SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Student/ica: Ivona Petričević

Teorija spoznaje
Temat 3

Mentor: Prof. dr. sc. Borislav Mikulić

Zagreb, 6.9.2018.
Judith Butler: Nevolje s rodom
Tekst je podjeljen u tri poglavlja: "Subjekti spola/roda/žudnje"," Zabrana, psihoanaliza i
proizvodnja heteroseksualne matrice" te "Subverzivni tjelesni činovi".

Feminizam ne može predstaviti tjelesnost pa se okreće za pomoć političkom predstavljanju

subjekta. Prije treba definirati taj subjekt. Politički sustav bi trebao omogućiti osamostaljenje
subjekta ali to se ne događa. On ga proizvodi na štetu samog subjekta.

Tlaćenje žena je povezano sa univerzalnim patrijarhatom. Zadaća feminističke genalogije

kategorije žena je da utvrdi ono političko djelovanje koje proizvodi i prikriva uvjete za zakonski
subjekt feminizma. U feminističkom subjektu rascjep donosi razlikovanje spola i roda. Rod bi
prema tome bio određen kulturološki, a ne biološki. U tom rascjepu jedinstvo subjekta je
razbijeno višestrukom interpretacijom spola. Feministički teoretičari često znaju reči da je rod
kulturalna interpretacija spola ili da je rod kulturalni konstruiran. Simone de Beauvoir kaže
„ženom se ne rađa nego postaje“. To znači da je rod konstruiran, a da je muškarac ili žena akter
koji može birati koji će rod prihvatiti. No riječ je o prividnom izboru jer se ženi pod pritiskom
okoline i kulture nameće da prihvati ulogu žene. U stvari tijelo je medij, instrument u koje se
upisuje kulturno značenje.1 Muškarac je subjekt, ima univerzalno značenje dok je žena njegova
negacija, ono Drugo.

Postoje različita stajališta vezana uz feministička pitanja, no za sva se može reći da ih zanima
položaj i značenje subjekta i roda u društvenom kontekstu. S. de Beauvoir upozorava na
razlikovanje duha i tijela, kako je žensko tijelo ograničeno unutar muškog diskursa.

Za Judith Butler je važan pojam performativnost. Društvo nam po rođenju nameće obrasce
ponašanja. Djevojčici priliči nositi rozo, dječaku plavu. Djevojkama priliči biti otmjena, fina,
draga, suosjećajna dok mladićima priliči oštriji stav. Od rođenja nam društvo nameće kako
ćemo se ponašat i izgledati na temelju našeg spola. Takva djelovanja su nesvjesna, jer društvo
podrazumijeva takvo djelovanje.

„Rod je složaj čija se cjelovitost vječno odgađa, nikada potpuno ono što jest u bilo kojem danom
trenutku.“2 Pitanje roda za sobom povlači i pitanje identiteta, koherencije i kontinuiteta. To su
norme spoznatljivosti koje se društvo postavlja i održava. Identitet je učinak diskurzivnih

1
Usp. Judith Butler, „Nevolje s rodom“, Ženska infoteka, Zagreb 2001., str. 23.
2
Judith Butler, „Nevolje s rodom“, Ženska infoteka, Zagreb 2001., str. 30.

1
praksi. Rodni identitet je u vlastito(češće društveno) poimanje sebe neovisno o spolu kojim smo
rođeni, psihičko i kulturno određenje osobe. Spominje se binarnost rodnog identiteta muško i
žensko, no Judith kaže kako postoji više rodova, npr. lezbijka je posebni rodni identitet. On
postaje spoznatljiv pomoću kulturne matrice. Rodni identitet nameće ponašanje unutar
određenih pravila, npr. heteroseksualnost je nametnuto kao pravilo. Kategorija spola se može
razumijevati ovisno o poljima moći. Spol se poima kao supstancija. Ženi se nekako pripisuje
spol sa njezinim reproduktivnim funkcijama. No i spol bi za nju bio društveno dana vrijednost.
Spol nam možda jest dan rođenjem, ali društvo je odabralo spol uzeti kao mjerilo podjele na
muško i žensko. Jednako tako kao kriterij je mogla biti boja kose, boja očiju i slično. Tako da
je i sam spol nametnut od strane društva. Judith Butler koristi citat iz knjige The point of View:
Universal or particular“ kako bi objasnila odnos žena i muškaraca.
„Rod je jezični pokazatelj političke opreke među spolovima. Rod se ovdje rabi u jednini jer,
doista, dva roda ne postoje. Samo je jedan: ženski. Muško nije rod. Jer muško nije muško, nego
opće.“3 . Uz kulturu snažan utjecaj na položaj žena ima i jezik. On ograničava i podređuje žene.
Butler spominje strukturalnog antropologa Levi-Straussa koji u ženi vidi izlaz iz prirode i ulaz
u kulturu iz koje proizlazi jezik.

Lacan koristi Hegelovu dijalektiku gospodara i roba u kojoj je gospodar neočekivano ovisan o
robu. Ta ovisnost omogućava gospodaru uspostavu vlastitog identiteta. Za njega subjekt se
utemeljuje unutar jezika. Žena potvrđuje mušku moć, a predstavlja zamjenu za majku. Žena
mora biti ono što muškarac nije kako bi ga nadopunila.4 Lacane tvrdi kako je ženstvenost samo
maska koju žena navlači kako bi prikrila svoju homoseksualnost, isto vrijedi i za muškarca. On
uopće ne pronalazi granicu prave ženskosti od njezine maske. Lacanova teorija je teorija
ropskog morala.

Butler se dotiče i Freudove melankolije roda kojom tvrdi kako je za stvaranje Ja potrebno
tugovanje. Trebamo osjetiti gubitak čovjeka kojeg smo voljeli. Mi smo prije toga poistovjetili
tog drugog sa sobom, pripojili ga sebi. Uvlačimo ga u strukturu jastva. Dječak se mora riješiti
veze s ocem zbog zabranjene homoseksualnosti, pa rješenje pronalazi u poistovjećivanju s njim.
„Melankolija odbija gubitak objekta, a i teroriziranje postaje strategijom čudesnog ponovnog
oživljavanja izgubljenog objekta, ne samo zato što je gubitak bolan, nego zato što

3
Judith Butler, „Nevolje s rodom“, Ženska infoteka, Zagreb 2001., str. 33.
4
Usp. Judith Butler, „Nevolje s rodom“, Ženska infoteka, Zagreb 2001., str. 56.

2
ambivalentnost što se osjećala prema objektu zahtjev da objekt bude zadržan dok se sukob ne
riješi.“5

Za Foucalta je seksualnost unutar matrica moći, stvara se unutar povijesnih, diskurzivnih i

institucionalnih praksi. Simone de Beauvoir tvrdi slično kada kaže „Ženom se ne rađa, nego
postaje.“ Za Foucalta ta nametnutost i predodređenost unutar samog područja seksualnosti ima
svrhu kontrole u najprivatnijoj sferi kako bi proizvodnja što više profitirala. Rod je ono što
kultura nameće, spol je nešto s čime se rodimo, on je analitički atribut. „spol ne uzrokuje rod,
a rod se ne može razumjeti kao odraz ili izraz spola; dapače, spol je za S. de Beauvoir uvijek
faktičan, a rod stečen, i dok se spol ne može mijenjati -barem je tako mislila-rod je promjenjiva
kulturalna konstrukcija spola “6 Ako je rod nešto što se postaje onda ga trebamo misliti kao
nešto što neprestano djeluje a ne kao supstanciju. Na nju se osvrće Monique Wittig koja tvrdi
kako je podjela na dva spola napravljena samo kako bi heteroseksualnost bila zaštićena. Uz to
za nju lezbijka nije žena, ona je treći rod. Smatra kako žene moraju srušiti prisilnu
heteroseksualnost zajedno sa kategorijom spola. Također naglašava važnost jezika i njegovog
utjecaja na materijalni svijet.

Rascjep između spola i roda nastaje subverzivnim tjelesnim činovima. Daje kritiku feminizma
koji se na žalost oslanja na danu sliku žene umjesto da pusti da svaka osoba izgradi sliku sebe
koju ona sama želi. Feminizam još jače utvrđuju društveno predodređenu kategoriju spola: žena
ili muškarac.

Judith Butler:

Izvedbeni činovi i tvorba roda: esej iz fenomenologije i teorije

Članak započinje definicijom pojma rod, definiranje tog pojma se temelji na društvenom
stvaranju a ne kao prirodna datost. Tvorbeni činovi pri tome stvaraju iluziju identiteta.
Feministkinje se protive tome da se društveno značenje izvodi nužno iz spola. I
fenomenologija se bavi tim pitanjem. Postavlja se pitanje „na koje se načine rod konstruira
kroz specifične tjelesne činove te koje su mogućnosti kulturne preobrazbe kroz te činove.“7
Pri tome činovi koji tvore rod su slični izvedbenim činovima u kazalištu. Za Merleau Ponty

5
Judith Butler, „Nevolje s rodom“, Ženska infoteka, Zagreb 2001., str. 70.
6
Judith Butler, „Nevolje s rodom“, Ženska infoteka, Zagreb 2001., str. 115.
7
Judith Butler, "Izvedbeni činovi i tvorba roda: esej iz fenomenologije i teorije", Frakcija: magazin za izvedbene
umjetnosti, 12/13(1999), str. 148.

3
tijelo dobiva značenje u svijetu i povijesti, ono je materijalizacija mogućnosti koje je
uvjetovao poviješću, tj. de Beauvoir, vrsta činjenja, reprodukcija povijesne situacije. Ženu
kreira povijest, a to znači da je njena struktura dogovorena prešutno, to se jednostavno
podrazumijeva. Podrazumijeva se heteroseksualnost, podrazumijeva se brak, podrazumijeva
se rađanje djece unutar braka.

Sara Salih: Judith Butler

Sara Salih knjigu započinje utjecajima na Judith Butler. Sve njezine knjige govore o formaciji
identiteta i subjekta u koju su uključene spolne, rodne i rasne kategorije koje su definirane
društvom i moći. Dijalektika, postavljanje pitanija, traženje problema, posvećivanje velikog
značaja jeziku su njezin način pisanja. Uz Hegela, Foucault, Derride, psihoanalitička,
feministička i marksistička teorija daju doprinos u radu Judith Butler, sa njima dijeli svoje
afinitete no nije predstavnik ni jednog stajališta. Uz njih na nju utječu Simone de Beauvoir,
Monique Wittig, Gayle Rubin, Nietzsche, Freud, Althusser, Jacquese Lacan, J.L. Austin.
Ključne ideje njezinog rada su :subjekt, rod, spol, jezik, psiha i upravo te ideje prolazi Sara
Salih u ovoj knjizi.

Analizu subjekta Butler radi u svojoj prvoj knjizi Subjects of desire u kojoj se vidi utjecaj
Hegelove Fenomenologije duha. Salih razlikuje Hegelova duha od Butlerovog subjekta. Oba
putuju no Hegelov duh traži apsolutnu poznaju koju dostiže tek kada um shvati da traži sebe,
svoju samosvijest, to je njegova želja koja ga pokreće. Ta želja je želja za spoznajom drugoga
pomoću kojega mogu spoznati sebe. U spoznaji drugoga gubimo sebe, a spoznajom sebe
gubimo svijet. Kao i Hegel, Butler se pita da li da bi sebe priznali kao subjekta moramo negirati
drugoga koji nam istovremeno treba da si se priznali. Tu je jasno preuzeta Hegelova ideja
gospodara i roba koji se nužno trebaju a istovremeno se poništavaju. Butler primjećuje kako
Hegelov duh nailazi na pogrešno razumijevanje francuskih filozofa (Derride Foucaulta,
Lacana) te daje prednost Hegelovoj želji za samospoznajom.

Drugi ključni pojam spol je vezan uz djelo Gender Trouble gdje prelazi iz područja
fenomenologije u feminizam. Teme te knjige su Foucaultova kritika subjekta, Butlerova čitanja
strukturalista, psihoanalitičke i feminističke teorije, melankolija i performativnost. Žena je za
nju subjekt u procesu koji konstruiran diskursom i ponaša se performativno. Spol i rod su
društveno predodređeni, oni rezultiraju tako da pojam homoseksualnosti postane tabu koji

4
prethodi incestu kao tabu. Pojam matrice se odnosi na rod kao grobnicu u kojoj se subjekt
ponaša prema ulogama. Govori o melankoličnoj identifikaciji sa roditeljima istog spola.

Bodies that matter je sljedeća knjiga kojoj Salih posvećuje pozornost. Spol je kao i rod unaprijed
određen od strane društva. On je interpeliran, performativan, označen, konstruiran, citiran. Tako
izjava „Ona je djevojčica“ prema Butler nije izjava činjeničnog stanja već interpeliranje
procesa postajanjem djevojke. Taj proces se temelji nenametnutim razlikama žena i muškaraca.
Citiranje za Butler označava ontološku normu razvijenu diskursom koji je ponekad nasilan a
ponekad ne.

Excitable Speech je knjiga u kojoj Butler najviše pozornosti posvećuje jeziku i njegovoj
cenzuri. Ispituje kategoriju subjekta u kontekstu jezika, posebno govor mržnje, samo
izražavanje gay orijentiranosti, pornografije. Analizira performativnost jezika, izgnane
govornike. Govori o jeziku kao lancu koji zadržava govornika. Riječi mogu označavati
postojeće stvari ali mogu i izazvati razne posljedice. Korištenje vladinih režima kao što je zakon
koji poziva na cenzuru, na primjer, gay predstavljanja, može ojačati ili sankcionirati nasilne
anti gay i rasističke rasprave. No ponekad je bolje izbjeći cenzuru kaže Butler. Želi reći kako
institucije imaju moć produciranja i cirkuliranja onog što žele prema cilju cenzure. Povijest je
važna u određivanju značenja riječi.

U knjizi The Psyhic Life of Power argumentira povezanost subjekta uz strukture moči koje ga
subordiniraju. Subjekt je vezan uz zakon ili autoritet koji ga podređuje, bez toga nema
socijalnog identiteta. Ta knjiga je analiza snage psihičkog života. Fokusira se na pojavu svijesti
unutar diskursa i zakona.

G. Harding: Gender and science

Rodne analize filozofije pojavljuju se uz još dva pokreta. Prvi 1960-ih postaje sve prihvaćenije
da znanstvena tvrdnja nije uspjela odražavati samo vanjsku stvarnost. Znanstveni procesi su
netransparentni; dopuštaju kulturne i društvene vrijednosti interese da doprinesu opisu i
objašnjenju prirodnog reda. Jednako tako su i rodne vrijednosti mogle oblikovati znanost.
Drugo, ženski pokreti su se razvili snažnu rodnu analizu svih ostalih aspekata društvenih
odnosa.

5
Feministice postavljaju pitanje kako su i rodni odnosi oblikovali znanosti i njihove filozofije.
Feminizam ne uvodi rod u znanost ili filozofiju znanosti, jer je već tamo, uvodi ga kao analitičku
kategoriju paralelno s ekonomskim ili kršćanskim kategorijama u filozofiju i društvene studije
znanstvenog diskursa. Keller ističe kako feminizam pokušava pronaći znanstveni subjekt u
svojoj (muškoj)praksi i retorici neutralnosti koja mu uskraćuje postojanje. Rod nije vlasništvo
osobe već institucija i sistema. Feminističke znanosti su se opredijelila za sljedeća pitanja:

Gdje su žene bile smještene u znanstvenim institucijama i samoj znanosti, koje su bile prepreke
njihovom dolasku, koje su posljedice po znanost za njihov izostanak. Na koje načine je znanost
djelovala androcentrički i seksistički. Gdje su seksističke i androcentričke tišine iskrivile
rezultate u znanostima. Kako su rodni modeli narušavaju znanstvene rezultate Pet, kako jesu

središnji epistemološki regulatorni pojmovi - objektivnost, dobra metoda, racionalnost,

apstraktni pojedinac znalac - koncipiran da favorizira vrijednosti interese dominantnih skupina?
Što je uloga znanstvenog obrazovanja u pogoršanju tih problema problema?

Pitanje loše ili standardne znanosti za sobom povlači podjelu na empiriste i post empiriste.
Empirijske feministkinje primjećuju kako bi znanstvenici često istraživanja provodili samo na
muškarcima, zanemarujući žene. Post empiričke feministkinje naglašavaju pogrešku u logici
istraživanja i objašnjenja, uočavaju ulogu androcentričnih vrijednost.

Androcentrična pristranost ulazi u znanost u svakoj fazi. U proces istraživanja, uključujući i

odabir problema. Kodirano je što je žensko a što muško. Npr. muška područja su fizika, logika
i matematika.

Feministkinje traže objektivnost i neutralnost koje su već kodirane kao muške. Potrebna je
znanost slobodna od androcentrizma i seksizma kako bi žene mogle u potpunost sudjelovati u
znanosti.

L. Code: Feminist epistemology

Feministi pokazuju kako zapadna filozofija 20.stoljeća još uvijek postavlja ideale, norme i
vrijednosti koje baziraju na bijelim muškarcima. Dominantne suvremene epistemologije žele
razviti ideal objektivnih i subjektivnih vrijednosti. Želi maknuti bilo kakve interese prema
objektu i usredotočiti se samo na dokaze. Feministice pokazuju da, unatoč njihovoj neutralnosti,
proizlaze, naturaliziraju i normaliziraju iskustva i društvene pozicije privilegiranih europskih
muškaraca i njihovih (muških) potomaka. Feminističke empiristkinje žele proizvoditi znanja

6
koja nisu ni androcentrirana, niti obilježena seksističkim rasističkim, klasističkim ili drugim
pristankom. One traže novu objektivnost u znanosti. Lyn Nelson kaže kako je znanje moguće
samo unutar zajednice

Feministi kao što su Patricia Hill Collins, Sandra Harding, Nancy Hartsock i Hilary Rose tvrde
da niti ortodoksni niti feministički empiristi ne mogu adekvatno odgovoriti na povijesne i
materijalne uvjete koji stvaraju znanje ali da se iz potlačenosti može izvući korist, kao što je
marksizam iz proletarijata. U feminizmu imamo tako primjer crnih feministkinja. Javljaju se
kritičari koji kažu kako feminizam sam propada zbog svoje ne jedinstvenosti u stajalištima.,
dok drugi kažu da je i njihova teorija ograničena kao bilo koja druga. Feministi su pokazali da
je svjedočanstvo dostojan izvor znanja jednako kao i percepcija. Feminizam se ne može svesti
na jednu ideju i jedan set principa. Oni omogućuju širi pogled na materijalne i društvene
probleme.

Snježana Prijić-Samardžija:
Društvo i spoznaja: uvod u socijalnu spoznajnu teoriju
Ova knjiga promatra utjecaj društva na spoznaju. Socijalna spoznajna teorija uzima u obzir da
spoznavatelj pripada nekom društvu koje onda utječe na samog spoznavatelja. Utjecaj se vidi
prilikom prihvaćanja ili odbijanja raznih uvjerenja, znanja i spoznajnih sposobnosti. U povijesti
se uvijek naglašavala spoznaja pojedinca, dok je socijalni utisak bio osporavan. Knjiga zastupa
metodološki individualizam. "Takav stav sadrži dvije teze:1. socijalne relacije utječu na ljudsko
znanje i razvoj spoznajnih sposobnosti, 2.misleći pojedinci pokretačka su snaga povijesti i
društva"(16.str) To znači da podjednako vrednuju doprinos pojedinca kao i socijalnih relacija.
Upravo je K. Popper najviše pridonio odvajanju od subjekta koji spoznaje. Opravdavalačke
strategije individualne spoznajne teorije su : fundacionizam, koherentizam, relijabilizam.
Prosuđivačke strategije socijalne opravdanosti vjerovanja su: ekspertizam, konsenzualizam,
veritizam. spoznajne teorije Kriteriji prosudbe socijalne opravdanosti odgovaraju kriterijima
opravdanja individualne Socijalni veritizam je najbolja strategija prema Prijić-Samardžiji zbog.
Stari program često završava u relativizmu jer tvrdi da su sva vjerovanja jednako vrijedna s
obzirom na uzroke njegove vjerodostojnosti. Ova knjiga se pita o istinitosti i opravdanosti
vjerovanja pa stoga spada pod normativni pristup teorijama opravdanja. Deskriptivni se pita
kako znamo da je jabuka crvene boje, a normativni zašto baš to vjerovanje držimo opravdanim.

Kriteriji opravdanosti individualne spoznajne teorije:

7
 1. Fundacionalistička teorija opravdanja(teorija utemeljenja)

To je najzastupljenija teorija u povijesti. Temelj te teorije jest opažanje. Temelj svakog

vjerovanja i znanja je u percepciji. Opravdanje je nužno vezano uz stvarno stanje stvari, te
zaustavlja regres u opravdanju. Jedna od glavnih kritika fundacionalizmu je da ne postoji
nepogrešivo vjerovanje.

2. Koherentistička teorija opravdanja (teorija usklađenosti)

Unutar ove teorije vjerovanje je opravdano ako je koherentno s postojećim skupom vjerovanja
pojedinaca. Sva vjerovanja imaju isti epistemički status, opravdanost novog vjerovanja se
temelji na odnosu sa opravdanosti nekog već postojećeg vjerovanja, sva vjerovanja su
konzistentna, neproturječna, i međusobno se podržavaj. No što ako je cijeli sustav vjerovanja
lažan, onda će i sva nova vjerovanja koja moraju biti u skladu sa njim biti lažna.

3. Relibijalistička teorija opravdanja (teorija pouzdanosti)

"prema relijabilističkoj teoriji opravdanja , vjerovanje je opravdano ako je nastalo spoznajnim

procesom koji je općenito pouzdan"(40.str.) Unutar spoznajnog procesa mora biti više istinitih
vjerovanja od neistinitih. Npr. iako je percepcija pogrešiva ipak je u omjeru istinitih i neistinitih
percepcija više istinitih, pa je stoga percepcija dobar temelj za opravdanje. Prema Goldmanu
postoje dva stupnja procjene opravdanosti vjerovanja: utvrđivanje koji su pouzdani spoznajni
procesi i je li vjerovanje nastalo pouzdanim spoznajnim procesom. Ovoj teoriji se može
prigovoriti relativnost, jer je recimo percepcija u svakodnevnom životu pouzdana dok u
astronomiji nije

Traži se optimalni kriterij odabira socijalnog opravdanog vjerovanja. U posljednje vrijeme se

pokušavaju što više zbližiti ove metode.

Kriteriji opravdanosti u socijalnoj spoznajnoj teoriji: konsezualizma, veritizam, ekspertizam,

epistemički paternalizam.

Konsenzualizam uzima usuglašenost u zajednici kao kriterij za socijalnu opravdanost.

Za veritizam je istina glavni kriterij socijalne opravdanosti. Kriteriji pouzdanosti, snage i brzine
su internalni kriteriji, a plodnost učinkovitost i brzina eksternalni kriteriji. Internalni su vezani
za vrijednost istine, a eksternalni su vezani za socijalne efekte

8
Ekspertizam uzima za kriterij socijalne opravdanosti prihvaćanje stavova stručnjaka--
fundacionalizam.

Socijalni veritizam uzima konsenzus stručnjaka kao kriterij socijalne opravdanosti.

Epistemički paternalizam kaže kako je socijalno opravdano kontrolirati protok podataka u

zajednici. Ovdje se paternalizam očituje u obliku komunikacijske kontrole, ograničavanja
distribucije informacija i cenzure informacije. Kontrolom protoka podataka se regulira što će
biti istinito vjerovanje.

SOCIJALNA SPOZNAJNA TEORIJA I SVJEDOČANSTVO

"Svjedočanstvo ili akt prenošenja obavijesti ili izvještaj drugih osoba u suvremenoj se literaturi
tretiraju kao jedan od izvora podataka ili vjerovanja o svijetu."8(165.str. Društvo i spoznaja)
Ovaj stav se temelji na pitanju prihvaćamo li socijalni faktor u spoznajno teorijskim
objašnjenjima. Prema atomistima čovjek se može u potpunosti razviti i kada bi živio izvan
ljudske zajednice, dok holizam tvrdi da su ljudski odnosi neizostavni za razvoj racionalnosti i
mišljenja. Puritanizam u potpunosti odbacuje svjedočanstvo kao temeljni spoznajni odnos
drugim ljudima. Začetni puritanizma je Descartes(usp. 166 str), prihvaća se samo ono što
proizlazi iz vlastitih mentalnih sposobnosti.

REDUKCIONIZAM I ANTIREDUKCIONIZAM
Uz epistemički status svjedočanstva se veže redukcionizam čiji je predstavnik Hume i
antiredukcionizam kojega zastupa Thomas Reid. Antiredukcionizam uzima svjedočanstvo kao
temeljni izvor znanja, ravnopravno opažanju memoriji i zaključivanju. Pri tome mora
zadovoljavati princip istinitosti i povjerenja. Ljudima je u naravi imati povjerenje u druge ljude
kao sklonost prema istini. Redukcionizam, pogotovo za Humea kaže kako svjedočanstvom ima
opravdanje tek kada bude svedeno na opažaj.

Snježana Prijić-Samradžija u ovom kontekstu navodi dva ključna problema: je li opravdano

neovisno ili neposredno prihvaćanje svjedočanstva ili prihvaćanje postaje opravdano samo
posredno, provjerom, ili reduciranjem na fundamentalnije izvore znanja. 2. je li svjedočanstvo
izvor znanja o svijetu ili ne. Reudkcionisti i antiredukcionisti se ne slažu oko toga treba li
prihvaćanje svjedočanstva svesti na druge izvore ili ne.

Prvi pozitivni argument u prilog prihvaćanju svjedočanstva jest pragmatički. On kaže kako bi
ne prihvaćanjem svjedočanstva ljudska spoznaja bila toliko neiskorištena da bismo ju mogli

8
Snježana Prijić-Samardžija, „Društvo i spoznaja: uvod u socijalnu spoznajnu teoriju“ KruZak, Zagreb 2000, str.
165.

9
usporediti sa životinjskom. jednostavno sam njegov značaj i važnost je dovoljan da mu se
vjeruje

Drugi pozitivni argument je evolucionistički. Povjerenje u svjedočanstvo je jednostavno način

optimalnog preživljavanja u danoj okolini.

Treći je konceptualni argument. To je apriorni princip prihvaćanja svjedočanstva.

Antiredukcionisti se dijele u tri skupine:

1. oni koji tvrde da je svjedočanstvo izvor znanja ravnopravan opažanju i zaključivanju.

Predstavnik je Coady

2.oni koji tvrde daje svjedočanstvo slabiji izvor znanja od opažanja i zaključivanja, predstavlja
ih Plantinga

3. oni koji negiraju svjedočanstvo kao izvor znanja, i na to mjesto postavljaju opažanje.
Predstavlja ih Dummet

Ako postoje posebni razlozi za sumnju koji svjedoče protiv svjedočanstava onda se ne prihvaća
samo tako.

KOHERENTISTIČKI REDUKCIONIZAM
Ovo je kritika antiredukcionizma. Prihvaćanje svjedočanstva nije neposredno. Odbacuje se
svođenje na fundamentalnije izvore od svjedočanstva, redukcija je nemoguća. Oni se pitaju o
provjeri informatora a antiredukcionisti tvrde kako provjera nije niti potrebna. Provjera
uključuje informatora, tvrdnju i okolnosti u kojem je izrečena. Na temelju pozadinskog znanja
ili već usvojenog skupa vjerovanja se radi provjera. Prihvaćanje svjedočanstva je opravdano
samo ako se zadovoljavaju sljedeća dva zahtjeva: "(1)utvrdio je da je informator lokalno
pouzdan i da (2) njegovi razlozi u prilog tome da je informator lokalno pouzdan koheriraju s
njegovim prihvaćenim skupom vjerovanja"9

KARL MANHAJM: SOCIOLOGIJA ZNANJA

Sociologija znanja se trudi postaviti i razraditi egzistencijalnu uvjetovanost znanja, a povijesno
sociološki pogled želi egzistencijalnu uvjetovanost prikazati različitim sadržajima u povijesti i
sadašnjosti. Sociologija znanja se veže uz ideologije. Egzistencijalna uvjetovanost se može

9
Snježana Prijić-Samardžija, „Društvo i spoznaja: uvod u socijalnu spoznajnu teoriju“ KruZak, Zagreb 2000., str.
227.

10
odnositi na činjenice ili na teoriju. Prilikom razumijevanja svijeta različito ga promatramo,
percipiramo, odlučujemo, spoznajemo. Pojam struktura aspekata je uveden kako bi označio
različito viđenje iste stvari. Na primjer jedna riječ može imati posve različito značenje u
različitim kulturama. Čovjek prihvaća samo one spoznaje koje se uklapaju u već postojeću
ideju, ideologiju. Pristup problemu, stupanj apstrakcije i konkretizacije su uvjetovani
društvenom egzistencijom. U pristupu problemu dva sugovornika mogu biti društveno i
duhovno homogena ili heterogena. Fenomen relacioniranja znači da kada i steknemo nove
spoznaje mi povlačimo relaciju sa već postojećim. Partikulariziranje se odnosi na ograničavanje
važnosti iskaza, iskaz ne vrijedi apsolutno. Sociologija znanja je i kritika jer rekonstruira moć
i granice shvaćanja iskaza. Njezin zadatak je razraditi kriterije egzaktnosti. Izvore sociologije
znanja pronalazimo kod Marxa i Nietzschea.

Gnoseologija je osnova za osnivanje svih znanja ali je i sama nastala na temelju već postojećeg
znanja. Gnoseologiju uzima kao fundamentalnu znanost, a empirijske posebne znanosti pružaju
podlogu za pronalazak novih znanja. Današnja gnoseologija je partikularna zato što je kao
mjerilo uzela isključivo egzaktne prirodne znanosti. Karl Manhajm spominje paradigmatično
znanje, jer se istina mijenja u skladu sa slikom tog doba. Dva su puta teorije znanja: jedan će
se voditi egzistencijalnom uvjetovanošću, a drugi da se u otkrivanju egzistencijalne
uvjetovanosti postojećih znanja vidi prvi korak za odvajanje od egzistencije.

11