje sa
odgovarajućim sadržajima iz drugih predmetnih područja - gramatike, pravopisa i jezičke kulture i sl.).
Tekstovi iz dopunskog dela programa treba da posluže nastavniku i pri obradi nastavnih jedinica iz gramatike, kao i
za obradu i utvrđivanje sadržaja iz jezičke kulture. Dela koja neće obrađivati nastavnik treba da preporuči učenicima
za čitanje u slobodno vreme.
Novi program zasnovan je na uočavanju prirode i uloge književnog dela, kao i uočavanju razlike književnih i
neknjiževnih tekstova, odnosno njihovoj većoj korelativnosti. Učenici treba da budu osposobljeni da razlikuju
osobenosti književnog teksta (fikcionalnost, konotativnost, književni postupci, slikovitost, ritmičnost i sl.) u odnosu na
denotativnost, informativnost i kazivanje zasnovano na činjenicama i podacima u različitim vidovima neknjiževnih
tekstova. Korelativnost je omogućena adekvatnim kombinovanjem obaveznih i izbornih dela.
Sa spiska dopunskog izbora nastavnik bira ona dela koja će, uz obavezni deo lektire, činiti tematsko-motivske celine.
Nastavnik može grupisati i povezivati po srodnosti dela iz obaveznog i dopunskog programa na mnogo načina.
Mogući primeri funkcionalnog povezivanja nastavnih jedinica mogu biti sledeći (nikako i jedini): tema prijateljstvo:
Nušićevi Hajduci - Tvenovi Doživljaji Toma Sojera/Doživljaji Haklberija Fina - Kišov Dečak i pas - Raičkovićevo Veliko
dvorište - Gospodar lopova K. Funke; socijalni motivi i problemi u odrastanju: Kišov Dečak i pas - Cankarova
Desetica - G. Olujić, Selo iznad oblaka - Kolarovljev roman Agi i Ema - Glišićeva Prva brazda; rodoljublje: Dušan
Vasiljev, Domovina ili Aleksa Šantić, Moja otadžbina - narodne epske pesme o Nemanjićima i Mrnjavčevićima;
savremeno detinjstvo: Trajkovićeva pesma Kad knjige budu u modi - roman Agi i Ema - G. Olujić Crvena žaba;
detinjstvo u prošlosti: Nušićevi Hajduci - Tvenovi Doživljaji Toma Sojera/Doživljaji Haklberija Fina - Milankovićeve
Uspomene, doživljaji, saznanja - Kišov Dečak i pas - Raičkovićevo Veliko dvorište - Ćopićev Pohod na Mjesec -
Glišićeva Prva brazda; detinjstvo velikih naučnika i pisaca: o Nikoli Tesli - Milankovićeve Uspomene, doživljaji,
saznanja; ljubav prema nauci i književnosti: D. Obradović, O ljubavi prema nauci (po potrebi prilagoditi uzrastu
učenika) - Aleksićeve priče Muzika traži uši ili Koga se tiče kako žive priče - Milankovićeve Uspomene, doživljaji,
saznanja - Trajkovićeva pesma Kad knjige budu u modi; opisivanje: Ilićevo Zimsko jutro - Danojlićeva Šljiva -
Andrićevi Mostovi - Srebrne plesačice D. Maksimović - Putovanje u putopis V. Ognjenović; obrada portreta: Čiča
Jordan - Miona - hajduci - hobit Bilbo Bagins - baka Ema - Tom Sojer/Haklberi Fin - Šipio; humor i parodija: Ero s
onoga svijeta - Nušićevi Hajduci - Radovićev Kapetan Džon Piplfoks; mitologija: mitološke narodne lirske pesme -
Ršumovićeva obrada grčkih mitova u knjizi Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke; avanture: Defoov Robinson Kruso -
proza M. Petrovića Alasa o gusarima, piratima i putovanju na "Robinsonovo" ostrvo - Radovićev Kapetan Džon
Piplfoks - Tvenovi Doživljaji Toma Sojera/Doživljaji Haklberija Fina. Navedeni primeri pokazuju kako se isti tekst
može povezivati sa drugima na različite načine, prema različitim motivima ili tonu pripovedanja.
Književna dela koja su doživela ekranizaciju (Hajduci, Agi i Ema, Doživljaji Toma Sojera, Hobit, Robinson Kruso,
Gospodar lopova) mogu poslužiti za komparativnu analizu i uočavanje razlike između književne i filmske (adaptirane,
izmenjene) fabule i izraza, čime učenici mogu doći do zaključka o prirodi dva medija i razvijati svoju medijsku
pismenost. Učenici se mogu uputiti i na druge filmove sa sličnom tematikom (dečje avanture ili avanture u
fantastičnom svetu, odrastanje usamljenog deteta i sl.) i dodatno povezati obradu jedne tematsko-motivske celine.
Sa pojedinim elementima medijske pismenosti učenike treba upoznati takođe kroz korelaciju: pojam dečji časopis
upoznati na konkretnom tekstu iz časopisa po izboru (sadržaj teksta treba da bude u vezi sa lektirom); pojam radio
upoznati uz obradu teksta Kapetan Džon Piplfoks Duška Radovića.
Pored korelacije među tekstovima, neophodno je da nastavnik uspostavi vertikalnu korelaciju. Nastavnik mora biti
upoznat sa sadržajima srpskog jezika prethodnih razreda radi poštovanja principa postupnosti i sistematičnosti.
Nastavnik, takođe, treba da poznaje sadržaje predmeta priroda i društvo za 3. i 4. razred (primer: prilikom obrade
pretkosovskih pesama u uvodnom delu časa ili prilikom motivacije, učenike treba podsetiti na ono što su učili o
Nemanjićima i Mrnjavčevićima iz ovog predmeta...).
Horizontalnu korelaciju nastavnik uspostavlja, pre svega, sa nastavom istorije, likovne kulture, muzičke kulture,
verske nastave i građanskog vaspitanja.
Uvođenje učenika u svet književnosti, ali i ostalih, tzv. neknjiževnih tekstova (popularnih, informativnih), predstavlja
izuzetno složen nastavni zadatak. Upravo na ovom stupnju školovanja stiču se osnovna i vrlo značajna znanja,
umenja i navike od kojih će zavisiti učenička književna kultura, ali i estetske kompetencije. Učenici treba da razumeju
fikcionalnu prirodu književnog dela i njegovu autonomnost (odnosno da prave razliku između lirskog subjekta i
pesnika, pripovedača i pisca), kao i činjenicu da književno delo oblikuje jednu moguću sliku stvarnosti.
Pri obradi teksta primenjivaće se u većoj meri jedinstvo analitičkih i sintetičkih postupaka i gledišta. U skladu sa
ishodima, učenike treba navikavati da svoje utiske, stavove i sudove o književnom delu podrobnije dokazuju
činjenicama iz samoga teksta i tako ih osposobljavati za samostalan iskaz, istraživačku delatnost i zauzimanje
kritičkih stavova.
Proučavanje književnoumetničkog dela u nastavi je složen proces koji započinje nastavnikovim i učenikovim
pripremanjem (motivisanje učenika za čitanje, doživljavanje i proučavanje umetničkog teksta, čitanje, lokalizovanje
umetničkog teksta, istraživački pripremni zadaci) za tumačenje dela, svoje najproduktivnije vidove dobija u
interpretaciji književnog dela na nastavnom času, a u oblicima funkcionalne primene stečenih znanja i umenja
nastavlja se i posle časa: u produktivnim obnavljanjima znanja o obrađenom nastavnom gradivu, u poredbenim
izučavanjima književnoumetničkih dela i istraživačko-interpretativnim pristupima novim književnoumetničkim
ostvarenjima. Središnje etape procesa proučavanja književnoumetničkog dela u nastavi jesu metodološko i
metodičko zasnivanje interpretacije i njeno razvijanje na nastavnom času.
Obrada književnog dela treba da bude protkana rešavanjem problemskih pitanja koja su podstaknuta tekstom i
umetničkim doživljavanjem. Mnogi tekstovi, a pogotovu odlomci iz dela, u nastavnom postupku zahtevaju umesnu
lokalizaciju, često i višestruku. Situiranje teksta u vremenske, prostorne i društveno-istorijske okvire, kao i
obaveštenja o bitnim sadržajima koji prethode odlomku - sve su to uslovi bez kojih se u brojnim slučajevima tekst ne
može intenzivno doživeti i pravilno shvatiti.
Prilikom tumačenja teksta učenike treba navikavati da svoje utiske, stavove i sudove o književnom delu podrobnije
dokazuju činjenicama iz samoga teksta i tako ih osposobljavati za samostalan iskaz, istraživačku delatnost i
zauzimanje kritičkih stavova, uz uvažavanje individualnog razumevanja smisla književnog teksta i iskazivanje
različitih stavova.
U nastavnoj interpretaciji književnoumetničkog dela objedinjavajući i sintetički činioci mogu biti: umetnički doživljaji,
tekstovne celine, bitni strukturni elementi (tema, motivi, pesničke slike, fabula, odnosno siže, književni likovi, smisao i
značenje teksta, motivacioni postupci, kompozicija), forme pripovedanja (oblici izlaganja), jezičko-stilski postupci i
literarni (književnoumetnički) problemi.
Književnoteorijske pojmove učenici će upoznavati uz obradu odgovarajućih tekstova i pomoću osvrta na prethodno
čitalačko iskustvo. U programu nisu navedeni pojmovi i vrste književnih dela predviđeni za usvajanje u prethodnim
razredima prvog osnovnoškolskog ciklusa, ali se očekuje će se nastavnik nasloniti na stečeno znanje učenika,
obnoviti ga i produbiti na primerima, shodno starijem uzrastu. Takav slučaj je sa stilskim figurama (poređenjem
(komparacijom) i personifikacijom) koje se usvajaju u trećem i četvrtom razredu; pojmu pripovedanja i oblicima
kazivanja u epskom književnom delu (dijalog, monolog, opisivanje)...
Tokom obrade književnih dela, kao i u okviru govornih i pismenih vežbi, nastojaće se da učenici otkrivaju što više
osobina, osećanja i duševnih stanja pojedinih likova, kao i da izražavaju svoje stavove o postupcima likova.
Prilikom povezivanja književnih (fikcionalnih), graničnih, odnosno nefikcionalnih tekstova (putopisna i autobiografska
proza) i neknjiževnih tekstova (enciklopedije, rečnici, časopisi i sl.), treba realizovati ishode vezane za uočavanje
razlike između fikcionalne i nefikcionalne književnosti (zasnovane na ličnom svedočenju i proverljivim podacima), kao
i književnog i neknjiževnog teksta i upućivati učenika da uvide razliku u književnom postupku između navedenih
vrsta.
Iako učenik usvaja pojmove narodne i autorske bajke u prethodnim razredima, sada treba da bude u stanju da
detaljnije poznaje odlike narodne bajke i njene razlike u odnosu na autorsku bajku (kompozicija, (ne)postojanje
stereotipnog početka i završetka, likovi - čovek kao glavni lik narodne bajke i životinje i natprirodna bića kao junaci
autorske bajke, poremećaj ravnoteže kao uzrok potrage junaka u narodnoj bajci/potraga za identitetom i životnom
srećom u autorskoj bajci, korišćenje (i izmena) motiva narodne bajke u autorskoj bajci), kao i u odnosu na dramsku ili
scensku bajku (adaptacija motiva, odnosno prilagođavanje radnje dramskom obliku). Takođe, učenik treba da uočava
razlike u osobenostima narodne i umetničke novele na primerima iz lektire. Zagonetke i poslovice uvode se u nastavu
srpskog jezika i književnosti od prvog razreda, pa se znanja o ovim vrstama obnavljaju i proširuju. Isto važi i za priču
o životinjama i njenu distinkciju u odnosu na basnu - nastavnik se naslanja na znanje iz prvog ciklusa obrazovanja,
obnavlja ga i proširuje.
Ishodi vezani za nastavnu oblast književnost zasnovani su na čitanju. Kroz čitanje i tumačenje književnih dela učenik
razvija čitalačke kompetencije koje podrazumevaju ne samo istraživačko posmatranje i sticanje znanja o književnosti
već podstiču i razvijaju emocionalno i fantazijsko uživljavanje, imaginaciju, estetsko doživljavanje, bogate asocijativne
moći, umetnički senzibilitet, kritičko mišljenje i izgrađuju moralno prosuđivanje. Razni oblici čitanja su osnovni
preduslov da učenici u nastavi stiču saznanja i da se uspešno uvode u svet književnog dela. U petom razredu neguje
se, pre svega, doživljajno čitanje, a učenici se postupno uvode u istraživačko čitanje (čitanje prema istraživačkim
zadacima, čitanje iz različitih perspektiva i sl.) i osposobljavaju da iskažu svoj doživljaj umetničkog dela, uvide
elemente od kojih je delo sačinjeno i razumeju njihovu ulogu u izgradnji sveta dela.
JEZIK
U nastavi jezika učenici se osposobljavaju za pravilnu usmenu i pisanu komunikaciju standardnim (književnim)
srpskim jezikom. Otuda zahtevi u ovom programu nisu usmereni samo na usvajanje jezičkih pravila i gramatičke
norme, već i na razumevanje njihove funkcije i pravilnu primenu u usmenom i pismenom izražavanju.
Kada se u sadržajima programa navode nastavne jedinice koje su učenici već obrađivali u nižim razredima,
podrazumeva se da se stepen usvojenosti i sposobnost primene ranije obrađenog gradiva proverava, a ponavljanje i
uvežbavanje na novim primerima prethodi obradi novih sadržaja, čime se obezbeđuje kontinuitet rada i
sistematičnost u povezivanju novog gradiva sa postojećim znanjima.
Nužno je da nastavnik uvek ima na umu presudnu ulogu umesnih i sistematskih vežbanja, odnosno da nastavno
gradivo nije usvojeno dok se dobro ne uvežba. To znači da vežbanja moraju biti sastavni činilac obrade nastavnog
gradiva, primene, obnavljanja i utvrđivanja znanja.
Gramatika
Osnovni programski zahtev u nastavi gramatike jeste da se učenicima jezik predstavi i tumači kao sistem. Nijedna
jezička pojava ne bi trebalo da se izučava izolovano, van konteksta u kojem se ostvaruje njena funkcija (u svakoj
pogodnoj prilici mogu se znanja iz gramatike staviti u funkciju tumačenja teksta, kako umetničkog tako i
naučnopopularnog). Jedan od izrazito funkcionalnih postupaka u nastavi gramatike jesu vežbanja zasnovana na
korišćenju primera iz neposredne govorne prakse, što nastavu gramatike približava životnim potrebama u kojima se
primenjeni jezik pojavljuje kao svestrano motivisana ljudska aktivnost. Jezičke pojave ne treba navoditi niti prikazivati
kao izolovane (npr. nepovezane reči i smisaono nekorespondentne rečenice), već ih uvek valja kontekstualizovati
vezivanjem za govorne situacije u kojima se mogu jasno prepoznati, izdvojiti i objasniti njihove karakteristike i
funkcije.
Nastavni pristup padežima i vežbe usmerene na utvrđivanje znanja o upotrebi pravilnih oblika imenskih reči treba
povezivati s odstupanjima od književnog jezika, kolebanjima i tipičnim greškama koje se javljaju u usmenom i
pismenom izražavanju učenika. Stoga se sadržaj vežbanja padeža u nastavi mora određivati na osnovu
kontinuiranog praćenja jezičkog ispoljavanja učenika (npr. tokom dijaloga na času, a takođe i na primerima iz
domaćih i pismenih zadataka učenika). Tako će nastava jezika biti u funkciji osposobljavanja učenika za pravilno
komuniciranje savremenim književnim srpskim jezikom.
Obrada predloga ne može se smatrati okončanom na jednom času, ukazivanjem na njihovu nepromenljivost, već
osnovna znanja treba postupno proširivati tokom obrade padeža, i to navodeći najfrekventnije primere i njihovu
tipičnu upotrebu. Isto važi i za priloge, čiju podelu po značenju treba povezati sa priloškim odredbama, a funkciju
pokazivati u rečenici i u tekstu. I promenljive vrste reči treba povezivati sa njihovim tipičnim funkcijama u rečenici da
bi učenici uočili reč kao jedinicu na morfološkom i sintaksičkom nivou.
Pravopis
Pravopisna pravila se usvajaju putem sistematskih vežbanja (pravopisni diktati, ispravka grešaka u datom tekstu,
testovi sa pitanjima iz pravopisa itd.). U okviru pravopisnih vežbi poželjno je povremeno uključiti i pitanja kojima se
proverava grafija (pisana slova: veliko i malo ćiriličko Ć, Đ; veliko i malo latiničko Đ, veliko G, S, Š itd.).
Takođe, treba podsticati učenike da sami uočavaju i ispravljaju pravopisne greške u SMS komunikaciji, kao i u
različitim tipovima komunikacije putem interneta.
Pored toga, učenike treba upućivati na služenje pravopisom i pravopisnim rečnikom (školsko izdanje). Poželjno je da
nastavnik donosi primerak Pravopisa na čas kad god se obrađuju pravopisne teme (tako bi mogao pojedinačno
učenicima zadavati da pronađu reč u pravopisnom rečniku i odrede njen pravilan oblik ili pravilno pisanje).
Ortoepija
Nastavnik stalno treba da ukazuje na važnost pravilnog govora, koji se neguje sprovođenjem određenih ortoepskih
vežbi. Ortoepske vežbe ne treba realizovati kao posebne nastavne jedinice, već uz odgovarajuće teme iz gramatike:
npr. uočavanje mesta akcenta u reči može se povezati sa obradom i utvrđivanjem znanja o padežima (imenice
vreme, rame, teme i sl. u genitivu jednine i nominativu množine nemaju akcenat na istom slogu itd.); rečenična
intonacija može se s jedne strane povezati sa pravopisom, a sa druge sa sintaksom itd. Uz korišćenje audio snimaka,
učenike treba navikavati da prepoznaju, reprodukuju i usvoje pravilno akcentovan govor, a u mestima gde se odstupa
od akcenatske norme, da razlikuju standardni akcenat od svoga akcenta, tj. od dijalekatske akcentuacije.
Neke ortoepske vežbe mogu se sprovoditi i uz odgovarajuće teme iz književnosti: npr. artikulacija se može vežbati
izgovaranjem brzalica, onda kada se one obrađuju kao deo narodnog stvaralaštva; akcenat reči, tempo, ritam,
rečenična intonacija i pauze mogu se vežbati glasnim čitanjem odlomaka iz izborne lektire (po izboru nastavnika ili
učenika) itd. Kao ortoepsku vežbu treba sprovoditi i govorenje napamet naučenih odlomaka u stihu i prozi (uz pomoć
auditivnih nastavnih sredstava).
JEZIČKA KULTURA
Razvijanje jezičke kulture jedan je od najvažnijih zadataka nastave maternjeg jezika. Ova nastavna oblast, iako je
programski konstituisana kao posebno područje, mora se povezivati s obradom književnih tekstova kao
reprezentativnih obrazaca izražavanja, a takođe i sa nastavom gramatike i pravopisa. Isto tako, obrada književnog
teksta i rad na gramatici i pravopisu književnog jezika mora uključivati i sadržaje koji doprinose negovanju kulture
usmenog i pismenog izražavanja.
Jezička kultura se neguje sprovođenjem leksičko-semantičkih i stilskih vežbi, koje imaju za cilj bogaćenje rečnika i
razvijanje sposobnosti i veštine izražavanja. Sve vrste tih vežbanja, čiji je cilj razvijanje jezičkog mišljenja, izvode se
na tekstu ili u toku govornih vežbi.
Kada su u pitanju domaći zadaci, preporučuje se da se četiri zadatka pišu ćirilicom, a četiri latinicom (naizmenično).
Godišnje se radi četiri školska pismena zadatka - po dva u svakom polugodištu (jedan čas za izradu zadatka i dva za
analizu i pisanje poboljšane verzije sastava). Školske pismene zadatke trebalo bi pisati ćirilicom, a dva ispravka
latinicom.
Prilikom realizacije programa predmeta srpski jezik i književnost nastavnici treba da koriste i savremene tehnologije
(npr. video-bim, pametnu tablu i sl.). Osavremenjivanje časova može se postići i korišćenjem elektronskih udžbenika i
drugih nastavnih sredstava.
Praćenje i vrednovanje rezultata napredovanja učenika je u funkciji ostvarivanja ishoda, a započinje inicijalnom
procenom dostignutog nivoa znanja. Svaki nastavni čas i svaka aktivnost učenika je prilika za formativno ocenjivanje,
odnosno registrovanje napretka učenika i upućivanje na dalje aktivnosti.
Formativno vrednovanje je sastavni deo savremenog pristupa nastavi i podrazumeva procenu znanja, veština,
stavova i ponašanja, kao i razvijanja odgovarajuće kompetencije tokom nastave i učenja. Rezultat ovakvog
vrednovanja daje povratnu informaciju i učeniku i nastavniku o tome koje kompetencije su usvojene, a koje nisu, kao i
o efikasnosti odgovarajućih metoda koje je nastavnik primenio radi ostvarivanja cilja. Rezultati formativnog
vrednovanja na kraju nastavnog ciklusa treba da budu iskazani i brojčanom ocenom.
Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja, praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik, pored
postignuća učenika, kontinuirano prati i vrednuje vlastiti rad. Sve što se pokaže dobrim i efikasnim, nastavnik će
koristiti i dalje u svojoj nastavnoj praksi, a ono što bude procenjeno kao nedovoljno delotvorno, trebalo bi unaprediti.
ALBANSKI JEZIK
Napomena
BUGARSKI JEZIK
Napomena
BOSANSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik će biti u SADRŽAJI
stanju da:
- određuje književni rod i književnu vrstu; LIRIKA
- uočava obilježja lirske narodne
pjesme; Književni termini i pojmovi
- razlikuje epsku od lirske pjesme na Pojam narodne književnosti. Vrste autorske i
temelju suprotstavljanja događaja ili narodne lirske pjesme: ljubavne pjesme,
doživljaja; uspavanke, sevdalinke, opisne (deskriptivne)
- upoznaje se s usmenom književnom i pjesme.
historijskom baštinom; Vrste strofe prema broju stihova u lirskoj pjesmi:
- razvija svijest o opstojnosti naroda i distih, katren.
nacionalnih i kulturnih vrijednosti Pojam i vrste rime.
(domoljublje, junaštvo, hrabrost, Odlike lirske poezije: opisivanje, pejzaž.
vjernost, običaji, tradicija) koje Pjesnik i lirski subjekt.
karakteriziraju junaci opjevani u Stilske figure: epitet, simbol, metafora,
usmenim epskim i lirskim pjesmama; personifikacija, hiperbola.
- uočava lirske slike, motive i stalna Lektira
izražajna sredstava u narodnoj 1. Đevojka je ružu brala, narodna lirska pjesma
književnosti; 2. Po Taslidži pala magla, sevdalinka
- prepoznaje osnovna osjećanja 3. Bulbul mi pjeva, sevdalinka
KNJIŽEVNOST izražena u pjesmi; 4. Spavaj sine, narodna uspavanka
- analizira kompozicijske elemente lirske 5. Uspavanka, romska narodna pjesma
pjesme (strofa, stih); epskog djela u 6. Prvi snijeg, Osman Đikić
stihu i u prozi (dijelovi fabule - poglavlje, 7. Srebrna česma, Džemaludin Latić
epizoda; stih); dramskog djela (čin, 8. Svici, Kasim Deraković
scena, pojava); 9. Kuću kućom čine djeca, Muhidin Šarić
- otkriva lirske slike, motive, poentu 10. Da ja mogu drvo biti, Oton Župančić
pjesme; stilsko-izražajna sredstva u 11. Šašava pesma, Miroslav Antić
poeziji;
- uočava likove i motive u bajci;
- posjeduje samostalnost u analizi EPIKA
basne, njenog prenesenog smisla i
pouke; Književni termini i pojmovi
- razlikuje pojmove: pjesnik, lirski Vrste epskih djela u stihu i prozi: narodna epska
subjekt, pripovjedač i pisac; pjesma, narodna bajka, narodna basna, šaljiva
- razlikuje oblike kazivanja; narodna priča, narodne umotvorine, pripovijetka,
- određuje temu i ideju književnoga novela, autorska bajka, roman.
djela; Vrsta stiha prema broju slogova: deseterac.
- uočava glavne i sporedne motive; Stilske figure: hiperbola, onomatopeja, metafora.
- uočava osobine likova; Pisac i pripovjedač.
- analizira likove koristeći se navodima Oblici kazivanja: opisivanje, lirski opis, retrospekcija,
iz teksta; pripovijedanje u prvom i trećem licu, dijalog.
- stečena znanja i iskustva iz pročitanih Fabula, epizode i poglavlja (glave).
književnih djela primjenjuje u Lektira
svakodnevnim situacijama; 1. Mujo Hrnjica ženi brata Halila, narodna epska
pjesma
2. Đerzelez Alija i vila, narodna epska pjesma
3. Bajka o prstenu, narodna bajka
4. Mušica i vo, narodna basna
5. Putnik i gostioničar, šaljiva narodna priča
6. Izbor kratkih narodnih umotvorina
7. Vodeni cvjetovi, Ahmet Hromadžić (autorska
bajka)
8. Majka, Zija Dizdarević
9. Hrt, Ćamil Sijarić
10. Sijelo mudraca, Nedžad Ibrišimović
11. Niko-i-ništa, Alija Isaković
12. Tri lica moga oca, Rizo Džafić
13. Veliki pljusak, Hasan Kikić
14. Majstorije, Advan Hozić
15. Pet zrelih krušaka, Vilijam Sarojan
DRAMA
Lektira
NAUČNOPOPULARNI I INFORMATIVNI
TEKSTOVI
DOMAĆA LEKTIRA:
Bosanski jezik kao predmet predstavlja sintezu književnoga i jezičkoga znanja. Programsko-planska struktura ovog
predmeta uključuje sadržaje nastave književnosti sa osnovama teorije književnosti, nastavu gramatike, ortografije,
ortoepije, nastavu kulture izražavanja i nastavu medijske kulture. Sve ove sadržaje povezuje jezik, on ima obrazovnu,
odgojnu, funkcionalnu i komunikacijsku dimenziju.
Nastava bosanskoga jezika daje temeljna znanja iz jezika i književnosti i temeljnu pismenost. Ta znanja utječu na
uspjeh u učenju i drugih nastavnih predmeta. Čitanje je sredstvo i metoda učenja, a čitanje i učenje su u osnovi
komunikacije i sami su komunikacija. Samo pismen čovjek može djelovati efikasno, živjeti sa svrhom i radošću,
punoćom i mudrošću.
Osnovni ciljevi, zadaci, složenost i svrha nastave po pojedinim nastavnim područjima treba da budu zasnovani na
usvajanju osnovnih pojmova iz gramatike, teorije i interpretacije književnosti, vježbi usmenog i pisanog izražavanja,
stvaranju vlastitih tekstova (pisanih sastava), te ovladavanju osnovnim elementima i tehnikama iz filmske i scenske
umjetnosti i medijske kulture. Prilikom izrade programske strukture vodilo se računa o estetskim, etičkim i
nacionalnim kriterijima izbora književnih djela i pisaca što je uzrokovalo relativno veći broj obaveznih tekstova za
čitanke. Zato je važno naglasiti da sami nastavnici mogu izvršiti selekciju tekstova u skladu sa brojem nastavnih sati,
ali moramo stalno imati na umu reprezentativnost tekstova, kako bismo osposobili djecu za samostalan pristup
interpretaciji umjetničkog djela (važno je uključiti djela koja predstavljaju različite vrste i rodove).
Nastavni program orijentiran je na ishode. Učenje i poučavanje će, umjesto na sadržaje, biti usmjereno na ishode
učenja koji upućuju na to koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine. Zato će u središtu
nastavnoga procesa biti učenik, a ne nastavni sadržaji. Nastavnici će samostalno, ali i u dogovoru s učenicima, na
temelju predloženih kriterija, načela, smjernica i preporuka, te svoga iskustva, analiza i procjene odabirati kako će i
pomoću kojih tekstova i izvora njihovi učenici ostvariti ishode učenja. Učenici će istraživati i otkrivati koristeći
prethodno usvojena znanja i iskustva. To omogućava individualizaciju nastave koja će tako biti učinkovitija i
zanimljivija.
Savremeni odgojno-obrazovni proces prepoznatljiv je po usmjerenosti na učenika. Pomoću ishoda učenja prilikom
planiranja i programiranja aktivnosti poučavanja i učenja moguće je ostvariti takav pristup. Prednosti primjene ishoda
učenja u osnovnom obrazovanju su brojne, vrednujemo ih u odnosu na to šta pružaju učenicima i nastavnicima.
Učenicima pomažu da shvate šta je to što se od njih očekuje, doprinose racionalizaciji nastave i učenja i
omogućavaju (samo) praćenje napredovanja. Daju im konkretnu predstavu o tome šta treba znati na kraju realizacije
određene teme, cjeline, predmeta, razreda, pa i na kraju osnovne škole. Ishodi učenja mogu olakšati i pripreme
učenika za pisane i usmene provjere. Predstavljaju osnov za izbor nastavnih sadržaja, što nastavniku daje slobodu
da u nastavi koristi različite izvore i da učenike upućuje na to da tragaju za novim izvorima saznanja. Precizno
definirani ishodi učenja omogućavaju i lakši izbor nastavih strategija, metoda i postupaka, čime se olakšava
didaktičko-metodičko kreiranje procesa poučavanja i učenja. Osim toga što ishodi učenja impliciraju aktivnosti
učenika u nastavi i učenju, njihovom primjenom mogu se diferencirati zadaci za vrednovanje učeničkog izraza.
KNJIŽEVNOST
Što se tiče književnih tekstova, u petome razredu čitaju se epske, lirske pjesme (pejzažne, ljubavne, sevdalinke),
basne, bajke, šaljive narodne priče, kratke narodne umotvorine, novele, igrokazi, skečevi, dječji romani.
Književni tekstovi su razvrstani po književnim rodovima - lirika, epika i drama. Izbor djela zasnovan je na principu
prilagođenosti uzrastu.
Broj tekstova za domaću lektiru je smanjen. Popis predloženih književnih tekstova je okvirni i neobavezujući, a
sastavljen je tako da nudi izbor antologijskih i savremenih djela različitih žanrova (poetski, prozni i dramski tekstovi) i
tematike primjerene starosnoj i spoznajnoj recepciji učenika kojima je namijenjen; na popisu su i tekstovi koji su se i
dosad čitali, no osvježen je dodatnom literaturom. Svaki nastavnik može odabrati i djelo koje nije na predloženom
popisu ako smatra da pomoću njega učenici mogu ostvariti koji od ishoda. Učenik će tijekom školovanja izabrati
najmanje jedan tekst kojega će moći predstaviti i obrazložiti razloge svoga izbora. Dopunski izbor tekstova dopušta
nastavniku veću kreativnost u dostizanju ishoda. Sa ovoga popisa nastavnik bira najmanje dva, a najviše tri djela. U
programu su zastupljeni i naučnopopularni i informativni tekstovi.
Pri realizaciji programa nastavnik treba da uspostavi i vertikalnu i horizontalnu korelaciju. Vertikalna korelacija se
odnosi na sadržaje iz prethodnih razreda, a horizontalna korelacija je međupredmetna, koju nastavnik uspostavlja,
prije svega, sa historijom, muzičkom i likovnom kulturom i dr.
Zbog toga što je proučavanje književno-umjetničkog djela složen proces, motiviranje učenika mora biti početni korak
da bi se u što većoj mjeri primjenjivalo jedinstvo analitičkih i sintetičkih postupaka i gledišta.
Prilikom tumačenja teksta učenike treba navikavati da svoje utiske, stavove i sudove o književnom djelu potkrepljuju
činjenicama iz samoga teksta. Tako će učenici biti osposobljeni za samostalni iskaz, istraživačku djelatnost i
zauzimanje kritičkih stavova.
Komunikacijsko-funkcionalni pristup poučavanju gramatike polazi od jezičnoga znanja koje svako dijete spontano
usvaja, na temelju toga jezične se sposobnosti dovode do vještina, naprimjer da učenik može samostalno sastavljati
tekstove: pisati ih i govoriti u skladu sa pravopisnim i ostalim gramatičkim pravilima. Jezična znanja usvajat će se na
upotrebnoj razini (metajezična znanja poučavaju se na temelju jezičnih znanja), što znači da će se, naprimjer, učenik
koristiti jednostavnim i složenim glagolskim oblicima i tačno pisati i govoriti glagolske oblike, a tek potom utvrditi
pravila o tome. Provjeravat će se i vrjednovati pravilna upotreba, a ne definicije glagolskih oblika. Jezično se gradivo,
dakle, ne uči izdvojeno iz konteksta da bi se vrste riječi, padežni ili glagolski oblici razvrstavali u tablice, ili da bi se u
rečenici analizirala služba riječi, nego da učenik može stvoriti tekst na standardnome bosanskome jeziku. Pristup
književnosti usmjeren je na razvijanje čitalačkih navika i kulture čitanja. Učenici će izražavati svoje stavove i mišljenja
o književnome tekstu, a književnoteorijska znanja usvajat će s obzirom na odabrani književni tekst.
MEDIJSKA KULTURA
Sa pojedinim elementima medijske pismenosti učenike treba upoznati kroz korelaciju: pojam dječji časopis upoznati
na konkretnome tekstu iz časopisa po izboru; pojam radio upoznati kroz obradu predviđenog teksta. Kroz pojmove
filma, radio i dječijeg časopisa učenici se postepeno uvode u svijet medijske umjetnosti.
MAĐARSKI JEZIK
KIMENET
TERÜLET/TEMATIKAI A tematikai egység/terület
TARTALOM
EGYSÉG feldolgozását követően a diák
képes lesz:
- Felismeri a tantervben előírt NÉPKÖLTÉSZET
alapművek címét és szerzőjét.
- Felismeri az irodalmi mű jellemző Feldolgozásra szánt szövegek
vonásait. Kötelező szövegek
- Meghatározza az irodalmi mű 1. Hat különböző tájegységhez kapcsolódó
témáját, fő motívumait és népdal feldolgozása (pl. Megizentem (népdal) -
szereplőit, összefoglalja, Bartók Béla gyűjtése, Úgy tetszik, hogy (népdal)
reprodukálja a cselekményt. - Kodály Zoltán gyűjtése)
- Felismeri és megkülönbözteti a 2. Kőmíves Kelemenné (népballada)
prózai és verses formákat. 3. Tündérszép Ilona és Árgyélus
- Megkülönbözteti a népköltészetet 4. H. C. Andersen: Ateáskanna -
a műköltészettől, a szépirodalmi Andersenhatásaamagyarirodalomra;
szöveget a nem szépirodalmi Atárgymintmesehős (beszámoló);
szövegektől. 5. MészölyMiklósegymeséje:
IRODALMI ISMERETEK
- Felismeri az epikai, drámai és lírai Tréfásmese/Akisjátszótársak/Vidám
szövegek beszélőjét. Különbséget ésszomorú/Atoronymeséje (műmese)
tesz szerző és narrátor/lírai én 6. A csodaszarvas (monda)
között.
- Különbséget tesz az epikus közlés
alapformái az elbeszélés, aleírás és Kiegészítő és ajánlott szövegek
a dialógus között. 1. Szent Száva (Jung Károly fordítása) - A Szent
- Meg tudja állapítani a cselekmény Száva-legenda magyar irodalmi kapcsolatai
helyét és idejét. 2. Csáth Géza: Bartók Béla (részlet)
- Felismeri az idézetet a 3. Az Ezeregyéjszaka legszebb meséiből: Az
szövegben. ökör és a szamár/A halász és a szellem
- Felismeri a költői jelzőt, vagymásmese
megszemélyesítést, hasonlatot, 4. Grimm-mese: Holle anyó
metaforát, ismétlést, költői kérdést. 5. Boldizsár Ildikó: Boszorkányos mesék (egy
- Elhelyezi a tantervben előírt mese feldolgozása)
kötelező irodalmi műveket az 6. Berg Judit meséi
alapvető irodalmi kontextusokban 7. Pilinszky János: A nap születése
(magyar irodalom/világirodalom, 8. Mátyás király meg a csókai földesúr/Székké
régi/újabb/kortárs, szóbeli/szerzői). változott Juliska (Penavin Olga gyűjtése)/Raffai
- Képes a következő szépirodalmi Judit: Vajdasági történetek Mátyás királyról
szövegelemek meghatározására és (válogatás).
példákkal való illusztrálására: 9. A tordai hasadék (népmonda)
motívum, téma, fabula, a 10. Hiedelemmondák elvarázsolt lényekről,
cselekmény helye és ideje, mitikus állatokról virágokról, lidércről, elásott
főszereplő, mellékszereplő stb. kincsről, kötésről és oldásról, ördögösökről stb. -
- Az irodalmi művekben a kapcsolni összehasonlító elemzésként a
szövegrészletek, a hősök és a népmesékhez, mítoszokhoz.
helyzetek alapján felismeri a
műnemet és a műfajt. Irodalmi alapfogalmak
- Ismeri és megnevezi a következő A szöveg formája: vers, próza.Műnemek: líra,
fogalmakat: monda, mítosz, epika, dráma. Műköltészet és népköltészet.
elbeszélő költemény, dal, tájleíró Szerző (költő, író), lírai én, elbeszélő. Műfaji
költemény, ballada, elbeszélés, ismeretek: dal, tájleíró költemény, ballada,
novella, regény, levél, episztola, mese, monda, anekdota, elbeszélés, regény,
mesejáték. levél, mesejáték.
- Ismeri és megnevezi a következő Az ütemhangsúlyos verselés. Az időmértékes
fogalmakat: meseelem, verselés alapjai: a rövid és hosszú szótag
meseformula, bevezetés, fogalma.
kibontakozás, bonyodalom, Mesetípusok, a népmese jellemzői.
tetőpont, megoldás, valószerű és Mesemondás. Mesepoétika.
valószerűtlen elemek, konfliktus.
- Megnevezi a leírás formáit:
személyleírás, tárgyleírás, tájleírás.
- Felismeri és megnevezi a
rímfajtákat és a refrént, hasonlatot,
metaforát, megszemélyesítést,
ellentétet, fokozást, hangutánzást
és hangulatfestést.
- Felismeri és értelmezi a tanterv
által kötelezően előirányzott
egyszerű szövegek
konfliktushelyzeteit, a hősök
jellemvonásait, s velük
kapcsolatban megállapít, véleményt
formál.
- A szépirodalmi művek tudatos,
igényes olvasója.
- Tiszteli a nemzeti irodalom és
kultúra hagyományait.
- Képes esztétikai élmény
átélésére.
- Változatos olvasási stratégiákat
alkalmaz.
- Tudatosan gyűjt információkat
(nyomtatott, audiovizuális,
elektronikus forrásokból) iskolai
feladataihoz.
- Könyvtárba jár és önállóan választ
irodalmi alkotást, képes naplót
vezetni vagy portfóliót összeállítani
olvasmányairól.
LÍRA
Irodalmi alapfogalmak
A költő és a lírai én. Lírai műfajok. A motívumok
és költői képek mint a lírai mű kompozíciójának
elemei. A lírai formanyelv jellemzői: képiség,
ritmus, szerkezet. Rím. Kötött és szabad vers.
Szóképek és stíluseszközök: hasonlat,
megszemélyesítés, metafora, ellentét, fokozás,
költői jelző, ismétlés, hangutánzás és
hangulatfestés. Költői kérdés.
EPIKA
Irodalmi alapfogalmak
Szerző és elbeszélő. Epikai műfajok. Az
elbeszélésmód sajátosságai: egyes szám
harmadik személyű és egyes szám első
személyűelbeszélés; jellemzés; párbeszéd.
Leírások (táj-, személy-, tárgyleírás). Az epikai
művek szerkezeti egységei. A szereplők
jellemzésének eszközei: beszéd, tettek, külső
tulajdonságok, életfelfogás, erkölcsiség.
DRÁMA
Irodalmi alapfogalmak
Drámai műfajok: komédia, tragédia;
egyfelvonásos; rádiódráma.
A drama jellemzői: felvonás, jelenet, szereplők.
Népi dramatikus játékok/farsang, betlehemezés
stb./
ISMERETTERJESZTŐ ÉS INFORMATÍV
SZÖVEGEK
(2 mű kiválasztása)
HÁZI OLVASMÁNY
Kötelező szövegek
1. Petőfi Sándor: János vitéz
2. Lázár Ervin: Szegény Dzsoni és Árnika
3. Egy szabadon választott vagy ajánlott
műfeldolgozása a kortárs irodalomból
olvasónapló vagy portfólió formájában
Ajánlott szövegek
1. Lengyel Dénes: Régi magyar mondák
2. Volt egyszer egy…
3. Janikovszky Éva: Égig érő fű
4. Astrid Lindgren: Juharfalvi Emil/Juharfalvi
Emil újabb csínyei/Harisnyás Pippi
5. Mándy Iván: Csutak színre lép/Csutak és a
szürke ló
6. Macskamenyasszony - határon túli magyar
népmesék és mondák
7. Erich Kästner: A repülő osztály/Emil és a
detektívek
8. Varró Dániel: Túl a Maszat-hegyen
9. Békés Pál: A kétbalkezes varázsló/A Félőlény
10. Luis Sachar: Stanley, a szerencse fia
11. Renè Goscihny: A kis Nicolas
12. Jules Verne: Kétévi vakáció
13. Nógrádi Gábor: Petepite
14. J. K. Rowling: Harry Potter és a Bölcsek
Köve
15. George Lucas: Csillagok háborúja
16. William Kotzwinkle: E. T. a földönkívüli
Idegen nyelvek
Történelem
Zeneművészet
Képzőművészet
Hittan
Polgári nevelés
A magyar nyelv tanterve három tárgykört ölel fel: az irodalmat, a nyelvet és a beszédkultúrát. Az órák tárgykör
szerinti ajánlott felosztása a következő: irodalom - 70 óra, nyelvtan - 70 óra ésbeszédkultúra - 40 óra. Mindhárom
tárgykör szorosan összefügg és egyiket sem lehet magában, a többitől elkülönítve tanítani.
Az ajánlott szövegekből a tanár választja ki a feldolgozásra kerülő olvasmányokat, ezeket kiegészítheti más
szövegekkel, amelyekbe bevonja a kortárs irodalmat is. Az ünnepekhez (karácsony, húsvét) kapcsolódó helyi
szokások megbeszélése, gyűjtése is szerepeljen a tananyagban! A korszerű irodalomtanítás interdiszciplináris
távlatokat nyit meg a tanulók számára. Lehetővé kell tenni az iskola és más intézmények közötti interaktív kapcsolat
kialakítását (múzeumlátogatás, kiállítások és színházi előadások megtekintése, jelenlét a település kulturális
életében).
A népköltészeti olvasmányokat követően Petőfi Sándor műveivel foglalkozik a tanterv részletesebben és sokrétűen.
A korszerű Petőfi-kép és Petőfi lírájának mai továbbélése rávezeti a tanulót irodalomtörténeti értékeink
megbecsülésére, az életmű megítélésének változására.
A lírai művek sokszínűsége lehetővé teszi a verstani ismeretek gazdagítását: a rím, szabad vers, leírások,
megszemélyesítés, hasonlat, metafora, költői jelző, a versforma, a dal, a tájleíró költemény stb.
Az epikus alkotások egyrészt a kifejező olvasás céljait szolgálják, másrészt a szövegértés lehetőségeire
összpontosítanak. Fontos szerepet tölt be a műfajismeret, a műfajok felismerése és meghatározása.
Az irodalmi tananyag gazdag szövegtára nem kötelezi a tanárt minden alkotás elemzésére, de olvasásra,
ismeretszerzésre mindenképp ajánlott. Ez az alapvető készség befolyásolja a tanulók előrehaladását minden
tantárgyban. A tanterv olvasmányai törzs- és kiegészítő anyagokra tagozódnak. A törzsanyag a kötelezően
feldolgozandó műveket tartalmazza; a kiegészítő anyag olyan szemelvényeket ajánl, amelyek tanításáról vagy
elhagyásáról, illetőleg más kiegészítő anyaggal való helyettesítéséről a tanár dönt. Ugyanez a helyzet az ajánlott
olvasmányok esetében is. A tanárnak a tanmenet megtervezésekor ahhoz is joga van, hogy a tantervben szereplő
ajánlott olvasmányok némelyike helyett más szövegeket javasoljon elolvasásra. Az is kívánatos, hogy az ajánlott
olvasmányok köréből a tanuló saját ízlése, érdeklődése szerint is választhasson. A szövegek megbeszélésében,
értelmezésében erősen építenünk kell a gyerekek fantáziatevékenységére, lehetőséget kell nyújtanunk szemléletes
képek felidézésére, a történetek dramatizálására, folytatására, a cselekmény kreatív továbbpergetésére.
A tanítási órákon változatos formában gyakoroltassuk az olvasást, legyen szerves része a művek feldolgozásának,
végeztessünk válogató olvasást, az órák összefoglaló részében is gyakoroltassunk. A tanuló tudja magyarázni a
világos szerkezetű olvasmányok cselekményének előzményeit és következményeit, tudjon összehasonlítani több
hasonló alkotást. Mondjon véleményt a szereplők viselkedéséről, és indokolja tetteiket. A szövegek olvasása során
fel kell ismernie a tanult irodalomelméleti ismereteket.
A magyar nyelv tanterve a kimeneteken, illetve a tanulási folyamaton és a tanulók eredményein alapul. A kimenetek
annak az integrált tudásnak, készségeknek, magatartásnak és értékeknek a leírását jelentik, amelyeket a tanuló a
tantárgy három tárgykörén keresztül felépít, kibővít és elmélyít magának.
A nyelvtan tanítása egységes folyamat az általános iskolai tanításban. 5. osztályban folytatjuk az alsó osztályokban
szerzett nyelvi ismeretek bővítését és a kompetenciafejlesztést. A nyelvtani definíciók és a helyesírási szabályok
tudatosítása hozzájárul a tanulók logikus gondolkodásának és kifejezőkészségének fejlesztéséhez.
A nyelvtantanítás feladatának megvalósítása érdekében szilárd ismereteket kell nyújtanunk a leíró nyelvtan egyes
elemeiről és rendszerének alapvető sajátosságairól, ugyanakkor figyelembe kell vennünk az újabb pragmatikai,
szövegnyelvészeti, szociolingvisztikai, kommunikációelméleti kutatások eredményeit is. Biztosítanunk kell az
ismeretek kompetenciává való alakulását.
Az alsó tagozatban elsajátított nyelvtani anyag új ismeretekkel bővül. Morfológiából a szavak hangalakjával és
jelentésével részletesebben foglalkozik a tanterv, valamint rendszerezi a toldalékok fajtáit. Végeztessünk helyesírási
gyakorlatokat a toldalékok megnevezésével (képző, jel, rag). A toldalékok közül csak az alaptípusokat tanulják meg a
tanulók. A hangtani tananyag az eddigi ismeretek rendszerezése mellett, a mássalhangzók egymásra hatásával
foglalkozik részletesen. A mondattani rész ugyancsak kiegészül. Új tananyagként jelenik meg a sajtó nyelve, a
medialitás problémaköre. A logikus gondolkodás fejlesztésének elengedhetetlen feltétele, hogy minden absztrakt
ismeret szoros kapcsolatban legyen a valósággal. A nyelvet mint élő és változó jelenséget vizsgáltassuk a tanulókkal.
A nyelvtan tanításának lényege a szövegek által történő gyakorlás. Célunk, hogy a tanulók önállóan ismerjék fel a
szabályokat a példasorok alapján.
A helyesírás szervesen beépül a tananyagba. Ahhoz, hogy a tanulók a készség fokán alkalmazzák a helyesírási
szabályokat, szükséges, hogy a helyesírási szempontból legfontosabb problémákat biztosan felismerjék. A tanulók
folyamatosan gyakorolják az írásjelek helyes használatát, az összetett szavak helyesírását, a toldalékok helyes
kapcsolását a szótőhöz a hangtörvényeken keresztül. A tananyag tovább gyakoroltatja a j hang kétféle jelölését,
valamint a hagyományos családnevek helyesírását és toldalékolását. A nyelvtani szabályok felismeréséig
szövegeken alkalmazott gyakorlatokkal jussanak el. A magyar helyesírás alapelvei is megjelennek a gyakorlatok
sorában, rámutatásként a szabályokra: a kiejtés, az egyszerűsítés, a hagyományos írásmód és a szóelemzés elve.
Az új helyesírási szabályzat megjelenése megköveteli az eltérésekre való fókuszálást, illetve ezek begyakorlását. A
nyelvtantanítás során kiaknázzuk a játékos módszerek lehetőségeit.
Az íráskészség fejlesztése szintén folytatódik az 5. osztályban. Az írásbeli dolgozatokon kívül fogalmazásokat íratunk
a tanulókkal, amelyekben önálló véleményformálásra, egyéni látásmód kialakítására törekszünk. Az elbeszélő
fogalmazás mellett ajánlatos gyakoroltatni a jellemzést és a leíró fogalmazást is. Ezekre (jellemek, leírások) külön
rámutatunk az irodalmi alkotások elemzése során. A tanulókkal megismertetjük a vázlatkészítést, valamint az
irodalmi kézikönyvek tartalmát és használatát, ugyanakkor a kommunikáció új lehetőségeiről is tájékozódunk. A
tanulók figyeljék meg a kor technikai fejlődésének nyelvi vetületeit a világhálón, valamint az SMS-ek nyelvét,
rövidítéseit. A digitális kompetenciájukat néhány internetes szövegtípus/műfaj formai és tartalmi jellemzőinek
megfigyelésével fejlesszük.
RUMUNSKI JEZIK
FINALITĂŢI
DOMENIUL/TEMA După terminarea temei/domeniuluielevul va CONŢINUTURI
fi capabil:
- săstabilească genul şi specia operelor
literare
- săfacă diferenţa între caracteristicile
literaturii populare şi artistice
- săfacă diferenţa între operele cu caracter LIRICA
realist şi fictiv
- săanalizeze elementele de compoziţie a Noţiuni de teorie literară
unei poezii lirice (vers, strofă); a unui text Motivele şi imaginile poetice ca elemente ale
epic în versuri şi în proză (părţile operei conţinutului creaţiilor lirice.
literare - capitol, fragment, vers); a unei Felul de strofe în funcţie de numărul de versuri
opere dramatice (act, scenă, apariţie) din poezia lirică: catrenul.
- săfacă distincţia dintre noţiunea de Caracteristicile poeziei lirice, imaginile artistice,
narator şi scriitor ritmul.
- să diferenţieze forme de exprimare Figuri de stil: comparaţia, epitetul,
literară (descriere, naraţiune, dialog) personificarea, onomatopeea. Tipuri de poezii
- să identifice elementele sonore, vizuale, lirice populare şi artistice: descriptive
tactile ale imaginilor poetice (pastelul); lirice - doina şi poeziile tradiţionale.
LITERATURA
- să recunoască figurile de stil şi să
înţeleagă rolul lor în textul literar-artistic Lectură şcolară recomandată
- să determine intonaţia de bază în citirea 1. Vasile Alecsandri: Sfârşit de toamnă
unei poezii, naraţiuni sau acţiuni dramatice 2. Nicolae Labiş: Fulg
(plină de umor, veselă, tristă etc) 3. Mihai Eminescu: Revedere
- săidentifice trăsăturile personajelor prin 4. George Coşbuc: Concert de primăvară
exemple din text 5. Panait Cerna: Cântec de martie
- săevalueze comportamentul personajelor 6. George Topârceanu: Un duel
şi să-şi exprime în mod argumentat părerile 7. Poeziipopulare: Numă bate Doamne, rău,
şi atitudinea sau Cântă puiulcucului,
- săilustreze credinţele, obiceiurile, modul 8. Poezii ocazionale, obiceiuri, colinde
de viaţă şi evenimentele din trecut descrise 9. Poezii din literatura română din Serbia şi a
în operele literare conaţionalilor
- săînţeleagă textul citit cu voce tare şi în
sine
- să formuleze singur întrebări cu privire la
textul citit şi să-şi exprime opinia
EPICA
DRAMA
Bibliografie recomandată
1. Vasile Alecsandri: Chiriţaîn provincie
(fragment)
2. Dušan Radović: Căpitanul John Peoplefox
(fragment)
TEXTE
ŞTIINŢIFICO - FANTASTICE ŞI
INFORMATIVE
(se vor alege două texte)
LECTURĂ ŞCOLARĂ:
1. Selecţie de poezii româneşti
Topârceanu: Poezii.
2. Selecţie din proza română,
E. Gârleanu: Povestiri
3. Mihail Sadoveanu: Dumbrava minunată
4. Selecţie de basme româneşti;
Petre Ispirescu: Culegere de basme
5. Selecţie de legende;
Alexandru Mitru: Legendele Olimpului
6. Selecţie din literatura universală
7. Selecţie din literatura românilor din Serbia
Selecţie suplimentară din lectura şcolară
(se vor alege două opere)
Limbile străine
Limba sârbă ca limbă nematernă
Istoria
Cultura muzicală
Cultura plastică
Religia
Educaţia civică
Programa şcolară pentru disciplina Limba română cuprinde trei domenii: literatura, limba şi cultura exprimării.
Repartizarea recomandată a orelor pe domenii tematice generale este următoarea: literatura - 70 de ore, limba - 70
de ore şi cultură exprimării - 40 de ore. Toate cele trei domenii sunt legate între ele şi trebuie studiate prin
interacţiunea lor.
Programa şcolară pentru disciplina Limba română se bazează pe anumite finalităţi, procesul de învăţare şi realizările
elevilor. Finalităţile conţin descrierea cunoştinţelor, abilităţilor, atitudinilor şi valorilor integrate pe care elevul le obţine,
le extinde şi aprofundează în cele trei domenii care constituie această disciplină.
Programa şcolară întemeiată pe finalităţi oferă profesorului o libertate mai mare în crearea şi proiectarea predării şi
învăţării. Rolul profesorului este de a contextualiza această programă cu necesităţile specifice ale elevilor dintr-o
clasă, luând în considerare: structura clasei şi caracteristicile elevilor; manualele şi alte materiale didactice care vor fi
utilizate; condiţiile tehnice, materiale didactice de care dispun şi mediile pe care le are şcoala; resursele, posibilităţile
şi necesităţile comunităţii locale în care şcoala funcţionează. Pornind de la finalităţile şi conţinuturile date, profesorul
îşi întocmeşte planul anual global de muncă din care va dezvolta mai târziu planurile operaţionale. Finalităţile definite
pe domenii facilitează profesorului operaţionalizarea în continuare a finalităţilor concrete la nivel de unităţi de
învăţământ. Acum fiecare profesor are finalităţi definite pentru fiecare domeniu. De la el se aşteaptă ca pentru fiecare
unitate de învăţământ, în faza de planificare şi scriere a pregătii pentru oră să definească finalităţile piramidal, pe trei
niveluri: unul pe care toţi elevii ar trebui să-l realizeze, unul pe care majoritatea elevilor ar trebui să-l atingăşi unul
care va fi însuşit doar decâţiva elevi. În acest fel se va stabili o legătură indirectă cu standardele pe trei niveluri ale
realizărilor elevilor. În planificare, ar trebui, de asemenea, avut în vedere că finalităţile diferă, la unele se poate
ajunge mai uşor şi mai rapid, dar pentru cele mai multe finalităţi (mai ales pentru domeniul literaturii) este nevoie de
mai mult timp, de o serie de activităţi diferite şi de o muncă pe texte variate. În faza de planificare a predării şi
învăţării, este foarte important faptul că manualul este instrumentul de predare şi că acesta nu precizează
conţinuturile diciplinei. De aceea, conţinuturile oferite în manual trebuie acceptate selectiv şi în funcţie de finalităţile
care ar trebui realizate. Pe lângă manual, ca una dintre sursele de învăţare, profesorul trebuie să ofere elevilor
posibilitatea să folosească şi alte surse de învăţare.
LITERATURA
Acest domeniu se bazează pe texte din lectura clasificată pe genurile literare - liric, epicşi dramatic şi pe o selecţie
bogată de texte nonliterare, ştiinţifice şi informative. O parte obligatorie a textelor literare le constituie operele care
aparţin corpusului naţional principal, fiind îmbogăţit cu opere din literatura moderă, contemporană. Selecţia textelor
va fi bazată în mare măsură pe principiul adaptării la vârsta elevilor.
Pe lângă textele care trebuie abordate la oră este dată şi o listă cu lectură şcolară. Scopul reintroducerii lecturii
şcolare este formarea, dezvoltarea şi cultivalrea deprinderilor de citire a elevilor. Elevii pot în timpul vacanţei să
citească operele mai vaste, ceea ce contribuie la continuitatea deprinderii de citire.
Pe lângă operele obligatorii care trebuie abordate, este adăugată şi o listă cu texte suplimentare. Partea opţională
permite profesorului o creativitate mai mare în atingerea finalităţilor. Această lectură oferă o posibilitate mai mare de
aplicare a abordării comparative în exploatarea creaţiilor literare, pe diferite niveluri de analiză: interpretare,
prezentare sau comentarii. Selecţia operelor trebuie să fie adaptată capacităţilor, necesităţilor şi intereselor elevilor.
Diferenţele în valoarea totală artistică şi informativă a textelor influenţează asupra soluţiilor metodologice adecvate
(adaptarea la citirea felului de text, amploarea în interpretarea textului în funcţie de complexitatea structurii sale,
legarea şi corelarea cu conţinuturile relevante din alte domenii - gramatica, ortografia şi cultura exprimării etc.).
Textele din partea suplimentară a programului trebuie să servească profesorului şi la predarea unităţilor didactice din
gramatică, precum şi la predarea şi consolidarea conţinutului din cultura exprimării. Operele pe care nu le abordează
profesorul ar trebui să le recomande elevilor să le citească în timpul lor liber.
Noua programă este bazată pe o corelaţie mai mare dintre operele literare şi nonliterare. Corelaţia este facilitată prin
combinarea adecvată a textelor obligatorii şi opţionale.Din lista de texte suplimentare profesorul alege acele opere
care, cu partea obligatorie a texterlor va alcătui o unitate motiv-tematică. Acelaşi text poate fi corelat cu alte texte în
moduri diferite, în funcţie de diferite motive sau tonuri narative.Operele literare care au fost ecranizate (Chiriţa în
provincie. D-l Goe, Aleodor Împărat, Dumbrava minunată, Basme de P. Ispirescu şi Ioan Slavici - Zâna Zorilor,
Povestea lui Harap-Alb) pot servi la analiza comparativă şi identificarea diferenţelor dintre, povestirile şi formele
literare şi ecranizate (adaptate, modificate), oferind elevilor posibilitatea de a ajunge la o concluzie cu privire la natura
celor două medii şi de a-şi dezvolta exprimarea mediatică. Eleviilor li se pot sugera şi alte filme cu tematică similară
prin care se va realiza o unitate motiv-tematică suplimentară.
Profesorul trebuie să cunoască conţinutul programei de limba română din clasa anterioară pentru a respecta
principiul predării treptate şi sistematice. Pe lângă corelaţia dintre texte, este necesar ca profesorul să stabilească o
corelaţie cu alte discipline şcolare, în primul rând cu materia din istoriei, cultura plastică, cultura muzicală, religie şi
educaţia civică şi limba sârbă ca limbă nematernă.
Introducerea elevilor în lumea literaturii, dar şi în a cerlorlalte texte, aşa-numitele texte non-literare (ştiinţifice,
informative), este o sarcină didactică extrem de complexă. Tocmai la acest nivel de şcolaizare se obţin cunoştinţele
de bază, dar şi cele mai importante, aptitudinile şi obiceiurile de care va depinde cultura literară a elevilor, dar, şi
competenţa estetică. Elevii trebuie să înţeleagă felurile operelor literare şi autonomia acestora, precum şi faptul că o
operă literară modelează o posibilă imagine a realităţii.
În analiza textului se va aplica într-o măsură mai mare unitatea dintre procedeele analitice şi sintetice şi părerile
proprii. În conformitate cu finalităţile, elevii ar trebui îndrumaţi ca să se deprindă cu modul de a reda propriile impresii,
atitudini şi concluzii referitoare la opera citită, prin exemple din text şi astfel li se va dezvolta capacitatea de exprimare
independentă, activitatea de investigare şi luare a unui punct de vedere critic.
Studiul operei literar-artistice în procesul de predare este un proces complex, care începe cu pregătirea profesorului
şi a elevilor (motivarea elevilor pentru citire, trăire şi analiza textului artistic, citirea, localizarea textului artistic,
obişnuirea elevilor cu munca de cercetare) pentru analiza operelor literare. Formele cele mai productive primite în
interpretarea operelor literare sunt obţinute la orele de predare, iar în formele de aplicare funcţională a cunoştinţelor
şi abilităţilor, continuă şi după ore: în recapitularea productivă a cunoştinţelor privind materialul didactic tratat, în
studiile comparative ale operelor literar-artistice şi în abordarea de cercetare şi analizeioperelor citite. Etapele
centrale ale procesului de abordare a operei literar-artitice în clasă, sunt interpretările bazate pe metodologia şi
metoda de dezvoltare a acestora în cadrul orei de predare.
Analiza operelor literare ar trebui să fie bazată pe rezolvarea întrebărilor problemă care reies din text şi trăirile
artistice. Multe texte, în special fragmente din opere, necesită localizarea lor în timp, deseori ea fiind multiplă.
Amplasarea textului într-un cadru temporal, spaţial şi socio-istoric şi informarea cu privire la conţinuturile importante
care preced fragmenului - reprezintă condiţii fără de care deseori textul nu poate fi trăit intens şi înţeles corect.
În interpretarea textului elevii trebuie obişnuiţi să-şi argumenteze impresiile, atitudinile şi reflexiile asupra textului
literar, astfel dezvoltându-li-se capacitatea de exprimare independentă, a activităţilor de cercetare şi criticii,
respectând în acelaşi timp atitudinea individuală de înţelegere a textelor literare şi de exprimare a opiniilor.
Elevii vor însuşi noţiunile de teorie literară prin abordarea textelor corespunzătoare şi prin utilizarea anterioară a
lecturii. Cu ajutorul mijloacelor lingvistice şi stilistice elevii vor percepe textul cu ajutorul impresiilor şi trăirilor
sufleteşti, precum şi a sugestiilor estetice, astfel că vor fi capabili să înţeleagă condiţionarea reciprocă linvistico-
stilistică.
În timpul analizei operelor literare, precum şi în cadrul exerciţiilor orale şi în scris, se va insista ca elevii să descopere
cât mai multe trăsături, emoţii şi stări sufleteşti ale personajelor, să-şi exprime opiniile asupra comportamentului
personajelor.
Finalităţile legate de domeniul literaturii se bazează pe citire. Diferitele forme de citire reprezintă condiţia de bază
pentru ca elevii să dobândească cunoştinţe şi să continue să fie introduşi cu succes în lumea operelor literare. În
clasa a cincea se cultivă în primul rând citirea expresivă, iar elevii sunt introduşi treptat în cititul de cercetare.
LIMBA
În predarea limbii, elevilor li se va dezvolta capacitatea pentru comunicarea orală şi în scrisă în limba română
standard. De aici, scopul cerinţelor din această programă nu este doar însuşirea normelor de limbă şi de gramatică,
ci şi înţelegerea funcţiilor lor şi aplicarea corectă în exprimarea orală şi în scris.
În cazul în care conţinut programei prevede unităţi didactice pe care elevii deja le-au însuşit în clasele precedente, se
subînţelege că va fi verificat nivelul de însuşire şi capacitatea de aplicare a materiei învăţate anterior, iar
recapitularea şi exersarea pe exemple noi va fi realizată înainte de abordarea noilor conţinuturi. Prin aceasta se
asigură o continuitate în activitate şi muncă sistematică în corelarea dintre materia nouă şi cunoştinţele existente.
Profesorul trebuie mereu să fie conştinet de rolul primordial pe care îl are exersarea adecvată şi sistematică,
respectiv că materia nu este însuşită până nu se exersează bine. Aceasta înseamnă că exersarea ar trebui să fie un
factor esenţial în abordarea materiei, aplicarea, recapitularea şi consolidarea cunoştinţelor.
Gramatica
Cerinţele de bază ale programei în predarea gramaticii este ca elevilor limba să le fie prezentată şi interpretată ca un
sistem. Niciun fenomen lingvistic nu ar trebui să fie studiat în mod izolat, în afara contextului în care îşi realizează
funcţia (în orice situaţie potrivită cunoştinţele de gramatică pot fi puse în funcţia interpretării textului artistic şi de
popularizare a ştiinţei). Una dintre procedeele extrem de funcţionale în predarea gramaticii sunt exerciţiile care se
bazează pe utilizarea exemplelor din practica nemijlocită a vorbirii, fapt care apropie materia din gramatică de
necesităţile vieţii în care limba este aplicată ca o activitatea umană universală. Fenomenele lingvistice nu ar trebui
menţionate şi nici prezentate izolat (de exemplu, cuvinte şi propoziţii fără legătură între ele), ci întotdeauna trebuie să
fie contextualizate prin legarea cu o situaţie de comunicare în care acestea pot fi în mod clar identificate, izolate şi a
căror caracteristici şi funcţii pot fi explicate.
Abordarea cazurilor şi exerciţiile ar trebui să fie orientate spre identificarea cunoştinţelor importante pentru utilizarea
corectă a declinaţie cu articolul hotărât şi nehotărât care va fi recunoscut şi în textele literare şi nonliterare, dar şi spre
eliminarea dilemelor care apar în exprimarea orală şi scrisă a elevilor în utilizarea zilnică a limbii. De aceea conţinutul
exerciţiilor legate de utilizarea corectă a cazurilor şi a articolului se stabileşte în funcţie de monitorizarea continuă a
cunoştinţelor de limbă a elevilor (de ex. în timpul dialogului purtat la oră, dar şi din exemplele din temele scrise de
către elevi). Astfel, predarea materiei din limbă va fi în funcţia pregătirii elevilor pentru o bună comunicare în limba
română literară contemporană.
Conţinuturile cuprinse în exersarea numeralelor şi pronumelor vor fi stabilite în funcţie de monitorizarea continuă a
materiei însuşite în clasa a patra. Declinarea pronumelor şi recunoaşterea formelor accentuate şi neaccentuate,
contribuie la o mai bună înţelegere şi aplicarea ortografiei corecte a cuvintelor scrise cu cratimă atât în literatură cât şi
în lucrările de specialitate. În abordarea adjectivelor trebuie să se acorde atenţie gradelor de comparaţie care au fost
introduse în clasa a cincea pentru a fi stabilită legătura pe linie orizontală cu alte limbi care se învaţă.
Abordarea verbelor este un proces mai complex şi ar trebui să se insiste asupra distincţiilor dintre modurile şi
timpurile verbelor. Deşi nu se utilizează în mod activ toate timpurile în comunicare, se recomandată recunoaşterea
tuturor timpurilor verbelor auxiliar (a fi, a avea, a vrea/a voi).
Pentru abordarea părţilor de vorbire neflexibile trebuie planificate mai multe ore, punându-se accentul pe acuzativ,
totodată explicându-se rolul prepoziţiilor în comunicarea cotidiană. Exemplele trebuie luate din comunicarea
cotidiană, pentru ca elevii să le poată identifica şi să înţeleagă funcţia lor în propoziţii în aşa fel încât cuvântul să-l
identifice ca unitate la nivel morfologic şi sintactic. Cu acelaşi scop se vor aborda şi clelalte părţi de vorbire
neflexibile.
Ortografia
Normele ortografice vor fi însuşite cu ajutorul exerciţiilor sistematice (dictările ortografice, corectarea greşelilor dintr-
un text dat, teste cu exerciţii de ortografie etc.). În exersarea ortografiei se recomandă ca o atenţie aparte să fie
acordată pluralului substantivelor, substantivelor în genitiv, cuvintelor care sunt scrise în mod diferit (despărţit sau
împreună) în diferite situaţii. Trebuie de asemenea periodic să se verifice scrierea cuvintelor, în mod aparte a
cuvintelor care încep şi se termină în Î, precum şi scrierea literelor Î şi  în interiorul cuvintelor.
De asemenea, elevii trebuie încurajaţi ca singuri să observe şi corecteze greşelile de ortografie în comunicarea SMS
şi în alte tipuri de comunicare.
În plus, elevii trebuie îndemnaţi să folosească îndrumătoarele şi dicţionarele ortografice (ediţiile şcolare). Este de
dorit ca profesorul să aducă un exemplar de Dicţionar ortografic la oră de fiecare dată când se abordează teme de
ortografie (în acest fel ar putea de la fiecare elev în mod individual să ceară ca acesta să găsească un cuvânt în
dicţionarul ortografie şi să determine forma corectă sau scrierea corectă).
Ortoepia
Profesorul trebuie permanent să scoată în evidenţă importanţa pronunţării corecte, care se cultivă prin aplicarea
anumitor exerciţii ortoepice. Exerciţiile ortoepice nu trebuie realizate ca unităţi didactice aparte, ci în cadrul anumitor
teme adecvate din gramatică. Accentuarea propoziţiilor poate fi adusă în legătură cu ortografia, iar pe de altă parte
cu sintaxa, etc. În cazul folosirii înregistrărilor audio, elevilor trebuie formată deprinderea de identificare, reproducere
şi însuşire a comunicării cu o accentuare corespunzătoare, iar atunci când se ajunge la abatere de la normele
ortoepice, să deosebească accentuarea sunetelor în varianta literară faţă de varianta dialectală a limbii române.
Unele exerciţii ortoepice se pot realiza şi pe teme corespunzătoare din literatură: de ex. articularea poate fi exersată
prin rostirea numărătorilor în cadrul orelor de predare a literaturii populare; accentul cuvintelor, tempoul, ritmul,
intonaţia propoziţiei şi pauzele se vor exersa prin citirea cu voce tare a unor fragmente din lectura suplimentară (la
alegerea profesorului sau a elevului) etc. Pentru exersarea ortoepică trebuie întreprise activităţi care ţin de rostirea pe
de rost a unor fragmente în proză sau versuri (cu ajutorul materialelor didactice auditive).
CULTURA EXPRIMĂRII
Acest domeniu trebuie să fie legat cu abordarea textelor literare ca formă reprezentativă de exprimare, precum şi cu
abordarea gramaticii şi ortografiei, care vor contribui la cultivarea corectă în exprimarea orală şi scrisă.
Cultura exprimării se cultivă prin punerea în aplicare a exerciţiilor lexical-semantice şi stilistice, care au drept scop
îmbogăţirea vocabularului şi dezvoltarea abilităţilor şi competenţelor de exprimare. Toate aceste tipuri de exerciţii,
care duc la dezvoltarea capacităţii de exprimare corectă, se realizează pe text sau împreună cu exerciţiile de vorbire.
Monitorizarea şi evaluarea rezultatelor progresului elevilor este în funcţia realizării finalităţilor, şi începe cu o evaluare
iniţială a nivelului la care se găseşte elevul şi în raport cu ceea ce se va evalua în viitorul lui progres precum şi cu
notarea. Fiecare activitate este o oportunitate bună pentru evaluarea şi obţinerea informaţiilor despre progresul
acestuia. Fiecare oră şi fiecare activitate este o modalitate de evaluare formativă, respectiv de înregistrare a
progresului elevilor şi o îndrumare pentru activităţile viitoare.
Evaluarea formativă este o parte integrantă a abordărilor de predare moderne şi subînţelege evaluarea cunoştinţelor,
abilităţilor, atitudinilor şi comportamentelor, precum şi dezvoltarea competenţelor adecvate în timpul predării şi
învăţării. Rezultatul acestei evaluări oferă feedback elevilor şi profesorilor cu privire la competenţele care au fost bine
însuşite şi care nu, precum şi cu privire la eficienţa metodelor adecvate pe care profesorul le-a aplicat pentru
atingerea obiectivului. Măsurarea formativă implică colectarea de date cu privire la rezultatele elevilor, dar cele mai
frecvente tehnici sunt: realizarea sarcinilor practice, observarea şi înregistrarea activităţilor elevilor în timpul orelor,
comunicarea nemijlocită dintre elevi şi profesori, registru pentru fiecare elev (harta progresării) etc. Rezultatele
evaluării formative la sfârşitul ciclului didactic trebuie să fie prezentate şi sumativ - prin notă numerică.
Munca fiecărui profesor este formată din planificare, realizare, monitorizare şi evaluare. Este important ca profesorul
să monitorizere şi evalueze continuu, nu numai rezultatele elevilor ci şi procesul de predare şi învăţare, precum şi pe
sine însuşi şi propria muncă.
RUSINSKI JEZIK
ВИХОДИ
ОБЛАСЦ/ТЕМА По законченей обласци/теми, ЗМИСТИ
школяр:
Лирика
Кнїжовни термини и поняца
Уснатрадиция и уметнїцка творчосц.
Поняце поезиї и прози и розликованє
Приповеданє и описованє.
Тема и мотив. Основни мотив
- розликує лирику, епику, драму План дїла. Вяза медзи часцами текста. Основни
- розликує кнїжовни род од кнїжовней етапи у композициї епского дїла.
файти Технїки формованя подобох:опис вонкашнього
- препозна и потолкує природу випатрунку, писательов коментар,
сказки, басни, приповедки характерниприкмети подоби.
- драматизує текст з прекладаньом на Стилски средства з котрима ше формую
диялог поетски слики и виволую уметнїцки
- препозна розлични угли патреня упечатки у лирскей писнї.
и видзеня истих подїйох Поетски слики виволани
- виражи свойо дожице и зоз поровнаньом, епитетом,
становиско о описаней подїї персонификацию и ономатопею.
- розликує увод, заплєт, розришенє Пренєшене значенє словох, виразох, фразох.
- замеркує заплєт и околносци Композиция лирскей писнї,
котри до ньго приведли файти стилох и мотиви.
КНЇЖОВНОСЦ
- розликує дословне и пренєшене
значенє Лектира
- анализує причиново и пошлїдково 1. Ирина Г. Ковачевич, Дай ми руку
одношеня у кнїжовним дїлу на 2. Силво Ерделї, Дуб
прикладох з тексту 3. Мирон Колошняї, Здогадованє на войну
- препозна водзаци мотив и побочни 4. Гавриїл Костельник, Моя писня
мотиви 5. Гавриїл Надь, Чи ши чул, сину
- анализує елементи композициї 6. Мелания Павлович, Єст єдна нїтка
лирскей писнї (строфа, стих) 7. Михал Рамач, Дражка на салаш
- препозна поетску слику 8. Драгутин Тадиянович, Високи жовти жита
- анализує елементи композициї 9. Руска нар. Младосц преходзи
епского дїла як часц фабули
- преприповеда текст з розличних углох Епика и драма
патреня. Епска писня.
Характеристики драмского текста
и диялог як главна прикмета.
Заплєт и розришенє у драмским тексту.
Приповеданє и описованє.
План дїла. Вяза медзи часцами текста. Основни
етапи у композициї епского дїла.
Домашня лектира
1. Радярд Киплинґ, Кнїжка о джунґли
2. Ирина Г. Ковачевич, Тисяч радосци
3. Вибор поез. за дзеци на руским язику
Фонетика
Гласи, вокали, консонанти.
Вигварянє по вертикалней и горизонталней линиї.
Подзелєнє по дзвонкосци, месце и способу
твореня; єдначенє по дзвонкосци.
Розлика медзи експлозивнима дь и ть и сербскима
ђ ић.
Синтакса
Просте виреченє; субєкт и предикат, вязи словох у
виреченю.
Преширене виреченє - субєктова и предикатова
ґрупа, додатки субєкту и предикату.
Єдночлени и безсубєктни виреченя, номинативни.
Наглашка слова и виреченя.
Зложене виреченє, поняце и препознаванє.
Творенє словох
Корень, основа, префикс, суфикс. Приклади
зложених и виведзених словох. Пожички.
Правопис
Правописни правила важни за наставну материю у
пиятей класи, писанє словох вєдно и окреме.
Привикованє на хаснованє правопису и словнїка.
- провадзи и розуми викладанє, Приповеданє о правдивих и видуманих подїйох
сообщенє, обвисценє и упутства на спрам рядошлїду збуваньох, спрам свойого або
стандардним язику на розлични теми заєднїцкого плану.
- препозна и розуми директну и Описованє вонкашнього и нукашнього простору,
индиректну бешеду и пренєшене поєдиносцох з природи людзох и животиньох у
значенє словох и виразох рушаню и мированю з наглашку на виразних
- Замеркує вязу вецей информацийох прикметох.
- повяже текст зоз власним искуством и Описованє цека роботи, руралного и городского
дожицом пейзажу у розличних часових и хвильових
- ясно виражи думку, идею, становиско, обставинох, микро и макро обєктох за заєднїцку у
ЯЗИЧНА
чувство особну намену.
КУЛТУРА
- бешедує з полнима виреченями Преприповедованє власних и цудзих дожицох як и
- хаснує шицки форми висловйованя: змистох текстох, обачованє структури приповедки,
приповеданє, преприповедованє, хронолоґиї, наглашованє ключних хвилькох.
описованє Динамични и статични сцени. Обачованє стилских
- участвує у диялогу и прилагодзи свой средствох.
вираз теми и учашнїком Портрет. Култура висловйованя и виражованє
- применї правопис за стандардни дзеки, намири, жаданя, процивеня, процивеня и
ситуациї согласносци, култура обходзеня (справованя).
- направи свой план викладаня и Информованє и преношенє информацийох спрам
писаня пейц правилох и змисту вистки. Критицке одношенє
- скраци текст на найменши остаток ґу информациї.
информациї и предлужиц текст як свой Составянє виреченьох з язичнима и правописнима
додаток правилами. Писанє питаньох и одвитох у вязи з
- исти слова зна напише з руску кирилку обробенима текстами, филмом, представу, музику
котра ше розликую од сербскей и подобне.
кирилки; хаснує двозначни вокалски Двозначни вокалски букви, сербска и руска
букви кирилку.
- розликує бешеду у терашнїм чаше од План викладаня у усней и писаней форми.
ретроспективи Бешеда у терашнїм чаше и ретроспективно.
- замеркує хронолоґию; исти текст зна Хронолоґия подїйох. Исти текст у прешлим,
виражи у прешлим, терашнїм и будуцим терашнїм и будуцим чаше.
чаше Препознаванє детальох на общей слики.
- препозна деталї на общей слики
- приповеда и пише по тезох
- описує екстериєр и ентериєр
- применює технїку писаня составу
(чежиско теми, вибор и розпорядок
поєдиносцох, основи композициї текста
и ґрупованє поєдиносцох)
- пише писмо (позна правила писаня
приватного писма и правила
електронских порученьох на мобилних
телефонох и явних дружтвених мрежох
Наставна програма руского язика за пияту класу ма три медзисобно повязани цалосци: Кнїжовносц, Язик и
Култура висловйованя (усного и писаного). Наведзени цалосци функционално повязани. У даєдних жемох то
одвоєни цалосци (обласци) як наставни предмети з окремним фондом годзинох. У наставней пракси у нас
тоти цалосци интеґровани до єдного наставного предмету з укупним фондом 180 годзини у пиятей класи. Тот
принцип интеґрациї за уровень основней школи функционални бо указує медзизависносц кнїжовносци и язика
и з тим ше указує як виражованє у ровнї комуникациї та шицко у ровнї розуменя и дожица швета и живота
виражене з язиком. Исте подзелєнє на три цалосци провадзи ше по вертикали у шицких класох основней
школи. Фонд годзинох за кажду обласц флексибилни и руша ше коло 60 до 70 годзини за кажду цалосц, а
предклада ше же би наставнїк зоз своїм рочним планом направел дистрибуцию наставних годзинох по
цалосцох (обласцох) и конкретних наставних єдинкох. При тим наставнїк будзе мац у оглядзе предходни
знаня школярох як и потребу за повторйованьом и вежбаньом же би ше у цалосци дошло до резултату
вираженого зоз виходами односно крайнїм цильом.
Програмска обласц Кнїжовносц ма поглєдованя котри корелативни зоз поглєдованями у цалей вертикали по
осму класу. При тим ше ма у оглядзе способносци школяра же би розумел, препознал, похопел и похасновал
даєдни поняца характеристични за кнїжовносц нє лєм як писане слово алє и як уметносц словох. Програма нє
ма виражени параметри историї кнїжовносци понеже то будзе интерес аж стреднєй школи. Дотля, настава ма
функцию уводзеня школярох до дожица и розуменя кнїжовного дїла як и упознаванє даєдних поняцох з
котрима наука о кнїжовносци описує кнїжовносц. Кнїжовна продукция на руским язику за дзеци досц скромна
по обсягу та прето список насловох обовязней школскей лектири звекшани у одношеню на други язики. То
прето же за велїх школярох то будзе перше и остатнє место дзе упознаю авторох и дїла на руским язику. Три
основни школи з руским наставним язиком (у Руским Керестуре, Коцуре и Дюрдьове) то валалски стредки, з
тим же єдна єдноязична а два двоязични. И то фактори, звонкашколски алє присутни, котри уплївую на укупну
суму насловох котри предвидзени з тоту програму.
Програмска обласц Язик (ґраматика и правопис) опера ше на заокружени систем знаньох заключно зоз
штварту класу. Школяре у стандардней бешедней комуникациї з бизовносцу хасную три дїєсловни часи, нє
гриша у хаснованю припадкох, шицки тестованя указали же з бизовносцу складаю виреченє, хасную и
виражую просторни одношеня, заменовнїки, складанє словох у виреченю итд. У ґраматики руского язика єст
минималне число винїмкох, дублетох и подобни зявеня котри би ученє руского язика творели зложеншим.
Акцент стайомни на предостатнїм складу та ше акцент лєм констатує як черстве правило. Пре шицко тото
преширенє знаня з ґраматики будзе интензивнєйше у шестей и седмей класи. Поняца ше уводза и вообще
робота на ґраматики ше вше одвива на кнїжовним тексту котри напредок познати. Робота наставнїка
подрозумює нє лєм ученє о правилним вигваряню и хаснованю словох у виреченю алє и стайомне вежбанє на
нових прикладох. Правопис руского язика засновани на морфолоґийно-фонетичним принципу та є у основи
єдноставни бо потребне замерковац и научиц лєм даскельо зявеня писаня букви д опрез букви с и писанє
неґациї вєдно и окреме. Правопис зложени у часци писаня вокалох тє. двозначних вокалских буквох и мегкого
знака (я, є, ї, ю, ь), цо вшелїяк треба нєпреривно вежбац у условийох медийного окруженя з язиками котри
маю латиничне писмо и вше менше хаснованє кирилского писма у медийней и иншей комуникациї.
SLOVAČKI JEZIK
VÝKONY
OBLASŤ/TÉMA Po spracovanej téme/oblasti žiak OBSAH
bude schopný:
DRÁMA
Školská lektúra
1. Anna Nemogová-Kolárová: Ako boli Vierka a Jurko
malí (divadelná hra pre deti)
2. Dušan Radović: Kapitán John Peoplefox
3. Bábkové divadlo pre deti (výber)
DOMÁCA LEKTÚRA:
Doplnková lektúra
(výber - 3 diel)
Dejepis
Hudobná kultúra
Výtvarná kultúra
Náboženstvo
Občianska výchova
Učebné osnovy slovenského jazyka obsahujú tri vzdelávacie oblasti: literatúru, jazyk a jazykovú kultúru. Odporúčané
rozdelenie hodín podľa vzdelávacích oblastí: literatúra - 70 hodín, jazyk - 70 hodín a jazyková kultúra - 40 hodín.
Všetky tri oblasti sa navzájom integrujú a ani jedna sa nemôže vyučovať oddelene a bez vzájomnej spätosti s inými
oblasťami.
Učebné osnovy slovenského jazyka založené sú na vzdelávacích výkonoch, respektíve na procese učenia a žiackych
výkonoch. Vzdelávacie výkony predstavujú opis zjednotených vedomostí, zručností, postojov a hodnôt, ktoré žiak
buduje, rozširuje a prehlbuje cez tri vzdelávacie oblasti tohoto vyučovacieho predmetu.
Učebné osnovy zamerané na výkony umožňujú učiteľovi väčšiu voľnosť, viac možností v tvorení vyučovacieho
procesu a učenia. Úlohou učiteľa je, aby kontextualizoval daný program potrebám konkrétnej triedy majúc na zreteli:
zloženie triedy a charakteristiky žiakov; učebnice a iné učebné materiály, ktoré bude používať; technické podmienky,
vyučovacie prostriedky a médiá, ktorými škola disponuje; rezorty, možnosti, ako i potreby lokálneho prostredia, v
ktorom sa škola nachádza. Vychádzajúc z daných výkonov a obsahov, učiteľ najprv tvorí svoj ročný-globálny plán
práce, z ktorého neskoršie bude rozvíjať svoje operatívne plány. Výkony definované podľa oblastí, uľahčujú učiteľovi
ďalšiu operacionalizáciu výkonov na úrovni konkrétnej vyučovacej jednotky. Teraz učiteľ pre každú oblasť má
definované výkony. Od neho sa očakáva, že pre každú vyučovaciu jednotku, vo fáze plánovania a písania prípravy
na hodinu definuje pyramídu výkonov na troch úrovniach: tie, ktoré by všetci žiaci mali dosiahnuť, tie, ktoré by
väčšina žiakov mala dosiahnuť a tie, ktoré by mali iba niektorí žiaci dosiahnuť. Takýmto spôsobom sa dostane
nepriamy vzťah so štandardami na troch úrovniach žiackych výkonov. Taktiež pri plánovaní treba mať na zreteli, že
sa výkony rozlišujú, že sa niektoré ľahšie a rýchlejšie môžu realizovať, ale pre väčšinu výkonov (najmä pre oblasť
literatúry) potrebné je omnoho viacej času, viacej rozličných aktivít a prác na rôznych textoch. Vo fáze plánovania
vyučovacieho procesu je veľmi dôležité mať na zreteli, že učebnica je, iba vyučovací prostriedok a že neurčuje obsah
vyučovacieho predmetu. Preto k obsahu učebníc treba pristúpiť selektívne, ale aj vo vzťahu k plánovaným výkonom,
ktoré treba dosiahnuť. Popritom učebnica je len jedným z možných prameňov vedomostí a učiteľ žiakom umožňuje
prehľad a vlastnú skúsenosť v používaní iných prameňov poznania. Pri plánovaní vyučovacieho procesu treba
prihliadať na predbežné vedomosti, skúsenosti, intelektuálne schopnosti a na záujmy žiaka.
LITERATÚRA
Základ programu z literatúry tvoria texty z lektúry. Lektúra je rozvrhnutá podľa literárnych druhov - lyrika, epika,
dráma a zároveň obohatená výberom neliterárnych, vedecko populárnych a informatívnych textov. Povinná časť
lektúry pozostáva hlavne z častí, ktoré patria do základného národného korpusu, ktorý je obohatený aj súčasnými
aktuálnymi dielami. Výber diel je v najväčšej miere založený na princípe vekovej primeranosti.
K textom, ktoré sa majú spracovať na hodinách, je pridaný zoznam domácej lektúry. Cieľom opätovného uvádzania
domácej lektúry je formovanie, rozvíjanie alebo pestovanie čitateľských zručností u žiaka. Obsiahlejšie diela žiaci
môžu čítať počas prázdnin, čím sa podnecuje rozvíjanie kontinuálnych čitateľských návykov.
K povinnému zoznamu na spracovanie je pridaný doplnkový výber textov. Výber textov učiteľovi umožňuje väčšiu
kreativitu v dosahovaní vzdelávacích výkonov. Takýto výber diel umožňuje väčšiu možnosť uplatnenia
komparatívneho prístupu skúmania literárnej tvorby, pričom si volí odlišné úrovne spracovania: interpretáciu,
znázornenie alebo úvahu. Výber diela má byť zladený s možnosťami, potrebami a záujmami konkrétneho žiackeho
kolektívu. Rozdiely v celkovej umeleckej a informatívnej hodnote jednotlivých textov vplývaju na zodpovedajúce
didaktické riešenia (prispôsobovanie čítania druhu textu, objem výkladu textu v závislosti od náročnosti jeho štruktúry,
spájanie a zoskupovanie so zodpovedajúcimi obsahmi z iných oblastí - gramatiky, pravopisu, jazykovej kultúry a
pod.).
Texty z doplnkovej časti programu majú poslúžiť učiteľovi aj pri spracovaní učiva z gramatiky, tiež na spracovanie a
upevňovanie obsahov z jazykovej kultúry. Diela, ktoré učiteľ nespracuje, má navrhnúť žiakom na čítanie vo voľnom
čase.
Nový program je založený na väčšej integrácii literárnych a neliterárnych diel. Korelácia je umožnená adekvátnym
kombinovaním povinných a nepovinných diel.
Zo zoznamu doplnkovej lektúry učiteľ volí diela, ktoré spolu s povinnou lektúrou tvoria celky k určitým témam a
motívom. Možné príklady funkcionálneho spájania vyučovacích jednotiek sú nasledovné: na tému ľudovej slovesnosti
(Pavol Dobšinský: zberateľská činnosť a malé formy ľudovej slovesnosti, Zo života našich predkov), koledy; balady
(Ľudová balada: Rabovali Turci); zbojnícka tematika (Slovenská ľudová povesť O Jánošíkovi); pirátske dobrodružstvá
(Daniel Defoe: Robinson Crusoe, Dušan Radović: Kapitán John Peoplefox); opis prírody (Juraj Tušiak: Zimná
krajinka, Ferenc Fehér: Báčska krajinka, Pavol Országh Hviezdolav: Jarné kvietky, Elena Čepčeková: Jarná nôta,
Rudo Moric: Z poľovníckej kapsy); humor a paródia (Milan Lasica: Vybrané slová, Žartovná ľudová rozprávka:
Kubove príhody, Milan Rúfus: O troch grošoch, Slovenská ľudová bájka: Lišiak a žaba, Mark Twain: Dobrodružstvá
Toma Sawyera, Ľubomír Feldek: O škaredej princeznej); súčasné detstvo (Martin Prebudila: Hej, kedy si bol na
povale, Mária Kotvášová-Jonášová: Tetuška moja, kde si?, Anna Nemogová-Kolárová: Ako boli Vierka a Jurko malí);
detstvo v minulosti (Klára Jarunková: Kamaráti, Nikola Tesla: Moje detstvo, Zo života našich predkov, Mark Twain:
Dobrodružstvá Toma Sawyera, Edmondo de Amicis: Môj priateľ Garonne, Rudo Moric: Z poľovníckej kapsy) atď.
Uvedené príklady poukazujú na to, ako sa určitý text nadväzuje na ďalšie iné texty odlišnými spôsobmi, odlišnými
motívmi alebo spôsobom rozprávania.
Literárne diela, ktoré sú sfilmované (Dobrodružstvá Toma Sowyera, Robinson Crusoe, Pipi dlhá pančucha,
Dobšinského ľudové rozprávky, O Jánošíkovi) sa môžu použiť na komparatívnu analýzu a odhadnutie rozdielu medzi
literárnym a filmovým stvárnením (adaptácia, prispôsobovanie) obsahu a výrazov, pričom žiaci môžu vnímať rozdiely
a podstatu dvoch médií a rozvíjať mediálnu gramotnosť. Žiaci sa môžu usmerňovať na ďalšie filmy s podobnou
tematikou (pirátske dobrodružstvá, motív stroskotania a motív pustého ostrova, dobrodružstvá fantastického sveta,
dospievanie osamelého dieťaťa a pod.) a dodatočne nadväzovať spracovanie jedného tematicko-motívového celku.
Prostredníctvom jednotlivých prvkov mediálnej gramotnosti a koreláciou žiakov treba upozorniť na: časopisy pre deti
s poukazovaním na konkrétny text podľa výberu (obsah textu sa má nadväzovať na lektúru); na rozhlasové hry na
texte Dušana Radovića: Kapitán John Peoplefox. Filmom, rozhlasovou hrou a časopisom pre deti sa žiaci uvádzajú
do sveta mediálnej gramotnosti.
Okrem korelácie medzi textami učiteľ má umožniť vertikálnu koreláciu. Tiež má byť oboznámený s obsahmi
slovenského jazyka z predchádzajúcich ročníkov, čo umožňuje dodrdžiavať princípy postupnosti a systematickosti.
Učiteľ má poznať obsahy predmetu z prírody a spoločnosti pre 3. a 4. ročník (príklad: Sťahovanie Slovákov na Dolnú
zem...).
Horizontálnu koreláciu učiteľ nadväzuje predovšetkým na vyučovanie dejín, výtvarnej kultúry a hudobnej kultúry,
náboženstva a občianskej výchovy.
Uvádzanie žiakov do sveta literatúry a ďalších neliterárnych textov (populárnych, informatívnych), predstavuje
mimoriadne náročnú úlohu. Práve na tomto stupni vzdelávania sa získavajú základné a veľmi významné vedomosti,
zručnosti a návyky, od ktorých bude závisieť literárna kultúra žiaka, ale aj estetické kompetencie. Žiaci majú rozumieť
funkcionálnu podstatu literárneho diela a jeho autonómiu (líšiť vzťah medzi lyrickým subjektom a autorom), ako aj
fakt, že literárne dielo zobrazuje možný obraz skutočnosti.
Pri spracovaní textu sa uplatňuje vo väčšej miere jednota analytických, syntetických postupov a názorov. V súlade so
vzdelávacími výkonmi žiakov treba zvykať, aby svoje dojmy, postoje a posudky o literárnom diele podrobnejšie
podporili faktami zo samotného textu, a tak ich uschopňovať pre samostatné posudky, bádateľskú činnosť a aby boli
schopní zaujať kritický postoj.
Skúmanie literárno umeleckého diela je vo vyučovaní zložitý proces, ktorý sa začína učiteľovou a žiakovou prípravou
(motivovanie žiaka na čítanie, preciťovanie a skúmanie umeleckého textu, zaradenie umeleckého textu, bádateľskú
činnosť), analýzou diela, ktorou by svoje najhodnotnejšie výkony získaval v interpretácii literárneho diela na
vyučovacej hodine. Vo fukčnom uplatnení získaných vedomostí a schopností sa pokračuje aj po vyučovacej hodine: v
tvorivých opakovaniach vedomostí o spracovanej vyučovacej látke, v porovnávaní literárno-umeleckých diel a
bádateľsko interpretačných postupoch nových literárno-umeleckých stvárnení. Ústredné etapy procesu skúmania
literárno-umeleckého diela vo vyučovaní sú metodologicky a didakticky založené interpretácie a ich vývoj na
vyučovacej hodine.
Spracovanie literárneho diela má byť prelínané riešením problémových úloh, ktoré sú podporené textom a
umeleckým zážitkom. Mnohé texty, najmä úryvky z diel, si vo vyučovacom postupe vyžadujú priliehavé umiestnenie,
často aj viacnásobné. Umiestnenie textu do časových priestorových a spoločensko-historických rámcov, ako aj
informovanie o dôležitých obsahoch, ktoré predchádzali úryvku - všetko sú to podmienky, bez ktorých sa v početných
prípadoch text nemôže intezívne precítiť a správne pochopiť.
Pri rozbore textu žiakov treba zvykať, aby svoje pocity, postoje a posudky o literárnom diele podrobnejšie
opodstatňovali faktami zo samotného textu, a tak ich uschopňovať pre vyjadrenie vlastného postoja, bádateľskú
činnosť a vyjadrenie kritických posudkov rešpektujúc individuálne chápanie zmyslu literárneho textu a odlišných
postojov.
Pri interpretácii literárno-umeleckého diela činitele tvoriace celok môžu byť: umelecké zážitky, celky textov, dôležité
štrukturálne prvky (téma, motívy, básnické obrazy, fabula, kompozícia t. j. sujet, literárne postavy, zmysel a význam
textu, motivačné postupy, kompozícia), tvary rozprávania (spôsoby výkladu), jazykovo-štylistické postupy a literárne
(literárno-umelecké) problémy.
S literárno-teoretickými pojmami sa žiaci zoznámia pri spracovaní zodpovedajúcich textov a pomocou uplatnenia
čitateľskej skúsenosti. Jazykovými štylistickými prostriedkami sa pristupuje zo zážitkového stanoviska; vychádza sa z
umeleckých dojmov a estetických sugescií, a len potom sa preskúma ich jazyková štylistická podmienenosť.
Pri spracovaní literárneho diela, ako aj pri ústnych a písomných cvičeniach žiaduce je, aby žiaci odhaľovali čoraz viac
vlastností, pocitov a vnútorného stavu jednotlivých postáv, tiež aby preskúmali svoje postoje o konaní postáv.
Pri nadväzovaní literárno-umeleckých na prechodné texty (cestopisy, životopisy) a na neliterárne texty (encyklopédie,
slovníky a pod.), treba realizovať vzdelávacie výkony súvisiace so všímaním si rozdielov medzi literárno-umeleckou a
literárno-vednou literatúrou (založené na osobnom svedectve a dôverných údajoch) usmerňujúc tak žiaka na
uvedomenie si rozdielov v literárnom postupe medzi uvedenými druhmi.
Vzdelávacie výkony späté s oblasťou literatúry založené sú na čítaní. Rôzne obmeny pri čítaní sú základným
predpokladom, aby žiaci vo vyučovaní získavali vedomosti a aby sa úspešne uvádzali do sveta literárneho diela. V
piatom ročníku pestuje sa predovšetkým zážitkové čítanie a žiaci sa postupne uvádzajú do bádateľského čítania.
JAZYK
Vo vyučovaní jazyka žiaci sa uschopňujú pre správnu ústnu a písomnú komunikáciu v spisovnom slovenskom jazyku.
Preto požiadavky v tomto programe nie sú usmernené len na osvojenie jazykových pravidiel a gramatických noriem,
ale aj pochopenie ich funkcie a správne uplatnenie v ústnom a písomnom vyjadrovaní.
Keď sa v obsahoch programu uvádzajú vyučovacie jednotky, ktoré žiaci už spracovali v nižších ročníkoch, stupeň
osvojenosti a uplatnenosti spracovaného učiva sa overuje, opakuje a nacvičuje na nových príkladoch, ktoré
predchádzajú spracovaniu nových obsahov, pričom sa zabezpečuje kontinuita práce a systematickosť v nadväzovaní
nového učiva na získané vedomosti.
Nevyhnutné je, aby učiteľ vždy mal na zreteli význam priliehavých a systematických cvičení, lebo učivo sa
nepovažuje za zdolané, kým sa dobre nenacvičí. To znamená, že cvičenia majú byť súčasťou spracovania učiva,
uplatnenia, opakovania a upevňovania vedomostí.
Gramatika
Základná programová požiadavka vo vyučovaní gramatiky je, aby sa žiakom učivo z jazyka predstavilo a tlmočilo ako
systém. Ani jeden jazykový jav by sa nemal vyučovať izolovane, mimo kontextu, v ktorom sa uplatňuje jeho funkcia (v
každej výhodnej príležitosti sa môžu vedomosti z gramatiky dať do funkcii rozboru textu, ako umeleckého tak aj
vedecko-populárneho). Jedným z výrazných funkčných postupov vo vyučovaní gramatiky sú cvičenia, ktoré spočívajú
na využití príkladov z bežnej komunikácie, čo vyučovanie gramatiky približuje životným potrebám, v ktorých sa
uplatnený jazyk javí ako všestranne motivovaná ľudská aktivita. Jazykové javy netreba uvádzať ani predstavovať ako
izolované (napr. neviazané slová, nezrozumiteľné vety), ale ich vždy treba viazať v kontexte v hovorových situáciách,
v ktorých ich možno jasne poznať, vyčleniť a vysvetliť ich chatarakteristiky a funkciu.
Pri vyučovaní pádov a v cvičeniach, ktoré sú zamerané na upevňovanie vedomostí, treba odlišovať správne od
nesprávnych pádových koncoviek v nárečí, ktoré sa javia ako typické chyby v ústnom a písomnom vyjadrovaní
žiakov. Obsahy nacvičovania pádov vo vyučovaní musia byť určené na základe sledovania bežnej žiackej
komunikácie (napr. v priebehu dialógu na hodine, tiež na príkladoch z domácich a písomných úloh žiakov). Tak bude
vyučovanie jazyka vo funkcii uschopňovania žiakov pre správnu komunikáciu v súčasnom spisovnom slovenskom
jazyku.
Spracovanie predložiek sa nemôže považovať za ukončené na jednej hodine, predstavovaním tohto slovného druhu
ako neohybného, ale základné vedomosti treba prehlbovať pri spracovaní pádov uvádzaním najfrekventovanejších
príkladov a ich typického uplatnenia. Tiež to platí aj pre príslovky, ktorých rozdelenie podľa významu treba
nadväzovať na príslovkové určenia a na ich funkciu poukázať vo vete.
Pravopis
Pravopisné pravidlá sa osvojujú prostredníctvom systematických cvičení (pravopisné diktáty, oprava textu, testy s
otázkami z pravopisu atď.). V kontexte pravopisných cvičení žiaduce je občas zapojiť aj otázky, ktorými sa overuje
ortografia (správne písanie písmen).
Treba podnecovať žiakov, aby sami zisťovali a opravovali pravopisné chyby, SMS komunikácií, ako aj pri rôznych
typoch komunikácie prostredníctvom internetu.
Žiakov treba usmerňovať, aby používali pravidlá a príručky slovenského pravopisu. Žiaduce je, aby učiteľ mal tieto
príručky na hodine vždy, najmä keď sa spracuje učivo z pravopisu a usmerňoval žiakov používať uvedené príručky.
Ortoepia
Učiteľ má neustále poukazovať na dôležitosť správnej vyslovnosti, ktorá sa upevňuje prostredníctvom určitých
ortoepických cvičení. Ortoepické cvičenia netreba realizovať ako osobitné vyučovacie jednotky, ale spolu so
spracovaním tém z gramatiky; prízvuk vo vete sa môže nadväzovať na pravopis a zároveň aj na syntax a pod.
Používaním auditívnych záznamov žiakov treba zvykať na správnu výslovnosť, melodickosť, dikciu...
Niektoré ortoepické cvičenia sa môžu konať aj pri zodpovedajúcich témach z literatúry: napr. artikulácia sa môže
nacvičovať pri jazykolamoch, keď sa spracúvajú ako časť z ľudovej slovesnosti; prízvuk, tempo, rytmus, intonácia a
prestávky sa môžu nacvičovať čítaním nahlas úryvkov z lektúry (podľa výberu učiteľa alebo žiaka) atď. Ako
ortoepické cvičenie treba využívať aj prednes spamäti naučených úryvkov z poézie a prózy (pomocou auditívnych
učebných prostriedkov).
JAZYKOVÁ KULTÚRA
Rozvíjať jazykovú kultúru je jedna z najdôležitejších úloh vyučovania materinského jazyka. Aj keď je táto oblasť
vyučovania v programe určená ako osobitná oblasť, musí sa využívať tak pri spracovaní literárnych textov, ako aj pri
vyučovaní gramatiky a pravopisu. Spracovanie literárneho textu a učenie gramatiky a pravopisu spisovného jazyka
musí zahrnovať aj obsahy, ktoré prispievajú k pestovaniu kultúry ústneho a písomného vyjadrovania.
Jazyková kultúra sa pestuje uvádzaním a realizovaním lexikáno-sémantických a štylistických cvičení, ktorých cieľom
je obohacovanie slovnej zásoby a rozvíjanie schopností vyjadrovania. Všetky druhy tých cvičení, ktoré majú za cieľ
rozvíjať jazykové myslenie, realizujú sa pri spracovaní textov alebo prostredníctvom hovorových cvičení.
Sledovanie a hodnotenie výsledkov postupovania žiaka je vo funkcii dosiahnutia výkonov a začína základným
hodnotením úrovne, na ktorej sa žiak nachádza podľa toho, čo sa bude brať do ohľadu pri hodnotení procesu jeho
postupovania, ako aj známka. Každá aktivita je dobrá príležitosť na hodnotenie postupovania a získavanie spätnej
informácie. Každá vyučovacia hodina a každá aktivita žiaka je príležitosťou pre formatívne hodnotenie, totiž
zaznamenanie postupovania žiaka a usmeňovanie na ďalšie aktivity.
Formatívne hodnotenie je zložkou súčasného prístupu vyučovaniu a znamená hodnotenie vedomostí, zručností,
postojov a správania, ako aj rozvíjania zodpovedajúcej kompetencie počas vyučovacích hodín a v priebehu učenia.
Výsledok takého hodnotenia dáva spätnú informáciu ako učiteľovi, tak aj žiakovi o tom, ktoré kompetencie sú dobre
zvládnuté a ktoré nie, ako aj o účinnosti zodpovedajúcich metód, ktoré učiteľ uplatnil na uskutočnenie cieľa. Ako
formatívne hodnotenie sa chápe zbieranie údajov o dosiahnutých výsledkoch žiaka a najčastejšie techniky sú:
realizácia praktických úloh, sledovanie a zapisovanie aktivít žiaka v priebehu vyučovania, priama komunikácia medzi
žiakom a učiteľom, evidencia pre každého žiaka, (mapa postupovania) atď. Výsledky formatívneho hodnotenia na
konci vyučovacieho cyklu majú byť vyjadrené číslenou známkou.
Práca každého učiteľa je zložená z plánovania, uskutočnenia a sledovania a hodnotenia. Dôležité je, aby učiteľ
sústavne sledoval a hodnotil, okrem dosahov žiakov aj proces vyučovacích hodín a učenia, ako aj seba a svoju
vlastnú prácu. Všetko, čo sa ukáže ako dobré a užitočné, učiteľ bude aj naďalej využívať vo svojej praxi vyučovania,
a všetko to, čo sa ukáže ako nedostatočne účinné a efektívne, malo by sa zdokonaliť.
HRVATSKI JEZIK
ISHODI
PODRUČJE/TEMA Pri završenoj temi/području učenik će SADRŽAJI
biti sposoban:
- razlikovati književni i neknjiževni LIRIKA
tekst
- odrediti rod književnoga djela i
Književni termini i pojmovi
književnu vrstu
Motivi i pjesničke slike kao elementi kompozicije lirske
- razlikovati obilježja narodne
pjesme.
književnosti i obilježja umjetničke
Vrsta strofe prema broju stihova u lirskoj pjesmi.
književnosti
Obilježja lirske poezije: slikovitost, ritmičnost,
- razlikovati realističnu prozu i prozu
osjećajnost.
utemeljenu na fantastičnim motivima
Stilska izražajna sredstva: usporedba, personifikacija,
- analizirati elemente kompozicije
epitet, onomatopeja.
lirske pjesme (strofa, stih); epskoga
Vrste autorske (pejzažna, domoljubna, ljubavna,
djela u stihu i u prozi (dijelovi fabule;
šaljiva) i narodne lirske pjesme (pejzažne, opisne
poglavlje, epizoda; stih); dramskoga
(deskriptivne), ljubavne, mitološke i obredne)).
KNJIŽEVNOST djela (čin, prizor, slika)
Lektira
- razlikovati pojam pripovjedača i
1. Narodna pjesma, Ive vara dva duždeva sina
pojam pisca
2. Obredne narodne pjesme - kraljičke (izbor)
- razlikovati pripovjedne tehnike:
3. Dobriša Cesarić, Slavonija
pripovijedanje, opisivanje, dijalog,
4. Pere Ljubić, Podne
monolog i upotrebljavati ih u
5. Ivan Goran Kovačić, Pada snijeg, pada snijeg
govorenju i pisanju
6. Gustav Krklec, Val
- prepoznati vizualne, auditivne,
7. Luko Paljetak, Stonoga u trgovini
taktilne, olfaktivne i gustativne
8. Dragutin Tadijanović, Nosim sve torbe a nisam
pjesničke slike
magarac
- odrediti stilska izražajna sredstva i
9. Grigor Vitez, Ptičja pjevanka
razumjeti njihovu ulogu u
10. Ljubica Kolarić-Dumić: Igrajmo se radosti (izbor)
književnoumjetničkom tekstu;
procijeniti osnovni ton pjevanja,
pripovijedanja ili dramske radnje EPIKA
(šaljiv, vedar, tužan i sl.)
- odrediti temu, glavne i sporedne Književni termini i pojmovi
motive Pisac i pripovjedač.
- analizirati uzročno-posljedično Oblici kazivanja: opisivanje, pripovijedanje u prvom i
nizanje motiva trećem licu; dijalog, monolog.
- prepoznati osobine likova i Fabula: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet; nizanje
potkrijepiti primjerima iz događaja; epizoda; poglavlje.
lingvometodičkoga predloška Karakterizacija likova: vanjska (vanjski izgled i
- vrednovati postupke likova i stavove ponašanje) i unutarnja (misli i osjećaji, razmišljanja i
potkrijepiti dokazima stajališta).
- ilustrirati vjerovanja, običaje, način Vrste epskih djela u stihu i prozi: epska narodna
života i događaje u prošlosti opisane pjesma, bajka, novela, šaljiva narodna priča.
u književnim djelima Vrsta stiha prema broju slogova: deseterac.
- navesti primjere osobne koristi
čitanja.
Lektira
Lektira
4. Miro Gavran, Igrokazi za djecu/Vesna Parun,
Mačak Džingiskan i Miki Trasi (djelo po izboru)
5. radiodramska serija Bajke i priče za djecu (izbor iz
10 igranih radiodrama)
POPULARNOZNANSTVENI I INFORMATIVNI
TEKSTOVI
(birati do 2 djela)
DOMAĆA LEKTIRA:
Povijest
Glazbena kultura
Likovna kultura
Vjerska nastava
Građanski odgoj
Nastavni program hrvatskoga jezika utemeljen je na ishodima, odnosno na procesu učenja i učeničkim postignućima.
Ishodi predstavljaju opis integriranih znanja, vještina, stavova i vrijednosti koje učenik gradi, proširuje i produbljuje
putem tri predmetna područja ovoga programa.
Nastavni program orijentiran na ishode daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja. Nastavnik
kontekstualizira program potrebama određenoga razrednog odjela imajući na umu: sastav razrednoga odjela i
karakteristike učenika; udžbenike i druge nastavne materijale; tehničke uvjete, nastavna i medijska sredstva kojima
škola raspolaže; izvore podrške, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine. Polazeći od danih ishoda i sadržaja
stvara se godišnji - globalni plan rada iz kojega se razvijaju mjesečni - operativni planovi. Ishodi definirani po
područjima olakšavaju daljnju operacionalizaciju ishoda na razinu određene nastavne jedinice. Sada nastavnik za
svako područje ima određene ishode. Za svaku nastavnu jedinicu potrebno je, u procesu planiranja i pisanja pripreme
za sat, odrediti piramidu ishoda na trima razinama: osnovnu razinu koju bi svi učenici trebali dostići, srednju razinu
koju bi većina učenika trebala dostići te naprednu razinu koju bi trebali dostići samo neki učenici. Time se postiže
indirektna veza sa standardima na trima razinama postignuća učenika. Pri planiranju treba imati na umu složenost
ishoda (neki se ostvaruju brže i jednostavnije od drugih), no za većinu je ishoda (posebno za predmetno područje
književnosti) potrebno više vremena, različitih aktivnosti i različitih tekstova. Udžbenik kao nastavno sredstvo ne
određuje sadržaje predmeta, stoga se sadržajima pristupa selektivno i u odnosu na predviđene ishode. Osim
udžbenika, kao izvora znanja, učenicima treba omogućiti uvid i iskustvo korištenja i drugih izvora znanja.
KNJIŽEVNOST
Okosnicu programa književnosti čine tekstovi iz lektire. Lektira je razvrstana po književnim rodovima (lirika, epika,
drama) i obogaćena izborom nefikcionalnih, popularnoznanstvenih i informativnih tekstova. Obvezni dio lektire sastoji
se od djela osnovnoga nacionalnog korpusa koji je obogaćen suvremenim, aktualnim djelima. Izbor djela u najvećoj
je mjeri utemeljen na principu prilagođenosti dobi.
Tekstovima namijenjenim obradi na satu dodan je popis domaće lektire. Cilj je uvođenja domaće lektire formiranje,
razvijanje i njegovanje čitalačkih navika učenika. Opsežna djela učenici mogu čitati tijekom školskih praznika čime se
potiče razvijanje navike čitanja.
Obveznom popisu djela dodan je i dopunski izbor tekstova. Izborni dio dopušta veću kreativnost u ostvarivanju
ishoda. Ovakav izbor djela povećava mogućnost primjene komparativnoga pristupa proučavanju književnoga
stvaralaštva, uz odabir različitih razina obrade: interpretacije, prikaza ili osvrta. Izbor djela usklađuje se s
mogućnostima, potrebama i interesima razrednoga odjela. Razlike u ukupnoj umjetničkoj i informativnoj vrijednosti
tekstova utječu na odabir odgovarajućih metodičkih rješenja (prilagođavanje čitanja vrsti teksta, opseg tumačenja
teksta ovisno o složenosti njegove strukture, povezivanje i grupiranje s odgovarajućim sadržajima iz drugih
predmetnih područja - gramatike, pravopisa i jezične i medijske kulture i sl.).
Tekstovi iz dopunskoga dijela programa koriste i pri obradi nastavnih jedinica iz gramatike, kao i za obradu i
utvrđivanje sadržaja iz jezične i medijske kulture. Djela koja se ne obrađuju na satu preporučuju se za čitanje u
slobodno vrijeme.
Ovaj program utemeljen je na većoj korelativnosti književnih i neknjiževnih djela. Korelativnost omogućava primjereno
povezivanje obveznih i izbornih djela.
S popisa dopunskoga izbora odabiru se djela koja će, uz obvezni dio lektire, činiti tematsko-motivske cjeline. Mogući
su sljedeći primjeri funkcionalnoga povezivanja nastavnih jedinica: narodni obredi i vjerovanja - izbor "kraljički
pisama" - Narodne bajke, novele, šaljive narodne priče (izbor iz sakupljačkog opusa Balinta Vujkova) - dio o Božiću iz
Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca; obrada portreta: Priče iz davnina Ivane Brlić Mažuranić -
Pustolovine Toma Sawyera Marka Twaina - hobit Bilbo Baggins - Majka Hansa Cristiana Andersena; opisivanje:
Cesarićeva pjesma Slavonija - Ljubićeva pjesma Podne - Petrovićeva Jabuka na drumu- Pustolovine Toma Sawyera
Marka Twaina; humor i parodija: Ero s onoga svijeta - izbor iz romana Mire Gavrana - Zafrkancije, zezancije,
smijancije i ludancije Sanje Pilić; djetinjstvo u prošlosti: Pustolovine Toma Sawyera/Pustolovine Huckleberryja Finna
Marka Twaina - Šimunovićeva pripovijest Duga - Tadijanovićeva pjesma Nosim sve torbe a nisam magarac -
Kušanov roman Uzbuna na Zelenom Vrhu itd. Navedeni primjeri pokazuju mogućnost povezivanja tekstova na
različite načine, prema različitim motivima ili tonu pripovijedanja.
Književna djela koja su doživjela ekranizaciju (Pustolovine Huckleberryja Finna, Hobit, Pustolovine Toma Sawyera,
Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Zagonetni dječak) koriste za usporednu analizu i uočavanje razlike između
književne i filmske (adaptirane, izmijenjene) fabule i izraza čime se uči o prirodi dvaju medija te se razvija medijska
pismenost. Učenici se mogu uputiti i na druge filmove slične tematike (gusarske avanture, motiv brodoloma i pustoga
otoka, avanture u fantastičnom svijetu, odrastanje usamljenoga djeteta i sl.) i dodatno uključiti u obradu određene
tematsko-motivske cjeline.
Pojedini elementi medijske kulture upoznaju se korelacijom: pojam dječjega časopisa upoznaje se na stvarnom
tekstu iz časopisa po izboru (preporučuje se povezivanje sadržaja teksta i lektire); pojam radija upoznaje se uz
obradu radiodramske serije Bajke i priče za djecu (izbor); pojam stripa upoznaje se uz pripovijetku Šuma Striborova.
Usvajanjem pojmova stripa, filma, radija i dječjega časopisa učenici se postepeno uvode u svijet medija.
Osim korelacije među tekstovima uspostavlja se i vertikalna korelacija te je nužno poštovati principe postupnosti i
sustavnosti i poznavati nastavno gradivo nižih i viših razreda. Horizontalna korelacija uspostavlja se s nastavom
povijesti, likovne kulture, glazbene kulture, vjerske nastave i građanskoga odgoja.
Uvođenje učenika u svijet književnih i neknjiževnih tekstova (popularnih, informativnih itd.) predstavlja iznimno složen
zadatak. Na ovom stupnju obrazovanja stječu se osnovna i važna znanja, umijeća i navike koje direktno utječu na
učeničku književnu kulturu i estetske kompetencije. Učenici trebaju razumjeti fikcionalnu prirodu književnoga djela i
njegovu autonomnost (razlikovati pojmove lirskoga subjekta i pjesnika, pripovjedača i pisca), kao i činjenicu da
književno djelo oblikuje moguću sliku stvarnosti.
Proučavanje književnoumjetničkoga djela u nastavi složen je proces. Tumačenje djela počinje motivacijom, nastavlja
se najavom i lokalizacijom teksta, interpretativnim čitanjem, emocionalno-intelektualnom stankom, objavom doživljaja
i korekcijom, interpretacijom, aktualizacijom, a završava sintezom te ponekad zadacima za samostalan rad.
Interpretacija književnoga djela najučinkovitija je na nastavnom satu, a u oblicima funkcionalne primjene stečenih
znanja i umijeća nastavlja se i poslije sata: u stvaralačkim obnavljanjima znanja o obrađenom nastavnom gradivu,
usporednim proučavanjem književnoumjetničkih djela i istraživačko-interpretativnim pristupima novim
književnoumjetničkim ostvarenjima.
Književno djelo može se obrađivati i rješavanjem problemskih pitanja koja su potaknuta polaznim tekstom i
umjetničkim dojmom. Ulomci iz djela u nastavnom postupku zahtijevaju lokalizaciju, često i višestruku. Smještanje
djela u vremenske, prostorne i društveno-povijesne okvire, kao i obavijesti o osnovnim sadržajima koji prethode
ulomku, ponekad su uvjet za intenzivan doživljaj i pravilno razumijevanje teksta.
Pri obradi teksta primjenjuje se u većoj mjeri jedinstvo analitičkih i sintetičkih postupaka i perspektiva. U skladu s
ishodima i u svrhu stvaranja navike prilikom tumačenja teksta učenici se potiču na detaljnije potkrjepljivanje svojih
dojmova, stavova i sudova o književnom djelu činjenicama iz samoga teksta čime se osposobljavaju za izražavanje
vlastitih misli, istraživačku djelatnost i zauzimanje kritičkih stavova, uz uvažavanje individualnoga razumijevanja
smisla književnoga teksta i iskazanih različitih stavova.
U interpretaciji književnoumjetničkoga djela objedinjavajući elementi mogu biti: umjetnički doživljaji, tekstualne cjeline,
strukturni elementi (tema, motivi, pjesničke slike, fabula, kompozicija, siže, likovi, ideja i značenje teksta, motivacijski
postupci), pripovjedne tehnike (oblici izlaganja), stilski postupci i literarni (književnoumjetnički) problemi.
Tijekom obrade književnih djela, govornih i pisanih vježbi učenici se potiču na otkrivanje osobina, osjećaja i duševnih
stanja likova, kao i na izražavanje svojih stavova o postupcima likova.
Pri povezivanju književnih fikcionalnih tekstova, književnih nefikcionalnih tekstova (putopisna i autobiografska proza) i
neknjiževnih tekstova (enciklopedije, rječnici i sl.) realiziraju se ishodi koji se odnose na uočavanje razlika između
fikcionalne i nefikcionalne književnosti (utemeljene na osobnom svjedočenju i provjerljivim podacima) i na uočavanje
različitih književnih postupaka u navedenim vrstama.
Ishodi koji se odnose na nastavno područje književnosti temelje se na čitanju. Različite metode čitanja osnovni su
preduvjet za stjecanje znanja i uspješno uvođenje u svijet književnoga djela. U petom razredu njeguje se doživljajno
čitanje, a učenici se postupno uvode u istraživačko čitanje.
JEZIK
Nastava jezika osposobljava za pravilnu usmenu i pisanu komunikaciju hrvatskim standardnim jezikom, stoga
zahtjevi ovoga programa nisu usmjereni isključivo na usvajanje jezičnih pravila i gramatičke norme, već i na
razumijevanje njihove svrhe i pravilnu primjenu.
Pri navođenju nastavnih jedinica obrađivanih u nižim razredima provjerava se stupanj usvojenosti i sposobnost
primjene prethodno obrađenoga gradiva, a ponavljanje i uvježbavanje na novim primjerima prethodi obradi novoga
sadržaja. Time se osigurava kontinuitet rada i sustavnost u povezivanju novoga gradiva s postojećim znanjima.
U usvajanju novoga gradiva presudnu ulogu imaju prikladne i sustavne vježbe te su obvezni dio obrade nastavnoga
gradiva, primjene, obnavljanja i utvrđivanja znanja.
Gramatika
Osnovni je programski zahtjev u nastavi gramatike predstaviti i tumačiti jezik kao sustav. Jezične pojave ne
proučavaju se izolirano, izvan konteksta u kojem se ostvaruju njihove funkcije. U odgovarajućoj prilici znanja iz
gramatike stavljaju se u svrhu tumačenja teksta, kako umjetničkoga tako i popularnoznanstvenoga. Iznimno su
funkcionalan postupak vježbe na primjerima iz neposredne govorne prakse, što nastavu gramatike približava životnim
potrebama u kojima se primijenjeni jezik pojavljuje kao svestrano motivirana ljudska aktivnost.
Jezične se pojave navode i prikazuju u kontekstu odnosno smještaju se u govorne situacije u kojima se mogu jasno
prepoznati, izdvojiti i objasniti njihove karakteristike i funkcije.
Nastavni pristup padežima i vježbe usmjerene na uporabu pravilnih oblika imenskih riječi povezuju se s odstupanjima
od standardnoga jezika, kolebanjima i učestalim pogreškama u usmenom i pisanom izražavanju učenika. Stoga se
sadržaj vježbi padeža u nastavi određuje na osnovi stalnoga praćenja jezičnoga izražavanja učenika (npr. tijekom
dijaloga na satu te na primjerima iz domaćih i pisanih zadaća). Time je nastava jezika u funkciji osposobljavanja za
pravilnu komunikaciju na hrvatskom standardnom jeziku.
Obrada prijedloga ne smatra se završenom na satu obrade ove vrste riječi kao nepromjenjive, već se osnovna znanja
proširuju tijekom obrade padeža navodeći najčešće primjere i njihovu uobičajenu uporabu. Podjela priloga po
značenju povezuje se priložnim oznakama, a njihova služba oprimjeruje se u rečenici. Promjenjive vrste riječi treba
povezivati s njihovim najčešćim funkcijama u rečenici kako bi se riječ promatrala kao jedinica na morfološkoj i na
sintaktičkoj razini.
Pravopis
Pravopisna pravila usvajaju se sustavnim uvježbavanjem (pravopisni diktati, ispravak pogrešaka u tekstu, pisane
provjere znanja iz pravopisa itd.). U okviru pravopisnih vježbi vježba se pravilno pisanje refleksa jata u primjerima u
kojima se pojavljuju alternacije ije/je, kraćenje ije u je, duljenje je u ije. Učenici se potiču na samostalno
uočavanje i ispravljanje pravopisnih pogrešaka u komunikaciji putem SMS-a, kao i u različitim načinima
komunikacije putem interneta. Upućuju se i na korištenje pravopisa i pravopisnoga rječnika (školsko izdanje).
Preporučuje se donošenje pravopisa na sat obrade pravopisnih tema (učenicima se pojedinačno daje zadatak
pronaći riječi u pravopisnom rječniku).
Ortoepija
Pravilan izgovor njeguje se provođenjem ortoepskih vježbi. Ortoepske vježbe ne realiziraju se kao posebne nastavne
jedinice, već uz odgovarajuće teme iz gramatike. Npr. mjesto naglaska povezuje se s padežima (imenice vrijeme,
rame, tjeme i sl. u genitivu jednine i nominativu množine nemaju naglasak na istom slogu itd.); rečenična intonacija
povezuje se s pravopisom i sintaksom itd. Uz korištenje audiosnimki stvara se navika prepoznavanja, reproduciranja i
usvajanja naglasaka hrvatskoga standardnog jezika te uočava odstupanje i razlikovanje vlastite dijalektalne
akcentuacije od standardnojezične norme.
Ortoepske vježbe provode se i uz odgovarajuće teme iz književnosti. Npr. artikulacija se vježba izgovaranjem brzalica
pri obradi djela narodnoga stvaralaštva; naglasak riječi, tempo, ritam, rečenična intonacija i stanke vježbaju se
govorenjem naglas odabranih dijelova iz izborne lektire (po izboru nastavnika ili učenika) itd. Kao ortoepska vježba
provodi se i krasnoslov napamet naučenih ulomaka u stihu i u prozi (uz pomoć auditivnih nastavnih sredstava).
Razvijanje jezične kulture među najvažnijim je zadacima nastave materinjega jezika. Ovo nastavno područje
povezuje se s obradom književnih tekstova kao reprezentativnim obrascem izražavanja te s nastavom gramatike i
pravopisa. Obrada književnoga teksta i rad na gramatici i pravopisu standardnoga jezika nužno uključuje sadržaje
koji pridonose njegovanju kulture usmenoga i pisanoga izražavanja. Jezična kultura njeguje se provođenjem leksičko-
semantičkih i leksičko-stilističkih vježbi koje bogate rječnik i razvijaju sposobnost i vještinu izražavanja. Razvijanje
jezičnoga mišljenja vježba se na tekstu ili tijekom govornih vježbi.
Pri obradi preporučenih sadržaja medijske kulture važno je ukazati na različite izvore informacija (tiskane i digitalne),
poticati pronalazak informacija u raznim izvorima prema vlastitim interesima i potrebama te razvijati kritički odnos
prema informacijama provjeravajući njihovu točnost i citirajući njihove izvore. Učenici se osposobljavaju uočavati da
različiti primatelji i pošiljatelji mogu različito reagirati na isti medijski tekst. Uz pomoć preporučenih sadržaja medijske
kulture ukazuje se i na odgovornu uporabu različitih medija i primjenu pozitivnih komunikacijskih obrazaca.
U svrhu dostizanja ishoda prate se i vrednuju rezultati napredovanja učenika. Počinje se inicijalnom provjerom znanja
u odnosu na koju će se procjenjivati napredovanje te određivati ocjena. Svaka aktivnost prilika je za procjenu,
bilježenje napredovanja, davanje povratne informacije, kao i za formativno ocjenjivanje i upućivanje na daljnje
aktivnosti. Formativno vrednovanje dio je suvremenoga pristupa nastavi i podrazumijeva procjenu znanja, vještina,
stavova i ponašanja, kao i razvijanje odgovarajuće kompetencije tijekom nastave i učenja. Rezultat ovakva
vrednovanja daje povratnu informaciju i učeniku i nastavniku o dostizanju kompetencija, kao i o učinkovitosti
primijenjenih metoda. Formativno mjerenje podrazumijeva prikupljanje podataka o učeničkim postignućima, a
najčešće tehnike su: realizacija praktičnih zadataka, promatranje i bilježenje aktivnosti tijekom nastave, neposredna
komunikacija učenika i nastavnika, dosje učenika (mapa napredovanja) itd. Rezultati formativnoga vrednovanja na
kraju nastavnoga ciklusa iskazuju se i sumativno - brojčanom ocjenom.
Rad nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja, praćenja i vrednovanja. Osim postignuća učenika nastavnik
kontinuirano prati i vrednuje proces nastave i učenja te vlastiti rad. Sve što se u nastavnoj praksi pokaže dobrim i
korisnim treba koristi i dalje, a nedovoljno učinkovito i djelotvorno treba unaprijediti.
ISHODI
OBLAST/TEMA SADRŽAJI
Po završenoj oblasti/temi učenik će biti u stanju da:
Osnovni sadržaji:
Leksika: 100-150 novih reči (imenice, glagoli,
pridevi, prilozi za vreme i način,
najfrekventniji povratni glagoli, osnovni
brojevi do 100, redni brojevi)
Proste rečenice s iskazanim gramatičkim
subjektom (imenice sva tri roda i oba broja,
lične zamenice) i glagolskim predikatom u
prezentu, perfektu i futuru I (sva tri lica u
jednini i množini)
Imperativ (2. lice jednine i množine
najfrekventnijih glagola) u funkciji molbe i
zapovesti
Personalne proste rečenice s kopulativnim
predikatom (frekventne imenice i pridevi u
funkciji leksičkog dela predikata)
Imenica u akuzativu u funkciji
direktnog/pravog objekta (u jednini i množini)
Imenica u dativu u funkciji
indirektnog/nepravog objekta (objekta
namene) uz glagole davanja i govorenja
Priloške odredbe za mesto iskazane
genitivom imenica s predlozima ispred, iza,
- upotrebljava 100-150 novih reči i iskaza iznad, ispod, pored
- imenuje predmete i bića i pripisuje im Kazivanje punih sati
karakteristične osobine Priloške odredbe za vreme: nazivi meseci u
- u pismenom i usmenom iskazu upotrebi proste lokativu s predlogom u
rečenice s gramatičkim subjektom i glagolskim Priloške odredbe za način iskazane
predikatom u prezentu, perfektu i futuru I; rečenice načinskim prilozima
JEZIK s pravim i nepravim objektom, frekventnim priloškim Složeni glagolski predikat s modalnim
odredbama za mesto, vreme i način; imperativ sa glagolima: trebati, morati, moći, smeti, želeti
značenjem molbe i zapovesti
- iskaže potrebu, mogućnost i želju Prošireni sadržaji:
- uočava rod i broj imenica, kongruenciju atributa s Personalne proste rečenice s neiskazanim
imenicom u tipičnim primerima gramatičkim subjektom (imenice sva tri roda i
- razume rečenice sa odredbom za uzrok, sredstvo i oba broja, lične zamenice) i glagolskim
društvo, kvantifikativne konstrukcije iskazane predikatom u prezentu, perfektu i futuru I
osnovnim brojem i imenicom (sva tri lica u jednini i množini)
Lična zamenica u akuzativu u funkciji
direktnog/pravog objekta (u jednini i
množini), naglašeni i nenaglašeni oblici ličnih
zamenica u akuzativu
Lična zamenica u dativu u funkciji
indirektnog/nepravog objekta (objekta
namene) uz glagole davanja i govorenja;
naglašeni i nenaglašeni oblici ličnih
zamenica u dativu
Kongruentni atribut iskazan opisnim
pridevom i prisvojnom zamenicom uz
imenice u funkciji subjekta, objekta i
leksičkog dela kopulativnog predikata
Priloške odredbe za mesto iskazane
genitivom ličnih zamenica s predlozima
ispred, iza, iznad, ispod, pored
Precizno određivanje vremena rečima koje
označavaju vremenske jedinice (sat, čas,
minut)
Imenice u instrumentalu za iskazivanje
sredstva i društva
Priloška odredba za uzrok iskazana
genitivom s predlogom zbog; uzročne
rečenice s veznicima jer i zato što
Kvantifikacija iskazana osnovnim brojem i
imenicom
Leksika (tipični vidski glagolski parovi,
osnovni brojevi do 1000, redni brojevi)
Adaptirani tekstovi:
Vladimir Ličina: Vesna i torba
L. Kaminski: Zakasnio sam
Dušica Lukić: U biblioteci
Vesna Vidojević Gajović: Spomenici
Dragan Lukić: Trgovina
Jovanka Jorgačević Kako je nastao đuveč u
rerni
"Politika za decu": Prijatelji
Mira Alečković: Pas u soliteru
- razume sadržaj kratkog književnog adaptiranog Rade Obrenović: Požurite, opet ćemo
teksta zakasniti
- formuliše kratke odgovore na jednostavna pitanja Dragomir Đorđević: Opet škola
o pročitanom tekstu (ko, šta, gde, kada, kako) Dragan Lukić: Smeha deci
KNJIŽEVNOST
- primeni kratke rečenične modele iz književnih Aleksa Mikić: Hrabar dečak
tekstova u svakodnevnom životu Vesna Vidojević Gajović: Kišna priča
- reprodukuje kazujući ili pevajući kratke odlomke iz Iz "Poletarca" Dušana Radovića: Juče,
odabranih književnoumetničkih i drugih tekstova danas, sutra
Ratomir Damjanović: Slepi Jovan puca
penale
Šaljiva narodna priča: Zec na spavanju
Dragan Lukić: Jabuka
Olga Stanković: Junak dana
Sa spiska nastavnik bira 10 tekstova za
obradu.
Po slobodnom izboru (uzimajući u obzir
kvalitet grupe i sastav), nastavnik bira još
dva teksta koja nisu na ovoj listi.
Osnovni sadržaji tematskih oblasti:
I. Lično predstavljanje: datum svog rođenja
- razume jednostavna pitanja, kratke jasne naloge i II. Porodica:porodični status: oženjen, udata
informacije bitne za zadovoljenje svakodnevnih III. Mesto za život:nazivi prostorija; delovi
životnih potreba (npr. u porodici, školi itd.); nameštaja
- razume sadržaj kratkog kontinuiranog govorenog IV. Život u kući:pribor za ličnu higijenu;
teksta (do 5-6 prostih rečenica) saopštenog svakodnevne aktivnosti u kuhinji, sobi,
standardnim jezikom, izgovorenog razgovetno, kupatilu; slaviti
sporim tempom1 V. Ljudi: odnosi među ljudima; vrste
- iskaže molbu, izvinjenje, čestitanje, zahvalnost, osećanja; fizičke karakteristike; psihičke
koristeći forme učtivog obraćanja karakteristike; profesije u okruženju
- ispriča događaj u kojem je učestvovao u nekoliko VI. Zdravlje: najčešće bolesti; razboleti se,
rečenica ozdraviti
JEZIČKA
- prepriča kratak jednostavan narativni tekst2 VII. Obrazovanje:(omiljeni) školski predmeti;
KULTURA
- učestvuje u kratkom dijalogu o temama iz školski nameštaj; školski pribor; igre;
svakodnevnog života, poštujući osnovna načela (omiljeni) sport
vođenja razgovora VIII. Hrana i piće: gladan, žedan; (omiljena)
- čita naglas i razume kraći poznat tekst3 pisan hrana i piće; vrste voća i povrća
ćirilicom ili latinicom IX. Odeća i obuća: imati na sebi, nositi
- izdvaja eksplicitne informacije i izvodi jednostavne X. Kupovina: cene; plaćanje
zaključke na osnovu pročitanog teksta XI. Saobraćaj i život u gradu: načini kretanja;
- piše kratak jednostavan narativan i ekspozitorni orijentacija (levo, desno, pravo); cilj
tekst4 putovanja; važni objekti
- piše kratku poruku, čestitku, pozivnicu, XII. Priroda: (omiljene) domaće i divlje
obaveštenje, poštujući jezičku i ortografsku normu. životinje; kućni ljubimci; vremenske prilike
XIII. Vreme: precizno iskazivanje vremena
(sat i minut)
XIV. Nesemantizovana leksika: osnovni
brojevi do 1000; redni brojevi; modalni
glagoli; predlozi (iznad, ispod, iza, pored,
zbog)
Prošireni sadržaji tematskih oblasti:
____________
1
U skladu sa znanjem o jeziku u oblasti Jezik.
2 Složenost tog teksta je određena gramatičkom strukturom i leksičkim obimom predviđenim u oblasti Jezik.
3 Složenost tog teksta je određena gramatičkom strukturom i leksičkim obimom predviđenim u oblasti Jezik za
Program A.
4 Služeći se znanjem o jeziku iz oblasti Jezik.
PROGRAM B - za učenike čiji maternji jezik pripada slovenskim jezicima i koji žive u višenacionalnim
sredinama (srednji-napredni nivo standarda)
Cilj Cilj nastave i učenja srpskog kao nematernjeg jezika jeste osposobljavanje učenika da vodi
usmenu i pisanu komunikaciju sa govornicima srpskog kao maternjeg jezika radi kasnijeg
punog uključivanja u život zajednice i ostvarivanja građanskih prava i dužnosti, kao i
upoznavanje srpske kulturne baštine i razvijanje interkulturalnosti kao temeljne vrednosti
demokratskog društva.
Razred peti
Godišnji fond časova 108 časova
ISHODI
OBLAST/TEMA SADRŽAJI
Po završenoj temi/oblasti učenik će biti u stanju da:
Proste rečenice s iskazanim i neiskazanim
gramatičkim subjektom (imenice sva tri roda i
oba broja, lične zamenice) i glagolskim
predikatom u prezentu, perfektu i futuru I (sva
tri lica u jednini i množini)
Imperativ (2. lice jednine i množine
najfrekventnijih glagola) u funkciji molbe i
zapovesti
Personalne proste rečenice s kopulativnim
predikatom (frekventne imenice i pridevi u
funkciji leksičkog dela predikata)
Imenice i lične zamenice u akuzativu u
funkciji direktnog/pravog objekta (u jednini i
množini); naglašeni i nenaglašeni oblici ličnih
zamenica u akuzativu
Imenice i lične zamenice u dativu u funkciji
- upotrebljava 150-200 novih reči i iskaza indirektnog/nepravog objekta (objekta
- imenuje predmete i bića i pripisuje im namene) uz glagole davanja i govorenja;
karakteristične osobine naglašeni i nenaglašeni oblici ličnih zamenica
- u pismenom i usmenom iskazu upotrebi proste u dativu
rečenice s gramatičkim subjektom i glagolskim Kongruentni atribut iskazan opisnim pridevom
predikatom u prezentu, perfektu i futuru I; rečenice i prisvojnom zamenicom uz imenice u funkciji
s pravim i nepravim objektom, frekventnim subjekta, objekta i leksičkog dela
priloškim odredbama za mesto, vreme, način, kopulativnog predikata
JEZIK
uzrok, sredstvo i društvo; imperativ sa značenjem Priloške odredbe za mesto iskazane
molbe i zapovesti genitivom imenica i ličnih zamenica s
- iskaže potrebu, mogućnost i želju predlozima ispred, iza, iznad, ispod, pored
- primenjuje pravila kongruencije atributa s Kazivanje punih sati; precizno određivanje
imenicom u tipičnim modelima vremena rečima koje označavaju vremenske
- razume kvantifikativne konstrukcije iskazane jedinice (sat, čas, minut)
osnovnim brojem i imenicom Priloške odredbe za vreme: nazivi meseci u
- određuje rod i broj imenica lokativu s predlogom u
Priloške odredbe za način iskazane
načinskim prilozima
Složeni glagolski predikat s modalnim
glagolima: trebati, morati, moći, smeti, želeti
Imenice u instrumentalu za iskazivanje
sredstva i društva
Priloška odredba za uzrok iskazana
genitivom s predlogom zbog; uzročne
rečenice s veznicima jer i zato što
Kvantifikacija iskazana osnovnim brojem i
imenicom;
Leksika: 100-150 novih reči (imenice, glagoli,
pridevi, prilozi za vreme i način,
najfrekventniji povratni glagoli, tipični vidski
glagolski parovi, brojevi do 1000, redni
brojevi)
- odgovori na pitanja o pročitanom tekstu (ko, šta, Narodna pesma: Nadžnjeva se momak i
gde, kako, zašto) devojka
KNJIŽEVNOST - razlikuje osnovno i preneseno značenje Miroslav Antić: Šašava pesma
- odredi temu, glavni motiv i likove, prepriča Stevan Raičković: Bajka o zrnu peska
osnovnu sadržinu književnog dela Igor Kolarov: SMS priče,.... "Uputstvo za
- opiše sopstveni doživljaj književnog dela upotrebu"
- prepoznaje slične motive u književnim delima na Igor Kolarov: Agi i Ema, roman (odlomak)
maternjem jeziku Desanka Maksimović: Štamparske greške
"Poletarac" Dušana Radovića PROLEĆE:
Kako je čovek poleteo
Danilo Kiš: Dečak i pas (odlomci) Branislav
Nušić: Hajduci (odlomci)
Dušan Radović: Kapetan Džon Piplfoks
(odlomci)
Branislav Nušić: Srpski jezik ("Autobiografija")
Narodna priča: Djevojka cara nadmudrila
Kratke narodne umotvorine (izbor)
Jovanka Jorgačević: Cenovnik
Duško Radović: Tužna pesma
Dragan Lukić: Tarzan i Tarzaneta
Zoran Popović: Muzika
Nikola Tesla Moji izumi (odlomak)
Sa spiska nastavnik bira 10 tekstova za
obradu.
Po slobodnom izboru (uzimajući u obzir
kvalitet grupe i sastav), nastavnik bira još
dva teksta koja nisu na ovoj listi.
I. Lično predstavljanje: iskazivanje datuma
(na pitanja Kada? i Koji?)
- razume smisao govorenog teksta5 izgovorenog II. Porodica:šira porodica; porodični status
sporijim tempom o osobama, stvarima i III. Mesto za život: nazivi prostorija; delovi
aktivnostima koje su deo svakodnevnog života nameštaja; kućni aparati; dvorište; bašta;
- razume smisao kratkog neumetničkog i vrste grejanja
adaptiranog umetničkog teksta6 koji sluša IV. Život u kući: pribor za ličnu higijenu;
- prepriča (sa sažimanjem ili bez sažimanja) aktivnosti u kući; radni dan; praznik
događaj iz svog života V. Ljudi: odnosi među ljudima u okruženju;
- prepriča (sa sažimanjem ili bez sažimanja) vrste osećanja; fizičke karakteristike; psihičke
obrađen narativni ili kraći informativni tekst7 karakteristike; profesije u okruženju
- učestvuje u kratkom dijalogu o temama koje su VI. Zdravlje:stanje; najčešće bolesti;
predviđene nastavnim programom, poštujući aktivnosti za čuvanje zdravlja
osnovna načela vođenja razgovora VII. Obrazovanje:(omiljeni) školski predmeti;
- saopšti molbu, izvinjenje, čestitanje, zahvalnost školski nameštaj; školski pribor; matematičke
- obrazlaže u kratkim crtama neku svoju ideju, operacije (osnovne); dan škole; aktivnosti na
predlog i sl. času i na odmoru; igre; (omiljeni) sport;
- prenese kratke informacije dobijene od drugih lica sportski rekviziti, pravila igre
JEZIČKA - čita naglas s kraćim zastajkivanjem kraći tekst8 VIII. Hrana i piće: gladan, žedan; (omiljena)
KULTURA pisan ćirilicom i latinicom hrana i piće; začini; meso; pripremanje hrane
- izražajno čita prethodno obrađeni poetski tekst IX. Odeća i obuća: obući, skinuti; imati na
- odredi osnovni smisao teksta9 u celini sebi; odevanje prema godišnjim dobima;
- uoči u tekstu informaciju koja je parafrazirana održavanje odeće i obuće
- razume preneseno značenje reči, u okviru X. Kupovina: cene; mesto kupovine; plaćanje
predviđenih tema XI. Saobraćaj i život u gradu: prevozna
- proceni sadržaj teksta na osnovu kriterijuma: da li sredstva, načini kretanja, grad, važni objekti:
mu se dopada, da li je razumeo i sl. orijentacija u prostoru; način kretanja; cilj
- sastavlja kraći narativni i informativni tekst10 putovanja; učesnici u saobraćaju; delovi
- sastavi kraći plan za prepričavanje događaja (iz grada; ustanove kulture
školskog života i sl.) XII. Priroda: (omiljene) domaće i divlje
- prepriča sa sažimanjem narativni ili informativni životinje; kućni ljubimci; zoološki vrt;
tekst prema datom planu vremenske prilike; čuvanje prirode
- napiše čestitku, poziv i obaveštenje, poštujući XIII. Vreme: precizno iskazivanje vremena
jezičku i ortografsku normu (sat i minut); odrednice vremena
- popuni jednostavan obrazac sa osnovnim XIV. Nesemantizovana leksika: osnovni
podacima o sebi. brojevi do 1000; redni brojevi; modalni
glagoli; predlozi (iznad, ispod, iza, pored,
zbog); veznici (jer, zato što, pa)
_______________
5 Složenost tog teksta je određena gramatičkom strukturom i leksičkim obimom predviđenim u oblasti Jezik za
Program B.
6 Složenost tog teksta je određena gramatičkom strukturom i leksičkim obimom predviđenim u oblasti Jezik za
Program B.
7 Služeći se znanjem o jeziku iz oblasti Jezik.
8
Složenost tog teksta je određena gramatičkom strukturom i leksičkim obimom predviđenim u oblasti Jezik za
Program B.
9 Složenost tog teksta je određena gramatičkom strukturom i leksičkim obimom predviđenim u oblasti Jezik za
Program 2.
10 Služeći se znanjem o jeziku iz oblasti Jezik.
Maternji jezik
Strani jezik
Građansko vaspitanje
Predmet srpski kao nematernji jezik pohađaju učenici koji nastavu slušaju na nekom od jezika nacionalnih manjina.
Među tim učenicima postoje izrazite razlike u stepenu ovladanosti srpskim jezikom prilikom polaska u školu i u tempu
i obimu kojim mogu napredovati tokom školovanja. Ova razlika uslovljena je različitim maternjim jezicima od kojih su
jedni bliski srpskom jeziku (razlike među njima su takve da ne moraju ometati komunikaciju, ili se komunikacija može
ostvarivati uz nešto napora i truda) dok su drugi strukturno toliko različiti da, bez elementarnog poznavanja jednog od
njih, komunikacija među govornicima nije ostvariva. Osim toga, na nivo kojim učenici realno mogu ovladati srpskim
jezikom utiče i sredina u kojoj žive (pretežno homogena ili heterogena sredina).
Imajući ovo u vidu, za predmet srpski kao nematernji jezik sačinjena su dva programa. Prema postavljenom cilju,
očekivanim ishodima i datim sadržajima, prvi program (A) primeren je učenicima čiji se maternji jezici izrazito razlikuju
od srpskog, žive u pretežno homogenim sredinama, imaju malo kontakata sa srpskim jezikom i u školu polaze gotovo
bez ikakvog predznanja srpskog jezika. I u ovom programu postoji diferencijacija programskih sadržaja i ishoda po
težini i obimu, što je vidljivo u razlikovanju opštih i proširenih sadržaja. Drugi program (B) predviđen je da se ostvaruje
u mešovitim sredinama i namenjen je učenicima koji mogu brže i u većem obimu da savladavaju srpski jezik,
odnosno da, u skladu s uzrastom, dostignu viši nivo vladanja srpskim jezikom.
Oba programa za predmet srpski kao nematernji jezik sadrže tri oblasti: Jezik, Književnost i Jezičku kulturu. One su
funkcionalno povezane, prožimaju se i međusobno dopunjuju. Stoga ih treba razumeti kao delove kompleksne celine
koji, svaki sa svojim specifičnostima, doprinose ostvarivanju ishoda ovog predmeta.
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje ovaj dati program potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu: sastav
odeljenja i karakteristike učenika; udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna
sredstva i medije kojima škola raspolaže; resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi.
Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre kreira svoj godišnji - globalni plan rada iz koga će kasnije
razvijati svoje operativne planove. Ishodi definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju
ishoda na nivo konkretne nastavne jedinice. Sada nastavnik za svaku oblast ima definisane ishode. Od njega se
očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pisanja pripreme za čas, definiše piramidu ishoda na tri
nivoa: one koje bi svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi većina učenika trebalo da dostigne i one koje bi trebalo
samo neki učenici da dostignu.
Na ovaj način postiže se indirektna veza sa standardima na tri nivoa postignuća učenika. Pri planiranju treba, takođe,
imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda (posebno za
predmetnu oblast književnost) potrebno više vremena, više različitih aktivnosti i rad na različitim tekstovima. U fazi
planiranja nastave i učenja veoma je važno imati u vidu da je udžbenik nastavno sredstvo i da on ne određuje
sadržaje predmeta. Zato je potrebno sadržajima datim u udžbeniku pristupiti selektivno i u odnosu na predviđene
ishode koje treba dostići. Pored udžbenika, kao jednog od izvora znanja, na nastavniku je da učenicima omogući uvid
i iskustvo korišćenja i drugih izvora saznavanja.
JEZIK
Oblast Jezik obuhvata leksiku i gramatičke modele srpskog jezika. U sadržajima i ishodima ove oblasti nalaze se
okvirni broj reči i gramatički elementi kojima učenik treba da ovlada u svakom razredu. U ovoj oblasti programa
težište je na postepenom usvajanju sistema srpskog jezika počev od 1. razreda. Jezik počinje da se usvaja pomoću
minimalnog broja reči upotrebljenih u osnovnim rečeničnim modelima s jasnim komunikativnim kontekstom.
Odnosno, reči i njihovi oblici ne usvajaju se izolovano, već u rečeničnom, odnosno komunikativnom kontekstu. Za
produktivnu upotrebu jezika nefunkcionalno je vankontekstualno učenje paradigmi (učenje samih oblika reči).
Jezička građa se iz razreda u razred postepeno proširuje i usložnjava, ona je kumulativna i nadovezuje se na
prethodnu. Uvođenje novog elementa podrazumeva ovladanost prethodnim, što znači da se nova građa oslanja na
prethodnu koja se kontinuirano uvežbava.
Usvajanje gramatike srpskog jezika u početnim fazama na mlađem uzrastu pretežno je nesvesno - u raznovrsnim
aktivnostima učenici slušaju iskaze na srpskom jeziku, ponavljaju ih i kombinuju u odgovarajućim poznatim i bliskim
kontekstima. U narednim fazama nastavnik pomaže učenicima da uoče jezička pravila i počnu da ih primenjuju.
Da bi učenik ovladao određenim fondom reči i gramatičkim elementima, neophodno je da ih razume i dugotrajno
uvežbava. Na taj način stvaraju se preduslovi da ih primeni u odgovarajućoj komunikativnoj situaciji. Formalno
poznavanje gramatičkih pravila ne podrazumeva i sposobnost njihove primene, te je takvo znanje korisno samo
ukoliko pomaže boljem razumevanju nekih pravilnosti sistema. Odnosno, savladavanje gramatičkih pravila nije samo
sebi cilj. Objašnjenje gramatičkih pravila, ukoliko nastavnik proceni da je korisno, treba da bude usklađeno s
uzrastom učenika, njegovim kognitivnim sposobnostima, predznanjima u maternjem jeziku i svedeno na ključne
informacije neophodne za primenu. Učenikovo poznavanje gramatičkih pravila procenjuje se i ocenjuje na osnovu
upotrebe u kontekstu, bez insistiranja na njihovom eksplicitnom poznavanju.
Na nižem nivou vladanja jezikom (sredine u kojima se realizuje A program) važno je da se kod učenika razvije
sposobnost razumevanja i konstruisanja iskaza koji sadrže elemente određene programom. Pritom je u produkciji
(sastavljanju i kazivanju iskaza) na ovom nivou bitno da značenje poruke bude razumljivo, dok se gramatička
ispravnost postiže postepeno, na tom nivou očekuju se tipične greške izazvane interferencijom i nedovoljnom
savladanošću materije. Greške nisu samo znak nepoznavanja gradiva, već su upravo pokazatelj da je učenik
spreman da se upusti u komunikaciju, što nastavnik treba da podstiče. To ne znači da greške uopšte ne treba
ispravljati. Nastavnik odlučuje o tome kada će, na koji način i koje greške ispravljati, vodeći računa istovremeno i
tome da učenika motiviše za komunikaciju i o tome da se greške postepeno redukuju.
Upravo su časovi iz oblasti Jezik pogodni za usmereno, ciljano usvajanje pojedinih segmenata, gramatičkih
elemenata srpskog jezika. Tokom ovih časova preporučuje se dinamičko smenjivanje različitih aktivnosti, različitih
tipova vežbi slušanja, provere razumevanja saslušanog, ponavljanje, gramatičko i leksičko variranje modela,
dopunjavanja, transformisanja afirmativnih u upitne i negirane forme i sl.
Realizacija nastave srpskog kao nematernjeg jezika prema B programu podrazumeva određeno vladanje srpskim
jezikom od početka školovanja, odnosno mogućnost bržeg napredovanja u toku školovanja. U takvim okolnostima
očekuje se manja zastupljenost grešaka i njihovo brže prevladavanje. Primena B programa podrazumeva podizanje
jezičke kompetencije na viši nivo, te je nastava jezika u funkciji osposobljavanja učenika za pravilno komuniciranje
savremenim standardnim srpskim jezikom u skladu s jezičkim i vanjezičkim kontekstom.
Budući da učenici koji pohađaju nastavu srpskog kao nematernjeg jezika pohađaju i nastavu maternjeg jezika,
svrsishodno je u odgovarajućim prilikama koristiti transfer znanja stečenih na maternjem jeziku i o maternjem jeziku.
Nastava srpskog kao nematernjeg jezika treba da bude u korelaciji s nastavom maternjeg jezika.
Očekuje se, takođe, da su do početka petog razreda stekli sposobnost razumevanja i konstruisanja najosnovnijih
modela prostih rečenica (pri čemu se u sredinama gde se realizuje A program podrazumeva da nisu u potpunosti
njima i ovladali u smislu potpune gramatičke ispravnosti).
Okvirno je predviđeno da se za oblast Jezik 36 časova rasporedi na 15 časova obrade novog gradiva, 15 časova
uvežbavanja i 6 časova sistematizacije.
Morfološki gledano, učenici koji nastavu prate prema A programu u peti razred kreću s poznavanjem (podrazumeva
se razumevanje i početak upotrebe) sledećih elemenata: nominativ jednine i množine frekventnih imenica muškog,
ženskog i srednjeg roda; nominativ jednine i množine frekventnih prideva u muškom, ženskom i srednjem rodu; lične
zamenice u nominativu; oblici prezenta, perfekta i futura najfrekventnijih glagola u sva tri lica i oba broja; oblik drugog
lica jednine imperativa najfrekventnijih glagola. Ovo su elementi pomoću kojih se formiraju modeli prostih rečenica
predviđeni da se savladaju do kraja četvrtog razreda. To su istovremeno sadržaji koji se u petom razredu ponavljaju i
dalje uvežbavaju, iz faze razumevanja prelaze u fazu aktivne upotrebe. Gramatički sadržaji se najpre uvežbavaju na
poznatoj leksici.
● Proste rečenice s iskazanim gramatičkim subjektom (imenice sva tri roda i oba broja, lične zamenice) i glagolskim
predikatom u prezentu, perfektu i futuru I (sva tri lica u jednini i množini): Oni sede. Marija je spavala. Ja ću ručati.
● Imperativ (2. lice jednine i množine najfrekventnijih glagola) u funkciji molbe i zapovesti: Otvori, molim te, prozor.
Zatvorite sveske!
● Proste rečenice s kopulativnim predikatom (frekventne imenice i pridevi u funkciji leksičkog dela predikata): Ana je
učenica. Trešnje su crvene. Ja sam gladan.
● Imenica u akuzativu u funkciji direktnog/pravog objekta (u jednini i množini): On pije sok. Mama je kupila jabuke. Ja
imam olovku. Mi volimo kolače. Ona želi sladoled.
● Imenica u dativu u funkciji indirektnog/nepravog objekta (objekta namene) uz glagole davanja i govorenja: Mi smo
kupili drugarici poklon. Učiteljica je govorila učenicima.
● Priloške odredbe za mesto i vreme iskazane najfrekventnijim prilozima i predloško-padežnim konstrukcijama: Milica
sedi na krevetu. Oni sede u učionici. Ona putuje na more. Ja idem u park. Tata putuje danas. Deca su se juče igrala
u dvorištu. Baka će doći u petak.
● Priloške odredbe za mesto iskazane genitivom imenica s predlozima ispred, iza, iznad, ispod, pored: Jovan stoji
ispred škole. Mačka je spavala ispod stola. Ona će sedeti pored učiteljice.
● Priloške odredbe za vreme: nazivi meseci u lokativu s predlogom u: U junu ćemo brati trešnje.
● Priloške odredbe za način iskazane načinskim prilozima: Ti lepo pišeš. On je brzo pojeo užinu.
● Složeni glagolski predikat s modalnim glagolima: trebati, morati, moći, smeti, želeti: Treba da uradite peti zadatak.
Moramo požuriti. Sad možeš da jedeš kolače. Ona sme da vozi bicikl. Mi želimo da idemo u dvorište.
● Lična zamenica u akuzativu u funkciji direktnog/pravog objekta (u jednini i množini), naglašeni i nenaglašeni oblici
ličnih zamenica u akuzativu: Mama zove njega. Mama ga zove. Marija ih je čekala. Mi ćemo ih nahraniti.
● Lična zamenica u dativu u funkciji indirektnog/nepravog objekta (objekta namene) uz glagole davanja i govorenja;
naglašeni i nenaglašeni oblici ličnih zamenica u dativu: Donela sam joj cveće. Učiteljica govori tebi. Milan će mu
objasniti zadatak.
● Kongruentni atribut iskazan opisnim pridevom i prisvojnom zamenicom uz imenice u funkciji subjekta, objekta i
leksičkog dela kopulativnog predikata: Plava olovka je na stolu. Njen džemper je na stolici. Mi volimo toplo mleko.
Gledali su zanimljiv film. Ovo je moj drug. Ana je dobra drugarica.
● Priloške odredbe za mesto iskazane genitivom ličnih zamenica s predlozima ispred, iza, iznad, ispod, pored: Ja
sam sedela pored nje. Jovan stoji ispred njih.
● Precizno određivanje vremena rečima koje označavaju vremenske jedinice (sat, čas, minut): Autobus polazi u
sedam sati i trideset minuta/Autobus polazi u sedam i trideset/Autobus polazi u pola osam. Film počinje u osam sati i
petnaest minuta/Film počinje u osam i petnaest.
● Imenice u instrumentalu za iskazivanje sredstva i društva: Ona piše olovkom. Mi smo putovali autobusom. Milica se
šeta sa sestrom. Oni će razgovarati s učiteljicom.
● Priloška odredba za uzrok iskazana genitivom s predlogom zbog; uzročne rečenice s veznicima jer i zato što: Bio je
tužan zbog loše ocene. Neće ići u školu jer ima temperaturu. Nisu išli na izlet zato što je padala kiša.
● Kvantifikacija iskazana osnovnim brojem i imenicom: Na stolu su tri čaše. U učionici ima deset stolova. U torbi
imam pet svezaka. Kupi dva sladoleda.
Književnost
Program A predmeta srpski kao nematernji jezik namenjen homogenoj sredini, učenicima koji veoma retko imaju
kontakata sa govornicima čiji je maternji jezik srpski. Poznavanje jezika je na osnovnom (elementarnom) nivou,
komunikacija na srpskom jeziku se veoma teško ostvaruje, gramatički modeli su neuvežbani pošto nemaju prilike da
koriste srpski jezik, njihov rečnik ne sadrži veliki broj reči, reči veoma lako iz aktivnog fonda prelaze u pasivni i budu
zaboravljene, leksika se usvaja sporije nego kod učenika heterogene sredine, interferencijske greške se često
pojavljuju u tolikom obimu da sputavaju razumevanje rečenice; iz ovih razloga bi akcenat trebalo da bude na leksici i
jezičkim obrascima (modelima) koji će im obezbediti temelj za jednostavnu komunikaciju na srpskom jeziku.
Ponuđeno je petnaest tekstova, program predviđa da se obradi deset, nastavnik odlučuje koji tekstovi najviše
odgovaraju učenicima. Osnovni kriterijum za izbor tekstova je nivo poznavanja jezika učenika. Pored deset tekstova
nastavnik, po slobodnom izboru, treba da obradi još dva teksta vodeći računa o nivou poznavanja jezika i
interesovanjima učenika. Preporučuje se da tekstovi budu u vezi sa svakodnevnim životom, aktuelnim dešavanjima u
mestu ili široj zajednici (selo, grad, region). Tekstovi treba da budu u funkciji obogaćivanja leksike neophodne za
svakodnevnu komunikaciju na osnovnom nivou.
Za svaki tekst je predviđeno po tri časa. Za oblast Književnost predviđeno je ukupno 36 časova (10 tekstova + 2
teksta po slobodnom izboru nastavnika).
Oblast nastavnog programa Književnost predstavlja polazište za postizanje komunikativne funkcije jezika. Osnovna
funkcija književnoumetničkih tekstova, odnosno adaptacija, jeste osposobljavanje učenika za komunikativnu upotrebu
jezika, usmenu i pismenu komunikaciju na srpskom jeziku zasnovanu na učenicima poznatim temama iz
svakodnevnog života.
● čitanje, odnosno slušanje teksta u funkciji uvežbavanja razumevanja pisanog i govornog jezika, uvežbava se
čitanje u sebi i čitanje sa razumevanjem,
● zadaci u vezi sa tekstom razvijaju umenje razumevanja teksta, uvežbava se veština pisanja, sastavljanje i pisanje
rečenica koje sadrže poznatu leksiku uz uvežbavanje osnovnih jezičkih obrazaca, kao i razvijanje sposobnosti
sastavljanja rečenica govornog jezika (prilikom pisanih i govornih vežbi tolerišu se interferencijske greške koje ne
ometaju razumevanje rečenice),
● odgovori na pitanja (usmeno i pismeno) pomažu učeniku da razvije mehanizme sastavljanja rečenica na srpskom
jeziku, odnosno izlaganje na srpskom jeziku uz vidno prisustvo interferencijskih grešaka, uputno je da nastavnik vrši
korekcije ukazujući na pravilne oblike,
● reprodukcija teksta ili prepričavanje razvijaju sposobnost upotrebe jezika, učenik treba da se izrazi koristeći više
rečenica, da formira i razvija govorne sposobnosti.
Obrada teksta i uvežbavanje se prepliću, stoga tri časa namenjena jednom tekstu predstavljaju istovremeno
usvajanje, uvežbavanje i upotrebu novih reči i izraza, zatim uvežbavanje jezičkih obrazaca, pisanja, čitanja, govora i
razumevanja pisanog i govornog teksta.
1. Semantizaciju nepoznatih reči (prevod reči na maternji jezik): semantizacija može da se izvede pomoću
učenicima poznatih sinonima, vizuelnim prikazivanjem reči, postavljanjem reči u kontrastne parove (mali-veliki),
opisivanjem reči jednostavnim rečenicama, nastavnik mora da vodi računa da rečenica kojom opisuje nepoznatu reč
sadrži učenicima poznate reči. Prevod je opravdan samo u slučaju kada ne postoje druga sredstva za objašnjenje
značenja reči. Preporučuje se upotreba rečnika na času.
2. Glasno čitanje teksta (prevod teksta), interpretativno (prvo) čitanje teksta: savetuje se da nastavnik čita tekst, na
ovaj način učenici čuju pravilan izgovor reči, pošto učenici homogene sredine retko imaju prilike da čuju srpski jezik,
nastavnikovo glasno čitanje je od izuzetne važnosti.
3. Kontekstualizacija nove leksike: neophodno je da učenici nove reči postave u rečenični kontekst kako bi se
leksika uvežbavala paralelno sa konstruisanjem rečenica. Rečenice treba da sadrže malo elemenata
(proste/prostoproširene) da bi se izbegao veliki broj interferencijskih grešaka koje neminovno nastaju u složenim
rečenicama. Ukoliko rečenica sadrži previše grešaka, postaje nerazumljiva slušaocu. Kontekstualizacija novih reči je
bitan elemenat funkcionalne upotrebe jezika pošto navodi učenika da sastavlja rečenice i aktivira rečnički fonda i
jezičke obrasce.
4. Pitanja u vezi sa tekstom (u pisanoj formi i usmeno): proces razumevanja teksta ima više etapa, tek kada se
nova leksika usvoji i primeni u rečenicama može da se pređe na nivo razumevanja teksta. Nivo na kojem je učenik
razumeo tekst može da se utvrdi postavljanjem pitanja u vezi sa tekstom. Pitanja treba da se zasnivaju na leksici koju
su ranije usvojili uz upotrebu novih reči obrađenih u tekstu. Uputno je da pitanja budu kratka (Šta ima u Vesninoj
torbi? - tekst Vesna i torba). Korisno je da deo pitanja bude u pisanoj, a deo u govornoj formi. Značajno je da se
posveti podjednaka pažnja i pisanju i govoru. Ovako se ostvaruju i pisane i govorne vežbe.
5. Pitanja povodom teksta (u pisanoj formi i usmeno): učenici uvežbavaju i ostvaruju komunikaciju na srpskom
jeziku zasnovanu na poznatoj leksici uz veliki broj interferencijskih grešaka. Pitanja treba da budu u skladu sa
leksičkim fondom kojim učenici raspolažu (Šta ima u tvojoj torbi? - pitanje povodom teksta Vesna i torba). Ovo je
sledeći nivo u procesu usvajanja jezičkih veština čiji je cilj navođenje učenika da ostvare komunikaciju na srpskom
jeziku. Ovaj cilj je često veoma teško postići kod učenika homogene sredine, ali je neophodno navesti učenika da u
pismenoj formi ili u govoru izrazi upotrebi određene reči ili izraze na srpskom jeziku.
6. Razgovor o tekstu: u ovom delu se mogu ostvariti elementi književnosti u predmetu Srpski kao nematernji jezik u
A programu. U skladu sa leksikom kojom učenici raspolažu razgovor se zasniva na prepoznavanju glavnih likova,
aktivnosti koje se vezuju uz glavne likove, isticanju osobina likova iz teksta. Kao deo procesa uvođenja učenika u
upotrebu jezika uputno je da se izvede dramatizacija teksta čiji je cilj navođenje učenika da sastavljaju rečenice
potrebne u govornim situacijama. (Vesna: Moja torba je stara. Olovka: Šta radiš, Vesna? Zašto stavljaš puno stvari u
torbu? U torbi nema mesta. Tata: Vesna, treba da kupim novu torbu. Vesna: Tata, molim te, kupi mi novu torbu. -
dramatizacija teksta Vesna i torba).
7. Oblikovanje kratkog teksta u pismenoj formi ili usmeno na osnovu adaptiranog književnog teksta: ovaj nivo
upotrebe srpskog jezika u pisanoj ili govornoj formi predstavlja glavni cilj oblasti Književnost u A programu. Pokušaj
samostalnog (u paru ili u grupi) sastavljanja kraćeg teksta od pet ili šest rečenica predstavlja viši nivo u ostvarivanju
komunikativne funkcije jezika. Učenici razvijaju mehanizam upotrebe jezičke građe i jezičkih obrazaca, spajanje reči u
rečenice uz poštovanje gramatičkih struktura, zatim spajanje više rečenica u kraći tekst. Proces se odnosi i na
govorni i na pisani tekst.
Vrednovanje treba da bude zasnovano na individualnom napredovanju učenika uzimajući u obzir mogućnosti i
sposobnosti učenika. Pri ocenjivanju pažnja treba da bude usmerena na nivo razvoja reproduktivnih sposobnosti
učenika, obim proširivanja leksičkog fonda, nivo smanjivanja interferencijskih grešaka u pisanoj i usmenoj formi.
Treba imati u vidu nivo poznavanja jezika: učenici homogene sredine sporadično ostvaruju direktan kontakt sa
govornicima kojima je srpski maternji jezik, sa srpskim jezikom se sreću samo na časovima srpskog kao nematernjeg
jezika. Rezultat je da učenici srpski jezik koriste na elementarnom nivou. Jezičke modele usvajaju sporije, gramatičke
kategorije koriste uz mnogo grešaka, imaju problema pri slušanju, odnosno razumevanju srpskog jezika čak i u
slučajevima kada su im sve reči govornog teksta poznate. Cilj književnosti je da se pomoću teksta (pismena forma) i
putem razgovora o tekstu i povodom teksta (govorni čin) učenici osposobe za funkcionalnu upotrebu srpskog jezika
na elementarnom nivou.
B program:
Književnoumetnički tekstovi u nastavi srpskog kao nematernjeg jezika imaju višestruku funkciju. Čitajući i tumačeći
književnoumetnička dela i izabrane odlomke najznačajnijih srpskih pisaca, učenici će imati priliku da se upoznaju sa
srpskom kulturnom baštinom i tako bolje razumeju sličnosti i razlike koje postoje između kulture naroda kojem
pripadaju i kulture naroda čiji jezik uče. Tekstovi istovremeno predstavljaju izvor nove leksike i polaznu osnovu za
dalji rad - razgovore, čitanje, interpretaciju, različite vrste govornih i pismenih vežbi i druge aktivnosti.
U oblasti nastavnog programa Književnost navedeni su tekstovi usklađeni sa uzrasnim karakteristikama i jezičkim
mogućnostima učenika. Dati predlog dela nastavnik će prilagođavati potrebama svojih učenika. Naime, od
predloženih dela deset je obavezno za obradu, a nastavniku je ostavljena sloboda da proceni kojim će od
preporučenih dela spisak proširivati. Za svaki tekst je predviđeno po tri časa. Za oblast Književnost predviđeno je
ukupno 36 časova (10 tekstova + 2 teksta po slobodnom izboru nastavnika).
Za učenike koji srpski kao nematernji jezik budu savlađivali po programu koji je namenjen onima koji uče i žive u
heterogenim jezičkim sredinama ili im je maternji jezik jedan od slovenskih jezika, predloženi su autentični
književnoumetnički tekstovi ili odlomci iz njih. Ipak, postoje značajne razlike između učenika koji žive u heterogenoj
sredini, a čiji je maternji jezik neslovenski, i učenika čiji je maternji jezik slovenski. Ove razlike je neophodno uzeti u
obzir prilikom izbora tekstova za obradu i izrade udžbenika. Stoga se preporučuje autorima udžbenika i nastavnicima
da neka od predloženih dela adaptiraju, skrate i prilagode jezičkom znanju i mogućnostima učenika čiji je maternji
jezik neslovenski. Nastavnici, koji rade s učenicima čiji maternji jezik pripada grupi slovenskih jezika, mogu se
opredeljivati za autentična dela.
Bavljenje književnoumetničkim tekstom podrazumeva različite metodičke postupke koji će biti usmereni na njegovo
što bolje razumevanje i tumačenje. Rad na tekstu sastoji se iz nekoliko etapa: uvodnog razgovora sa semantizacijom
manje poznatih reči i izraza (ova etapa je posebno važna za učenike čiji jezik nije slovenski); prostorne i vremenske
lokalizacije teksta; izražajnog čitanja; kratke provere umetničkog doživljaja i razumevanja teksta; razgovora o tekstu i
njegovog tumačenja (različitih analitičko-sintetičkih postupaka kojima će se otkrivati estetske vrednosti dela, važne
pojedinosti u njemu i mesta sa posebnom ekspresivnošću); povezivanja dela sa ličnim doživljajima i iskustvima
učenika. Svaka od navedenih etapa zavisi od prirode teksta kao i od predznanja i mogućnosti učenika.
Uvodni razgovor i semantizacija manje poznatih reči i izraza biće za neke učenike od izuzetne važnosti za
razumevanje dela i stoga im je potrebno posvetiti posebnu pažnju. O izboru reči za semantizaciju odlučuje nastavnik
uvažavajući predznanja svojih učenika. Leksiku je najbolje semantizovati tokom uvodnog razgovora i pre prvog
čitanja teksta kako bi se obezbedilo razumevanje sadržaja teksta nakon prvog čitanja. Reči se mogu semantizovati
na različite načine - vizuelnim nastavnim sredstvima, demonstracijom, posredstvom sinonima i antonima, različitim
opisnim definicijama i, ukoliko je to neophodno, reč se može i prevesti na maternji jezik učenika. Nije potrebno da sve
reči koje se semantizuju uđu u aktivan leksički fond učenika, pojedine mogu ostati u pasivnom fondu. Leksika za koju
se proceni da treba da uđe u aktivan leksički fond učenika, treba da bude zastupljena tokom razgovora o tekstu i
njegove interpretacije, a korisno je osmisliti i različite leksičke vežbe koje će doprineti ostvarivanju ovog cilja. Učenike
ovog uzrasta treba uvoditi i u korišćenje rečnika jer je ono sastavni deo čitanja. Važno je da se služe i dvojezičnim i
jednojezičnim rečnicima i da ovladaju tehnikom pronalaženja reči i značenja koje reč ostvaruje u datom kontekstu.
Rečnici predstavljaju veliku pomoć za čitanje i razumevanje tekstova različitih žanrova, naročito su korisni prilikom
samostalnog čitanja.
Mnogi tekstovi, posebno odlomci iz obimnijih književnih dela, zahtevaće i lokalizaciju kako bi bili pravilno shvaćeni i
doživljeni. Lokalizacija će u nekim slučajevima podrazumevati prepričavanje sadržaja koji prethode odlomku koji se
obrađuje ili, na primer, davanje podataka o autoru. Nekad će biti neophodno delo smestiti u prostorne i vremenske
okvire i protumačiti društvene, istorijske i druge okolnosti u kojima se radnja odvija.
Čitanje teksta je od velike važnosti za njegovo razumevanje i doživljavanje. U nastavi književnosti javljaju se različiti
oblici čitanja. Razumevanje, doživljavanje i tumačenje teksta uslovljeno je kvalitetom čitanja. Važno je da prvo
interpretativno čitanje teksta obavi nastavnik ili da učenici poslušaju kvalitetan zvučni zapis. Ovako će se obezbediti
pravilno razumevanje i bolji umetnički doživljaj teksta. Mnoga dela zahtevaće jedno ili više ponovljenih čitanja naglas
ili u sebi usmerenih ka određenom cilju. Potrebno je da učenici ovladaju tehnikama glasnog čitanja i čitanja u sebi.
Čitanje u sebi može biti u funkciji boljeg razumevanja teksta i ono uvek treba da bude usmereno od strane nastavnika
i istraživačko. Učenici će, čitajući u sebi, pronalaziti u tekstu različite informacije kojima će potkrepljivati i svoje
mišljenje i stavove, uvežbavaće brzo čitanje i osposobljavaće se za samostalno učenje. Cilj čitanja naglas jeste
ovladanje tehnikom čitanja i savlađivanje važnih činilaca glasnog čitanja (izgovora i intonacije reči i rečenice, jačine
glasa, pauza). Ovim putem učenici se postepeno uvode u izražajno čitanje. Ono se uvežbava na pažljivo odabranim
epskim, lirskim i dramskim tekstovima. Izražajno čitanje uvežbava se na prethodno obrađenim tekstovima, planski i
uz dobru pripremu. Nastavnik treba da osposobi učenike da usklade jačinu glasa, intonaciju, ritam, tempo, pauze sa
prirodom i sadržinom teksta kako bi izražajno čitanje bilo što uspešnije.
Jedan od važnih oblika rada jeste učenje napamet i izražajno kazivanje kratkih odlomaka iz odabranih
književnoumetničkih tekstova u stihu i prozi (lirskih pesama, odlomaka iz proznih i dramskih tekstova). Učenike treba
postepeno voditi od glasnog čitanja ka izražajnom čitanju i kazivanju napamet naučenih odlomaka.
Tumačenje teksta umnogome će zavisiti od sredine u kojoj se nastava realizuje, predznanja učenika i njihovog
maternjeg jezika. Sa učenicima koji savlađuju program za srednji nivo, tumačenje teksta imaće više obeležja
razgovora o važnim pojedinostima u njemu - događajima, likovima, mestu i vremenu odvijanja radnje. Razgovori o
tekstu treba da obezbede pravilno razumevanje događaja, uočavanje veza između događaja i likova, tumačenje
postupaka glavnih junaka i njihovih osobina. Bez obzira na to što za ove razgovore nije nužno da učenici znaju
stručnu terminologiju (osnovni motiv, epitet, opisna lirska pesma), oni se ne smeju svesti na puko prepričavanje
sadržaja teksta. Razgovor o tekstu nastavnik treba da vodi tako da omogući učenicima da u njemu ispolje što veću
kreativnost, da im postavlja problemske zadatke, navodi ih da razmišljaju o uzročno-posledičnim vezama u delu,
podstiče ih da slobodno maštaju i iznose svoje utiske o umetničkim slikama u delu.
Sa naprednijim učenicima nastavnik može ostvariti kompleksniju analizu i interpretaciju dela tokom koje će učenici
izvoditi složenije zaključke o događajima i likovima, otkrivati ekspresivna mesta u delu i iznositi svoje utiske o njima
služeći se osnovnom terminologijom teorije književnosti. U nastavi srpskog kao nematernjeg jezika nastavnik treba
da se oslanja na književnoteorijska znanja koje su učenici stekli na svom maternjem jeziku i da ih aktivira kad god je
to moguće. Tako, na primer, prilikom obrade književnih dela i odlomaka, treba računati na to da su učenici u
maternjem jeziku usvojili osnovne književnoteorijske pojmove: tema, motiv, glavni lik i dr. U skladu sa Opštim
standardima postignuća za Srpski kao nematernji jezik, poznavanje terminologije iz teorije književnosti očekuje se
samo od učenika naprednog nivoa. Oni će, na primerima izabranih dela i odlomaka iz srpske književnosti, proširivati
saznanja koja su stekli na svom maternjem jeziku i bogatiti ih novom primerima.
Nakon razgovora o sadržaju dela i njegove interpretacije, potrebno je sa učenicima razgovarati i o ličnim doživljajima
koji su izazvani delom - podsticati ih da dovode u vezu delo sa svojim ličnim iskustvima, dopustiti im da postavljaju
pitanja, stvoriti u učionici uslove u kojima će se razvijati dijalog i diskusija.
Veoma je važno da učenici aktivno učestvuju u svim etapama rada, da iznose svoja osećanja, zapažanja, mišljenja,
zaključke i da ih obrazlažu. Učeničke aktivnosti ne smeju biti ograničene samo na rad na času. U obradu teksta
učenike treba uvoditi zadavanjem različitih pripremnih zadatka, koje će oni rešavati kod kuće. Nakon obrade teksta
važno je da učenici stečena znanja funkcionalno primenjuju u daljem radu - prilikom izrade domaćih zadataka,
samostalnog čitanja i usvajanja znanja iz drugih nastavnih predmeta. Nastavniku i učenicima će stečena znanja i
veštine biti dragocena za interpretaciju novih književnih dela.
Kad god je to moguće, nastavu književnosti potrebno je povezivati sa nastavom jezika, uspostavljati unutarpredmetnu
i međupredmetnu korelaciju. Ona će doprineti svestranijem sagledavanju sadržaja, a učenici će steći kvalitetnija i
trajnija znanja.
JEZIČKA KULTURA
Realizacija nastavnih sadržaja srpskog kao nematernjeg jezika podrazumeva kontinuitet u bogaćenju učeničke
jezičke kulture. To je jedna od primarnih metodičkih obaveza nastavnika koja se ostvaruje uočavanjem sposobnosti
svakog deteta za odgovarajući nivo komunikativne kompetencije i u skladu sa tim prilagođavanje jezičkog materijala,
što treba da rezultira funkcionalnom upotrebom jezika u nastavi, ali i u svim ostalim životnim okolnostima, u školi i
van nje, gde je valjano jezičko komuniciranje uslov za potpuno sporazumevanje. Jezička komunikacija podrazumeva
vladanje receptivnim i produktivnim jezičkim kompetencijama - slušanje, čitanje, pisanje i govorenje. Osnovno
obeležje savremenog metodičkog pristupa nastavi jezika i jezičke kulture jeste razvijanje učeničkih sposobnosti u sve
četiri aktivnosti uporedo i njihovo prilagođavanje kognitivnim sposobnostima i jezičkom okruženju učenika. Ishodi u
oblasti Jezička kultura koncipirani su tako da, sa jedne strane, obezbede ostvarivanje minimuma jezičkih
kompetencija, ali i da, sa druge strane, ne ograniče učenike koji su u mogućnosti da ostvare veći napredak. Zbog
specifičnosti ove nastave, predviđene ishode (pre svega kada su u pitanju homogene jezičke sredine) potrebno je
ostvarivati kroz jezičke aktivnosti (kompetencije) koje su, sa metodičkog aspekta, sličnije nastavi stranog nego
maternjeg jezika.
Slušanje je prva jezička aktivnost sa kojom se učenici susreću u nastavi srpskog kao nematernjeg jezika. Ona
omogućava učeniku da upozna melodiju jezika, a zatim i njegov glasovni sistem, intonaciju reči i rečenice. Konačni
cilj slušanja treba da bude razumevanje, kao preduslov za verbalnu produkciju, odnosno - komunikaciju.
Čitanje je jezička aktivnost koja podrazumeva poznavanje grafijskog sistema jezika (slova), njihove glasovne
realizacije, povezivanje glasova u reči i spajanje reči u rečenicu, uz poštovanje odgovarajućih ritmičkih i prozodijskih
pravila. Cilj čitanja mora da bude razumevanje pročitanog jer samo tako ono predstavlja jezičku kompetenciju, a ne
puku verbalizaciju slovnih karaktera.
Pisanje je produktivna jezička kompetencija koja podrazumeva iskazivanje jezičkog sadržaja pisanim putem,
upotrebom odgovarajućih slovnih karaktera i pravopisnih pravila. Srpski jezik ima vrlo razvijen sistemom glasova
distinktivne vrednosti za koje često ne postoje ekvivalenti u drugim jezicima, o čemu je potrebno voditi računa i
nastojati da se svi glasovi i slova usvoje u standardnim oblicima. Druga karakteristika srpskog pisma proističe iz
fonetskog pravopisa, po kome svakom glasu odgovara jedno slovo. Ovo je posebno karakteristično u pisanju ličnih
imena stranog porekla. I konačno, srpski jezik ima dva pisma - ćirilicu i latinicu, a učenik, još u prvom ciklusu
obrazovanja, treba da usvoji oba. Cilj pisanja je jezičko izražavanje pisanim putem, te, prema tome, podrazumeva
razumevanje.
Govorenje je najsloženija jezička kompetencija koja podrazumeva vladanje svim elementima jezika (fonetsko-
fonološkim, morfološkim, sintaksičkim i leksičkim). Govorenje se najčešće realizuje u dijaloškoj formi, te prema tome
podrazumeva razumevanje (sagovornika). Pored toga, govorenje je veština koja zahteva određenu brzinu i
pravovremenu reakciju, kako u verbalnom tako i u semantičkom smislu. Kao produktivna kompetencija, zajedno sa
pisanjem, omogućava učeniku da se izrazi na srpskom jeziku, postavi pitanje, interpretira neki sadržaj i učestvuje u
komunikaciji sa drugima.
Ove četiri veštine su kroz ishode dva programa vertikalno povezane tako da jasno opisuju gradaciju postignuća
učenika u oblasti Jezička kultura.
Sadržaji po temama predstavljaju leksičko-semantički okvir unutar koga se funkcionalno realizuju jezički sadržaji.
Tematske jedinice prezentuju realne, svakodnevne okolnosti u kojima se ostvaruje komunikacija. Pored 14 tematskih
jedinica postoji i netematizovana leksika koja je potrebna za komunikaciju bez obzira na temu. Za svaku tematsku
jedinicu predložene su tematske grupe koje treba da se popune odgovarajućom leksikom, u okviru preporučenog
broja novih reči (100-150). Npr. u 3. tematskoj jedinici Mesto za život u osnovnom sadržaju A programa predviđene
su tematske grupe: nazivi prostorija i delovi nameštaja. Uz pretpostavku da su u prethodnim razredima u okviru ove
tematske jedinice naučene reči kuća, stan, selo, grad, u petom razredu učenici treba da ovladaju i rečima koje
detaljnije opisuju unutrašnjost stambenog prostora. U proširenom sadržaju predviđeno je da učenici, pored ove,
ovladaju i leksikom iz tematskih grupa kućni aparati, dvorište, bašta, dok u B programu osnovnog sadržaja učenici
treba da imenuju i vrste grejanja u stambenim objektima. Prošireni sadržaj B programa ne prepoznaje ograničenja
u izboru leksike. Ovakva horizontalna vrsta gradacije primenjena je u svim tematskim jedinicama.
Izbor leksike je delimično uslovljen sadržajem iz oblasti Jezik i Književnost, ali pre svega zavisi od procene
nastavnika o potrebnosti odgovarajućih leksema i njihove frekventnosti, radi postizanja informativnosti i prirodnosti u
komunikaciji. Mnoge reči nisu vezane samo za jednu tematsku jedinicu već se preklapaju i povezuju u nove
semantičke nizove, što nastavnik treba da podstiče dobro osmišljenim pismenim i verbalnim vežbama.
Tematske jedinice su iste za sve razrede, ali se u svakom sledećem razredu povećava (dopunjava) broj tematskih
grupa, te time i broj leksema. Pored selektivnog pristupa leksici, posebnu pažnju treba obratiti na njenu kvantifikaciju
tokom jedne nastavne jedinice. Na jednom času ne bi trebalo uvoditi više od pet novih reči, čije značenje će se
objasniti i provežbati u njenim tipičnim realizacijama unutar rečenice (kontekstualizacija leksike). Najefikasnije bi bilo
da za svaku novu reč svaki učenik osmisli (minimalni) kontest, odnosno rečenicu. Na ovaj način nastavnik stiče uvid
o učenikovom razumevanju značenja reči, pored novih sadržaja podstiče upotrebu i ranije stečenih znanja iz leksike i
gramatike, a učenici stiču samopouzdanje time što su u stanju da verbalno (ili pismeno) proizvedu iskaz na srpskom
jeziku.
Funkcionalno i ekonomično povezivanje podoblasti predmeta srpski kao nematernji jezik (Jezik, Književnost i Jezička
kultura) omogućava savladavanje njihovih sadržaja i ostvarivanje predviđenih ishoda na prirodan i naizgled spontan
način, čineći da jedni sadržaji proizilaze iz drugih, dopunjuju se i preklapaju. Na odabranim delovima
književnoumetničkih, neumetničkih i namenski pravljenih tekstova mogu se razvijati različite komunikativne
kompetencije; govornim vežbama se definišu smernice za izradu pismenih sastava; kreativne aktivnosti u nastavi
doprinose razvoju usmenog i pismenog izražavanja, čitanje sa razumevanjem utiče na bogaćenje leksike i fluentnost
govora, itd. Usklađenost ishoda sa jezičkim kompetencijama omogućava nastavniku ne samo kumulativno praćenje
napretka svakog učenika, nego i uočavanje problema u razvijanju pojedinih kompetencija, što umnogome olakšava
proces nastave i učenja jezika.
Pored standardnog, sumativnog vrednovanja koje još uvek dominira u našem sistemu obrazovanja (procenjuje
znanje učenika na kraju jedne programske celine i sprovodi se standardizovanim mernim instrumentima - pismenim i
usmenim proverama znanja, esejima, testovima, što za posledicu ima kampanjsko učenje orijentisano na ocenu),
savremeni pristup nastavi pretpostavlja formativno vrednovanje - procenu znanja tokom savladavanja nastavnog
programa i sticanja odgovarajuće kompetencije. Rezultat ovakvog vrednovanja daje povratnu informaciju i učeniku i
nastavniku o tome koje kompetencije su dobro savladane, a koje ne (npr. učenik zadovoljavajuće razume pročitani
tekst, ali slabo razume govoreni tekst: zadovoljavajuće piše u skladu sa pravilima, ali u govoru ne poštuje pravila
kongruencije itd.), kao i o efikasnosti odgovarajućih metoda koje je nastavnik primenio za ostvarivanje cilja.
Formativno merenje podrazumeva prikupljanje podataka o učeničkim postignućima, a najčešće tehnike su: realizacija
praktičnih zadataka, posmatranje i beleženje učenikovih aktivnosti tokom nastave, neposredna komunikacija između
učenika i nastavnika, registar za svakog učenika (mapa napredovanja) itd. Rezultati formativnog vrednovanja na
kraju nastavnog ciklusa treba da budu iskazana i sumativno - brojčanom ocenom. Ovakva ocena ima smisla ako su u
njoj sadržana sva postignuća učenika, redovno praćena i objektivno i profesionalno beležena.
Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja i praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik
kontinuirano prati i vrednuje, osim postignuća učenika, i proces nastave i učenja, kao i sebe i sopstveni rad. Sve što
se pokaže dobrim i korisnim nastavnik će koristiti i dalje u svojoj nastavnoj praksi, a sve što se pokaže kao
nedovoljno efikasnim i efektivnim trebalo bi unaprediti.
ISHODI
OBLAST/TEMA
Po završenoj temi/oblasti učenik
Komunikativne SADRŽAJI
će biti u stanju da u usmenoj i
funkcije
pisanoj komunikaciji:
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
Hello. Hi. I’m Maria. What’s your name? I’m/My name is…
- razume kraće tekstove koji se Tony is 11. How old are you? I live in (town, city, village).
odnose na pozdravljanje, Where do you live? I live at number 46 Black Street. My
predstavljanje i traženje/davanje best friend lives next door. What’s your address? What’s
informacija lične prirode; your phone number? Have you got/Do you have an email
Pozdravljanje i
- pozdravi i otpozdravi, address? These are my parents. Their names are … I
predstavljanje sebe i
predstavi sebe i drugog can’t play tennis, but I can do karate. Can you play the
drugih i
koristeći jednostavna jezička
traženje/davanje guitar?My birthday is on the 21st of May. When is your
sredstva; birthday? This is Miss May. She’s my teacher. This is Mr
osnovnih informacija o
- postavi i odgovori na Crisp. He’s my tennis coach.
sebi i drugima u širem
jednostavnija pitanja lične
društvenom kontekstu
prirode;
- u nekoliko vezanih iskaza The Present Simple Tense za izražavanje stalnih radnji.
saopšti informacije o sebi i Have got/Have za izražavanje posedovanja.
drugima; Lične zamenice u funkciji subjekta - I, you …
Prisvojni pridevi - my, your…
Pokazne zamenice - this/these, that/those
Pitanja sa
Who/What/Where/When/How(old)…
Osnovni brojevi (1-1000).
Predlozi za izražavanje mesta - in, at…
Predlozi za izražavanje vremena - in, on, at...
Upotreba neodređenog člana sa imenicama u jednini.
Izostavljanje člana ispred naziva sportova.
Upotreba određenog člana uz nazive muzičkih
instrumenata.
(Inter)kulturni sadržaji: ustaljena pravila učtivosti; titule
uz prezimena osoba (Mr, Miss, Mrs, Ms, Sir); imena i
nadimci; način pisanja adrese.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
- razume jednostavniji opis
osoba, biljaka, životinja, Slušanje i čitanje jednostavnijih opisa živih bića,
Opisivanje
predmeta, pojava ili mesta; predmeta, pojava i mesta i njihovog poređenja; usmeno i
karakteristika živih
- uporedi i opiše karakteristike pisano opisivanje/poređenje živih bića, predmeta, pojava i
bića, predmeta, pojava
živih bića, predmeta, pojava i mesta; izrada i prezentacija projekata (postera, stripova,
i mesta
mesta, koristeći jednostavnija PPT-a, kratkih audio/video zapisa, radio emisija i slično).
jezička sredstva;
Sadržaji
Who’s the boy with short fair hair and a black jacket?
What’s Maria wearing? She’s wearing a nice white T-shirt
and dark blue jeans. My brother is clever, but lazy. My
best friend is kind and fiendly. There is/isn’t a
cinema/hospital in my town. There are two big bookshops
in my town. What’s this/that over there? It’s a sports
centre. How far is it? Zebras are white wild animals with
black and white stripes. A cheetah is a fast, dangerous
animal. How deep is the Adriatic Sea/the Pacific Ocean?
How long is the Danube/the Thames River? Layla is
prettier than Susan. Who’s the best student in your class?
This car is more expensive than that one. London is larger
than Belgrade. About eight million people live there.
Belgrade is much smaller, but…
Imperativ
How about + glagolska imenica
Why don’t we + infinitivna osnova glagola
Would you like + infinitiv glagola
Modalni glagoli za izražavanje predloga - can/could/shall
Glagol will za izražavanje odluka
(Inter)kulturni sadržaji: prikladno pozivanje i
prihvatanje/odbijanje poziva.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Imperativ
Lične zamenice u funkciji objekta - me, her, him…
(Inter)kulturni sadržaji: tradicionalne/omiljene vrste jela.
- razume čestitku i odgovri na Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Opisivanje i čestitanje nju;
praznika, rođendana i - uputi prigodnu čestitku;
značajnih događaja, - razume i, primenjujući Slušanje i čitanje jednostavnijih tekstova u kojima se
čestitanje na uspehu i jednostavnija jezička sredstva, opisuju i čestitaju praznici, rođendani i značajni događaji;
izražavanje žaljenja opiše način proslave opisivanje praznika, rođendana i značajnih događaja;
rođendana, praznika i važnih reagovanje na upućenu čestitku u usmenom i pisanom
događaja; obliku; upućivanje prigodnih čestitki u usmenom i pisanom
obliku; izrada i prezentacija projekata u vezi sa proslavom
praznika, rođendana i značajnih događaja.
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
- razume želje planove i namere
i reaguje na njih;
- razmeni jednostavne iskaze u I would like/want to be a doctor when I grow up. He would
Iskazivanje želja, like a new mobile phone/to go out with his friends. I’m
vezi sa svojim i tuđim željama,
planova i namera going to do my homework in the afternoon. What are you
planovima i namerama;
- saopšti šta on/ona ili neko going to do this afternoon? My parents are going to visit
drugi želi, planira, namerava; their friends this evening, so I’m going to play all my
favourite computer games. Oh! Are you?
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
What time is it? It’s five o’clock. It is half past six. It’s (a)
quarter to/past seven. It’s ten past/to eleven. When do
your lessons start? At (a) quarter to nine. When do you
have your dance classes? On Monday and Wednesday. I
was born in January/on the first of January/January the
first.. …on Christmas/Easter Day… Columbus discovered
America in 1492/in the 15thcentury. What is the weather
like? It’s cold/sunny... The wind is blowing. What was the
weather like yesterday? It was foggy/cloudy/windy… It
didn’t rain, it snowed. It is usually warm in spring/hot in
summer/freezing in winter. It’s wetter in the west than in
the east. It is much drier in Australia than in Serbia.
Sadržaji
- razume jednostavnije izraze
koji se odnose na količinu
nečega; How many people are there in the park? There are two
- pita i kaže koliko nečega men/women and three children in the park. How much
ima/nema, koristeći milk does he need? Is there any butter in the fridge? No,
jednostavnija jezička sredstva; there isn’t any butter, but there’s some margarine. I
- na jednostavan način zatraži haven’t got any food for you. I’ve got some
artikle u prodavnici lemonade/strawberries. There isn’t much fruitin the bowl.
jednostavnim izrazima za There aren’t many biscuits left in the cupboard. There are
Izražavanje količine,
količinu, naruči jelo i/ili piće u a lot of spoons and forks and some/six knives on the
brojeva i cena
restoranu i pita/kaže/izračuna table. I need a hundred grams of sugar (100 g)/a bottle of
koliko nešto košta; (fizzy) water/2 kilos of potatoes. Can I have a sandwich
- sastavi spisak za kupovinu - and a glass of juice please? That’s £7.80. Shopping list: a
namirnice i količina namirnica packet of butter, two loaves of bread, three pots of
(dve vekne hleba, paket yoghurt, a bunch of bananas…
testenine, tri konzerve tunjevine
i sl.); Osnovni brojevi do 1000.
- izrazi količinu u merama - 100 Pravilna množina imenica.
gr šećera, 300 gr brašna i sl. Množina imenica koje se završavaju na -y, -f/fe:
strawberries, shelves, knives...
Množina imenica koje se završavaju na -o: kilos,
potatoes…
Sinkretizam jednine i množine: sheep, fish...
Najčešći oblici nepravilne množine (men, women,
children, people, feet, teeth, mice....)
Brojive i nebrojive imenice - pounds, money...
Determinatori - some, any, no.
Kvantifikatori - much, many, a lot of.
Pitanja sa How much/many.
(Inter)kulturni sadržaji: društveno okruženje; lokalna
merna jedinica za težinu (funta); valuta, namirnice i
proizvodi specifični za ciljnu kulturu.
ITALIJANSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti
Komunikativne učenik će biti u stanju da u SADRŽAJI
funkcije usmenoj i pisanoj
komunikaciji:
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
Sadržaji
Lične zamenice
Upitne reči (quanto, dove, come/chi, che cosa)
Pridevi. Rod, broj i slaganje s imenicama.
Prisvojni pridevi (uz imenice za označavanje srodstva)
Određeni i neodređeni član
Prezent indikativa (najfrekventniji pravilni i nepravilni glagoli)
poređenje)
(Inter)kulturni sadržaji: geografske karakteristike Italija;
biljni i životinjski svet.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
- razume i sledi jednostavnija Slušanje i čitanje tekstova koji sadrže jednostavnija uputstva
uputstva u vezi s uobičajenim (npr. za kompjutersku ili običnu igru, upotrebu aparata,
situacijama iz svakodnevnog recept za pravljenje jela i sl.) sa vizuelnom podrškom i bez
života (pravila igre, recept za nje; usmeno i pisano davanje uputstava.
pripremanje nekog jela i sl.)
Razumevanje i
sa vizuelnom podrškom bez Sadržaji
davanje uputstava
nje
- da jednostavna uputstva Abbina(te) le risposte alle domande. Collega(te) le parti di
(npr. može da opiše kako se frasi!/Invia il messaggio./Premere il bottone./Pulire le patate.
nešto koristi/pravi, napiše Tagliare (tagliate) le cipolle.
recept i sl.)
Imperativ (drugo lice jednine i množine)
(Inter)kulturni sadržaji: tradicionalne/omiljene vrste jela.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadašnje vreme
Pridevi. Rod, broj i slaganje s imenicama.
Prilozi i priloški izrazi za vreme: sempre, mai, ancora, di
solito…
Prisvojni pridevi
Veznici (e, o, ma)
(Inter)kulturni sadržaji: značajni praznici i događaji i način
obeležavanja/proslave; čestitanje.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
- razume i formuliše
jednostavnije izraze koji se
Izražavanje pripadanja odnose na posedovanje i È tuo questo libro? No, è di Marco./Di chi è questa bici? È di
i posedovanja pripadnost Paola e Laura./Questo zaino è mio./Hai un dizionario?/Luigi
- pita i kaže šta neko non ha il biglietto per il concerto.
ima/nema i čije je nešto
Konstrukcija za iskazivanje pripadnosti
Prisvojni pridevi
Pokazni pridevi
Određeni i neodređeni član
Negacija
Upitna intonacija
(Inter)kulturni sadržaji: porodica i prijatelji; odnos prema
svojoj i tuđoj imovini.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Glagol piacere
Nenaglašenje lične zamenice u funkciji indirektnog objekta
(pronomi indiretti: mi, ti, le/gli)
(Inter)kulturni sadržaji: interesovanja, hobiji, zabava,
razonoda, sport i rekreacija; umetnost (književnost za mlade,
strip, muzika, film).
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
- razume i formuliše
Sadržaji
Izražavanje mišljenja jednostavnije iskaze kojima se
(slaganja i neslaganja) traži mišljenje, izražava
slaganje/neslaganje Secondo te/Per te...Luigi ha ragione? Perchè?/Hai ragione.
Secondo me sbagli./Non è vero.È vero./Non sono
sicuro/a./Non mi piace perché...Mi piace perché...
NEMAČKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA
Po završenoj temi/oblasti učenik
Komunikativne SADRŽAJI
će biti u stanju da u usmenoj i
funkcije
pisanoj komunikaciji:
- razume kraće tekstove koji se Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Pozdravljanje i
odnose na pozdravljanje,
predstavljanje sebe i
predstavljanje i traženje/davanje
drugih i traženje/davanje Slušanje i čitanje kraćih, jednostavnijih tekstova koji
informacija lične prirode
osnovnih informacija o se odnose na date komunikativne situacije (dijalozi,
- pozdravi i otpozdravi, predstavi
sebi i drugima u širem narativni tekstovi, formulari i sl.); reagovanje na
sebe i drugog koristeći
društvenom kontekstu usmeni ili pisani impuls sagovornika (nastavnika,
jednostavna jezička sredstva
- postavi i odgovori na vršnjaka i sl.) i iniciranje komunikacije; usmeno i
jednostavnija pitanja lične prirode pisano davanje informacija o sebi i traženje i davanje
- u nekoliko vezanih iskaza saopšti informacija o drugima (SMS, imejl, formulari, članske
informacije o sebi i drugima karte, opis fotografije i sl.).
Sadržaji
Ich bin durstig. Ich habe Hunger. Mir ist kalt. Ich bin
müde.
Möchtest du schlafen? Einen Tee nehmen? Etwas
Wasser trinken?
Imperativ
Lične zamenice u nominativu, dativu i akuzativu
(Inter)kulturni sadržaji: mimika i gestikulacija;
upotreba emotikona.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
RUSKI JEZIK
ИСХОДИ
ОБЛАСТ/ТЕМА
По завршеној теми/области
Комуникативне САДРЖАЈИ
ученик ће бити у стању да у
функције
усменој и писаној комуникацији:
Језичке активности у комуникативним
ситуацијама
Садржаји
- разуме једноставније предлоге
Позив и реаговање на и одговори на њих; Давай играть в футбол/баскетбол! Поиграем
позив за учешће у - упути једноставан предлог; вместе? Пусть Витя играет в футбол.
заједничкој активности - пружи одговарајући изговор Приглашаю тебя ко мне на день
или одговарајуће оправдање; рождения/вечеринку. Приходи ко мне на
вечеринку! Ты сможешь прийти ко мне на день
рождения завтра в семь? Вечеринка у меня
дома/в кафе. Спасибо за приглашение, я
обязательно приду. К сожалению, я не смогу
прийти, я должен присмотреть за братом.
Извини, но я не смогу прийти. Вечеринка/день
рождения, к сожалению, без меня. Давай пойдём
в кино завтра? Где встречаемся? Около метро.
Во сколько? В пять.
Заповедни начин; треће лице једнине/множине:
Пусть Саша играет!; прво лице множине (с
речцом давай и без ње): Поиграем вместе! Давай
поиграем вместе! Давай играть вместе!
Предлошко-падежне конструкције (у, около, без +
ген; к + дат; в, на + ак; с, за + инстр, в, на + лок).
Интонација упитних исказа без упитне речи.
Садашње време у значењу будућег.
Модалне конструкције (личне и безличне): Мне
надо; я должен/должна.
(Интер)културни садржаји: прикладно позивање
и прихватање/одбијање позива.
Језичке активности у комуникативним
ситуацијама
Заповедни начин.
Садашње време глагола хотеть.
Предикатив можно.
Интонација упитних исказа без упитне речи..
(Интер)културни садржаји: правила учтиве
комуникације.
Језичке активности у комуникативним
ситуацијама
Заповедни начин.
(Интер)културни садржаји:
традиционалне/омиљене врсте јела (пельмени,
блины, борщ...)..
Описивање и честитање - разуме честитку и одговори на
Језичке активности у комуникативним
празника, рођендана и њу;
значајних догађаја, - упути пригодну честитку; ситуацијама
честитање на успеху и - разуме и, примењујући
изражавање жаљења једноставнија језичка средства, Слушање и читање једноставнијих текстова у
опише начин прославе којима се описују и честитају празници, рођендани
рођендана, празника и важних и значајни догађаји; описивање празника,
догађаја; рођендана и значајних догађаја; реаговање на
упућену честитку у усменом и писаном облику;
упућивање пригодних честитки у усменом и
писаном облику; израда и презентација пројеката
у вези са прославом празника, рођендана и
значајних догађаја.
Садржаји
Безличне реченице.
Глагол хотеть.
Глагол хотеться (безлична употреба: мне
хочется).
Заповедни начин глагола есть и пить.
Интонација упитних исказа без упитне речи.
(Интер)културни садржаји: мимика и
гестикулација; употреба емотикона.
Језичке активности у комуникативним
ситуацијама
Садржаји
FRANCUSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA
Po završenoj temi/oblasti učenik
Komunikativne SADRŽAJI
će biti u stanju da u usmenoj i
funkcije
pisanoj komunikaciji:
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
- razume jednostavniji opis Ma meilleure amie s’appelle Ivana: elle est petite et
osoba, biljaka, životinja, blonde. Elle a les cheveux blonds et les yeux marron.
Opisivanje karakteristika predmeta, pojava ili mesta; Elle est sportive. Sylvie est plus grande que sa sœur.
živih bića, predmeta, - uporedi i opiše karakteristike Nous sommes plus rapides que vous. Le chien de mon
pojava i mesta živih bića, predmeta, pojava i voisin est grand
mesta, koristeći jednostavnija et noir. C’est un chien calme et gentil.
jezička sredstva; J’ai un nouveau portable. C’est un apareil très
moderne. C’est le modèle de la dernière génération.
Paris est la plus grande ville de France. A Paris il y a
beaucoup de monuments, célèbres dans le monde
entier.
Pitanje intonacijom.
Imperativ.
Negacija (ne/n’... pas).
Zamenica on.
Prezentativi (c’est/ce sont...)
Prezent frekventnih nepravilnih glagola.
(Inter)kulturni sadržaji: prikladno pozivanje i
prihvatanje/odbijanje poziva.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Pitanje intonacijom.
Negacija (ne/n’... pas).
Zamenica on.
Futur prvi.
Prezentativi (voilà)
(Inter)kulturni sadržaji: pravila učtive komunikacije.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Imperativ.
Partitivni član (du/de la/de l’/des).
Pitanja sa upitnim rečima (comment).
Osnovni brojevi do 100, stotine do 1000.
Konstrukcija il faut sa infinitivom.
(Inter)kulturni sadržaji: tradicionalne/omiljene vrste
jela.
Opisivanje i čestitanje - razume čestitku i odgovori na Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
praznika, rođendana i nju;
značajnih događaja, - uputi prigodnu čestitku;
čestitanje na uspehu i - razume i, primenjujući Slušanje i čitanje jednostavnijih tekstova u kojima se
izražavanje žaljenja jednostavnija jezička sredstva, opisuju i čestitaju praznici, rođendani i značajni
opiše način proslave rođendana, događaji; opisivanje praznika, rođendana i značajnih
praznika i važnih događaja; događaja; reagovanje na upućenu čestitku u usmenom
i pisanom obliku; upućivanje prigodnih čestitki u
usmenom i pisanom obliku; izrada i prezentacija
projekata u vezi sa proslavom praznika, rođendana i
značajnih događaja.
Sadržaji
Sadržaji
Predlozi.
Sažeti član (au, du).
Član ispred imena dana.
Negacija (ne/n’... pas).
Pitanja sa upitnim rečima (que, quel, quand).
Redni brojevi do 20.
Prilozi za vreme (maintenant, toujours).
Prezent frekventnih glagola.
(Inter)kulturni sadržaji: porodični život; život u školi -
nastavne i vannastavne aktivnosti; raspusti i putovanja.
Opisivanje događaja i - razume kraće tekstove u kojima Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
sposobnosti u prošlosti se opisuju događaji i sposobnosti
u prošlosti; Slušanje i čitanje opisa i usmeno i pisano
- razmeni informacije u vezi sa razmenjivanje iskaza u vezi sa
događajima i sposobnostima u događajima/aktivnostima i sposobnostima u prošlosti;
prošlosti; usmeno i pisano opisivanje događaja/aktivnosti i
- opiše u nekoliko kraćih, vezanih sposobnosti u prošlosti; izrada i prezentacija
iskaza događaj u prošlosti; projekata o istorijskim događajima, ličnostima i sl.
- opiše neki istorijski događaj,
istorijsku ličnost i sl.; Sadržaji
Složeni perfekt.
Imperfekt.
Pitanje intonacijom.
Pitanja sa upitnim rečima (où, comment).
Negacija (ne/n’... pas).
(Inter)kulturni sadržaji: istorijski događaji i otkrića;
važnije ličnosti iz prošlosti (istorijske ličnosti, pisci,
književnice, naučnici/e, umetnici/e, i sl).
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Imperativ.
Kondicional glagola pouvoir.
Partitivni član (du/de la/de l’/des).
Prezentativi (il y a).
Prezent frekventnih glagola, računajući i povratne.
(Inter)kulturni sadržaji: mimika i gestikulacija;
upotreba emotikona.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Pitanje intonacijom.
Negacija (ne/n’... pas).
Prisvojni pridevi.
Konstrukcije za izražavanje pripadanja (à moi, à toi, à
Pierre, à qui).
Prezentativi (c’est/ce sont...)
(Inter)kulturni sadržaji: porodica i prijatelji; odnos
prema svojoj i tuđoj imovini.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
- razume i formuliše jednostavnije
Izražavanje mišljenja
iskaze kojima se traži mišljenje, Qu’est-ce que tu penses de...? Tu aimes ce groupe?
(slaganja i neslaganja)
izražava slaganje/neslaganje; S’il te plait, dis-moi si... Tu es d’accord avec moi? Pas
tout à fait... Oui, je suis tout à fait d’accord. Tu as
raison. Exactement! C’est vrai/ce n’est pas vrai! Ça ne
me plait pas, je trouve ça ennuyeux.
Pitanje intonacijom.
Prezentativi (c’est/ce sont...).
(Inter)kulturni sadržaji: poštovanje osnovnih normi
učtivosti u komunikaciji sa vršnjacima i odraslima.
ŠPANSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA
Po završenoj temi/oblasti učenik će
Komunikativne SADRŽAJI
biti u stanju da u usmenoj i pisanoj
funkcije
komunikaciji:
- razume kraće tekstove koji se Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
odnose na pozdravljanje,
predstavljanje i traženje/davanje Slušanje i čitanje kraćih, jednostavnijih tekstova koji
informacija lične prirode; se odnose na date komunikativne situacije (dijalozi,
- pozdravi i otpozdravi, predstavi narativni tekstovi, formulari i sl.); reagovanje na
sebe i drugog koristeći jednostavna usmeni ili pisani impuls sagovornika (nastavnika,
jezička sredstva; vršnjaka i sl.) i iniciranje komunikacije; usmeno i
- postavi i odgovori na pisano davanje informacija o sebi i traženje i davanje
jednostavnija pitanja lične prirode; informacija o drugima (SMS, imejl, formulari, članske
- u nekoliko vezanih iskaza saopšti karte, opis fotografije i sl.).
Pozdravljanje i
informacije o sebi i drugima;
predstavljanje sebe i
drugih i traženje/davanje Sadržaji
osnovnih informacija o
sebi i drugima u širem
¡Hola¡ ¿Qué tal?
društvenom kontekstu
¡Buenos días!
¡Buenas tardes!
¡Buenas noches!
¡Adiós!
¡Chao!
¡Hasta luego!
- ¿Cómo estás? - Bien, gracias. ¿Y tú?
- Hola, soy María. ¿Y tú?
- Soy Rodrigo. Encantado. Este es mi amigo. Se
llama Juan.
- ¿Cómo te llamas? - Me llamo... Soy...
- ¿De dónde eres? - Soy de...
¿Cómo te llamas? ¿De dónde eres? ¿Qué idiomas
hablas? ¿Dónde vives?
Buenas tardes, me llamo María. Tengo once años.
Estoy en quinto curso. Soy de Serbia. Hablo serbio e
inglés. Aprendo español.
- ¿Quién es? (mostrando la foto) - Esta es mi
hermana. Se llama Silvia.
Este es señor Rodríguez. Es profesor. Es español.
(Inter)kulturni sadržaji: ustaljena pravila učtivosti;
formalno i neformalno predstavljanje; titule uz
prezimena osoba (señor, señora); stepeni srodstva i
rodbinski odnosi; zemlje španskog govornog
područja.
- razume jednostavniji opis osoba, Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
biljaka, životinja, predmeta, pojava
ili mesta; Slušanje i čitanje jednostavnijih opisa živih bića,
- uporedi i opiše karakteristike živih predmeta, pojava i mesta i njihovog poređenja;
bića, predmeta, pojava i mesta, usmeno i pisano opisivanje/poređenje živih bića,
koristeći jednostavnija jezička predmeta, pojava i mesta; izrada i prezentacija
sredstva; projekata (postera, stripova, PPT-a, kratkih
audio/video zapisa, radio emisija i slično).
Sadržaji
Lične zamenice
Upitne reči (qué, quién/es, cómo, de dónde).
Pridevi. Rod, broj i slaganje s imenicama.
Prisvojni pridevi (uz imenice za označavanje
srodstva).
Određeni i neodređeni član.
Prezent indikativa (najfrekventniji pravilni glagoli i
nepravilni glagol tener).
(Inter)kulturni sadržaji: kultura stanovanja;
geografske karakterisitike Španije; biljni i životinjski
svet.
- razume jednostavnije predloge i Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
odgovori na njih;
- uputi jednostavan predlog; Slušanje i čitanje jednostavnijih tekstova koji sadrže
- pruži odgovarajući izgovor ili predloge;
odgovarajuće opravdanje; usmeno i pisano pregovaranje i dogovaranje oko
Poziv i reagovanje na
predloga i učešća u zajedničkoj aktivnosti; pisanje
poziv za učešće u
pozivnice za proslavu/žurku ili imejla/SMS-a kojim se
zajedničkoj aktivnosti
ugovara zajednička aktivnost; prihvatanje/odbijanje
predloga, usmeno ili pisano, uz poštovanje osnovnih
normi učtivosti i davanje odgovarajućeg
opravdanja/izgovora.
Sadržaji
Sadržaji
Sadašnje vreme
Prilozi i priloški izrazi za vreme: hoy, a menudo, a
veces, rara vez, nunca, todos los días/miércoles…
Redni brojevi (1-20)
Predlozi
(Inter)kulturni sadržaji: porodični život; život u školi
- nastavne i vannastavne aktivnosti; raspusti i
putovanja.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Sadržaji
Sadržaji
Glagol gustar
Lična zamenica za indirektni objekat (COI me, te, le)
(Inter)kulturni sadržaji: interesovanja, hobiji,
zabava, razonoda, sport i rekreacija; umetnost
(književnost za mlade, strip, muzika, film).
- razume i formuliše jednostavnije Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama
Izražavanje mišljenja iskaze kojima se traži mišljenje,
(slaganja i neslaganja) izražava slaganje/neslaganje; Slušanje i čitanje jednostavnijih tekstova u vezi sa
traženjem mišljenja i izražavanjem
slaganja/neslaganja; usmeno i pisano traženje
mišljenja i izražavanje slaganja i neslaganja.
Sadržaji
Brojevi 1-1000.
Kvantifikatori mucho, poco, bastante
Hay/no hay.
Odrične zamenice nadie, nada.
Upitni pridev cuánto/a/os/as
(Inter)kulturni sadržaji: društveno okruženje;
lokalne merne jedinice, namirnice i jela specifični za
ciljnu kulturu.
Napomena: Tematske oblasti se prožimaju i iste su u sva četiri razreda drugog ciklusa osnovne škole. Autori
udžbenika i nastavnici obrađuju ih u skladu sa interesovanjima učenika i aktuelnim zbivanjima u svetu.
1) Lični identitet
2) Porodica i uže društveno okruženje (prijatelji, komšije, nastavnici itd.)
3) Geografske osobenosti
17) Duhovni život; norme i vrednosti (etički i verski principi); stavovi, stereotipi, predrasude, tolerancija i empatija;
briga o drugome
21) Putovanja
23) Sport
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje program prema potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu sastav
odeljenja i karakteristike učenika, udžbenike i druge nastavne materijale, tehničke uslove, nastavna sredstva i medije
kojima škola raspolaže, kao i resurse i mogućnosti lokalne sredine u kojoj se škola nalazi. Polazeći od datih ishoda,
sadržaja i preporučenih jezičkih aktivnosti u komunikativnim situacijama nastavnik kreira svoj godišnji (globalni) plan
rada na osnovu koga će kasnije razviti operativne planove. Ishodi definisani po oblastima, tj. komunikativnim
funkcijama, usmeravaju nastavnika da operacionalizuje ishode na nivou jedne ili više nastavnih jedinica. Nastavnik za
svaku oblast ima definisane ishode i od njega se očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pripreme
časa, definiše ishode imajući u vidu nivo postignuća učenika. To znači da ishode treba klasifikovati od onih koje bi svi
učenici trebalo da dostignu, preko onih koje ostvaruje većina pa do onih koje dostiže manji broj učenika sa visokim
stepenom postignuća.
Pri planiranju treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki mogu lakše i brže ostvariti, dok je za većinu
ishoda potrebno više vremena, različitih aktivnosti i načina rada. U fazi planiranja nastave i učenja veoma je važno
imati u vidu da je udžbenik nastavno sredstvo koje ne određuje sadržaje predmeta i zato se sadržajima u udžbeniku
pristupa selektivno i u skladu sa predviđenim ishodima. S obzirom na to da udžbenik nije jedini izvor znanja,
nastavnik treba da uputi učenike na druge izvore informisanja i sticanja znanja i veština.
Komunikativna nastava jezik smatra sredstvom komunikacije. Stoga je i program usmeren ka ishodima koji ukazuju
na to šta je učenik u komunikaciji u stanju da razume i produkuje. Tabelarni prikaz nastavnika postepeno vodi od
komunikativne funkcije kao oblasti, preko aktivnosti koje u nastavi osposobljavaju učenika da komunicira i koristi jezik
u svakodnevnom životu, u privatnom, javnom ili obrazovnom domenu. Primena ovog pristupa u nastavi stranih jezika
zasniva se na nastojanjima da se dosledno sprovode i primenjuju sledeći stavovi:
- ciljni jezik upotrebljava se u učionici u dobro osmišljenim kontekstima od interesa za učenike, u prijatnoj i opuštenoj
atmosferi;
- nastavnik mora biti siguran da je shvaćeno značenje poruke uključujući njene kulturološke, vaspitne i socijalizirajuće
elemente;
- znanja učenika mere se jasno određenim relativnim kriterijumima tačnosti i zato uzor nije izvorni govornik;
- sa ciljem da unapredi kvalitet i obim jezičkog materijala, nastava se zasniva i na socijalnoj interakciji; rad u učionici i
van nje sprovodi se putem grupnog ili individualnog rešavanja problema, potragom za informacijama iz različitih
izvora (internet, dečiji časopisi, prospekti i audio materijal) kao i rešavanjem manje ili više složenih zadataka u
realnim i virtuelnim uslovima sa jasno određenim kontekstom, postupkom i ciljem;
- nastavnik upućuje učenike u zakonitosti usmenog i pisanog koda i njihovog međusobnog odnosa;
- svi gramatički sadržaji uvode se induktivnom metodom kroz raznovrsne kontekstualizovane primere u skladu sa
nivoom, a bez detaljnih gramatičkih objašnjenja, osim, ukoliko učenici na njima ne insistiraju, a njihovo poznavanje se
vrednuje i ocenjuje na osnovu upotrebe u odgovarajućem komunikativnom kontekstu.
- poimanje nastavnog programa kao dinamične, zajednički pripremljene i prilagođene liste zadataka i aktivnosti;
- nastavnik treba da omogući pristup i prihvatanje novih ideja;
- udžbenici predstavljaju izvor aktivnosti i moraju biti praćeni upotrebom dodatnih autentičnih materijala;
- rad na projektu kao zadatku koji ostvaruje korelaciju sa drugim predmetima i podstiče učenike na studiozni i
istraživački rad;
Tehnike/aktivnosti
Tokom časa se preporučuje dinamično smenjivanje tehnika/aktivnosti koje ne bi trebalo da traju duže od 15 minuta.
Slušanje i reagovanje na komande nastavnika na stranom jeziku ili sa audio zapisa (slušaj, piši, poveži, odredi ali i
aktivnosti u vezi sa radom u učionici: crtaj, seci, boji, otvori/zatvori svesku, itd.).
Rad u parovima, malim i velikim grupama (mini-dijalozi, igra po ulogama, simulacije itd.).
Vežbe slušanja (prema uputstvima nastavnika ili sa audio-zapisa povezati pojmove, dodati delove slike, dopuniti
informacije, selektovati tačne i netačne iskaze, utvrditi hronologiju i sl.).
Klasiranje i upoređivanje (po količini, obliku, boji, godišnjim dobima, volim/ne volim, komparacije...).
Povezivanje zvučnog materijala sa ilustracijom i tekstom, povezivanje naslova sa tekstom ili, pak, imenovanje
naslova.
Zajedničko pravljenje ilustrovanih i pisanih materijala (planiranje različitih aktivnosti, izveštaj/dnevnik sa putovanja,
reklamni plakat, program priredbe ili neke druge manifestacije).
- uočavanje distinktivnih obeležja koja ukazuju na gramatičke specifičnosti (rod, broj, glagolsko vreme, lice...);
Pismeno izražavanje:
- pronalaženje nedostajuće reči (upotpunjavanje niza, pronalaženje "uljeza", osmosmerke, ukrštene reči, i slično);
Uvođenje dečije književnosti i transponovanje u druge medije: igru, pesmu, dramski izraz, likovni izraz.
S obzirom na to da se ishodi operacionalizuju preko jezičkih veština, važno je da se one u nastavi stranih jezika
permanentno i istovremeno uvežbavaju. Samo tako učenici mogu da steknu jezičke kompetencije koje su u skladu sa
zadatim ciljem.
Slušanje
Razumevanje govora je jezička aktivnost dekodiranja doslovnog i implicitnog značenja usmenog teksta; pored
sposobnosti da razaznaje fonološke i leksičke jedinice i smisaone celine na jeziku koji uči, da bi uspešno ostvario
razumevanje učenik treba da poseduje i sledeće kompetencije:
- sociokulturnu (u vezi sa komunikativnim situacijama, različitim načinima formulisanja određenih govornih funkcija i
dr.).
- od ličnih osobina i sposobnosti onoga ko sluša, uključujući i njegov kapacitet kognitivne obrade,
Progresija (od lakšeg ka težem, od prostijeg ka složenijem) za ovu jezičku aktivnost u okviru programa predviđena je,
stoga, na više ravni. Posebno su relevantne sledeće:
- prisustvo/odsustvo vizuelnih elemenata (na primer, lakšim za razumevanje smatraju se oni usmeni tekstovi koji su
praćeni vizuelnim elementima zbog obilja kontekstualnih informacija koje se automatski upisuju u dugotrajnu
memoriju, ostavljajući pažnji mogućnost da se usredsredi na druge pojedinosti);
- brzina govora;
- poznavanje teme;
Čitanje
Čitanje ili razumevanje pisanog teksta spada u tzv. vizuelne receptivne jezičke veštine. Tom prilikom čitalac prima i
obrađuje tj. dekodira pisani tekst jednog ili više autora i pronalazi njegovo značenje. Tokom čitanja neophodno je
uzeti u obzir određene faktore koji utiču na proces čitanja, a to su karakteristike čitalaca, njihovi interesi i motivacija
kao i namere, karakteristike teksta koji se čita, strategije koje čitaoci koriste, kao i zahtevi situacije u kojoj se čita.
Tokom čitanja razlikujemo i nivo stepena razumevanja, tako da čitamo da bismo razumeli:
- globalnu informaciju;
- posebnu informaciju,
- potpunu informaciju;
Pisanje
Pisana produkcija podrazumeva sposobnost učenika da u pisanom obliku opiše događaje, osećanja i reakcije,
prenese poruke i izrazi stavove, kao i da rezimira sadržaj različitih poruka (iz medija, književnih i umetničkih tekstova
itd.), vodi beleške, sačini prezentacije i slično.
Težina zadataka u vezi sa pisanom produkcijom zavisi od sledećih činilaca: poznavanja leksike i nivoa komunikativne
kompetencije, kapaciteta kognitivne obrade, motivacije, sposobnosti prenošenja poruke u koherentne i povezane
celine teksta.
Progresija označava proces koji podrazumeva usvajanje strategija i jezičkih struktura od lakšeg ka težem i od
prostijeg ka složenijem. Svaki viši jezički nivo podrazumeva ciklično ponavljanje prethodno usvojenih elemenata, uz
nadogradnju koja sadrži složenije jezičke strukture, leksiku i komunikativne sposobnosti. Za ovu jezičku aktivnost u
okviru programa predviđena je progresija na više ravni. Posebno su relevantne sledeće:
- teme (učenikova svakodnevnica i okruženje, lično interesovanje, aktuelni događaji i razni aspekti iz društveno-
kulturnog konteksta, kao i teme u vezi sa različitim nastavnim predmetima);
- tekstualne vrste i dužina teksta (formalni i neformalni tekstovi, rezimiranje, lične beleške);
- leksika i komunikativne funkcije (sposobnost učenika da ostvari različite funkcionalne aspekte kao što su opisivanje
ljudi i događaja u različitim vremenskim kontekstima, da izrazi pretpostavke, sumnju, zahvalnost i slično u privatnom,
javnom i obrazovnom domen);
- stepen samostalnosti učenika (od vođenog/usmeravanog pisanja, u kome se učenicima olakšava pisanje
konkretnim zadacima i uputstvima, do samostalnog pisanja).
Govor
Govor kao produktivna veština posmatra se sa dva aspekta, i to u zavisnosti od toga da li je u funkciji monološkog
izlaganja, pri čemu govornik saopštava, obaveštava, prezentuje ili drži predavanje jednoj ili više osoba, ili je u funkciji
interakcije, kada se razmenjuju informacije između dva ili više sagovornika sa određenim ciljem, poštujući princip
saradnje tokom dijaloga.
- izlaganje pred publikom (predavanja, prezentacije, reportaže, izveštavanje i komentari o nekim događajima i sl.)
- spontanim izlaganjem ili izlaganjem uz pomoć vizuelne podrške u vidu tabela, dijagrama, crteža i dr.
Interakcija podrazumeva stalnu primenu i smenjivanje receptivnih i produktivnih strategija, kao i kognitivnih i
diskurzivnih strategija (uzimanje i davanje reči, dogovaranje, usaglašavanje, predlaganje rešenja, rezimiranje,
ublažavanje ili zaobilaženje nesporazuma ili posredovanje u nesporazumu) koje su u funkciji što uspešnijeg
ostvarivanja interakcije. Interakcija se može realizovati kroz niz aktivnosti, na primer:
- razmenu informacija,
- spontanu konverzaciju,
Sociokulturna kompetencija i medijacija predstavljaju skup teorijskih znanja (kompetencija) koja se primenjuju u nizu
jezičkih aktivnosti u dva osnovna jezička medijuma (pisanom i usmenom) i uz primenu svih drugih jezičkih aktivnosti
(razumevanje govora, govor i interakcija, pisanje i razumevanje pisanog teksta). Dakle, predstavljaju veoma složene
kategorije koje su prisutne u svim aspektima nastavnog procesa i procesa učenja.
Sociokulturna kompetencija predstavlja skup znanja o svetu uopšte, kao i o sličnostima i razlikama između
kulturnih i komunikativnih modela sopstvene govorne zajednice i zajednice/zajednica čiji jezik uči. Ta znanja se, u
zavisnosti od nivoa opštih jezičkih kompetencija, kreću od poznavanja osnovnih komunikativnih principa u
svakodnevnoj komunikaciji (osnovni funkcionalni stilovi i registri), do poznavanja karakteristika različitih domena
jezičke upotrebe (privatni, javni i obrazovni), paralingvističkih elemenata, i elemenata kulture/kultura zajednica čiji
jezik uči. Navedena znanja potrebna su za kompetentnu, uspešnu komunikaciju u konkretnim komunikativnim
aktivnostima na ciljnom jeziku.
Poseban aspekt sociokulturne kompetencije predstavlja interkulturna kompetencija, koja podrazumeva razvoj svesti o
drugom i drugačijem, poznavanje i razumevanje sličnosti i razlika između svetova, odnosno govornih zajednica, u
kojima se učenik kreće. Interkulturna kompetencija takođe podrazumeva i razvijanje tolerancije i pozitivnog stava
prema individualnim i kolektivnim karakteristikama govornika drugih jezika, pripadnika drugih kultura koje se u manjoj
ili većoj meri razlikuju od njegove sopstvene, to jest, razvoj interkulturne ličnosti, kroz jačanje svesti o vrednosti
različitih kultura i razvijanje sposobnosti za integrisanje interkulturnih iskustava u sopstveni kulturni model ponašanja i
verovanja.
Medijacija predstavlja aktivnost u okviru koje učenik ne izražava sopstveno mišljenje, već funkcioniše kao posrednik
između osoba koje nisu u stanju da se direktno sporazumevaju. Medijacija može biti usmena i pisana, i uključuje
sažimanje i rezimiranje teksta i prevođenje. Prevođenje se u ovom programu tretira kao posebna jezička aktivnost
koja nikako ne treba da se koristi kao tehnika za usvajanje bilo kog aspekta ciljnog jezika predviđenog
komunikativnom nastavom. Prevođenje podrazumeva razvoj znanja i veština korišćenja pomoćnih sredstava
(rečnika, priručnika, informacionih tehnologija, itd.) i sposobnost iznalaženja strukturalnih i jezičkih ekvivalenata
između jezika sa koga se prevodi i jezika na koji se prevodi.
Nastava gramatike, s nastavom i usvajanjem leksike i drugih aspekata stranog jezika, predstavlja jedan od
preduslova ovladavanja stranim jezikom. Usvajanje gramatike podrazumeva formiranje gramatičkih pojmova i
gramatičke strukture govora kod učenika, izučavanje gramatičkih pojava, formiranje navika i umenja u oblasti
gramatičke analize i primene gramatičkih znanja, kao prilog izgrađivanju i unapređivanju kulture govora.
Gramatičke pojave treba posmatrati sa funkcionalnog aspekta (funkcionalni pristup). U procesu nastave stranog
jezika u što većoj meri treba uključivati one gramatičke kategorije koje su tipične i neophodne za svakodnevni govor i
komunikaciju, i to kroz raznovrsne modele, primenom osnovnih pravila i njihovim kombinovanjem. Treba težiti tome
da se gramatika usvaja i receptivno i produktivno, kroz sve vidove govornih aktivnosti (slušanje, čitanje, govor i
pisanje, kao i prevođenje), na svim nivoima učenja stranog jezika, prema jasno utvrđenim ciljevima, standardima i
ishodima nastave stranih jezika.
Gramatičke kategorije su razvrstane u skladu sa Evropskim referentnim okvirom za žive jezike za svaki jezički nivo
koji podrazumeva progresiju jezičkih struktura prema komunikativnim ciljevima: od prostijeg ka složenijem i od
receptivnog ka produktivnom. Svaki viši jezički nivo podrazumeva gramatičke sadržaje prethodnih jezičkih nivoa.
Cikličnim ponavljanjem prethodno usvojenih elemenata nadograđuju se složenije gramatičke strukture. Nastavnik ima
slobodu da izdvoji gramatičke strukture koje će ciklično ponavljati u skladu sa postignućima učenika, kao i potrebama
nastavnog konteksta.
Glavni cilj nastave stranog jezika jeste razvijanje komunikativne kompetencije na određenom jezičkom nivou, u
skladu sa statusom jezika i godinom učenja. S tim u vezi, uz određene gramatičke kategorije stoji napomena da se
usvajaju receptivno, dok se druge usvajaju produktivno.
Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja i praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik
kontinuirano prati i vrednuje ne samo postignuća učenika, proces nastave i učenja, već i sopstveni rad kako bi
permanentno unapređivao nastavni proces.
Proces praćenja ostvarenosti ishoda počinje procenom nivoa znanja učenika na početku školske godine kako bi
nastavnici mogli da planiraju nastavni proces i proces praćenja i vrednovanja učeničkih postignuća i napredovanja.
Taj proces se realizuje formativnim i sumativnim vrednovanjem. Dok se kod formativnog ocenjivanja tokom godine
prate postignuća učenika različitim instrumentima (dijagnostički testovi, samoevaluacija, jezički portfolio, projektni
zadaci i dr.), sumativnim ocenjivanjem (pismeni zadaci, završni testovi, testovi jezičkog nivoa) preciznije se
procenjuje ostvarenost ishoda ili standarda na kraju određenog vremenskog perioda (kraj polugodišta, godine, ciklusa
obrazovanja). Formativno vrednovanje nije samo praćenje učeničkih postignuća, već i praćenje načina rada i
sredstvo koje omogućava nastavniku da u toku nastavnog procesa menja i unapređuje proces rada. Tokom
ocenjivanja i vrednovanja učeničkih postignuća treba voditi računa da se načini na koje se ono sprovodi ne razlikuje
od uobičajenih aktivnosti na času jer se i ocenjivanje i vrednovanje smatraju sastavnim delom procesa nastave i
učenja, a ne izolovanim aktivnostima koje stvaraju stres kod učenika i ne daju pravu sliku njihovih postignuća.
Ocenjivanjem i vrednovanjem treba da se obezbedi napredovanje učenika u ostvarivanju ishoda, kao i kvalitet i
efikasnost nastave. Svrha ocenjivanja treba da bude i jačanje motivacije za napredovanjem kod učenika, a ne
isticanje njihovih grešaka. Elementi koji se vrednuju su raznovrsni i treba da doprinesu sveopštoj slici o napredovanju
učenika, jačanju njihovih komunikativnih kompetencija, razvoju veština i sposobnosti neophodnih za dalji rad i
obrazovanje. To se postiže ocenjivanjem različitih elemenata kao što su jezičke veštine (čitanje, slušanje, govor i
pisanje), usvojenost leksičkih sadržaja i jezičkih struktura, primena pravopisa, angažovanost i zalaganje u radu na
času i van njega, primena sociolingvističkih normi. Prilikom ocenjivanja i vrednovanja neophodno je da načini provere
i ocenjivanja budu poznati učenicima odnosno usaglašeni sa tehnikama, tipologijom vežbi i vrstama aktivnosti koje su
primenjivane na redovnim časovima, kao i načinima na koji se vrednuju postignuća. Takva pravila i organizacija
procesa vrednovanja i ocenjivanja omogućavaju pozitivnu i zdravu atmosferu u nastavnom procesu, kao i kvalitetne
međusobne odnose i komunikaciju na relaciji učenik - nastavnik, kao i učenik - učenik.
Sledeći
Prethodni
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj oblasti/temi SADRŽAJI
učenik će biti u stanju da:
Postupci za bezbedno i odgovorno korišćenje i održavanje
pribora i radne površine;
- opiše ritam koji uočava u
Materijal iz prirode, veštački materijal, materijal za
prirodi, okruženju i umetničkim
reciklažu, reciklirani materijal, improvizovani pribor, školski
delima;
pribor i materijal, profesionalni pribor;
- poredi utisak koji na njega/nju
Ritam u prirodi (smena dana i obdanice, smena godišnjih
ostavljaju različite vrste ritma;
doba, talasi, padavine...); Ritam u prostoru (raspored
- gradi pravilan, nepravilan i
trodimenzionalnih oblika u prirodi, urbanim sredinama i u
slobodan vizuelni ritam,
bližem okruženju učenika). Ritam u strukturi (građi) oblika.
spontano ili s određenom
Ritam u teksturi prirodnih i veštačkih materijala;
namerom;
Vrste ritma. Pravilan i nepravilan ritam. Slobodan ritam.
- koristi, u saradnji sa drugima,
Spontani ritam (ritam linija, oblika, mrlja). Funkcije ritma -
RITAM odabrane sadržaje kao
ponavljanje boja, linija i/ili oblika da bi se postigla
podsticaj za stvaranje
dinamičnost (živost) ili red. Utisak koji različite vrste ritma
originalnog vizuelnog ritma;
ostavljaju na posmatrača. Subjektivni utisak kretanja i
- razmatra, u grupi, kako je
optička iluzija kretanja;
učio/la o vizuelnom ritmu i gde
Ritam kao princip komponovanja u delima likovnih
ta znanja može primeniti;
umetnosti. Ritam u drugim vrstama umetnosti. Primena
- napravi, samostalno,
vizuelnog ritma u svakodnevnom životu;
improvizovani pribor od
Različiti ritmovi kao podsticaj za stvaralački rad - zvuci iz
odabranog materijala;
prirode i okruženja, muzika, kretanje u prirodi i okruženju,
- iskaže svoje mišljenje o tome
ples...;
zašto ljudi stvaraju umetnost;
Umetničko nasleđe - značaj praistorijskog nasleđa na
prostoru Srbije i u svetu.
- opiše linije koje uočava u Vrste linija i izražajna svojstva linija. Linije u prirodi i
LINIJA
prirodi, okruženju i umetničkim okruženju. Linija kao ivica trodimenzionalnih oblika;
delima; Izražajna svojstva linija u odnosu na pribor, materijal,
- poredi utisak koji na njega/nju pritisak i ugao pod kojim se drži pribor/materijal. Savremena
ostavljaju različite vrste linija; sredstva za crtanje - digitalna tabla i olovka za crtanje, 3D
- gradi linije različitih vrednosti olovka, aplikativni programi za crtanje... Svojstva linije u
kombinujući materijal, ugao i aplikativnom programu za crtanje. Crtanje svetlom;
pritisak pribora/materijala; Umetnički crtež, amaterski crtež, dečji crtež, shematski
- koristi odabrane sadržaje kao crtež, tehnički crtež, naučne ilustracije... Vrste umetničkog
podsticaj za stvaranje crteža - skica, studija, ilustracija, strip, karikatura, grafiti...
originalnih crteža; Zanimanja u kojima je neophodna veština slobodoručnog
- crta raznovrsnim priborom i crtanja;
materijalom izražavajući Postupci građenja crteža dodavanjem i oduzimanjem linija.
zamisli, maštu, utiske i Lavirani crtež. Linearni crtež. Crtež u boji;
pamćenje opaženog; Tekstura (likovni element). Postupci građenja teksture
- razmatra, u grupi, kako je linijama. Ritam linija;
učio/la o izražajnim svojstvima Različiti sadržaji kao podsticaj za stvaralački rad (oblici iz
linija i gde se ta znanja prirode i okruženja, zvuci iz prirode i okruženja, muzika,
primenjuju; kretanje u prirodi i okruženju, tekst, pismo...);
- iskaže svoje mišljenje o tome Čitanje (dekodiranje) crteža, stripa, karikature, grafita,
kako je razvoj civilizacije uticao reklamnih poruka...
na razvoj umetnosti; Umetničko nasleđe - značaj nasleđa prvih civilizacija.
- poredi oblike iz prirode, Dvodimenzionalni i trodimenzionalni oblici. Pravilni
okruženja i umetničkih dela geometrijski oblici (geometrijske figure i tela). Pravilni oblici
prema zadatim uslovima; u prirodi i u likovnoj umetnosti. Nepravilni oblici;
- gradi apstraktne i/ili Svojstva oblika. Veličina oblika. Boja oblika. Realna i
fantastične oblike koristeći imaginarna funkcija oblika. Karakteristični detalji i svojstva
odabrane sadržaje kao po kojima je oblik prepoznatljiv. Svetlost kao uslov za
podsticaj za stvaralački rad; opažanje oblika. Izgled oblika posmatranog iz različitih
- naslika realne oblike u uglova. Stilizovanje oblika;
prostoru samostalno mešajući Statični oblici. Kretanje oblika (kretanje statičnih oblika
boje da bi dobio/la željeni ton; pomoću vetra i vode, karakteristično kretanje bića i
- oblikuje prepoznatljive mašina);
trodimenzionalne oblike Raspored oblika u prostoru i njihovo dejstvo na
odabranim materijalom i posmatrača. Položaj oblika u ravni - linija horizonta, planovi
postupkom; i veličina oblika u odnosu na rastojanje od posmatrača.
- preoblikuje predmet za Preklapanje, prožimanje, dodirivanje oblika;
reciklažu dajući mu novu Postupci građenja apstraktnih i fantastičnih oblika
OBLIK
upotrebnu vrednost; (prevođenje realnih oblika u apstraktne oduzimanjem
- kombinuje ritam, linije i oblike karakterističnih detalja, prevođenje realnih oblika u
stvarajući originalan ornament fantastične dodavanjem neočekivanih detalja, građenje
za određenu namenu; imaginarnih i apstraktnih oblika na osnovu jedne, dve i tri
- objasni zašto je dizajn važan informacije...);
i ko dizajnira određene Luminoobjekti. LED tehnologija u savremenoj umetnosti.
proizvode; Oblikovanje prostora svetlom;
- razmatra, u grupi, kako je Oblikovanje (dizajn) upotrebnih predmeta. Preoblikovanje
učio/la o oblicima i gde ta materijala i predmeta za reciklažu;
znanja primenjuje; Različiti sadržaji kao podsticaj za stvaralački rad (oblici iz
- iskaže svoje mišljenje o tome prirode i okruženja, kretanje u prirodi i okruženju, umetnička
zašto je umetničko nasleđe dela, etno nasleđe, sadržaji drugih nastavnih predmeta...);
važno; Ornament i ornamentika. Funkcija ornamenta. Simetrija.
Ritam linija, boja i oblika u ornamentu;
Umetničko nasleđe - nasleđe etno kulture. Značajni rimski
spomenici na tlu Srbije.
- poredi različite načine Različite vrste komunikacije od praistorije do danas;
komuniciranja od praistorije do Neverbalna komunikacija - čitanje informacija; izraz lica i
danas; karakterističan položaj tela;
VIZUELNO - oblikuje ubedljivu poruku Čitanje vizuelnih informacija (dekodiranje). Vizuelno
SPORAZUMEVANJE primenjujući znanja o ritmu, izražavanje;
liniji, obliku i materijalu; Umetničko nasleđe - značaj nasleđa za turizam i za
- izrazi istu poruku pisanom, poznavanje sopstvenog porekla.
verbalnom, neverbalnom i
vizuelnom komunikacijom;
- tumači jednostavne vizuelne
informacije;
- objasni zašto je nasleđe
kulture važno.
Imajući u vidu specifičnost nastavnog predmeta likovna kultura, program je orijentisan na proces (učenja) i na ishode.
Pod učenjem se podrazumevaju sva dešavanja na času koja vode ka sticanju funkcionalnih znanja i umenja i
razvijanju sposobnosti, navika i vrednosnih stavova, a koji omogućavaju celovit razvoj učenika i pripremaju ih za život
u savremenom svetu. Osim u nastavnom programu, očekivana znanja, umenja, navike i stavovi određeni su i:
standardima postignuća za kraj osnovnog obrazovanja i vaspitanja; međupredmetnim kompetencijama; ciljevima
obrazovanja i vaspitanja i opštim ishodima i standardima obrazovanja i vaspitanja (Zakon o osnovama sistema
obrazovanja i vaspitanja).
Časovi se održavaju u specijalizovanoj učionici (kabinetu namenjenom nastavi predmeta likovna kultura, informatika i
računarstvo, tehnika i tehnologija ili drugog nastavnog predmeta, a u zavisnosti od opreme koja je potrebna za
realizaciju časa), učionici opšte namene, prostoru škole, ustanovama kulture, lokalnom okruženju... Mesto realizacije
časova određuje se u skladu sa mogućnostima i potrebama škole i lokalne zajednice, kao i sa planiranim načinom
realizacije časa ili nastavne jedinice.
Sadržaji programa od petog do osmog razreda nisu promenjeni, već su organizovani u četiri tematske celine i
dopunjeni. Grupisanje sadržaja u četiri tematske celine (po dve za svako polugodište) neophodno je da bi svi učenici,
u manjoj ili većoj meri, dostigli ishode teme. Četiri tematske celine omogućavaju i timsko planiranje integrisane
tematske nastave. Ovakva organizacija sadržaja omogućava i korišćenje postojećih udžbenika, bez potrebe za
reorganizacijom ili dopunom njihovih sadržaja (ključni sadržaji su obrađeni u svim odobrenim udžbenicima). Sadržaji
udžbenika ne treba da budu vodilja za formiranje mesečnog i individualnog plana rada nastavnika, već neophodno
sredstvo i oslonac u radu (imajući u vidu i to da su pristupačan izvor reprodukcija umetničkih dela).
Ishodi teme su iskazi o tome za šta je svaki učenik (u manjoj ili većoj meri) osposobljen po završetku učenja teme.
Ishode tema ne treba izjednačavati sa ishodima zadataka, aktivnosti ili nastavne jedinice, koji se definišu preciznije
(uobičajeno ih definiše nastavnik kako bi mogao lakše da procenjuje i prilagođava sopstvenu praksu). Jedan ishod
zadatka dostiže se po završetku jednog zadatka/aktivnosti. Jedan ishod teme dostiže se po završetku više
raznovrsnih aktivnosti, odnosno tek po završetku teme. Prilikom planiranja aktivnosti i zadataka poželjno je da svaki
vodi ka dostizanju više od jednog ishoda teme.
U modelu kurikuluma koji je usmeren na proces, fokus nije na sadržajima, pa su svi sadržaji programa preporučeni.
Program je osmišljen tako da uvažava i obrazovanje, iskustvo, kreativnost i integritet nastavnika. Nastavnik,
samostalno ili u timu, planira nastavne jedinice i određuje broj časova za njihovu realizaciju, mesto i način realizacije,
odnosno bira nastavne metode, tehnike i postupke. Prilikom planiranja nastavnih jedinica, nastavnik pravi izbor i
redosled sadržaja vodeći računa da se odabrani sadržaji postepeno i logično nadovezuju. Fokus je na procesu,
odnosno nastavnim metodama, tehnikama i postupcima koji na najefikasniji način vode učenike ka razvoju
individualnih sposobnosti i dostizanju ishoda.
U koloni Sadržaji nema predloženih zadataka, aktivnosti, materijala, likovnih tehnika, nastavnih metoda i postupaka.
Ova kolona sadrži samo predložene teorijske sadržaje koje nastavnik može da odabere i objasni. Na primer, ako je
predložen sadržaj materijal za reciklažu, ne radi se o preporučenom materijalu za rad, već o temi za razgovor
(korišćenje materijala za reciklažu u praktičnom radu propisano je ishodima, a u skladu sa Nacionalnom strategijom
održivog razvoja, tako da nije potrebno i u sadržajima isticati materijal koji učenici koriste). Nastavnik može da odluči
da učenicima objasni značaj recikliranja u savremenom svetu ili da govori o umetnosti recikliranja i doprinosu
umetnika održivom razvoju ili da govori o bezbednosti, higijeni i očuvanju zdravlja prilikom oblikovanja upotrebljene
ambalaže... Nastavnik nije u obavezi da povede razgovor o ovoj temi, moguće je da zada učenicima da preoblikuju
materijal za reciklažu, bez pratećeg objašnjenja. Međutim, treba imati u vidu da takav pristup ne omogućava smisleno
učenje i razvoj kompetencija. Ukoliko učenici ne znaju zbog čega rade neki zadatak, malo je verovatno da će u ovom
uzrastu sami zaključiti gde sve mogu da primene stečeno znanje i iskustvo.
Nastavnik sa položenom licencom zna da se teorijski sadržaji mogu obraditi kroz par rečenica (informativno), kroz
dijalog (pitanja koja navode učenika na razmišljanje), kroz motivacioni razgovor, kroz neobavezan razgovor tokom
rada na zadatku, kroz igru...; ume da isplanira vreme za objašnjenja tako da se ne gubi dragoceno vreme za
stvaralački rad i zna da proceni važnost sadržaja. Nastavnici koji nemaju potrebno iskustvo prolaze kroz mentorski
rad sa iskusnim kolegama i mogu da dobiju pomoć od kolega i na obukama. Očekuje se i da se nastavnik
samostalno usavršava, u ustanovi i van nje, da čita stručne tekstove i literaturu i sa kolegama razmenjuje iskustva iz
prakse.
Imajući u vidu da sadržaji nisu propisani, sadržaji programskih tema koje su se do sada obrađivale dopunjeni su
predlozima koji treba da posluže kao početni podsticaj, podrška nastavniku da samostalno obogaćuje program.
Predloženi sadržaji nisu organizovani kao predlog nastavnih jedinica, niti po utvrđenoj strukturi (redosledu), jer se
vodilo računa o tome da se izbegne nuđenje gotovog rešenja koje bi usmerilo fokus na sadržaje. Ovaj pristup je
proveren u praksi i iskustvo je pokazalo da je nastavnicima potrebno izvesno vreme da se naviknu na veću
samostalnost u kreiranju programa. Iz tog razloga se nastavnicima preporučuje da prilikom planiranja nastavnih
jedinica po novom programu u početku ne odstupaju značajno od dosadašnje prakse i da u narednim godinama
postepeno uvode samo one izmene koje su prethodno ispitali u praksi.
Program sadrži i dve novine. Jedna se odnosi na upotrebu savremene tehnologije, posebno aplikativnih programa. U
petom razredu ova novina nije vidljiva u ishodima, jer se vodilo računa o tome da učenici prethodno treba da
savladaju program novog predmeta informatika i računarstvo, ali i osnove likovnog jezika u okviru nastave predmeta
likovna kultura. Nastavnik može da potraži na internetu primere upotrebe savremene tehnologije u umetnosti i da o
tome kratko informiše učenike, kako bi učenici postepeno razvijali svest o tome da je napredak tehnologije uticao i na
umetnost (na primer, 3D olovka, https://www.youtube.com/watch?v=AQgI2-h7uUQ, slikanje pomoću Google’s Tilt
Brush, intearktivne LED skulpture, kao što je Fish Bellies u kampusu Državnog univeziteta Teksas i sl.). Zatim, može
da planira virtuelnu posetu pećini Lasko (http://www.lascaux.culture.fr/?lng=en#/fr/02_00.xml) ili nekom muzeju.
Ukoliko želi, nastavnik može da planira i stvaralački rad (crtanje, slikanje) na računaru, a u dogovoru sa nastavnikom
informatike i računarstva. Druga novina je da program ne sadrži preporučena umetnička dela i spomenike kulture.
Prilikom izbora dela nastavnik može da se osloni na prethodni program, na udžbenike i na druge izvore.
Svaka tematska celina sadrži i poseban deo, Umetničko nasleđe. Preporučeni sadržaji ovog dela nisu precizirani, jer
se vodilo računa o specifičnostima nasleđa svih nacionalnih manjina. Sadržaje ovog dela određuje nastavnik,
odnosno saveti nacionalnih manjina.
Ishodi tema su definisani uopšteno kako bi nastavnik imao mogućnost da osmisli raznovrsne zadatke i aktivnosti. Od
brojnih mogućih ishoda teme odabrani su oni koje svaki učenik može da dostigne. Ukoliko nastavnik želi da prilikom
planiranja nastavne jedinice, aktivnosti ili zadatka definiše preciznije ishode može da koristi sledeću shemu: Uvodni
iskaz (po završetku zadatka/nastavne jedinice učenik će biti u stanju da/umeti da) + jedan glagol (naslika) + objekat
(pejzaž) + kriterijum (na osnovu imaginacije). Ishod zadatka se formuliše na osnovu ciljeva zadatka. U navedenom
primeru cilj bi bio da učenici na osnovu sopstvene imaginacije kreiraju originalan likovni rad. Jedan zadatak po pravilu
ima više ciljeva i ishoda. Na primer, nastavnik može da očekuje od učenika i da po završetku rada verbalno opišu
svoj rad, da uporede radove ostalih učenika (na primer, da analiziraju kompoziciju prema zadatim kriterijumima).
Konačno, treba imati u vidu da je program, uključujući i uputstvo, samo pomoć nastavniku u procesu
osamostaljivanja. Veća količina informacija u programu ne podrazumeva i veću opterećenost učenika i nastavnika.
Naprotiv, nastavnik treba da isplanira nastavne jedinice tako da predvidi dovoljno vremena da učenici realizuju svoje
ideje i uživaju u radu, kao i da računa na neočekivane prilike i mogućnosti koje se javljaju u praksi.
Program nije organizovan po predmetnim oblastima, jer nije poželjno, a često ni moguće, odvojeno izučavati sadržaje
različitih predmetnih oblasti (ni standardi postignuća za kraj školovanja nisu organizovani po predmetnim oblastima).
Iz tog razloga je na ovom mestu samo dat opis predmeta (bez striktne podele na predmetne oblasti ili oblasti učenja).
Razvoj učenika
Nastava likovne kulture je individualizovana i usmerena na celokupan razvoj učenika, a pre svega na razvijanje
opažanja i pamćenja, kreativnosti, stvaralačkog mišljenja, emancipacije, empatije, svesti o opštem i ličnom dobru,
tolerancije, sposobnosti saradnje i razumevanja različitosti, estetičkih kriterijuma, motorike i individualnih sposobnosti.
Povezanost cilja i sadržaja nastave likovne kulture ogleda se u povezanosti opažanja kreativnog izražavanja i
vrednovanja. Sve počinje opažanjem: kreativno izražavanje, posmatranje umetničkog dela i vrednovanje.
Posmatranje, istraživanje i stvaranje izrazi su nadahnuća, ali i primene znanja o likovnim elementima, njihovim
odnosima, kako bi se mogle zadovoljiti odgovarajuće potrebe učenika i razvijati likovni govor. Nužno je razvijati i
pobude kao što su: znatiželja; motivisanost; otvorenost za sticanje novih iskustava; osetljivost za probleme;
preuzimanje rizika; tolerancija prema nejasnoćama i samopouzdanje, a od spoznajnih funkcija: fleksibilnost;
originalnost; spoznaju i pamćenje.
Kreativnost
Kreativnost se ne vezuje samo za umetnost i darovite učenike. Svaki učenik ima potencijal koji može da razvije
ukoliko mu se pruži prilika. U skladu sa tim, sve se češće ističe potreba za učenjem kreativnosti i u nastavi se već
primenjuju neke tehnike za razvoj kreativnosti (na primer, oluja ideja). Nastava predmeta likovna kultura ima ogroman
potencijal za razvijanje kreativnosti svakog učenika (ne samo učenika koji su daroviti za umetnost). Zbog toga je
važno da učenici postepeno stiču svest o tome na koji način su dolazili do ideja za rad, šta ih je motivisalo, kao i da ta
iskustva mogu primeniti i u drugim situacijama.
Osnovni uslov za razvoj kreativnosti su motivacioni sadržaji koji podstiču interesovanje, oduševljenje, imaginaciju i
pozitivnu emotivnu reakciju, kao i nastava koja učeniku (ali i nastavniku) obezbeđuje zadovoljstvo u radu. Uobičajeni
postupak je motivacioni razgovor koji omogućava da svaki učenik osmisli svoju ideju (temu) za rad. Nastavnik može
da isproba u praksi i sledeće tehnike i postupke: postavljanje likovnog problema (na primer, kretanje oblika) i nuđenje
više tema za rad od kojih učenik treba da odabere onu koja po njegovom mišljenju odgovara postavljenom problemu
(neke od tema treba da budu vezane za pojmove koji nisu u vezi sa kretanjem, a može se desiti da učenik pronađe
neočekivanu vezu, odnosno originalno rešenje); izvlačenje cedulja (2-3) na kojima su ispisani naizgled nespojivi
pojmovi koje treba povezati u smislenu likovnu celinu/likovnu priču; simulacija situacije u kojoj su učenici "dizajneri", a
nastavnik je "kupac" koji naručuje produkt i postavlja uslove (na primer, traži kombinaciju tri boje ili jednu boju koja
dominira...); asocijacije (od učenika se traži originalan rad motivisan jednim pojmom ili slikom, zvukom, pojavom,
porukom, tekstom...).
Opažanje
Opažanje se temelji na znanju i osećajima učenika. Naglašava se likovno-estetska percepcija, dakle likovni i taktilni
opažaji, spoznaja i osećaji u kojima učenici pronalaze smisao u komunikaciji s okolinom i umetničkim likovnim delima.
Zadaci svake nastavne jedinice razvijaju sposobnost posmatranja i uočavanja karakteristika likovnih elemenata.
Treba uvek osigurati puno likovnih primera i podsticati učenike da izraze ono što su istraživali, podjednako rečima
kao i likovno-tehničkim sredstvima.
Likovne tehnike i materijal obrađuju se kroz kratko uputstvo i savete tokom rada, u onoj meri koja je neophodna, jer
se učenje zasniva na samostalnom (i u saradnji sa drugima) istraživanju izražajnih mogućnosti tehnika, pribora i
materijala. Nastavnik ukazuje učenicima i na osnovne karakteristike nekog materijala ili pribora. Na primer, ukoliko
učenik crta i boji flomasterima njegov rad će s vremenom bledeti i nestati, a ukoliko koristi permanentne markere
treba da ih koristi prema instrukcijama, jer su pojedini markeri toksični. Učenici mogu da budu demotivisani ukoliko
pokušaju da dobiju sekundarne boje ili željeni ton mešajući vodene boje koje sadrže manju količinu (nekvalitetnog)
pigmenta. Jedno od rešenja je da zajedno eksperimentišu pozajmljujući jedni drugima materijal. Upotrebljena
ambalaža, ukoliko nije pripremljena (oprana, termički obrađena i sl.) sadrži štetne mikroorganizme.
Teorija oblikovanja
Dogovorena teorija ne postoji, već se u literaturi sreću različite podele i tumačenja. Od nastavnika se očekuje da
bude upoznat sa različitim tumačenjima i da ih kritički proceni i odabere. U programu je predviđeno tumačenje
prostora i tumačenje kompozicije (vrste kompozicija, likovni elementi i principi komponovanja), međutim, svesno je
izbegnuto isticanje jednog od mogućih tumačenja. Teorija oblikovanja se može posmatrati kao otvoreni dijalog kada
je reč o umetničkoj školi ili fakultetu. Imajući u vidu da bi ovakav pristup samo zbunio učenike osnovne škole najbolje
je zadržati se na jednostavnim, osnovnim informacijama. Pojmovi iz teorije oblikovanja objašnjavaju se na primerima
umetničkih dela i na primerima iz prirode i urbanog okruženja. Znanja iz teorije oblikovanja nisu primenjiva samo u
likovnom radu i nastavi drugih predmeta, već i u svakodnevnom životu učenika. Na primer, raspored stvari prema
određenom ritmu u sobi učenika može da ometa ili da podstiče koncentraciju, određene boje podstiču agresivnost...
Teorija oblikovanja se od petog do osmog razreda postepeno uči i primenjuje, a predviđeno je da učenici budu
upoznati sa mogućom primenom stečenih znanja u svakodnevnom životu, nastavku školovanja i u različitim
zanimanjima.
Kao i do sada, sadržaji koji omogućavaju sticanje medijske pismenosti planiraju se u korelaciji sa sadržajima
predmeta srpski jezik i odnose se na čitanje (razumevanje) sadržaja slike, teksta i multimedijalnih sadržaja. Imajući u
vidu da su učenici sve ranije izloženi različitim sadržajima na internetu, kao i štetnim (negativnim) porukama koje se
provlače kroz reklame, igrice, muzičke spotove, mimove i dr. potrebno je uspostaviti i korelaciju sa sadržajima
predmeta informatika i računarstvo, tehnika i tehnologija, građansko vaspitanje ili veronauka, kao i sa ostalim
predmetima koji predviđaju medijsko opismenjavanje.
Umetničko nasleđe
Sadržaji umetničkog nasleđa obuhvataju likovna dela i spomenike kulture iz prošlosti i umetnička dela nastala u 20. i
21. veku, epohe, stilove, pravce, pojave, trendove, umetnike i umetničke grupe, značajne spomenike kulture,
manifestacije, ustanove kulture, ustanove za zaštitu kulturne baštine... Prilikom obrade ovih sadržaja fokus nije na
memorisanju podataka, već na razvijanju senzibiliteta za doživljavanje i razumevanje dela, kao i na sagledavanju
razvoja umetnosti kroz istoriju i međusobnog uticaja umetnosti i društva. Neizostavni sadržaji su najznačajnija dela iz
svetske kulturne baštine, a posebna pažnja se posvećuje baštini na tlu Srbije. Ovi sadržaji se planiraju u korelaciji sa
sadržajima predmeta istorija i muzička kultura, a mogu da se obrade kroz integrisanu nastavu, projektne zadatke,
igranje uloga, insitu...
Procenjivanje napredovanja učenika i ostvarenost ishoda vrši se takozvanom alternativnom (ili autentičnom)
metodom, koja se i do sada koristila u praksi. Napredak učenika se prati da bi nastavnik podržao razvoj potencijala
svakog učenika. Nastavnik može i da sastavi ček-liste za procenu i samoprocenu napretka. Međutim, ako se ima u
vidu odnos fonda časova i neophodnog vremena za nesputani razvoj učenika, kao i iskustvo iz sveta, poželjno je da
se ček-liste ne koriste često. Ukoliko ih nastavnik koristi, preporuka je da se koriste na tromesečju i da sadrže manji
broj indikatora, kratko i jasno formulisanih (detaljnija objašnjenja mogu se naći u stručnoj literaturi i na internetu).
Treba imati u vidu da su se do sada kao najefikasniji vid podrške napredovanju učenika pokazali saveti koje
nastavnik daje u toku praktičnog rada, kao i pitanja koja navode učenike na promišljanje i razvijanje ideja. Drugi vid
efikasne podrške je odeljenska izložba (po završetku zadatka) na kojoj su zastupljeni svi radovi učenika. Poređenjem
svih rešenja istog likovnog problema učenici efikasno uče na razlikama i umeju da procene sopstveni napredak.
Konačno, učenički portfolio (mapa radova) omogućava učeniku da i van nastave samostalno procenjuje sopstveni
napredak.
Napredak i ostvarenost ishoda procenjuju se na tri nivoa (osnovni, srednji i napredni). Kada obaveštava učenike o
njihovom napretku, nastavnik može da formuliše iskaze na podsticajniji način (na primer, dobro je, odlično, izuzetno).
Program podržava individualni razvoj učenika. Po završetku prve teme, Ritam, ne završava se učenje o ritmu. U
narednim temama i razredima učenici će primenjivati stečeno iskustvo i znanja o ritmu u različitim kontekstima,
proširivaće i produbljivati znanja i iskustva na različite načine. To znači da će mnogi učenici po završetku prve teme
dostići ishode teme na osnovnom nivou, a da će do kraja godine napredovati i iste ishode ostvariti na srednjem ili
naprednom nivou. Zbog toga je za zaključnu procenu najvažnije sagledati celokupni napredak i krajnji rezultat,
odnosno dokaz o tome da je učenik napredovao.
Naziv predmeta MUZIČKA KULTURA
Cilj Cilj nastave i učenja muzičke kulture je da kod učenika, razvijajući interesovanja za muzičku
umetnost, stvaralačko i kritičko mišljenje, estetske kriterijume, formira estetsku percepciju i
muzički ukus, kao i odgovoran odnos prema očuvanju muzičkog nasleđa i kulturi svoga i drugih
naroda.
Razred peti
Godišnji fond časova 72 časa
ISHODI
OBLAST/TEMA U okviru oblasti/teme učenik će biti u stanju SADRŽAJI
da:
- navede načine i sredstva muzičkog Čovek u praistoriji
izražavanja u praistoriji i antičkom dobu; Uloga muzike u prvobitnom društvu;
- objasni kako društveni razvoj utiče na Čovek i ritual: uloga muzike u ritualu (muzičko-
načine i oblike muzičkog izražavanja; antropološka istraživanja);
- iskaže svoje mišljenje o značaju i ulozi Magijska moć muzike;
muzike u životu čoveka; Elementi muzičkog toka: pokret, ritam (ritam
- rekonstruiše u saradnji sa drugima način kao osnova rituala), kolo/grupni ples;
komunikacije kroz muziku u smislu Pokret: poreklo plesa; Slušanje/doživljaj ritma
ritualnog ponašanja i panteizma; telom;
- identifikuje uticaj ritualnog ponašanja u Najstarija folklorna muzička tradicija u Srbiji i
muzici savremenog doba (muzički svetske baštine.
ČOVEK I MUZIKA elementi, nastup i sl.); Čovek Antike
Božanska priroda muzike:
- mitološka svest antičkog čoveka;
- muzički atributi bogova;
- muzika i država.
Muzika u hramu i muzika na dvoru;
Primeri različitih instrumenata i muzičkih oblika
u antičkim civilizacijama;
Uloga i mesto muzike u antičkim
civilizacijama: Indija, Sumer/Vavilon, Kina,
Egipat, Grčka, Rim;
Pojava prvih notacija, pentatonika;
- klasifikuje instrumente po načinu Najstariji instrumenti: telo, udaraljke, duvački,
nastanka zvuka; žičani;
- opiše osnovne karakteristike udaraljki; Udaraljke - nastanak, prvobitni oblik i razvoj;
- prepozna vezu između izbora vrste Ritmičke udaraljke kao najjednostavnija grupa
MUZIČKI
instrumenta i događaja, odnosno prilike instrumenata;
INSTRUMENTI
kada se muzika izvodi; Melodijske udaraljke;
- koristi mogućnosti IKT-a u primeni znanja
o muzičkim instrumentima (korišćenje
dostupnih aplikacija);
- izražava se pokretima za vreme slušanja Elementi muzičke izražajnosti - tempo,
muzike; dinamika, tonske boje različitih glasova i
- verbalizuje svoj doživljaj muzike; instrumenata;
- identifikuje efekte kojima različiti elementi Slušanje vokalnih, vokalno-instrumentalnih i
muzičke izražajnosti (melodija, ritam, kratkih instrumentalnih kompozicija, domaćih i
tempo, dinamika) utiču na telo i osećanja; stranih kompozitora;
- analizira slušano delo u odnosu na Slušanje dela najstarije folklorne tradicije
SLUŠANJE MUZIKE
izvođački sastav i instrumente; srpskog i drugih naroda;
- ilustruje primere korišćenja plesova i Slušanje narodnih i umetničkih dela
muzike prema nameni u svakodnevnom inspirisanih folklorom naroda i narodnosti,
životu (vojna muzika, obredna muzika, različitog sadržaja, oblika i raspoloženja, kao i
muzika za zabavu...); muzičkih priča;
- kritički prosuđuje loš uticaj preglasne
muzike na zdravlje;
- ponaša se u skladu sa pravilima
muzičkog bontona;
- koristi mogućnosti IKT-a za slušanje
muzike;
- peva i svira samostalno i u grupi; Pevanje pesama po sluhu samostalno i u
- primenjuje pravilnu tehniku pevanja grupi;
(pravilno disanje, držanje tela, artikulacija); Pevanje pesama iz notnog teksta
- kroz sviranje i pokret razvija sopstvenu solmizacijom;
Pevanje
koordinaciju i motoriku; Izvođenje jednostavnih ritmičkih i melodijskih
- koristi različita sredstva izražajnog motiva (u stilu) muzike starih civilizacija
pevanja i sviranja u zavisnosti od vrste, pevanjem;
namene i karaktera kompozicije; Pevanje pesama u kombinaciji sa pokretom;
IZVOĐENJE - iskaže svoja osećanja u toku izvođenja
MUZIKE muzike; Sviranje pesama i lakših instrumentalnih dela
- primenjuje princip saradnje i međusobnog po sluhu na instrumentima Orfovog
podsticanja u zajedničkom muziciranju; instrumentarija i/ili na drugim instrumentima;
- učestvuje u školskim priredbama i Sviranje dečjih, narodnih i umetničkih
Sviranje manifestacijama; kompozicija iz notnog teksta;
- koristi mogućnosti IKT-a u izvođenju Izvođenje dečijih, narodnih i umetničkih igara;
muzike (korišćenje matrica, karaoke Izvođenje jednostavnih ritmičkih i melodijskih
programa, audio snimaka...); motiva (u stilu) muzike starih civilizacija na
instrumentima ili pokretom;
- koristi muzičke obrasce u osmišljavanju Kreiranje pratnje za pesme ritmičkim i zvučnim
muzičkih celina kroz pevanje, sviranje i efektima, koristeći pritom različite izvore
pokret; zvuka;
- izražava svoje emocije osmišljavanjem Kreiranje pokreta uz muziku koju učenici
manjih muzičkih celina; izvode;
- komunicira u grupi improvizujući manje Osmišljavanje muzičkih pitanja i odgovora,
muzičke celine glasom, instrumentom ili ritmička dopunjalka, melodijska dopunjalka sa
MUZIČKO pokretom; potpisanim tekstom, sastavljanje melodije od
STVARALAŠTVO - učestvuje u kreiranju školskih priredbi, ponuđenih motiva;
događaja i projekata; Improvizacija melodije na zadati tekst;
- koristi mogućnosti IKT-a za muzičko Improvizacija dijaloga na instrumentima
stvaralaštvo. Orfovog instrumentarija i drugim
instrumentima;
Izrada jednostavnih muzičkih instrumenata;
Rekonstrukcija muzičkih događaja u stilu
starih civilizacija.
Priroda same muzike, pa i predmeta muzička kultura ukazuje na stalno prožimanje i sadejstvo svih oblasti i tema koje
su predviđene nastavnim programom. Sve oblasti se prožimaju i nijedna se ne može izučavati izolovano i bez
sadejstva sa drugim oblastima.
Nastava je usmerena na ostvarivanje ishoda i daje prednost iskustvenom učenju u okviru kojeg učenici razvijaju lični
odnos prema muzici a postepena racionalizacija iskustva vremenom postaje teorijski okvir. Iskustveno učenje u
okviru ovog predmeta podrazumeva aktivno slušanje muzike, lično muzičko izražavanje učenika i muzičko
stvaralaštvo u okviru kojih učenik koristi teorijska znanja kao sredstva za participaciju u muzici. U tom smislu osnovni
metodski pristup je od zvuka ka teoriji.
Ishodi po holističkom principu obuhvataju različite sfere fenomena muzike i zajedno reflektuju muzičko biće u nama,
te kao takvi jesu ostvarljivi za svakog učenika. Najvažniji pokretač nastave treba da bude princip motivacije i
inkluzivnosti u podsticanju maksimalnog učešća u muzičkom doživljaju kao i razvijanju potencijala za muzičko
izražavanje.
Da bi postigao očekivane ishode vaspitno-obrazovnog procesa, nastavnik ostvaruje nastavu i učenje koristeći glas i
pokret, muzičke instrumente, elemente informacionih tehnologija kao i razvijenih modela multimedijalne nastave.
Korelacija između predmeta može biti polazište za brojne projektne predloge u kojim učenici mogu biti učesnici kao
istraživači, kreatori i izvođači. Kod učenika treba razvijati veštine pristupanja i korišćenja informacija (internet,
knjige...), saradnički rad u grupama, kao i komunikacijske veštine u cilju prenošenja i razmene iskustava i znanja.
Rad u grupama i radionicama je koristan u kombinaciji sa ostalim načinima rada, pogotovo kada postoji izazov
značajnijeg (npr. emotivnog) eksponiranja učenika, kao vid premošćavanja stidljivosti ili anksioznosti.
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje ovaj dati program potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu: sastav
odeljenja i karakteristike učenika; udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna
sredstva i medije kojima škola raspolaže; resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi.
Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre kreira svoj godišnji-globalni plan rada iz koga će kasnije razvijati
svoje operativne planove. Ishodi definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju ishoda na
nivo konkretne nastavne jedinice. Sada nastavnik za svaku oblast ima definisane ishode. Od njega se očekuje da za
svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pisanja pripreme za čas, definiše piramidu ishoda na tri nivoa: one koje bi
svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi većina učenika trebalo da dostigne i one koje bi trebalo samo neki učenici
da dostignu. Na ovaj način postiže se indirektna veza sa standardima na tri nivoa postignuća učenika. Pri planiranju
treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda
potrebno više vremena i više različitih aktivnosti. U fazi planiranja nastave i učenja veoma je važno imati u vidu da je
udžbenik nastavno sredstvo i da on ne određuje sadržaje predmeta. Zato je potrebno sadržajima datim u udžbeniku
pristupiti selektivno i u odnosu na predviđene ishode koje treba dostići. Pored udžbenika, kao jednog od izvora
znanja, na nastavniku je da učenicima omogući uvid i iskustvo korišćenja i drugih izvora saznavanja.
ČOVEK I MUZIKA
Znanje o muzici kroz različite epohe ima za cilj razumevanje uloge muzike u društvu, upoznavanje muzičkih
izražajnih sredstava, instrumenata, žanrova i oblika. U načinu realizacije ovih sadržaja uvek treba krenuti od
muzičkog dela, slušanja ili izvođenja. Čas treba da bude orijentisan na ulogu i prirodu muzike, odnos čoveka u datom
periodu prema njoj i njenoj nameni, kao i promišljanju da li je muzika (i ako jeste, na koje načine) bila umetnost kakvu
je danas poznajemo ili i nešto drugo. Informacije koje se tiču konteksta (na primer istorijske, antropološke,
kulturološke prirode) treba da budu odabrane i prenesene u službi razumevanja sveta muzike u datom duhu
vremena. Hronološki aspekt Muzičke kulture za peti razred doprinosi korelaciji znanja i treba imati na umu da
određeni predmeti pokrivaju informisanost o nemuzičkim aspektima praistorije i antike na detaljniji i specifičniji način.
MUZIČKI INSTRUMENTI
Muzički instrumenti su nezaobilazni element svih oblasti Muzičke kulture. Kako su, pored ljudskog tela i glasa, jedno
od najstarijih sredstva izražavanja čoveka, informacije o prvim muzičkim instrumentima treba da proisteknu
neposredno iz istorijskog konteksta i svakodnevnog života. U tom smislu treba posebno obratiti pažnju na vezu
između izbora instrumenata i događaja, odnosno prilike kada se i na koji način muzika izvodila nekada i sada.
Instrumenti Orfovog instrumentarijuma mogu biti polazna tačka za klasifikaciju instrumenata u zavisnosti od načina
stvaranja zvuka (udaraljke, duvački i žičani). Poseban fokus je na instrumentima iz grupe udaraljki, kao
najjednostavnijim i prisutnim od samog početka muzičkog izražavanja. Informacije treba da budu svedene i usmerene
na nastanak, prvobitan oblik i razvoj, kao i osnovne karakteristike, izražajne mogućnosti i primenu ritmičkih i
melodijskih udaraljki.
U nastavi treba maksimalno težiti da se do znanja o instrumentima dođe iz neposrednog iskustva sviranja, slušanja i
analize, a ne faktografskim nabrajanjem podataka. U tome, kao i u primeni znanja iz ove oblasti, mogu pomoći i
dostupne IKT aplikacije.
SLUŠANJE MUZIKE
Slušanje muzike je aktivan psihički proces koji podrazumeva emocionalni doživljaj i misaonu aktivnost. Učenik treba
da ima jasno formulisana uputstva na šta da usmeri pažnju prilikom slušanja kako bi mogao da prati muzički tok
(poput izvođačkog sastava, tempa, načina na koji je melodija izvajana, specifičnih ritmičkih karakteristika i sl.).
Postepeno, ovi elementi muzičkog toka postaju "konstanta" u procesu učeničke a/percepcije pa nastavnik može da
proširuje opažajni kapacitet kod učenika usmeravajući njihovu pažnju pre slušanja na relevantne specifičnosti
muzičkog dela. U kontekstu praistorije i antike, posebno treba obratiti pažnju na vezu između prirode muzičkog toka i
namene slušanog dela - opisati specifičnost određenih elemenata muzičkog dela i zvučni i karakterni efekat koji je
njima postignut, potom povezati sa kontekstom nastanka dela i namene.
Kompozicije koje se slušaju svojim trajanjem i sadržajem treba da odgovaraju mogućnostima percepcije učenika.
Vokalna, instrumentalna i vokalno-instrumentalna dela treba da budu zastupljena ravnopravno. Kod slušanja pesama
posebno treba obratiti pažnju na vezu muzike i teksta, a kod instrumentalnih dela na izvođački sastav i izražajne
mogućnosti instrumenata. Elementi muzičke pismenosti su u službi gore navedenog. Učenička znanja iz različitih
oblasti treba povezati i staviti u funkciju razumevanja dela koje su učenici slušali, podstičući kreativnost i kritičko
mišljenje.
Himne
Državna himna
Himna Svetom Savi
Himna škole
Narodne pesme i igre
J. Jovičić - Vojvođanska svita
S. Stević - Bela vilo (izbor)
Koledarska pesma
Igraj, igraj Lazaro - Lazarička
Krstonoše krsta nose - Krstonoške
Orač ore ravno ponje - Kraljička
Dodolska pesma
Čovek i muzika
Pesme primitivnih plemena - Worldmusic
Afrički bubnjevi
Pagandrumming:https://www.youtube.com/watch?v=63w_8KHrEZQ
Vanuatu Women’s Water Music https://www.youtube.com/watch?v=vUUVEvffzSI
Ritualna igra severnoameričkih Indijanaca
Kompozicije starog veka: Byzantine Hymns Good Friday
Zvuci rekonstruisanih starogrčkih instrumenata - lira, aulos
Grčka muzika, Epitaf dei Seikilos (EpitaphedeiSeikilios) AtriummusicaedeMadrid
Kineska muzika, ZhengQu (Planine i vode)
Kineska melodija zasnovana na pentatonici
NamMyohoRengeKyo - TheLotusSutra, https://www.youtube.com/watch?v=r364h19dXio
Kompozicije inspirisane muzikom starih epoha
Žan Filip Ramo, LesIndesGalantes: LesSauvages (balet opera)
Dvoržak, Simfonija iz Novog sveta 3. stav
A. Hačaturjan, Igra sabljama iz baleta "Gajana"
Bela Bartok, Alegro Barbaro
Igor Stravinski, Posvećenje proleća
Rihard Štraus, opera Saloma: Dance of the seven veils https://www.youtube.com/watch?v=bL2fGdfG3X0
Olivije Mesijan, kompozicije inspirisane zvucima ptica
Klod Debisi, Danses sacree et profane https://www.youtube.com/watch?v=f51LBBLzS8M
Domaći kompozitori
S. Mokranjac - II rukovet
S. Mokranjac - V rukovet
P. Konjović - Velika čočečka igra iz opere "Koštana"
M. Tajčević - Balkanske igre (izbor)
S. Hristić - igra "Grlica", "Biljana platno beleše" iz baleta "Ohridska legenda"
Ljubica Marić, Brankovo kolo
Ljubica Marić, Prag sna
Vera Milanković, Senjačka rapsodija https://www.youtube.com/watch?v=bf1rvfmlNPo
Vera Milanković EinekleinePopmusic, Trio
Bora Dugić - Čarobna frula (izbor)
Bora Dugić, Igra skakavaca, Mesečina
Strani kompozitori
A. Vivaldi - "Godišnja doba" (Proleće, Leto, Jesen, Zima)
Žan Filip Ramo, Hippolyte and Aricie: A la Chasse
Jozef Hajdn, "Konjanik", Gudački kvartet, g-mol, op.74, br. 3, III stav
Ludvig van Betoven, Šesta simfonija
L. V. Betoven - Menuet iz II stava Sonatine u G-duru op. 49
V. A. Mocart - Mala noćna muzika I i III stav
MozArtkvartet Eine kleine World music
Johanes Brams, Simfonija br. 3, treći stav
Rihard Vagner, Tanhojzer: Prvi čin, druga scena "U Venerinom brdu"
E. Grig - Buđenje proleća
Edvard Grig, Per Gint, svita br. 1
A. Dvoržak - Humoreska,
B. Smetana - Vltava
M. Musorgski - Slike sa izložbe (izbor)
Aram Hačaturijan, "Adađo" iz Spartakusa
K. Orf - 4 kratka komada za ksilofon
Liroj Anderson Pisaća mašina
Hauard Šor, Gospodar prstenova (Isengard; UrukHai)
Video primeri za kompozicije
P.I.Čajkovski - Igra malih labudova iz baleta Labudovo jezero https://www.youtube.com/watch?v=oiMOinQU5AY
https://www.youtube.com/watch?v=MDy_XrWfxHY
Pagan drumming: https://www.youtube.com/watch?v=63w_8KHrEZQ
Vanuatu Women’s Water Music https://www.youtube.com/watch?v=vUUVEvffzSI
Nam Myoho Renge Kyo - The Lotus Sutra, https://www.youtube.com/watch?v=r364h19dXio
Rihard Štraus, opera Saloma: Dance of the seven veils https://www.youtube.com/watch?v=bL2fGdfG3X0
Klod Debisi, Danses sacree et profane https://www.youtube.com/watch?v=f51LBBLzS8M
Vera Milanković, Senjačka rapsodija, https://www.youtube.com/watch?v=bf1rvfmlNPo
IZVOĐENJE MUZIKE
Svaki aspekt izvođenja muzike ima neposredan i dragocen uticaj na razvoj učenika. Naučna istraživanja ukazuju da
čitanje s lista jednostavnog ritmičkog zapisa aktivira najveći broj kognitivnih radnji, razvija dugoročno pamćenje,
osetljivost za druge učesnike u muzičkom događaju (tzv. timski rad, tolerancija) i fine motoričke radnje. Kvalitetno
muzičko izražavanje ima značajan uticaj na psihu učenika, a samim tim i na kapacitet i mogućnost svih vidova
izražavanja. Ujedno je važno da se kroz izvođenje muzike, a u okviru individualnih mogućnosti učenika, podstiče i
razvijanje ličnog stila izražavanja.
S obzirom na to da će pevanje i sviranje proizilaziti i iz istorijskog konteksta, važno je imati na umu da način
izvođenja treba prilagoditi u odnosu na dati kontekst. Posebnu pažnju treba usmeriti na spontane pokrete kao
odgovor na muziku (ples) i pokrete koji imaju odgovarajuće značenje u muzičkom činu (obred).
Kroz primenu na odgovarajućim primerima muzičkih vežbi i kompozicija, obraditi elemente muzičke pismenosti. To su
razlike između dura i mola, a-mol lestvica (prirodna i harmonska), pojam predznaka - povisilica i razrešilica, prosti i
složeni taktovi, šesnaestina note u grupi i predtakt.
Pevanje
Glavni kriterijum za izbor pesama je kvalitet muzičkog dela. Učenike ne treba potcenjivati u smislu pojednostavljenog
literarnog i muzičkog sadržaja. Što je muzičko delo kvalitetnije, to je veći potencijal prirodne pozvanosti učenika da
učestvuje u muzičkom događaju.
Pre početka pevanja potrebno je sprovesti kratke vežbe za pravilno disanje i raspevavanje. Posebno treba obratiti
pažnju na pravilnu dikciju. Rad na pesmi počinje fragmentima. U toku rada treba ukazati na greške, ispraviti ih koliko
je to moguće, pa tek na kraju izvesti kompoziciju u celini. Nastavnik treba da uzme u obzir glasovne mogućnosti
učenika preodabira pesama za pevanje.
Ukoliko je u pitanju izvođenje pesama najstarije muzičke folklorne tradicije, treba negovati netemperovani način
pevanja i dozvoliti prirodnim bojama glasa da dođu do izražaja. To se može podstaknuti pratnjom koja uključuje
prirodni instrument (netemperovani instrument, kao i ljudski glas). Takođe, određene pesme će karakterisati
specifičan stil izvođenja (npr. grleno pevanje).
Sviranje
Prilikom instrumentalnog muziciranja koristiti ritmičke i melodijske instrumente (Orfov instrumentarijum, kao i druge
dostupne instrumente). Pošto su učenici opismenjeni, sviranje na melodijskim instrumentima biće olakšano jer se
mogu koristiti notni primeri pojedinih pesama koje su najpre solmizaciono obrađene. Primenjujući princip aktivnog
učešća učenika na času, sviranjem se, pored ostalog, razvijaju motoričke veštine, koordinacija i opažajne
sposobnosti.
Himne
Državna himna
Himna Svetom Savi
Himna škole
Narodne pesme i igre
Gusta mi magla padnala (po sluhu)
Ajde, Jano (po sluhu)
Banatsko kolo
Povela je Jela
Devojačko kolo
Ti jedina
U livadi pod jasenom
Pred Senkinom kućom
Mi smo deca vesela
Kolariću, paniću
Ovim šorom, jagodo
Devojčica platno beli ovako
Šetnja
Dečje pesme
Bajone, Srećna Nova svoj deci sveta
K. Orf, Ding, dong
D. Despić, Šuma na kiši
M. Milojević, Na livadi
Pesma iz Rusije, Neka uvek bude sunce
Pesma iz Finske, Proleće u šumi
Pesma iz Belgije, Nek svud ljubav sja
Pesma iz Italije, Sad zime više nema
R. Rodžers, Solmizacija
K. Babić, Veverica
Stevan Šrom, Jagnje moje
M. M. Protić, Cic
Sviranje na Orfovim instrumentima
Višnjičica rod rodila
Divna, Divna
Ded` poigraj, medo
Miodrag Ilić Beli, Sve je pošlo naopačke
MUZIČKO STVARALAŠTVO
Dečije muzičko stvaralaštvo predstavlja viši stepen aktiviranja muzičkih sposobnosti koje se stiču u svim muzičkim
aktivnostima, a rezultat su kreativnog odnosa prema muzici. Ono podstiče muzičku fantaziju, oblikuje stvaralačko
mišljenje, produbljuje interesovanja i doprinosi trajnijem usvajanju i pamćenju muzičkih reproduktivnih i stvaralačkih
aktivnosti i znanja.
- muzičko-istraživački rad,
- osmišljavanje muzičkih didaktičkih igara, igara sa pevanjem, igara uz instrumentalnu pratnju ili muzičkih
dramatizacija,
- kreativnu upotrebu multimedija: IKT, audio snimci, slikovni materijal, mobilni telefoni...
Ukoliko ima mogućnosti, mogu se osmisliti i realizovati tematski projekti na nivou odeljenja ili razreda (plemenska
muzika, muzika na dvoru, u hramu, prigodna muzika...).
Nastava muzičke kulture podrazumeva učešće svih učenika, a ne samo onih koji imaju muzičke predispozicije. Kako
je predmet muzička kultura sinteza veština i znanja, polazna tačka u procesu ocenjivanja treba da budu individualne
muzičke sposobnosti i nivo prethodnog znanja svakog učenika. Bitni faktori za praćenje muzičkog razvoja i
ocenjivanje svakog učenika su nivo njegovih postignuća u odnosu na definisane ishode kao i rad, stepen
angažovanosti, kooperativnost, interesovanje, stav, umešnost i kreativnost. Tako se u nastavi muzičke kulture za iste
vaspitno-obrazovne zadatke mogu dobiti različite ocene, kao i za različite rezultate iste ocene, zbog toga što se
konkretni rezultati upoređuju sa individualnim učeničkim mogućnostima.
Način provere i ocena treba da podstiču učenika da napreduje i aktivno učestvuje u svim vidovima muzičkih
aktivnosti. Glavni kriterijum za proces praćenja i procenjivanja je način učeničke participacije u muzičkom događaju,
odnosno da li je u stanju da prati muzičko delo pri slušanju i kako odnosno, da li i kako izvodi i stvara muziku koristeći
postojeće znanje. U zavisnosti od oblasti i teme, postignuća učenika se mogu oceniti usmenom proverom, kraćim
pisanim proverama (do 15 minuta) i procenom praktičnog rada i umetničkog i stvaralačkog angažovanja. Pored ovih
tradicionalnih načina ocenjivanja, treba koristiti i druge načine ocenjivanja kao što su:
3. rad na projektu (učenik daje rešenje za neki problem i odgovara na konkretne potrebe),
4. specifične veštine.
U procesu vrednovanja rezultata učenja nastavnik treba da bude fokusiran na učeničku motivaciju i stavove u odnosu
na izvođenje i stvaralaštvo, sposobnost koncentracije, kvaliteta percepcije i način razmišljanja prilikom slušanja, kao i
primenu teroetskog znanja u muziciranju.
Nastavnik treba da motiviše učenika na dalji razvoj, tako da učenik oseti da je kroz proces vrednovanja viđen i
podržan, kao i da ima orijentaciju gde se nalazi u procesu razvoja u okviru muzike i muzičkog izražavanja. Važno je
uključiti samog učenika u ovaj proces u smislu dijaloga i uzajamnog razumevanja u vezi sa tim šta učenik oseća kao
prepreke (voljne i nevoljne) u svom razvoju, kao i na koje načine se, iz učenikove perspektive, one mogu prebroditi.
Kada je u pitanju vrednovanje oblasti Muzičko stvaralaštvo, ono treba vrednovati u smislu stvaralačkog angažovanja
učenika, a ne prema kvalitetu nastalog dela, jer su i najskromnije muzičke improvizacije, kreativno razmišljanje i
stvaranje, pedagoški opravdane.
Uzimajući u obzir cilj predmeta neophodno je imati na umu da se okvir vrednovanja procesa i rezultata učenja odvija
najviše u učenikovom živom kontaktu sa muzikom, tj. izvođenju i stvaralaštvu, a takođe i slušanju muzike. Teoretsko
znanje treba da ima svoju primenu i funkciju u učeničkom izražavanju kroz muziku i u kontaktu sa muzikom. Kako
proces učenja u okviru svakog časa treba da obuhvati sve oblasti, posmatranje učenika u živom kontaktu sa
muzikom je istovremeno pokazatelj kvaliteta procesa učenja, kao i idealna scena za vrednovanje ostvarenosti ishoda.
Sumativno vrednovanje treba da bude osmišljeno kroz zadatke i aktivnosti koje zahtevaju kreativnu primenu znanja.
Diktate ne treba praktikovati, ni zadavati.
Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja i praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik
kontinuirano prati i vrednuje, osim postignuća učenika, i proces nastave i učenja, kao i sebe i sopstveni rad. Sve što
se pokaže dobrim i korisnim nastavnik će koristiti i dalje u svojoj nastavnoj praksi, a sve što se pokaže kao
nedovoljno efikasnim i efektivnim trebalo bi unaprediti.
HOR
Horovi mogu biti organizovani kao: hor mlađih razreda, hor starijih razreda ili hor na nivou škole, od 1. do 8. razreda.
Časovi hora se izvode kontinuirano od početka do kraja školske godine, i kao redovna nastava (3 časa nedeljno, 108
časova godišnje) ulaze u nedeljni fond časova nastavnika muzičke kulture. Nedeljni, odnosno godišnji fond časova
odnosi se na fond nastavnika a ne učenika koji su u obavezi da dolaze 1-2 časa nedeljno kako je prikazano u
nastavnom planu. Časovi rada sa horom unose se u raspored škole i deo su radne obaveze učenika koje odabere
nastavnik. Hor treba da broji minimum 35 članova.
Obrazovni cilj obuhvata razvijanje sluha i ritma, širenje glasovnih mogućnosti i učvršćivanje intonacije, sposobnost za
fino nijansiranje i izražajno pevanje primenom elemenata muzičke izražajnosti (tempo, dinamika...), upoznavanje
stranih jezika, literarnih tekstova, što sve vodi ka razvijanju estetskih kriterijuma.
Vaspitni cilj obuhvata razvijanje osećanja pripadnosti kolektivu - timski rad, razvijanje tolerancije, discipline,
poštovanja različitosti i pravila ponašanja, razvijanje odgovornosti, sticanje samopouzdanja, savladavanje treme i
pružanje pomoći u smislu vršnjačkog učenja i saradnje.
Značajan je uticaj muzike na zdravlje (psihološki, sociološki, emocionalni razvoj), tako da i pevanje u horu značajno
doprinosi smanjenju stresa, agresivnosti i poboljšanju zdravlja uopšte.
Repertoar školskih horova obuhvata odgovarajuća dela domaćih i stranih autora raznih epoha, kao i narodne,
prigodne, pesme savremenih dečijih kompozitora i kompozicije sa festivala dečijeg stvaralaštva. U toku školske
godine potrebno je sa horom izvesti najmanje deset dvoglasnih i troglasnih kompozicija, a cappella ili uz
instrumentalnu pratnju. Pri izboru pesama nastavnik treba da pođe od uzrasta učenika, procene glasovnih
mogućnosti, i primerenog literalnog sadržaja.
Nastavnik formira hor na osnovu provere sluha i pevačkih sposobnosti učenika, dikcije i osećaja za ritam, nakon čega
sledi klasifikovanje pevača po glasovima.
Horske probe se izvode odvojeno po glasovima i zajedno. Program rada sa horom treba da sadrži prigodne
kompozicije, kao i dela ozbiljnije umetničke vrednosti, u zavisnosti od mogućnosti ansambla.
Sadržaj rada:
4. intonativne vežbe i rešavanje pojedinih problema iz horske partiture (intervalski, harmonski, stilski);
Na časovima hora, nastavnik treba da ukaže na građu i važnost mehanizma koji učestvuje u formiranju tona u okviru
pevačkog aparata. Disanje, dikcija i artikulacija predstavljaju osnovu vokalne tehnike pa tako vežbe disanja i
raspevavanja moraju biti stalno zastupljene. Uslov pravilnog disanja i pravilno držanje tela. Preporučuje se
kombinovano disanje, nos i usta istovremeno, i to trbušno, dijafragmatično disanje. Pevač na slušaoca deluje i tonom
i rečju. U tom smislu nastavnik treba da insistira na dobroj dikciji koja podrazumeva jasan i razgovetan izgovor teksta,
odnosno samoglasnika i suglasnika, ali i na pravilnom akcentovanju reči. Preporučljivo je pevanje vokala na istoj
tonskoj visini, uz minimalno pokretanje vilice u cilju izjednačavanja vokala, a u cilju dobijanja ujednačene horske boje.
Kod obrade nove pesme ili kompozicije prvo se pristupa detaljnoj analiza teksta. Ukoliko je tekst na stranom jeziku,
učenici moraju naučiti pravilno da čitaju tekst, izgovaraju nove, nepoznate glasove koji ne postoje u maternjem jeziku
i upoznaju se sa značenjem teksta. U okviru analize teksta važno je obratiti pažnju i na akcentovanje reči i slogova u
zavisnosti od dela takta u kome se nalaze i melodijskog toka. Sledi analiza notnog teksta i usvajanje melodije u
fragmentima. Ova faza pripreme zahteva odvojene probe po glasovima. Na zajedničkoj probi hora, nakon usvajanja
pesme/kompozicije u celini treba obratiti pažnju na dinamiku i agogiku.
Obrađene kompozicije izvoditi na redovnim školskim aktivnostima (Dan škole, Svečana proslava povodom
obeležavanja školske slave Svetog Save, Godišnji koncert...), kulturnim manifestacijama u školi i van nje, kao i na
festivalima i takmičenjima horova, kako u zemlji, tako i van nje.
ORKESTAR
Orkestar je instrumentalni sastav od najmanje 10 izvođača koji sviraju u najmanje tri samostalne deonice. U
zavisnosti od uslova koje škola ima, mogu se obrazovati orkestri blok flauta, tamburica, gudačkog sastava,
harmonika, mandolina kao i mešoviti orkestri.
Rad nastavnika sa orkestrom ulazi kao redovna nastava (3 časa nedeljno, 108 časova godišnje) u nedeljni fond
časova nastavnika muzičke kulture, a učenicima je deo radne obaveze.
Sadržaj rada:
U izboru orkestarskog materijala i aranžmana voditi računa o vrsti ansambla, uzrastu učenika i njihovim izvođačkim
sposobnostima. Repertoar školskog orkestra čine dela domaćih i stranih kompozitora raznih epoha u originalnom
obliku ili prilagođena za postojeći školski sastav. Školski orkestar može nastupiti samostalno ili kao pratnja horu.
U svakoj osnovnoj školi ima dece čije se interesovanje i ljubav za muziku ne mogu zadovoljiti samo onim što im pruža
redovna nastava. Za takvu decu može se organizovati dodatna nastava ili sekcije gde se mogu uključiti u razne
grupe.
U zavisnosti od afiniteta, kreativnih sposobnosti ili izvođačkih mogućnosti učenika rad se može organizovati kroz
sledeće aktivnosti:
- solističko pevanje,
- grupe pevača,
- grupe instrumenata,
- mladi kompozitori,
- mladi etnomuzikolozi (prikupljanje malo poznatih ili gotovo zaboravljenih pesama sredine u kojoj žive),
- muzičko-kreativne radionice (pravljenje muzičkih instrumenata, ilustracije vezane za nastavu muzičke kulture i
školske muzičke događaje, ažuriranje školskog sajta, kreiranje, organizacija i realizacija muzičkih događaja...),
- ritmičke radionice (moderni i tradicionalni ples, ritmičke igre, "bit boksing" - vokalne perkusije, igre čašama,
štapovima...),
- posete koncertima u školi i van nje (koncerti eminentnih umetnika, koncerti u organizaciji Muzičke omladine ili nekog
drugog udruženja, koncerti učenika muzičkih škola, prijatelja škole, projekcije muzičkih filmova...).
Program rada treba prilagoditi individualnim mogućnostima, zrelosti i nivou prethodnog znanja svakog učenika.
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj oblasti/temi učenik će biti SADRŽAJI
u stanju da:
- razlikuje osnovne vremenske Osnovni sadržaji
odrednice (godinu, deceniju, vek,
milenijum, eru); Pojam prošlosti i istorija kao nauka o prošlosti ljudskog
- locira određenu vremensku odrednicu društva.
na vremenskoj lenti; Hronologija - računanje vremena.
- razlikuje načine računanja vremena u Podela prošlosti i periodizacija istorije.
OSNOVI prošlosti i sadašnjosti; Istorijski izvori - definicija, osnovna podela i ustanove u
PROUČAVANJA - imenuje periode prošlosti i istorijske kojima se čuvaju.
PROŠLOSTI periode i navede granične događaje;
- razvrsta istorijske izvore prema
njihovoj osnovnoj podeli; Prošireni sadržaji
- poveže vrste istorijskih izvora sa
ustanovama u kojima se čuvaju (arhiv, Srodne nauke i pomoćne istorijske nauke.
muzej, biblioteka); Istorija oko nas.
Istorijsko nasleđe - tekovine.
- navede glavne pronalaske i opiše Osnovni sadržaji
njihov uticaj na način života ljudi u Osnovne odlike praistorije (način života ljudi,
praistoriji; pronalasci).
- razlikuje osnovne odlike kamenog i Podela praistorije (kameno, metalno doba).
PRAISTORIJA metalnog doba;
Prošireni sadržaji
Najvažniji praistorijski lokaliteti u Evropi i Srbiji (Lasko,
Altamira, Lepenski Vir, Vinča...).
- locira na istorijskoj karti najvažnije Osnovni sadržaji
civilizacije i države Starog istoka; Pojam Starog istoka - geografske odlike, najznačajnije
- koristeći istorijsku kartu, dovede u civilizacije (Mesopotamija, Egipat, Judeja, Fenikija).
vezu osobine reljefa i klime sa Društveni odnosi (robovlasničko i teokratsko društvo) i
nastankom civilizacija Starog istoka; državno uređenje (monarhija - carstva/kraljevstva) u
- odredi mesto pripadnika društvene civilizacijama Starog istoka.
grupe na grafičkom prikazu hijerarhije Osnovne odlike privrede i svakodnevni život - običaji,
STARI ISTOK
zajednice; zanimanja, kultura ishrane i stanovanja.
- poredi način života pripadnika Kultura i istorijsko nasleđe naroda Starog istoka - religija
različitih društvenih slojeva na Starom (monoteizam i politeizam), pismo, književnost,
istoku; umetnost, nauka, civilizacijske tekovine (matematika,
- navede najvažnije odlike državnog arhitektura, kalendar, irigacioni sistem, saobraćajna
uređenja civilizacija Starog istoka;
- identifikuje osnovna obeležja i značaj
religije u civilizacijama Starog istoka; sredstva, medicina, zakoni...).
- razlikuje vrste pisama civilizacija
Starog istoka; Prošireni sadržaji
- ilustruje primerima važnost uticaja Specifičnosti egipatske religije.
privrednih, naučnih i kulturnih Specifičnosti religija civilizacija Mesopotamije.
dostignuća naroda Starog istoka na Osnovne odlike judaizma.
savremeni svet; Najvažnije civilizacije Dalekog istoka (Indija, Kina).
- koristeći datu informaciju ili lentu
vremena, smesti istorijsku pojavu,
događaj i ličnost u odgovarajući
milenijum ili vek;
- izloži, u usmenom ili pisanom obliku,
istorijske događaje ispravnim
hronološkim redosledom;
- prikupi i prikaže podatke iz različitih
izvora informacija vezanih za određenu
istorijsku temu;
- vizuelne i tekstualne informacije
poveže sa odgovarajućim istorijskim
periodom ili civilizacijom;
- opiše osobenosti prirodnih uslova i Osnovni sadržaji
geografskog položaja antičke Grčke; Pojam antičke Grčke - geografske odlike.
- locira na istorijskoj karti najvažnije Najstariji period grčke istorije (Kritska i Mikenska
civilizacije i države antičke Grčke; civilizacija).
- prikazuje društvenu strukturu i Grčki mitovi (pojam, primeri) i homerski epovi.
državno uređenje grčkih polisa na Kolonizacija i osnovne odlike privrede.
primeru Sparte i Atine; Polisi - Sparta i Atina (pojam polisa, struktura društva,
- poredi način života pripadnika državno uređenje).
različitih društvenih slojeva u antičkoj Grčko-persijski ratovi.
Grčkoj; Peloponeski rat - uzroci i posledice.
- identifikuje uzroke i posledice grčko- Kultura i svakodnevni život (religija, olimpijske igre,
persijskih ratova i Peloponeskog rata; mitologija, umetnost, nauka, običaji, zanimanja).
- istraži osnovna obeležja i značaj Helenističko doba i njegova kultura.
religije starih Grka; Istorijsko nasleđe (institucije, zakoni, književnost,
- razlikuje legende i mitove od pozorište, filozofija, demokratija, medicina, umetnost,
ANTIČKA GRČKA
istorijskih činjenica; arhitektura, besedništvo, olimpijske igre).
- navede značaj i posledice osvajanja
Aleksandra Velikog; Prošireni sadržaji
- ilustruje primerima važnost uticaja Peloponeski rat (tok rata, najvažniji događaji i ličnosti).
privrednih, naučnih i kulturnih Najistaknutije ličnosti: Drakont, Perikle, Filip II, Aristotel,
dostignuća antičke Grčke i Arhimed...
helenističkog doba na savremeni svet; Grčka mitologija, panteon.
- koristeći datu informaciju ili lentu Sedam svetskih čuda antičkog doba.
vremena, smesti istorijsku pojavu,
događaj i ličnost iz istorije antičke
Grčke i helenizma u odgovarajući
milenijum, vek ili deceniju;
- izračuna vremensku udaljenost
između pojedinih događaja;
- koristi osnovne istorijske pojmove;
- locira na istorijskoj karti prostor Osnovni sadržaji
nastanka i širenja Rimske države; Pojam antičkog Rima - geografske odlike i periodizacija.
- navede osnovne razlike između Osnivanje Rima (legenda o Romulu i Remu).
antičke rimske republike i carstva; Struktura društva i uređenje Rimske republike.
- razlikuje uzroke od posledica Širenje Rimske države (osvajanja i provincije, privreda).
ANTIČKI RIM
najznačajnijih događaja u istoriji Rim u doba carstva - principat i dominat.
antičkog Rima; Kultura i svakodnevni život (religija, umetnost, nauka,
- istraži osnovna obeležja i značaj običaji, zanimanja).
religije antičkog Rima; Hrišćanstvo - pojava i širenje.
- ilustruje primerima važnost uticaja Pad Zapadnog rimskog carstva (početak Velike seobe
privrednih, naučnih i kulturnih naroda, podela carstva i pad Zapadnog carstva).
dostignuća antičkog Rima na Istorijsko nasleđe (abeceda, kalendar, medicina,
savremeni svet; umetnost, arhitektura, putevi, vodovod, kanalizacija,
- poredi način života pripadnika terme, rimski brojevi, hrišćanstvo, rimsko nasleđe na
različitih društvenih slojeva u antičkom teritoriji Srbije).
Rimu;
- navede najznačajnije posledice Prošireni sadržaji
nastanka i širenja hrišćanstva; Etrurci.
- locira na karti najvažnije rimske Rimska vojska.
lokalitete na teritoriji Srbije; Rimski gradovi na teritoriji Srbije.
- koristeći datu informaciju ili lentu Najistaknutije ličnosti: Hanibal, Ciceron, Julije Cezar,
vremena, smesti istorijsku pojavu, Kleopatra, Oktavijan Avgust, Konstantin Veliki...).
događaj i ličnost iz istorije antičkog Rimski panteon.
Rima u odgovarajući milenijum, vek ili Gladijatorske borbe.
deceniju.
Program je koncipiran tako da su za svaku od pet tematskih celina (Osnovi proučavanja prošlosti, Praistorija, Stari
istok, Antička Grčka i Antički Rim), dati ishodi, osnovni i prošireni sadržaji.
Ishodi su iskazi o tome šta učenici umeju da urade na osnovu znanja koja su stekli učeći istoriju. Oni omogućavaju da
se cilj nastave istorije dostigne u skladu sa predmetnim i međupredmetnim kompetencijama i standardima
postignuća.
Tako definisani ishodi pomažu nastavniku u planiranju i realizovanju neposrednog rada sa učenicima, olakšavajući
mu određivanje obima i dubine obrade pojedinih nastavnih sadržaja. Osnovne i proširene sadržaje čine najvažniji
događaji, pojave i procesi, kao i znamenite ličnosti koje su obeležile najstariji period istorije. Obim proširenih sadržaja
prilagođava se mogućnostima i interesovanjima učenika. Program se može dopuniti i sadržajima iz prošlosti zavičaja,
čime se kod učenika postiže jasnija predstava o istorijskoj i kulturnoj baštini u njihovom kraju (arheološka nalazišta,
muzejske zbirke). Svi sadržaji su u funkciji ostvarivanja ishoda predviđenih programom.
Glavna karakteristika nastave usmerene na ostvarivanje ishoda je ta da je fokusirana na učenje u školi, što znači da
učenik treba da uči:
- smisleno: povezivanjem onog što uči sa onim što zna i sa situacijama iz života; povezivanjem onog što uči sa onim
što je učio iz istorije i drugih predmeta;
- problemski: samostalnim prikupljanjem i analiziranjem podataka i informacija; postavljanjem relevantnih pitanja sebi
i drugima; razvijanjem plana rešavanja zadatog problema;
- divergentno: predlaganjem novih rešenja; smišljanjem novih primera; povezivanjem sadržaja u nove celine;
- kooperativno: kroz saradnju sa nastavnikom i drugim učenicima; kroz diskusiju i razmenu mišljenja; uvažavajući
argumente sagovornika.
I. PLANIRANJE NASTAVE I UČENJA
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje dati program potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu: sastav
odeljenja i karakteristike učenika; udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna
sredstva i medije kojima škola raspolaže; resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi.
Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre kreira svoj godišnji plan rada iz koga će kasnije razvijati svoje
operativne planove. Ishodi definisani po temama olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju ishoda na nivo
konkretne nastavne jedinice. Od njega se očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pisanja pripreme
za čas, definiše piramidu ishoda na tri nivoa: one koje bi svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi većina učenika
trebalo da dostigne i one koje bi trebalo samo neki učenici da dostignu. Na ovaj način postiže se indirektna veza sa
standardima na tri nivoa postignuća učenika. Pri planiranju treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se
neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda potrebno više vremena i više različitih aktivnosti. Nastavnik za
svaki čas planira i priprema sredstva i načine provere ostvarenosti projektovanih ishoda. Preporuka je da planira i
priprema nastavu samostalno i u saradnji sa kolegama zbog uspostavljanja korelacija među predmetima. U planiranju
i pripremanju nastave, nastavnik planira ne samo svoje, već i aktivnosti učenika na času. Pored udžbenika, kao
jednog od izvora znanja, na nastavniku je da učenicima omogući uvid i iskustvo korišćenja i drugih izvora saznavanja.
Učenici u peti razred ulaze sa znanjem o osnovnim istorijskim pojmovima, sa određenim životnim iskustvima i
uobličenim stavovima i na tome treba pažljivo graditi nova znanja, veštine, stavove i vrednosti.
Da bi svi učenici dostigli predviđene ishode, potrebno je da nastavnik upozna specifičnosti načina učenja svojih
učenika i da prema njima planira i prilagođava nastavne aktivnosti.
Nastavnik ima slobodu da sam odredi raspored i dinamiku aktivnosti za svaku temu, uvažavajući cilj predmeta i
definisane ishode. Redosled ishoda ne iskazuje njihovu važnost jer su svi od značaja za postizanje cilja predmeta.
Između ishoda, kako u okviru jedne, tako i više tema, postoji povezanost. Ostvarivanje jednog ishoda doprinosi
ostvarivanju drugih ishoda.
Važno je naglasiti da su pojedini ishodi, da bi se izbeglo ponavljanje, navedeni samo u okviru jedne teme, iako se
ostvaruju kroz više tema (učenik će biti u stanju da: locira određenu vremensku odrednicu na vremenskoj lenti; odredi
mesto pripadnika društvene grupe na grafičkom prikazu hijerarhije zajednice; izloži, u usmenom ili pisanom obliku,
istorijske događaje ispravnim hronološkim redosledom; prikupi i prikaže podatke iz različitih izvora informacija
vezanih za određenu istorijsku temu; vizuelne i tekstualne informacije poveže sa odgovarajućim istorijskim periodom
ili civilizacijom; izračuna vremensku udaljenost između pojedinih događaja; koristi osnovne istorijske pojmove).
Mnogi od ishoda su procesni i predstavljaju rezultat kumulativnog dejstva obrazovno-vaspitnog rada, tokom dužeg
vremenskog perioda i obrade različitih sadržaja. Primera radi, ishod koji glasi: učenik će biti u stanju da prikupi i
prikaže podatke iz različitih izvora informacija vezanih za određenu istorijsku temu, naveden je u okviru teme Stari
istok, ali je, naravno, važan i u realizaciji svake druge teme, kako u petom, tako i u narednim razredima.
Bitno je iskoristiti velike mogućnosti koje istorija kao narativni predmet pruža u podsticanju učeničke radoznalosti,
koja je u osnovi svakog saznanja. Nastavni sadržaji treba da budu predstavljeni kao "priča" bogata informacijama i
detaljima, ne zato da bi opteretili pamćenje učenika, već da bi im istorijski događaji, pojave i procesi bili predočeni
jasno, detaljno, živo i dinamično. Posebno mesto u nastavi istorije imaju pitanja, kako ona koja postavlja nastavnik
učenicima, tako i ona koja dolaze od učenika, podstaknuta onim što su čuli u učionici ili što su saznali van nje
koristeći različite izvore informacija. Dobro osmišljena pitanja nastavnika imaju podsticajnu funkciju za razvoj
istorijskog mišljenja i kritičke svesti, ne samo u fazi utvrđivanja i sistematizacije gradiva, već i u samoj obradi
nastavnih sadržaja. U zavisnosti od cilja koji nastavnik želi da ostvari, pitanja mogu imati različite funkcije, kao što su:
fokusiranje pažnje na neki sadržaj ili aspekt, podsticanje poređenja, traganje za pojašnjenjem. Nastava bi trebalo da
pomogne učenicima u stvaranju što jasnije predstave ne samo o tome "kako je uistinu bilo", već i zašto se nešto
desilo i kakve su posledice iz toga proistekle.
Da bi shvatio događaje iz prošlosti, učenik treba da ih "oživi u svom umu", u čemu veliku pomoć može pružiti
upotreba različitih istorijskih tekstova, karata i drugih izvora istorijskih podataka (dokumentarni i igrani video i digitalni
materijali, muzejski eksponati, ilustracije), obilaženje kulturno-istorijskih spomenika i posete ustanovama kulture.
Korišćenje istorijskih karata izuzetno je važno jer omogućava učenicima da na očigledan i slikovit način dožive
prostor na kome se neki od događaja odvijao, pomažući im da kroz vreme prate promene na određenom prostoru.
Treba iskoristiti i uticaj nastave istorije na razvijanje jezičke i govorne kulture (veštine besedništva), jer istorijski
sadržaji bogate i oplemenjuju jezički fond učenika. Neophodno je imati u vidu i integrativnu funkciju istorije, koja u
obrazovnom sistemu, gde su znanja podeljena po nastavnim predmetima, pomaže učenicima da postignu celovito
shvatanje o povezanosti i uslovljenosti geografskih, ekonomskih i kulturnih uslova života čoveka. Poželjno je
izbegavati fragmentarno i izolovano učenje istorijskih činjenica jer ono ima najkraće trajanje u pamćenju i najslabiji
transfer u sticanju drugih znanja i veština. U nastavi treba, kad god je to moguće, primenjivati didaktički koncept
multiperspektivnosti. Određene teme, po mogućnosti, treba realizovati sa odgovarajućim sadržajima iz srodnih
predmeta, a posebnu pažnju treba posvetiti osposobljavanju učenika za efikasno korišćenje informaciono-
komunikacionih tehnologija (upotreba interneta, pravljenje Powerpoint prezentacija, korišćenje digitalnih audio-
vizuelnih materijala i izrada referata).
Praćenje napredovanja započinje inicijalnom procenom nivoa na kome se učenik nalazi i u odnosu na šta će se
procenjivati njegov dalji rad. Svaka aktivnost je dobra prilika za procenu napredovanja i davanje povratne informacije,
a učenike treba osposobljavati i ohrabrivati da procenjuju sopstveni napredak u ostvarivanju ishoda predmeta, kao i
napredak drugih učenika. Svaki nastavni čas i svaka aktivnost učenika su, u tom smislu, prilika za registrovanje
napretka učenika i upućivanje na dalje aktivnosti. Nastavnik treba da podrži samorefleksiju (promišljanje učenika o
tome šta zna, ume, može) i podstakne samoregulaciju procesa učenja kroz postavljanje ličnih ciljeva napredovanja.
U nastavi orijentisanoj na dostizanje ishoda vrednuju se proces i produkti učenja. Da bi vrednovanje bilo objektivno i
u funkciji učenja, potrebno je uskladiti nivoe ciljeva učenja i načine ocenjivanja. Potrebno je, takođe, uskladiti
ocenjivanje sa njegovom svrhom. U vrednovanju naučenog, pored usmenog ispitivanja, koriste se i testovi znanja. U
formativnom ocenjivanju se koriste različiti instrumenti, a izbor zavisi od vrste aktivnosti koja se vrednuje.
Vrednovanje aktivnosti, naročito ako je timski rad u pitanju, može se obaviti sa grupom tako da se od svakog člana
traži mišljenje o sopstvenom radu i o radu svakog člana ponaosob (tzv. vršnjačko ocenjivanje).
Kako nijedan od poznatih načina vrednovanja nije savršen, potrebno je kombinovati različite načine ocenjivanja.
Jedino tako nastavnik može da sagleda slabe i jake strane svakog svog učenika. Prilikom svakog vrednovanja
postignuća potrebno je učeniku dati povratnu informaciju koja pomaže da razume greške i poboljša svoj rezultat i
učenje. Ako nastavnik sa učenicima dogovori pokazatelje na osnovu kojih svi mogu da prate napredak u učenju,
učenici se uče da razmišljaju o kvalitetu svog rada i o tome šta treba da preduzmu da bi svoj rad unapredili.
Ocenjivanje tako postaje instrument za napredovanje u učenju. Na osnovu rezultata praćenja i vrednovanja, zajedno
sa učenicima treba planirati proces učenja i birati pogodne strategije učenja.
Potrebno je da nastavnik rezultate vrednovanja postignuća svojih učenika kontinuirano analizira i koristi tako da
unapredi deo svoje nastavne prakse. Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja i praćenja i
vrednovanja. Važno je da nastavnik kontinuirano prati i vrednuje, osim postignuća učenika, i proces nastave i učenja,
kao i sebe i sopstveni rad.
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj oblasti/temi učenik će biti SADRŽAJI
u stanju da:
Ishodi su iskazi o tome šta će učenici znati, razumeti i umeti da urade nakon obrađene nastavne oblasti/teme,
odnosno na osnovu znanja koja grade učeći geografiju. Ishodi predstavljaju opis integrisanih znanja, veština, stavova
i vrednosti koje učenik gradi, proširuje i produbljuje kroz tri programske oblasti ovog predmeta.
Glavna karakteristika nastave usmerene na dostizanje ishoda je učenje u školi tokom kojeg nastavnik treba da
obezbedi uslove u kojima će učenik učiti:
- smisleno: povezivanjem onog što uči sa onim što zna i sa situacijama iz života; povezivanjem onoga što uči sa onim
što je već učio iz geografije i drugih predmeta;
- problemski: samostalnim prikupljanjem i analiziranjem podataka i informacija; postavljanjem relevantnih pitanja sebi
i drugima; razvijanjem plana rešavanja zadatog problema;
- divergentno: predlaganjem novih rešenja; smišljanjem novih primera; povezivanjem sadržaja u nove celine;
- kritički: poređenjem važnosti pojedinih činjenica i podataka; smišljanjem argumenata; predviđanjem posledica;
- kooperativno: kroz rad i saradnju sa učenicima i nastavnikom, kroz diskusiju i razmenu mišljenja koristeći sve
raspoložive izvore znanja.
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje dati program potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu: sastav
odeljenja i karakteristike učenika; udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna
sredstva i medije kojima škola raspolaže; resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi.
Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre kreira svoj godišnji (globalni) plan rada iz koga će kasnije
razvijati svoje operativne planove. Ishodi definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju
ishoda na nivo konkretne nastavne jedinice. Od njega se očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i
pisanja pripreme za čas, definiše piramidu ishoda na tri nivoa: one koje bi svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi
većina učenika trebalo da dostigne i one koje bi trebalo samo najbolji učenici da dostignu. Na ovaj način postiže se
indirektna veza sa obrazovnim standardima na tri nivoa postignuća učenika. Pri planiranju treba, takođe, imati u vidu
da se ishodi razlikuju, da se neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda potrebno više vremena i više
različitih aktivnosti. Jako je važno da pri planiranju za konkretan čas nastavnik, pored svojih, isplanira i aktivnosti
učenika.
U fazi planiranja nastave i učenja treba imati u vidu da je udžbenik nastavno sredstvo i da on ne određuje sadržaje
predmeta. Zato je potrebno sadržajima datim u udžbeniku pristupiti selektivno i u odnosu na predviđene ishode koje
treba dostići. Pored udžbenika, kao jednog od izvora znanja, na nastavniku je da učenicima omogući uvid i iskustvo
korišćenja i drugih izvora saznavanja.
Akcenat nastave geografije u petom razredu je da učenik uvidi značaj izučavanja geografije za njega lično i da
izučavanjem predviđenih nastavnih oblasti razvije znanja, veštine, stavove i vrednosti za odgovoran odnos prema
sebi, prirodi i budućnosti planete Zemlje. Program se oslanja na savremena dostignuća i perspektive razvoja
geografske nauke, korelativan je i primeren interesovanjima i razvojnim sposobnostima učenika. On uvažava
definisane standarde postignuća za ovaj predmet za kraj osnovnog obrazovanja i vaspitanja, kao i međupredmetne
kompetencije.
Programsku strukturu čine tri oblasti:
1. Čovek i geografija
2. Vasiona
3. Planeta Zemlja
Na prvom nastavnom času nastavnik uvodi učenike u nastavni predmet, odnosno, upoznaje učenike sa značajem
geografije, ne ulazeći u terminologiju geografskih disciplina. Na ovom času je potrebno pomoći učenicima da povežu
postojeća znanja o prirodi i društvu sa geografijom kao naukom. Zajedno sa učenicima navesti primere i razloge
zašto se izučava geografija. Takođe je potrebno upoznati učenike sa sadržajem nastavnog programa i dati im jasna
uputstva za rad.
Programsku oblast Vasiona čine najosnovnija matematičko-geografska i astronomska znanja o vasioni, Sunčevom
sistemu, obliku i veličini Zemlje, njenom položaju u vasioni i o nebeskim telima Sunčevog sistema. Kroz ovu nastavnu
oblast potrebno je informisati učenike o osnovnim karakteristikama ostalih nebeskih tela, bez faktografskih podataka
o planetama:veličina, udaljenost do Zemlje i slično. Preporučuje se nastavniku, ako ima mogućnosti, da sa učenicima
poseti Planetarijum i Narodnu opservatoriju u Beogradu i da za vreme vedrih noći u lokalnoj sredini pokaže učenicima
vidljiva sazvežđa i orijentaciju pomoću zvezde Severnjače.
Treću programska oblast Planeta Zemlja čine sadržaji fizičke geografije i razvrstani su u šest tema.
Poseban značaj imaju ishodi koji se odnose na oblik i veličinu Zemlje i raspored kontinenata i okeana. Za dostizanje
ishoda predviđenih ovom temom najbolje je koristiti demonstrativno-ilustrativne metode i metode eksperimenta uz
upotrebu modela Zemlje globusa i geografske karte. Imajući u vidu orijentaciju programa predmeta i njegov fokus na
razvijanje funkcionalnih znanja učenika, geografska karta i njeno korišćenje tokom proseca učenja i podučavanja je
obavezna. Upoznavanje učenika sa kartom i sa osnovnim pojmovima kartografske pismenosti prema nastavnom
programu započinje u prvom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja i predstavlja osnovu razvijanja funkcionalnih
znanja. Zato treba raditi na daljem unapređivanju snalaženja učenika na karti tokom petog razreda, što predstavlja
osnovu za kasnije izučavanje kartografskog gradiva u šestom razredu.
Za učenike ovog uzrasta posebno može biti teško razumevanje Zemljine rotacije, revolucije i posledica ovih kretanja.
Zbog toga je potrebno posebnu pažnju posvetiti obradi i utvrđivanju ovih sadržaja. Nastavniku se preporučuje
primena očiglednih nastavnih sredstava (globus, baterijska lampa, telurijum, video zapisi, animacije...) i
demonstrativno-ilustrativne metode i metode eksperimenta kako bi se mogao postići visok stepen razumevanja i
dostizanja predviđenih ishoda. To će biti preduslov za kasnije usvajanje niza drugih pojmova koji su u vezi sa
smenom obdanice i noći, smenom godišnjih doba, formiranjem klimatskih pojaseva, odnosno svih pojmova koji su u
vezi sa vremenom i klimom i uopšte, pojavama i procesima u atmosferi, kao i u hidrosferi i biosferi.
Pri obradi nastavnih sadržaja Revolucija Zemlje i Toplotni pojasevi treba objasniti termine, kao što su ekvator, Grinič,
severni i južni povratnik i severni i južni polarnik. Ne treba ulaziti u terminologiju geografske širine, dužine i časovnih
zona, jer će to biti predmet izučavanja u šestom razredu.
Nastavna oblast Planeta Zemlja ima poseban značaj jer u okviru nje učenici upoznaju objekte, pojave i procese,
granske i međugranske veze, kao i posebne fizičko-geografske zakonitosti. Akcenat treba staviti na dostizanje ishoda
koji se odnose na funkcionalno znanje učenika (kako se ponašati u slučaju zemljotresa, ekstremnih temperatura,
atmosferskih nepogoda, bujica i poplava...) i treba navesti primere pozitivnog i negativnog delovanja čoveka na
prirodu.
Prirodna sredina je u suštini splet tesno povezanih i međusobno uslovljenih komponenata koje predstavljaju
jedinstvenu celinu. Imajući u vidu narušavanje ravnoteže u prirodnoj sredini, potrebno je ukazivati na prevenciju i na
zaštitu prirode.
Potrebno je kod učenika razvijati odgovornost o očuvanju biljnih i životinjskih vrsta i racionalnom korišćenju prirodnih
resursa kao uslovu opstanka na Zemlji. Jedan od značajnih ishoda petog razreda je da se od učenika očekuje da
opiše odgovornost koju čovek ima prema planeti Zemlji, planeti koju nastanjujemo. Preporuka je da se prilikom
planiranog izleta učenici upoznaju sa objektima geonasleđa i razviju pravilne stavove o njegovom značaju i očuvanju.
Pojedini preporučeni sadržaji mogu biti teški i apstraktni učenicima, pa se zato preporučuje zadržavanje na osnovnim
pojmovima, pojavama i procesima uz obilato korišćenje didaktičkog materijala i raznovrsnih metoda rada. Jedna od
osnovnih veština koja se preporučuje je pravilno geografsko posmatranje i uočavanje prirodnih objekata, pojava i
procesa u lokalnoj sredini čime se podstiče prirodna radoznalost dece, samostalno istraživanje i njihova pravilna
interpretacija. Sadržaji fizičke geografije daju mogućnost sticanja znanja, veština i navika korišćenjem statističkog
materijala koji je sistematizovan u tabelama, kao i rukovanjem različitim mernim instrumentima, registrovanjem i
obradom podataka koje oni pokazuju. Predlaže se, ukoliko za to ima mogućnosti da za obradu podataka učenici
koriste IKT. Na ovaj način povezuju se i interpretiraju kvantitativni pokazatelji i utvrđuju uzročno-posledične veze i
odnosi. U okviru ove teme svi fizičko-geografski objekti, pojave i procesi ne mogu se potpuno obraditi, što i nije cilj
ovog nastavnog programa.
Praćenje napredovanja učenika je u funkciji razvoja učenika u dostizanju ishoda. Praćenje i vrednovanje učenika
započinje inicijalnom procenom nivoa na kome se učenik nalazi i u odnosu na to će se procenjivati njegov dalji tok
napredovanja. Svaka aktivnost je dobra prilika za procenu napredovanja i davanje povratne informacije, a učenike
treba osposobljavati i ohrabrivati da procenjuju sopstveni napredak u ostvarivanju ishoda predmeta, kao i napredak
drugih učenika. U tu svrhu, svaki nastavni čas i svaka aktivnost učenika je prilika za formativno ocenjivanje, odnosno
registrovanje napretka učenika i upućivanje na dalje aktivnosti. Nastavnik treba da podrži samorefleksiju (promišljanje
učenika o tome šta zna, ume, može) i podsticanje samoregulacije procesa učenja kroz postavljanje ličnih ciljeva
napredovanja i planiranja kako da ih ostvare. Ocenjivanje je sastavni deo procesa nastave i učenja kojim se
obezbeđuje stalno praćenje ostvarivanja propisanih ciljeva, ishoda i standarda postignuća učenika u toku
savladavanja školskog programa. Učenik se ocenjuje na osnovu usmene provere postignuća, pismene provere i
praktičnog rada. Učenik se ocenjuje i na osnovu aktivnosti i njegovih rezultata rada: pisanju i izlaganju prezentacija,
različitim oblicima grupnog rada, rad na projektima i sl. Kriterijumi brojčanog ocenjivanja (sumativno ocenjivanje) su
definisani Pravilnikom o ocenjivanju učenika u osnovnom obrazovanju i vaspitanju.
Od učenika ne zahtevati memorisanje faktografskog i statističkog materijala kako bi znanja bila primenljiva, a učenici
osposobljeni da sami istražuju i analiziraju određene geografske objekte, pojave i procese.
Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja i praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik
kontinuirano prati i vrednuje, osim postignuća učenika, i proces nastave i učenja, kao i sebe i sopstveni rad.
ISHODI
OBLAST/TEMA SADRŽAJI
Po završenoj oblasti/temi učenik će biti u stanju da:
- izračuna vrednost jednostavnijeg brojevnog izraza i Prvi deo
reši jednostavnu linearnu jednačinu ili nejednačinu (u
skupu prirodnih brojeva); Svojstva operacija sabiranja,
- reši jednostavan problem iz svakodnevnog života množenja, oduzimanja i deljenja u
koristeći brojevni izraz, linearnu jednačinu ili skupu N0.
nejednačinu (u skupu prirodnih brojeva); Deljenje sa ostatkom u skupu N0
PRIRODNI BROJEVI
- primeni pravila deljivosti sa 2, 3, 4, 5, 9, 25 i (jednakost a = bq + r, 0 ≤ r<b).
I DELJIVOST
dekadnim jedinicama; Svojstva deljivosti; činioci i sadržaoci
- razlikuje proste i složene brojeve i rastavi broj na prirodnog broja.
proste činioce; Deljivost sa 2, 5 i dekadnim
- odredi i primeni NZS i NZD; jedinicama.
- izvodi skupovne operacije unije, preseka, razlike i Deljivost sa 4 i 25.
pravilno upotrebljava odgovarajuće skupovne oznake;
- pravilno koristi reči i, ili, ne, svaki u matematičko- Deljivost sa 3 i 9.
logičkom smislu; Skupovi i skupovne operacije: unija,
presek i razlika.
Drugi deo
Treći deo
Osnovne karakteristike programa matematike su: usklađenost sa programom matematike za prvi ciklus osnovnog
obrazovanja i vaspitanja, logička povezanost sadržaja i nastojanje, gde god je to moguće, da sadržaji prethode
sadržajima drugih predmeta u kojima se primenjuju. Pri izboru sadržaja i pisanju ishoda za predmet matematika
uzeta je u obzir činjenica da se učenjem matematike učenici osposobljavaju za: rešavanje raznovrsnih praktičnih i
teorijskih problema, komunikaciju matematičkih jezikom, matematičko rezonovanje i donošenje zaključaka i odluka.
Takođe, u obzir je uzeta i činjenica da sam proces učenja matematike ima svoje posebnosti koje se ogledaju broju
godina izučavanja i nedeljnog broja časova predmeta i neophodnosti sticanja kontinuiranih znanja.
Sadržaji programa predstavljaju osnovu za ostvarivanje ishoda, jer je njima obuhvaćeno sve ono što učenik treba da
izgradi na nivou znanja, koje predstavlja osnovni uslov za ostvarivanje ishoda.
Nastavnici u svojoj svakodnevnoj nastavnoj praksi, treba da se oslanjaju na ishode, jer oni ukazuju šta je ono za šta
učenici treba da budu osposobljeni tokom učenja predmeta u jednoj školskoj godini. Ishodi predstavljaju očekivane i
definisane rezultate učenja i nastave. Ostvarivanjem ishoda, učenici usvajaju osnovne matematičke koncepte,
ovladavaju osnovnim matematičkim procesima i veštinama, osposobljavaju se za primenu matematičkih znanja i
veština i komunikaciju matematičkim jezikom. Kroz ishode se omogućava ostvarivanje i međupredmetnih
kompetencija kao što su komunikacija, rad sa podacima i informacijama, digitalna kompetencija, rešavanje problema,
saradnja i kompetencija za celoživotno učenje.
Radi lakšeg planiranja nastave daje se orijentacioni predlog broja časova po temama (ukupan broj časova za temu,
broj časova za obradu novog gradiva + broj časova za utvrđivanje i sistematizaciju gradiva). Prilikom izrade
operativnih planova nastavnik raspoređuje ukupan broj časova predviđen za pojedine teme po tipovima časova
(obrada novog gradiva, utvrđivanje i uvežbavanje, ponavljanje, proveravanje i sistematizacija znanja), vodeći računa
o cilju predmeta i ishodima.
Ugao (17;7+10)
Razlomci (55; 23+32)
U nastavnom programu su sadržaji pojedinih tema podeljeni na dva ili tri dela, zbog toga što je poželjno kombinovati
algebarske i geometrijske sadržaje. Predloženi redosled realizacije tema:
5. Ugao;
7. Osna simetrija;
Predložena podela tema i redosled realizacije nisu obavezni za nastavnike, već samo predstavljaju jedan od mogućih
modela.
Nastavni program usmerava nastavnika da nastavni proces koncipira u skladu sa definisanim ishodima, odnosno da
planira kako da ostvari ishode, koje metode i tehnike da primeni, kao i koje aktivnosti će za to odabrati. Definisani
ishodi pokazuju nastavniku i koja su to specifična znanja i veštine koja su učeniku potrebna za dalje učenje i
svakodnevni život. Prilikom planiranja časa, ishode predviđene programom treba razložiti na manje koji odgovaraju
aktivnostima planiranim za konkretan čas. Treba imati u vidu da se ishodi u programu razlikuju, da se neki mogu
lakše i brže ostvariti, dok je za druge potrebno više vremena, više različitih aktivnosti i rad na različitim sadržajima.
Ishode treba posmatrati kao cilj kome se teži tokom jedne školske godine. Nastavu u tom smislu treba usmeriti na
razvijanje kompetencija, i ne treba je usmeriti samo na ostvarivanje pojedinačnih ishoda.
Pri obradi novih sadržaja treba se oslanjati na postojeće iskustvo i znanje učenika, i nastojati, gde god je to moguće,
da učenici samostalno izvode zaključke. Osnovna uloga nastavnika je da bude organizator nastavnog procesa, da
podstiče, organizuje i usmerava aktivnost učenika. Učenike treba upućivati da koriste udžbenik i druge izvore znanja,
kako bi usvojena znanja bila trajnija i šira, a učenici osposobljeni za primenu u rešavanju raznovrsnih zadataka.
Na časovima treba kombinovati različite metode i oblike rada, što doprinosi većoj racionalizaciji nastavnog procesa,
podstiče intelektualnu aktivnost učenika i nastavu čini interesantnijom i efikasnijom. Izbor metoda i oblika rada zavisi
od nastavnih sadržaja koje treba realizovati na času i predviđenih ishoda, ali i od specifičnosti određenog odeljenja i
individualnih karakteristika učenika.
Prirodni brojevi i deljivost - Ova tema predstavlja prirodnu vezu sa gradivom prvog ciklusa i u okviru nje treba
proširiti i produbiti znanja koja su učenici ranije stekli. Obnoviti svojstva skupova N i N0 (prethodnik ili sledbenik) i
podsetiti se pridruživanja brojeva tačkama brojevne prave.
Kroz raznovrsne zadatke sa izrazima, jednačinama i nejednačinama iz svakodnevnog života, nastaviti sa
izgrađivanjem pojmova brojevni izraz, promenljiva, izraz s promenljivom i pridruživanje, koristeći pri tome i termine
izraz, formula, iskaz. Kod jednačina i nejednačina zadržati se na jednostavnijim oblicima, u cilju usvajanja koncepta
rešavanja datog problema.
Uočavati primere jednostavnijih (funkcijskih) zavisnosti u raznim oblastima (pridruživanje po datom pravilu brojeva -
brojevima, brojeva - dužima, brojeva - površinama i dr.). Pri tome je važno korišćenje dijagrama i tabela (dijagram
toka algoritma, tabela rezultata nekog prebrojavanja ili merenja i dr). U ovom delu treba koristiti i primere sa
geometrijskim oblicima, u kojima se pojavljuje zavisnost među veličinama.
U delu koji se odnosi na deljivost, podsetiti učenike da deljenje u skupu prirodnih brojeva bez ostatka nije uvek
moguće. Uvesti deljenje sa ostatkom, jednakost a=bq+r, 0≤r<b i skup mogućih ostataka. Istaći svojstva deljivosti i
analizirati deljivost zbira, razlike i proizvoda.
Pravila deljivosti dekadnim jedinicama i brojevima 2, 5, 4 i 25 uvesti tako da učenici sami otkrivaju zakonitosti i
aktivno se uključuju u proces istraživanja i učenja, dok za pravila deljivosti sa 3 i 9 treba učenike dobro izabranim
primerima voditi do pravila. Takođe, učenici treba da uoče i veze između ovih pravila (npr. ako je broj deljiv sa 10,
deljiv je i sa 2 i sa 5). Na ovom uzrastu, naglasak treba da bude na primeni, a ne na formalnom načinu izlaganja.
Na konkretnim primerima podskupova N 0, uvesti različite načine zapisivanja skupova uz uvođenje pojma praznog
skupa i beskonačnog skupa. Uvesti osnovne pojmove o skupovima i matematičkom izražavanju: skup, elementi,
podskup, jednakost skupova, prazan skup, sa odgovarajućim znacima; skupovne operacije: unija, presek, razlika i
odgovarajuće oznake. Korišćenjem primera iz tekućih sadržaja, posebno aritmetičkih i kasnije geometrijskih, dalje
osmišljavati pojam skupa, izgrađivati matematički jezik i unositi preciznost u izražavanju. Na podesnim primerima
ilustrovati matematičko-logičku upotrebu reči: svaki, neki, ili, i, ne, sledi (ako...onda). Skupovne operacije nad dva
skupa treba ilustrovati raznovrsnim primerima sa prirodnim brojevima, uz korišćenje Venovih dijagrama i bez njih.
Pored toga, učenici treba da rešavaju zadatke u kojima se skupovne operacije primenjuju na skupove delilaca,
odnosno sadržalaca brojeva, što predstavlja dobar uvod za uvođenje pojmova najveći zajednički delilac i najmanji
zajednički sadržalac.
Uvesti pojmove prostog i složenog broja, objasniti postupak Eratostenovog sita i postupak rastavljanja prirodnih
brojeva na proste činioce i određivanja najvećeg zajedničkog delioca i najmanjeg zajedničkog sadržaoca, Euklidov
algoritam (na konkretnim primerima) i vezu između NZD i NZS, i osposobiti učenike za njihovi primenu u problemskim
zadacima.
Osnovni pojmovi geometrije - Glavni cilj teme jeste da uspostavi prirodni prelaz na više nivoe razumevanja
geometrije, sa nivoa vizuelizacije (na kome su bazirani sadržaji geometrije u prvom ciklusu), na nivoe analiziranja i
apstrakcije (odn. neformalne dedukcije). Novi nivo podrazumeva opisivanje i reprezentacije geometrijskih objekata na
prirodnom i formalnom jeziku, analiziranje odnosa među objektima. Učenici usvajaju elemente deduktivnog
zaključivanja (pravilno formulisanje tvrđenja; pravilno zaključivanje, pravilno korišćenje veznika i, ili, a naročito
ako...onda). Sadržaje treba da prate zadaci u kojima se ističe pravilno izražavanje, dogovoreno označavanje,
korektno crtanje, i kojima se podstiče logičko-kombinatorno razmišljanje.
Polazeći od pojmova tačke i prave i odnosa pripadanja i rasporeda uvesti pojam duži i pojam poluprave i načine
njihovog obeležavanja. Neformalno istaći očigledne istine koje se odnose na navedene pojmove i odnose.
Razmatrati odnos dve prave u ravni; formulisati kao očiglednu istinu da za svaku pravu i tačku van nje postoji
jedinstvena prava koja prolazi kroz datu tačku i paralelna je datoj pravoj; zajedno sa ovom činjenicom pokazati
crtanje (običnim i trougaonim lenjirom) prave paralelne datoj pravoj kroz tačku koja joj ne pripada. Kroz zadatke istaći
simetričnost i tranzitivnost paralelnosti (bez uvođenja tih pojmova), kao i oblasti na koje je podeljena ravan zadatim
pravama. Kao posebno važne oblasti (zajedno sa granicom) istaći trouglove i paralelograme i načine njihovog
označavanja.
Objasniti praktičan značaj standarnih jedinica mere i potrebu za delovima jedinice mere. Izražavati dužine
višeimenovanim brojevima i istaći pretvaranje u jednoimene najnižih jedinica. Jednakost duži uvesti kao jednakost
njihovih dužina (uz isticanje da se jednakost ne odnosi na jednakost duži kao skupova tačaka).
Uvesti pojmove: kružnica, krug, centar, poluprečnik, prečnik, luk, tetiva i tangenta. Odnos dve kružnice, odnosno dva
kruga razmatrati na konkretnim primerima i zadacima.
Koristiti šestar kao geometrijski instrument za crtanje kružnica, upoređivanje duži i operacije nad njima.
Konstruktivno upoređivanje, sabiranje i oduzimanje duži povezati sa merenjem. U zadacima koristiti izlomljene linije
(otvorene i zatvorene) bez eksplicitne definicije i uvesti pojam obima zatvorene izlomljene linije.
Centralnom simetrijom preslikavati tačke, duži, kružnice, trouglove, kvadrate i pravougaonike. Istaći osnovne osobine
centralne simetrije i povezati ih sa osobinama paralelograma.
Uvesti pojmove usmerenih duži i vektora (intenzitet, pravac, smer). Translacijom ("paralelnim prenošenjem")
preslikavati tačke, duži, kružnice, trouglove, kvadrate i pravougaonike i ostale jednostavne figure, koristeći pri tome
geometrijski pribor. Istaći osnovne osobine translacije i povezati ih sa osobinama paralelograma.
Ugao - Ugaonu liniju uvesti kao uniju dve poluprave sa zajedničkim početkom. Ako ugaona linija nije opružena, istaći
razliku između konveksne i nekonveksne oblasti u zavisnosti od toga da li ta oblast sadrži ili ne sadrži duž čiji su
krajevi na kracima. Ugao uvesti kao uniju ugaone linije i jedne od pomenutih oblasti, ali dalja razmatranja ograničiti
samo na konveksne uglove. Uvesti i označavanje uglova malim slovima grčkog alfabeta. Koristeći se mehaničkim
modelima (kretanje klatna, lepeza i sl.) motivisati pridruživanje kružnih lukova (i odgovarajućih tetiva) uglovima.
Jednake uglove uvesti kao uglove čije su odgovarajuće tetive u krugovima jednakih poluprečnika jednake. Na ovo
objašnjenje nadovezati konstruktivno prenošenje uglova pomoću šestara i lenjira, a zatim i konstruktivno
upoređivanje, sabiranje i oduzimanje uglova.
Razviti kod učenika veštinu merenja i crtanja ugla pomoću uglomera. Povezati jednakost uglova sa jednakošću
njihovih mera. Uvesti delove stepena (minute i sekunde) i postupke sabiranja i oduzimanja mera uglova.
Objasniti jednakost unakrsnih uglova i uvesti normalnost pravih. Učenike treba osposobiti da crtaju normalu na pravu
iz date tačke upotrebom trougaonog lenjira, a nakon isticanja normalnosti tangente i odgovarajućeg poluprečnika, i za
crtanje tangente na kružnicu u zadatoj tački kružnice. Objasniti šta se podrazumeva pod rastojanjem tačke od prave.
Pod uglom između pravih koje nisu međusobno normalne podrazumevati odgovarajući oštar ugao.
Istaći uglove koje obrazuje transverzala dve paralelne prave. Kada transverzala nije normalna na paralelnim
pravama, dobijene uglove podeliti na oštre i tupe i istaći da su svi uglovi iste vrste međusobno jednaki.
Obnoviti jednakost naspramnih stranica paralelograma, i izvesti jednakost naspramnih uglova paralelograma.
Objasniti šta se podrazumeva pod rastojanjem između dve paralelne prave. Istaći odnose uglova sa paralelnim
kracima.
Razlomci - Pojam razlomka, kao dela celine, učenici su upoznali u prvom ciklusu. Na početku uvesti pojmove pravog
odnosno nepravog razlomka, kao i mešovitog broja. Pretvaranje mešovitog broja u nepravi razlomak i obrnuto,
povezati sa postupkom deljenja sa ostatkom.
Geometrijsku interpretaciju nenegativnih racionalnih brojeva uvodimo pomoću brojevne poluprave. Primeri za to treba
da budu raznovrsni, imenioci razlomaka ne treba da budu veći od 10, a učenici treba da shvate važnost izbora
jedinične duži za precizno prikazivanje datih razlomaka. Brojevna poluprava se može koristiti i za upoređivanje
razlomaka.
Proširivanje i skraćivanje razlomaka uvoditi na osnovu osobine količnika da se on ne menja kada se i deljenik i delilac
pomnože, odnosno podele istim brojem različitim od nule. Skraćivanje razlomka do nesvodljivog povezati sa
poznatim postupkom nalaženja najvećeg zajedničkog delioca brojioca i imenioca. Na primerima pokazati da se
skraćivanje može izvesti i postupno, ali da je prethodni postupak efikasniji.
Upoznati učenike sa različitim načinima upoređivanja razlomaka. Primere koji se koriste treba ilustrovati pomoću
kružnih isečaka ili figura u kvadratnoj mreži i na taj način povezati ovaj deo teme sa temama iz geometrije (npr. ugao
i merenje ugla).
Uvođenje decimalnog zapisa razlomka i njihovo prikazivanje na brojevnoj polupravoj povezati sa merenjem dužine,
mase i zapremine tečnosti, korišćenjem primera iz svakodnevnog života. Prevođenje razlomaka u decimalni zapis
započeti sa razlomcima koji se mogu svesti na decimalne razlomke, a nakon toga uvesti i pojam periodičnog
decimalnog zapisa.
Sabiranje i oduzimanje razlomaka uvesti svođenjem na zajednički imenilac, s tim što na početku ne treba insistirati na
najmanjem zajedničkom sadržaocu. Množenje razlomaka najlakše je ilustrovati u kvadratnoj mreži npr. preko
površine pravougaonika. Pre deljenja razlomaka upoznati učenike sa pojmom recipročne vrednosti razlomka i
prirodnog broja. Samo deljenje uvesti pomoću jednostavnih primera deljenja razlomka prirodnim brojem i na kraju
uopštiti da je deljenje razlomkom isto što i množenje njegovom recipročnom vrednošću.
Kod sabiranja, oduzimanja i množenja decimalnih brojeva koristiti analogiju sa izvođenjem istih operacija sa
prirodnim brojevima. Kod deljenja uvesti prvo deljenje decimalnog broja prirodnim, a nakon toga, kroz dobro
odabrane primere, pokazati kako se deljenje decimalnih brojeva svodi na prethodni slučaj.
Upoznati učenike sa činjenicom da osobine računskih operacija koje su važile u skupu prirodnih brojeva, važe i u
skupu razlomaka. Kod izraza se treba zadržati na primerima koji nisu suviše složeni, jer je cilj uvežbavanje izvođenja
računskih operacija i primena njihovih osobina. Prilikom obrade jednačina i nejednačina treba se zadržati na
jednostavnijim primerima i koristiti analogiju sa rešavanjem jednačina i nejednačina u skupu prirodnih brojeva. Treba
imati u vidu da su ishodi koji se odnose na izraze, jednačine i nejednačine razvojnog tipa, odnosno ishodi koji se
razvijaju i tokom narednih razreda.
Veoma važan deo ove teme su problemski - tekstualni zadaci u kojima se koriste razlomci i decimalni zapis
razlomaka, pomoću kojih se podstiče razvoj logičkog načina mišljenja. Mogu se obraditi i razni problemi iz
svakodnevnog života, npr. planiranje kućnog budžeta kojim se, pored uvežbavanja operacija sa decimalnim zapisom
brojeva, stvara i osnova za razvoj finansijske pismenosti, a ima i svoju vaspitnu ulogu.
U delu koji se odnosi na primenu, potrebno je učenike osposobiti da procentni zapis razlomka, aritmetičku sredinu i
razmeru povežu sa problemima iz svakodnevnog života (popusti, poskupljenja, podela novca u određenoj razmeri,
izračunavanje prosečne ocene, visine ili primena aritmetičke sredine u sportu).
Uvođenje procentnog zapisa razlomka poželjno je obraditi kroz vizuelne predstave na dijagramima (najpre kvadrata
podeljenog na stotine, a zatim proizvoljnog pravougaonika, pravilnog mnogougla ili kruga) i kroz situacije u kojima se
procenat pojavljuje, kao što su izračunavanja sniženja ili poskupljenja nekog proizvoda, najpre za 25%, 50% i 75%, a
nakon razumevanja pojma i koncepta, i za bilo koju drugu vrednost. Kroz ove primere ujedno se može uvežbavati i
prevođenje razlomka u decimalni i procentni zapis, kroz primere koji iziskuju ovakvu vrstu zapisa broja.
Aritmetičku sredinu je poželjno obraditi i vežbati na konkretnim primerima (ocene u dnevniku, sport, kroz istraživačke
zadatke i sl.).
Važno je pravilno formiranje i razumevanje pojma razmere. Osposobiti učenike za njeno korišćenje u praksi: pri
crtanju i čitanju raznih planova i grafikona; pri određivanju rastojanja; pri rešavanju problema podele u datoj razmeri i
pri povećavanju i smanjivanju slika. Obradu ovog gradiva podrediti praktičnom cilju, uz povezivanje s već upoznatim
sadržajima matematike i drugih predmeta.
Ova oblast je pogodna za razvijanje raznih drugih kompetencija, kroz zadatke koji bi od učenika iziskivali različite
vrste istraživanja. Rezultate istraživanja učenici treba da predstavljaju grafički i na taj način steknu osećaj za
upoređivanje razlomaka u različitim zapisima. Za ishod koji se odnosi na prikupljanje podataka i prikazivanje
podataka u tabeli i kružnom dijagramu ne postoji odgovarajući sadržaj, jer je predviđeno da se na ostvarivanju ovog
ishoda radi tokom realizacije cele teme.
Osna simetrija - Kod uvođenja pojma osne simetrije od velike važnosti su: primeri koji se učenicima daju na
neposredno posmatranje i eksperimentisanje i pitanja koja učenicima postavljamo kako bi došli do njihovih osnovnih
predstava o najvažnijim karakteristikama osne simetrije.
Primere sa osnom simetrijom započeti na kvadratnoj mreži sa osama simetrije koje su identične sa linijama mreže, sa
ciljem da učenici samostalno dođu do osnovnih osobina osne simetrije, a zatim preći na primere bez kvadratne
mreže. Osnom simetrijom preslikavati tačku, duž, krug, trougao, kvadrat i pravougaonik, a prilikom crtanja koristiti
geometrijski pribor.
Pojam osnosimetrične figure se takođe usvaja intuitivno, što znači da se nizom primera ukazuje da postoje figure koje
imaju jednu ili više osa simetrija i figure koje nemaju tu osobinu.
Učenike naučiti da koristeći geometrijski pribor, konstruišu simetralu duži, simetralu ugla, normalu iz tačke na pravu i
primene njihove osobine u problemskim zadacima.
Sastavni deo procesa razvoja matematičkih znanja u svim fazama nastave treba da bude i praćenje i procenjivanje
stepena ostvarenosti ishoda, koje treba da obezbedi što pouzdanije sagledavanje razvoja i napredovanja učenika.
Taj proces treba započeti inicijalnom procenom nivoa na kome se učenik nalazi. Prikupljanje informacija iz različitih
izvora (svakodnevna posmatranja, aktivnost na času, učestvovanje u razgovoru i diskusiji, samostalan rad, rad u
grupi, testovi) pomaže nastavniku da sagleda postignuća (razvoj i napredovanje) učenika i stepen ostvarenosti
ishoda. Svaka aktivnost je dobra prilika za procenu napredovanja i davanje povratne informacije, a učenike treba
osposobljavati i ohrabrivati da procenjuju sopstveni napredak u ostvarivanju ishoda predmeta.
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj oblasti/temi učenik SADRŽAJI PREPORUČENI
će biti u stanju da:
- istražuje osobine živih bića Živa bića, neživa priroda i biologija.
prema uputstvima nastavnika i Osobine živih bića: ćelijska građa, ishrana, disanje,
vodi računa o bezbednosti tokom izlučivanje, nadražljivost, pokretljivost, razmnožavanje,
rada; rast i razviće.
- grupiše živa bića prema njihovim Jednoćelijski i višećelijski organizmi.
zajedničkim osobinama; Osnove klasifikacije: glavni (morfološki) karakteri i
- odabira makro-morfološki osobine važne za klasifikaciju. Formiranje skupova
vidljive osobine važne za karaktera koji se uklapaju jedni u druge (grupisanje živih
POREKLO I
klasifikaciju živih bića; bića).
RAZNOVRSNOST
Ishrana. Hrana kao izvor energije i gradivnih supstanci
ŽIVOTA
potrebnih za obavljanje svih životnih procesa.
Disanje kao razmena gasova u različitim sredinama.
Izlučivanje.
Nadražljivost.
Pokretljivost - kretanje.
Razmnožavanje: bespolno i polno.
Rast i razviće. Dužina života. Promene koje čovek
prolazi tokom razvića; pubertet i polna zrelost.
- identifikuje osnovne Život u vodenoj i kopnenoj sredini - izgled,
prilagođenosti spoljašnje građe prilagođenosti na način života
živih bića na uslove životne Život u vodi - izgled, prilagođenosti na način života.
JEDINSTVO GRAĐE I
sredine, uključujući i osnovne Život na kopnu - izgled, prilagođenosti na način života.
FUNKCIJE KAO
odnose ishrane i rasprostranjenje; Život pod zemljom - izgled, prilagođenosti na način
OSNOVA ŽIVOTA
- jednostavnim crtežom prikaže života.
biološke objekte koje posmatra i
istražuje i označi ključne detalje;
- prikuplja podatke o varijabilnosti Prenošenje osobina sa roditelja na potomke. Razlike
organizama unutar jedne vrste, roditelja i potomaka. Razlike polnog i bespolnog
tabelarno i grafički ih predstavlja i razmnožavanja u nastanku varijabilnosti. Jedinke unutar
NASLEĐIVANJE I
izvodi jednostavne zaključke; jedne vrste se međusobno razlikuju (varijabilnost) -
EVOLUCIJA
- razlikuje nasledne osobine i uzroci varijabilnosti: nasleđivanje i uticaj sredine na
osobine koje su rezultat delovanja razviće svake jedinke. Varijabilnost organizama unutar
sredine, na modelima iz vrste je preduslov za evoluciju.
svakodnevnog života;
- postavlja jednostavne
pretpostavke, ogledom ispituje
uticaj sredinskih faktora na
nenasledne osobine živih bića i
kritički sagledava rezultate;
- koristi dostupnu IKT i drugu
opremu u istraživanju, obradi
podataka i prikazu rezultata;
- dovede u vezu promene u Živa bića iz neposrednog okruženja.
spoljašnjoj sredini (uključujući Pozitivan i negativan uticaj ljudi na živa bića i životnu
uticaj čoveka) sa gubitkom sredinu.
raznovrsnosti živih bića na Zemlji; Zaštita živih bića i životne sredine.
- napravi razliku između Projekat očuvanja prirode u mom kraju.
odgovornog i neodgovornog Divlje životinje kao kućni ljubimci - da ili ne.
odnosa prema živim bićima u Značaj vrsta za čoveka (samoniklo jestivo, lekovito,
neposrednom okruženju; otrovno bilje; životinje kao hrana i mogući prenosioci
ŽIVOT U - predlaže akcije brige o biljkama i bolesti, otrovne životinje).
EKOSISTEMU životinjama u neposrednom
okruženju, učestvuje u njima,
sarađuje sa ostalim učesnicima i
rešava konflikte na nenasilan
način;
- ilustruje primerima delovanje
ljudi na životnu sredinu i
procenjuje posledice takvih
dejstava;
- identifikuje elemente zdravog Zdrava ishrana i unos vode. Energetski napici.
načina života i u odnosu na njih Štetnost duvanskog dima i psihoaktivnih supstanci.
ČOVEK I ZDRAVLJE ume da proceni sopstvene Fizička aktivnost i zdravlje.
životne navike i izbegava rizična Promene u pubertetu i posledice preranog stupanja u
ponašanja. seksualne odnose.
Program biologije za peti razred je deo spiralnog nastavnog programa biologije za osnovnu školu i orijentisan je na
ostvarivanje ishoda.
Spiralni nastavni program podrazumeva da u svakom razredu iz svake oblasti učenik usvaja manju količinu
informacija, do kojih dolazi samostalno uz podršku nastavnika. U svakom narednom razredu količina informacija -
znanja se po malo povećava, pri čemu se novo znanje povezuje sa znanjem i iskustvom stečenim u prethodnom
razredu, uz postepeno pojačavanje zahteva, u smislu logičkih i metodoloških operacija. Na taj način se znanje
postepeno proširuje i produbljuje, odnosno gradi.
Ishodi su iskazi o tome šta učenici umeju da urade na osnovu znanja koja su stekli učeći biologiju. Predstavljaju opis
integrisanih znanja, veština, stavova i vrednosti učenika u pet oblasti predmeta: poreklo i raznovrsnost života,
jedinstvo građe i funkcije kao osnova života, nasleđivanje i evolucija, život u ekosistemu i čovek i zdravlje. (Ishodi za
šestu oblast posmatranje, merenje i eksperiment u biologiji su raspoređeni u prethodnih pet, shodno planiranim
aktivnostima.) Ishodi omogućavaju da se cilj nastave biologije dostigne u skladu sa predmetnim i međupredmetnim
kompetencijama i revidiranim standardima. Oni ne propisuju strukturu, sadržaje i organizaciju nastave, kao ni
kriterijume i način vrednovanja učeničkih postignuća. Za izradu ishoda korišćena je Blumova revidirana taksonomija.
Ishodi su formulisani na nivou primene.
Glavna karakteristika nastave usmerene na ostvarivanje ishoda biologije je nastava usmerena na učenje u školi, što
znači da učenik treba da uči:
- smisleno: povezivanjem onog što uči sa onim što zna i sa situacijama iz života; povezivanjem onog što uči sa onim
što je učio iz biologije i drugih predmeta;
- problemski: samostalnim prikupljanjem i analiziranjem podataka i informacija; postavljanjem relevantnih pitanja sebi
i drugima; razvijanjem plana rešavanja zadatog problema;
- divergentno: predlaganjem novih rešenja; smišljanjem novih primera; povezivanjem sadržaja u nove celine;
- kooperativno: kroz saradnju sa nastavnikom i drugim učenicima; kroz diskusiju i razmenu mišljenja; uvažavajući
argumente sagovornika.
Učeći na ovaj način, učenik stiče nove vrednosti jer nastavnik postavlja drugačije zahteve.
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje ovaj dati program potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu: sastav
odeljenja i karakteristike učenika; udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna
sredstva i medije kojima škola raspolaže; resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi.
Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre kreira svoj godišnji-globalni plan rada iz koga će kasnije razvijati
svoje operativne planove. Ishodi definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju ishoda na
nivo konkretne nastavne jedinice. Sada nastavnik za svaku oblast ima definisane ishode. Od njega se očekuje da za
svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pisanja pripreme za čas, definiše piramidu ishoda na tri nivoa: one koje bi
svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi većina učenika trebalo da dostigne i one koje bi trebalo samo neki učenici
da dostignu. Na ovaj način postiže se indirektna veza sa standardima na tri nivoa postignuća učenika. Pri planiranju
treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda
potrebno više vremena i više različitih aktivnosti. U fazi planiranja nastave i učenja veoma je važno imati u vidu da je
udžbenik nastavno sredstvo i da on ne određuje sadržaje predmeta. Zato je potrebno sadržajima datim u udžbeniku
pristupiti selektivno i u odnosu na predviđene ishode koje treba dostići. Pored udžbenika, kao jednog od izvora
znanja, na nastavniku je da učenicima omogući uvid i iskustvo korišćenja i drugih izvora saznavanja. Preporuka je da
nastavnik planira i priprema nastavu samostalno i u saradnji sa kolegama zbog uspostavljanja korelacija među
predmetima (predstavljanje grupa organizama Venovim dijagramima, pisanje eseja na maternjem i stranom jeziku
koji uče, crtanje itd.).
Učenici u peti razred ulaze sa znanjem osnovnih bioloških pojmova, sa određenim životnim iskustvima i uobličenim
stavovima, ali i da se po tome razlikuju, i da na tome treba pažljivo graditi nova znanja, veštine, stavove i vrednosti.
Dok se ne pojave udžbenici koji odgovaraju ovom programu, preporučuje se da nastavnici izrađuju materijale za
učenje.
Akcenat nastave biologije u petom razredu je na razumevanju koncepta raznovrsnosti živog sveta i njegovog značaja
za prirodu i čoveka, značaja procesa koji karakterišu život i odnosa koji se uspostavljaju u prirodi. To bi trebalo da
bude dobra osnova za dalje učenje biologije i ostalih predmeta iz prirodne grupe i razvoj naučnog i kritičkog pristupa
biološkim fenomenima.
Izučavanje zajedničkih osobina živih bića treba obraditi kroz oglede (potrebe za vodom, odgovarajućom
temperaturom za rast, disanje, razvoj i razmnožavanje i ishrana se mogu pratiti na kvascu; disanje, u smislu razmene
gasova, se može pratiti ogledom sa svećom; kretanje se može pratiti ogledom sa kišnom glistom na papiru itd.).
Potrebno je zajedničke osobine obrađivati uporedo, na predstavnicima svih velikih grupa, ali bi uvek trebalo krenuti
od čoveka kao bića koje je ovom uzrastu najbliže. Osobine koje se ne mogu obraditi ogledom, mogu se obraditi kroz
istraživački rad učenika. Preporuka je da učenici ovog uzrasta sve zadatke obavljaju u paru, čime razvijaju
sposobnosti saradnje i nenasilne komunikacije, a nastavnik može da ostvari mnogo bolji uvid u aktivnosti učenika.
Sve što učenici posmatraju ili istražuju bi trebalo da prikažu crtežom i na njemu obeleže ključne detalje.
Posle istraživanja zajedničkih osobina, učenici bi trebalo samostalno da izvode grupisanje organizama, prema
zadatom kriterijumu. Nastavnik može samostalno odabrati jednu ili više grupa (na primeru biljaka i životinja) pogodnih
za savladavanje naučnog principa klasifikacije organizama. Treba više pažnje posvetiti karakterističnim osobinama
(morfologiji), a ne onome što živa bića rade (npr. rastu celog života, mogu da plivaju...), kako izgledaju (npr. imaju
određenu boju), ili zato što a priori znamo pripadnost grupi (npr. cvetnice, beskičmenjaci, sisari...). Ovakav način na
koji se živa bića klasifikuju putem uspostavljanja hijerarhije glavnih "atributa" (karaktera) koje imaju i uklapanja u
pojedine skupove (grupe), omogućava uvođenje naučnog pristupa i razumevanje biološke evolucije. Ne preporučuje
se uvođenje nižih sistematskih kategorija, osim vrste zbog nasleđivanja osobina. Slično kao i kod obrade zajedničkih
osobina živih bića, sve što učenici posmatraju ili istražuju bi trebalo da prikažu crtežom i na njemu obeleže ključne
detalje, kao i da naprave rečnik osnovnih pojmova, pri čemu na ovom uzrastu ne insistirati na upotrebi pojmova kao
što su morfologija, anatomija, hijerarhija...
Preporučeni broj časova za realizaciju ove oblasti je: 16 za obradu, 8 za utvrđivanje, 9 za vežbe i 1 čas za
sistematizaciju.
U ovoj oblasti je akcenat na učeničkom istraživanju spoljašnjih osobina živih bića iz neposrednog okruženja i
njihovom odnosu sa uslovima sredine u kojoj žive (npr. za život u vodenoj i kopnenoj sredini žaba, komarac, vilin
konjic itd.; za život u vodi rečna školjka, rečni rak, šaran, štuka, lokvanj, drezga, neka alga itd; za život na kopnu
čovek, srna, pas, mačka, jazavac, slepi miš, sova ušara, kokoška, šumski mrav, strižibuba, hrast, smrča, divlja ruža,
ljubičica, hajdučka trava, kamilica, livadarka itd; za život pod zemljom krtica, rovac, kišna glista itd.) zbog čega u
preporučenim sadržajima nema morskih organizama. Ako su učenici zainteresovani za njih, jer ih sreću u npr.
geografiji ili naučno-popularnim emisijama, nastavnik treba da odgovori njihovim obrazovnim potrebama. Treba imati
u vidu da su primeri dati u tabeli samo preporučeni sadržaji, tj. nastavnik može koristiti sve ili samo neke od primera,
a može uvesti i nove adekvatne primere, shodno okruženju u kome se škola nalazi, strukturi odeljenja i interesovanju
učenika. Rezultate istraživanja bi trebalo iskoristiti za generalizaciju i uvođenje novog pojma - prilagođenost
(adaptacija). Časovi utvrđivanja i časovi vežbanja mogu se iskoristiti za radioničarski rad opisivanja i crtanja životnih
formi na karakterističnim primerima.
Preporučeni broj časova za realizaciju ove oblasti je: 5 časova za obradu, 4 za utvrđivanje, 1 za vežbu i 1 čas za
sistematizaciju
Ishodi ove oblasti doprinose promeni konceptualne osnove učenja biologije jer uvode filogenetsko-evolutivni pristup
koji povezuje sve oblasti znanja u biologiji. Takođe, savremena saznanja iz oblasti nasleđivanja i evolucije (genetika,
molekularna biologija, biotehnologija, medicina) su već deo opšte (medijske) kulture, što ove sadržaje čini
neophodnim u svakodnevnom životu.
U ovoj oblasti akcenat je na prenosu osobina sa roditelja na potomke razmnožavanjem, razlikama bespolnog i polnog
razmnožavanja u pogledu nasleđivanja osobina i razlikovanju naslednih i nenaslednih uticaja u razviću osobina
jedinki. Potrebno je razjasniti da se osobine jedne jedinke razvijaju pod uticajem naslednih faktora koje je ona dobila
od roditelja i, istovremeno, pod uticajem životnih uslova u kojima se njeno razviće odvija. Trebalo bi naglasiti da
varijabilnost (različitost jedinki) unutar jedne vrste nastaje kroz sadejstvo ovih faktora. Navedene fenomene bi trebalo
obraditi kroz učeničko istraživanje varijabilnosti unutar jedne vrste (npr. razlike između dece u odeljenju, u
dimenzijama i boji plodova na pijaci, između goveda u istom domaćinstvu; uočavanje razlika u visini stabla, broju
listova i cvetova biljaka koje rastu u hladu i onih koji rastu na suncu, ili biljaka koje rastu u blizini saobraćajnica i dalje
od njih) i kroz ogled sa pelcerima ili listovima afričke ljubičice (biljke sa istim naslednim materijalom različito izgledaju
kada rastu pod različitim uslovima). Ogledu treba da prethodi postavljanje hipoteze koja će biti ogledom ispitana (šta
očekujem da će se desiti ako reznice iste biljke gajim u različitim uslovima osvetljenosti i slično). Zaključci o
nasleđivanju, uticaju faktora životne sredine i individualnoj varijabilnosti mogu biti generalizovani i povezani sa
pitanjima iz svakodnevnog života. Na ovaj način se postiže razumevanje različitosti između ljudi sa akcentom na to
da je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva (čime se doprinosi fundamentalnoj izgradnji osećanja prihvatanja i
tolerancije jer svi smo međusobno različiti). Takođe, na ovaj način nameće se suštinsko razumevanje razloga zbog
kojih životni stil svakog od nas (ishrana, fizička aktivnost, pušenje, narkomanija i sl.) utiče na naše osobine (npr. rast i
formiranje tela tokom odrastanja i kasnije) i na potencijalna oboljevanja.
Tabelarno i grafičko prikazivanje rezultata, sa obaveznim izvođenjem zaključaka, bi trebalo praktikovati uvek kada se
prikupljaju podaci. Preporuka je da se IKT oprema koristi za prikupljanje, obradu podataka i predstavljanje rezultata
istraživanja ili ogleda, kada se učenici osposobe za njeno korišćenje na časovima predmeta informatika i računarstvo
i tehnika i tehnologija.
U petom razredu, neophodno je uvesti samo pojam naslednog materijala kao uzroka uočene različitosti i pojam vrste
zbog varijabilnosti. Ne preporučuje se uvođenje pojmova gen, hromatin, hromozom, Mendelovih pravila nasleđivanja i
slično.
Preporučeni broj časova za realizaciju ove oblasti je: 3 časa za obradu, 1 za utvrđivanje, 2 za vežbe i 1 za
sistematizaciju.
Ishodi u ovoj oblasti omogućavaju da se živa bića proučavaju u ambijentu u kojem realno žive i da se kod učenika
razvija osećanje odgovornosti za zaštitu prirode i biološke raznovrsnosti, kao i svest o vlastitom položaju u prirodi i
potrebi održivog razvoja.
Preporuka je da se časovi namenjeni realizaciji ishoda iz ove oblasti izvode što češće van učionice u prirodnom
okruženju (školskom dvorištu ili na nekom drugom terenu), gde bi đaci samostalno ili u grupama proučavali živa bića,
prikupljali podatke, osmišljavali i realizovali ekološke projekte. Projekte mogu da osmisle na početku školske godine,
da ih realizuju tokom čitave godine, a na časovima predviđenim za ovu oblast da predstave rezultate. Preporučeni
broj časova za realizaciju ove oblasti je: 4 časa za obradu, 3 za utvrđivanja, 4 za vežbe i 1 za sistematizaciju.
U ovoj oblasti akcenat je na osnovnim činjenicama o zdravoj ishrani (užina spremljena kod kuće), vodi kao
najzdravijem piću, štetnosti energetskih pića i duvanskog dima. Promene u i na telu, kao posledice puberteta, trebalo
bi povezati sa potrebom održavanja lične higijene i higijene životnog prostora i opasnostima od stupanja u prerane
seksualne odnose. Preporuka je da se za obradu ovih pojmova povremeno dovedu stručnjaci ili odvedu učenici u
odgovarajuće ustanove. Svakako bi trebalo obradu preranog stupanja u seksualne odnose obraditi zajedno sa
školskim psihologom. Preporučeni broj časova za realizaciju ove oblasti je: 4 časa za obradu, 2 za utvrđivanje (jedan
je za debatu), 1 za vežbu i 1 za sistematizaciju.
U nastavi orijentisanoj na postizanje ishoda, prednost imaju grupni način rada i individualizovana nastava. Ovi načini
organizacije nastave pomažu učenicima da nauče kako se uči, da napreduju u učenju sopstvenim tempom, da
razvijaju unutrašnju motivaciju (potrebu za saznavanjem) i inicijativu, da razvijaju veštinu komunikacije,
argumentovani dijalog, tolerantno ponašanje i solidarnost. Koriste se aktivni načini učenja, kao što je kombinacija
programirane nastave (programiran materijal mnogi nastavnici ostavljaju na društvenim mrežama ili sajtovima škola,
pa se njihovi učenici služe njima i uče tempom koji im odgovara) i problemske nastave (na času učenici, koristeći
stečena znanja, rešavaju problem koji nastavnik formuliše) ili učenje putem otkrića (nastavnik instrukcijama usmerava
učenike koji samostalno istražuju, strukturišu činjenice i izvlače zaključke; tako sami upoznaju strategije učenja i
metode reševanja problema, što omogućava razvoj unutrašnje motivacije, divergentnog mišljenja, koje otvara nove
ideje i moguća rešenja problema). Na internetu, korišćenjem reči WebQuest, project-based learning, thematic units,
mogu se naći primeri koji se, uz prilagođavanje uslovima rada, mogu koristiti.
Da bi svi učenici dostigli predviđene ishode, potrebno je da nastavnik upozna specifičnosti načina učenja svojih
učenika i da prema njima planira i prilagođava nastavne aktivnosti. Problemi su rešivi uz saradnju sa stručnim
saradnicima i kolegama iz odeljenskih veća i stručnog veća.
U nastavi orijentisanoj na dostizanje ishoda vrednuju se proces i produkti učenja. Da bi vrednovanje bilo objektivno i
u funkciji učenja, potrebno je uskladiti nivoe ciljeva učenja i načine ocenjivanja.
U vrednovanju naučenog, pored usmenog ispitivanja, najčešće se koriste testovi znanja. Na internetu, korišćenjem
ključnih reči outcome assessment (testing, forms, descriptiv/numerical), mogu se naći različiti instrumenti za
ocenjivanje i praćenje.
U formativnom ocenjivanju se koriste različiti instrumenti, a izbor zavisi od vrste aktivnosti koja se vrednuje. Kada je u
pitanju npr. praktičan rad (timski rad, projektna nastava, terenska nastava i slično) može se primeniti tabela u kojoj su
prikazani nivoi postignuća učenika sa pokazateljima ispunjenosti. Nastavnik treba da označi pokazatelj koji odgovara
ponašanju učenika.
Vrednovanje aktivnosti, naročito ako je timski rad u pitanju, se može obaviti sa grupom tako da se od svakog člana
traži mišljenje o sopstvenom radu i o radu svakog člana ponaosob (tzv. vršnjačko ocenjivanje).
U procesu ocenjivanja dobro je koristiti portfolio (zbirka dokumenata i evidencija o procesu i produktima rada učenika,
uz komentare i preporuke) kao izvor podataka i pokazatelja o napredovanju učenika. Prednosti korišćenja potrfolija
su višestruke: omogućava kontinuirano i sistematično praćenje napredovanja, podstiče razvoj učenika, predstavlja
uvid u praćenje različitih aspekata učenja i razvoja, predstavlja, podršku u osposobljavanju učenika za samoprocenu,
pruža precizniji uvid u različite oblasti postignuća (jake i slabe strane) učenika. Upotrebu portfolija otežavaju
nedostatak kriterijuma za odabir produkata učenja, materijalno-fizički problemi, vreme, finansijska sredstva i veliki
broj učenika. Veći broj ometajućih faktora je rešiv uspostavljanjem saradnje nastavnika sa stručnim saradnikom u
prikupljanju priloga i uspostavljanju kriterijuma ocenjivanja, uz korišćenje Blumove taksonomije.
Kako ni jedan od poznatih načina vrednovanja nije savršen, potrebno je kombinovati različite načine ocenjivanja.
Jedino tako nastavnik može da sagleda slabe i jake strane svakog svog učenika. Prilikom svakog vrednovanja
postignuća potrebno je učeniku dati povratnu informaciju koja pomaže da razume greške i poboljša svoj rezultat i
učenje. Ako nastavnik sa učenicima dogovori pokazatelje na osnovu kojih svi mogu da prate napredak u učenju,
učenici se uče da razmišljaju o kvalitetu svog rada i o tome šta treba da preduzmu da bi svoj rad unapredili.
Ocenjivanje tako postaje instrument za napredovanje u učenju. Na osnovu rezultata praćenja i vrednovanja, zajedno
sa učenicima treba planirati proces učenja i birati pogodne strategije učenja.
Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja i praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik
kontinuirano prati i vrednuje, osim postignuća učenika, i proces nastave i učenja, kao i sebe i sopstveni rad. Sve što
se pokaže dobrim i korisnim nastavnik će koristiti i dalje u svojoj nastavnoj praksi, a sve što se pokaže kao
nedovoljno efikasnim i efektivnim trebalo bi unaprediti.
ISHODI SADRŽAJI
OBLAST/TEMA Po završenoj oblasti/temi učenik će biti u
stanju da:
- opisuje ulogu tehnike, tehnologije i Pojam, uloga i značaj tehnike i tehnologije na
inovacija u razvoju zajednice i njihovo razvoj društva i životnog okruženja.
povezivanje Područja čovekovog rada i proizvodnje,
- razlikuje osnovna područja čovekovog zanimanja i poslovi u oblasti tehnike i
rada, proizvodnje i poslovanja u tehnologije.
tehničko-tehnološkom području Pravila ponašanja i rada u kabinetu.
ŽIVOTNO I RADNO - navodi zanimanja u oblasti tehnike i Organizacija radnog mesta u kabinetu i
OKRUŽENJE tehnologije primena mera zaštite na radu.
- procenjuje sopstvena interesovanja u Korišćenje tehničkih aparata i IKT uređaja u
oblasti tehnike i tehnologije životnom i radnom okruženju.
- organizuje radno okruženje u kabinetu
- pravilno i bezbedno koristi tehničke
aparate i IKT uređaje u životnom i
radnom okruženju
- proceni kako bi izgledao život ljudi bez Uloga, značaj i istorijski razvoj saobraćaja.
saobraćaja Vrste saobraćaja i saobraćajnih sredstava
- klasifikuje vrste saobraćaja i prema nameni.
saobraćajnih sredstava prema nameni Profesije u području rada saobraćaj.
- navodi profesije u području rada Upotreba informacionih tehnologija u
saobraćaj savremenom saobraćaju
SAOBRAĆAJ - napravi vezu između savremenog Saobraćajna signalizacija - izgled i pravila
saobraćaja i korišćenja informacionih postupanja.
tehnologija Pravila i propisi kretanja pešaka, vozača bicikla
- razlikuje bezbedno od nebezbednog i dečijih vozila (roleri, skejt, trotinet) u
ponašanja pešaka, vozača bicikla i saobraćaju - računarska simulacija i
dečijih vozila saobraćajni poligon.
- pravilno se ponaša kao pešak, vozač Obaveze i odgovornost dece kao učesnika u
bicikla i dečijih vozila u saobraćaju saobraćaju.
- koristi zaštitnu opremu za upravljanje Zaštitna oprema potrebna za bezbedno
biciklom i dečijim vozilima upravljanje biciklom i dečijim vozilima.
- argumentuje neophodnost korišćenja
sigurnosnih pojaseva na prednjem i
zadnjem sedištu automobila i uvek ih
koristi kao putnik
- poveže mesto sedenja u automobilu sa
uzrastom učenika
- odgovorno se ponaša kao putnik u
vozilu
- pokazuje poštovanje prema drugim
učesnicima u saobraćaju
- analizira simuliranu saobraćajnu
nezgodu na računaru i identifikuje rizično
ponašanje pešaka i vozača bicikla
- samostalno crta skicom i tehničkim Pribor za tehničko crtanje (olovka, gumica,
crtežom jednostavan predmet lenjir, trougaonici, šestar). Formati crteža (A3,
- pravilno čita tehnički crtež A4). Razmera.
- prenosi podatke između IKT uređaja Tipovi i debljine linija (puna debela linija; puna
- primenjuje osnovne postupke obrade tanka linija; puna tanka linija izvučena
digitalne slike na računaru slobodnom rukom; isprekidana tanka linija;
- koristi program za obradu teksta za crta-tačka-crta tanka linija).
kreiranje dokumenta sa grafičkim Geometrijsko crtanje (crtanje paralelnih pravih,
elementima crtanje normale na datu pravu, crtanje uglova
- koristi Internet servise za pretragu i pomoću lenjira i trougaonika).
pristupanje online resursima Elementi kotiranja (pomoćna kotna linija, kotna
- preuzima odgovornost za rad linija, pokazna linija, kotni završetak, kotni broj
TEHNIČKA I DIGITALNA
- predstavi ideje i planove za akcije koje - vrednost).
PISMENOST
preduzima koristeći savremenu Crtanje tehničkog crteža sa elementima (tipovi
informaciono-komunikacionu tehnologiju linija, razmera i kotiranje).
i softver Prenos podataka između IKT uređaja (računar,
tablet, smartphone, digitalni fotoaparat).
Aplikacija za digitalnu obradu slike. Operacije
podešavanja osvetljenosti i kontrasta slike.
Promena veličine/rezolucije slike, izdvajanje
dela slike.
Kreiranje dokumenta u programu za obradu
teksta.
Formatiranje teksta, umetanje slike i grafike.
Internet pretraga i pristup online resursima.
- povezuje svojstva prirodnih materijala Prirodni resursi na Zemlji: energija i materijali.
sa primenom Upravljanje otpadom (reciklaža; zaštita životne
- objasni tehnologije prerade i obrade sredine).
drveta, proizvodnju papira, tekstila i kože Vrste, svojstva i primena prirodnih materijala.
- seče, spaja i vrši zaštitu papira, tekstila, Tehnologija prerade i obrade drveta.
kože i drveta Tehnologija prerade i obrade kože.
RESURSI I - pravilno i bezbedno koristi alate i pribor Tekstilna tehnologija.
PROIZVODNJA za ručnu mehaničku obradu (makaze, Tehnologija proizvodnje papira.
modelarska testera, brusni papir, stega) Postupci ručne obrade i spajanja papira,
- napravi plan izrade jednostavnog tekstila, kože i drveta - sečenje/rezanje,
proizvoda i plan upravljanja otpadom spajanje (lepljenje) i zaštita (lakiranje).
- samostalno izrađuje jednostavan model Korišćenje alata i pribora za ručnu obradu i
spajanje navedenih materijala - makaze,
modelarska testera, brusni papir, stega.
- samostalno pronalazi informacije Izrada predmeta/modela ručnom obradom i
potrebne za izradu predmeta/modela spajanjem papira i/ili drveta, tekstila, kože
KONSTRUKTORSKO
koristeći IKT i Internet servise korišćenjem odgovarajućih tehnika, postupaka
MODELOVANJE
- odabira materijale i alate za izradu i alata.
predmeta/modela Prikazivanje ideje, postupka izrade i
- meri i obeležava predmet/model rešenja/proizvoda.
- ručno izrađuje jednostavan Timski rad i podela zaduženja u timu.
predmet/model koristeći papir i/ili drvo,
tekstil, kožu i odgovarajuće tehnike,
postupke i alate
- koristi program za obradu teksta za
kreiranje dokumenta realizovanog
rešenja
- samostalno predstavlja projektnu ideju,
postupak izrade i rešenje/proizvod
- pokazuje inicijativu i jasnu orijentaciju
ka ostvarivanju ciljeva i postizanju
uspeha
- planira aktivnosti koje dovode do
ostvarivanja ciljeva uključujući okvirnu
procenu troškova
- aktivno učestvuje u radu para ili male
grupe u skladu sa ulogom i pokazuje
poštovanje prema saradnicima
- pruži pomoć u radu drugim učenicima
- procenjuje ostvaren rezultat i razvija
predlog unapređenja
Informatika i računarstvo
Matematika
Biologija
Geografija
Likovna kultura
Nastavni predmet tehnika i tehnologija namenjen je razvoju osnovnih tehničkih kompetencija učenika radi njegovog
osposobljavanja za život i rad u svetu koji se tehnički i tehnološki brzo menja. Jedan od najvažnijih zadataka je da
kod učenika razvija svest o tome da primena stečenih znanja i veština u realnom okruženju podrazumeva stalno
stručno usavršavanje i celoživotno učenje, kao i da je razvijanje preduzimljivosti jedan od važnih preduslova ličnog i
profesionalnog razvoja.
Ishodi su iskazi o tome šta učenici umeju da urade na osnovu znanja koja su stekli učeći predmet tehnika i
tehnologija. Predstavljaju opis integrisanih znanja, veština, stavova i vrednosti učenika u pet nastavnih tema: životno i
radno okruženje, saobraćaj, tehnička i digitalna pismenost, resursi i proizvodnja i konstruktorsko modelovanje.
Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre kreira svoj godišnji - globalni plan rada iz koga će kasnije
razvijati svoje operativne planove. Ishodi definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju
ishoda na nivo konkretne nastavne jedinice. Sada nastavnik za svaku oblast ima definisane ishode. Pri planiranju
treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda
potrebno više vremena i više različitih aktivnosti. Pored udžbenika, kao jednog od izvora znanja, na nastavniku je da
učenicima omogući uvid i iskustvo korišćenja i drugih izvora saznavanja.
S obzirom da je nastava teorijsko-praktičnog karaktera, časove treba realizovati podelom odeljenja na dve grupe.
Nastavnik je u planiranju, pripremi i ostvarivanju nastave i učenje autonoman. Za svaki čas treba planirati i pripremiti
sredstva i načine provere ostvarenosti projektovanih ishoda.
Posete muzejima tehnike, sajmovima i obilaske proizvodnih i tehničkih objekata treba ostvarivati uvek kada za to
postoje uslovi, radi pokazivanja savremenih tehničkih dostignuća, savremenih uređaja, tehnoloških procesa, radnih
operacija i dr. Kada za to ne postoje odgovarajući uslovi, učenicima treba obezbediti multimedijalne programe u
kojima je zastupljena ova tematika.
Učenici u peti razred dolaze sa izvesnim znanjem iz oblasti tehnike i tehnologije koja su stekli u okviru predmeta svet
oko nas i priroda i društvo, kao i sa određenim životnim iskustvima u korišćenju različitih uređaja i učestvovanja u
saobraćaju. Na tome treba graditi dalje sticanje znanja, ovladavanje veštinama vodeći računa da su izuzetno važni
ishodi ovog predmeta formiranje pravilnih stavova prema tehnici i tehnologiji gde je čovek lično odgovoran za njihovu
upotrebu i zloupotrebu, kao i za zaštitu životne sredine. Kod učenika uzrasta 11, 12 godina postoji prirodna
radoznalost za tehniku i tehnologiju, kao i potreba da nešto sami stvaraju svojim rukama. To treba iskoristiti na pravi
način i učiniti realizaciju ovog predmeta što više povezanim sa svakodnevnim životom učenika. Realizacijom vežbi
učenici otkrivaju i rešavaju jednostavne tehničke i tehnološke probleme, upoznaju primenu prirodnih zakonitosti u
praksi, formiraju svest o tome kako se primenom tehnike i tehnologije menja svet u kome žive. Oni uočavaju kako na
okolinu tehnika utiče pozitivno, a kako ponekad narušava prirodni sklad i kako se mogu smanjiti štetni uticaji na
prirodno okruženje čime razvijaju svest o potrebi, značaju i načinima zaštite životne sredine.
Upoznavanje područja čovekovog rada i proizvodnje, zanimanja i poslova u oblasti tehnike i tehnologije treba
realizovati uz aktivnu ulogu učenika i primenu odgovarajućih medija. Omogućiti učenicima da identifikuju određena
zanimanja kojima se ljudi bave i poslove koji se obavljaju u okviru tih zanimanja kao i tehnička sredstva koja se pri
tome koriste. Tako će upoznati osnovna područja čovekovog rada, proizvodnje i poslovanja u tehničko-tehnološkom
području i razviti kritički odnos koji uključuje razmatranje šireg konteksta tehnike i njenog uticaja na čoveka i planetu
Zemlju s ekološkog, ekonomskog, kulturološkog i sociološkog aspekta.
Upoznati učenike sa tehnikom, tehničkim dostignućima i značajem tehnike i tehnologije. Ukazati na značaj nastave
tehnike i tehnologije u cilju sticanja tehničke kulture, tj. tehničke pismenosti i neophodnost usvajanja određenih
znanja o tehničkim uređajima koji nas okružuju, dobrobitima koja donose, načinu rada, mogućim opasnostima,
razvijanjem veština koje omogućuju kreativnost i inovativnost u dizajniranju i izradi tehničkih sredstava kao i sigurno i
pravilno njihovo korišćenje. Tako učenici stiču i određena saznanja o raznim profesijama što će im kasnije pomoći pri
profesionalnom usmeravanju i opredeljivanju.
S obzirom da se kabinet za tehniku i tehnologiju i rad u njemu razlikuje od drugih kabineta u školi, učenici treba da
upoznaju specifičnost rada, raspored i organizaciju radnih mesta kao i pravila ponašanja i rada u kabinetu. Posebnu
pažnju treba posvetiti bezbednosti na radu prilikom korišćenja alata i pribora. Ukazati na situacije koje mogu zbog
nepoštovanja pravila ponašanja ili nepravilne upotrebe alata i pribora biti potencijalne opasnosti, kao i na primenu
mera zaštite na radu.
Korišćenje tehničkih aparata i IKT uređaja u životnom i radnom okruženju, učenici uglavnom upoznaju skoro
svakodnevno u svojim domovima. Uz aktivnu ulogu učenika i primenu multimedija ukazivati na pravilnu upotrebu i
eventualne posledice u slučaju nepridržavanja uputstava za korišćenje i neispravnosti tehničkih aparata u
domaćinstvu (usisivač, mikser, razne grejalice i dr.).
Saobraćaj
Ova oblast je izuzetno važna jer se učenici petog razreda osamostaljuju i šire radijus svog kretanja, a statistika govori
da u našoj zemlji još uvek veliki broj dece strada u saobraćaju. Po prirodi njihovog uzrasta još uvek nisu dovoljno
pažljivi u saobraćaju gde mogu biti pešaci, putnici, vozači bicikla i dečijih vozila. Zato je težište ishoda na bezbednom
ponašanju i preuzimanju lične odgovornosti učenika za ponašanje u saobraćaju. Upotreba zaštitne opreme pri vožnji
bicikla i drugih dečijih vozila, kao i korišćenje sigurnosnih pojaseva u vozilu je najvažniji ishod koji treba postići.
Učenici treba da se na interesantan i očigledan način upoznaju sa pravilima i propisima kretanja pešaka i biciklista u
saobraćaju, načinima regulisanja saobraćaja i bezbednom kretanju od škole do kuće, da upoznaju horizontalnu,
vertikalnu i svetlosnu signalizaciju. Za realizaciju ovih nastavnih sadržaja treba koristiti odgovarajuće multimedije, a
za praktično uvežbavanje mogu se koristiti poligoni u okviru škole ili saobraćajne makete koje mogu izraditi i učenici
na redovnim časovima ili u radu slobodnih aktivnosti, kao i korišćenjem računarske simulacije.
Učenici imaju priliku da upoznaju razne profesije u oblasti regulisanja drumskog saobraćaja i mogućnosti i procene
sopstvenih potencijala i interesovanja u vezi sa tim profesijama.
Cilj nastavne teme je da učenici ovladaju veštinama upotrebe informaciono-komunikacionih tehnologija u tehnici i
shvate njihovu prirodnu povezanost. U okviru preporučenog broja časova planirano je da se učenici upoznaju sa
tehničkim crtežom i obradom digitalne slike na računaru.
Tehničko crtanje predstavlja univerzalni jezik i osnovu tehničke pismenosti u grafičkim komunikacijama u svim
područjima tehnike i svakodnevnom životu. Tehnički crtež je sredstvo razmene informacija u tehnici, od njegovog
nastanka do proizvodnje tj. od ideje do realizacije. Učenici razvijaju veštine čitanja i izrade jednostavnijih tehničkih
crteža i izradu tehničke dokumentacije. Učenike treba naučiti kako se skicom može izraziti ideja i kako se primenom
pravila (standarda) izrađuje tehnički crtež. Učenici treba da upoznaju formate papira i osnovni pribor za tehničko
crtanje. Insistirati na pravilnom korišćenju pribora za tehničko crtanje uvežbavanjem prilikom geometrijskog crtanja
(paralelne linije, normalne linije, kružnice). Potrebno je da svaki učenik samostalno nacrta jednostavan tehnički crtež
u određenoj razmeri koristeći odgovarajuće vrste linija kao i elemente kotiranja.
Planirani ishodi u oblasti upotrebe i primene informaciono-komunikacionih tehnologija u tehnici u petom razredu se
prvenstveno odnose na pravilno i bezbedno korišćenje digitalnih uređaja (računar, laptop, tablet, mobilni telefon, tv,
digitalni fotoaparat, veb kamera) a potom i na ovladavanje veštinama obrade digitalne slike na računaru u cilju
sticanja odgovarajućih kompetencija koje se odnose na dokumentovanje i dizajn. Ovo je jedna od osnovnih veština
koje su neophodne u sticanju opštih preduzetničkih kompetencija. Preporučuje se nastavnicima da sa učenicima u
paru vežbaju prenos podataka između računara i eksternih uređaja (mobilni telefon, fotoaparat) a da svaki učenik
samostalno realizuje procedure tokom rada na računaru. Takođe je preporuka da svaki učenik (koristeći znanja i
veštine koje je stekao na časovima informatike i računarstva) realizuje jednostavnu vežbu umetanja fotografije u
odgovarajući program za obradu teksta i uređivanje dokumenta. Gde god je to moguće, treba koristiti Internet
pretragu i pristup online resursima.
Resursi i proizvodnja
Učenike treba upoznati sa pojmom prirodnih resursa na Zemlji i sa značajem njihovog očuvanja. Težište ove teme je
na energiji i materijalima. Naznačiti osnovne izvore energije kao važan resurs za život ljudi, tehnološke procese i
proizvodnju bez ulaženja u detalje. Upoznati učenike sa načinom korišćenja i pretvaranja u neke korisne oblike njima
već poznatih izvora energije vode, vetra i Sunca.
Drugi važan resurs su materijali. Upoznati učenike sa pojmom i podelom materijala (prirodni, veštački). Vrste i
svojstva materijala (fizička, hemijska i mehanička): drvo, papir, tekstil, koža objasniti na elementarnom nivou. Način
obrade materijala (principi delovanja alata za mehaničku obradu materijala, ispitivanje materijala). Priprema za
obradu. Prikazati pravilno korišćenje alata za ručnu obradu materijala, izvođenje operacija i zaštita na radu:
obeležavanje, sečenje, završna obrada (bušenje, ravnanje, brušenje). Izbor materijala, operacija i alata i redosleda
njihove primene. Reciklaža materijala i zaštita životne sredine. Postupno uvođenje učenika u rad sa alatom pri
izvođenju raznih operacija menja suštinski karakter nastave tehnike i tehnologije - obrada materijala tako postaje
sredstvo kreativnog izražavanja, a ne cilj u nastavi tehnike i tehnologije. Program se realizuje u formi predavanja
(teoretska nastava) i vežbi.
Prilikom vežbanja sa alatima i pri obradi materijala potrebno je da učenici svoje ideje iskazuju samostalno. Preporuka
je da učenici, na kraju ove oblasti, naprave plan izrade i samostalno izrade najmanje tri jednostavna modela.
U ovom delu programa učenici realizuju zajedničke projekte primenjujući prethodno stečena znanja i veštine iz oblasti
oblikovanja i obrade materijala, upotrebe IKT-a u tehnici i tehničkog crtanja. Cilj nastavne teme je postavljanje ciljeva
i prioriteta, planiranje, donošenje odluka, timski rad, komunikacijske veštine, kao i razvijanje upornosti, pozitivnog
odnosa prema radu, sposobnostima rešavanja problema, samoprocenjivanja i kritičkog mišljenja.
Nastavnik upoznaje učenike sa pravilima rada u grupi, podelom posla i odgovornostima, sa dinamikom i rokovima za
realizaciju projektnih aktivnosti. Učenici se sami opredeljuju za određenu aktivnost u okviru grupe. Pruža im se
mogućnost da realizuju svoju ideju koja je u skladu sa njihovim interesovanjima i sposobnostima pri čemu se postiže
potpuna diferencijacija i individualizacija nastave. Učenici samostalno istražuju informacije za projektni zadatak
koristeći informaciono-komunikacione tehnologije, nalaze rešenje, formiraju ideju, izrađuju tehničku dokumentaciju,
planiraju i realizuju sopstveni proizvod. Identifikacija i izbor materijala i alata za realizaciju projekta vrše se uz podršku
nastavnika. U tom procesu, učenici usvajaju i primenjuju znanja, razvijaju veštine, stavove, odgovornost i
samostalnost. Preporuka je da se koriste materijali i tehnologije koje su učenici upoznali u prethodnoj oblasti. Učenici
samostalno vrše merenje i obeležavanje. Obrada materijala može se vršiti individualno ali je preporuka da učenici
rade u paru, čime razvijaju sposobnost saradnje i socijalnih veština. Po završetku, učenici samostalno predstavljaju
proizvod/model, usmeno obrazlažući tok realizacije, procenjujući ostvarenost rezultata i predlog unapređenja. Težište
ovakvog rada nije na kvalitetu konačnog produkta već na procesu koji ima svoje korake i na saradničkim odnosima u
radu u grupi. Nastavnik je tu pažljivi posmatrač, pomagač kada je to potrebno, davalac povratne informacije i neko ko
ohrabruje. Učenicima jasno treba ukazati da se i na neuspelim produktima može mnogo naučiti ako se shvati gde su
greške napravljene. Diskutovati sa učenicima i o ceni ponuđenih rešenja. Naglasiti važnost dobrog planiranja budžeta
potrebnog za njegovu realizaciju kao i negativnih posledica loših proračuna. Na taj način učenike polako
osposobljavati da razmišljaju preduzetnički i razvijati im osnovne kompetencije vezane za finansijsku pismenost.
U procesu ocenjivanja potrebno je uzeti u obzir sve aktivnosti učenika (urednost, sistematičnost, zalaganje,
samoinicijativnost, kreativnost i dr.).
Vrednovanje aktivnosti, naročito ako je timski rad u pitanju, može se obaviti sa grupom tako da se od svakog člana
traži mišljenje o sopstvenom radu i o radu svakog člana ponaosob (tzv. vršnjačko ocenjivanje).
Prilikom svakog vrednovanja postignuća potrebno je učeniku dati povratnu informaciju koja pomaže da razume
greške i poboljša svoj rezultat i učenje. Ako nastavnik sa učenicima dogovori pokazatelje na osnovu kojih svi mogu
da prate napredak u učenju, učenici se uče da razmišljaju o kvalitetu svog rada i o tome šta treba da preduzmu da bi
svoj rad unapredili. Ocenjivanje tako postaje instrument za napredovanje u učenju. Na osnovu rezultata praćenja i
vrednovanja, zajedno sa učenicima treba planirati proces učenja i birati pogodne strategije učenja.
Razred peti
Svi predmeti
Program nastavnog predmeta informatika i računarstvo, u drugom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja,
organizovan je po spiralnom modelu i orijentisan je na ostvarivanje ishoda. Ishodi govore o tome šta učenici umeju da
urade na osnovu znanja koja su stekli učeći ovaj predmet. Predstavljaju opis integrisanih znanja, veština, stavova i
vrednosti učenika u tri tematske celine: IKT, Digitalna pismenost i Računarstvo.
U nastavi orijentisanoj na postizanje ishoda potrebno je uvažiti stečene digitalne veštine učenika. U planiranju i
pripremanju nastave, nastavnik polazi od ishoda koje treba ostvariti i planira, ne samo svoje, već, prevashodno
aktivnosti učenika na času. Nastavnik treba da bude više orijentisan ka mentorskoj ulozi, a manje ka predavačkoj.
Potrebno je da nastavnik programske ishode, koji treba da se dostignu do kraja petog razreda, razloži na ishode -
korake za svaki čas, bilo da se radi o časovima obrade ili utvrđivanja, a koje treba da ostvari svaki učenik. Takođe,
treba da za svaki čas planira i pripremi sredstva i načine provere ostvarenosti projektovanih ishoda. Preporuka je da
nastavnik planira i priprema nastavu samostalno i u saradnji sa kolegama iz razrednog veća zbog uspostavljanja
korelacija među predmetima.
Potrebno je raditi na razvoju algoritamskog načina mišljenja u postupku rešavanja problema i zadataka, razvoju
logičkog mišljenja i izgradnji ličnih strategija za učenje uz primenu IKT-a.
Da bi svi učenici dostigli predviđene ishode, potrebno je aktivnosti osmisliti tako da uključuju praktičan rad, uz
primenu IKT-a, povezivanje različitih sadržaja iz drugih tema unutar samog predmeta, kao i sa drugim predmetima.
Poželjno je da planirane aktivnosti na času prati sažeto i jasno uputstvo učeniku za realizaciju zadatka, uz
demonstraciju postupka. Ostaviti prostor za učeničku inicijativu i kreativnost, odnosno da se kroz diskusiju sa
učenicima odaberu najadekvatniji alati, koncepti i strategije za realizaciju određenih aktivnosti. U toku realizacije
planiranih aktivnosti raditi na uspostavljanju i negovanju navika i ponašanja kao što su postupnost, istrajnost,
analitičnost, samostalnost u radu i spremnost na saradnju.
Dostizanje definisanih ishoda može se ostvariti uz određeni stepen slobode nastavnika kako u izboru metoda rada,
programskih alata i tehnologija (računar, digitalni uređaj...), tako i u redosledu i dinamici realizacije elemenata
različitih tematskih oblasti. Na internetu se mogu se naći primeri dobre prakse koji se, uz prilagođavanje uslovima
rada i poštovanjem autorskih prava, mogu koristiti.
S obzirom da je nastava ovog predmeta teorijsko-praktičnog karaktera izvodi se sa polovinom odeljenja, jedan čas
nedeljno, u računarskom kabinetu/digitalnoj učionici.
Realizaciju ove tematske celine započeti navođenjem primera primene IKT-a. Motivisati učenike da diskutuju o
mogućnosti primene IKT-a iz njihove perspektive, da opišu iskustva u korišćenju digitalnih uređaja i navedu ono šta je
njima važno kod digitalnih uređaja: dobar zvuk, bolja fotografija, internet, igrice, zapažanja kako njihovi roditelji koriste
IKT uređaje i slično.
Učenike informativno upoznati sa predmetom izučavanja informatike i računarstva i to navođenjem primera koji bi
njima bili poznati. Objasniti pojam informaciono-komunikacione tehnologije (IKT). Uvesti pojmove hardver i softver.
Navesti vrste računara i digitalnih uređaja koje učenici koriste, delove iz kojih se sastoje: tastatura, miš, ekran, ekran
osetljiv na dodir, kućište, zvučnici i sl., navodeći njihovu funkciju. Diskutovati sa učenicima o njihovom iskustvu sa
hardverom i IKT uređajima. Cilj je da učenici budu u stanju da razumeju namenu osnovnih delova digitalnih uređaja
koje koriste. Napomenuti da u računaru postoji memorija u kojoj se pamte brojevi kojima su opisani tekst, slika,
zvuk… Pokazati na primeru kako bi se neka slika kodirala brojevima. Skrenuti pažnju na pravilno rukovanje IKT
uređajima.
Pojam operativni sistem uvesti kroz povezivanje prethodnog iskustva učenika u korišćenju različitih digitalnih uređaja
(kroz diskusiju: npr. koji OS koristi mobilni telefon, navesti primere: Android, Windows...). Naglasiti koji operativni
sistem koriste računari na kojima će raditi u školi. Opisati ukratko ulogu OS, naglasiti da prepoznaje i povezuje delove
računara i omogućava da koristimo računar i druge digitalne uređaje. Na sličan način uvesti i pojam korisnički
programi.
Kroz demonstraciju i ličnu aktivnost učenika, skrenuti pažnju na pravila koja važe u kabinetu i u radu sa računarima i
opremom (pravilno uključivanje, prijavljivanje, korišćenje, odjavljivanje i isključivanje računara). Uvesti pojam "radna
površina" operativnog sistema (napraviti paralelu kod računara i drugih digitalnih uređaja). Objasniti pojmove ikona,
prečica, traka sa zadacima (navesti elemente i njihovu namenu).
Uvesti pojam "Kontrolna tabla", pojasniti namenu i način pokretanja. Bez ulaženja u sve detalje kontrolne table, sa
učenicima u ovom razredu uraditi samo najosnovnija podešavanja uređaja (miša, monitora...) i radnog okruženja
(regionalna jezička podešavanja OS-a, jezik tastature SR ćirilica i latinica, jačina zvuka…). Ovde paralelno uraditi sve
aktivnosti, prema mogućnostima, i kroz osnovna podešavanja na telefonu jer su takvi uređaju učenicima bliski.
Kroz konkretne primere objasniti pojam datoteke i neophodnost organizacije datoteka u računaru: čuvanje i
pronalaženje, premeštanje ili brisanje (pomenuti "Korpu za otpatke"). Diskutovati sa učenicima o vrstama datoteka
(tekst, brojevi, slike, zvuk, video i multimedija).
Za kreiranje, izmene, čuvanje i prikazivanje rezultata rada u formi datoteka, odabrati dostupne korisničke programe
(licencirane ili besplatne), kao što su programi za: crtanje, obradu teksta, izradu multimedijalnih prezentacija,
snimanje zvuka i video-zapisa pomoću drugih uređaja (mobilni telefon, kamera, mikrofon…), reprodukciju zvuka i
video materijala koji mogu biti instalirani u računaru ili na "oblaku". Nastavnik može po svojoj proceni odabrati i druge
programe koji će takođe uticati na sticanje željenog, funkcionalnog IKT znanja i veština u radu sa navedeni
multimedijalnim elementima.
U petom razredu učenik treba da kreira i uredi digitalne slike/crteže korišćenjem raspoloživih alata izabranog
programa (selektovanje, kopiranje, lepljenje, promenu veličine slike, dodavanje i brisanje oblika, odsecanje dela slike,
čuvanje, zatvaranje, pronalaženje, doradu i čuvanje produkta, kao i alate za zumiranje, unos teksta, upotrebu
"četkice", "gumice" i sl.).
Pri radu sa tekstom primeniti osnovne alate za uređivanje i oblikovanje teksta (unos teksta, dodavanje, brisanje,
kopiranje, selektovanje, poravnanje, promena fonta, boje, veličine slova, umetanje slika...). Naglašavati potrebu
odabira odgovarajućeg pisma (kodnog rasporeda: ćirilica, latinica...) i insistirati na primeni pravopisa. Uvežbati
čuvanje i štampanje dokumenta. Rad sa tabelama i složenijim alatima obraditi u starijim razredima.
Snimanje zvuka i video-zapisa, shodno mogućnostima, započeti demonstracijom upotrebe uređaja: kamera,
mikrofon, zvučnici, mobilni telefoni, itd. Obuhvatiti najosnovnije tehnike u procesu snimanja (pokreni, zaustavi,
sačuvaj, obriši) i reprodukcije (pokreni, pauziraj, zaustavi, pusti od početka, podesi jačinu zvuka). U vežbi čuvanja
audio/video zapisa skrenuti pažnju na različite tipove datoteka u konkretnom programu (npr. mp3, mp4, avi, midi…).
Pri izradi multimedijalnih prezentacija primeniti osnovne alate za uređivanje i oblikovanje sadržaja. U programu za
izradu multimedijalnih prezentacija koristiti ranije kreirane zvučne i video zapise. Prilagoditi tip datoteke izabranom
programu (koristiti neki od raspoloživih programa za konverziju podataka). Kroz razgovor sa učenicima i kroz primere
razviti pojam dobre prezentacije i načine predstavljanja (koliko je bitan sadržaj a ne samo forma).
Proveriti sa učenicima njihova dosadašnja iskustva u korišćenju veb-pregledača (čitača, brauzera). Razgovarati o
sajtovima pretraživačima i načinima pretrage, uvesti pojmove autor i autorska prava i navesti osnovne licence.
Pretragu interneta i odabir relevantnih stranica iz prikazanih rezultata pretrage. (Kako pronalazimo, biramo i
preuzimamo informacije? Kako stvaramo (onlajn aplikacije)? Kako razmenjujemo informacije i sarađujemo na
internetu?)
Na unapred pripremljenom skupu veb-strana kroz diskusiju o proceni informacija pronađenih na internetu (publika
kojoj je sajt namenjen, autor, tačnost/preciznost, objektivnost, aktuelnost i internet adresa) podsticati razvoj kritičkog
mišljenja učenika.
Upoznati učenike sa pravilima ponašanja na internetu (eng. Netiquette). Za utvrđivanje i pojašnjavanje ove teme,
organizovati kvizove i radionice (na teme bezbedno - nebezbedno, poželjno - nepoželjno ponašanje na internetu) kao
i simulacije nebezbednih situacija sa akcentom na to kako je poželjno reagovati u datim situacijama (kroz igranje
uloga i sl.). Jedna od aktivnosti za učenike, radi povezivanja znanja, može biti izrada tekstualnih dokumenata na
temu: Moja pravila ponašanja na internetu, Pet najvažnijih pravila za bezbedan internet, Kako da internet postane
sigurniji za decu, i sl.
U korelaciji sa drugim predmetima (fizičko i zdravstveno vaspitanje) veliku pažnju posvetiti tome kako uređaji koje
svakodnevno koriste (računar, telefon, tablet...) mogu loše da utiču na njihovo zdravlje pri čemu ih treba voditi ka
situacijama na koje ih roditelji svakodnevno podsećaju (loše držanje, dugo gledanje u ekran,…..). Posebnu pažnju
posvetiti razvoju svesti kod učenika o vremenu u toku dana, utrošenom na rad sa tehnologijom i mogućim razvojem
zavisnosti od tehnologije.
Računarstvo (16)
Realizacija teme može se započeti prikazivanjem motivacionih filmova o programiranju. Uvesti pojmove: program i
programiranje. Demonstrirati gotove animacije i računarske igre radi razvijanja svesti i pobuđivanja motivacije da
učenici sami mogu da kreiraju svoje igrice. Odabrati primer igrice za analizu (na primer sa portala www.code.org),
kao i druge motivacione materijale iz sličnih obrazovnih izvora) sa ciljem upoznavanja učenika sa koracima u
rešavanju jednostavnih problemskih zadataka. Uvesti pojam algoritma pri rešavanju najjednostavnijeg problema.
Iskoristiti iskustvo koje učenici imaju kao korisnici tehnologije (računara, pametnih telefona...) da bi se napravila jasna
veza između procesa programiranja i konačnog proizvoda, igrica ili animacija. Pored toga, isticati da se kroz učenje
programiranja i algoritama, razvijaju strategije za rešavanja životnih problema, svaki zadatak koji sebi postavljamo u
svakodnevnom životu se rešava korak po korak, tj. algoritamski.
U međupredmetnoj koordinaciji sa predmetom matematika, uvesti matematičko-logičke pojmove koje leže u osnovi
informatike i računarstva: skup, elementi, podskup, jednakost skupova, prazan skup (sa odgovarajućim znacima);
Venovi dijagrami; skupovne operacije: unija, presek, razlika i odgovarajuće oznake; reči: "i", "ili", "ne", "svaki", "neki";
odgovarajuće logičke veznike i njihovu interpretaciju skupovnim operacijama i relacijama. Korišćenjem primera iz
tekućih sadržaja, dalje se osmišljava pojam skupa, izgrađuje matematičko-informatički jezik i unosi preciznost u
izražavanju. Potrebno je na raznovrsnim primerima koristiti odgovarajuće simbole (znake) i uočavati zakonitosti
skupovnih i logičkih operacija. Na podesnim primerima ilustrovati matematičko-logičku upotrebu reči: svaki, neki, ili, i,
ne, sledi (ako...onda). Učenici usvajaju elemente deduktivnog zaključivanja (pravilno formulisanje tvrđenja; pravilno
zaključivanje, pravilno korišćenje veznika "i", "ili", a naročito "ako...onda"). Nastaviti sa daljim izgrađivanjem pojmova:
brojevni izraz, promenljiva, izraz s promenljivom i pridruživanje, koristeći pri tome i termine izraz, formula, iskaz,
algoritam. Uočavati primere jednostavnijih (funkcijskih) zavisnosti u raznim oblastima (pridruživanje po datom pravilu
brojeva - brojevima, brojeva - dužima, brojeva - površinama i dr.), kao i jednostavnijih algoritamskih procedura
(osnovni algoritmi za izvođenje računskih operacija sabiranja, množenja, deljenja s ostatkom, Euklidovog algoritma).
Pri tome je važno korišćenje dijagrama i tabela (dijagram toka algoritma, tabela rezultata nekog prebrojavanja ili
merenja i dr).
Objasniti problem rečima, definisati svaku pojedinačnu instrukciju (korak) i postupak ređanja blokova, predstaviti
dejstvo naredbe "pokreni" i opisati kakvo dejstvo ima na ponašanje objekta. Napomenuti da se jednom poređani
blokovi instrukcija mogu više puta pokrenuti. Prelaskom na naredne nivoe složenosti objasniti zašto je pogodno
zameniti korake koji se ponavljaju odgovarajućom blok naredbom (petlja-blok "ponavljaj") ili ako problemski zadatak
sadrži neki zadati uslov, objasniti potrebu razdvajanja (grananje-blok "ako je") na naredbe koje će se izvršiti ako je
ispunjen uslov.
Izabrati programsko okruženje za vizuelno programiranje (Scratch, Stencyl, AppInventor, Alice, …) koje treba da
omogući algoritamsko rešavanje problema i osnove programiranja. Programsko okruženje birati tako da omogućava
jednostavnu animaciju objekata, odnosno, da alati omogućavaju učenicima da se odmah, bez mnogo teorijskog
uvoda i objašnjenja složenih programerskih koncepata, aktivno uključe u programiranje.
U zavisnosti od izabranog programskog okruženja prilagoditi sva sledeća objašnjenja specifičnostima tog alata.
Kroz aktivnu nastavu i uključenost u proces kreiranja programa od prvih časova, učenici će postupno usvojiti
potrebne pojmove, znanja i veštine. Ukazati na sličnosti i razlike sa primerima i radnim okruženjem prikazanim na
prvom času, kao što su ograničenja u izboru objekata, ograničenja u instrukcijama u zadatku i navesti koje
mogućnosti nudi izabrano programsko okruženje.
Pogodan primer, prilikom upoznavanja sa radnim okruženjem, je da učenici za konkretan lik i konkretnu scenu,
poređaju blokove naredbi tako da se klikom na lik pojavi neka poruka (npr. "Zdravo ja sam…"). Demonstrirati
postupke: izbor objekata (naglasak na biblioteke), slaganje blokova po principu "prevuci-i-pusti" i pokretanje
programa. Ukazati učenicima na mogućnost izmene pojedinačnih osobina objekata koji su dostupni u bibliotekama i
galerijama odabranog softvera u formi 2D odnosno 3D modela. Upoznati učenike kroz ovaj jednostavni primer sa
pojmom naredbe i konceptom pisanja programa kroz ređanje blok-naredbi. Podizati nivo složenosti u skladu sa
pojmovima koji se uvode: projekat i scenario i napraviti vezu sa pojmovima zadatak i pisanje priče. Dovesti u vezu
postupak rešavanja zadatka sa pisanjem programa, i povezati pojmove scenario i algoritam. Uvesti pojmove: Objekat
- lik (biblioteka objekata, podešavanje osobina i svojstva za izabrani objekat), Objekat - pozornica (biblioteka
pozornica, podešavanje pozadine pozornice, koordinatni sistem scene), alati (umnoži, iseci-obriši, uvećaj, umanji) i
datoteka programa (najčešće se koristi termin - projekat). Za izabrano radno okruženje za vizuelno programiranje (za
rad kod kuće) poželjno je pripremiti kratko pisano uputstvo (pronalaženje, preuzimanje, instaliranje…), demonstrirati i
pojasniti (postupak: preuzimanja, čuvanja i instaliranja izabranog programskog okruženja, napomenuti mogućnost
korišćenja onlajn aplikacije, ukoliko takva mogućnost postoji). Svaki od objekata učenik može kreirati samostalno,
umesto da koristi predefinisane objekte iz biblioteka.
Demonstrirati na svakom primeru sledeće tehnike: kreiranje projekta (novi projekat, izabrati objekat čije se aktivnosti
definišu, kao i objekte koji definišu njegovu okolinu, definisati početni položaj objekta i svojstva objekta - u nekim
okruženjima informacija o objektu), jednostavna podešavanja (upotrebu alata: uvećaj, umanji, umnoži, iseci, okreni,
promeni boju...), zadavanje izabranog kretanja ili ponašanja (iz palete blokova: upravlja događajem, za zadate akcije
odgovarajući događaj...), čuvanje projekta (imenovanje, izbor lokacije), ponovno otvaranje (zatvaranje, pronalaženje,
pokretanje) i modifikaciju projekta (izmenu nekog elementa: orijentaciju, boju, veličinu i sl., pronalaženje i ispravljanje
grešaka, čuvanje izmena u projektu). Demonstrirati i ukazivati na raznovrsne funkcionalnosti dostupne u paletama
blokova, za: kretanja, izgled i aktivnosti koju objekat treba da realizuje (predviđenih scenarijom) preko primera kao
što su: kretanje objekata da se izbegnu prepreke, razgovor dva lika o pojmovima koje su učili u prethodnoj lekciji i sl.
Upoznati učenike sa kategorijama blokova i načinom zadavanja parametara (trajanje događaja, broj ponavljanja,
promenu ugla, promenu položaja…). Unos podataka preko tastature koristiti za promenu parametara u okviru blok-
naredbe. Primenom različitih funkcionalnosti objekata učenici treba da uoče informacije o blizini objekata, njihovoj
veličini i prostornim odnosima. Na konkretnom primeru demonstrirati uticaj promene parametara na izvršavanje
programa. Demonstrirati funkcije editovanja objekata, editovanja i upravljanja programom (izmene u redosledu
blokova, objedinjavanje blokova koji se ponavljaju u petlje ili grananje), testiranje i praćenje svakog koraka prilikom
izvršavanja programa.
Pojam promenljive uvesti na konkretnom primeru koji jednostavnim računskim operacijama i njihovim izvršavanjem
dovodi do rešavanja konkretnog problema. Obuhvatiti pojmove i postupke za kreiranje promenljivih, dodelu vrednosti
i korišćenje operatora. Npr. shodno uzrastu i u korelaciji sa matematikom za peti razred kreirati program za
izračunavanje obima i površine pravougaonika. Pri tome kreirati promenljive: dužina, širina, obim i površina i skrenuti
pažnju da su operatori koji se koriste u ovom primeru osnovne računske operacije (sabiranje, množenje).
Postupno kroz primere uvesti pojmove: linijska, ciklična i razgranata struktura, kao što su: promena pozadine ili lika u
odnosu na događaj, kreiranje rečenice od reči i slika, razvrstavanje objekata u skupove (živa i neživa priroda, planete,
reke...), upoređivanje vrednosti dve promenljive, ponavljanje kretanja i melodije dok se ne dodirne drugi objekat,
određivanje prosečne temperature na osnovu pet brojeva koji predstavljaju izmerene temperature od ponedeljka do
petka, nalaženje najlakšeg ranca od data tri, određivanje prosečne visine ili težine dečaka i devojčica u grupi (za
naprednije…) i slično.
Bez obzira na primere koji se odaberu trebalo bi svakako obavezno obraditi male serije od konačno mnogo
elemenata i za njih izračunati: broj, zbir, prosek, minimum, maksimum.
Postupak korak po korak do rešenja problema, treba da posluži za sistematizaciju postupka izrade projekta. Ona
treba da obuhvati razumevanje pojma projekta, izradu scenarija i algoritma, ređanje blok-naredbi, proveru grešaka,
ispravljanje programa, deljenje sa drugima preko Interneta. Naglasiti da se algoritmi mogu opisati na razne načine:
dijagramom toka, pseudokodom, prepričano običnim jezikom, kao i kroz program kreiran u jednom od vizuelno
orijentisanih programerskih alata. Demonstrirati postupak postavljanja projekta na Internet. Ukazati na mogućnost
preuzimanja gotovih projekata sa Interneta, radi pronalaženja najboljeg rešenja za sopstveni projekat, uočavanje
tuđih i svojih grešaka, kao i za dobijanje ideja i razvijanja kreativnosti.
Nastavnicima se preporučuje da u toku petog razreda, radi razvijanja međupredmetnih kompetencija i ostvarivanja
korelacije sa drugim predmetima, realizuju sa učenicima najmanje dva projektna zadatka. Vreme realizacije
projektnih zadataka od kojih je jedan iz oblasti IKTi Digitalna pismenost i drugi iz oblasti Računarstvo određuje
nastavnik u dogovoru sa učenicima i sa nastavnicima drugih predmeta, koji pokrivaju oblast izabrane teme. Pri izboru
tema, shodno interesovanjima izvršiti podelu učenika na grupe/parove.
Pri realizaciji prvog projektnog zadatka staviti naglasak na razradi projektnog zadatka - od izrade plana do
predstavljanja rešenja. Nastavnik planira faze projektnog zadatka u skladu sa vremenom, složenošću teme,
raspoloživim resursima (znanja, veštine i stavovi koje su učenici usvojili nakon tematskih celina IKT i Digitalna
pismenost, tehničke opremljenosti škole i drugih relevantnih faktora). Učenici zajedno sa nastavnikom prolaze kroz
sve faze rada na projektnom zadatku, pri čemu nastavnik naglašava svaki korak, objašnjava, inicira diskusiju i
predlaže rešenja.
Pri predstavljanju faza projekta može poslužiti sledeći primer: Faza 1: predstavljanje tema, formiranje grupa i odabir
teme; Faza 2: Odabir materijala i sredstava, razmatranje dodatne podrške predmetnog nastavnika u zavisnosti od
teme; Faza 3: Planiranje vremena i izbor strategije za rešavanje zadatka u skladu sa rokom za predaju rada; Faza 4:
Prikupljanje i proučavanje materijala, izrada zadatka i priprema za izlaganje; Faza 5: Predstavljanje rezultata
projektnog zadatka, diskusija i procena/samoprocena urađenog (nastavnik obezbeđuje uslove za što uspešnije
izlaganje, usmerava diskusiju i vrši evaluaciju urađenog sa preciznom povratnom informacijom).
Projektni zadaci se bave realnim temama iz školskog ili svakodnevnog života. Za predviđeni broj časova ove
tematske celine i sa dobro isplaniranim aktivnostima, može se očekivati da učenici uspešno izrade i predstave
rešenje projektnog zadatka. Akcenat je na podsticanju inicijativa i kreativnosti, uspostavljanju saradničkih i
vrednosnih stavova kod učenika. Cilj je razvijanje i negovanje: postupnosti, povezivanja i izgradnje sopstvenih
strategija učenja, vršnjačkog učenja, vrednovanja i samovrednovanja postignuća.
Projektni zadaci podrazumevaju korelaciju i saradnju sa nastavnicima ostalih predmeta, koja se može ostvariti na
ovakvim i sličnim primerima:
- izrada intervju-a ili članaka (na teme: zanimljivosti iz sveta sporta, umetnosti, nauke,...);
- izrada uputstva ili tutorijala (tipa: "kako da podesite", "kako da izmenite", "kako da rešite ovaj zadatak"‘, "kako da
koristite program... ");
- izrada pravila ponašanja (na teme: u sportskoj sali, u kabinetu..., za bezbedniji rad na internetu, za kreiranje sigurne
lozinke, zaštite računara od zlonamernih programa, zaštite zdravlja...).
Dodatna motivacija za učenike može biti izbor najboljih radova za: školski časopis, sajt škole, oglasnu tablu (odeljenje
glasa - vrednovanje, samovrednovanje) a da ostale radove postavljaju na pano u kabinetu informatike i računarstva…
Dobar primer sumiranja naučenih postupaka je izrada prateće dokumentacije u vidu fajlova različitog tipa, kao što su:
tekstualni fajlovi, slike, video materijali i sl.
Za primer mogu poslužiti sledeće teme: Napravi kalkulator ili Kreiraj program za izračunavanje...(matematika), Priča
iz kosmosa, Ispričaj priču o mestu u kome živiš ili Turistički vodič kroz… (geografija), Intervjuiši drugare o budućim
zanimanjima (u formi stripa), Zamesi hleb (od njive do trpeze)... Učenici takođe, mogu pozajmiti već urađeni projekat,
preuzeti ga sa interneta i prilagoditi svom scenariju. Ideja za projektni zadatak može biti i izrada kviza i testa za
proveru znanja, ponavljanje, utvrđivanje, sistematizaciju gradiva iz celog predmeta.
Učenici pre prikupljanja materijala izrađuju scenario (priču ili algoritam za konkretan zadatak), razrađuju korake i
opisuju postupak rešavanja projektnog zadatka. Deo zadatka je i čuvanje materijala upotrebljenog za rešavanje
projektnog zadatka. Očekivani produkt projektnog zadatka je multimedijalni sadržaj u formi: stripa, animacije, igrice i
sl., a napredniji učenici mogu izraditi algoritam i program za rešavanje konkretnog problemskog zadatka.
Vrednovanje aktivnosti, naročito ako je timski rad u pitanju, se može obaviti sa grupom tako da se od svakog člana
traži mišljenje o sopstvenom radu i o radu svakog člana ponaosob (tzv. vršnjačko ocenjivanje).
Preporučuje se i ocenjivanje bazirano na praktičnim radovima i vežbanjima. Kvizove, testove znanja i slično koristiti
za uvežbavanje i utvrđivanje pojmova i činjeničnih znanja, kao i za formiranje konačnih ocena. Preporučeno je
kombinovanje različitih načina ocenjivanja da bi se sagledale slabe i jake strane svakog svog učenika. Prilikom
svakog vrednovanja postignuća potrebno je učeniku dati povratnu informaciju koja pomaže da razume greške i
poboljša svoj rezultat i učenje.
Potrebno je da nastavnik rezultate vrednovanja postignuća svojih učenika kontinuirano analizira i koristi svoje
nastavne prakse.
U okviru plana rada nastavnika, u delu vannastavnih aktivnosti, pored dodatne i dopunske nastave, planirati sekciju i
vreme za mentorski rad sa učenicima koji učestvuju na takmičenjima iz ovog predmeta. Preporučuje se da se izbor
tema za rad na sekciji izvrši u saradnji sa drugim nastavnicima, a da se početna inicijativa prepusti učenicima i
njihovim interesovanjima. Teme kao što su izrada i održavanje školskog sajta, bloga ili neke druge školske veb
stranice, kreiranje i izrada školskog elektronskog časopisa ili letopisa škole mogu biti dobre početne ideje koje će
povezati znanja i veštine stečene u ovom predmetu sa drugim znanjima, uz aktivno učešće u životu škole.
ISHODI SADRŽAJI
OBLAST/TEMA Po završetku teme učenik će biti
u stanju da:
- primeni jednostavne komplekse Obavezni sadržaji
prostih i opštepripremnih vežbi
- izvede vežbe (raznovrsna Vežbe za razvoj snage
prirodna i izvedena kretanja) i Vežbe za razvoj pokretljivosti
koristi ih u sportu, rekreaciji i Vežbe za razvoj aerobne izdržljivosti
FIZIČKE SPOSOBNOSTI različitim životnim situacijama Vežbe za razvoj brzine
- uporedi rezultate testiranja sa Vežbe za razvoj koordinacije
vrednostima za svoj uzrast i Primena nacionalne baterije testova
sagleda sopstveni motorički za praćenje fizičkog razvoja i
napredak motoričkih sposobnosti
- kombinuje i koristi dostignuti nivo Obavezni sadržaji
usvojene tehnike kretanja u sportu
i svakodnevnom životu Tehnika istrajnog trčanja
- dovodi u vezu razvoj fizičkih Istrajno trčanje - priprema za kros
sposobnosti sa atletskim Tehnika sprinterskog trčanja
disciplinama Tehnika visokog i niskog starta
Skok uvis (prekoračna tehnika)
Bacanje loptice (do 200 g)
Atletika
Preporučeni sadržaji
Preporučeni sadržaji
Preporučeni sadržaji
Vežbe sa obručem
Vežbe sa loptom
Složeniji skokovi kroz vijaču
- kontroliše i održava telo u vodi Obavezni sadržaji
- prepliva 25 m slobodnom
tehnikom Predvežbe u obučavanju plivanja
- skoči u vodu na noge Igre u vodi
- poštuje pravila ponašanja u i oko Samopomoć u vodi
Plivanje vodene sredine
Preporučeni sadržaji
Biologija
Geografija
Muzička kultura
Likovna kultura
Informatika
Matematika
Srpski jezik
Glavna promena u savremenoj koncepciji i praksi obrazovanja i vaspitanja, pa tako i u programu premeta fizičko i
zdravstveno vaspitanje, je pomeranje težišta sa nastavnih sadržaja na jasno definisane ishode, odnosno sa
nastavnih sadržaja na proces učenja i njegove rezultate.
Ishodi su iskazi o tome šta učenici umeju da urade na osnovu znanja koja su stekli u predmetu fizičko i zdravstveno
vaspitanje, i učešćem u obaveznim fizičkim aktivnostima. Ishodi predstavljaju opis integrisanih znanja, veština,
stavova i vrednosti učenika u tri predmetne oblasti:
- fizičke sposobnosti,
Cilj i ishodi predmeta se ostvaruju kroz nastavu fizičkog i zdravstvenog vaspitanja (u trajanju od 2 školska časa
nedeljno) i obavezne fizičke aktivnosti svakog učenika (u trajanju od 1,5 školski čas nedeljno). Program petog
razreda baziran je na kontinuitetu usvojenih znanja, veština, stavova i vrednosti iz prvog ciklusa osnovnog
obrazovanja i vaspitanja.
Nastava fizičkog i zdravstvenog vaspitanja usmerena je prema individualnim razlikama učenika, koje se uzimaju kao
kriterijum u diferenciranom pristupu, pa samim tim neophodno je uputiti učenika ili grupu učenika, na olakšane ili
proširene sadržaje u časovnoj, vančasovnoj i vanškolskoj organizaciji rada.
Đ. korektivno-pedagoški rad.
Nastavne oblasti:
I. Fizičke sposobnosti
Na svim časovima kao i na drugim organizacionim oblicima rada, poseban akcenat se stavlja na:
- razvijanje fizičkih sposobnosti koje se kontinuirano realizuje u uvodnom i pripremnom delu časa putem vežbi
oblikovanja. Deo glavne faze časa može se koristi za razvoj osnovnih fizičkih sposobnosti uzimajući u obzir uticaj koji
nastavna tema ima na njihov razvoj. Metode i oblike rada nastavnik bira u skladu sa potrebama i mogućnostima
učenika i materijalno-tehničkim uslovima za rad;
Program razvoja fizičkih sposobnosti je sastavni deo godišnjeg plana rada nastavnika.
Praćenje, vrednovanje i evidentiranje fizičkih sposobnosti učenika sprovodi se na osnovu Priručnika za praćenje
fizičkog razvoja i razvoja motoričkih sposobnosti učenika u nastavi fizičkog vaspitanja, (Zavod za vrednovanje
kvaliteta obrazovanja i vaspitanja, 2016).
Usvajanje motoričkih znanja, umenja i navika, ostvaruje se kroz primenu obaveznih i preporučenih programskih
sadržaja atletike, gimnastike, sportskih igara, plesa, ritmičke gimnastike, plivanja, primenjujući osnovne didaktičko-
metodičke principe i metode rada neophodne za dostizanje postavljenih ishoda.
Usvojena znanja, umenja i navike treba da omoguće učenicima njihovu primenu u sportu, rekreaciji i specifičnim
životnim situacijama.
Sticanje znanja, umenja i navika je kontinuirani proces individualnog napredovanja učenika u skladu sa njegovim
psiho-fizičkim sposobnostima.
Učenicima koji nisu u stanju da usvoje neke od sadržaja, zadaju se vežbanja slična ali lakša od predviđenih ili
predvežbe.
Ukoliko učenik ne dostigne predviđeni ishod, ostavlja se mogućnost da isti dostigne u narednom periodu.
Usavršavanje nekih motoričkih zadataka je kontinuirani proces bez obzira na sadržaje programa (tehnika hodanja,
trčanja, primena naučene igre itd.).
U radu sa naprednijim učenicima realizuju se preporučeni sadržaji ili sadržaji iz narednih razreda. Kroz proces
realizacije programa neophodno je pratiti sposobnosti učenika za pojedine sportove.
Dostizanjem ishoda ove nastavne oblasti, učenici stiču znanja, veštine, stavove i vrednosti o vežbanju (osnovnim
pojmovima o vežbi, kako se neko vežbanje izvodi i čemu konkretna vežba i vežbanje služi), fizičkom vaspitanju,
sportu, rekreaciji i zdravlju.
Posebno planirane i osmišljene informacije o vežbanju i zdravlju prenose se neposredno pre, tokom i nakon vežbanja
na času.
Ova nastavna oblast ostvaruje se kroz sve organizacione oblike rada u fizičkom i zdravstvenom vaspitanju i
obuhvata: formiranje pravilnog odnosa prema fizičkom vežbanju, zdravlju i radu; razvijanje i negovanje fer-pleja;
prepoznavanje negativnih oblika ponašanja u sportu i navijanju; vrednovanje estetskih vrednosti u fizičkom vežbanju,
rekreaciji i sportu; razvijanje kreativnosti u vežbanju; očuvanje životne sredine, kao i razvijanje i negovanje
zdravstvene kulture učenika.
Pored navedenog u ovoj oblasti potrebno je raditi na: negovanju patriotskih vrednosti (narodne tradicije i
multikulturalnosti); formiranju pravilnog odnosa prema različitostima, čuvanju materijalnih dobara, negovanju
društvenih vrednosti itd.
Fizičke aktivnosti učenika doprinose ostvarivanju postavljenog cilja i ishoda fizičkog i zdravstvenog vaspitanja. Ove
aktivnosti organizuju se u okviru redovnog rasporeda ili prema posebnom rasporedu u skladu sa prostornim
mogućnostima škole i potrebama učenika u trajanju od 1,5 čas nedeljno.
Plan rada ovih aktivnosti je sastavni je deo planiranja u fizičkom i zdravstvenom vaspitanju.
Škola se može opredeliti za jedan od ponuđenih načina organizacije ovih aktivnosti na predlog Stručnog veća. Način
organizacije ovih aktivnosti je sastavni deo Školskog programa i Godišnjeg plana rada škole.
Načini organizacije rada obaveznih fizičkih aktivnosti učenika:
- realizuju se u trajanju od 45 minuta, jednom u toku nedelje. U školama koje imaju odgovarajuće materijalno-
tehničke i prostorne uslove, fond od 1/2 školskog časa odnosno 22,5 minuta, na nedeljnom nivou, može se realizovati
tako što će učenici svake druge nedelje imati još jedan čas ovih aktivnosti, ili na drugi način koji predloži Stručno veće
fizičkog i zdravstvenog vaspitanja. Radi efikasnijeg rada i obuhvaćenosti svih učenika dozvoljeno je spajanje dva
odeljenja istog razreda. Dva nastavnika rade istovremeno sa dva odeljenja.
- realizuju se u trajanju od 45 minuta, jednom u toku nedelje. Fond od 1/2 školskog časa odnosno 22,5 minuta, na
nedeljnom nivou, realizuje se kumulativno, jednom u tromesečju, u ukupnom trajanju od 6 školskih časova, odnosno
4,5 sati.
Stručno veće može predložiti neki drugi način organizacije ovih aktivnosti, posebno ukoliko se škola opredeli da ove
aktivnosti realizuje izvan škole (plivanje, skijanje, klizanje, orijentiring itd.).
- Mali fudbal:
1. Atletike;
2. Gimnastike;
3. Plesa i ritmike;
- Mali fudbal:
- Skijanje;
- Klizanje;
- Badminton;
- Stoni tenis;
- Orijentiring;
Plan i program ovih aktivnosti predlaže Stručno veće i sastavni je deo godišnjeg plana rada škole i školskog
programa.
Formiraju se prema interesovanju učenika. Nastavnik sačinjava poseban program uzimajući u obzir materijalne i
prostorne uslove rada, uzrasne karakteristike i sposobnosti učenika. Ukoliko je neophodno, sekcije se mogu formirati
prema polu učenika. Učenik se u svakom trenutku može se uključiti u rad sekcije.
Radi razvoja i praktikovanja zdravog načina života, razvoja svesti o važnosti sopstvenog zdravlja i bezbednosti, o
potrebi negovanja i razvoja fizičkih sposobnosti, kao i prevencije nasilja, narkomanije, maloletničke delikvencije, škola
u okviru Školskog programa realizuje nedelju školskog sporta.
- kulturne manifestacije sa ciljem promocije fizičkog vežbanja, sporta i zdravlja (likovne i druge izložbe, folklor, ples,
muzičko-sportske radionice, slet...);
- đačke tribine i radionice (o zdravlju, istoriji fizičke kulture, sportu, rekreaciji, "ferpleju", posledicama nasilja u sportu,
tehnološka dostignuća u vežbanju i sportu i dr.).
Plan i program Nedelje školskog sporta sačinjava Stručno veće fizičkog i zdravstvenog vaspitanja u saradnji sa
drugim stručnim većima (likovne kulture, muzičke kulture, istorije, informatike...) i stručnim saradnicima u školi, vodeći
računa da i učenici koji su oslobođeni od praktičnog dela nastave fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, budu uključeni u
organizaciju ovih aktivnosti.
Iz fonda radnih dana, predviđenih zajedničkim planom, škola organizuje aktivnosti u prirodi:
- zimovanje - organizuje se za vreme zimskog raspusta (obuka skijanja, klizanja, kraći izleti sa pešačenjem ili na
sankama, i dr.);
- letovanje - organizuje se za vreme letnjeg raspusta u trajanju od najmanje sedam dana (logorovanje, kampovanje
itd.).
Škola organizuje i sprovodi obavezna unutarškolskasportska takmičenja, kao integralni deo procesa fizičkog
vaspitanja prema planu Stručnog veća i to u:
Škola može planirati takmičenja iz drugih sportskih grana ili igara ukoliko za to postoje uslovi i interesovanje učenika
(ples, orijentiring, badminton, između dve ili četiri vatre, poligoni itd.).
Učenici mogu da učestvuju i na takmičenjima u sistemu školskih sportskih takmičenja Republike Srbije, koja su u
skladu sa nastavnim planom i programom.
Za učenike koji imaju poteškoće u savladavanju gradiva i učenike sa smanjenim fizičkim sposobnostimaorganizuje se
dopunska nastava koja podrazumeva savladavanje onih obaveznih programskih sadržaja, koje učenici nisu uspeli da
savladaju na redovnoj nastavi, kao i razvijanje njihovih fizičkih sposobnosti;
Rad sa učenicima sa zdravstvenim poteškoćama organizuje se isključivo u saradnji sa lekarom specijalistom, koji
određuje vrstu vežbi i stepen opterećenja.
Učenik može biti oslobođen samo od praktičnog dela programa nastave za određeni period, polugodište ili celu
školsku godinu na osnovu preporuke izabranog lekara.
Učenik oslobođen praktičnog dela u obavezi je da prisustvuje časovima. Za rad sa oslobođenim učenicima nastavnik
sačinjava poseban program rada baziran na usvajanju teorijskih i vaspitnih sadržaja u skladu sa programom i u
korelaciji sa sadržajima drugih predmeta.
- sude, vode statistiku, registruju rezultat ili prate nivo aktivnosti učenika na času ili školskom takmičenju,
- naprave edukativni poster ili elektronsku prezentaciju, pripreme reportažu sa sportskog događaja,
- prate i evidentiraju aktivnost učenika na času uz pomoć nastavnika i na drugi način pomažu u organizaciji, časovnih,
vančasovnih i vanškolskih aktivnosti.
- Prezentuje i analizira informacije o fizičkom vežbanju, sportu, zdravlju, istoriji sporta, aktuelnim sportskim podacima
itd.);
Definisani ishodi su važan deo i nezaobilazan element procesa planiranja nastave i učenja. Definisani kao rezultati
učenja na kraju svakog razreda, tokom planiranja rada potrebno je odrediti vremensku dinamiku u odnosu na
bavljenje pojedinim ishodima tokom školske godine. Neophodno je posebnu pažnju obratiti na ishode koje nije
moguće dostići tokom jednog ili više časova, već je u tu svrhu potrebno realizovati različite aktivnosti tokom godine.
Oblici nastave
Teorijska nastava
Posebni teorijski časovi mogu se organizovati samo u onim situacijama kada ne postoje uslovi za realizaciju nastave
u prostorima za vežbanje ili alternativnim objektima, i kao prvi čas u polugodištu. Na tim časovima detaljnije se
obrađuju sadržaji predviđeni temama Fizičko vežbanje i sport i Zdravstveno vaspitanje uz mogući praktičan rad u
skladu sa uslovima.
Maksimalan broj časova bez praktičnog rada ne bi trebalo da bude veći od četiri (4) u toku školske godine.
Pri planiranju teorijskih sadržaja neophodno je uzeti u obzir: sadržaj programa, prethodna iskustva učenika, sadržaje
drugih predmeta (korelaciju - međupredmetne kompetencije).
Praktična nastava
Broj časova po temama planira se na osnovu, procene nastavnika, materijalno-tehničkih i prostornih uslova.
Nastavne teme ili pojedini sadržaji za koje ne postoje uslovi za realizaciju mogu biti zamenjeni odgovarajućim
temama ili sadržajima programa za koje postoje odgovarajući uslovi. Okvirni broj časova po temama:
1. Atletika (16);
2. Gimnastika (16);
5. Plivanje (12);
Obavezni sadržaji su oni koje je neophodno sprovesti u radu sa učenicima uzimajući u obzir sposobnosti učenika,
materijalno-tehničke i prostorne uslove.
Preporučeni sadržaji su oni koje nastavnik bira i realizuje u radu sa učenicima (grupama ili pojedincima), koji su
savladali obavezne sadržaje, uzimajući u obzir nivo dostignutosti ishoda, potrebe učenika i uslove za rad.
Fizičke sposobnosti
Pri planiranju kondicionog vežbanja u glavnoj fazi časa, treba uzeti u obzir uticaj nastavne teme na fizičke
sposobnosti učenika i primeniti vežbe čiji delovi biomehaničke strukture odgovaraju osnovnom zadatku glavne faze
časa i služe za obučavanje i uvežbavanje (obradu i utvrđivanje) konkretnog zadatka. Metode vežbanja koje se
primenjuju u nastavi su trenažne metode (kontinuirani, ponavljajući i intervalni metod, kružni trening, i dr.), pilagođene
uzrasnim karakteristikama učenika. U radu sa učenicima primenjivati diferencirane oblike rada, dozirati vežbanja u
skladu sa njihovim mogućnostima i primenjivati odgovarajuću terminologiju vežbi. Vreme izvođenja vežbi i broj
ponavljanja, zadaju se grupama učenika ili pojedincima u skladu sa njihovim sposobnostima, vodeći računa o
postizanju što veće radne efikasnosti i optimalizaciji intenziteta rada. Akcenat se stavlja na one motoričke aktivnosti
kojima se najuspešnije suprotstavlja posledicama hipokinezije.
1. Razvoj snage
- bez i sa rekvizitima,
2. Razvoj pokretljivosti
- bez i sa rekvizitima,
- uz korišćenje sprava,
- u pomoć suvežbača.
4. Razvoj koordinacije
- izvođenje koordinacionih vežbi u različitom ritmu i promenljivim uslovima (kretanje ekstremitetima u dve ravni).
- jednostavne i složene strukture kretanja izvoditi maksimalnim intenzitetom iz različitih početnih položaja, izazvane
različitim čulnim nadražajima (start iz različitih položaja itd.),
- štafetne igre,
- izvođenje vežbi različitom maksimalnom brzinom (bacanja, skokovi, akrobatika, šutiranja, udarci kroz atletiku,
gimnastiku, timske i sportske igre).
Za učenike koji iz zdravstvenih razloga izvode posebno odabrane vežbe, potrebno je obezbediti posebno mesto za
vežbanje.
1. Atletika
Obavezni sadržaji
Sprintersko trčanje: vežbe tehnike trčanja, (niski skip, visoki skip, zabacivanje potkolenice, grebajući korak, itd), niski
start i faze trčanja;
Skok uvis prekoračnom tehnikom; tehnika skoka uvis kroz faze (zalet, otskok, prelazak letvice i doskok). Obučavanje
tehnike vrši se u celini a po potrebi raščlanjivanjem na faze.
Bacanje loptice u dalj: obučavanje kroz faze (zalet i izbačaj) i usvajanje vežbe u celini. Korelacija sa vežbama iz
rukometa (donožni korak, zamah i tehnika izbačaja dugim zamahom).
Preporučeni sadržaji:
Ovi sadržaji se primenjuju u radu sa učenicima koji su savladali obavezne sadržaje primenom odgovarajuće metodike
rada.
2. Sportska gimnastika
Obavezni sadržaji
Učenike je neophodno podeliti po polu i prema sposobnostima. Postaviti više radnih mesta. Na svakom času uvesti
novi zadatak uz ponavljanje prethodnih. Dok jedna grupa obrađuje novi sadržaj, ostale grupe ponavljaju obrađene
sadržaje. Promena radnih mesta vrši se nakon određenog broja ponavljanja. Npr. grupa koje nije prošla neki zadatak
na času isti će realizovati na sledećem času. Učeniku koji ne može da izvede zadatu vežbu daje se olakšani zadatak.
Nakon nekoliko obrađenih nastavnih jedinica ove nastavne teme, planom predvideti sadržaje drugih nastavnih tema
(sportska ili timska igra i dr.) u cilju intenzifikacije nastave. Gimnastički poligon osmisliti prema stepenu usvojenosti
obrađenih sadržaja i prethodih znanja.
- Vežbe na tlu: kolut napred, kolut nazad, stav o plećima - "sveća", most iz ležanja na leđima; vaga pretklonom i
zanoženjem; stav na šakama uz pomoć; premet uporom strance "zvezda".
- Vežbe u uporu
paralelni razboj - naskok u upor, izdržaj, njih u uporu, prednjihom sed raznožno pred rukama, prinožiti jednom do
seda van, saskok;
- Vežbe u visu (doskočno vratilo, krugovi - njih i saskok u zanjihu; ljuljanje i saskoci);
- Niska greda:
sunožnim odskokom naskok na gredu sunožno (jedna noga malo ispred druge);
Preporučeni sadržaji
Mogu se realizovati kroz časove na kojima se realizuju obavezni sadržaji, diferencirani oblik rada sa naprednim
učenicima koji npr. preskaču kozlić po dužini umesto po širini, rade leteći kolut nakon koluta napred. Ovakve modele
moguće je primeniti na sve sadržaje sportske gimnastike.
- Vežbe na tlu: kolut napred i nazad - varijante (npr: iz stava raskoračnog kolut napred do stava raskoračnog, iz stava
raskoračnog kolut nazad do stava raskoračnog); Kolut leteći; Most zaklonom;
- Visoka greda:
naskok u upor prednji, upor odnožno desnom (levom) okretom za 90 stepeni udesno i prehvatom bočno (palčevi su
okrenuti jedan prema drugom), upor klečeći na desnoj sa zanoženjem leve (mala vaga);
- osnovna kretanja iz prethodnih razreda na niskoj gredi izvesti na srednjoj ili visokoj gredi;
- Vežbe u uporu
paralelni razboj - naskok u upor, njih i prednjihom sed raznožno pred rukama, sasedom snožiti, njih i prednjihom
saskok prednoška;
- Vežbe u visu:
Sadržaji rukometa realizuju se na časovima fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, a malog fudbala na obaveznim
fizičkim aktivnostima učenika.
Obavezni sadržaji
vođenje lopte: u mestu sa promenom visine vođenja, promenom ruke, promenom položaja; vođenje lopte bočnim i
dubinskim kretanjem; pravolinijski, sa promenom brzine i ruke kojom se vodi; promenom pravca kretanja; vođenje u
kretanju sa zaustavljanjem u dva koraka; dribling nad pasivnim i aktivnim protivnikom (igra "1 na 1");
dodavanje lopte: jednom rukom "kratkim zamahom" (smer napred, ukoso, u stranu); "dugim zamahom" uz primenu
nekog od zaleta (bočni-donožni, bočni-zanožni);
hvatanje lopte: u visini grudi i glave; hvatanje neprecizno bačenih lopti (bočnih, iznad visine glave, u visini kolena);
hvatanje kotrljajućih lopti; hvatanje i dodavanje lopte u kretanju;
u fazi napada - pozicioniranje igrača, utrčavanje u prazne prostore, promena smera kretanja, otkrivanje za prijem
lopte;
u fazi odbrane - odbrambeni stav i kretanje u stavu; zaustavljanje napadača, oduzimanje lopte od protivničkog
napadača, presecanje putanje lopte kod dodavanja, blok;
elementi tehnike golmana - (osnovni stav, kretanje na golu, odbrana visokih i niskih lopti, odbrana šuteva sa pozicije
krila, odbrana sedmerca).
Igra uz individualnu odbranu "čovek na čoveka" (presing); pozicioniranje igrača u napadu i odbrani 6:0; igra na dva
gola (3 na 3, 4 na 4); igra uz primenu osnovnih pravila uvažavajući usvojeni nivo prethodno obučavanih elemenata.
Preporučeni sadržaji
vođenje lopte: vežbe vođenja sa radom nogu (kroz noge, pored i ispred tela);
dodavanje lopte: dodavanje "dugim zamahom" - čeoni zalet; dodavanje lopte izvedenim načinima; dodavanja sa
izmenom mesta
4. Ples i ritmika;
Obavezni sadržaji
Planirati vežbe koje je neophodno ponoviti iz programa mlađih razreda (dokorak, galop, dečiji poskoci, polkin
korak...). Dati mogućnost učeniku ili grupi učenika da izabere muziku i osmisli ritmičku vežbu na osnovu usvojenih
elemenata. Sa vijačom primeniti "skokove kroz vijaču", preskakanje vijače galopom i sunožnim poskocima. Obraditi
prve dve varijante narodnog kola "Moravac"
Preporučeni sadržaji
Vežbe sa vijačom usložiti naizmeničnim preskocima na levoj i desnoj nozi i u kretanju. Planirati vežbe sa obručem u
koje sadrže okretnja oko raznih delova tela, kotrljanja po tlu i provlačenja. Vežbe sa loptom prevashodno treba da
obuhvate manipulaciju sa njom, bacanja. Osnovne varijante narodnog kola iz kraja u kome se škola nalazi;
5. Plivanje;
Nastavna tema Plivanje, realizuje se u školama u kojima za to postoje uslovi, u okviru redovne nastave ili obaveznih
fizičkih aktivnosti učenika.
Škole koje se opredele za realizaciju programskih sadržaja plivanja na objektima izvan škole, ove časove organizuju
u okviru obaveznih fizičkih aktivnosti učenika.
Ukoliko ne postoji mogućnost realizacije nastave plivanja u ovom razredu, broj časova namenjen ovoj nastavnoj temi
raspoređuje se drugim nastavnim temama predviđenih programom.
Obavezni sadržaji
Vežbe disanja, rad nogu, plovak, održavanje u mestu, zaveslaji (kraul i leđni kraul), skok na noge i izron, samopomoć
u vodi (okretanjem na leđa).
Preporučeni sadržaji
Ronjenje po dužini.
6. Testiranje i merenje
Praćenje fizičkog razvoja i motoričkih sposobnosti sprovodi se na početku i kraju školske godine, iz prostora
kardiorespiratorne izdržljivosti (procena aerobnog kapaciteta), telesnog sastava (posebno telesne masnoće), mišićne
snage, izdržljivosti u mišićnoj snazi, gipkosti i agilnosti. Model kontinuiranog praćenja fizičkog razvoja i motoričkih
sposobnosti u nastavi fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, baterija testova, kriterijumske referentne vrednosti i način
njihovog tumačenja, organizacija i protokol testiranja kao pedagoške implikacije detaljno su objašnjeni u navedenom
priručniku.
Didaktičko-metodički elementi
- funkcionalna povezanost svih delova časa - unutar jednog i više uzastopnih časova jedne nastavne teme.
Ukoliko na času istovremeno vežbaju dva odeljenja, nastava se sprovodi odvojeno za učenike i učenice.
Prilikom izbora oblika rada neophodno je uzeti u obzir prostorne uslove rada, broj učenika na času, broj sprava i
rekvizita i dinamiku obučavanja i uvežbavanja nastavnog zadatka.
Izbor didaktičih oblika rada treba da bude funkciji racionalne organizacije i intenzifikacije časa, kao i dostizanja
postavljenih ishoda.
Praćenje i ocenjivanje
Ishodi predstavljaju dobru osnovu za praćenje i procenu postignuća učenika, odnosno kreiranje zahteva kojima se
može utvrditi da li su učenici dostigli ono što je opisano određenim ishodom. Ishodi pomažu nastavnicima u praćenju,
prikupljanju i beleženju postignuća učenika. Kako će u procesu vrednovanja iskoristiti ishode nastavnik, sam
osmišljava u odnosu na to koji se način praćenja i procene njemu čini najracionalnijim i najkorisnijim. Pored toga,
postojanje ishoda olakšava i izveštavanje roditelja o radu i napredovanju učenika.
U procesu ocenjivanja poželjno je koristiti lični karton učenika (evidencija o procesu i produktima rada učenika, uz
komentare i preporuke) kao izvor podataka i pokazatelja o napredovanju učenika. Prednosti korišćenja ličnog kartona
učenika su višestruke: omogućava kontinuirano i sistematično praćenje napredovanja, predstavlja uvid u praćenje
različitih aspekata učenja i razvoja, predstavlja, podršku u osposobljavanju učenika za samoprocenu, pruža precizniji
uvid u različite oblasti postignuća (jake i slabe strane) učenika.
U cilju sagledavanja i analiziranja efekata nastave fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, preporučuje se da nastavnik
podjednako, kontinuirano prati i vrednuje:
- Dostignut nivo postignuća motoričkih znanja, umenja i navika (napredak u usavršavanju tehnike):
Atletika:
Prikaz tehnike sprinterskog i istrajnog trčanja; prikaz tehnike, skoka uvis prekoračna tehnika (makaze);
Sprintersko trčanje 30-50 m na vreme, bacanje loptice do 200 gr u dalj. Istrajno trčanje u trajanju od 6 minuta.
Sportska gimnastika:
Vežbe na tlu: kolut u napred, kolut u nazad, stav o šakama uz pomoć, most iz ležanja, stav na plećima "sveća";
Vežbe u uporu:
- paralelni razboj: naskok u upor sa povišenja (švedska klupa, sanduk, stolica...), prednjihom sed raznožno, prinožiti
jednom i saskok,
Rukomet:
Mali fudbal:
Dodavanje unutrašnjom stranom stopala i primanje lopte đonom i unutrašnjom stranom stopala;
Ples i ritmika:
Zamasi, kruženja, trčanja, poskoci i skokovi bez rekvizita. Poskoci i skokovi kroz vijaču.
Plivanje:
Samopomoć u vodi.
Individualni napredak motoričkih sposobnosti svakog učenika procenjuje se u odnosu na prethodno provereno stanje.
Prilikom ocenjivanja neophodno je uzeti u obzir sposobnosti učenika, stepen spretnosti i umešnosti. Ukoliko učenik
nema razvijene posebne sposobnosti, prilikom ocenjivanja uzima se u obzir individualni napredak njegov individualni
napredak u odnosu na prethodna dostignuća i mogućnosti kao i angažovanje učenika u nastavnom procesu.
Pedagoška dokumentacija
- Planovi rada fizičkog i zdravstvenog vaspitanja i obaveznih fizičkih aktivnosti učenika: plan rada stručnog veća,
godišnji plan (po temama sa brojem časova), mesečni operativni plan, plan vančasovnih i vanškolskih aktivnosti i
praćenje njihove realizacije.
- Pisane pripreme: formu i izgled pripreme sačinjava sam nastavnik uvažavajući: vremensku artikulaciju ostvarivanja,
cilj časa, ishode koji se realizuju, konzistentnu didaktičku strukturu časova, zapažanja nakon časa;
- Radni karton: nastavnik vodi za svakog učenika. Radni karton sadrži: podatke o stanju fizičkih sposobnosti sa
testiranja, osposobljenosti u veštinama napomene o specifičnostima učenika i ostale podatke neophodne nastavniku.
VERSKA NASTAVA
Cilj i zadaci
Cilj verske nastave jeste da se njome posvedoče sadržaj vere i duhovno iskustvo tradicionalnih crkava i religijskih
zajednica koje žive i deluju na našem životnom prostoru, da se učenicima pruži celovit religijski pogled na svet i život
i da im se omogući slobodno usvajanje duhovnih i životnih vrednosti crkve ili zajednice kojoj istorijski pripadaju,
odnosno čuvanje i negovanje sopstvenog verskog i kulturnog identiteta. Učenici treba da upoznaju veru i duhovne
vrednosti sopstvene, istorijski date crkve ili verske zajednice u otvorenom i tolerantnom dijalogu, uz uvažavanje
drugih religijskih iskustava i filozofskih pogleda, kao i naučnih saznanja i svih pozitivnih iskustava i dostignuća
čovečanstva.
- razvija otvorenost i odnos prema Bogu, drugačijim i savršenom u odnosu na nas, kao i otvorenost i odnos prema
drugim ličnostima, prema ljudima kao bližnjima, a time se budi i razvija svest o zajednici sa Bogom i sa ljudima i
posredno se suzbija ekstremni individualizam i egocentrizam;
- razvija sposobnost za postavljanje pitanja o celini i konačnom smislu postojanja čoveka i sveta, o ljudskoj slobodi, o
životu u zajednici, o fenomenu smrti, o odnosu sa prirodom koja nas okružuje, kao i o sopstvenoj odgovornosti za
druge, za svet kao tvorevinu božju i za sebe;
- razvija težnju ka odgovornom oblikovanju zajedničkog života sa drugim ljudima iz sopstvenog naroda i sopstvene
crkve ili verske zajednice, kao i sa ljudima, narodima, verskim zajednicama i kulturama drugačijim od sopstvene, ka
iznalaženju ravnoteže između zajednice i vlastite ličnosti i ka ostvarivanju susreta sa svetom, sa prirodom, i pre i
posle svega, sa Bogom;
- izgradi sposobnost za dublje razumevanje i vrednovanje kulture i civilizacije u kojoj žive, istorije čovečanstva i
ljudskog stvaralaštva u nauci i drugim oblastima;
- izgradi svest i uverenje da svet i život imaju večni smisao, kao i sposobnost za razumevanje i preispitivanje
sopstvenog odnosa prema Bogu, ljudima i prirodi.
Peti razred
Ciljevi i zadaci
Cilj nastave islamske vjeronauke u osnovnom obrazovanju i vaspitanju je da pruži učeniku osnovni vjernički pogled
na svet, sa posebnim naglaskom na vjernički praktični deo, a takođe i budući vječni život.
Cilj nastave islamske vjeronauke u petom razredu jeste da učenike upozna sa osnovnim postulatima (temeljnim
dužnostima) vjere islama, te da učenike upozna sa važnošću i sadržajem namaza (molitve) i njegovom ulogom u
životu svakog pojedinca i zajednice u cjelini.
To znači da djeca na način primjeren njihovom uzrastu upoznaju vlastitu vjeru u njenoj duhovnoj, moralnoj, socijalnoj,
misionarskoj i drugim dimenzijama.
Izlaganje vjerskog viđenja i postojanja sveta obavlja se u otvorenom i tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i
teorijama.
Način pristupa je islamsko viđenje koje obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu
pripadnost i vjersko obrazovanje.
- razvijanje svijesti o Bogu kao Stvoritelju i odnos prema ljudima kao najsavršenijim božjim stvorenjima,
- razvijanje sposobnosti (na način primjeren uzrastu učenika) za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu
postojanja čovjeka i svijeta, o ljudskoj slobodi, životu u zajednici, smrti, odnosu s prirodom koja nas okružuje, kao i za
razmišljanje o tim pitanjima u svijetlu vjere islama,
- razvijanje sposobnosti za odgovorno oblikovanje zajedničkog života sa drugima, za nalaženje ravnoteže između
vlastite ličnosti i zajednice, za ostvarivanje susreta sa svijetom (sa ljudima različitih kultura, religija, pogleda na svijet,
s društvom, prirodom) i s Bogom, u izgrađivanje uvjerenja da je čovekov život na ovom svijetu samo priprema za
vječnost, da su svi stvoreni da budu sudionici vječnog života, da se iz te perspektive, kod učenika razvija sposobnost
razumijevanja, preispitivanja i vrijednovanja vlastitog odnosa prema drugom čovjeku kao božjem stvorenju i izgradi
spremnost za pokajanje.
SADRŽAJI PROGRAMA
Imanski šarti:
NAMAZ (molitva)
- namaz i higijena;
5. i 6. namaski šart;
- Et-tehijjat i salavati;
- važnost džamije.
- rad i privređivanje.
Vjerska nastava je zajedničko djelo vjeroučitelja i učenika. Polazište je konkretna stvarnost. Iz doživljenih iskustava
prelazi se na istine iz kojih se potom vraća na njihovu svakodnevnu primjenu. Ovakav način saznanja ima svoj red:
upoznavanje (obrada novih sadržaja), ponavljanje, primjena i provjeravanje, sređivanje (sistematizacija).
Vjeroučitelj će ukupan broj predviđenih časova za vjeronauku (36) iskoristiti tako što će svaki čas predvideti kratko
ponavljanje sadržaja sa prethodnog časa, a zatim preći na temu planiranu za aktuelni čas, uz obavezni međusobni
razgovor nakon obrade date teme, iz kojeg će se zaključiti da li su sadržaj učenici usvojili i da li je našao mjesto u
njihovom praktičnom životu.
NAPOMENA: Vjeroučitelj će prema svojoj procjeni, a shodno potrebama, na svakom času izdvojiti određeno vrijeme
za provjeru usvojenosti pređenog gradiva, ili u potpunosti posvetiti čas provjeri znanja i ocjenjivanju učenika.
ISHODI
PREPORUČENI
Po završetku teme METODIČKE
TEMA CILJ SADRŽAJI PO
učenik će biti u stanju UPUTE
TEMAMA
da:
I • Upoznati i usvojiti • da bude spreman na 1. Ja i drugi - zajedno • Razmišljanje i
SNAGA temeljna pravila koji suradnju s drugima u razgovor
ZAJEDNIŠTVA omogućuju dobre odnose i zajedničkim • Životni primjeri
dobar rad u vjeronaučnoj aktivnostima kako su ljudi vjerom
grupi • da bolje razumije prihvatili sebe i
• Uvidjeti važnost vjere i važnost vjere u druge
povjerenja u međuljudskim ostvarivanju
odnosima i u odnosu zajedništva
prema Bogu
II • Upoznati činjenice • da shvati 2. Biblija: Posebna • Pripovijedanje
BOG JE vezane za nastanak Biblije karakteristike knjiga riječi i života izraelske povijesti
PROGOVORIO U (usmena predaja, nomadskog načina 3. Kako upoznavati i • Čitanje biblijskih
POVIJESTI - zapisivanje, svijet Biblije, života i njihovo razumjeti Bibliju tekstova
PRAOCI Božja Riječ, nadahnuće poimanje Boga 4. Abrahamova • Korištenje slika,
svetih tekstova, govor o • da shvati važnost iskustva s Bogom dijapozitiva,
čovjeku) otvorenosti prema 5. Bog se objavljuje geografskih karata
• Poznavati razlike između Bogu i njegovoj Jakovu • Povezivanje
Staroga i Novoga zavjeta prisutnosti 6. U zemlji ropstva bibliskog i
(knjige obećanja, knjige• da usvoji najvažnije 7. Bog se objavljuje suvremenog
ispunjenja) događaje iz povijesti Mojsiju - Gorući grm iskustva
• Upoznati biblijske likove
židovskog naroda 8. Prva Pasha • Meditacija nad
Abrahama, Izaka, Jakova • da bolje razumije 9. Savez s Bogom slikom koja
- praoce naše vjere i molitvu kao razgovor s 10. Božji narod stiže prikazuje korjene
njihovo prijateljstvo, Bogom kući • Dopisivanje novih
Svavez s Bogom • da uoči značenje prve 11. Ponavljanje zapovijedi koji su
• Upoznati Mojsijev Savez
Pashe sa današnjim obrađene nastavne danas aktuelni, rad
i Božju brigu za narod slavljenjem Pashe kod teme u paru ili indivdualni
• Upoznati Boga kao židova • Kviz, kao oblik
Spasitelja, koji vodi • da shvati smisao i provjere znanja i
čovjeka u slobodu važnost Božjih utvrđivanje gradiva
zapovijedi i da ih proširi
sa zapovijedima koji
danas vrijede
(ekologija....)
• da uvidi povezanost
kršćanske i židovske
vjere
• da postane pozoran i
osjetljiv na Božje
vodstvo u vlastitom
životu
III • Upoznati predaju o • da se otvori i 12. Pravedni kralj • Pripovijedanje
KRALJEVI Davidu i njegov odnos s nasljeduje Davidove David - David i Šaul povijesnih činjenica
IZABRANOG Bogom ljudske i vjerničke 13. Pokornički kralj • Upoznavanje sa
NARODA • Upoznati veličinu kvalitete - pouzdanje u David zemljovidom Izraela-
prijateljstva Davida i Boga, prijateljstvo, 14. Mudri kralj geografska karta
Jonatana pokajanje Salomon • Demonstracija
• Osluškivati i tražiti • da se otvori odnosima 15. Isčekivanje pomoću slika i
mudrost kako je to činio istinskog prijateljstva pravednoga vladara dijapozitiva
kralj Salomon • da shvati i usvoji riječ (Mesijanizam) • Film
• Upoznati i razumijeti "mudrost" 16. Ispunjenje • Pronalaženje i
povijest izabranog naroda • da pronađe primjere isčekivanja - rođenje tumačenje izabranih
Izraela čiji je vođa kralj mudrog djelovanja iz Isusa Krista mudrih izreka
David i novi David Isus vlastitog iskustva i iz 17. Ponavljanje i • Pravimo Davidovu
Krist svoje okoline zaključivanje ocjena zvijezdu za Božić
• da uoči važnost za prvo polugodište
Isusova rodoslovlja -
potomka kralja Davida
(Davidova zvijezda)
IV • Upoznati vjeroučenike s • da usvoji značenje 18. Proroci - čuvari • Pripovijedanje i
PROROCI - BOŽJI nazivom i poslanjem riječi prorok Saveza (govore u tumačenje
GLASNICI proroka • da prepozna Božje ime: Samuel) • Gledanje kratkih
• Otkrivati sa učenicima odlučnost i vjernost u 19. Ilija -branitelj poticajnih filmova
poziv, poslanje, život i svjedočenju istine kod Božjih prava i • Rad sa biblijskim
način djelovanja proroka proroka siromaha tekstovima
• Posvjestiti da i danas • da shvati da i danas 20. Bog se objavljuje u • Aktualizacija: pravi
žive i djeluju proroci i da žive i djeluju proroci laganom lahoru i lažni proroci dana
smo pozvani vršiti (navjestitelji i istine, 21. "Peti Evanđelista" • Tabelarno
proročku službu nade, mira, obraćenja i - Izaija prikazivanje proroka
• Upoznati da je Isus pomirenja, pouzdanja i 22. Prorok nade i • Radni listovi,
najveći prorok i da je on vjere u Boga) molitve - Danijel upitnici
ispunjenje svih proroštava • da spozna kako je i 23. Bog voli sve ljude - • Likovno
o Mesiji sam pozvan na Jona izražavanje
proročku službu 24. Ivan Krstitelj - • Dijapozitivi o
posljednji starozavjetni pojedinim prorocima
prorok (Mt 11,1-15;
3,1-12)
25. Ponavljanje
obrađene nastavne
teme
V • Uvidjeti važnost vrednota • da usvoji pojam 26. Isus propovijeda • Čitanje i tumačenje
ISUS KRIST novog Božjeg Kraljevstva "Božje Kraljevstvo" Radosnu vijest o biblijskih tekstova
OSTVARITELJ za ostvarenje mira i ljubavi • da samostalno novom Kraljevstvu • Razgovor-
NOVOGA • Uvidjeti da Isusov život pronađe određene 27. Isus prema pronalaženje
KRALJEVSTVA svakoga stavlja pred tekstove u knjizi drugima - susreti primjera gdje ljudi
odluku Novoga Zavjeta mogu promijeniti (Lk trebaju pomoć
• Upoznati originalnost • da razumije Isusa kao 7,36-50; 5,12; Mk • Samostalno
Isusove poruke i njegova Davidova potomka 10,46-52) traženje biblijskih
stava prema čovjeku • da se otvori prema 28. Isus - neobični tekstova - NZ
(grešnicima, bolesnima, vrednotama Kraljevstva kralj (Mt 22,34; 5,43; • Rad sa
odbačenima, Božjega: miru, istini i Lk 6,37-38.41-42) fotografijom i
nežidovima...) ljubavi 29. Isusovi učenici - umjetničkim slikama
• da se uživi u tuđu svjedoci istine i ljubavi (Koder)
situaciju • Izlaganje uz
dijapozitive
VI • Upoznati najvažnije • da razumije smisao 30. Bogu se obraćamo • Tumačenje
ČOVJEK SE oblike obraćanja Bogu molitve u različitim prilikama • Analiza i
OBRAĆA BOGU (molitva, pjesma, žrtva i • da prihvati različite 31. Davidovi psalmi interpretacija
MOLITVOM I prinos) oblike molitvenog (Ps 23) biblijskih tekstova
PJESMOM • Upoznati prostore izražavanja 32. Molitva - pogled u • Obrada psalma
molitve (šator, hram, • da se otvori dubinu duše (oblici, • Likovni prikaz Ps
crkva, "u duhu i istini", molitvenom iskustvu način i vrijeme 27
samoća....) • da oblikuje kratke molitve) • Demonstracija
• Usmjeriti pozornost na osobne molitve molitvenih stavova
sadržaj i oblike kršćanske pokretima tijela i
molitve gestam
• Doživjeti i iskusiti da je • Fotografije i
Bog osoba kojoj se dijapozitivi
obraćamo • Posjeta crkvi
• Sastavljanje
osobne molitve
• Obrada molitve uz
instrumentalnu
glazbu
VII • Upoznati učenike sa • da postoje ljudi sa 33. Bog govori • Izlaganje
SVETE KNJIGE svetim knjigama drugih različitim vjerskim narodima na razne • Razgovor
DRUGIH religija kulturama i obredima načine i u razna • Prezentacije
VJERSKIH • Spoznati da se Bog • da prihvati kako su svi vremena • Slike
ZAJEDNICA objavljuje ljudima na ljudi u konačnici djeca 34. Sveta knjiga • Upitnik, radni list
različite načine u različitim Božja i braća Judaizma -Tora
kulturama i vremenima • da shvati kako je 35. Sveta knjiga
neizmjerna ljubav Boga Islama - Kur'an časni
Oca prema svakom 36. Ponavljanje
čovjeku obrađenih nastavnih
tema i zaključivanje
ocjena
Исходи
Препоручени
По завршетку теме
Тема Циљ садржаји по Методичке упуте
ученик ће бити у
темама
стању да:
I • Упознати и усвојити • да буде спреман на 1. Ја и други - - Размишљање и
СНАГА темељна правила који сурадњу с другима у заједно разговор
ЗАЈЕДНИШТВА омогућују добре односе и заједничким - Животни примјери
добар рад у вјеронаучној активностима како су људи вјером
групи • да боље разумије прихватили себе и
• Увидјети важност вјере и важност вјере у друге
повјерења у међуљудским остваривању
односима и у односу заједништва
према Богу
II • Упознати чињенице • да схвати 2. Библија: - Приповиједање
БОГ ЈЕ везане за настанак карактеристике Посебна књига израелске повијести
ПРОГОВОРИО У Библије (усмена предаја, номадског начина ријечи и живота - Читање библијских
ПОВИЈЕСТИ - записивање, свијет живота и њихово 3. Како текстова
ПРАОЦИ Библије, Божја Ријеч, поимање Бога упознавати и - Кориштење слика,
надахнуће светих • да схвати важност разумјети Библију дијапозитива,
текстова, говор о човјеку) отворености према 4. Абрахамова географских карата
• Познавати разлике Богу и његовој искуства с Богом - Повезивање
између Старога и Новога присутности 5. Бог се библијског и
завјета (књиге обећања, • да усвоји најважније објављује Јакову сувременог
књиге испуњења) догађаје из повијести 6. У земљи искуства
• Упознати библијске жидовског народа ропства - Медитација над
ликове Абрахама, Изака, • да боље разумије 7. Бог се сликом која
Јакова - праоце наше молитву као разговор објављује Мојсију приказује корјене
вјере и њихово с Богом - Горући грм - Дописивање нових
пријатељство, Свавез с • да уочи значење 8. Прва Пасха заповиједи који су
Богом прве Пасхе са 9. Савез с Богом данас актуелни, рад
• Упознати Мојсијев Савез данашњим 10. Божји народ у пару или
и Божју бригу за народ слављењем Пасхе код стиже кући индивидуални
• Упознати Бога као жидова 11. Понављање - Квиз, као облик
Спаситеља, који води • да схвати смисао и обрађене провјере знања и
човјека у слободу важност Божјих наставне теме утврђивање градива
заповиједи и да их
прошири са
заповиједима који
данас вриједе
(екологија....)
• да увиди повезаност
кршћанске и жидовске
вјере
• да постане позоран и
осјетљив на Божје
водство у властитом
животу
III • Упознати предају о • да се отвори и 12. Праведни - Приповиједање
КРАЉЕВИ Давиду и његов однос с насљедује Давидове краљ Давид - повијесних
ИЗАБРАНОГ Богом људске и вјерничке Давид и Шаул чињеница
НАРОДА • Упознати величину квалитете - поуздање 13. Покорнички - Упознавање са
пријатељства Давида и у Бога, пријатељство, краљ Давид земљовидом
Јонатана покајање 14. Мудри краљ Израела -
• Ослушкивати и тражити • да се отвори Саломон географска карта
мудрост како је то чинио односима истинског 15. Исчекивање - Демонстрација
краљ Саломон пријатељства праведнога помоћу слика и
• Упознати и разумијети • да схвати и усвоји владара дијапозитива
повијест изабраног народа ријеч "мудрост" (Месијанизам) - Филм
Израела чији је вођа краљ • да пронађе примјере 16. Испуњење - Проналажење и
Давид и нови Давид Исус мудрог дјеловања из исчекивања - тумачење
Крист властитог искуства и рођење Исуса изабраних мудрих
из своје околине Криста изрека
• да уочи важност 17. Понављање и - Правимо Давидову
Исусова родословља - закључивање звијезду за Божић
потомка краља оцјена за прво
Давида (Давидова полугодиште
звијезда)
IV • Упознати вјероученике с • да усвоји значење 18. Пророци - - Приповиједање и
ПРАОЦИ - БОЖЈИ називом и послањем ријечи пророк чувари Савеза тумачење
ГЛАСНИЦИ пророка • да препозна (говоре у Божје - Гледање кратких
• Откривати са ученицима одлучност и вјерност у име: Самуел) потицајних
позив, послање, живот и свједочењу истине код 19. Илија - филмова
начин дјеловања пророка пророка бранитељ Божјих - Рад са библијским
• Посвјестити да и данас • да схвати да и данас права и сиромаха текстовима
живе и дјелују пророци и живе и дјелују 20. Бог се - Актуализација:
да смо позвани вршити пророци објављује у прави и лажни
пророчку службу (навјеститељи и лаганом лахору пророци данаc
• Упознати да је Исус истине, наде, мира, 21. "Пети - Табеларно
највећи пророк и да је он обраћења и Еванђелиста" - приказивање
испуњење свих помирења, поуздања Изаија пророка
пророштава о Месији и вјере у Бога) 22. Пророк наде и - Радни листови,
• да спозна како је и молитве - Данијел упитници
сам позван на 23. Бог воли све - Ликовно
пророчку службу људе - Јона изражавање
24. Иван - Дијапозитиви о
Крститељ - појединим
посљедњи пророцима
старозавјетни
пророк (Мт 11,1-
15; 3,1-12)
25. Понављање
обрађене
наставне теме
V • Увидјети важност • да усвоји појам 26. Исус - Читање и
ИСУС КРИСТ вреднота новог Божјег "Божје Краљевство" проповиједа тумачење
ОСТВАРИТЕЉ Краљевства за остварење • да самостално Радосну вијест о библијских текстова
НОВОГА мира и љубави пронађе одређене новом - Разговор-
КРАЉЕВСТВА • Увидјети да Исусов текстове у књизи Краљевству проналажење
живот свакога ставља Новога Завјета 27. Исус према примјера гдје људи
пред одлуку • да разумије Исуса другима - сусрети требају помоћ
• Упознати оригиналност као Давидова потомка могу промијенити - Самостално
Исусове поруке и његова • да се отвори према (Лк 7,36-50; 5,12; тражење библијских
става према човјеку вреднотама Мк 10,46-52) текстова - НЗ
(грешницима, болеснима, Краљевства Божјега: 28. Исус - - Рад са
одбаченима, миру, истини и необични краљ фотографијом и
нежидовима...) љубави (Мт 22,34; 5,43; Лк умјетничким
• да се уживи у туђу 6,37-38.41-42) сликама (Кодер)
ситуацију 29. Исусови - Излагање уз
ученици - дијапозитиве
свједоци истине и
љубави
VI • Упознати најважније • да разумије смисао 30. Богу се - Тумачење
ЧОВЈЕК СЕ облике обраћања Богу молитве обраћамо у - Анализа и
ОБРАЋА БОГУ (молитва, пјесма, жртва и • да прихвати различитим интерпретација
МОЛИТВОМ И принос) различите облике приликама библијских текстова
ПЈЕСМОМ • Упознати просторе молитвеног 31. Давидови - Обрада псалма
молитве (шатор, храм, изражавања псалми (Пс 23) - Ликовни приказ Пс
црква, "у духу и • да се отвори 32. Молитва - 27
истини",самоћа....) молитвеном искуству поглед у дубину - Демонстрација
• Усмјерити позорност на • да обликује кратке душе (облици, молитвених ставова
садржај и облике особне молитве начин и вријеме покретима тијела и
кршћанске молитве молитве) гестам
• Доживјети и искусити да - Фотографије и
је Бог особа којој се дијапозитиви
обраћамо - Посјета цркви
- Састављање
особне молитве
- Обрада молитве
уз инструменталну
глазбу
VII • Упознати ученике са • да постоје људи са 33. Бог говори - Излагање
СВЕТЕ КЊИГЕ светим књигама других различитим вјерским народима на - Разговор
ДРУГИХ религија културама и обредима разне начине и у - Презентације
ВЈЕРСКИХ • Спознати да се Бог • да прихвати како су разна времена - Слике
ЗАЈЕДНИЦА објављује људима на сви људи у коначници 34. Света књига
различите начине у дјеца Божја и браћа Јудаизма -Тора
различитим културама и • да схвати како је 35. Света књига
временима неизмјерна љубав Ислама - Кур'ан
Бога Оца према часни
сваком човјеку 36. Понављање
обрађених
наставних тема и
закључивање
оцјена
Афективни
аспект:
- вољан је да
помогне, уради
нешто више;
- схвата узајамну
љубав као важан
стуб за брак и
породичан живот;
- схвата да кроз
узајамно праштање
можемо пронаћи
пут ка себи;
- учи се да гледана
лаж као на грешку,
која ће на карају да
се окрене против
лажова;
- схвата важност
породице и
потребу праштања
и помирења;
- на веру гледа као
на начин
савладавања
препрека;
- признаје значај
опроста у
породици и тежи ка
томе да и сам
испољи
опроштење у
школи, породици и
моли се за
опроштај других;
- одбија освету.
V- - Ученици ће поновити Когнитивни - Прочитати изјаву
ХРИШЋАНИН И и проширити битне аспект: Мајке Терезе из
МОЛИТВА основе - шта је то - схвата нужност уџбеника стр. 39;
молитва, који је њен молитве у животу - текст из Новог
17. Суштина садржај и како да га хришћанина; завета
садржај молитве изразимо; - зна да именује Матеј 7,7
18. Време, место - Ученици ће знати на шта је то молитва, - песма: Моли се...
и форма који начин можемо да како можемо да се песмарица за децу
молитве се молимо, када и молимо; - новозаветни
19. Молитва зашто се молимо, где - када, где и зашто текстови:
Господња - Оче можемо да се молимо; се молимо, какав Лука 10,38-42,
наш - Ученици ће сазнати став треба да Матеј 6,5-8,
како се обраћамо заузмемо код - научити молитву
Господу Богу у молитве; господњу Оче
молитви; - труди се да наш...
- Ученици ће се продубљује свој Матеј 6, 9-13,
упознати са формом и молитвени живот; - прича о монаху
ставом код молитве; - учи да изражава /уџбеник стр. 43/
- Поновити молитву молбе и захваљује - пример књиге
Господњу - Оче наш се не само у Мали катехизам
као пример свих особној молитви, од Др Мартина
молитви; већ и у друштву Лутхера -
- Дубље и подробније разреда, породице, објашњење
схватити појединачне цркве; Молитве господње
молбе преузете из - зна да именује - израда радног
Молитве Господње. појединачне молбе листа на дате
Молитве теме, квиз
Господње; Песма: Молитвом
- стручно зна да сваки дан... 251
изрази шта је КТС
њихов садржај.
Афективни
аспект:
- развија свој
молитвени живот и
продубљује своју
везу;
- осећа потребу за
молитвом.
VI - ЦРКВА - - дати основне Когнитивни - показати
БОЖИЈА податке о цркви, ко аспект: фотографије
ПОРОДИЦА сачињава цркву и која - дете зна да каже, цркава, показати
је њена улога и шта је црква, како и евангеличку
20. Настанак значење зашто је настала песмарицу и друге
цркве - поновити ко је - зна ко је глава песмарице
21. Улога цркве основао цркву и зашто цркве и ко су њени - презентација
- спознаја околности представници хришћанских
22. Литургија настанка цркве, глава - зна на чему леже симбола
23. Евангеличка цркве, шта је црква многе улоге цркве - посетити цркву
песмарица - објаснити која је и како их црква као и литургију
24. Eвангеличка улога цркве: реализује - песма: Смети
црква - мисијна - зна да именује живети за
25. Симболи - диаконичка шта је централни Христа... 475 ЕС
Хришћанства - живот за пример део литургије и - израда радног
- наставна шта спада у њен листа на дате
- објаснити шта је то след теме, квиз
литургија и шта има за - зна да објасни
циљ речи као што су
- објаснити шта је "литургија",
центром евангеличке јеванђеље, кредо"
литургије и слично
- сазнање какав је - ученик зна како
след литургије, да се оријентише у
научити нове појмове евангеличкој
типичне за ову област песмарици, зна да
- упознати се са именује по чему
садржајем тражимо
евангеличке појединачне песме,
песмарице, како се антифоне и
дели и како у њему молитве
можемо правилно и - познаје и друге
брзо да се песмарице
оријентишемо сазнати - ученик зна да
чему служе цркве, ко наброји шта је
се тамо окупља и саставни део
- објаснити какву улогу евангеличке цркве
имају поједини - зна за шта црква
саставни делови служи и зашто се
интеријера - тамо окупљају
приповедаоница, верници
крстионица, олтар и - зна за следеће
сл. богослужбене
- упознавати обреде које се
најбитније хришћанске дешавају у цркви
знаке - симболе, - ученик зна да
научити шта именује неке
симболизирају и у хришћанске
каквим околностима симболе
су се користили и - зна да се
користе до данас оријентише у
њима, зна шта
значе и
симболизирају
Афективни
аспект:
- ученик гледа на
литургију као на
начин за
продубљење своје
вере путем Божије
речи,
хвалопесмама и
молитвом
- гради позитиван
однос ка
хришћанским
песмама и
продубљује своју
веру
- осећа потребу
посећивати
литургију
VII - ЦРКВЕНА - Ученицима дати Когнитивни - новозаветни
ГОДИНА основне информације аспект: текст
о црквеној години и - зна да именује Матеј 1,18-24 -
26. Подела основну поделу чиме почиње и рођење Исуса
црквене године- црквене године; чиме се завршава Христа - Божић
Божићни круг - Научити који црквена година, Марко 14-16 - смрт
27. Васкрсни празници и недеље каква је њена и васкрснуће -
круг граде божићни круг; основна подела; Васкрс
28. - Научити да већ - зна да именује Дела апостолска
Светодушевни познате празнике празнике и недеље 1-2 - обећања
круг споји са појединачним божићног круга Духа Светог-
29. Несвечани празничним даном и - зна да исприча Светодушевни
део црквене недељом; која библијска празници
године - Научити какви дешавања се - показати
празници и недеље везују за Божић; календар-кад је
граде васкршњи круг; - схвата значај који празник
- Поновити васкршњу рођења - ручно урадити
причу; Спаситеља; круг од папира -
- Научити који - ученик зна да подела црквене
празници и недеље именује празнике и године
граде светодушевни недеље васкршњег песма: Тиха
круг и спознати срж круга; ноћ...60 ЕС
светодушевних - ученик схвата Христ је
празника значај Христовог васкрсао... 600 ЕС
- Научити о мучења и Дух Свети... 64
празницима и васкрснућа; КТС
недељама, које граде - ученик зна да - израда радног
несвечани део именује празнике и листа на дате
црквене године. недеље теме, квиз
- Сазнати колико и у светодушевног
којој мери су ученици круга;
разумели, схватили и - зна који је садржај
стекли знање на и порука ових
часовима веронауке у празника;
току целе школске - ученик зна да
године. именује
појединачне
недеље и
празничне дане и
зна шта они значе.
- утврдити у ком
обиму је запамтио,
схватио и стекао
знање на часовима
веронауке у овом
разреду
Афективни
аспект:
- заинтересује се
за прослављање
ових празника у
својој цркви
- схвата важност
празника у свом
животу
КОРЕЛАЦИЈА С ДРУГИМ ПРЕДМЕТИМА / МОДУЛИМА:
За остваривање програма верске наставе - Словачке евангеличке а.в. цркве за пети разред основне
школе користи се следећа литература:
- BIBLIA - Stará a Nová Zmluva
- NAŠA CESTA - učebnica evanjelického náboženstva pre 5.ročník základných škôl; Tomáš Semko st.; Tranoscius,
L. Mikuláš, 2010.
- ŽIVOT A VIERA (náboženská výchova pre 5.ročník základných škôl - evanjelické a.v. náboženstvo); Dana Naďová;
Tranoscius, Liptovský Mikuláš v roku 2012.
- Радна свеска из верске наставе за пети разред- PRACOVNÝ ZOŠIT k učebnici náboženskej výchovy Život a
viera pre 5.ročník základných škôl - evanjelické a.v. náboženstvo; Dana Naďová; Tranoscius, Liptovský Mikuláš,
2012.
Afektívny aspekt
- dieťa rozvíja svoj
modlitebný život a
prehlbuje svoj vzťah
- cíti potrebu modliť
sa
VI. - CIRKEV - podať základné Kognitívny aspekt - ukázať fotografie
BOŽIA poznatky o cirkvi, kto - dieťa vie povedať, kostolov, ukázať
RODINA tvorí cirkev a aká je jej čo je cirkev, ako a evanjelický spevník
úloha a význam prečo vznikla. aj iné spevníky
21. Vznik cirkvi - zopakovať si kto - vie, kto je jej hlavou - prezentácia
22. Úlohy cirkvi založil cirkev a prečo a kto sú jej kresťanských
23. Služby - spoznávať okolnosti predstavitelia symbolov
Božie vzniku cirkvi, hlavu - vie, v čom - navštíviť kostol
24. Evanjelický cirkvi, čo je cirkev spočívajú viaceré ako aj služby Božie
spevník - vysvetliť aké sú úlohy cirkvi a ako ich - pieseň: Smieť žiť
25. Evanjelický úlohy cirkvi: cirkev uskutočňuje pre Krista... 475 ES
kostol - misijná - vie pomenovať, čo - vypracovanie
26. Kresťanské - diakonická je centrom Služieb pracovných listov k
symboly - príkladný život Božích a čo patrí do danej téme, kvíz
- vyučovacia ich poriadku
- vysvetliť čo sú to - vie vysvetliť slová
Služby Božie a čo je ako "liturgia",
ich cieľom evanjelium, Krédo" a
- vysvetliť čo je podobne
stredobodom - žiak vie, ako sa
evanjelických Služieb orientovať v
Božích Evanjelickom
- spoznávať, aký je spevníku, vie
poriadok Služieb vymenovať, podľa
Božích, naučí sa nové čoho hľadáme
pojmy typické pre túto jednotlivé piesne,
oblasť antifóny, modlitby
- oboznámiť sa s - pozná aj iné
obsahom spevníky
Evanjelického - žiak vie vymenovať,
spevníka, ako je čo je súčasťou
rozdelený a ako sa v evanjelického kostola
ňom môže správne a - vie, načo slúži
pohotovo orientovať kostol a prečo sa tam
oboznámiť načo slúžia cirkev stretáva
kostoly, kto sa tam - vie, aké ďalšie
stretáva a prečo bohoslužobné
- vysvetliť akú úlohu výkony sa dejú v
majú jednotlivé súčasti chráme
interiéru - kazateľnica, - žiak vie vymenovať
krstiteľnica, oltár a niektoré kresťanské
pod. symboly
- spoznávať - orientuje sa v nich a
najdôležitejšie vie čo znamenajú a
kresťanské znaky - čo symbolizujú
symboly, naučíť sa čo
symbolizujú a za Afektívny aspekt
akých okolností sa - žiak vníma Služby
používali a používajú Božie ako príležitosť
aj dnes prehĺbiť svoju vieru
počúvaním Božieho
slova, chválospevmi
a modlitbami
- buduje si pozitívny
vzťah ku
kresťanským
piesňam a prehlbuje
tak svoju vieru
- cíti potrebu
návštevovať Služby
Božie
VII. - - podať základné Kognitívny aspekt - novozmluvný text
CIRKEVNÝ informácie o - žiak vie vymenovať, Matúš 1,18-24 -
ROK cirkevnom roku a čím sa začína a narodenie Pána
hlavné rozdelenie končí cirkevný rok, Ježiša - Vianoce
27. Rozdelenie cirkevného roka aké je jeho základné Marek 14-16 - smrť
cirkevného - naučiť sa aké sviatky rozdelenie a vzkriesenie -
roka a nedele tvoria - žiak vie vymenovať Veľká noc
- Vianočný vianočný kruh sviatky a nedele Skutky apoštolov 1-
kruh - naučiť sa poznajúce vianočného kruhu 2 - zoslanie Ducha
28. Veľkonočný sviatky priradiť k - vie porozprávať aké Svätého-
kruh jednotlivým biblické udalosti sa Svätodušné sviatky
29. Svätodušný sviatočným dňom a spájajú s Vianocami - ukážka kalendára-
kruh nedeliam - uvedomuje si kedy sú ktoré
30. - naučiť sa, aké význam narodenia sviatky
Bezslávnostná sviatky a nedele tvoria Spasiteľa - ručne urobiť
časť CR veľkonočný kruh - žiak vie pomenovať papierový kruh -
- zopakovať si sviatky a nedele podelenie
veľkonočný príbeh veľkonočného kruhu cirkevného roka
- naučiť sa, aké - žiak si uvedomuje Pieseň: Tichá
sviatky a nedele tvoria význam Kristovho noc...60 ES
svätodušný kruh utrpenia a Kristus vstal z
- spoznať podstatu vzkriesenia mŕtvych...600 ES
svätodušných sviatkov - žiak vie pomenovať Duch Svätý... 64
- naučiť sa o sviatkoch sviatky a nedele KTS
a nedeliach, ktoré svätodušného kruhu - vypracovanie
tvoria bezslávnostnú - vie, čo je obsahom pracovného listu k
časť cirkevného roka a zvesťou týchto danej téme, kvíz
sviatkov
- žiak vie vymenovať
jednotlivé nedele a
sviatočné dni, pozná
ich význam
Afektívny aspekt
- prejaví záujem o
slávenie týchto
sviatkov vo svojom
cirkevnom zbore
- vníma dôležitosť
sviatkov pre svoj
život
КORELÁCIA S PREDMETMI:
Cilj i zadaci
Cilj nastave verskog vaspitanja Reformatske hrišćanske crkve jeste vrednovanje verskih i socijalnih datosti u
hrišćanstvu i ljudskoj zajednici sa naglaskom na odgovornom stvaranju boljeg sveta. Mlade vodimo onim stavovima i
istinama koje naučava Katehizam katoličke crkve.
Zadaci nastave verskog vaspitanja Reformatske hrišćanske crkve jesu: da misao vodilja verske nastave jeste
izgradnja kompletne i odgovorne osobe u odnosu prema sebi, prema vjerskim vrednotama, prema drugim ljudima i
konačno da se oseća pozvanim da te vrednote ne samo spoznaje i govori nego i potvrđuje životom.
SADRŽAJI PROGRAMA
Tema: Sveto pismo kao putokaz je prvi instrument Boga, a nama govori o sebi. Veroučitelj mora uticati u tom pravcu
da učenici zavole čitanje Biblije već u ovom razredu, i to one delove Starog i Novog zaveta koji su u skladu sa
interesovanjem ovog uzrasta. Čitanje Biblije je bila najsnažnija karakteristika reformatske hrišćanske tradicije od doba
reformacije do danas.
Proučavanje Svetog pisma, naročito onih delova Novog zaveta (4 evanđelija) razvija zajedništvo sa Hristom, jer on
nije samo odraslima, nego i deci obećavao. "Ja sam sa vama, ako ste dvoje ili troje, već ste zajedno u moje ime".
Deca moraju da zaključe: pravo bratstvo i pravi mir sa bližnjima je jedino mogućni ako smo u živoj vezi sa
Gospodarom Crkve: sa Isusom Hristom.
OPŠTE NAPOMENE
I za decu i za veroučitelje najvažnije je da se osećaju članovima porodice Boga, preko Isusa Hrista. I da to nije samo
vremenska, nego večna zajednica, koji ne zavisi samo od ljudi, od verskih praznika i časa veronauke, nego
postepeno obuhvata i pokriva i svakodnevicu i jednom: celu večnost.
Cilj i zadaci
Cilj nastave veronauke evangeličke hrišćanske crkve je upoznavanje učenika sa značenjem reči "Bog je među
nama".
SADRŽAJI PROGRAMA
Udžbenik "Bog je među nama" je pripremljen za učenike petog razreda osnovne škole. Sadržaj udžbenika je povezan
sa gradivom drugog, trećeg i četvrtog razreda osnovne škole. Važno je da svaki čas veronauke bude doživljaj za
učenike, kad se susreću sa Bogom. Zbog toga su biblijski događaji izabrani tako da jačaju to iskustvo. Nadamo se da
će se na časovima veronauke razvijati takva neposredna atmosfera (veroučitelj - učenik - Bog) koja će učiniti
privlačnim ne samo veronauku, već i mogućnost hrišćanskog života.
Priča
Veroučitelj, ali i učenici mogu lako pasti u zamku kada biblijska priča postane pripovetka. Zato se cilj mora konkretno i
tačno naznačiti. Da priča postane autentična potrebno je precizno znanje odgovarajućeg teksta. Nove, ili tuđe izraze
potrebno je unapred razjasniti. Na primer: BETESDA = kuća milosrđa. Dalje, važno je kazivati priču tako da učenik
"vidi" to što čuje.
Razgovor (Dijalozi)
Razgovor učenika, i učenika i veroučitelja je vrlo važan deo veronaučnog časa. Ova metoda daje mogućnost učeniku
da sam pokuša da formira i kaže svoje mišljenje i da postavlja pitanja. Ili obrnuto, da na veroučiteljevo pitanje daje
odgovor vlastitim rečima. Kao pomoć mogu poslužiti slike, crtaći, pitanja, koja se nalaze u udžbeniku. Takođe,
pripremljeni zadaci koji se oslone na maštu i ideje učenika.
Pitanja
Udžbenik daje prednost egzistencijalnim pitanjima koja se oslanjaju na vlastite doživljaje učenika u vezi sa Bogom,
koji im se predstavio i njih lično oslovio preko biblijskog teksta.
Učenike treba polako navesti da samostalno osvajaju znanje biblijskog teksta pomoću čitanja. Čitanje teksta ima
različite faze: doslovno značenje, preneseno značenje i kritično značenje. Svakako treba omogućiti učenicima
slobodan izbor mišljenja, a time i mogućnost grešaka.
U priručniku za veroučitelje je data i "druga mogućnost" za obradu gradiva. Ova metoda se oslanja na prikazivanje
priče. Igranje likova iz priče nije pozorišna izvedba, već posredovanje osećaja, upoznavanje hrišćanskog života
punog pitanja. Pokušati se poistovetiti sa tim životom.
Očigledna nastava
Pored priče i tekstova neizbežno je korišćenje crteža, slika, kratkih video-filmova sa odgovarajućom tematikom (ne
duže od 10 min.). Ova očigledna nastava podstiče pamćenje, pokreće diskusiju, privlači pažnju. Zato se preporučuje
da se koristi na kraju časa, kao očigledan rezime.
Omladinska pesmarica
Učenici petog razreda već dobro poznaju evang. omladinsku pesmaricu iz tradicionalnih godišnjih omladinskih
susreta. Zato skoro na svakom času možemo koristiti i birati pesmu koja je prikladna samom gradivu. Koristiti CD i
kasete.
Upoznavanje
Svakako na prvom času veronauke potrebno je utemeljiti pravu atmosferu između učenika i nastavnika (veroučitelja).
Potrebno je odrediti okvir nastave.
JEVREJSKA ZAJEDNICA
Ciljevi i zadaci
Cilj nastave jevrejske veronauke jeste da učenici steknu osnovna znanja iz bogatog nasleđa jevrejske biblijske
književnosti, istorije, rabinske književnosti i etike, kao i da upoznaju jevrejske praznike, običaje i simbole.
Zadatak iz predmeta jevrejske veronauke za peti razred osnovne škole je da učenici upoznaju osnove jevrejske etike.
SADRŽAJI PROGRAMA
LJUBAV PREMA BLIŽNJEM: Rabi Akiva i Ben Azaj, Hilel i Šamaj, Rambam, Ramban, Sefer a-Hinuh.
ČINI ŠTO JE PRAVO I DOBRO PRED GOSPODOM: Rabi Akiva i Rabi Jišmael, Lifnim mišurat a-din.
Prvo treba navesti odgovarajući stih iz Tore, zatim kako su različiti rabini tumačili taj stih i na kraju postaviti situaciju iz
svakodnevnog života, npr. kada drug ogovara druga i razgovarati o tom problemu.
OPŠTE NAPOMENE
ISHODI
OBLAST/TEMA SADRŽAJI
Po završenoj oblasti/temi učenik će biti u stanju da:
- razlikuje želje od potreba i navede primere veze Potrebe i prava
između potreba i ljudskih prava; Potrebe i želje.
- prepozna svoje potrebe, kao i potrebe drugih i da Potrebe i prava.
ih uvažava; Prava i pravila u učionici.
- štiti svoja prava na način koji ne ugrožava druge i Pravila rada u učionici, donošenje
njihova prava; grupnih pravila.
- učestvuje u donošenju pravila rada grupe i
poštuje ih; Prava deteta u dokumentima o zaštiti
- argumentuje potrebu posebne zaštite prava prava
deteta; Posebnost prava deteta i ljudska prava.
LJUDSKA PRAVA - na primeru prepozna ugrađenost prava dece u Konvencija o pravima deteta.
Prava deteta osnovnim dokumentima koja uređuju rad škole; Vrste prava.
- navodi primere i pokazatelje ostvarenosti i Pokazatelji ostvarenosti i kršenja dečijih
kršenja dečijih prava; prava.
- navodi činioce koji utiču na ostvarenje dečijih Konvencija o pravima deteta u
prava; dokumentima koja se odnose na školu.
- poštuje prava i potrebe učenika koji su u inkluziji
u njegovom odeljenju/školi;
- prepozna situacije kršenja svojih prava i prava
drugih;
- identifikuje kršenje ljudskih prava na primeru
nekog istorijskog događaja;
- poštuje pravila odeljenske zajednice i pravila na Prava i funkcionisanje zajednice
nivou škole; Moje zajednice.
- postupa u skladu sa moralnim vrednostima Škola kao zajednica.
građanskog društva; Odlučivanje u učionici i školi.
- iskaže svoj stav o značaju pravila u Glasanje i konsenzus kao demokratski
funkcionisanju zajednice; načini odlučivanja.
- ponaša se u skladu sa pravilima i dužnostima u
DEMOKRATSKO
školi;
DRUŠTVO Odgovornosti i obaveze u zajednici
- navodi načine demokratskog odlučivanja;
Škola kao zajednica Odgovornost dece.
- prepozna odgovornost odraslih u zaštiti prava
Odgovornosti odraslih (roditelja,
dece;
nastavnika).
- objasni ulogu pojedinca i grupa u zaštiti dečijih
prava;
- realno proceni sopstvenu odgovornost u situaciji Kršenje i zaštita prava
kršenja nečijih prava i zna kome da se obrati za Šta mogu i kome da se obratim u
pomoć; situacijama nasilja.
Program nastavnog predmeta građansko vaspitanje, u drugom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja,
organizovan je po modelu spirale i orijentisan je na ostvarivanje ishoda. Ishodi su iskazi o tome šta učenici umeju da
urade na osnovu onoga što su stekli učeći ovaj predmet. Oni predstavljaju opis integrisanih znanja, veština, stavova i
vrednosti učenika u četiri oblasti (Ljudska prava, Demokratsko društvo, Procesi u savremenom svetu i Građanski
aktivizam) koje se nalaze u svim programima drugog ciklusa. Teme po oblastima se spiralno razvijaju što znači da se
postojeći sadržaji iz razreda u razred proširuju i produbljuju, a mnogi ishodi se nadograđuju ili se, ako je u pitanju
veština, unapređuju. Tipičan primer takvog ishoda su oni koji se odnose na komunikaciju. Aktivno slušanje i
konstruktivno reagovanje su ishodi koji se postepeno unapređuju kroz brojne aktivnosti i sadržaje. Slično je i sa
jačanjem osetljivosti za potrebe i prava drugih, prepoznavanje diskriminacije i mnoge druge ishode koji se ne mogu
brzo i lako ostvariti obradom samo jednog programskog sadržaja. Sve četiri oblasti su jednako važne, a nastavnik ih,
u neposrednom radu sa učenicima, integriše jer između njih postoji prirodna veza.
U programu su navedeni sadržaji koje nastavnik može da dopunjuje, proširuje i menja prema konkretnim potrebama i
planu sopstvenog rada ali uvek imajući u vidu ishode koje treba ostvariti. Redosled navedenih ishoda ne iskazuje
njihovu važnost jer su svi od značaja za postizanje opšteg cilja predmeta. Između ishoda, kako u okviru jedne, tako i
više oblasti, postoji povezanost. Ostvarivanje jednog ishoda doprinosi ostvarivanju drugih ishoda. Mnogi ishodi su
procesni i predstavljaju rezultat kumulativnog dejstva obrazovno-vaspitnog rada, tokom dužeg vremenskog perioda.
Posebnost građanskog vaspitanja je u tome što je ono deo šireg koncepta obrazovanja za demokratiju i građansko
društvo i u tom smislu je tesno povezano sa drugim predmetima, vannastavnim aktivnostima i uopšte etosom škole.
g) kombinovani (npr. prepoznaje primere građanskog aktivizma u svojoj školi i iskazuje pozitivan stav prema tome jer
stavovi sadrže saznajnu, emocionalnu i voljnu komponentu).
Saznajni ishodi se najlakše ostvaruju, ali tek kad su ishodi sve tri vrste ostvareni opšti cilj predmeta je dostignut u
potpunosti. Zato nije dovoljno poznavati principe konstruktivne komunikacije već i komunicirati na takav način. U
ovom programu postoje mnogi ishodi koji su voljni i manifestuju se u ponašanju učenika ali treba imati u vidu da je za
njihovo ostvarenje potrebno više vremena i više prilika da se naučeno neposredno praktikuje. Obrazovanje za
demokratiju nije isto što i obrazovanje o demokratiji. Zato ovaj program težište ne stavlja na znanja, već na veštine
primenljive u svakodnevnom životu u demokratskoj zajednici, na demokratske stavove i vrednosti o univerzalnosti
prava, jednakosti, slobodi i odgovornosti, socijalnoj osetljivosti i pripadnosti zajednici, uz spremnost da se aktivno
deluje za sopstvenu dobit kao i dobit drugih.
Ostvarivanje ovako postavljenih ishoda zahteva primenu različitih interaktivnih oblika rada kao i odabir i korišćenje
odgovarajućih metoda i tehnika rada sa učenicima. Nastavnici su u prilici da biraju: radionice, simulacije, igranje
uloga, studije slučaja, debate, diskusije, projekte, istraživanja, promocije, pokretanje akcija kao i da sami osmisle
neke druge aktivnosti. Za učenike petog razreda neke od ovih metoda rada su novina te ih treba postepeno
navikavati na način rada gde su i oni aktivni kreatori nastave.
Sadržaj građanskog vaspitanja ima prirodnu vezu sa drugim nastavnim predmetima. To se vidi u ishodima koji se
odnose na prepoznavanje dobrih primera i kršenje ljudskih prava u sadržajima koji se obrađuju u istoriji ili u
književnim delima koja se čitaju u okviru srpskog jezika i književnosti, odnosno maternjeg jezika. Iz tog razloga,
međupredmetno planiranje je velika podrška ostvarenju cilja ovog predmeta.
Posebnu pažnju treba obratiti na poslednju oblast programa gde se prethodno stečena znanja i veštine integrišu i
praktikuju. Akcije treba da budu male i izvodljive ali da imaju sve neophodne korake. Učenike treba ohrabrivati kada
naiđu na teškoće i jasno ukazivati da su i neuspele akcije takođe dobre, jer njihovom analizom dolazimo do uvida koji
su koraci bili pogrešni. Brojni su primeri tema u okviru kojih se mogu osmisliti akcije u školi u korist prava deteta. Na
primer, vršnjačka podrška je važan segment ukupne podrške inkluzivnog obrazovanja, tako da je uključenost mladih
ljudi u ovaj segment života i rada škole veoma značajan. On se ogleda upravo u zajedničkom promišljanju nastavnika
i učenika na temu kako osmisliti plan podrške, kako ga najuspešnije realizovati, vodeći računa o potrebama svakog
učenika obuhvaćenog inkluzivnim obrazovanjem.
U predmetu građansko vaspitanje produkti učeničkih aktivnosti imaju poseban značaj. Oni mogu biti različite vrste
kao što su posteri, audio-vizuelni zapisi, prezentacije, prikazi rezultata istraživanja, predstave i drugo. Oni se mogu
koristi pri integraciji ili rekapitulaciji obrađenih sadržaja, proceni napredovanja učenika, kao i samoproceni nastavnika
koliko uspešno radi. Produkti se mogu koristiti i van grupe, na primer na izložbi u holu škole, u školskim novinama,
sajtu škole, u radu učeničkog parlamenta, u lokalnoj zajednici ili lokalnim medijima.
Za realizaciju nastave ovog predmeta i ostvarivanje definisanih ishoda, vrlo je važna uloga nastavnika. On je model
koji svojim ponašanjem daje primer i doprinosi stvaranju demokratske atmosfere koja je pogodna za razmenu i
argumentovanje ideja i mišljenja među učenicima; on je taj koji daje povratne informacije i podstiče učenike na
razumevanje odnosa u grupi. Konstruktivna komunikacija i demokratske procedure nisu samo cilj već i način da se
ostvare željeni ishodi. Bitno je da nastavnik obezbedi ravnopravnu uključenost svakog učenika (uvažavajući različitost
kako u stilovima učenja tako i u tipu ličnosti). Realizacija programa treba da se odvija u skladu sa principima
interaktivnih odnosa (aktivne, problemske i istraživačke nastave), sa stalnim refleksijama na odgovarajuće pojave iz
društvenog konteksta (prošlosti i još više sadašnjosti). Poseban zahtev za nastavnike predstavlja potreba za
pripremom novih, aktuelnih materijala koji najbolje odgovaraju sadržaju i ishodima. Oni se mogu naći u različitim
izvorima informacija. Za realizaciju pojedinih tema mogu se koristiti filmovi jer aktiviraju kognitivnu i afektivnu stranu
ličnosti i podsticajno deluju na učenike da iskažu misli, osećanja i stavove. Ne treba zanemariti ni internet i različite
socijalne mreže jer su to oblici komunikacije koji su bliski mladima i na kojima se mogu prepoznati i analizirati mnogi
problemi života u savremenom svetu, ali i razgovarati o govoru mržnje, netoleranciji, drugim oblicima kršenja prava,
kao i digitalnom nasilju. Nastavnik treba da obezbedi da se na času svaki učenik oseća uvaženo, prihvaćeno i
dobrodošlo u svojoj različitosti, uz obavezu da poštuje i uvaži druge i drugačije poglede i mišljenja. Nastavnik treba
da podstiče kod učenika sposobnost da razumeju sopstvenu odgovornost u situacijama diskriminacije i nasilja, kao i
da biraju konstruktivne načine reagovanja na njih.
Zbog specifičnog statusa predmeta (izbornost u svakom razredu) sasvim je izvesno da će grupa u petom razredu biti
heterogena po iskustvu u oblasti građanskog vaspitanja (najčešće promene izbornog predmeta dešavaju se na
prelasku u drugi ciklus). Zato je važno na početku školske godine pažljivo i uz poštovanje procedura doneti pravila
rada (jer grupa bez reda i osnovnih pravila ne može biti demokratska). Bitno je i da svi učenici učestvuju u donošenju
pravila kako bi svima bila razumljiva njihova funkcija. A da bi se poštovala važno je da se dogovore i prihvate načini
njihove kontrole (učenici odlučuju o merama za njihovo nepoštovanje). Nekoliko prvih časova su prilika da se učenici
podsete šta su naučili, da razmene sopstvena znanja, stavove, vrednosti i veštine kao i da se uvedu u sadržaje
kojima će se baviti. Posebnu pažnju treba obratiti na učenike koji se po prvi put u petom razredu susreću sa ovim
predmetom. Na osnovu utvrđenih potreba učenika, nastavnik će planirati realizaciju nastave za svaku konkretnu
grupu. Takva situacija neujednačenog predznanja je prilika za vršnjačko učenje jer tokom časa građanskog
vaspitanja učenici uče jedni od drugih i doprinose nastavi svojim iskustvima, znanjima i sposobnostima.
Značaj predmeta nalazi se i u činjenici da ishodi građanskog vaspitanja u velikoj meri doprinose razvoju nekoliko
međupredmetnih kompetencija i da se njegovi sadržaji vrlo dobro uklapaju u različite vannastavne aktivnosti.
Posebno je značajan doprinos razvoju međupredmetne kompetencije komunikacija jer se pri radu na svim sadržajima
insistira na iskazivanju sopstvenog mišljenja, osećanja, stavova i to na način koji ne ugrožava druge, kao
međupredmetne kompetencije rešavanje problema jer je pristup predmetu da se u svakoj tematskoj celini učenici
osnažuju da prepoznaju probleme ali i aktivno traže rešenja.
Činjenica da se predmet opisno ocenjuje ne umanjuje potrebu da se kontinuirano prati napredovanje učenika u
dostizanju ishoda koje započinje inicijalnom procenom nivoa na kome se učenik nalazi i u odnosu na šta će se
procenjivati njegovo dalje napredovanje. Svaka aktivnost je dobra prilika za procenu napredovanja i davanje povratne
informacije, a učenike treba osposobljavati i ohrabrivati da procenjuju sopstveni napredak u ostvarivanju ishoda
predmeta, kao i napredak drugih učenika. Građansko vaspitanje pruža izuzetnu mogućnost za negovanje
samorefleksije (promišljanje učenika o tome šta zna, ume, može) i podsticanje samoregulacije procesa učenja kroz
postavljanje ličnih ciljeva napredovanja i planiranja kako da se ostvare.
Sledeći
Prethodni
ENGLESKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik
SADRŽAJI
Komunikativne funkcije će biti u stanju da u usmenoj i
pisanoj komunikaciji:
- pozdravi i otpozdravi, Jezičke aktivnosti u komunikativnim
Pozdravljanje
primenjujući najjednostavnija
jezička sredstva; situacijama
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Iskazivanje molbe, zahteva i
zahvalnosti
Can I borrow your pencil, please? Yes, here you
are. Thank you! You’re welcome. No problem.
It’s alright. Okay. No, I’m sorry, I need it. Can
you help me, please? Can/Could you open the
door for me, please? Of course. Sure. Give me a
glass of water, please. Can I have your phone
number/address/mail address? May I ask a
question? Could/May we go home now?Modalni
glagoli za izražavanje molbe i zahteva -
can/could/may
(Inter)kulturni sadržaji: pravila učtive
komunikacije.
- razume jednostavno iskazane Jezičke aktivnosti u komunikativnim
čestitke i odgovara na njih; situacijama
- uputi jednostavne čestitke;
Slušanje i čitanje kratkih i jednostavnih ustaljenih
izraza kojima se čestita praznik, rođendan ili neki
drugi značajan događaj; reagovanje na upućenu
čestitku u usmenom i pisanom obliku; upućivanje
kratkih prigodnih čestitki u usmenom i pisanom
obliku.
Čestitanje
Sadržaji
Sadržaji
I’m tall and thin. I’ve got long brown hair and
blue eyes. What colour are your eyes? She’s got
a nice big present. She’s a good teacher. He’s a
good friend. My dog Blacky is small and black.
He’s got a white tail. Their garden is big and
nice. My house is small, but nice. There isn’t a
hospital in my town. There are two cafes near
my house. There’s a pen on the table. The pen
is black.
Glagoli have got, to be za davanje opisa
Egzistencijalno There is/are…
Članovi a/an/the
(Inter)kulturni sadržaji: kultura stanovanja,
odnos prema živoj i neživoj prirodi, glavni/veći
gradovi zemalja engleskog govornog područja.
- razume jednostavne iskaze o Jezičke aktivnosti u komunikativnim
uobičajenim i trenutnim situacijama
aktivnostima i sposobnostima i
reaguje na njih; Slušanje i čitanje opisa u vezi sa uobičajenim i
- opiše i planira uobičajene i trenutnim aktivnostima, planovima i
trenutne aktivnosti kratkim sposobnostima u porodičnoj i školskoj sredini;
jednostavnim jezičkim sastavljanje poruka i spiskova u vezi sa
sredstvima; uobičajenim i trenutnim aktivnostima, planovima
- opiše šta ume/ne ume da i sposobnostima.
(u)radi;
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Izražavanje
pripadanja/nepripadanja i This is my ball. This isn’t your card. Whose
posedovanja/neposedovanja jacket is this? It’s Jane’s/my father’s jacket. I’ve
got a brother. He’s got two sisters. I’ve got a
bike. I haven’t got rollerblades. Sam hasn’t got a
cat, he’s got a dog. Is this your dog?
ITALIJANSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik će
SADRŽAJI
Komunikativne funkcije biti u stanju da u usmenoj i pisanoj
komunikaciji:
Pozdravljanje - pozdravi i otpozdravi, primenjujući Jezičke aktivnosti u komunikativnim
najjednostavnija jezička sredstva; situacijama
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Fare l’appello:
Chi è assente?
Sofia? - Presente!
Cancella la lavagna, per favore!
Ascoltiamo! Scriviamo! Leggiamo!
Disegniamo!
Tutto chiaro?
Come si dice…? Cosa significa…?
Vediamo cosa avete capito/avete
letto/abbiamo ascoltato...
Ottimo! Bravo/a/i/e!
Prezent indikativa (najfrekventniji pravilni
glagoli)
Imperativ frekventnih glagola (ascoltare,
leggere, scrivere, parlare, ripetere...)
Prošlo vreme frekventnih glagola (receptivno)
(Inter)kulturni sadržaji: poštovanje osnovnih
normi učtivosti, pesme.
- razume jednostavna i pažljivo Jezičke aktivnosti u komunikativnim
iskazana pravila ponašanja situacijama
(sugestije, preporuke, zabrane) i
reaguje na njih, uz vizuelnu Slušanje i čitanje jednostavnih iskaza u vezi
podršku (znakovi, simboli i slično) i sa pravilima ponašanja
bez nje;
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Iskazivanje molbe, zahteva i
zahvalnosti
Vorrei un panino. Un succo di frutta, per
favore.
Prego.
Grazie!
Buon appetito!
Mi puoi prestare il tuo libro?
Sì, certo./Grazie.
Mi presti una penna?
Određeni i neodređeni član volere
(kondicionalno, 1. lice jednine)
(Inter)kulturni sadržaji: pravila učtive
komunikacije.
- razume jednostavno iskazane Jezičke aktivnosti u komunikativnim
čestitke i odgovara na njih; situacijama
- uputi jednostavne čestitke;
Slušanje i čitanje kratkih i jednostavnih
ustaljenih izraza kojima se čestita praznik,
rođendan ili neki drugi značajan događaj;
reagovanje na upućenu čestitku u usmenom i
Čestitanje pisanom obliku; upućivanje kratkih prigodnih
čestitki u usmenom i pisanom obliku.
Sadržaji
Sadržaji
Opisivanje živih bića, predmeta,
mesta i pojava La mia migliore amica si chiama Jasmina. È
simpatica/alta. Ha i capelli
castani/lunghi/corti. Le piace ascoltare la
musica. Parla bene il francese.
Luca è di Torino. Torino è una bella città.
Questo è il mio cane. Si chiama...
È grande/piccolo/bianco...
Questo è uno zaino.
È rosso/giallo...
Pridevi iimenice (rod, broj i slaganje).
Pokazna zamenica (questo).
Prilozi za način (bene, male).
(Inter)kulturni sadržaji: kultura stanovanja,
odnos prema živoj i neživoj prirodi.
- razume jednostavne iskaze o Jezičke aktivnosti u komunikativnim
uobičajenim i trenutnim situacijama
aktivnostima i sposobnostima i
reaguje na njih; Slušanje i čitanje opisa u vezi sa uobičajenim
- opiše i planira uobičajene i i trenutnim aktivno-stima, planovima i
trenutne aktivnosti kratkim sposobnostima u porodičnoj i školskoj sredini;
jednostavnim jezičkim sredstvima; sastavljanje poruka i spiskova u vezi sa
- opiše šta ume/ne ume da (u)radi; uobičajenim i trenutnim aktivnostima,
planovima i sposobnostima.
Sadržaji
Opisivanje uobičajenih i
trenutnih aktivnosti, planova i Ogni giorno mi alzo alle…faccio
sposobnosti colazione...vado a scuola...
Ho lezioni di italiano il mercoledì e il venerdì.
Il sabato vado in piscina.
A che ora inizia la lezione?
Domani devo: fare la spesa, comprare il latte,
fare i compiti, chiamare la nonna...
Prezent indikativa (najfrekventniji povratni
glagoli).
Predlozi.
Prilozi za vreme (oggi, domani, dopo,
sempre...).
(Inter)kulturni sadržaji: radno vreme,
razonoda, život porodice.
- razume svakodnevne iskaze u Jezičke aktivnosti u komunikativnim
vezi s neposrednim potrebama, situacijama
osetima i osećanjima i reaguje na
njih; Slušanje i čitanje iskaza u vezi sa potrebama,
- izrazi osnovne potrebe, osete i osetima osećanjima; saopštavanje potreba i
osećanja kratkim i jednostavnim oseta i predlaganje rešenja u vezi s njima;
jezičkim sredstvima; usmeno i pisano iskazivanje svojih osećanja i
(empatično) reagovanje na tuđa.
Sadržaji
Ho fame/sete/caldo/freddo.
Iskazivanje potreba, oseta i
Posso aprire la finestra?
osećanja
Chiudiamo la porta?
Perché non vai a scuola?
Perché mi sento male.
Vuoi da bere?/da mangiare?
No, grazie, non ho sete/fame.
Vorrei un bicchiere d’acqua.
Non bevo le bibite gassate.
Prezent indikativa (nepravilni glagoli bere,
volere).
Kondicional učtivosti, prvo lice jednine
(volere).
(Inter)kulturni sadržaji: mimika i
gestikulacija; upotreba emotikona.
- razume jednostavna obaveštenja Jezičke aktivnosti u komunikativnim
o prostoru i orijentaciji u prostoru i situacijama
reaguje na njih;
- traži i pruži kratka i jednostavna Slušanje i čitanje kraćih tekstova u kojima se
obaveštenja o orijentaciji u na jednostavan način opisuju prostorni odnosi
prostoru; i orijentacija u prostoru; usmeno i pisano
- opiše neposredni prostor u kojem traženje i davanje informacija o
se kreće; snalaženju/orijentaciji u prostoru; usmeno i
pisano opisivanje prostornih odnosa u
privatnom i javnom prostoru (soba, stan,
kuća, učionica, škola, muzej, bioskop).
Sadržaji
Iskazivanje prostornih odnosa i
veličina Scusi/a, dove si trova farmacia?
È in Via Garibarldi, dietro il bar.
Dov’e’ la sedia?
È accanto/dietro/davanti a/sotto/sopra...
Cosa c’è sul banco?
C’è un libro e uno zaino.
Nella mia camera c’è/ci sono...
Frekventni predlozi (npr. dentro, fuori, sotto,
sopra, davanti, dietro...).
Prilozi za mesto (qui, qua, lì, là, giù).
Upitniprilozi: dove.
C’è/cisono.
Imenice (jednina, množina).
(Inter)kulturni sadržaji: javni prostor, kultura
stanovanja.
- razume jednostavna obaveštenja Jezičke aktivnosti u komunikativnim
Iskazivanje vremena o hronološkom/meteorološkom situacijama
(hronološkog i meteorološkog) vremenu i reaguje na njih;
- traži i daje kratka i jednostavna Slušanje i čitanje kratkih tekstova koji se
obaveštenja o odnose na tačno vreme, dan, mesec ili deo
hronološkom/meteorološkom dana (razglas/plan vožnje na
vremenu; autobuskoj/železničkog stanici, aerodromu;
bioskopski program, dogovor za neku
aktivnost) ili na meteorološko vreme (trenutne
ili uobičajene vremenske prilike); usmeno i
pisano traženje i davanje informacija o
vremenu dešavanja neke aktivnosti ili
meteorološkim prilikama.
Sadržaji
Sadržaji
Izražavanje
pripadanja/nepripadanja i
Questa è la mia famiglia. Ho due sorelle. Non
posedovanja/neposedovanja
ho fratelli.
Questo è il tuo gatto?
Queste sono le mie penne.
Di chi è questo libro?
Questi quaderni sono di Marco.
Konstrukcija za iskazivanje pripadnosti.
Prisvojni pridevi.
Pokazni pridevi.
Određeni i neodređeni član.
Negacija.
Upitna intonacija.
(Inter)kulturni sadržaji: porodica i prijatelji,
odnos prema životinjama, kućni ljubimci.
- razume jednostavne iskaze za Jezičke aktivnosti u komunikativnim
izražavanje situacijama
dopadanja/nedopadanja,
slaganja/neslaganja i reaguje na Slušanje i čitanje kraćih tekstova s
njih; jednostavnim iskazima za izražavanje
- traži mišljenje i izražava dopadanja/nedopadanja i reagovanje na njih;
dopadanje/nedopadanje usmeno i pisano iskazivanje
jednostavnim jezičkim sredstvima; slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja
Sadržaji
Izražavanje
dopadanja/nedopadanja Ti piace il gelato di cioccolato? - Sì, mi piace.
Ti piacciono queste matite? - No, non mi
piacciono molto.
Non mi piace giocare a tennis.
Il mio film preferito è...
Ti va bene? - No, preferisco.
Glagol piacere.
Nenaglašenje lične zamenice u funkciji
indirektnog objekta (mi, ti, le/gli).
(Inter)kulturni sadržaji: umetnost
(književnost za mlade, strip, film, muzika...),
hrana, sport.
- razume jednostavne izraze koji se Jezičke aktivnosti u komunikativnim
odnose na količinu (broj osoba, situacijama
životinja i predmeta količina
prilikom kupovine i sl.) i reaguje na Slušanje i čitanje jednostavnih iskaza koje
njih; sadrže informacije u vezi sa količinom i
- traži i pruži osnovne informacije u brojevima (novčani iznos, uzrast, vreme, broj
vezi sa količinama i brojevima; telefona i slično); usmeno i pisano korišćenje
- izrazi prisustvo i odsustvo nekoga jednostavnih iskaza sa brojevima do 100.
ili nečega;
Sadržaji
NEMAČKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik će
SADRŽAJI
Komunikativne funkcije biti u stanju da u usmenoj i pisanoj
komunikaciji:
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući
Pozdravljanje Jezičke aktivnosti u komunikativnim
najjednostavnija jezička sredstva;
situacijama
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
- razume jednostavna i pažljivo
iskazana pravila ponašanja Kann ich mich hier hinsetzen? Leider nicht,
(sugestije, preporuke, zabrane) i
Iskazivanje pravila ponašanja es sit besetzt.
reaguje na njih, uz vizuelnu Hier darf man nicht sprechen. Du musst dein
podršku (znakovi, simboli i slično) i Handy ausschalten. Die Teire darf man nicht
bez nje; füttern.
Sadržaji
Sadržaji
RUSKI JEZIK
Садржаји
Садржаји
Садржаји
- разуме једноставно исказане
Честитање честитке и одговара на њих;
С днём рождения! Поздравляю тебя с
- упути једноставне честитке;
днём рождения! С Новым годом! С
Рoждеством! С Днём защитника
Отечества! С Восьмым марта!
Счастливо! Желаю тебе/вам всего
хорошего: здоровья, счастья, успеха.
Тебе/вам тоже всего хорошего.
Поздравляю с успехом! С приездом!
Добро пожаловать!
Садашње време фреквентних глагола.
Инструментал именица с предлогом с.
(Интер)културни садржаји:
најзначајнији празници и начин
обележавања/прославе.
Језичке активности у комуникативним
ситуацијама
Садржаји
- разуме једноставне исказе о
уобичајеним и тренутним Что делает Витя? Он делает уроки.
активностима и способностима и Ира читает газету/журнал. Сетрёнка
Описивање уобичајених и ходит в садик. Саша по понедельникам
реагује на њих;
тренутних активности, планова ездит на тренировки по футболу. Вика
- опише и планира уобичајене и
и способности и Макс помогают маме по дому. Ира
тренутнe активности кратким
једноставним језичким средствима; встаёт обычно в восемь утра. Уроки
- опише шта уме/не уме да (у)ради; начинаются в девять. Каждый день
Миша гуляет с собакой. Утром мы
вместе завтракаем. Папа
возвращется с работы. Он стоит в
пробке.
Садржаји
Садржаји
FRANCUSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik
SADRŽAJI
Komunikativne funkcije će biti u stanju da u usmenoj i
pisanoj komunikaciji:
Jezičke aktivnosti u komunikativnim
situacijama
- pozdravi i otpozdravi,
Pozdravljanje primenjujući najjednostavnija Reagovanje na usmeni ili pisani impuls
jezička sredstva; sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično) i
iniciranje upoznavanja; uspostavljanja kontakta
(npr. pri susretu, na razglednici, u imejlu, SMS-
u)
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
ŠPANSKI JEZIK
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti učenik će
SADRŽAJI
Komunikativne funkcije biti u stanju da u usmenoj i pisanoj
komunikaciji:
Jezičke aktivnosti u komunikativnim
situacijama
Sadržaji
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući
Pozdravljanje
najjednostavnija jezička sredstva;
¡Hola¡ ¿Qué tal?
¡Buenos días!
¡Buenas tardes!
¡Buenas noches!
¡Adiós!
¡Chao!
¡Hasta luego!
Znaci interpunkcije.
(Inter)kulturni sadržaji: formalno i
neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila
učtivosti; lična imena i nadimci.
Predstavljanje sebe i drugih; - predstavi sebe i drugog;
Jezičke aktivnosti u komunikativnim
davanje osnovnih informacija o - razume jasno postavljena
sebi; davanje i i traženje jednostavna pitanja lične prirode i situacijama
osnovnih informacija o drugima odgovara na njih;
Iniciranje upoznavanja, posredovanje u
upoznavanju i predstavljanje drugih osoba,
prisutnih i odsutnih, usmeno i pisano;
slušanje i čitanje kratkih i jednostavnih
tekstova kojim se neko predstavlja;
popunjavanje formulara osnovnim ličnim
podacima (prijava na kurs, pretplata na dečji
časopis, nalepnica za prtljag, članska karta i
slično).
Sadržaji
Sadržaji
Sadržaji
¡Enhorabuena!
¡Felicidades!
¡Feliz cumpleaños! ¡Feliz cumple! Gracias.
¡Felices fiestas! A ti también.
Te deseo feliz Navidad y próspero Año
Nuevo.
(Inter)kulturni sadržaji: najznačajniji praznici
i način obeležavanja/proslave.
Jezičke aktivnosti u komunikativnim
situacijama
Sadržaji
Napomena: Tematske oblasti se prožimaju i iste su u sva četiri razreda drugog ciklusa osnovne škole. Autori
udžbenika i nastavnici obrađuju ih u skladu sa interesovanjima učenika i aktuelnim zbivanjima u svetu.
1) Lični identitet
3) Geografske osobenosti
17) Duhovni život; norme i vrednosti (etički i verski principi); stavovi, stereotipi, predrasude, tolerancija i empatija;
briga o drugome
21) Putovanja
23) Sport
Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja.
Uloga nastavnika je da kontekstualizuje program prema potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu sastav
odeljenja i karakteristike učenika, udžbenike i druge nastavne materijale, tehničke uslove, nastavna sredstva i medije
kojima škola raspolaže, kao i resurse i mogućnosti lokalne sredine u kojoj se škola nalazi. Polazeći od datih ishoda,
sadržaja i preporučenih jezičkih aktivnosti u komunikativnim situacijama nastavnik kreira svoj godišnji (globalni) plan
rada na osnovu koga će kasnije razviti operativne planove. Ishodi definisani po oblastima, tj. komunikativnim
funkcijama, usmeravaju nastavnika da operacionalizuje ishode na nivou jedne ili više nastavnih jedinica. Nastavnik za
svaku oblast ima definisane ishode i od njega se očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pripreme
časa, definiše ishode imajući u vidu nivo postignuća učenika. To znači da ishode treba klasifikovati od onih koje bi svi
učenici trebalo da dostignu, preko onih koje ostvaruje većina pa do onih koje dostiže manji broj učenika sa visokim
stepenom postignuća.
Pri planiranju treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki mogu lakše i brže ostvariti, dok je za većinu
ishoda potrebno više vremena, različitih aktivnosti i načina rada. U fazi planiranja nastave i učenja veoma je važno
imati u vidu da je udžbenik nastavno sredstvo koje ne određuje sadržaje predmeta i zato se sadržajima u udžbeniku
pristupa selektivno i u skladu sa predviđenim ishodima. S obzirom na to da udžbenik nije jedini izvor znanja,
nastavnik treba da uputi učenike na druge izvore informisanja i sticanja znanja i veština.
Komunikativna nastava jezik smatra sredstvom komunikacije. Stoga je i program usmeren ka ishodima koji ukazuju
na to šta je učenik u komunikaciji u stanju da razume i produkuje. Tabelarni prikaz nastavnika postepeno vodi od
komunikativne funkcije kao oblasti, preko aktivnosti koje u nastavi osposobljavaju učenika da komunicira i koristi jezik
u svakodnevnom životu, u privatnom, javnom ili obrazovnom domenu. Primena ovog pristupa u nastavi stranih jezika
zasniva se na nastojanjima da se dosledno sprovode i primenjuju sledeći stavovi:
- ciljni jezik upotrebljava se u učionici u dobro osmišljenim kontekstima od interesa za učenike, u prijatnoj i opuštenoj
atmosferi;
- nastavnik mora biti siguran da je shvaćeno značenje poruke uključujući njene kulturološke, vaspitne i socijalizirajuće
elemente;
- znanja učenika mere se jasno određenim relativnim kriterijumima tačnosti i zato uzor nije izvorni govornik;
- sa ciljem da unapredi kvalitet i obim jezičkog materijala, nastava se zasniva i na socijalnoj interakciji; rad u učionici i
van nje sprovodi se putem grupnog ili individualnog rešavanja problema, potragom za informacijama iz različitih
izvora (internet, dečiji časopisi, prospekti i audio materijal) kao i rešavanjem manje ili više složenih zadataka u
realnim i virtuelnim uslovima sa jasno određenim kontekstom, postupkom i ciljem;
- nastavnik upućuje učenike u zakonitosti usmenog i pisanog koda i njihovog međusobnog odnosa;
- svi gramatički sadržaji uvode se induktivnom metodom kroz raznovrsne kontekstualizovane primere u skladu sa
nivoom, a bez detaljnih gramatičkih objašnjenja, osim, ukoliko učenici na njima ne insistiraju, a njihovo poznavanje se
vrednuje i ocenjuje na osnovu upotrebe u odgovarajućem komunikativnom kontekstu.
Komunikativno-interaktivni pristup u nastavi stranih jezika uključuje i sledeće kategorije:
- poimanje nastavnog programa kao dinamične, zajednički pripremljene i prilagođene liste zadataka i aktivnosti;
- udžbenici predstavljaju izvor aktivnosti i moraju biti praćeni upotrebom dodatnih autentičnih materijala;
- rad na projektu kao zadatku koji ostvaruje korelaciju sa drugim predmetima i podstiče učenike na studiozni i
istraživački rad;
Tehnike/aktivnosti
Tokom časa se preporučuje dinamično smenjivanje tehnika/aktivnosti koje ne bi trebalo da traju duže od 15 minuta.
Slušanje i reagovanje na komande nastavnika na stranom jeziku ili sa audio zapisa (slušaj, piši, poveži, odredi ali i
aktivnosti u vezi sa radom u učionici: crtaj, seci, boji, otvori/zatvori svesku, itd.).
Rad u parovima, malim i velikim grupama (mini-dijalozi, igra po ulogama, simulacije itd.).
Vežbe slušanja (prema uputstvima nastavnika ili sa audio-zapisa povezati pojmove, dodati delove slike, dopuniti
informacije, selektovati tačne i netačne iskaze, utvrditi hronologiju i sl.).
Klasiranje i upoređivanje (po količini, obliku, boji, godišnjim dobima, volim/ne volim, komparacije...).
Povezivanje zvučnog materijala sa ilustracijom i tekstom, povezivanje naslova sa tekstom ili, pak, imenovanje
naslova.
Zajedničko pravljenje ilustrovanih i pisanih materijala (planiranje različitih aktivnosti, izveštaj/dnevnik sa putovanja,
reklamni plakat, program priredbe ili neke druge manifestacije).
- uočavanje distinktivnih obeležja koja ukazuju na gramatičke specifičnosti (rod, broj, glagolsko vreme, lice...);
- Pismeno izražavanje:
- pronalaženje nedostajuće reči (upotpunjavanje niza, pronalaženje "uljeza", osmosmerke, ukrštene reči, i slično);
- Uvođenje dečije književnosti i transponovanje u druge medije: igru, pesmu, dramski izraz, likovni izraz.
S obzirom na to da se ishodi operacionalizuju preko jezičkih veština, važno je da se one u nastavi stranih jezika
permanentno i istovremeno uvežbavaju. Samo tako učenici mogu da steknu jezičke kompetencije koje su u skladu sa
zadatim ciljem.
Slušanje
Razumevanje govora je jezička aktivnost dekodiranja doslovnog i implicitnog značenja usmenog teksta; pored
sposobnosti da razaznaje fonološke i leksičke jedinice i smisaone celine na jeziku koji uči, da bi uspešno ostvario
razumevanje učenik treba da poseduje i sledeće kompetencije:
- sociokulturnu (u vezi sa komunikativnim situacijama, različitim načinima formulisanja određenih govornih funkcija i
dr.).
- od ličnih osobina i sposobnosti onoga ko sluša, uključujući i njegov kapacitet kognitivne obrade,
Progresija (od lakšeg ka težem, od prostijeg ka složenijem) za ovu jezičku aktivnost u okviru programa predviđena je,
stoga, na više ravni. Posebno su relevantne sledeće:
- prisustvo/odsustvo vizuelnih elemenata (na primer, lakšim za razumevanje smatraju se oni usmeni tekstovi koji su
praćeni vizuelnim elementima zbog obilja kontekstualnih informacija koje se automatski upisuju u dugotrajnu
memoriju, ostavljajući pažnji mogućnost da se usredsredi na druge pojedinosti);
- brzina govora;
- poznavanje teme;
Čitanje
Čitanje ili razumevanje pisanog teksta spada u tzv. vizuelne receptivne jezičke veštine. Tom prilikom čitalac prima i
obrađuje tj. dekodira pisani tekst jednog ili više autora i pronalazi njegovo značenje. Tokom čitanja neophodno je
uzeti u obzir određene faktore koji utiču na proces čitanja, a to su karakteristike čitalaca, njihovi interesi i motivacija
kao i namere, karakteristike teksta koji se čita, strategije koje čitaoci koriste, kao i zahtevi situacije u kojoj se čita.
Tokom čitanja razlikujemo i nivo stepena razumevanja, tako da čitamo da bismo razumeli:
- globalnu informaciju;
- posebnu informaciju,
- potpunu informaciju;
Pisanje
Pisana produkcija podrazumeva sposobnost učenika da u pisanom obliku opiše događaje, osećanja i reakcije,
prenese poruke i izrazi stavove, kao i da rezimira sadržaj različitih poruka (iz medija, književnih i umetničkih tekstova
itd.), vodi beleške, sačini prezentacije i slično.
Težina zadataka u vezi sa pisanom produkcijom zavisi od sledećih činilaca: poznavanja leksike i nivoa komunikativne
kompetencije, kapaciteta kognitivne obrade, motivacije, sposobnosti prenošenja poruke u koherentne i povezane
celine teksta.
Progresija označava proces koji podrazumeva usvajanje strategija i jezičkih struktura od lakšeg ka težem i od
prostijeg ka složenijem. Svaki viši jezički nivo podrazumeva ciklično ponavljanje prethodno usvojenih elemenata, uz
nadogradnju koja sadrži složenije jezičke strukture, leksiku i komunikativne sposobnosti. Za ovu jezičku aktivnost u
okviru programa predviđena je progresija na više ravni. Posebno su relevantne sledeće:
- teme (učenikova svakodnevnica i okruženje, lično interesovanje, aktuelni događaji i razni aspekti iz društveno-
kulturnog konteksta, kao i teme u vezi sa različitim nastavnim predmetima);
- tekstualne vrste i dužina teksta (formalni i neformalni tekstovi, rezimiranje, lične beleške);
- leksika i komunikativne funkcije (sposobnost učenika da ostvari različite funkcionalne aspekte kao što su opisivanje
ljudi i događaja u različitim vremenskim kontekstima, da izrazi pretpostavke, sumnju, zahvalnost i slično u privatnom,
javnom i obrazovnom domen);
- stepen samostalnosti učenika (od vođenog/usmeravanog pisanja, u kome se učenicima olakšava pisanje
konkretnim zadacima i uputstvima, do samostalnog pisanja).
Govor
Govor kao produktivna veština posmatra se sa dva aspekta, i to u zavisnosti od toga da li je u funkciji monološkog
izlaganja, pri čemu govornik saopštava, obaveštava, prezentuje ili drži predavanje jednoj ili više osoba, ili je u funkciji
interakcije, kada se razmenjuju informacije između dva ili više sagovornika sa određenim ciljem, poštujući princip
saradnje tokom dijaloga.
- izlaganje pred publikom (predavanja, prezentacije, reportaže, izveštavanje i komentari o nekim događajima i sl.);
- spontanim izlaganjem ili izlaganjem uz pomoć vizuelne podrške u vidu tabela, dijagrama, crteža i dr.;
Interakcija podrazumeva stalnu primenu i smenjivanje receptivnih i produktivnih strategija, kao i kognitivnih i
diskurzivnih strategija (uzimanje i davanje reči, dogovaranje, usaglašavanje, predlaganje rešenja, rezimiranje,
ublažavanje ili zaobilaženje nesporazuma ili posredovanje u nesporazumu) koje su u funkciji što uspešnijeg
ostvarivanja interakcije. Interakcija se može realizovati kroz niz aktivnosti, na primer:
- razmenu informacija,
- spontanu konverzaciju,
Sociokulturna kompetencija i medijacija predstavljaju skup teorijskih znanja (kompetencija) koja se primenjuju u nizu
jezičkih aktivnosti u dva osnovna jezička medijuma (pisanom i usmenom) i uz primenu svih drugih jezičkih aktivnosti
(razumevanje govora, govor i interakcija, pisanje i razumevanje pisanog teksta). Dakle, predstavljaju veoma složene
kategorije koje su prisutne u svim aspektima nastavnog procesa i procesa učenja.
Sociokulturna kompetencija predstavlja skup znanja o svetu uopšte, kao i o sličnostima i razlikama između
kulturnih i komunikativnih modela sopstvene govorne zajednice i zajednice/zajednica čiji jezik uči. Ta znanja se, u
zavisnosti od nivoa opštih jezičkih kompetencija, kreću od poznavanja osnovnih komunikativnih principa u
svakodnevnoj komunikaciji (osnovni funkcionalni stilovi i registri), do poznavanja karakteristika različitih domena
jezičke upotrebe (privatni, javni i obrazovni), paralingvističkih elemenata, i elemenata kulture/kultura zajednica čiji
jezik uči. Navedena znanja potrebna su za kompetentnu, uspešnu komunikaciju u konkretnim komunikativnim
aktivnostima na ciljnom jeziku.
Poseban aspekt sociokulturne kompetencije predstavlja interkulturna kompetencija, koja podrazumeva razvoj svesti o
drugom i drugačijem, poznavanje i razumevanje sličnosti i razlika između svetova, odnosno govornih zajednica, u
kojima se učenik kreće. Interkulturna kompetencija takođe podrazumeva i razvijanje tolerancije i pozitivnog stava
prema individualnim i kolektivnim karakteristikama govornika drugih jezika, pripadnika drugih kultura koje se u manjoj
ili većoj meri razlikuju od njegove sopstvene, to jest, razvoj interkulturne ličnosti, kroz jačanje svesti o vrednosti
različitih kultura i razvijanje sposobnosti za integrisanje interkulturnih iskustava u sopstveni kulturni model ponašanja i
verovanja.
Medijacija predstavlja aktivnost u okviru koje učenik ne izražava sopstveno mišljenje, već funkcioniše kao posrednik
između osoba koje nisu u stanju da se direktno sporazumevaju. Medijacija može biti usmena i pisana, i uključuje
sažimanje i rezimiranje teksta i prevođenje. Prevođenje se u ovom programu tretira kao posebna jezička aktivnost
koja nikako ne treba da se koristi kao tehnika za usvajanje bilo kog aspekta ciljnog jezika predviđenog
komunikativnom nastavom. Prevođenje podrazumeva razvoj znanja i veština korišćenja pomoćnih sredstava
(rečnika, priručnika, informacionih tehnologija, itd.) i sposobnost iznalaženja strukturalnih i jezičkih ekvivalenata
između jezika sa koga se prevodi i jezika na koji se prevodi.
Nastava gramatike, s nastavom i usvajanjem leksike i drugih aspekata stranog jezika, predstavlja jedan od
preduslova ovladavanja stranim jezikom. Usvajanje gramatike podrazumeva formiranje gramatičkih pojmova i
gramatičke strukture govora kod učenika, izučavanje gramatičkih pojava, formiranje navika i umenja u oblasti
gramatičke analize i primene gramatičkih znanja, kao prilog izgrađivanju i unapređivanju kulture govora.
Gramatičke pojave treba posmatrati sa funkcionalnog aspekta (funkcionalni pristup). U procesu nastave stranog
jezika u što većoj meri treba uključivati one gramatičke kategorije koje su tipične i neophodne za svakodnevni govor i
komunikaciju, i to kroz raznovrsne modele, primenom osnovnih pravila i njihovim kombinovanjem. Treba težiti tome
da se gramatika usvaja i receptivno i produktivno, kroz sve vidove govornih aktivnosti (slušanje, čitanje, govor i
pisanje, kao i prevođenje), na svim nivoima učenja stranog jezika, prema jasno utvrđenim ciljevima, standardima i
ishodima nastave stranih jezika.
Gramatičke kategorije su razvrstane u skladu sa Evropskim referentnim okvirom za žive jezike za svaki jezički nivo
koji podrazumeva progresiju jezičkih struktura prema komunikativnim ciljevima: od prostijeg ka složenijem i od
receptivnog ka produktivnom. Svaki viši jezički nivo podrazumeva gramatičke sadržaje prethodnih jezičkih nivoa.
Cikličnim ponavljanjem prethodno usvojenih elemenata nadograđuju se složenije gramatičke strukture. Nastavnik ima
slobodu da izdvoji gramatičke strukture koje će ciklično ponavljati u skladu sa postignućima učenika, kao i potrebama
nastavnog konteksta.
Glavni cilj nastave stranog jezika jeste razvijanje komunikativne kompetencije na određenom jezičkom nivou, u
skladu sa statusom jezika i godinom učenja. S tim u vezi, uz određene gramatičke kategorije stoji napomena da se
usvajaju receptivno, dok se druge usvajaju produktivno.
Proces praćenja ostvarenosti ishoda počinje procenom nivoa znanja učenika na početku školske godine kako bi
nastavnici mogli da planiraju nastavni proces i proces praćenja i vrednovanja učeničkih postignuća i napredovanja.
Taj proces se realizuje formativnim i sumativnim vrednovanjem. Dok se kod formativnog ocenjivanja tokom godine
prate postignuća učenika različitim instrumentima (dijagnostički testovi, samoevaluacija, jezički portfolio, projektni
zadaci i dr.), sumativnim ocenjivanjem (pismeni zadaci, završni testovi, testovi jezičkog nivoa) preciznije se
procenjuje ostvarenost ishoda ili standarda na kraju određenog vremenskog perioda (kraj polugodišta, godine, ciklusa
obrazovanja). Formativno vrednovanje nije samo praćenje učeničkih postignuća, već i praćenje načina rada i
sredstvo koje omogućava nastavniku da u toku nastavnog procesa menja i unapređuje proces rada. Tokom
ocenjivanja i vrednovanja učeničkih postignuća treba voditi računa da se načini na koje se ono sprovodi ne razlikuje
od uobičajenih aktivnosti na času jer se i ocenjivanje i vrednovanje smatraju sastavnim delom procesa nastave i
učenja, a ne izolovanim aktivnostima koje stvaraju stres kod učenika i ne daju pravu sliku njihovih postignuća.
Ocenjivanjem i vrednovanjem treba da se obezbedi napredovanje učenika u ostvarivanju ishoda, kao i kvalitet i
efikasnost nastave. Svrha ocenjivanja treba da bude i jačanje motivacije za napredovanjem kod učenika, a ne
isticanje njihovih grešaka. Elementi koji se vrednuju su raznovrsni i treba da doprinesu sveopštoj slici o napredovanju
učenika, jačanju njihovih komunikativnih kompetencija, razvoju veština i sposobnosti neophodnih za dalji rad i
obrazovanje. To se postiže ocenjivanjem različitih elemenata kao što su jezičke veštine (čitanje, slušanje, govor i
pisanje), usvojenost leksičkih sadržaja i jezičkih struktura, primena pravopisa, angažovanost i zalaganje u radu na
času i van njega, primena sociolingvističkih normi. Prilikom ocenjivanja i vrednovanja neophodno je da načini provere
i ocenjivanja budu poznati učenicima odnosno usaglašeni sa tehnikama, tipologijom vežbi i vrstama aktivnosti koje su
primenjivane na redovnim časovima, kao i načinima na koji se vrednuju postignuća. Takva pravila i organizacija
procesa vrednovanja i ocenjivanja omogućavaju pozitivnu i zdravu atmosferu u nastavnom procesu, kao i kvalitetne
međusobne odnose i komunikaciju na relaciji učenik - nastavnik, kao i učenik - učenik.
ČUVARI PRIRODE
Cilj i zadaci
Cilj nastave izbornog predmeta čuvari prirode jeste razvijanje funkcionalne pismenosti iz oblasti zaštite životne
sredine, usvajanje i primena koncepta održivog razvoja i ostvarivanje obrazovanja o kvalitetu života.
poseduju razvijenu svest o ličnom angažovanju u zaštiti i očuvanju životne sredine, prirode i biodiverziteta.
Peti razred
SADRŽAJI PROGRAMA
Prirodna ravnoteža.
Ugrožavanje biodiverziteta.
Navedeni sadržaji programa pored osnovnog teorijskog pristupa poseduju i aktivan pristup koji je usmeren ka
praktičnoj realizaciji van učionice i ka izradi malih projekata. Ovako koncipiran program daje velike mogućnosti
nastavnicima i učenicima da ga na kreativan način realizuju shodno uslovima, mogućnostima i vremenu.
Uloga nastavnika je da uz primenu različitih metoda rada podstiču i usmeravaju interesovanje i kreativnost učenika u
pokušaju da samostalno objasne uzroke i posledice čovekovog dejstva na životnu sredinu.
Operativna razrada programskih sadržaja prepuštena je nastavnicima koji sami kreiraju vreme, mesto izvođenja i broj
časova za određene teme.
Cilj i zadaci
Cilj izučavanja predmeta je proširivanje znanja iz oblasti opšte kulture i osposobljavanje učenika da, kroz
upoznavanje s načinom života ljudi u prošlosti, bolje razumeju svet i vreme u kome žive i razviju svest o kontinuitetu i
ukorenjenosti. Učenici bi trebalo da se upoznaju sa specifičnostima dinamike kulturnih promena i da nauče kako da
sagledaju sebe u kontekstu "drugog", da bi sopstveni identitet što potpunije integrisali u širi kontekst razuđene i
složene sadašnjosti.
Zadaci predmeta su da učenici, kroz nastavu usmerenu ka upoznavanju s različitim elementima svakodnevnog
života, kao što su odnosi u porodici, ishrana, obrazovanje, dečje igre, zabava, staništa, odevanje itd, uoče njihovu
uslovljenost istorijskim procesima i događajima. Koncepcija nastave ovog izbornog predmeta naglasak stavlja na
upoznavanje s osnovnim elementima svakodnevnog života u prošlosti Srbije, Jugoistočne Evrope, Sredozemlja i
Evrope u celini, s namerom da se uoče njihovi zajednički imenitelji i upoznaju različitosti koje postoje u datom
istorijskom kontekstu, kao i u odnosu na savremeno doba u kojem učenik živi. Podsticanjem radoznalosti, kreativnosti
i istraživačkog duha u proučavanju ovog predmeta, učenici treba da se osposobe da formiraju jasniju sliku o prošlim
vremenima, da ovladaju elementarnim procedurama prikupljanja istorijske građe, kao i da razviju kritički odnos prema
njoj.
Peti razred
Operativni zadaci:
podsticanje kreativnosti.
SADRŽAJI PROGRAMA
UVOD
Pojam svakodnevnog života (odnosi u porodici, ishrana, stanovanje, odevanje, školovanje, lečenje, proizvodnja,
zabava, razlika između političke istorije i istorije svakodnevnog života...).
Značaj proučavanja svakodnevnog života u prošlosti (prošlost ne pripada samo vladarima, vojskovođama i
državnicima, već i običnim ljudima, kojima se možemo približiti jedino istraživanjem njihove svakodnevice).
IGRE U PROŠLOSTI
Tradicionalne igre u Srbiji (Žmurke, Skakanje u džakovima, Trule kobile, Janjine, Ćuškanje, Klis ili Pincike, Potezanje
konopca, Bacanje kamena s ramena, Rvanje, Hodanje na štulama, Deri-gaće, Sardine, Motanje, Tutumiš, Štaponja,
Šuge, Radibaba, Car govedar, Jelečkinje, barjačkinje, Dajem ti talir, Elem, belem, cedilo, Stari čika, Gazda i pčele,
Pošto, seko, mleko, Kolariću, paniću, Ringe, ringe, raja...).
Način ishrane i odevanja u praistoriji (vrste hrane, njena priprema i čuvanje, odevni materijali, alatke...).
Stanovanje u praistoriji (naselja i stambeni objekti: pećine, zemunice, nadzemni objekti, sojenice...).
Upotrebni predmeti i nakit (oruđe, oružje, posuđe, nameštaj, ognjišta, peći, način obrade, umeće izrade...).
Verovanja (zagrobni život, kult predaka i plodnosti i kultni predmeti: žrtvenici, ritoni, zoomorfne i antropomorfne
figurine...).
Najzanimljiviji arheološki nalazi i lokaliteti (Oci - ledeni čovek, Pazirik - čovek s tetovažama, Kostjenki - kuće od kljova
mamuta, Sungir - pokojnik prekriven perlama, megaliti, Stounhendž, arhitektura na Lepenskom viru, figurine iz Vinče,
organizacija naselja u Čatal Hijuku...).
Način ishrane u starom Egiptu i Mesopotamiji (sakupljanje i pripremanje namirnica, lov i ribolov, jelovnik,
zemljoradnja, vinogradarstvo, pića).
Odevanje u starom Egiptu i Mesopotamiji (materijali, sirovine i načini obrade, nakit, bojenje, šminka i lična higijena).
Stanovanje u starom Egiptu i Mesopotamiji (građevinski materijali, način gradnje, oruđa za rad, izgled objekata i
organizacija prostora).
Obaveze stanovništva (porez, prisilni rad - izgradnja puteva, kanala za navodnjavanje, nasipa, utvrđenja, hramova,
piramida...).
Društveni život u starom Egiptu i Mesopotamiji (igre na tabli - senet, ples uz muziku, muzički instrumenti - flauta,
harfa, udaraljke, frula, sistrum...).
Upotrebni predmeti u starom Egiptu i Mesopotamiji (oruđe, oružje ratnika, posuđe, kućni inventar, pečati, novac,
tehnika i umeće izrade).
Izumi u starom Egiptu i Mesopotamiji (sunčani i vodeni časovnik, staklo, sistem za navodnjavanje, šaduf...).
Verovanja u starom Egiptu i Mesopotamiji (zagrobni život, balsamovanje, horoskopi, astrologija, ritualni obredi i
predmeti).
Najzanimljiviji arheološki nalazi i lokaliteti (Tutankamonova grobnica i njen inventar, brodovi pored piramida,
kraljevska grobnica u Uru, biblioteka u Ninivi...).
Odevanje kod starih Grka (materijali - lan i ovčija vuna, način obrade i bojenje, nakit, parfemi...).
Stanovanje u staroj Grčkoj (materijali od kojih se gradilo, zidovi od ćerpiča, krovovi pokriveni glinenim crepovima,
prozori s drvenim kapcima...).
Porodični odnosi u staroj Grčkoj (položaj muškarca, žene i deteta, svadbeni običaji, odnos prema starijima...).
Obrazovanje u staroj Grčkoj (školovanje dečaka - uloga gramatista, kitarista, sofista, pedotriba, značaj fizičke kulture i
muzike, abakus, spartansko vaspitanje...).
Društveni život u staroj Grčkoj (igra kotabos, trke dvokolica, gozbe, hetere, pozorišta...).
Upotrebni predmeti u staroj Grčkoj (oruđe, posuđe, oružje ratnika, novac, zanati...).
Putovanja i trgovina.
Način ishrane u starom Rimu (eksploatacija prirodnih resursa, uzgajanje biljaka i životinja, pripremanje i čuvanje
hrane, jelovnik...).
Odevanje u starom Rimu (materijali, toga, purpurna boja - boja carevog odela, kozmetika, frizure, lična higijena,
latrine…).
Stanovanje u starom Rimu (građevinski materijal, način gradnje, izgled objekata i organizacija prostora, insule,
akvadukti, kupatila…).
Porodični odnosi u starom Rimu (položaj muškarca, žene i deteta, svadbeni običaji, adopcija - usvajanje kao prilika
za socijalnu afirmaciju, slavljenje rođendana oca porodice u čast njegovog duha zaštitnika - genija).
Obrazovanje u starom Rimu (školovanje dečaka - uloga "dojkinje", "pedagoga" i "gramatičara", značaj besedništva...).
Društveni život u starom Rimu (zabava, gozbe, pozorište, kolske trke, borbe gladijatora, ples, muzika, muzički
instrumenti...).
Verovanja i ritualni obredi u starom Rimu (sveštenici i sveštenice, prinošenje žrtve bogovima, kao i kućnim
božanstvima - larima i penatima, nošenje hrane na groblje, apoteoza...).
Lečenje u starom Rimu (medicinski instrumenti i lekovito bilje - žalfija, ruzmarin, slačica, morač, beli luk...).
Najzanimljiviji arheološki nalazi i lokaliteti (Sirmijum, Singidunum, Naisus, Viminacijum - vojni logor, Gamzigrad -
carska palata, Trajanov most, rimski Forum, Koloseum, Kartagina, Pompeji...).
Program za peti razred je koncepcijski tako postavljen da predstavlja smisaonu celinu koja istovremeno otvara
mogućnosti za dalji razvoj i nadogradnju sadržaja u programima ovog predmeta za šesti, sedmi i osmi razred. Sastoji
se iz tri tematske celine.
Prva celina se može odrediti kao bazična, jer svi programi za ovaj predmet od petog do osmog razreda njome
započinju. Sadržaji u okviru ove teme namenjeni su preciznijem određivanju bitnih pojmova kao što su prošlost,
hronologija, svakodnevni život, kao i objašnjavanju značaja proučavanja svakodnevnog života ljudi u prošlosti.
Druga je fokusirana na samo jedan sadržaj svakodnevnog života. U petom razredu to je igra, koja se obrađuje
polazeći od sadašnjosti koja je učenicima poznata, ka sve daljoj prošlosti.
Treća tematska celina se bavi različitim aspektima svakodnevnog života u određenom vremenskom periodu, u petom
razredu to su praistorija i stari vek, čime se obezbeđuje veza sa proučavanjem istorijskih događaja u okviru
obaveznog predmeta istorija i utire put hronološkom razvoju predmeta.
Podelom na pomenute tematske celine, učenicima je omogućeno da se u bilo kom razredu opredeljuju za ovaj izborni
predmet po prvi put, a da propušteni program(i) ne predstavljaju ozbiljniju prepreku. Oni učenici koji izaberu da tokom
čitavog drugog ciklusa pohađaju ovaj predmet ovladaće najvažnijim pojmovima i pojavama svakodnevnog života ljudi
u rasponu od praistorije do savremenog doba, a sa sadržajima četiri teme (po jedna za svaki razred) biće detaljnije
upoznati.
Iako je ceo program okrenut prošlosti, neophodno je da se tokom rada sa učenicima vrši stalna komparacija sa
savremenim dobom čime se potencira shvatanje kontinuiteta u razvoju ljudi i društva. Takođe, sadržaji se obrađuju i
kroz dimenziju lokalno - globalno, gde učenici imaju priliku da svoj zavičaj bolje prouče u odnosu na zadatu epohu.
U sadržaju programa date su osnovne tematske celine, a nastavnik ima slobodu da kreira konačnu verziju programa
za svaku grupu sa kojom radi, uvažavajući interesovanja učenika i ciljeve i zadatke predmeta. Početni časovi, kad se
učenici međusobno bolje upoznaju jer najčešće pripadaju različitim odeljenjima, pogodan su trenutak da se sa njima
razgovara o izboru sadržaja. Nastavnikova je obaveza da stvori takvu atmosferu (navodeći istorijske činjenice koje
pobuđuju učeničku radoznalost) u kojoj je kroz formu pitanja (kako su u prošlosti ljudi popravljali zube, kako su znali
koliko je sati...?) navedeno što više potencijalnih tema, a nastavnikova je odgovornost da ih uobliči i pretvori u
konkretne tematske sadržaje, koji će biti obrađivani na časovima.
Tako dobijeni materijal osnov je za dalji rad nastavnika, planiranje aktivnosti i pripremu za čas. Poželjno je da
nastavnik postigne da planirane aktivnosti imaju definisanu strukturu, koju odlikuju fleksibilnost i adaptibilnost. U
pripremnoj fazi nastavnik treba da prikupi dovoljan broj informacija o sadržajima na kojima će raditi sa učenicima, ali
će konačni obim informacija biti određen učeničkim potrebama i mogućnostima da ih pripreme i prime. Nastavnik je
taj koji ne dozvoljava da dominira preterana faktografija, a da se postigne funkcionalnost znanja i povezanost
činjenica u smisaone celine. On na različite načine podstiče osamostaljivanje učenika u prikupljanju i sređivanju
istorijskih podataka, usmerava ih na različite izvore informacija i podučava ih kako da se prema njima kritički odnose.
Na taj način se neguje istraživački duh, ljubav prema nauci i podstiče mišljenje zasnovano na proverenim činjenicama
i argumentima.
Osnovni pristup u radu je interdisciplinarnost i savlađivanje novih i nepoznatih činjenica uz pomoć bliskih i poznatih. U
okviru ovog predmeta postoje velike mogućnosti za integraciju školskog i vanškolskog znanja učenika, za izlazak iz
okvira školskih udžbenika i učionice, uključivanje roditelja i sugrađana koji poseduju znanja, kolekcije, knjige, filmove i
drugo što može da pomogne u realizaciji programa.
Nastavnik svakoj nastavnoj jedinici pristupa kao posebnom obrazovnom i didaktičkom problemu za koji zajedno sa
učenicima pronalazi odgovarajuća rešenja. Uvek treba težiti kombinovanju različitih metoda rada, koji mogu biti, na
primer, kratka predavanja, gledanje filmova, čitanje knjiga, diskusije, analize slika, posete lokalitetima ili pravljenje
upotrebnih predmeta iz prošlosti. Posebno je prikladno organizovati učenike u timove gde se centralni zadatak rešava
tako što svako ima svoj pojedinačni radni zadatak i ulogu u timu.
U izvođenju nastave, aktivnost učenika je najvažnija, bez obzira na izabrane metode rada. Nastavnikova je uloga da
organizuje nastavu, pruži pomoć učenicima u radu (od davanja informacija do upućivanja na izvore informacija) i da
podstiče i održava učenička interesovanja za predmet. U toku svih aktivnosti trebalo bi podsticati stalnu razmenu
informacija, kako između učenika i nastavnika, tako i između samih učenika.
Nastavu bi trebalo obogatiti različitim nastavnim sredstvima kao što su ilustracije (slike, dijapozitivi, šeme, grafikoni),
dokumentarni i igrani video i digitalni materijali, arheološki materijal ili kopije nalaza, posete kulturno-istorijskim
spomenicima, kompjuterske igrice koje se zasnivaju na rekonstrukciji društva iz prošlosti i dr.
Domaći zadaci imaju svoje opravdano mesto u realizaciji ovog programa. Ukoliko se dobro postave, neće dodatno
opteretiti učenike, niti kod njih izazvati odbojnost. Razlog za uvođenje domaćih zadataka ne proizilazi iz malog fonda
časova i obimnog gradiva, već iz samog cilja predmeta. Domaći zadaci će u velikoj meri doprineti da se učenici
osamostale u istraživačkim aktivnostima i prikupljanju podataka, posebno kada se usklade s interesovanjima učenika
(ne treba svi učenici da imaju isti domaći zadatak). Mnoge domaće zadatke učenici mogu raditi u paru ili manjoj grupi,
uz pomoć porodice, za vreme raspusta, što su nedovoljno iskorišćeni modaliteti u radu s učenicima.
Kao i kod drugih izbornih predmeta gde ocena ne utiče na školski uspeh, ocenjivanje dobija nešto drugačiju
dimenziju. Za ovaj predmet klasično pismeno i usmeno ispitivanje znanja nije pogodno. Svaka aktivnost je prilika da
se učenik oceni. Nastavnik prati celokupni rad učenika i nagrađuju sve njegove aspekte. Pored stečenog znanja o
svakodnevnom životu ljudi u prošlosti, nastavnik treba da nagradi i učešće i posvećenost aktivnostima nezavisno od
postignuća. Ocena je odraz individualnog napredovanja deteta i podsticaj za njegov dalji razvoj.
Kako je sadržaj predmeta povezan sa svim oblastima života (ishrana, odevanje, obrazovanje, lečenje, proizvodnja,
zabava...), učenici imaju priliku da obrađivanjem programa ovog predmeta dobiju brojne informacije značajne za
njihov budući profesionalni razvoj. Nastavnik treba da ima u vidu i ovaj aspekt predmeta i ukoliko prepozna kod
nekog učenika posebno interesovanje za određene sadržaje, treba da mu ukaže kojom profesijom bi se mogao baviti,
odnosno u kojoj srednjoj školi se stiču znanja i zvanja za određenu oblast.
Da bi se zadaci nastave što potpunije ostvarili, trebalo bi da postoji korelacija s drugim obaveznim i izbornim
nastavnim predmetima kao što su istorija, geografija, srpski jezik, likovna i muzička kultura, crtanje, slikanje i vajanje,
šah, verska nastava i građansko vaspitanje. Učenici koji su u prvom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja
obradili programe izbornog predmeta narodna tradicija mogu biti dragoceni pomagači nastavniku jer po načinu rada,
a delimično i po sadržaju, postoji srodnost između ova dva predmeta.
Na kraju školske godine, kao mogućnost da se sistematizuje i rekapitulira usvojeno znanje, može se organizovati
izložba/priredba kojom bi učenici pokazali stečeno znanje, kao i materijale i predmete koje su prikupili izučavajući
ovaj izborni predmet. Ovakve izložbe/priredbe zahtevaju od nastavnika da planira časove na kraju školske godine za
njihovu pripremu.
Posebni zahtevi
IGRE U PROŠLOSTI
Kroz obradu tematske celine Igre u prošlosti, učenici će se upoznati sa kratkom istorijom dečje igre i najznačajnijim
faktorima koji su presudno uticali na njen razvoj. Na osnovu toga, učenici bi trebalo da razumeju zašto je igra oduvek
bila centralna aktivnost dečjeg života i kako se menjala sa promenama u društvima i epohama ostvarujući uvek istu
važnu funkciju, vezanu za psihofizički i socijalni razvoj deteta i pripremu za svet odraslih. Analizom pojedinih
tradicionalnih igara učenici bi trebalo da uoče njihovu povezanost sa društveno-ekonomskim i kulturnim sistemom iz
koga potiču.
Položaj dece oba pola u društvu kroz različite epohe, pojam detinjstva i njegovo trajanje, kao i nivo privrednog
razvoja u neposrednoj su vezi s transformacijom dečjih igara i igračaka. To su sadržaji od kojih treba poći u
proučavanju igara u prošlosti. Dovoljno je da ih učenici analiziraju na nivou tri generacije (sopstvene, roditeljske i
generacije baba i deda) i da shvate kako je detinjstvo u prošlosti kraće trajalo i da su se deca u svet rada uključivala
na ranijem uzrastu, obavljajući često vrlo teške poslove. S druge strane, učenici bi, kroz obradu teme Igre u prošlosti,
trebalo da shvate da je dečja igra, u suštini, i u prošlosti bila slična današnjoj i da je imala iste funkcije.
Tradicionalne dečje igre posredstvom simboličkog sistema uvek su imale ulogu posrednika između deteta i stvarnosti
koja ga okružuje. Prva iskustva o predmetima dete stiče kroz igru (saznajna funkcija), određujući njihove
karakteristike, razlike i sličnosti i kako se mogu upotrebljavati. U igri dete razvija različite sposobnosti kao što su
opažanje, održavanje pažnje, shvatanje prostornih odnosa i uzročno-posledičnih veza. Razvoj dečijih sposobnosti i
socijalnih odnosa u igri se međusobno prepliću i utiču jedni na druge. Socijalni kontakti pobuđuju dete da usavršava
svoje sposobnosti, a usavršene sposobnosti omogućavaju bolje učešće u socijalnim odnosima i uključivanje u
društvo odraslih. Kroz igru, dete istovremeno oslobađa i razvija svoja osećanja, uči da poštuje pravila, uzdržava se
od zadovoljenja sopstvenih i poštuje tuđe potrebe. U fizičkom razvoju dece igra ima posebno mesto i zato su u svakoj
epohi brojne igre koje podstiču fizičku aktivnost dece, istovremeno omogućavajući međusobno poređenje (ko je jači,
brži, spretniji...), što je neophodni element odrastanja i određivanja mesta unutar grupe kojoj dete pripada. Kroz igru,
dete jača samopouzdanje, potvrđuje se, uspostavlja prijateljstva, a u kasnijoj fazi igra je moćno sredstvo udvaranja.
Igre od deteta često zahtevaju imaginaciju i dramatizaciju. Uloga mašte vrlo je važna u nekim igrama, a neke druge
igre od deteta zahtevaju određene stvaralačke sposobnosti (pevanje, crtanje, oblikovanje itd.).
Dečju igru bi trebalo povezati sa svetom rada, jer se kroz nju ispoljavaju interesovanja koja su od značaja za kasniji
izbor zanimanja. Često se može čuti da je za dete igra rad. Ona počinje neformalno na mlađem uzrastu (dete se
spontano igra, bez vremenskog ograničenja, pravila i nezavisno od igračaka) i odrastanjem sve više postaje formalna
(postoje pravila, prateća oprema, vremenska dimenzija, definisan broj učesnika) čime dobija svojstva koja postoje u
svetu rada.
U analizi pojedinih igara učenici treba da prepoznaju njihovu funkciju u razvoju dece (saznajna, edukativna, vaspitna,
ekspresivna...). Bilo bi dobro pronaći srodne igre prošlosti i sadašnjosti, i to ne samo po sadržaju i neophodnoj
opremi, već i po funkciji koju imaju u psihofizičkom i socijalnom razvoju učenika. Učenici bi, takođe, trebalo da znaju
da igra, u promenjenoj formi, ali sa sličnim funkcijama, traje tokom celog ljudskog života i da se mogu napraviti
paralele između igara dece i odraslih.
Igre se mogu na različite načine klasifikovati (npr. igre-vežbanja, simboličke igre i igre sa pravilima ili podela
tradicionalnih igara na tri osnovne grupe: takmičarske, takmičarsko-dramske i imitativno-dramske). Ukoliko su učenici
zainteresovani, posebna pažnja bi se mogla posvetiti vezi između dečjih takmičarskih igara i sporta i njegovog
razvoja tokom prošlosti. Ako grupu čine pretežno učenice, moguće je da njihova interesovanja budu više okrenuta
imitativnim i dramskim igrama gde se preslikavaju porodični odnosi i događaji iz svakodnevnog života. Ukoliko učenici
pokažu interesovanje za analizu takmičarskih društvenih igara (kao što su karte, šah i druge igre na tabli koje imaju
pravila npr. monopol, riziko...) pažnju treba usmeriti ka njihovim karakteristikama, značenju i funkcijama, kao i
istorijskom poreklu.
Dečja igra i igračke su tesno povezani. Učenici bi trebalo da shvate da svaka epoha i njene karakteristike bitno utiču
na to kakvim igračkama će se deca igrati, kao i od kog su materijala napravljene i kakvog su kvaliteta. Za neke
igračke bi se moglo reći da su univerzalne jer su se malo menjale tokom vremena i srećemo ih u različitim epohama i
kulturama. Takve su npr. lutke i lopta. Neke igračke su u potpunosti namenjene dečjoj igri (klikeri, slagalice...), dok su
druge umanjene kopije upotrebnih predmeta odraslih (pegle, šivaća mašina, pištolji...). Muzičke igračke su uvek bile
omiljene jer deca vole da se igra odvija uz obilje zvukova. Neke igračke su striktno vezane za određene igre, a druge
se mogu upotrebljavati na različite načine (npr. drvena kocka). Učenici treba da shvate zašto se običan konopac kroz
vekove održao u dečjoj igri, nasuprot igračkama visoke tehnologije, koje vrlo kratko zadržavaju pažnju deteta
savremenog doba.
Nove tehnologije 20. veka bitno su promenile izgled i kvalitet igračaka, kao i masovnost njihove proizvodnje i
dostupnost deci. Sa decom se može raspravljati o kompjuteru kao igri/igrački, o sličnostima i razlikama sa
tradicionalnim igrama i o njegovim prednostima i nedostacima.
Tematska celina Igre u prošlosti trebalo bi da počne analizom igara i igračaka sadašnjosti koja je učenicima poznata.
Kada učenici ovladaju osnovnim razumevanjem njihovih karakteristika i funkcija, prelazilo bi se na igre bliže i dalje
prošlosti, lokalno i globalno. Učenici mogu simulirati neke igre iz prošlosti ili napraviti igračku kojom su se nekada
deca igrala.
Nastavni sadržaji preporučeni u ovoj temi daju mogućnost učenicima da steknu jasniju sliku o praistoriji i starom
veku. Najveći deo prošlosti pripada običnim ljudima, koji su nam po mnogo čemu veoma bliski. Taj "običan" i
uglavnom "bezimeni" svet pojedinaca i lokalnih zajednica čini zapravo istoriju sveta koju klasična istorija, politički i
događajno usmerena, predstavlja kroz istoriju država i delatnost vodećih ličnosti i organizacija u njima.
Upoznavanjem sa svakodnevicom u praistoriji i starom veku učenicima će se ukazati brojne sličnosti i razlike s
današnjim vremenom. Uočavajući te sličnosti i razlike, oni će moći da sagledaju neposredno okruženje i društvo u
kome žive, kao i sebe same. Na taj način, doći će do proširivanja stečenih znanja, a u isto vreme proces formiranja
svesti o samom sebi i okolnom svetu biće upotpunjen saznanjem o razvoju i usavršavanju kulturnih odlika različitih
zajednica, koje najčešće odgovaraju promenama njihovih društveno-ekonomskih sistema. Time bi trebalo da se kod
učenika podstakne razvoj veštine posmatranja, upotrebe komparativnosti i kritičkog sagledavanja njegovog
sopstvenog okruženja i sadašnjice. Iako se učenici prvi put susreću sa sistematskim izučavanjem predloženih tema,
u radu se mogu koristiti njihova znanja o društvenim pojavama i određenim događajima, koja su stekli u prvom
ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja. Mali fond časova i uzrasne karakteristike učenika zahtevaju od nastavnika
racionalnost pri izboru bitnih činjenica i definicija pojmova i socioloških kategorija.
ODABRANA LITERATURA:
Istorija privatnog života I, od Rimskog carstva do 1000. godine, priredili F. Arijes i Ž. Dibi, Beograd 2000.
A. Krel, Dečije igre. Tradicionalne srpske takmičarske dečije igre u Tovariševu (Bačka), Beograd 2005.
J. Miodragović, Narodna pedagogija u Srba ili kako naš narod podiže porod svoj, Beograd 1914.
Cilj i zadaci:
Cilj vaspitno-obrazovnog rada ovog izbornog predmeta jeste da dodatno podstiče razvoj i praktičnih i teorijskih znanja
učenika koja su važna za njihovo slobodno, spontano i kreativno kombinovanje likovnih elemenata u oblasti: crtanja,
slikanja, vajanja, grafike, primenjenih umetnosti i vizuelnih komunikacija, a u cilju razvoja njihovog kreativnog
mišljenja.
omogućava i podstiče razvoj učenikovog spontanog i kreativnog mišljenja u oblastima likovne kulture;
omogućava i podstiče učenike na savladavanje tehnoloških postupaka likovnog rada u okviru određenih sredstava i
medijuma;
razvija sposobnosti i veće osetljivosti učenika za opažanje kvaliteta svih likovnih elemenata: linija, oblika, boja;
stvara uslove da učenici na časovima u procesu realizacije sadržaja koriste različite tehnike i sredstva i da kreativnim
izražavanjem bolje upoznaju njihova vizuelna i likovna svojstva;
razvija sposobnosti učenika za vizuelno pamćenje, za povezivanje opaženih informacija kao osnove uvođenja u
kreativno vizuelno mišljenje;
razvija veću osetljivost za likovne i vizuelne vrednosti koje se stiču u nastavi, a primenjuju u radu i životu;
kontinuirano podstiče i prati interesovanja za posećivanjem muzeja, izložbi i jača potrebe kod učenika za čuvanje
kulturnih dobara i estetskog izgleda sredine u kojoj učenici žive i rade;
stvara uslove da se upoznavanjem likovnih umetnosti bolje razumeju prirodne zakonitosti i društvene pojave;
omogući razumevanje pozitivnog emocinalnog stava prema vrednostima izraženim u delima različitih područja
umetnosti;
Peti razred
SADRŽAJI PROGRAMA
CRTANJE (12)
Crtanje, crtački materijali, meke olovke, krede, pero, trska, razni crtački materijali.
Crtanje, crtački materijali, meke olovke, krede, pero, trska, razni crtački materijali.
Crtanje, crtački materijali, meke olovke, krede, pero, trska, razni crtački materijali.
Crtanje, crtački materijali, obične olovke sa oznakom "B" pljosnato zaoštrene olovke, metalno pero, tuš i pero i
penkalo, razni crtački materijali.
SLIKANJE (12)
Percepcija.
Percepcija.
Apercepcija, percepcija - asocijacije u nizu pokretne slike; boje, mrlje, crteži, oblici.
VAJANJE (12)
Percepcija i apercepcija, stvaranje različitih vrednosti forme (konveksno, konkavno; otvoreno, zatvoreno) i čvrsti
materijali.
Percepcija i apercepcija.
Percepcija i apercepcija.
Apercepcija, percepcija.
Vajanje, glina, keramička glina, plastelin, gips i ostala odgovarajuća sredstva i materijali.
Osnovni razlog za uvođenje nastavnog predmeta crtanje, slikanje i vajanje je nedovoljan fond časova na kojima
daroviti i zainteresovani učenici mogu da u celosti izraze svoje kreativne potencijale i tako u potpunosti iskoriste
planirane sadržaje programa likovne kulture.
Izborna nastava odmerenim zadacima sistematično razvija različite psihičke i likovne sposobnosti učenika, a naročito
one sposobnosti koje podstiču njihovo individualno i kreativno izražavanje.
Ona dodatno motiviše likovne pedagoge na usavršavanje i primenu savremenih metoda učenja (oslanjajući se i na
savremena iskustva dečije psihologije) radi podsticanja spontanog i slobodnog izražavanja učenika.
Zbog toga ova nastava omogućava prepoznavanje i razvoj darovitosti učenika i njihovih individualnih sposobnosti i
omogućava postepeno uvođenje učenika u oblast profesionalne orijentacije ka širokom polju likovnih delatnosti.
S obzirom da postoje inicijative za većom podrškom darovite dece ovim predmetom, ostvarena je mogućnost da se
na vreme podstiče prepoznavanje ove dece u čemu bi učestvovali roditelji i vaspitači (pedagozi, psiholozi) u skladu
sa individualnim sposobnostima i njihovom didaktičko-metodičkom tretmanu.
Izvanredna postignuća ili mogućnosti za velika postignuća uglavnom se koriste pod nazivom darovitost (opšti
potencijal) i talentovanost (manifestovana darovitost), pod kojima se podrazumeva bistrina, izuzetnost, superiornost,
briljantnost, sposobnost lakog i brzog učenja. U redovnim vaspitno-obrazovnim institucijama nastavnik ima
ravnopravan didaktičko-metodički odnos prema zainteresovanim i talentovanim učenicima, oslanjajući se na
savremena iskustva psihologije koja insistira na razvoju individualnih sposobnosti, što se odnosi i na obrazovanje
darovite dece.
Koncepcija ovog izbornog predmeta poseban naglasak stavlja na podršku darovitoj deci koja imaju mogućnost da
prodube znanja u onim sadržajima koji se ne mogu realizovati u redovno-časovnom sistemu. Stoga je za izradu ovog
programa stručna komisija oslonce tražila pre svega u programu obaveznog predmeta likovna kultura, kako bi se
nastavila korelacija i produbila započeta realizacija sadržaja. U realizaciji ove nastave treba u skladu sa
mogućnostima škole i kreativnostima nastavnika, insistirati na većoj afirmaciji primenjenih umetnosti i vizuelnih
komunikacija.
Nastavnici su dužni da prate darovito dete i da ga podržavaju u radu insistirajući na formiranju zbirke radova (mape) i
u saradnji sa roditeljima u vreme nastave vode dnevnik i prate razvoj deteta. Očuvanjem težnje darovitih učenika ka
kreativnom izražavanju zajedno sa ovladavanjem materijalima (razvoj tehničke spretnosti i senzibiliteta) doprinosi se
daljem likovnom obrazovanju.
Smisao planiranja sadržaja programa izbornog predmeta crtanje, slikanje i vajanje je da se utvrde zadaci na svakom
času koji bi najpotpunije razvijali sve likovne sposobnosti učenika, naročito sposobnosti koje podstiču stvaranje, kao i
one koje omogućuju stvaranje. Stoga, gradivo treba planirati tako da se postigne:
osposobljenost primanja;
sposobnost postupanja;
Vrste plana:
godišnji plan;
Godišnji plan rada treba da sadrži pregled likovnih celina i broj časova predviđenih za određene sadržaje.
Operativni polugodišnji plan rada treba da bude detaljno razrađen i da sadrži sledeće rubrike: mesec; osnovni cilj i
zadatak (vaspitni i obrazovni) nastavni sadržaj; oblik rada; korelaciju sa drugim predmetima; sredstva i medije i
primedbe u koje se ubeležavaju promene.
Ostvarivanje sadržaja:
1. primanjem (učenjem), tako što će učenicima biti omogućeno da stiču znanja iz oblasti likovne kulture, savladavaju
tehnološke postupke likovnog rada u okviru određenih sredstava i medijuma i da upoznaju zakonitosti i elemente
likovnog jezika;
2. davanjem (stvaranjem) putem podsticanja učenika da se izražavaju u okviru likovnih aktivnosti i ostvaruju rezultate
(uvek na višem nivou kultivisanja i jačanja likovne osetljivosti).
Za nastavu likovne kulture, na osnovu sadržaja i metodičkih oblika usmerenosti vaspitno-obrazovnog procesa u
pravcu bogaćenja dečijeg estetskog iskustva, određeni ciljevi i zadaci proizašli su iz likovne umetnosti teorije
stvaralaštva i razvojne psihologije.
Ovako koncipiranim programom crtanja, slikanja i vajanja naglašena je usmerenost vaspitno-obrazovnog procesa u
svim njegovim vremenskim segmentima-pojedini časovi, ciklusi časova, problemski krugovi operativnih zadataka i
celine programa uzrasnih zahteva - ka jačanju likovnih sposobnosti učenika, zatim ka bogaćenju likovnog jezika, a
takođe ka formiranju pozitivnih navika i bogaćenju vlastite sfere estetskog iskustva.
Pretpostavka kreativnosti učenika u domenu likovnih aktivnosti podrazumeva da motivacioni sadržaji budu
raznovrsni, primereni uzrastu i interesovanjima učenika. Metodske postupke i oblike rada nastavnik koncipira
usaglašavajući vaspitno-obrazovne zadatke (likovne probleme) sa pobuđenim interesovanjem učenika da ove
zadatke prihvati na nivou samoinicijative, odnosno formiranoj vlastitoj izraženoj potrebi. U tom smislu uloga
nastavnika naglašena je u fazi izbora i didaktičke pripreme motivacionog sadržaja, dok izbor teme zavisi od suštine
likovnog zadatka, odnosno konkretnog sadržaja kojim se učenik motiviše u pravcu određenog likovnog problema.
Problemski zahtevi ovog programa imaju karakter nastavnog sadržaja, a teme su u službi realizacije predviđenih
zadataka. U procesu pripremanja za rad temama treba posvetiti posebnu pažnju kako ne bi ovladale sadržajima (što
je do sada pokazala nastavna praksa). Kao i u mnogim drugim pristupima i u ovom slučaju se očekuje kreativan
odnos nastavnika prilikom izbora tema, zavisno od likovnog problema. Teme treba pronalaziti u povezivanju sa
drugim oblastima i to pomoću razgovora sa učenicima.
U strukturi sadržaja nastavnog rada koje se odnose na praktične likovne aktivnosti učenika podrazumeva se
oslanjanje na širi izbor likovnih sredstava i medijuma, odnosno savremenih likovno-poetskih sadržaja i iskustava. U
tom smislu, likovna osetljivost učenika ostvarivala bi se i kao pripremljenost za aktivno učestvovanje u stvaranju
estetskih vrednosti koje zahteva naše vreme i kao sposobnost vrednovanja i kritičkog odnosa savremenog trenutka.
Ovakav pristup doprinosi neposrednosti doživljaja likovnog čina i pospešivanju imaginativnih i kreativnih mogućnosti
učenika te je od tri elementa u strukturi programa, kreativnost, koja u stvari znači sposobnost da se nađu nova
rešenja za jedan problem ili novi načini umetničkog izraza.
1.nastavni sadržaji koji se odnose na savladavanje likovnog jezika i upoznavanja sadržaja likovne kulture,
poznavanje dela likovnih umetnosti i elemenata likovne pismenosti;
2.kreativnost - sposobnost da se nađu nova rešenja za jedan problem ili novi načini umetničkog izraza i ostvarenje
proizvoda novog za individuu (ne nužno novog i za druge), za koju je pretpostavka za podsticanje, motivacioni
sadržaji praktičnih likovnih aktivnosti učenika koji obuhvataju:
3.likovni medijumi i sredstva - korišćenje likovnih disciplina i upotreba određenih materijala u oblikovanju, prošireni
medijumi.
U strukturi sadržaja nastavnog rada koje se odnose na praktične likovne aktivnosti učenika podrazumeva se
oslanjanje na širi izbor savremenih likovnih sredstava i medijuma, odnosno savremenih likovno-poetskih sadržaja i
iskustava. U tom smislu, likovna osetljivost učenika ostvarivala bi se i kao pripremljenost za aktivno učestvovanje u
stvaranju estetskih vrednosti koje zahteva naše vreme i kao sposobnost vrednovanja i kritičkog odnosa savremenog
trenutka. Ovakav pristup doprinosi neposrednosti doživljaja likovnog čina i pospešivanju imaginativnih i kreativnih
mogućnosti učenika, kao i metodički kvalitet u pogledu opredeljenja komisije za izmenu i dopunu programa likovne
kulture u osnovnoj školi smanjenjem opterećenosti učenika naglašavanjem savremenih medijuma u likovnoj i
vizuelnoj umetnosti u skladu sa savremenim kretanjima umetnosti.
Crtanje: korišćenje svih vrsta linija kako bi se postepeno obogaćivalo linearno grafičko izražavanje i bogatstvo
pojedinostima na osnovu opserviranja ili prethodnim vežbama rada po prirodi. Neophodno je analizirati perspektive,
ptičje, žablje, linearne i insistiranje na preciznosima i detalju sa naglaskom na odnose veličina, proporcije.
Slikanje: obogaćivanje skale pojedinih boja i njihovog kompozicionog odnosa i uvođenje u bojene vrednosti
procesom rada po prirodi i ilustrovanju. Slikarske tehnike i podloge.
Grafika: obogaćivanje linearnog izraza grafičkih površina, sa postepenim svesnijim kompozicionim rešenjima.
Obrada prostora, vrste grafičkih tehnika, linorez, drvorez itd.
Vajanje: trodimenzionalno oblikovanje, osnovni trodimenzionalni oblici. Volumen i prostor, opšta orijentacija u
vajarskim oblastima. Konveksno, konkavno, otvoreno i zatvoreno, napregnuta i zategnuta forma, prodor, rascep,
tvrda i meka forma. Funkcija plastike u arhitekturi, eksterijeru i enterijeru, primenjeno vajarstvo, sitna plastika.
Dekorativna skulptura, ornament. Vajarski materijali, čvrsti materijali. Alati i proces rada pri izradi vajarskog rada.
Oblici i umnožavanje vajarskih radova. Sadržaji i ideje u vajarskim delima u istoriji umetnosti.
U realizaciji ove nastave treba u skladu sa mogućnostima škole i kreativnostima nastavnika, insistirati na većoj
afirmaciji primenjenih umetnosti i vizuelnih komunikacija. U ovoj nastavi sadržaji nastavnog rada se odnose na
praktične likovne aktivnosti učenika koja podrazumeva se oslanjanje na širi izbor savremenih likovnih sredstava i
medijuma, odnosno savremenih likovno-poetskih sadržaja i iskustava iz oblasti primenjenih umetnosti. U tom smislu,
likovna osetljivost učenika ostvarivala bi se i kao pripremljenost za aktivno učestvovanje u stvaranju estetskih
vrednosti koje zahteva naše vreme i kao sposobnost vrednovanja i kritičkog odnosa prema savremenom trenutku.
Stoga se preporučuju sadržaji iz oblasti primenjene grafike i keramike.
Primenjena grafika: Osnovi primenjene grafike. Korišćenje reproduktivne grafike u industriji. Grafika u jednoj boji -
nacrt za etiketu. Grafika u dve boje - nacrt za plakat. Grafika u više boja - nacrt za naslovnu stranu knjige (skica u
kolažu).
Grafika i grafički slog (korišćenje grafike letraset-slova). Grafika-skica za poštansku marku. Grafika i ambalaža
(kutije-nacrt i finalni rad).
Keramika: Uvod u keramiku. Istorija keramike, keramički proizvodi, tehnologija keramike. Sticanje prvog iskustva u
radu sa glinom. Mešanje, gnječenje, dodavanje i oduzimanje mase gline. Plastične forme. Konkavne i konveksne
forme, puni i prazni prostori u raznim funkcijama (opeka sa šupljinama i slično).
HOR I ORKESTAR
Cilj i zadaci
Opšti cilj nastave izbornog predmeta hor i orkestar je razvijanje interesovanja za muzičku umetnost i upoznavanje
muzičke tradicije i kulture svoga i drugih naroda.
da kod učenika razvija muzičke sposobnosti i želju za aktivnim muziciranjem/pevanjem i sudelovanjem u školskim
ansamblima;
da razvija navike slušanja muzike, podstiče doživljaj i osposobljenost za razumevanje muzičkih poruka;
da podstiče stvaralačko angažovanja u svim muzičkim aktivnostima (izvođenje, slušanje, istraživanje i stvaranje
muzike);
da razvija kritičko mišljenje.
SADRŽAJI PROGRAMA
IZVOĐENJE MUZIKE
a) Pevanje pesama (učenje po sluhu i učenje pesme sa notnog teksta) različitog sadržaja i raspoloženja tradicionalne
i umetničke muzike, koje su primerene glasovnim mogućnostima i uzrastu učenika. Poželjno je povezivanje sadržaja
pesama sa sadržajima ostalih nastavnih predmeta ukoliko je moguće (učenici i škola, godišnja doba, praznici i
običaji, zavičaj i domovina, priroda i okolina, životinje...).
b) Sviranje
- Sviranje pesama i lakših instrumentalnih dela po sluhu i notnog teksta na instrumentima Orfovog instrumentarija.
Kroz obradu pesama informativno steći pojam ce-dur i a-mol lestvice, razlike između dura i mola, pojam predznaka -
povisilica, pojam uzmah i predtakt, takt 6/8, šesnaestina note u grupi.
SLUŠANJE MUZIKE
U slušanim primerima prepoznati različite tonske boje (glasove i instrumente), različit tempo, dinamičke razlike,
različita raspoloženja na osnovu izražajnih elemenata, kao i kompoziciju koju su slušali, a na osnovu karakterističnog
odlomka.
STVARANJE MUZIKE
Ritmičkim i zvučnim efektima kreiranje pratnje za pesme, stihova, koristeći pri tom različite izvore zvuka.
Smišljanje muzičkih pitanja i odgovora, ritmička dopunjalka, melodijska dopunjalka sa potpisanim tekstom,
sastavljanje melodije od ponuđenih dvotaktnih motiva.
U programu izbornog predmeta istaknuto mesto ima slušanje muzičkih dela i aktivno muziciranje (pevanje i sviranje).
Osnove muzičke pismenosti i muzičko-teoretski pojmovi u ovakvom pristupu planirani su u funkciji boljeg
razumevanja muzike i muzičkog dela.
Osnovni princip u ostvarivanju ciljeva i zadataka treba da bude aktivno učešće učenika na času. Pri tome treba
obuhvatiti sva područja predviđena za taj razred i kombinovati razne metode u nastavi. Čas posvećen samo jednom
području i izvođen samo jednom metodom ne može biti ni koristan ni zanimljiv za učenike, što vodi ka osiromašivanju
sadržaja i smisla predmeta.
slušanje muzike;
Grupnim i pojedinačnim pevanjem ili sviranjem razvija se sposobnost učenika da aktivno učestvuju u muzičkom
životu svoje sredine.
Slušanje muzike
Sticanje iskustva u slušnom razlikovanju zvučnih boja (ljudski glasovi, muzički instrumenti).
Dečje pesme.
Utvrđivanje muzičkog rečnika u vezi sa jačinom (p, mp, f, mf), brzinom (adagio, andante, moderato, allegro) i
postepenim dinamičkim prelazima iz tišeg u jače i obrnuto (crescendo, decrescendo).
Usvajanje muzičkog pisma i pojmova: šesnaestina nota u grupi, takt 6/8, a-mol lestvica (prirodna i harmonska), pojam
predznaka - povisilica, uzmah i predtakt.
Sviranje
Preporučeni sadržaji izbornog nastavnog predmeta učenicima treba da pruže znanja i informacije kako bi razumeli,
pratili, razlikovali, doživljavali i što bolje procenjivali muzičke vrednosti.
Za uspešnu realizaciju ciljeva i zadataka izbornog predmeta potrebno je stvoriti odgovarajuće uslove.
Usvajanje znanja učenika zavisi od dobre organizacije časa, koji mora biti dobro planiran, osmišljen i zanimljiv.
Učenik treba da bude aktivan učesnik na času, a čas izbornog predmeta treba da bude doživljaj za učenike. Raznim
oblicima rada, tehnikama i očiglednim sredstvima učenicima se prenose znanja i kombinuju razne metode u nastavi.
Izborni predmet treba uvek povezivati sa muzičkim životom društvene sredine i učestvovati na takmičenjima i
muzičkim priredbama.
Izvođenje muzike
Pri izboru pesama nastavnik treba da pođe od psihofizičkog razvoja učenika, od njemu bliskih sadržaja i dostupnih
melodijsko-ritmičkih celina, šireći time njihov interes i bogatiti ih novim sadržajima. Potrebno je, takođe, da oceni
glasovne mogućnosti razreda pre odabira pesama za pevanje.
Nastavnik je slobodan u izboru predloženih pesama, ali mora voditi računa da u njegovom radu budu zastupljene
narodne, prigodne, pesme savremenih dečjih kompozitora kao i kompozicije sa festivala dečjeg stvaralaštva.
Sviranje
U petom razredu koristiti ritmičke i melodijske instrumente. Pošto su sada učenici opismenjeni, sviranje na
melodijskim instrumentima biće olakšano jer možemo koristiti notne primere pojedinih pesama koje su solmizaciono
obrađene.
Potrebno je razvijati dečje predispozicije za muzičko oblikovanje i omogućiti im da dožive radost sviranja, čime se
bogati ličnost u osetljivom periodu emocionalnog sazrevanja.
Putem vlastitih stvaralačkih pokušaja dati detetu da zaviri u "radionicu kompozitora" kako bi bolje shvatilo vrednost
umetničkog napora u stvaranju muzičkih dela.
Slušanje muzike
Kompozicije koje se slušaju moraju svojim trajanjem, sadržajem i muzičkim izrazom da odgovaraju mogućnostima
percepcije učenika. Kod slušanja dečjih pesama potrebno je da učenici uočavaju i objašnjavaju tekst, instrumentalnu
pratnju i način kako je muzika dočarala tekst.
Posle slušanog dela potrebno je sa učenicima kroz razgovor raščlaniti i objasniti ulogu izvođača i instrumentalne
pratnje u prikazivanju literarnog teksta.
U izboru instrumentalnih kompozicija treba biti obazriv i slušati one u kojima će biti puno izraza, karakterističnih
raspoloženja i izrazitog ritma, bilo da su programskog karaktera ili ne.
Muzičko stvaralaštvo
Dečje muzičko stvaralaštvo predstavlja viši stepen aktiviranja muzičkih sposobnosti, koje se stiču u svim muzičkim
aktivnostima, a kao rezultat kreativnog odnosa prema muzici. Ono ima veliku vaspitnu i obrazovnu vrednost: podstiče
muzičku fantaziju, oblikuje stvaralačko mišljenje, produbljuje interesovanja i doprinosi trajnijem usvajanju i pamćenju
muzičkih reproduktivnih i stvaralačkih aktivnosti i znanja.
Ove aktivnosti treba vrednovati u smislu stvaralačkog angažovanja učenika, a ne prema kvalitetu nastalog dela jer i
najskromnije muzičke improvizacije su pedagoški opravdane.
Da bi se ostvario proces praćenja napredovanja i stepena postignuća učenika u nastavi izbornog predmeta,
neophodno je da nastavnik prethodno upozna i identifikuje muzičke sposobnosti svakog učenika.
Praćenje učenika u nastavi mora se sprovoditi organizovano. Ono treba da obuhvati poseban razvoj svakog učenika,
njegov rad, zalaganje, interesovanje, stav, umešnost, kreativnost i slično. Nastavnik treba da prati razvoj ličnosti u
celini i objektivno određuje stepen na kojem je učenik savladao programske zahteve.
Smisao praćenja nastave izbornog predmeta treba sagledati tako da se svakom učeniku omogući razvoj u okviru
vaspitno-obrazovnog rada.
Pevanje u razrednom horu ima obrazovni i vaspitni cilj. Obrazovni cilj obuhvata razvijanje sluha i ritma, širenje
glasovnih mogućnosti i učvršćivanje intonacije. Vaspitni cilj obuhvata razvijanje osećanja pripadnosti kolektivu,
razvijanje estetskih osećanja, upoznavanje novih reči, odnosa u prirodi i među ljudima.
Mogu se osnovati:
grupe solista instrumentalista, sa kojima se uvežbavaju solo pesme, mali komadi, dueti, terceti, kvarteti i mali kamerni
instrumentalni sastavi;
grupa ljubitelja slušanja muzike - koji će slušati razna muzička izvođenja u školi ili van nje (koncerte, radio i
televizijske emisije, muzičke filmove i sl.);
grupa mladih etnomuzikologa, koji će prikupljati malo poznate, ili gotovo zaboravljene, pesme sredine u kojoj žive.
Vrste aktivnosti koje je moguće osnovati u školi, u odnosu na sposobnosti i interesovanja učenika, određene su
interesovanjem učenika.
Nastava orkestra se odvija u grupi do četiri učenika, odnosno od pet do devet učenika kada se radi o blok flautama,
tamburama, mandolinama ili Orfovom instrumentarijumu. Zavisno od mogućnosti i interesovanja učenika, u izbornoj
nastavi formiraju se mali muzički sastavi, kao i hor i orkestar u većim sastavima.
Da bi se realizovao program izbornog predmeta, koriste se odgovarajući udžbenici, priručnici i zbirke za pojedine
instrumente, kao i dela (u originalnom obliku ili prilagođena sastavima učenika) domaćih i stranih kompozitora iz
raznih epoha, dostupna izvođačkim mogućnostima učenika.
Učenici prikazuju svoja individualna i grupna dostignuća iz izbornog nastavnog predmeta na školskim i drugim
priredbama i takmičenjima.
ISHODI
OBLAST/TEMA Po završenoj temi/oblasti SADRŽAJI
učenik će biti u stanju da:
- određuje književni rod i LIRIKA
književnu vrstu;
- uočava obilježja lirske
Književni termini i pojmovi
narodne pjesme;
Pojam narodne književnosti. Vrste autorske i narodne
- razlikuje epsku od lirske
lirske pjesme: ljubavne pjesme, uspavanke, sevdalinke,
pjesme;
opisne (deskriptivne) pjesme.
- upoznaje se s usmenom
Vrste strofe prema broju stihova u lirskoj pjesmi: distih,
književnom i historijskom
katren.
baštinom;
Pojam i vrste rime.
- razvija svijest o kulturnim i
Odlike lirske poezije: opisivanje, pejzaž.
historijskim činjenicama
Pjesnik i lirski subjekt.
opjevanim u usmenim
Stilske figure: epitet, simbol, metafora,
epskim i lirskim pjesmama;
personifikacija, hiperbola.
- uočava lirske slike, motive
KNJIŽEVNOST Lektira
i stalna izražajna sredstava
1. Đevojka je ružu brala, narodna lirska pjesma
u narodnoj književnosti;
2. Po Taslidži pala magla, sevdalinka
- prepoznaje osnovna
3. Bulbul mi pjeva, sevdalinka
osjećanja izražena u
4. Spavaj sine, narodna uspavanka
pjesmi;
5. Prvi snijeg, Osman Đikić
- analizira elemente
6. Srebrna česma, Dželaludin Latić
kompozicije lirske pjesme
7. Svici, Kasim Deraković
(strofa, stih); epskog djela u
8. Kuću kućom čine djeca, Muhidin Šarić
stihu i u prozi (dijelovi
9. Da ja mogu drvo biti, Oton Župančić
fabule - poglavlje, epizoda;
10. Šašava pesma, Miroslav Antić
stih); dramskog djela (čin,
11. Otac s kišobranom, Ismet Bekrić
scena, pojava);
12. Himna cvijeta, Halil Džubran
- otkriva lirske slike, motive,
poentu pjesme, stilsko-
izražajna sredstva u poeziji; EPIKA
- uočava likove i motive u
bajci; Književni termini i pojmovi
- samostalno analizira Vrste epskih djela u stihu i prozi: narodna epska pjesma,
basnu, njen preneseni narodna bajka, narodna basna, šaljiva narodna priča,
smisao i pouke; narodne umotvorine, pripovijetka, novela, autorska bajka,
- razlikuje pojmove: pjesnik, roman.
lirski subjekt, pripovjedač i Vrsta stiha prema broju slogova: deseterac.
pisac; Stilske figure: hiperbola, onomatopeja, metafora.
- razlikuje oblike kazivanja; Pisac i pripovjedač.
- određuje temu i ideju Oblici kazivanja: opisivanje, lirski opis, retrospekcija,
književnog djela; pripovijedanje u prvom i trećem licu, dijalog.
- uočava glavne i sporedne Fabula, epizode i poglavlja (glave).
motive; Lektira
- uočava osobine likova; 1. Mujo Hrnjica ženi brata Halila, narodna epska pjesma
- analizira likove koristeći se 2. Đerzelez Alija i vila, narodna epska pjesma
navodima iz teksta; 3. Tale Ličanin odlazi u Liku, narodna epska pjesma
- uspoređuje književna djela 4. Bajka o prstenu, narodna bajka
sa djelima koje obrađuje na 5. Narodne basne, izbor
času srpskog jezika; 6. Putnik i gostioničar, šaljiva narodna priča
- upoznaje se sa kulturno- 7. Izbor kratkih narodnih umotvorina
historijskim naslijeđem 8. Vodeni cvjetovi, Ahmet Hromadžić
Bošnjaka; 9. Majka, Zija Dizdarević
- upoznaje se sa značajnim 10. Hrt, Ćamil Sijarić
ličnostima iz historije 11. Sijelo mudraca, Nedžad Ibrišimović
Bošnjaka; 12. Niko i ništa, Alija Isaković
- prepoznaje elemente 13. Tri lica moga oca, Rizo Džafić
tradicije u književnim 14. Veliki pljusak, Hasan Kikić
djelima i svakodnevnom 15. Majstorije, Advan Hozić
životu; 16. Pet zrelih krušaka, Vilijam Sarojan
- upoznaje se sa životom i 17. Roman o novčiću, Kemal Mahmutefendić (odlomak)
običajima Bošnjaka; 18. Ulica divljih kestenova, Danilo Kiš
19. Vučja gora, Safet Sijarić (odlomak)
20. Hobit, Dž.R.R. Tolkin (odlomak)
21. Brod na vidiku, Alija Dubočanin (izbor)
22. Dug zavičaju, Zaim Azemović
DRAMA I FILM
NACIONALNA KULTURA
Značajni bošnjački kulturno-historijski spomenici (osvrt na
spomenike koji su učenicima poznati).
Značajne ličnosti iz historije Bošnjaka (osvrt i na historijske
događaje koji su učenicima poznati).
Život i običaji Bošnjaka.
Elementi tradicije u književnim djelima.
Geografski položaj nekadašnjeg Novopazarskog
sandžaka.
- razlikuje riječi kao Vrste riječi: promjenjive (imenice, zamjenice, pridjevi,
Gramatika
leksikološke jedinice; brojevi, glagoli) i nepromjenjive (prilozi, prijedlozi, uzvici,
(morfologija,
- razlikuje promjenjive od veznici i riječce). (Usporedba sa nastavnim sadržajima
sintaksa)
nepromjenjivih riječi; srpskoga jezika i baziranje na razlikama).
- razlikuje imenske riječi Promjenjive vrste riječi (značenje i vrste), padeži,
prema vrsti i značenju; deklinacija i konjugacija. (Usporedba sa nastavnim
- razlikuje kategorije roda, sadržajima srpskoga jezika i baziranje na razlikama).
broja, padeža u vezi sa Glagolski oblici - osnovno značenje i tvorba: infinitiv i
imenskim riječima; infinitivna osnova; prezent i prezentska osnova, pomoćni
- prepoznaje padeže u glagoli u prezentu (naglašeni i nenaglašeni oblici), radni
njihovim osnovnim glagolski pridjev, perfekt, futur I. (Usporedba sa
značenjskim ulogama; nastavnim sadržajima srpskoga jezika i baziranje na
- zna pronaći padež u razlikama).
rečenici, pravilno upotrijebiti
padežni oblik u pisanju; Nepromjenjive riječi: prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici i
- razlikuje kategorije lica, riječce. (Usporedba sa nastavnim sadržajima srpskoga
roda, broja u vezi sa jezika i baziranje na razlikama).
glagolima;
- prepoznaje glagolske
oblike u svom osnovnom Rečenica - prosta i složena. Glavni rečenični članovi:
značenju; subjekt i predikat (glagolski i imenski). Zavisni rečenični
- razlikuje glavne i zavisne članovi: pravi i nepravi objekt; adverbijalne odredbe za
rečenične članove (u mjesto, vrijeme, uzrok, način i količinu; atribut i apozicija.
tipičnim primjerima); (Usporedba sa nastavnim sadržajima srpskoga jezika i
baziranje na razlikama).
- dosljedno primjenjuje
Veliko slovo u pisanju višečlanih geografskih naziva, u
pravopisnu normu u
nazivima institucija, preduzeća, ustanova, organizacija.
upotrebi velikog slova,
Pravopis Pisanje riječce ne uz glagole, imenice i pridjeve; pisanje
sastavljenog i rastavljenog
riječce li.
pisanja riječi, upravnog
Alternacija -je/-ije.
govora;
- govori jasno poštujući Izgovaranje glasova Č i Ć.
književnojezičku normu; Izgovaranje glasova Dž i Đ.
Ortoepija - tečno i jasno čita Izgovaranje glasa H.
književne i neumjetničke Glasno čitanje različitih vrsta tekstova.
tekstove; Intonacija i pauze vezane za interpunkcijske znake.
- koristi različite oblike Prepričavanje, pričanje, opisivanje (opisivanje portreta i
kazivanja; deskripciju pejzaža).
(portret i pejzaž), Razvijanje kulture slušanja različitih tekstova ili usmenog
pripovijedanje u 1. i 3. licu, izlaganja.
dijalog; Izražajno čitanje, glasno čitanje, čitanje po ulogama,
- sastavlja govoreni ili pisani čitanje sa zadatkom.
tekst o doživljaju književnog
djela i na teme iz
JEZIČKA KULTURA svakodnevnog života i
svijeta mašte izdvajajući
glavne ideje i prateći njihov
razvoj,
- pronalazi eksplicitno i
implicitno sadržane
informacije u
jednostavnijem književnom i
neknjiževnom tekstu;
- zna da razlikuje film od
Film i pozorište.
MEDIJSKA KULTURA pozorišne predstave; radio
Radio i TV emisije.
od TV emisije.
U procesu nastave Bosanskog jezika sa elementima nacionalne kulture treba uvažiti osnovnu pedagošku
pretpostavku da je učenik u centru obrazovno radne kreacije, pa stoga nastavnik mora upoznati i uvažavati
intelektualno-mentalne i psihološke sposobnosti učenika, kako bi pronašao didaktičku formulu koja će garantirati da
će učenici moći savladati nove sadržaje.
U nastavnom procesu treba na zanimljiv način prezentirati pažljivo odabrane jezičko-literarne vrijednosti koje će
učenici bez teškoća usvojiti, jer će im biti potrebne za dalje školovanje, bogaćenje opće kulture i znanja o životu.
- metodu praktičnog rada - naučno-istraživačku metodu iz oblasti jezika, dijalektologije, uočavanje prozodijskih
osobina lokalnoga govora, sakupljanja raznih oblika usmene književnosti, rad na sredstvima medijske tehnologije.
Potrebno je primijeniti različite oblike rada kao što su: rad sa pojedincima - diferencirani rad, rad u parovima, rad u
grupama, rad sa cijelim odjeljenjem; učenje kroz različite vrste igara, kao što su kvizovi, recitali, imitacije, skečevi i
slično, kako bi se ponavljanjem i uvježbavanjem došlo do ciljanih rezultata.
Nastava bosanskoga jezika sa elementima nacionalne kulture daje temeljna znanja iz jezika, književnosti i nacionalne
kulture.
Kod učenika treba probuditi interesovanje da čitaju, zapisuju, prikupljaju i sistematizuju leksiku svoga maternjeg
jezika, da upoznaju, prihvate i afirmiraju osobenosti svoje kulture, običaja i načina života.
Nastavni program orijentiran je na ishode. Učenje i poučavanje će, umjesto na sadržaje, biti usmjereno na ishode
učenja koji upućuju na to koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine. Zato će u središtu
nastavnoga procesa biti učenik, a ne nastavni sadržaji. Nastavnici će samostalno, ali i u dogovoru s učenicima, na
temelju predloženih kriterija, načela, smjernica i preporuka, te svoga iskustva, analiza i procjene odabirati kako će i
pomoću kojih tekstova i izvora njihovi učenici ostvariti ishode učenja. Učenici će istraživati i otkrivati koristeći
prethodno usvojena znanja i iskustva. To omogućava individualizaciju nastave koja će tako biti učinkovitija i
zanimljivija.
Savremeni odgojno-obrazovni proces prepoznatljiv je po usmjerenosti na učenika. Pomoću ishoda učenja prilikom
planiranja i programiranja aktivnosti poučavanja i učenja moguće je ostvariti takav pristup. Prednosti primjene ishoda
učenja u osnovnom obrazovanju su brojne, vrednujemo ih u odnosu na to šta pružaju učenicima i nastavnicima.
Učenicima pomažu da shvate šta je to što se od njih očekuje, doprinose racionalizaciji nastave i učenja i
omogućavaju (samo)praćenje napredovanja. Daju im konkretnu predstavu o tome šta treba znati na kraju realizacije
određene teme, cjeline, predmeta, razreda, pa i na kraju osnovne škole. Ishodi učenja mogu olakšati i pripreme
učenika za pisane i usmene provjere. Predstavljaju osnov za izbor nastavnih sadržaja, što nastavniku daje slobodu
da u nastavi koristi različite izvore i da učenike upućuje na to da tragaju za novim izvorima saznanja. Precizno
definirani ishodi učenja omogućavaju i lakši izbor nastavih strategija, metoda i postupaka, čime se olakšava
didaktičko-metodičko kreiranje procesa poučavanja i učenja. Osim toga što ishodi učenja impliciraju aktivnosti
učenika u nastavi i učenju, njihovom primjenom mogu se diferencirati zadaci za vrednovanje učeničkog izraza.
KNJIŽEVNOST
Što se tiče književnih tekstova, u petome razredu čitaju se lirske pjesme (pejzažne, ljubavne, sevdalinke), basne,
bajke, šaljive narodne priče, igrokazi, odlomci iz romana.
Književni tekstovi su razvrstani po književnim rodovima - lirika, epika i drama. Izbor djela je zasnovan na principu
prilagođenosti uzrastu.
Pri realizaciji programa nastavnik treba da uspostavi korelaciju sa drugim nastavnim predmetima.
Sadržaji iz jezika uglavnom su bazirani na usporedbi sa jezičnim sadržajima koji se obrađuju na časovima srpskoga
jezika. Akcent je stavljen na razlikama u jezičnoj i pravopisnoj normi. Kroz nastavne sadržaje učenici ovladavaju
standardnim bosanskim jezikom.
MEDIJSKA KULTURA
Sa pojedinim elementima medijske pismenosti učenici su već upoznati kroz nastavu srpskoga jezika. Potrebno je
napraviti korelaciju da bi proširili znanja o pojmu dječjijeg časopisa, radia, televizije i filma. Kroz ove pojmove učenici
se postepeno uvode u svijet medijske umjetnosti.
NACIONALNA KULTURA
Učenici se upoznaju sa nacionalnom kulturom kroz sadržaje iz književnosti, jezika i jezičke kulture, kao i kroz neke
izdvojene sadržaje koji su usko povezani sa tradicijom i historijom Bošnjaka.
BUGARSKI JEZIK
Napomena
MAĐARSKI JEZIK
Napomena
RUMUNSKI JEZIK
Napomena
RUSINSKI JEZIK
Napomena
VÝKONY
OBLASŤ/TÉMA Po spracovanej téme/oblasti OBSAH
žiak bude schopný:
LYRIKA
Školská lektúra
1. Juraj Tušiak: Keď moja mama nie je doma
- určiť literárny druh literárneho
2. Milan Rúfus: Chlieb náš každodenný
diela
3. Elena Čepčeková: Púpavy
- analyzovať prvky kompozície
4. Daniel Hevier (výber z diela)
lyrickej básne (strofa, verš);
5. Jozef Pavlovič (výber z diela)
- odlíšiť charakteristické
6. Rudolf Dobiáš: Domov
vlastnosti ľudovej slovesnosti
7. Dragan Lukić: Učiteľ
od vlastností umeleckej
8. Ľudové piesne: (výber)
literatúry
9. Vianočná pieseň: Tichá noc
- rozlíšiť realistickú a
10. Ľudové koledy a vinše: (výber)
fantastickú prózu
- rozlíšiť literárne postupy
- hodnotiť umelecký prednes, EPIKA
LITERATÚRA rozprávanie alebo dramatický
dej (žartovný, veselý, smutný a Literárne termíny a pojmy
pod.) Spisovateľ a rozprávač.
- určiť tému, miesto a čas Slovotvorné postupy: opis, rozprávanie v prvej a tretej
konania deja; dejovú osobe; dialóg.
postupnosť Fabula: sled udalostí.
- ilustrovať vlastnosti postáv na Charakteristika postáv - spôsob vyjadrovania, správanie,
príkladoch z textu fyzický vzhľad.
- ilustrovať povery, Druhy epických diel: bájka, ľudová a autorská rozprávka.
zvyky/obyčaje, spôsob života a
udalosti z minulosti opísané v
Školská lektúra
literárnych dielach
1. Slovenská ľudová bájka: Lišiak a žaba
- analyzovať prvky kompozície
2. Ladislav Kuchta: Martin na bielom koni
dramatického diela (dejstvo,
3. Slovenská ľudová rozprávka: Kapsa, potras sa
scéna, výstup)
4. Pavel Grňa: Stred sveta
5. Klára Jarunková: O škole, do ktorej sa nedalo prísť
načas
6. Mária Ďuríčková: Ako sa Jožko rozhodol, že bude mať
dobré vysvedčenie
7. Zoroslav Spevák Jesenský: (výber z diela)
DRÁMA
Školská lektúra
1. Bábkové divadlo pre deti: (výber)
2. Detské ľudové hry: (výber)
DOMÁCA LEKTÚRA
Doplnková lektúra
(výber z 3 diel)
Učebné osnovy slovenského jazyka založené sú na vzdelávacích výkonoch, respektíve na procese učenia a žiackych
výkonoch. Vzdelávacie výkony predstavujú opis zjednotených vedomostí, zručností, postojov a hodnôt, ktoré žiak
buduje, rozširuje a prehlbuje prostredníctvom troch vzdelávacích oblastí tohto vyučovacieho predmetu.
Učebné osnovy zamerané na výkony umožňujú učiteľovi väčšiu voľnosť, viac možností v tvorení vyučovacieho
procesu a učenia. Úlohou učiteľa je, aby kontextualizoval daný program potrebám konkrétnej triedy majúc na zreteli:
poznávaciu úroveň slovenského jazyka, zloženie triedy a charakteristiky žiakov; učebnice a iné učebné materiály,
ktoré bude používať; technické podmienky, vyučovacie prostriedky a médiá, ktorými škola disponuje; rezorty,
možnosti, ako i potreby lokálneho prostredia, v ktorom sa škola nachádza. Vychádzajúc z daných výkonov a
obsahov, učiteľ najprv tvorí svoj ročný globálny plán práce, z ktorého neskoršie bude rozvíjať svoje operatívne plány.
Výkony definované podľa oblastí, uľahčujú učiteľovi sfunkčnenie výkonov na úrovni konkrétnej vyučovacej jednotky.
Teraz má učiteľ pre každú oblasť definované výkony. Od neho sa očakáva, že pre každú vyučovaciu jednotku vo fáze
plánovania a písania prípravy na hodinu definuje diferencované výsledky práce žiakov: tie, ktoré by všetci žiaci mali
dosiahnuť, tie, ktoré by väčšina žiakov mala dosiahnuť, a tie, ktoré by mali iba niektorí žiaci dosiahnuť. Takýmto
spôsobom sa dostane nepriamy vzťah so štandardmi na troch úrovniach žiackych výkonov. Zároveň pri plánovaní
treba mať na zreteli, že sa výkony rozlišujú, že sa niektoré ľahšie a rýchlejšie môžu realizovať, ale pre väčšinu
výkonov (najmä v oblasti literatúry) potrebné je omnoho viacej času, viacej rozličných aktivít a prác na rôznych
textoch. Vo fáze plánovania vyučovacieho procesu je veľmi dôležité mať na zreteli, že učebnica je iba vyučovacím
prostriedkom a že neurčuje obsah vyučovacieho predmetu. Preto k obsahu učebníc treba pristúpiť selektívne. Pritom
učebnica je len jedným z možných prameňov vedomostí a učiteľ žiakom umožňuje prehľad a vlastnú skúsenosť v
používaní iných prameňov poznania. Pri plánovaní vyučovacieho procesu treba prihliadať na predbežné vedomosti,
skúsenosti, intelektuálne schopnosti a na záujmy žiaka. Nevyhnutné je dať dôraz na rozširovanie slovnej zásoby a
možnosti využívať jednotlivé kultúrne podujatia a sviatky, ktoré sa ponúkajú v daných prostrediach, s cieľom
formovania predstáv o živote Slovákov v minulosti, o tradíciách a kultúre, ktorá slovenskú menšinu na týchto
priestoroch charakterizuje. Odporúča sa porovnávať zaznamenávanie určitých sviatkov so zaznamenávaním sviatkov
iných menšín, ktoré žijú spolu so Slovákmi v daných lokalitách.
LITERATÚRA
Základ programu z literatúry tvoria texty z lektúry. Lektúra je rozvrhnutá podľa literárnych druhov - lyrika, epika,
dráma a zároveň obohatená výberom neliterárnych, vedecko poulárnych a informatívnych textov. Povinná časť
lektúry pozostáva hlavne z častí, ktoré patria do základného národného korpusu, ktorý je obohatený aj súčasnými
aktuálnymi dielami. Výber diel je v najväčšej miere založený na princípe vekovej primeranosti.
Práca s textom
Rozlišovanie: rozprávky (ľudové a autorské), bájky, básne, porekadlá a príslovia, hádanky, rečňovanky.
Čítanie - kratších slovenských ľudových rozprávok, textov z umeleckej tvorby, piesní, básní, bájok. Nacvičovanie
plynulého čítania s porozumením, ktoré sa rovná hovoru. Pri spracovaní básní treba nacvičovať umelecký prednes.
Od žiakov v tomto veku treba očakávať, že budú vedieť postrehnúť priebeh udalosti, hlavnú a vedľajšie postavy, čas
a miesto konania deja, začiatok, zauzlenie a rozuzlenie, dejovú postupnosť, opis okolia a ľudí; posolstvo prísloví;
ponaučenie bájok porovnávať s udalosťami zo života. Všímať si fantastické prvky v rozprávkach a prenesený význam
v bájkach.
Odporúča sa žiakom prezentovať populárne detské a ľudové piesne, sledovať detské časopisy (písanie krátkych
literárnych prác do časopisov), spoločné pozeranie a rozbor aspoň jedného divadelného predstavenia a filmu pre deti
v slovenskej reči.
Texty z doplnkovej časti programu majú poslúžiť učiteľovi aj pri spracovaní učiva z gramatiky, tiež na spracovanie a
upevňovanie obsahov z jazykovej kultúry. Diela, ktoré učiteľ nespracuje, má navrhnúť žiakom na čítanie vo voľnom
čase.
Nový program je založený na väčšej integrácii literárnych a neliterárnych diel. Korelácia je umožnená adekvátnym
kombinovaním povinných a nepovinných diel.
Okrem korelácie medzi textami učiteľ má umožniť vertikálnu koreláciu. Tiež má byť oboznámený s obsahmi
slovenského jazyka z predchádzajúcich ročníkov, čo umožňuje dodrdžiavať princípy postupnosti a systematickosti.
Učiteľ má poznať obsahy predmetu z prírody a spoločnosti pre 3. a 4. ročník (príklad: Sťahovanie Slovákov na Dolnú
zem...), tradičnú a súčasnú duchovnú kultúru Slovákov s dôrazom na zvyky a obyčaje Slovákov v Srbsku.
Horizontálnu koreláciu učiteľ nadväzuje predovšetkým na vyučovanie srbského jazyka, dejín, výtvarnej kultúry a
hudobnej kultúry, náboženstva a občianskej výchovy.
Vzdelávacie výkony späté s oblasťou literatúry založené sú na čítaní. Rôzne obmeny pri čítaní sú základným
predpokladom, aby žiaci vo vyučovaní získavali vedomosti a aby sa úspešne uvádzali do sveta literárneho diela. V
piatom ročníku pestuje sa predovšetkým zážitkové čítanie a žiaci sa postupne uvádzajú do bádateľského čítania.
JAZYK
Vo vyučovaní jazyka žiaci sa uschopňujú pre správnu ústnu a písomnú komunikáciu v spisovnom slovenskom jazyku.
Keď sa v obsahoch programu uvádzajú vyučovacie jednotky, ktoré žiaci už spracovali v nižších ročníkoch, stupeň
osvojenosti a uplatnenosti spracovaného učiva sa overuje, opakuje a nacvičuje na nových príkladoch, ktoré
predchádzajú spracovaniu nových obsahov, pričom sa zabezpečuje kontinuita práce a systematickosť v nadväzovaní
nového učiva na získané vedomosti.
Nevyhnutné je, aby učiteľ vždy mal na zreteli význam priliehavých a systematických cvičení, lebo učivo sa
nepovažuje za zdolané, kým sa dobre nenacvičí. To znamená, že cvičenia majú byť súčasťou spracovania učiva,
uplatnenia, opakovania a upevňovania vedomostí.
Pravopis
Pravopisné pravidlá sa osvojujú prostredníctvom systematických cvičení (pravopisné diktáty, oprava textu, testy s
otázkami z pravopisu atď.). V kontexte pravopisných cvičení žiaduce je občas zapojiť aj otázky, ktorými sa overuje
ortografia (správne písanie písmen).
Treba podnecovať žiakov, aby sami zisťovali a opravovali pravopisné chyby, SMS komunikácií, ako aj pri rôznych
typoch komunikácie prostredníctvom internetu.
Žiakov treba usmerňovať, aby používali pravidlá a príručky slovenského pravopisu. Žiaduce je, aby učiteľ mal tieto
príručky na hodine vždy, najmä keď sa spracuje učivo z pravopisu a usmerňoval žiakov používať uvedené príručky.
Ortoepia
Učiteľ má neustále poukazovať na dôležitosť správnej výslovnosti, ktorá sa upevňuje prostredníctvom určitých
ortoepických cvičení. Ortoepické cvičenia netreba realizovať ako osobitné vyučovacie jednotky, ale spolu so
spracovaním tém z gramatiky; prízvuk vo vete sa môže nadväzovať na kultúru vyjadrovania, nácvik prednesu básne
a pod. Používaním auditívnych záznamov žiakov treba zvykať na správnu výslovnosť, melodickosť, dikciu
Niektoré ortoepické cvičenia sa môžu konať aj pri zodpovedajúcich témach z literatúry: napr. artikulácia sa môže
nacvičovať pri jazykolamoch, keď sa spracúvajú ako časť z ľudovej slovesnosti; prízvuk, tempo, rytmus, intonácia a
prestávky sa môžu nacvičovať čítaním nahlas úryvkov z lektúry (podľa výberu učiteľa alebo žiaka) atď. Ako
ortoepické cvičenia treba využívať aj prednes spamäti naučených úryvkov z poézie a prózy (pomocou auditívnych
učebných prostriedkov).
JAZYKOVÁ KULTÚRA
Rozvíjať jazykovú kultúru je jedna z najdôležitejších úloh vyučovania materinského jazyka s prvkami národnej kultúry.
Aj keď je táto oblasť vyučovania v programe určená ako osobitná oblasť, musí sa využívať tak pri spracovaní
literárnych textov, ako aj pri vyučovaní gramatiky a pravopisu. Spracovanie literárneho textu a učenie gramatiky a
pravopisu spisovného jazyka musí zahrňovať aj obsahy, ktoré prispievajú k pestovaniu kultúry ústneho a písomného
vyjadrovania.
Rozprávanie - o zážitkoch, o tom čo videli, čo by si priali. Odprúčané témy na spracovanie: Širšia rodina.
Príbuzenské vzťahy. Životopisné údaje. Hostia. Jedálny lístok. Návštevy. Môj priateľ - moja priateľka. Pracovný deň
žiaka. Voľný čas. Záľuby. Kniha. TV a rozhlas. Rozprávky starej matere a starého otca. Časti tela - podrobnejšie.
Chráňme prírodu - zvieratá a rastliny. Počasie. Ročný kolobeh v prírode. Povolania a remeslá. Rodná reč. Láska k
rodnej reči. Najdôležitejšie slovenské vojvodinské manifestácie pre deti - festivaly a prehliadky. Časopis Zornička.
Návšteva priateľa v Novom Sade. Telefonická konverzácia. Doprava. Športy. Kupujeme počítač. Významné sviatky a
dátumy pre slovenskú menšinu. Slovenské kultúrne, informačné a náboženské inštitúcie. Planéta Zem. Kontinenty,
strany sveta. Kam by som chcel(a) cestovať. Pesničky, dialógy, scénky, dielne na vylepšenie konverzácie. Komiks.
Pexeso.
Od žiakov sa naďalej očakáva tvorenie skupiny slov pre určenú tému a viet zo zadaných slov. Majú vedieť vyjadriť
svoj názor o prečítanom texte (čo sa mi páčilo a prečo), jeho názov, autora, ústrednú postavu a jej vlastnosti. Majú sa
vedieť poďakovať, požiadať o pomoc. Majú samostatne porozprávať niekoľko viet o svojom súrodencovi, priateľovi,
spolužiakovi, o živote v škole, porozprávať svoj zážitok, nejakú udalosť, v ktorej brali účasť...
Reprodukcia - počutého a prečítaného textu alebo rozprávky za pomoci osnovy alebo samostatne. Opísať obrázok
alebo postupný dej pomocou členenej ilustrácie. Vedieť reprodukovať za pomoci osnovy sledovaný slovenský film,
rozprávku alebo detské divadelné predstavenie, scénku alebo oslavu.
Dialóg - rozprávanie o udalosti prostredníctvom vynechania slov opisu; priama a nepriama reč. Majú povedať
samostatne a súvisle najmenej 8 viet o obrázku, precvičenej téme a viesť dialóg.
Dramatizácia - kratšieho textu podľa výberu, zážitku alebo udalosti z každodenného života (situáciu v knižnici, v
obchode, na pošte, u školského pedagóga...); čítanie podľa úloh a striedania úloh.
Rozhovor - prihliadať na rozvoj slovníka každodennej konverzácie, obohacovanie aktívnej slovnej zásoby,
frazeológia. Frekventné vety z každodenného života. Rozličné tvary vyjadrovania, vynachádzavosť, dôvtip. Cvičenia
so zmenou a dopĺňaním viet.
Slovník - použitie slovníka pri obohacovaní slovnej zásoby, paralela so srbským jazykom, kalky, vysvetlenie významu
slov v kontexte. Obohacovanie slovnej zásoby žiakov pomocou didaktických hier z jazyka, rébusov, doplňovačiek,
prešmyčiek, hlavolamov,... Písanie vlastného slovníka menej známych slov a výrazov.
Čítanie - Hlasné a tiché čítanie, správna dikcia a intonácia vety. Melódia vety. Slová, v ktorých nastáva spodobovanie
spoluhlások.
Odpisovanie - kratších viet a textov, charakteristických slov a výrazov, odpisovanie so zadanou úlohou (obmena
rodu, čísla, času, slabík...). Písanie krátkej slohovej práce podľa osnovy alebo zadaných otázok v rozsahu 6-8 viet;
písanie pozdravu a blahoželania.
Žiaci si majú osvojiť aktívne približne 300 slov a frazeologických spojení. Pasívna slovná zásoba má byť na každej
úrovni vyššia ako aktívna.
Ako mimovyučovacie čítanie sa odporúčajú časopisy pre deti a mládež, slovenská detská literatúra a ľudová
slovesnosť.
Od žiakov očakávame, aby vedeli aspoň 4 básne, 5 slovenských ľudových piesní a súčasné populárne detské
pesničky, hádanky, riekanky, niektoré porekadlá a príslovia, predniesť ľudové koledy a vinše vzťahujúce sa na
sviatky alebo ročné obdobia, dve krátke prózy v rozsahu 6-8 riadkov a 4 krátke dialógy alebo účasť v detskom
divadelnom predstavení. Žiaci by sa podľa možnosti, mali zapojiť do vekuprimeraných detských ľudových hier a
tancov, mali by poznať charakteristiky slovenského ľudového odevu (s regionálnym zameraním), zaznamenávať
sviatky (v porovnaní so srbskými), poznať tradičné slovenské zvyky a obyčaje (zabíjačka, Mikuláš, Lucka, oblievačky)
a k tomu priliehavé tradičné jedlá.
Zoznamovanie detí so základmi dejín slovenskej menšiny v Srbsku (presídľovanie, kultúrne, vzdelanostné, cirkevné a
hospodárske snahy, vrcholné kultúrne výsledky, relevantné organizačné formy a inštitúcie…), sprostredkovanie
poznatkov, ale i pestovanie emočného vzťahu k tradícii, kultúre, obyčajom a zvykom slovenskej menšiny vo
Vojvodine, Srbsku, ale i na celej Dolnej zemi (folklór, remeslá, ľudová slovesnosť, divadlo, literatúra, hudba, tradičné
detské hry, obyčaje, demonológia…), no nie v zmysle romantického tradicionalizmu a paseizmu, ale vždy v relácii k
budúcnosti, rozvoju a modernizácii. Na minulosť sa opierať, do budúcnosti sa pozerať. Sprostredkovať deťom
poznatky o slovenskej komunite v Srbsku (osady, inštitúcie a organizácie, osobnosti, mená, priezviská, pôvod…), ale
i o stykoch s inými etnickými skupinami a kultúrami, o prínosoch Slovákov tunajšiemu prostrediu (v školstve, kultúre,
umení, architektúre…). Snažiť sa slovenskú identitu a sebaúctu pestovať subtílne, nie prostredníctvom hesiel a fráz,
ale na konkrétnych príkladoch, spájať pritom poznatky s emočným nasadením, vždy ale so zreteľom na menšinové a
ľudské práva, na európsky kontext, tiež na interetnickú úctu, toleranciu a interakciu.
DIDAKTICKÉ POKYNY
Keď ide o tento predmet, musí sa mať na zreteli podstatná úloha: naučiť žiakov pekne rozprávať po slovensky, čítať,
písať a získať zručnosť v jazykovej správnosti. Musia sa mať vždy na zreteli predvedomosti žiakov a na ne sa musí
vždy sústavne nadväzovať. Na každej hodine si má učiteľ zvoliť diferencovaný prístup, lebo sú žiaci vekovo zmiešaní
a prichádzajú s rozličnými jazykovými kompetenciami.
Gramatika sa má podávať v implicitnej podobe, namiesto opravovania chýb sa využíva modelovanie správneho
rečového variantu. Neodmysliteľné je vytvorenie príjemnej atmosféry, ktorá predpokladá partnerský vzťah medzi
učiteľom a žiakom a má pomôcť prekonať psychickú bariéru pri aktivizácii získaných rečových zručností, schopností
a návykov. Každý jazykový prostriedok sa demonštruje v určitom kontexte, nie izolovane. V nácviku rečových
zručností majú dominovať rozličné formy dialógov v interakcii učiteľ - žiak a žiak - žiak. K požiadavkám na spôsob
vyjadrovania žiadúca je jednoduchosť, prirodzenosť, spontánnosť a jazyková správnosť.
Sledovanie a hodnotenie výsledkov postupovania žiaka je vo funkcii dosiahnutia výkonov a začína základným
hodnotením úrovne, na ktorej sa žiak nachádza podľa toho, čo sa bude brať do ohľadu pri hodnotení procesu jeho
postupovania, ako aj známka. Každá aktivita je dobrá príležitosť na hodnotenie postupovania a získavanie spätnej
informácie. Každá vyučovacia hodina a každá aktivita žiaka je príležitosťou pre formatívne hodnotenie, totiž
zaznamenanie postupovania žiaka a usmerňovanie na ďalšie aktivity.
Formatívne hodnotenie je zložkou súčasného prístupu vyučovaniu a znamená hodnotenie vedomostí, zručností,
postojov a správania, ako aj rozvíjania zodpovedajúcej kompetencie diferencovane, počas vyučovacích hodín a v
priebehu učenia. Výsledok takého hodnotenia dáva spätnú informáciu ako učiteľovi, tak aj žiakovi o tom, ktoré
kompetencie sú dobre zvládnuté a ktoré nie, ako aj o účinnosti zodpovedajúcich metód, ktoré učiteľ uplatnil na
uskutočnenie cieľa. Ako formatívne hodnotenie sa chápe zbieranie údajov o dosiahnutých výsledkoch žiaka a
najčastejšie techniky sú: realizácia praktických úloh, sledovanie a zapisovanie aktivít žiaka v priebehu vyučovania,
priama komunikácia medzi žiakom a učiteľom, evidencia pre každého žiaka, (mapa postupovania) atď. Výsledky
formatívneho hodnotenia na konci vyučovacieho cyklu majú byť vyjadrené číselnou známkou.
Práca každého učiteľa je zložená z plánovania, uskutočnenia a sledovania a hodnotenia. Dôležité je, aby učiteľ
sústavne sledoval a hodnotil diferencovane, okrem dosahov žiakov aj proces vyučovacích hodín a učenia, ako aj
seba a svoju vlastnú prácu. Všetko, čo sa ukáže ako dobré a užitočné, učiteľ bude aj naďalej využívať vo svojej praxi
vyučovania, a všetko to, čo sa ukáže ako nedostatočne účinné a efektívne, malo by sa zdokonaliť.
UKRAJINSKI JEZIK
Napomena
HRVATSKI JEZIK
Cilj
Cilj nastave hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture je da učenici ovladaju hrvatskim standardnim jezikom u
okviru predviđenih sadržaja te upoznaju elemente hrvatske kulture.
- Osposobljavanje za kritičku uporabu informacija radi uočavanja sličnosti i razlika: jezika, religije i kulture.
Peti razred
Operativne zadaće
- Oplemenjivanje i bogaćenje mašte, upućivanje u simboličke forme i njegovanje osobnog izraza i komunikativnosti
učenika
SADRŽAJI PROGRAMA
Rječnik:
Gramatika:
zamjenice: lične, povratne, posvojne, povratno-posvojna, upitne, odnosne, pokazne, neodređene; deklinacija
zamjenica;
deklinacija pridjeva;
komparacija pridjeva;
deklinacija brojeva;
prilozi (pojam);
prijedlozi (pojam);
samoglasnici i suglasnici;
glasovne promjene u deklinaciji imenica i komparaciji pridjeva (palatalizacija, sibilarizacija, jotacija, prijeglas,
nepostojano a).
Pravogovor i pravopis:
pisanje superlativa;
pisanje brojeva.
Povijest jezika:
KNJIŽEVNOST
Školska lektira
Domaća lektira
Književnoteorijski pojmovi:
Poezija
- motiv;
Proza:
Drama:
JEZIČNO IZRAŽAVANJE
Govorenje:
prepričavanje;
stvaralačko prepričavanje;
objašnjavanje;
raspravljanje.
Slušanje:
Čitanje:
glasno čitanje;
čitanje po ulogama;
usmjereno čitanje;
Pisanje:
pismeno prepričavanje;
stvaralačko prepričavanje;
objašnjavanje;
dokazivanje;
stjecanje osnovnih književnoteorijskih znanja te poznavanje najznačajnih hrvatskih i svjetskih pisaca i njihovih djela;
poticanje učenika na usvajanje sadržaja medijske kulture, stjecanje znanja o medijima koji obilježavaju svijet
današnjeg čovjeka.
u učenicima razviti zanimanje za zavičajne književnike, njihova djela i kulturnu baštinu zavičaja;
na primjerima iz književnih djela prepoznati moralne, duhovne, socijalne, vjerske i ljudske vrijednosti;
poticati učeničko zanimanje, razumijevanje i prihvaćanje različitih kultura, jezika i govora kako bi kvalitetnije surađivali
i živjeli u multietničkom društvu;
na književnim predlošcima potaknuti učenike na razmišljanje i raspravu o razlozima rasne i vjerske mržnje, toleranciji,
ljudskim pravima, prihvaćanju različitosti među ljudima;
razvijati učeničko usmeno i pismeno izražavanje, poticati ih da prepoznaju i izraze svoje misli i osjećaje.
ПЕТИ РАЗРЕД
PETI RAZRED
Cilj nastave Bunjevačkog govora sa elementima nacionalne kulture je proširivanje stečenih znanja iz prethodnih
razreda o bunjevačkom govoru u okviru predviđenih sadržaja, proučavanje književnosti na maternjem jeziku,
osposobljavanje učenika za nove forme usmenog i pismenog izražavanja, stalno bogaćenje rečnika izvornim
bunjevačkim rečima, kao i negovanje i razvijanje multikulturalnosti u našoj, multietničkoj sredini.
Operativni zadaci
- bogaćenje sopstvenog rečnika izvornim bunjevačkim rečima uz pomoć Rečnika bačkih bunjevaca;
- uvođenje učenika u tumačenje motiva, pesničkih slika i stilskih izražajnih sredstava u lirskoj pesmi;
- uvođenje učenika u tumačenje dramskog dela, likove, obrte u radnji, elemente kompozicije;
- razvijanje ljubavi prema bunjevačkom govoru sa naglaskom na potrebi njegovog očuvanja, negovanja i
usavršavanja.
I. BUNJEVAČKI GOVOR
- osnovna značenja padeža i uočavanje razlika u deklinaciji srpskog jezika i bunjevačkog govora;
- pravopisni znaci.
Pismeno izražavanje
- pisanje pisma;
- diktat, autodiktat;
III. KNJIŽEVNOST
Školska lektira
Domaća lektira
- čitamo "Bunjevačku lipu rič 1" - zbornik radova školske dece na maternjem jeziku.
- narodni običaji kod Bunjevaca vezani za Božić, Uskrs, Kraljice, Dužijancu, svatove i prela;
- muzika - prve bunjevačke umetničke, preljske pesme "Podvikuje bunjevačka vila", "Kolo igra, tamburica svira", "Kad
zasvira tamburica jasna"
Program Bunjevačkog govora sa elementima nacionalne kulture u 5. razredu ostvaruje se u nekoliko jasno
definisanih etapa.
U oblasti govora stavljamo akcenat na veći unos izvornih bunjevačkih reči u svakodnevno izražavanje, u njihovo
pravilno naglašavanje, kao i u poseban oblik rečeničkog iskaza koji je karakterističan za bunjevački govor.
Kultura usmenog i pismenog izražavanja se nadovezuje na pravilan bunjevački govor i predstavlja osnovu za svaku
dobru, bilo usmenu, bilo pismenu, komunikaciju. Posebno treba insistirati na dečijem proznom i poetskom izražavanju
i uzimanju što masovnijeg učešća na nagradnom konkursu "Bunjevačka lipa rič" koji kontinuirano sprovodi
Bunjevačka matica i koji okuplja decu osnovnih i srednjih škola sa prostora Subotice i Sombora, koja rado pišu
bunjevačkom ikavicom. Kao krajnji rezultat svakog sprovedenog konkursa krajem tekuće godine objavljuje se zbornik
sa najoriginalnijim radovima učenika.
U oblasti književnosti proučavaju se dela savremenih bunjevačkih autora, ali se kroz sve naredne četiri godine ne
zanemaruje i obimno narodno stvaralaštvo, kao i u starijim razredima, starija bunjevačka umetnička književnost.
Razvija se logičko mišljenje putem razumevanja i tumačenja poetskih, proznih i dramskih tekstova koji obogaćuju
dečiju maštu i doprinose većoj kreativnosti na maternjem jeziku.
Upoznavanje i negovanje nacionalne kulture ostvaruje se postupnim usvajanjem znanja o bunjevačkoj istoriji, kulturi i
tradiciji. U oblasti verskih i narodnih običaja svake godine obrađuju se iste teme proširivanjem i usvajanjem novih
znanja. Posebna pažnja u ovom segmentu posvećuje se razvijanju kreativnosti učenika, kao i posetama bunjevačkim
institucijama koje su organizatori mnogobrojnih kulturnih manifestacija.
- radioničarska metoda;
- ambijentalna metoda;
- grupni rad;
CILJ I ZADACI
Cilj nastave češkog jezika jeste da učenici ovladaju zakonitostima češkog književnog jezika na kom će se pismeno i
usmeno pravilno izražavati, da upoznaju, dožive i osposobe se da tumače odabrana književna dela, pozorišna,
filmska i druga umetnička ostvarenja iz češke kulturne baštine.
- osposobljavanje za uspešno služenje književnim jezikom u različitim vidovima njegove pismene i usmene upotrebe
u okviru tema iz svakodnevnog života (slušanje, čitanje, usmena i pisana produkcija i interakcija);
- savladavanje pisma i osnova pravopisa radi korektnog pismenog izražavanja u granicama usvojenih jezičkih
struktura i leksike;
- razvijanje osećanja za autentične estetske vrednosti u češkoj književnoj umetnosti;
- upoznavanje, čuvanje, razvijanje i poštovanje češkog nacionalnog i kulturnog identiteta na delima češke
književnosti, pozorišne i filmske umetnosti, kao i drugih umetničkih ostvarenja;
- razvijanje poštovanja prema češkoj kulturnoj baštini i potrebe da se ona neguje i unapređuje;
PETI RAZRED
Ciljevi predviđeni nastavnim programom češkog jezika i književnosti sa elementima nacionalne kulture kao ishod
imaju razvijanje sledećih kompetencija kod učenika:
- sticanje osnovnih znanja, umenja i navika od kojih zavisi opšta i književna kultura učenika, izgrađivanje potrebe za
književnoumetničkim tekstovima, poštovanje nacionalnog, književnog i umetničkog nasleđa;
- upoznavanje, čuvanje, razvijanje i poštovanje češkog nacionalnog i kulturnog identiteta na delima češke
književnosti, pozorišne i filmske umetnosti, kao i drugih umetničkih ostvarenja;
- razvijanje poštovanja prema češkoj kulturnoj baštini i potrebe da se ona neguje i unapređuje;
- sticanje svesti o samom sebi i svom mestu u svetu sličnih i različitih, formiranje predstave o sopstvenom kulturnom
identitetu, čime se u multinacionalnoj i multikonfesionalnoj sredini Srbije čuvaju prava i osobenosti manjina i njihov
identitet;
Operativni zadaci
U toku nastave Češkog jezika sa elementima nacionalne kulture u petom razredu osnovne škole, učenici treba da:
- usvoje predviđene jezičke strukture, komunikativne funkcije i leksički fond od oko 250-400 novih reči i izraza;
- razumeju na sluh povezanu složeniju sadržinu sa više leksičkih jedinica od onih koje učenici koriste produktivno;
- dalje se osposobe za razgovor o predviđenim temama, kao i za monološko izlaganje sa novim zahtevima u skladu
sa predviđenom povećanom jezičkom građom;
- koriguju greške, i gramatičke i u domenu izgovora, koje se javljaju pod uticajem maternjeg jezika učenika;
- dalje se osposobe za samostalno, informativno čitanje lakših tekstova različitog žanra (literarnih, naučno-popularnih,
publicističkih - listova za decu) i da upoznaju elemente kulture naroda koji govori češkim jezikom;
- dalje se osposobe za pismeno izražavanje na osnovu složenijih pitanja, zadatog plana i dr., uz savladavanje
propisanih pravila koja se razlikuju u pravopisu jezika učenika, kao i za pisanje kraćih poziva, obaveštenja i dr.;
- steknu znanja iz jezika i o jeziku putem nastave gramatike, što će doprineti bržem razvijanju jezičke kompetencije;
SADRŽAJI PROGRAMA
1. Češki jezik (jezička materija), jezičko izražavanje (veština slušanja, čitanja, pisanja, govorenja i govorne
interakcije) i tematika.
1.1. Ishod nastave i kompetencije učenika na nivou jezičkog izražavanja (veština komunikacije) nastavlja korišćenje
vežbi iz prethodnog razreda i uvođenje novih.
- razume kraće dijaloge (do 7 replika - pitanja i odgovora), priče i pesme predviđene nastavnim programom, koje čuje
uživo ili sa audio-vizuelnih zapisa;
- razume opšti sadržaj i izdvoji ključne informacije iz kraćih i prilagođenih tekstova posle 2 - 3 slušanja;
- razume i reaguje na odgovarajući način na usmene poruke u vezi sa ličnim iskustvom i sa aktivnostima na času
(poziv na igru ili neku grupnu aktivnost, zapovest, uputstvo, događaj iz neposredne prošlosti, planovi za blisku
budućnost, svakodnevne aktivnosti, želje i izbori itd.).
- razume kraće tekstove (do 80 reči), koji sadrže veliki procenat poznatih jezičkih elemenata, strukturalnih i leksičkih,
a čiji sadržaj je u skladu sa razvojnim i saznajnim karakteristikama, iskustvom i interesovanjima učenika;
- razume i adekvatno interpretira sadržaj ilustrovanih tekstova (stripove, TV program, raspored časova, bioskopski
program, red vožnje, informacije na javnim mestima itd.) koristeći jezičke elemente predviđene nastavnim
programom;
- može da izrazi utiske i osećanja o kratkom prilagođenom književnom tekstu (pesma, skraćena verzija priče,
muzička pesma) koristeći verbalna i neverbalna sredstva izražavanja (crteži, modeliranje, gluma).
- piše rečenice i kraće tekstove (do 50 reči) čiju koherentnost i koheziju postiže koristeći poznate jezičke elemente u
vezi sa poznatim pisanim tekstom ili vizuelnim podsticajem;
- izdvaja ključne informacije i prepričava ono što je video, doživeo, čuo ili pročitao;
- koristi pisani kod za izražavanje sopstvenih potreba i interesovanja (šalje lične poruke, čestitke, koristi elektronsku
poštu itd.).
- usklađuje intonaciju, ritam i visinu glasa sa sopstvenom komunikativnom namerom i sa stepenom formalnosti
govorne situacije;
- pored informacija o sebi i svom okruženju, opisuje u nekoliko rečenica poznatu radnju ili situaciju u sadašnjosti,
prošlosti i budućnosti, koristeći poznate jezičke elemente (leksiku i morfosintaksičke strukture);
- prepričava i interpretira u nekoliko rečenica sadržaj pisanih, ilustrovanih i usmenih tekstova, na teme predviđene
nastavnim programom, koristeći poznate jezičke elemente (leksiku i morfosintaksičke strukture);
- u nekoliko rečenica daje svoje mišljenje i izražava stavove (dopadanje i nedopadanje, itd.), koristeći poznate jezičke
elemente (leksiku i morfosintaksičke strukture).
- u stvarnim i simuliranim govornim situacijama sa sagovornicima razmenjuje iskaze u vezi sa kontekstom učionice,
kao i o svim ostalim temama predviđenim nastavnim programom (uključujući i razmenu mišljenja i stavova prema
stvarima, pojavama, koristeći poznate morfosintaksičke strukture i leksiku);
- učestvuje u komunikaciji i poštuje sociokulturne norme komunikacije (traži reč, ne prekida sagovornika, pažljivo
sluša druge i dr.).
1.2. Ishod nastave i kompetencije učenika na nivou jezičke materije. Učenik treba da:
- koristi jezik u skladu sa nivoom formalnosti komunikativne situacije (npr. forme učtivosti);
- razume značaj upotrebe internacionalizama, primenjuje kompenzacione strategije, i to tako što: usmerava pažnju na
ono što razume; pokušava da odgonetne značenje na osnovu konteksta i proverava pitajući nekog ko dobro zna
(druga, nastavnika itd.); obraća pažnju na reči i izraze, koji se više puta ponavljaju, kao i na naslove i podnaslove u
pisanim tekstovima; obraća pažnju na razne neverbalne elemente (gestovi, mimika, u usmenim tekstovima; ilustracije
i drugi vizuelni elementi u pismenim tekstovima); razmišlja da li neka reč koju ne razume liči na neku koja postoji u
maternjem jeziku; traži značenje u rečniku; pokušava da upotrebi poznatu reč približnog značenja umesto nepoznate
(npr. automobil umesto vozilo); pokušava da zameni ili dopuni iskaz ili deo iskaza adekvatnim gestom ili mimikom; uz
pomoć nastavnika kontinuirano radi na usvajanju i primeni opštih strategija učenja.
1.3. Tematika sadrži nekoliko tematskih oblasti:
- škola: zajedničke aktivnosti i interesovanja u školi i van nje (izlasci, dogovori, preuzimanje odgovornosti u
dogovorenoj situaciji); novi nastavni predmeti; rad učenika u okviru slobodnih aktivnosti; služenje bibliotekom i
medijatekom; upotreba informacija iz medija; služenje alatom u školskoj radionici; izleti; listovi za decu;
- porodica i blisko okruženje: dogovor i uzajamno poštovanje među članovima porodice, privatne proslave (rođendani,
godišnjice i dr.);
- moj dom: priprema, organizacija, podela poslova; obaveze u kući; uređenje prostora u kom se živi, promene u
sopstvenom kutku (posteri, nove boje...);
- okruženje - grad i selo: razvijanje pozitivnog odnosa prema životnoj sredini i drugim živim bićima; održavanje
čistoće; stambena naselja, kako stanujemo (kuća, zgrada, blok, naselje i dr.); tipični kvartovi u velikim gradovima (u
Češkoj); zgrade u kojima se obavlja neka funkcija: opština, pozorište, muzej; fabrika, specijalizovana prodavnica;
poljoprivredni radovi; kulturni spomenici u bližoj okolini; svakodnevni život: putovanje, bioskopska predstava; zoološki
vrt; lična interesovanja učenika;
- odeća, obuća: kupovina odeće i obuće (veličina, boje, moda, trendovi, stilovi);
- tradicija i običaji u češkoj kulturi (proslave, karnevali, manifestacije...); razvijanje kritičkog stava prema negativnim
elementima vršnjačke kulture (netolerancija, agresivno ponašanje i sl.); aktuelne teme iz kulturne istorije Čeha;
- komunikativne funkcije su iste kao u prethodnom razredu, samo se usložnjavaju novim leksičkim i gramatičkim
aspektima: pozdravljanje; predstavljanje sebe i drugih; identifikacija i imenovanje osoba, objekata, delova tela,
životinja, boja, brojeva itd. (u vezi sa temama); razumevanje i davanje jednostavnih uputstava i komandi; postavljanje
i odgovaranje na pitanja; molbe i izrazi zahvalnosti; primanje i davanje poziva za učešće u igri / grupnoj aktivnosti;
izražavanje dopadanja / nedopadanja; izražavanje fizičkih senzacija i potreba; imenovanje aktivnosti (u vezi sa
temama); iskazivanje prostornih odnosa i veličina; davanje i traženje informacija o sebi i drugima; traženje i davanje
obaveštenja; opisivanje lica i predmeta; izricanje zabrane i reagovanje na zabranu; izražavanje pripadanja i
posedovanja; traženje i davanje obaveštenja o vremenu na časovniku; skretanje pažnje; traženje mišljenja i
izražavanje slaganja/ neslaganja; iskazivanje izvinjenja i opravdanja.
Integrisanje nastave jezika sa nastavom književnosti i elementima nacionalne kulture omogućuje ostvarivanje
efikasnih rezultata u svakoj od navedenih oblasti. U petom razredu osnovne škole već čitaju na češkom jeziku, te se
usvajanje književnoumetničkih sadržaja, kao i elemenata nacionalne kulture, pored slušanja sprovodi i kroz čitanje na
glas i u sebi. Tumačenje teksta ima za cilj sticanje sledećih kompetencija kod učenika:
Nastavni program Češkog jezika sa elementima nacionalne kulture je osmišljen tako da pozitivno odgovori na
različite kriterijume i potrebe. Drugim rečima, program ima mnogostruku upotrebu i podrazumeva: učenje češkog
jezika, književnosti i kulture, s tim što je fleksibilan u meri koja omogućava prilagođavanje različitim uslovima,
dorađivanje i proširivanje u zavisnosti od povratnih informacija iz prakse. Budući da sadržaj predmeta obuhvata češki
jezik, književnost i elemente nacionalne kulture, korelacija ovih sadržaja može se iskoristiti kao prednost pri
integrisanom tematskom planiranju u realizaciji razredne nastave, koje je prepušteno nastavniku.
Izbor sadržaja se prepušta nastavniku, a preporuka je da se sadržaji ovog dela nastavnog programa ostvare i kroz
muziku i ples (slušanje čeških pesama, upoznavanje sa instrumentima, narodnim plesovima), crtane filmove, filmove,
priče, bajke, legende, značajne ličnosti i događaje iz češke istorije, običaje i njihovo predstavljanje kako na času, tako
i na školskim priredbama i sl. Na taj način učenici bi stekli i sledeće kompetencije:
- upoznavanje, čuvanje, razvijanje i poštovanje češkog nacionalnog i kulturnog identiteta na delima češke
književnosti, pozorišne i filmske umetnosti, kao i drugih umetničkih ostvarenja;
- razvijanje poštovanja prema češkoj kulturnoj baštini i potrebe da se ona neguje i unapređuje;
- sticanje svesti o samom sebi i svom mestu u svetu sličnih i različitih, formiranje predstave o sopstvenom kulturnom
identitetu, čime se u multinacionalnoj i multikonfesionalnoj sredini Srbije čuvaju prava i osobenosti manjina i njihov
identitet;
Preporučena lektira: - Zpívánky - filmy, texty, noty (S Pájou, Komáři se ženili, Holka Modrooká, Travička zelená); -
Renata Frančiková - Říkadla pro nejmenší (Kolo, kolo mlýnský, Skákal pes přes oves, Á, BÉ, CÉ, DÉ kočka přede,
Tiše děti, ježek spí); - Helena Zmatlíková - Dětem (v první částí jsou verše pro nejmenší, ve druhé klasické pohádky
K. J. Erbena i B. Němcové, ve třetí moderní pohádky českých autorů - Edvarda Petišly, Hany Doskočilové či Miloše
Macourka); - Iva Maráková - Pranostiky a hry na celý rok; - Josef Václav Sládek - Dětem (Dětská poezie); - Časopisi -
Sluníčko, Mateřídouška.
- Pristup. U domenu književnosti cilj je da se učenik uvede u razumevanje književnog dela, što podrazumeva
prepoznavanje i razlikovanje poetskog, proznog i dramskog teksta, razumevanje konstrukcije teksta, kao što su uvod,
zaplet, rasplet.
U domenu nastavnog programa koji se fokusira na elemente nacionalne kulture, preporučuje se komparativni metod,
kao pristup koji omogućava sagledavanje elemenata kulture u užem ili širem kontekstu.
Kad je reč o jeziku, primenjuje se komunikativno-interaktivna nastava, kao i u prethodnim razredima.
- Učenici. U nastavi češkog jezika sa elementima nacionalne kulture težište rada prenosi se na učenike: oni se
tretiraju kao odgovorni, kreativni, aktivni učesnici u nastavnom procesu, koji svojim zalaganjem i radom treba da stiču
i razvijaju jezička umenja, da usvajaju jezik i stečena znanja primenjuju u komunikaciji.
Kada je reč o književnosti i elementima nacionalne kulture, deca mogu da aktivno učestvuju u spontanom razgovoru
na času ili sakupljanjem obaveštenja, istraživanjem i saznanjem od starijih članova porodice (posebno baka i deda) o
nizu tema koje se tiču narodne tradicije.
- Nastavnik planira, vodi i organizuje nastavni proces (odabira sadržinu rada, leksiku, metode rada, oblik rada, tipove
i broj vežbi i dr.), koordinira radom učenika kako bi se što uspešnije ostvarili postavljeni ciljevi. Nastavnik poštuje
princip individualizacije u radu, s obzirom da je znanje jezika među učenicima veoma heterogeno i vežbe postavlja
tako da svakom učeniku omogući što češće verbalne aktivnosti. Kada je reč o aktivnostima vezanim za sticanje
znanja o elementima nacionalne kulture i književnosti, praktični vid nastave u ovom segmentu nastavnog programa
podrazumeva aktivan dodir sa predmetima koji čine materijalnu komponentu tradicijske kulture, bilo da se izrađuju
prema postojećem modelu, bilo da se sa njima upoznaje u autentičnom ambijentu.
U učionici se koristi ciljni jezik, a govor nastavnika prilagođen je znanju i uzrastu učenika. Nastavnik mora biti siguran
da je shvaćeno značenje poruke uključujući njene kulturološke, vaspitne i socijalizirajuće elemente. Počev od petog
razreda, očekuje se da nastavnik učenicima skreće pažnju i upućuje ih na značaj gramatičke preciznosti iskaza.
Počev od petog razreda, nastavnik upućuje učenike na zakonitosti usmenog i pisanog koda i njihovog međusobnog
odnosa. Svi gramatički sadržaji uvode se bez detaljnih gramatičkih objašnjenja, osim ukoliko učenici na njima ne
insistiraju.
- Nastavna sredstva: visok nivo motivacije učenika nastavnik postiže upotrebom odgovarajućih audio-vizuelnih
sredstava, kompakt-diskova, udžbenika i vežbanki, slika, fotografija, emisija, filmova i sl. Nastavnik mora da podstiče
učenike da se i oni angažuju na prikupljanju nastavnih sredstava vezanih za temu koja se obrađuje (razglednice,
čestitke, slike, članci iz novina i sl.). Kada je reč o podučavanju književnosti i elemenata nacionalne kulture,
navedena je preporučena literatura, iako se izbor sadržaja u određenoj meri prepušta nastavniku;
- Ocenjivanje: Ostvaruje se kao sastavni deo procesa nastave i učenja, a ne kao izolovana aktivnost. Evaluacija
treba da obezbedi napredovanje učenika u skladu sa operativnim zadacima i kvalitet i efikasnost nastave.
Ocenjivanje se sprovodi sa akcentom na proveri postignuća, i savladanosti radi jačanja motivacije, a ne na učinjenim
greškama. Ocenjuje se razumevanje govora, razumevanje kraćeg pisanog teksta, monološko i dijaloško usmeno i
pismeno izražavanje, usvojenost leksičkih sadržaja, usvojenost gramatičkih sadržaja (poznavanje se evaluira i
ocenjuje na osnovu upotrebe u odgovarajućem komunikativnom kontekstu), pravopis, zalaganje na času, izrada
domaćih zadataka i projekata (pojedinačnih i u paru). Načini provere moraju učenicima biti unapred poznati i
usklađeni sa tipom vežbi koje su primenjivane na času.
- Tehnike:
- Veština čitanja: povezivanje glasova i slova; odgovaranje na jednostavna pitanja u vezi sa tekstom, tačno-netačno,
višestruki izbor izvršavanje pročitanih uputstava i naredbi; uočavanje distinktivnih obeležja koja ukazuju na
gramatičke specifičnosti (rod, broj, glagolsko vreme, lice i sl.);
- Veština pisanja: povezivanje glasova i slova; zamenjivanje pronalaženje nedostajuće reči (upotpunjavanje niza,
pronalaženje "uljeza", osmosmerke, ukrštene reči i sl.); povezivanje kraćeg teksta i rečenica sa slikama/ilustracijama;
popunjavanje formulara (prijava za kurs, pretplata na dečji časopis ili sl., nalepnice za putnu torbu i sl.); pisanje
čestitki i razglednica; pisanje kraćih tekstova;
- Veština slušanja: reagovanje na komande nastavnika ili sa audio-zapisa; povezivanje zvučnog materijala sa
ilustracijom; povezati pojmove u vežbanki, selektovati tačne i netačne izraze, utvrditi hronologiju i sl.;
- Veština govorenja: igre, pevanje u grupi, klasiranje i upoređivanje (po veličini, obliku, boji i dr.); pogađanje predmeta
ili lica; "prevođenje" gesta u iskaz;
- Veština govorne i pisane interakcije: rešavanje "tekućih problema" u razredu, tj. dogovori u vezi sa aktivnostima;
zajedničko pravljenje ilustrovanih materijala (albuma fotografija sa izleta ili proslava; plan nedeljnih aktivnosti sa izleta
ili druženja i sl.); interaktivno učenje, spontani razgovor; rad u parovima, malim i velikim grupama (mini dijalozi, igra
po ulogama i dr.);
- Transponovanje dečje književnosti u druge medije: igru, pesmu, dramski iskaz, likovni izraz i sl.
- Literatura:
- Mluvnice současné čaštiny. 1, Jak se píše a jak se mluví / Václav Cvrček a kolektiv. Praha: Karolinum, 2010. - 353
str.
- Remediosová Helena, Do you want to speak Czech?: workbook, volume 1 = Wollen Sie Tschechisch sprechen?:
Arbeitsbuch zum 1. Teil / Helena Remediosová, Elga Čechová, Harry Putz; [ilustrace Ivan Mraček-Jonáš]. - 2. vyd. -
Liberec: H. Putz, 2001. - 224 str.
- M. Hádková, J. Línek, K. Vlasáková, Čeština jako cizí jazyk = Češki jezik kao strani jezik, Úroven A1 = nivo A1,
Univerzita Palackého v Olomouci Katedra bohemistiky Filozofiché fakulty, podle "Společného evropského
referenčního rámce pro jazyky. Jak se učíme jazykúm, jak je vyučujeme a jak v jazycích hodnotime" - vydáni prvni,
vydalo Ministerstvo školstvi, mládeže a tělovýchovy České republiky / nakladatelstvi TAURIS, 2005. - 320 str.
- Koprivica Verica, Češko-srpski, srpsko-češki rečnik = Česko-srbský, srbsko-český slovník: [izgovor, gramatika] /
[priredila] Verica Koprivica. - 1. izd. - Beograd: Agencija Matić, 2008 (Beograd: Demetra). - 540 str.; 20 cm. - (Nova
edicija);
Jeníková Anna, Srpsko-češki, češko-srpski rečnik = Srbsko-český, česko-srbský slovník / vydalo nakladatelstvi LEDA
spol. s.r.o. - vydáni prvni, Voznice (Czech), 2002. - 592 str.
CÍLE A ÚKOLY
Cílem výuky českého jazyka je to, aby žáci získali schopnost vyjadřovat se spisovným jazykem správně, a to jak v
projevech ústních tak i písemných.Aby byli schopni interpretovat vybraná literární díla, divadelní hry, filmy a další
umělecká díla týkající se českého kulturního dědictví.
- probudit v dětech lásku k mateřskému jazyku, aby ho poznali ve všech jeho složkách;
- získané vědomosti a dovednosti umět využít v různých situacích každodenního života (poslech, čtení, ústní a
písemné projevy, interakce);
- učit se a procvičovat základy pravopisu, což je základem pro správný písemný projev v rámci přijatých jazykových
struktur i slovní zásoby;
- rozvíjet úctu ke svému kulturnímu dědictvé a potřebu aby se ono chránilo a rozvíjelo;
- výchova v duchu míru, tolerance, dobrých mezilidských vztahů a spolupráce mezi lidmi;
PÁTÁ TŘÍDA
Cílem učebních osnov vyučovacího předmětu: český jazyk s elementy národní kultury je rozvoj odpovídajících
kompetencí žáků.
- rozpozná základní literární druhy, učí se vnímat jejich specifické znaky, žáci dospívají k takovým poznatkům a
prožitkům, které mohou pozitivně ovlivnit jejich postoje a životní hodnotovou orientaci, učí se respektovat své kulturní
dědictví;
- ííská povědomí o sobě, o svém místě ve světě, pochopí význam českého jazyka jako prvku své národní identity,
naučí se chránit si v multinacionálním a multikonfesionálním prostředí jako je Srbsko svou národní identitu;
- seznámí se zvyky v České Republice, které jsou spojeny s významnými daty v životě jednotlivce i kolektivu;
ZADANÉ ÚKOLY
V rámci výuky Českého jazyka s prvky národní kultury v páté třídě základní školy, žák by měl:
- rozvijí čtenářské a komunikační dovednosti, jeho slovní zásoba obsahuje zhruba 250-400 slov a nových výrazů;
- spojuje krátké věty do souvětí a užívá k tomu vhodné spojovací výrazy;
- i dále si zvyšuje své komunikační dovednosti, vytvoří a osvojí si pravidla vedení diskuse, zapojuje se aktivně do
diskuse;
- koriguje gramatické a fonetické chyby, které se vyskytují pod vlivem mateřského jazyka;
- čte plynule a s porozuměním jednoduché texty různých žánrů (literárních, populárně vědeckých, publicistických -
dětských časopisů), seznamuje se s kulturními prvky národa, který hovoří češtinou;
- správně aplikuje pravopisné a gramatické jevy ve složitějších písemných projevech, napíše vzkaz, pozdrav, vyplní
správně jednoduché formuláře v tištěné podobě a podobně;
- pro vyjádření používá adekvátních gramatických struktur, lexikálních a jiných jazykových prostředků;
NÁPLN’ PROGRAMU
1. Český jazyk (jazyková látka), jazykový výraz (poslech, psaní, čtení hovor a hovorová interakce) a tématika.
1.1. Na výsledek výuky a dovednosti žáka na úrovni jazykového projevu (komunikační dovednost) navazuje cvičení
správné výslovnosti nových jazykových tvarů. Opakování hlasových cvičení z minulého ročníku a zavedení nových.
- porozumí krátkým dialogům (do 7 replik, otázky a odpovědi), povídky a básničky, předepsané učebním plánem,
reprodukuje obsah slyšeného projevu;
- porozumí a adekvátně reaguje na jazykové sdělení v souvislosti s osobní zkušeností a činností ve třídě (výzva ke
hře nebo skupinové činnosti, příkaz, návod, událost z blízké minulosti, plány do budoucna, každodenní činnost, přání,
volby atd.).
- porozumí kratšímu textu (do 80 slov), který obsahuje velké procento známých jazykovývh prvků, strukturálních a
lexikálních, jejihž obsah je v souladu se stupněm rozvoje, zkušenosti a zájmu žáka;
- správně interpretuje obsah ilustrovaných textů (komiks, televizní program, rozvrh hodin, program kina, jízdní řád,
informace na veřejných místech atd.) za pomoci jazykových prvků předepsaných učebním plánem;
- při četbě literárního textu vyjádří své pocity a dojmy (básen, kratší verze povídky, hudební skladba), za pomoci
verbálních a neverbálních prostředků (kresby, modelování, hra).
- píše věty a kratší texty (do 50 slov) jejíž soudržnosti dosáhne s použitím známých jazykových prvků;
- používá lexikální a jiné jazykové prostředky (posílá zprávy, blahopřání, jak v tištěné tak v elektronické formě.).
1.1.4. Hovor (ústní projev). Žák by měl:
- správně dýchá a volí vhodné tempo řeči, v připravených i nepřipravených školních projevech;
- kromě informací o sobě a svém okolí, stručně popíše situaci v čase minulém, přítomném a budoucím, a při tom
aplikuje znalosti osvojené v jazykové výchově (slovní zásoba a morfosintaktická struktura);
- stručně interpretuje obsah psaných a ilustrovaných textů, podle učebních osnov, a při tom aplikuje znalosti osvojené
v jazykové výchově (slovní zásoba a morfosintaktická struktura);
- stručně vyjádří svůj názor (líbí se, nelíbí se, atd.), a při tom aplikuje znalosti osvojené v jazykové výchově (slovní
zásoba a morfosintaktická struktura).
- vyjadřuje se o současné a hypotetické situaci v minulosti, aktivně diskutuje na známé téma a vyjadřuje svůj názor (s
použitím známé slovní zásoby a morfosintaktické struktury);
- během rozhovoru respektuje společenské normy komunikace (hlásí se o slovo, neskáče druhému do řeči, pozorně
naslouchá ostatním apod.).
- správně aplikuje gramatické a pravopisné jevy, spojuje krátké věty do souvětí a užívá k tomu vhodné spojovací
výrazy;
- chápe význam multikulturní výchovy, používá kompenzační strategii a to tak, že: věnuje pozornost tomu, čemu
rozumí; snaží se najít význam na základě kontextu a přesnost si ověří u toho kdo zná (spolužáka, učitele atd..);
věnuje pozornost výrazům a frázím, které se stále opakují, jako jsou například titulky a podtitulky textech, věnuje
pozornost neverbálním prostředkům (gesty a mimika v ústním projevu; ilustrace a druhé vizuální prostředky v
písemném projevu); přemýšlí o tom, zda se výraz kterému nerozumí nepodobá nějakému výrazu v jeho mateřském
jazyce; hledá jeho význam ve slovníku; pokouší se použít podobný výraz (například vůz místo automobil); pokusí se
svůj projev doplnit, nebo nahradit adekvátním gestem nebo mimikou; za pomoci učitele dále rozvijí své kompetence.
- škola: společné aktivity a zájmy ve škole a mimo ni (vycházky, přejímání odpovědnosti v dané situaci); nové učební
předměty; mimoškolní aktivity; knihovna; informace z médií, nářadí ve školní dílně, výlety, dětské časopisy;
- rodina a okolí: domluva a vzájemný respekt mezi členy rodiny, vzájemná úcta v rodině, rodiné oslavy (narozeniny,
výročí atd.);
- můj domov: příprava, organizace a dělba práce; domácí povinnosti; uspořádání životního prostoru, změny ve
vlastním pokoji (plakáty, nové barvy...);
- okolí - město a venkov: pozitivní vztah k životnímu prostředí a jiným živým bytostem; čištění; obytné prostory, jak
bydlíme (byt, dům, sídliště, část města atd.); typické městské čtvrti ve velkých městech (v Česku); veřejné budovy:
magistrát, divadlo, muzeum, továrna, specializovaná prodejna; zemědělské práce; kulturní památky v okolí;
každodenní život: cestování, kino; zoologická zahrada; osobní zájmy žáka;
- tradice a zvyky v české kultuře (oslavy, karnevaly, manifestace...); rozvoj kritického postoje vůdči negativním jevům
(nesnášenlivost, agresivní chování); aktuální témata z oblasti kulturních dějin Čechů;
- komunikační funkce jsou stejné jako v předchozím ročníku, jedině jsou obohaceny o nové lexikální a gramatické
aspekty: pozdrav, představení, představení sebe a druhých (jméno, věk, bydliště) pojmenování a popis lidí, částí těla,
jiných živých bytostí, objektů, místností, atd.. ve vztahu k jejich fyzickým vlastnostem (velikost, barva, tvar), ptát se a
dávat informace o jiné osobě nebo předmětu, popsat polohu a místo, kde se nachází osoba nebo objekt; vyžádat si a
dávat informace, vyžádat si a dávat povolení, poděkovat, omluvit se, přimout omluvu, dát jednoduché pokyny a
příkazy, poprosit, zdvořile požádat, zakázat, vyjádřit své pocity a potřeby, vyjádřit sounáležitost, čísla a číslovky,
zeptat se kolik je hodin); část dne, dny v týdnu, měsíce, roční období, popsat počasí spojené s ročním obdobím,
vyjadřit schopnost / neschopnost, vyjádřit zálibu, odpor, poblahopřát (narozeniny, svátky atd.), dát návrh ke
spolupráci, přijmout návrh, nabízet, přijímout nabízené.
Integrace výuky jazyka s výukou literatury a prvky národní kultury nám dává možnost dosažení dobrých výsledků v
každé jednostlivé oblasti. V páté třídě základní školy se žáci naučili číst česky, prvky národní kultury, naslechu, čtení
nahlas a potichu. Interpretace textu mu dává možnost získat určité kompetence:
Vyučovací předmět Český jazyk s prvky národní kultury je koncipován tak, aby vyhověl různým potřebám. Jinými
slovy, program má vícenásobné použití, což znamená: výuku českého jazyka, literatury a kultury, s tím, že se
přizpůsobuje různým podmínkám, vylepšuje a doplnuje, v závislosti na zpětnou vazbu. Vzhledem k tomu, že obsah
výuky zahrnuje český jazyk, literaturu a prvky národní kultury, korelace těhto jednotlivých částí, se může využít při
plánování integrální tématické výuky v hodině.
Výběr obsahu necháváme na učiteli, ale doporučuje se, aby se výuka této části učebních osnov realizovala
prostřednictvím hudby a tance (poslech českých dětských písniček, seznámení s hudebními nástroji, lidovými tanci),
kreslené filmy, filmy, povídky, pohádky, pověsti, významné osobnosti a události z české minulosti, staré zvyky a jejich
interpretace jak ve třídě tak i na školních besídkách. Tímto způsobem si žáci osvojí tyto kompetence:
- definují svou národní a kulturní identitu pomocí děl české literatury, divadelní a filmové tvorby a jiných uměleckých
forem;
- rozvíjí úctu ke svému kulturnímu dědictví a potřebu aby se ono chránilo a rozvíjelo;
- získá povědomí o sobě, o svém místě ve světě, pochopí význam českého jazyka jako prvku své národní identity,
naučí se chránit si v multinacionálním a multikonfesionálním prostředí jako je Srbsko svou národní identitu;
- seznámí se zvyky v České republice, které jsou spojeny s významnými daty v životě jednotlivce i kolektivu;
Doporučená literatura: - Zpívánky - filmy, texty, noty (S Pájou, Komáři se ženili, Holka Modrooká, Travička zelená); -
Renata Frančiková - Říkadla pro nejmenší (Kolo, kolo mlýnský, Skákal pes přes oves, Á, BÉ, CÉ, DÉ kočka přede,
Tiše děti, ježek spí); - Helena Zmatlíková - Dětem (v první částí jsou verše pro nejmenší, ve druhé klasické pohádky
K. J. Erbena i B. Němcové, ve třetí moderní pohádky českých autorů - Edvarda Petišly, Hany Doskočilové či Miloše
Macourka); - Iva Maráková - Pranostiky a hry na celý rok; - Josef Václav Sládek - Dětem (Dětská poezie);
Doporučené časopisy - Sluníčko, Mateřídouška.
METODIKA VÝUKY
- Metodika. Sdělí své dojmy z přečteného literárního textu, rozliší poezii, prozu, drama, rozpozná základní literární
druhy, úvod zápletku.
V oblasti vyučovacích osnov, které se soustředí na prvky národní kultury, se doporučuje komparativní metoda, zde
jazykový materiál musíme neustále umist‘ovat v užší nebo širší kontext.
Ve výuce jazyka se uplatnuje komunikativně-interaktivní metoda, stejně tak, jako v předchozích ročnících.
- Žáci. Výuka českého jazyka s prvky národní kultury se zaměřuje především na žáky: žáci se považují za
odpovědné, kreatvní a aktivní účastníky ve vyučovacím procesu, kteří vynakládají značné úsilí pro získání jazykových
znalostí a potom je aplikují v komunikaci. Během výuky literatury s prvky národní kultury, se děti aktivně zapojují do
rozhovoru v hodině, nebo schromaždují informace o celé řadě témat souvisejících s lidovou tradicí, zejména od
starších členů své rodiny (prarodičů).
- Vyučující. plánuje, vede a organizuje vyučovací proces (výběr obsahu, lexiky, metody, druhu a počtu cvičení atd.),
řídí práci žáků tak, aby mohli úspěšně zvládat učivo. Učitel zadává cvičení tak často, jak je potřeba, aby každý žák
měl možnost si cvičit hovor, protože jednině tak se může kvalitně naučit jazyk. Učitel respektuje to, že znalost jazyka
u žáků není na stejné úrovni a tak pracuje s žáky i jednotlivě. Co jde o aktivity vázané za výuku literatury a národní
kultury, praktické metody v této části učebních osnov, zahrnuje kontakt s předměty, které tvoří významnou část lidové
kultury, at’ už jsou vyrobeny podle současných modelů, anebo se s nimi seznámíme v autentickém prostředí.
Ve třídě se používá cílový jazyk, a hovor učitele musí být přizpůsoben znalosti a věku žáků. Učitel musí mít jistotu, že
žáci jeho výklad správně pochpopili a to včetně jeho výchovných a socializačních prvků. Počínajíc od páté třídy, od
učitele se očekává, že seznámí žáky s významem gramatické správnosti textu. Od páté třídy, učitel seznámí žáky s
rovnoceností ústního a psaného kodu a jejich vzájemném vztahu..Tyto gramatické popisy se zavádí bez podrobného
vysvětlení gramatiky, jedině jestli žák na vysvětlení netrvá.
- Didaktické prostředky: vysokou motivaci žáků učitel zvyšuje pomocí vhodných audio-vizuálních prostředků, CD,
ilustrací v učebnicích,obrázků, fotografií, pořadů, filmů a podobně. Učitel by měl přimět žáky k tomu, aby se aktivně
zapojili do shromažd‘ování materiálů, které se vztahují k určité lekci (pohlednice, obrázky, články z novin atd.). Ve
výuce literatury s prvky národní kultury, se doporučuje literatura i když výběr obsahu je do jisté míry ponechán na
učiteli.
- Hodnocení: Hodnocení není oddělená činnost, ale nedílná součást výuky. Učitel se při veškerých činnostech cíleně
zaměřuje také na rozvíjení a hodnocení klíčových kompetencí žáků. Hodnotí se komunikační kompetence, řečové
dovednosti, slovní zásoba pravopis, pozornost v hodině, vypracování domácích úkolů a projektů, (jednotlivých nebo
skupinových). Způsob ocenování musí žák znát předem, a musí být v souladu s cvičebními postupy v hodině.
- Technika:
- Čtení: v souvislosti s textem se zeptá i jednoduše odpoví na dotaz, dobře - špatně, výběr z více možností, provádí
metodické pokyny a příkazy; určí základní charakteristiku která určuje gramatické kategorie (rod, číslo, slovesný čas
atd.);
- Psaní: rozlišuje zvukovou a grafickou podobu slova; nahradí literární text jednoduchými výtvarnými technikami
komixem nebo obrázkem, doplní text o chybějící část (doplní řadu, najde "vetřelce", křížovky, osmisměrky atd.);
podle svých schopností ztvární obsah textu jednoduchými obrázky, ilustracemi; vyplní formulář/ přihláška na kurz,
předplatné dětského časopisu, jmenovka na kufru/, psaní blahopřání a pohledů, psaní krátkých textů;
- Náslech: reaguje na příkazy učitele nebo z audio záznamu; seřadí ilustrace podle dějové posloupnosti, podle
obzázkové osnovy vypráví jednoduchý příběh, pochopí obsah a smysl jednoduchého dialogu a nahrávky; v novém
krátkém textu odvodí význam některých neznámých slovíček a slovních spojení za pomoci obrázků; stanoví
chronologii;
- Hovor: hra, zpěv ve skupině, porovnání a třídění (podle velikosti, tvaru, barvy atd.) pozná předmět nebo osobu;
"utvoří" z gesta výklad;
- Hovorová a písemná interakce: řešení "aktuálních otázek" ve třídě, respektive dohoda ohledně činnosti; společná
práce s ilustrovanými materiály (fotoalba, fotografie z výletu nebo nějaké slavnosti, týdenní plán aktivit,); interaktivní
učení, spontánní rozhovor, práce vedvojicích, malých a velikých skupinách (mini dialog, výměna rolí atd..);
- převedení dětské litaratury do jiného media: tanec, zpěv, divadlo, výtvarná výchova.
- Literatura:
- Mluvnice současné čaštiny. 1, Jak se píše a jak se mluví / Václav Cvrček a kolektiv. Praha: Karolinum, 2010. - 353
str.
- Remediosová Helena, Do you want to speak Czech?: workbook, volume 1 = Wollen Sie Tschechisch sprechen?:
Arbeitsbuch zum 1. Teil / Helena Remediosová, Elga Čechová, Harry Putz; [ilustrace Ivan Mraček-Jonáš]. - 2. vyd. -
Liberec: H. Putz, 2001. - 224 str.
- M. Hádková, J. Línek, K. Vlasáková, Čeština jako cizí jazyk, Úroven A1, Univerzita Palackého v Olomouci Katedra
bohemistiky Filozofiché fakulty, podle "Společného evropského referenčního rámce pro jazyky. Jak se učíme
jazykům, jak je vyučujeme a jak v jazycích hodnotíme" - vydání první, vydalo Ministerstvo školství, mládeže a
tělovýchovy České republiky / nakladatelstvi TAURIS, 2005. - 320 str.
- Koprivica Verica, Česko-srbský, srbsko-český slovník: [výslovnost, gramatika] / [autor] Verica Koprivica. - 1. vyd. -
Bělehrad: Agentůra Matić, 2008 (Bělehrad: Demetra). - 540 str.; 20 cm. - (Nova edicija)
Jeníková Anna, Srbsko-český, česko-srbský slovník / vydalo nakladatelstvi LEDA spol. s.r.o. - vydáni prvni, Voznice
(Czech), 2002. - 592 str.
ŠAH
Cilj i zadaci
Cilj nastave šaha jeste da učenici ovladaju osnovnim i naprednim zakonitostima i principima šahovske igre radi
formiranja njihovih radnih sposobnosti, savesnosti, istrajnosti, upornosti, urednosti, radoznalosti, kreativnosti,
originalnosti i spremnosti na saradnju uz uvažavanje tuđeg mišljenja i načela lepog ponašanja, da se kod učenika
izgradi kultura rada, da se rad obavlja u određeno vreme u predviđenom radnom prostoru, kao i da se razvija svesna
potreba da se započeti posao dovrši do kraja.
igranje šaha;
Peti razred
Operativni zadaci
kroz veći broj zanimljivih i atraktivnih primera, koji se odnose na veštinu igranja šaha, zainteresuju za šahovsku igru;
kroz veći broj zadataka osposobe da samostalno donose odluke u toku šahovske igre.
SADRŽAJI PROGRAMA
UVOD (1+0)
SREDIŠNJICA (5+10)
velikani šaha: Adolf Andersen; njegov doprinos žrtvenom stilu igre. Andersenove partije: "besmrtna", "večito zelena";
koncept blokade;
Turnir učenika.
ZAVRŠNICA (2+4)
1. Način realizacije prednosti ili spasavanja iz teške situacije u završnici putem kombinatornih motiva: (1+2)
dama protiv pešaka; poseban slučaj: pešak na ivičnoj ili lovčevoj liniji;
Španska partija:
varijanta izmene (ideje za obe strane, osnovne teorijske varijante, poučna partija);
otvorena španka (ideje za obe strane, osnovne teorijske varijante, poučna partija);
klasični nastavci: Čigorinova i Brajerova varijanta (ideje za obe strane, osnovne teorijske varijante, poučna partija);
Morfijeve minijature (oko 20 poteza, klasični primeri) u kojima jedna strana brzo zahvata inicijativu i stiče odlučujuću
prednost.
Da bi se organizovala kvalitetna nastava, primerena potrebama i mogućnostima učenika petog razreda osnovne
škole, neophodno je voditi računa o tri grupe osnovnih parametara:
Predmetni parametri
Sadržaji koji se proučavaju u okviru ovog predmeta deo su opšte šahovske kulture, koja afirmiše ovu drevnu igru kao
društveno prihvatljiv model za sagledavanje životnih zakonitosti kroz simboliku šahovskog nadmetanja dveju
suprotstavljenih strana. Trinaesti svetski prvak i možda i najveći šampion svih vremena Gari Kasparov govorio je o
tome da su "kreativnost, imaginacija i intuicija nezamenljivi, baš kao i čvrst karakter, ali pobeda dolazi samo kroz
borbu." Na taj način pregnuće i voljni momenat izbijaju u prvi plan, pružajući oslonac mladoj osobi koja se nalazi u
delikatnoj životnoj fazi, u kojoj se od nje očekuje da odgovori zahtevima koje pred njega/nju postavlja školski sistem.
Proučavanje šaha trebalo bi da podstakne napredak logičkog mišljenja i sposobnosti generalizacije, a posebno je
dragocena pouka legendarnog svetskog šampiona Emanuela Laskera, doktora filozofskih nauka, koji je naglašavao
da putem šaha treba "podučavati o nezavisnom razmišljanju i prosuđivanju". Već pomenuto jačanje karaktera stvara
neophodne preduslove za preuzimanje odgovornosti prilikom donošenja teških odluka pred koje nas stavljaju
situacije koje nastaju tokom šahovske igre, ali i okolnosti koje donosi sam život. Gradi se i odnos prema greškama
putem njihovog razumevanja i prihvatanja kao neizbežnih pratilaca nastojanja da se nešto postigne, ali i razvija
navika da se uči i na sopstvenim i na tuđim greškama, i ulaže svestan napor da se one ne ponavljaju.
Nastavni parametri
Teorijska nastava iz šaha pruža skup fundamentalnih znanja koja predstavljaju nadgradnju onih koja su stečena
tokom prve četiri godine učenja šaha. Kako je već oformljena baza osnovnih znanja, stiču se preduslovi za njihovu
neposredniju primenu u praktičnim uslovima. Stoga, kad god je to moguće, predmetni nastavnik u ulozi moderatora
treba da izdvoji dovoljno vremena za praktičnu nastavu u vidu rešavanja primera na demonstracionoj tabli i kroz
testove, ali i kroz proigravanje u parovima. Na kraju svakog polugodišta predviđa se održavanje šahovskog turnira za
učenike, koji će biti u prilici da tom prilikom zajedno sa svojim vršnjacima neposredno testiraju primenljivost stečenih
znanja. Prelazak u više razrede podrazumeva i uzrast u kojem se može, uz povišen oprez i senzibilnost predmetnog
nastavnika, raditi i na građenju tolerancije na frustraciju (koja je neminovan pratilac bilo kojeg oblika odmeravanja
snaga, makar i u pažljivo kontrolisanim uslovima), kao jednog od osnova emocionalne inteligencije.
U zavisnosti od neposrednog okruženja u kojem se nalazi škola, poželjno je koristiti prednosti lokalnih resursa i
negovati kontakte sa obližnjim šahovskim klubovima. Ukoliko postoje mogućnosti, prirodno je najmotivisanije uključiti
u rad šahovske sekcije, organizovati gostovanja nekog od takmičarski aktivnih šahista iz neposrednog okruženja, uz
mogućnost odigravanja simultanke protiv zainteresovanih učenika. Preporuka je da se na kraju školske godine, kao
mogućnost da se sistematizuje i rekapitulira usvojeno znanje u ovom izbornom nastavnom predmetu, organizuje
takmičenje među učenicima istog razreda, gde bi oni u uslovima odigravanja šahovskih partija, uz poštovanje
turnirskih pravila, pokazali koja su znanja stekli tokom nastave.
- škola je dužna da, pored obaveznih izbornih nastavnih predmeta sa liste B, ponudi još najmanje četiri izborna
predmeta sa liste V, za svaki razred, od kojih učenik bira jedan predmet, prema sklonostima, na početku školske
godine;
- grupa učenika za realizaciju sadržaja programa nastavnog predmeta šah broji od 10 do 16 učenika.
Individualni obrazovni plan se priprema za učenike kojima je usled socijalne uskraćenosti, smetnji u razvoju,
invaliditeta, kasnijeg uključivanja u školovanje, nedovoljnog poznavanja jezika i drugih razloga potrebna dodatna
obrazovna podrška. Cilj individualnog obrazovnog plana jeste postizanje optimalnog uključivanja takvih učenika u
redovan obrazovno-vaspitni rad i njihovo osamostaljivanje u vršnjačkom kolektivu. Za svakog učenika pojedinačno,
prema njegovim specifičnim potrebama i mogućnostima, priprema se prilagođen način obrazovanja koji obuhvata
individualni obrazovni plan, program i način rada koji sadrže: 1) dnevni raspored aktivnosti časova nastave u
odeljenju; 2) dnevni raspored rada sa licem koje pruža dodatnu podršku i učestalost te podrške; 3) ciljeve obrazovno-
vaspitnog rada; 4) posebne standarde postignuća i prilagođene standarde za pojedine ili sve predmete sa
obrazloženjem za odstupanje; 5) program po predmetima, u kome je precizirano koji sadržaji se obrađuju u odeljenju,
a koji u radu sa dodatnom podrškom; 6) individualizovan način rada nastavnika, izbor adekvatnih metoda i tehnika
obrazovno-vaspitnog rada. Individualni obrazovni plan donosi pedagoški kolegijum na predlog stručnog tima za
inkluzivno obrazovanje. Tim za inkluzivno obrazovanje čine odeljenjski starešina i predmetni nastavnici, stručni
saradnik škole, roditelj/staratelj, a po potrebi pedagoški asistent i stručnjak van škole, na predlog roditelja/staratelja.
Roditelj/staratelj daje saglasnost za sprovođenje individualnog obrazovnog plana. Nastavnik pri planiranju svog rada
u odeljenju usklađuje svoj plan sa individualnim obrazovnim planom učenika. Sprovođenje individualnih obrazovnih
planova prati prosvetni savetnik.
Za učenike sa izuzetnim sposobnostima priprema se individualni obrazovni plan, program i način rada kojim se
utvrđuje obogaćen način obrazovanja i vaspitanja koji sadrži: 1) dnevni raspored aktivnosti časova nastave u
odeljenju; 2) dnevni raspored rada sa licem koje pruža dodatnu podršku i učestalost te podrške; 3) ciljeve obrazovno-
vaspitnog rada; 4) posebne standarde postignuća i prilagođene standarde za pojedine ili sve predmete sa
obrazloženjem za odstupanje; 5) program po predmetima, precizirano koji sadržaji se obrađuju u odeljenju, a koji u
radu sa dodatnom podrškom; 6) individualizovan način rada nastavnika, izbor adekvatnih metoda i tehnika
obrazovno-vaspitnog rada.
U nastavi predmeta od značaja za nacionalnu manjinu (istorija, muzička kultura i likovna kultura) izučavaju se dodatni
sadržaji koji se odnose na istorijsko i umetničko nasleđe određene manjine. Od nastavnika se očekuje da, u okvirima
definisanog godišnjeg fonda časova, obrade i dodatne sadržaje, obezbeđujući ostvarivanje cilja predmeta, standarda
postignuća učenika na sva tri nivoa i definisanih ishoda. Da bi se ovo postiglo veoma je važno planirati i realizovati
nastavu na taj način da se sadržaji iz kulturno-istorijske baštine jedne manjine ne posmatraju i obrađuju izolovano,
već da se povezuju i integrišu sa ostalim sadržajima programa koristeći svaku priliku da se desi učenje koje će kod
učenika jačati njihov osećaj pripadnosti određenoj nacionalnoj manjini.
Škola, u skladu sa neophodnim uslovima za rad u dvojezičnoj nastavi i kvalifikovanim stručnim kadrom, određuje
predmete, fond časova koji će se realizovati na stranom jeziku kao i način ostvarivanja nastave koja se odvija na
stranom jeziku.
Slobodne nastavne aktivnosti škola planira Školskim programom i Godišnjim planom rada. One mogu biti iz prirodnih
ili društvenih nauka, umetnosti i kulture, tehnike, kao i drugih oblasti u skladu sa interesovanjima učenika, prostornim
i ljudskim resursima. Škola je u obavezi da učenicima ponudi listu od tri slobodne nastavne aktivnosti, a učenik
obavezno bira jednu od njih i pohađa tokom cele školske godine. Slobodne nastavne aktivnosti realizuju se po
programu koji priprema škola ili po programima koji su prethodno doneti kao izborni (npr. svakodnevni život u
prošlosti, crtanje, slikanje, vajanje, čuvari prirode i sl.). Svrha ovih aktivnosti je osnaživanje učenika da prepoznaju
svoja interesovanja i sposobnosti koje su važne za profesionalni razvoj i donošenje odluka za nastavak školovanja i
zato učenici mogu svake godine birati različite slobodne nastavne aktivnosti. Nastavu treba tako organizovati da
učenici imaju što više mogućnosti za aktivno učešće, za interakciju sa drugim učenicima, korišćenje različitih izvora
informacija i savremenih tehnologija.
Plan i program vannastavnih aktivnosti škola sama priprema u skladu sa iskazanim interesovanjima učenika i svojim
mogućnostima. Izbor načina rada treba da bude u funkciji podsticanja aktivnog učešće učenika i njihove
samostalnosti. Neke aktivnosti mogu biti tako organizovane da ih zajednički vode dva i više nastavnika (na primer:
drama, pokret, muzika).
Učešće učenika u društvenim, tehničkim, humanitarnim, sportskim i kulturnim aktivnostima doprinosi mnogim važnim
ishodima obrazovanja i vaspitanja, kao što su:
- nadogradnja ishoda koji se ostvaruju u okviru redovne nastave i doprinos razvoju međupredmetnih ishoda;
- jačanje kapaciteta učenika za razlikovanje bezbednog od nebezbednog ponašanja i zaštitu od rizičnog ponašanja;
- podsticanje humanog i odgovornog odnosa prema sebi, drugima i okruženju, jačanje osetljivosti za one kojima je
potrebna pomoć (npr. stari i bolesni);
Škola treba da nastoji da rezultati rada učenika u okviru vannastavnih aktivnosti postanu vidljivi kako u okviru škole
tako i šire kao što su organizovanje predstava, izložbi, bazara, objavljivanje na sajtu, smotre stvaralaštva, sportski
susreti i dr.