FIZIKALNA TERAPIJA, doc. dr.

Mladenka Naletilić

Fizikalna terapija je primjena fizikalnih agensa u terapijske i rehabilitacijske svrhe.

POVIJEST
Nekoliko tisuća godina prije Krista koristila se masaža. Antička Grčka – Hramovi boga
Eskulapa gimnaziji. Rimljani su više cijenili helioterapiju, balneoterapiju i masažu. U 19.
stoljeću dolazi do znanstvenih osnova kineziterapije i prva primjena elektroterapije
(galvanizacija). U 20. stoljeću - UZ, TENS, laser, magnetska terapija.
TOPLINSKA TERAPIJA
Osnove termalne fizike:
Prijenos topline se uvijek odvija od molekula s višom na molekule s nižom temperaturom:
 Radijacija – prijenos topline infracrvenim zrakama odašiljanjem oko sebe s toplijeg na
hladnije tijelo, zrakom.
 Kondukcija – prijenos topline u neposrednom srazu molekula, neposrednim kontaktom,
kada molekule toplijeg tijela koje se kreću brže udaraju o molekule hladnijeg tijela koje se
počinju gibati brže i taj se predmet zagrijava (parafin, topli i hladni oblozi).
 Konvekcija – molekule se kreću s jednog mjesta na drugo, strujanje tekućina i plinova.
Fiziološki učinci topline:
 Lokalni učinak – porast metaboličke aktivnosti, vazodilatacija pripadajućih krvnih žila s
posljedičnim boljim protokom krvi, povećanje ekstenzibilnosti kolagena što omogućava
lakše izvođenje pokreta, spazmolitički učinak na spastične mišiće, analgetski učinak
(mehanizam nejasan)
 Sustavni odgovor – generalizirana vazodilatacija, pad tlaka s posljedičnom tahikardijom i
ponekada gubitak svijesti kod predisponiranih osoba, ubrzano disanje, znojenje, pojačana
funkcija bubrega.
TERMOTERAPIJA – KRIOTERAPIJA
 Liječenje toplinom – termoterapija
 Liječenje hladnoćnom – krioterapija
Termoterapija može biti:
 Površna: vlažna (voda, vlažni zrak) i suha (sunce ili neki drugi izvor infracrvenog zračenja)
 Duboka termoterapija – toplina se prenosi kroz kožu u duboka tkiva (elektromagnetski
izvori ili akustički), a povišenje temperature je posljedica konverzije energije
 Lokalna i opća

1
Fiziološki učinci hladnoće:
 Lokalni učinak – smanjenje metaboličke aktivnosti, povećanje viskoznosti krvi,
vazokonstri4kcija uz lokalnu retenciju CO2 i nusprodukata metabolizma, smanjenje
živčane podražljivosti i brzine vodljivosti, nakon početne vazokonstrikcije za 15-20 min
nastupa sekundarni vaskularni odgovor u vidu povećanja protoka krvi.
 Sustavni odgovor – generalizirana vazokonstrikcija, povećanje napetosti mišića i drhtanje
što povećava metaboličku aktivnost i proizvodnju topline.
POVRŠNA TERMOTERAPIJA
 Tehnika premazivanja – dijelovi tijela koji se teško mogu uroniti u parafin, premazuju se
u nekoliko slojeva i premotaju se nepropusnom gumenom tkaninom i tako drže 20 min.
 Fluidoterapija – površinsko zagrijavanje kod kojeg se male čestice tvari zagrijavaju i
podižu cirkulacijom zraka, zagrijavanje konvekcijom. Sićušne silikonske čestice ili čestice
od drugih materijala smještene su u prozirni spremnik u koji se uvlači ekstremitet koji se
zagrijava. Terapijska temperatura je obično od 46-51o. Tijekom provedbe fluidoterapije
bolesnik može izvoditi vježbe.
 Indikacije za termoterapiju: prije aktivnih i pasivnih vježbi (analgetski i sedativni
učinak), prije električnog podraživanja (smanjenje otpora kože), prije trakcije, prije masaže
(povećanje protoka krvi i relaksacija).
 Kontraindikacije za termoterapiju: ozljede s krvarenjima i razvojem edema, duboka
venska tromboza, periferne vaskularne bolesti, suviše stare ili mlade osobe (nemogućnost
odgovarajuće regulacije tjelesne temperature), smetnje senzibiliteta, kožni i limfatički
tumori.
KRIOTERAPIJA
 Kriomasaža: led u plastičnoj čaši, lilihip tehnika, kockice leda se mogu umotati u ručnik.
Traje 3-7 minuta ili duže.
 Kriooblozi: komercijalni oblozi ispunjeni silikonskim gelom čuvaju se u hladnjacima,
kemijski hladni oblozi sadrže kemijsku tvar pogodnih termičkih svojstava, raspršivači koji
hlade brzim isparavanjem tvari (etil-klorid, fluori-metan)
 Kriokupke: uranjanje u ledeno hladnu vodu, posebice okrajina u trajanju od 30-ak sekundi
uz ponavljanja.
 Indikacije za krioterapiju: smanjenje akutne boli, smanjenje lokalnog krvarenja i otoka,
smanjenje spazma, smanjenje upale, liječenje akutnih opekotina.
 Kontraindikacije: ozebline u anamnezi, Raynaudova bolest, komprimitirana cirkulacija,
vrlo stare ili mlade osobe, osjetljivost ili alergija na hladnoću.

2
 FOTOTERAPIJA – SVJETLOSNA TERAPIJA
 Infracrveno zračenje
 Ultravioletno zračenje
Dio su elektromagnetnog spektra, a razlikuju se po valnim duljinama, frekvencijama i fotonskoj
energiji.
INFRACRVENO ZRAČENJE
Dio elektromagnetnog spektra valne duljine od 770-1500 nm, odmah iznad crvenog dijela
vidljivog spektra. Površno zagrijavanje. Indikacije i kontraindikacije su iste kao i kod drugih
oblika površnog zagrijavanja.
 Izvori s vidljivim zračenjem, kratkovalno zračenje: žarulje sa žarnom niti od volframa
ili tungstena (solux svjetiljke), prodiru dublje u tkivo zbog veće fotonske energije.
 Izvori s nevidljivim zračenjem, dugovalno zračenje: metalni spiralni navoj okružen
porculanskim izolatorom, apsorbira se u gornjim slojevima kože i ima manju fotonsku
energiju.
Izvor zračenja postaviti tako da zrake padaju okomito na tijelo s udaljenosti oko 40-60 cm za
izvore s vidljivom svjetlošću i 70-90 cm za izvore s nevidljivim zrakama. Oči zaštititi mokrom
vatom ili tamnim naočalama (katarakta).
ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE
UV zrake su elektromagnetske zrake valne duljine od 180-400 nm, neposredno ispod
ljubičastog dijela vidljivog spektra i imaju znatno više fotonske energije tako da izazivaju
fototermičke, fotokemijske i biološke učinke u organizmu.6
 UV-A zrake (400-315 nm), najmanje nuspojava radi manje fotonske energije, dublje
penetriraju.
 UV-B zrake (315-280 nm)
 UV-C zrake (280-100 nm), baktericidno djelovanje radi suprimiranja sinteze DNK i RNK.
DJELOVANJE UV ZRAČENJA
 Pigmentacija – proizvodnja melanina iz tirozina u melanocitima putem enzima tirozinaze
(UV-B zrake), dok UV-A zrake djeluju na od prije prisutni premelanin u koži koji prelazi u
melanin i ima veću trajnost od onog stvorenog enzimskom reakcijom.
 Baktericidno djelovanje
 Cijeljenje rana
 Stvaranje vitamina D pretvorbom 7-dehidrokolesterola u provitamin D2 koji u jetri i
bubrezima prelazi u aktivni vitamin D.
 Ubrzanje metabolizma
 Povećana sinteza eritrocita i drugih krvnih stanica
 Povoljni psihološki učinak
Upalno djelovanje na rožnicu i bjeloočnicu

3
 Indikacije: psorijaza, acne vulgaris, ulkusi, žutica, tbc kostiju i zglobova, rahitis,
disfunkcije vegetativnog živčanog sustava, Raynaudova bolest.
 Kontraindikacije: fotosenzitivnost, pelagra, lupus eritematodes, sclerodermia, akutne
infektivne bolesti, plućna tbc, teške srčane bolesti, neregulirana šećerna bolest, kožne
bolesti osim gore navedenih.

 Živina kremena svjetiljka – kremena cijev ispunjena plinom, argonom i živom u kojoj se
plin zagrijava električnom energijom i toplina dovodi do isparavanja žive koja emitira
ultraljubičasto i vidljivo ljubičasto svjetlo.
 Fluorescentna svjetiljka – sve se više koristi i izvor je bliskih, UV-A i UV-B zraka,
izrađena od specijalnog stakla koje propušta UV zrake.
PRIMJENA
 Biodozimetar – komad kartona ili drugog materijala koji ne propušta svjetlo i na kojem
izrežemo 6 krugova, a služi za određivanje biodoze. Na fleksornu stranu podlaktice ili donji
dio abdomena pacijenta stavi se biodozimetar kojem su prekriveni svi otvori. UV zrake
padaju okomito na ispitivano područje s udaljenosti od oko 75 cm. Otvori se prvi otvor na
maski i izloži zračenju od 1 min, potom otvaramo drugi otvor i zračimo slijedeću minutu,
pa treći i tako redom. Svaki prethodni otvor na kraju postupka duže je obasjavan UV
svijetlom od slijedećeg izloženog, tako da je zadnji otvor obasjan 1 minutu, a prvi 6 minuta.
Nakon dva sata može se odrediti koja je dužina zračenja dovela do minimalnog eritema koji
želimo terapijski primjeniti.
HELIOTERAPIJA
Sunce – prirodni izvor elektromagnetskih valova. Od 95-99% sunčeve energije na Zemlji su
infracrvene i vidljive zrake, a 1-5% UV zrake, zrake kratkog vala nađene su samo iznad polarnih
područja.
Najjače djelovanje na organizam imaju UV zrake, te se indikacije za helioterapiju poklapaju s
onim za UV terapiju. Kod nizinskog sunčanja u elektromagnetskom spektru prevladavaju
toplinske, a manje ultraljubičaste zrake. Zaštitini faktor u kremama za sunčanje priječi prodor
određenih dijelova spektra UV-A ili UV-B zraka. Kvocijent između eritemskog praga
dobivenog sa sredstvom za zaštitu i eritemskog praga dobivenog bez sredstva za zaštitu.

ELEKTROTERAPIJA
1. Neposredna (direktna) – el. struja bez pretvorbe
2. Posredna (indirektna) – el. energija se pretvara u drugi oblik energije koji djeluje terapijski.
GALVANIZACIJA
Istosmjerna konstantna struja gdje se elektroni kreću stalno u istom smjeru i istom brzinom.
Dobiva se pretvorbom izmjenične struje gradske mreže (frekvencije 50 Hz i napona 220 V)
pomoću usmjerivača koji propušta samo svaku polovicu vala koji ima smjer od katode prema
anodi. Struja se na mjesto primjene vodi elektrodama koje su na uređaju označene s ''-'' (katoda)
i ''+'' (anoda) i građene su od metala (cink, aluminij, kositar).
4
Utvrđivanje polariteta: u čašu vode staviti NaCl (sol) radi bolje vodljivosti i pustiti struju
najveće jakosti. Elektroda na kojoj se nakupi više mjehurića je katoda (vodika ima dvostruko
više od kisika i on putuje ka negativnoj elektrodi, katodi). Elektrode se oblažu navlaženom
hidrofilnom tkaninom radi bolje vodljivosti i sprječavanja kaustičnog djelovanja – pod katodom
se stvaraju lužine, a pod anodom kiseline koje djeluju kaustično.
SUHA, VLAŽNA, SPECIJALNA GALVANIZACIJA
SUHA
 Poprečna (transregionalna), elektrode dužine 80-100 cm i širine 10cm – bolji terapijski
učinak jer se prostrujava cijelo područje između elektroda.
 Uzdužna (longitudinalna), manje elektrode, jedna se postavlja distalno, druga
proksimalno. Anoda proksimalno, katoda distalno – silazna galvanizacija, smirujući učinak;
uzlazna galvanizacija djeluje podražajno.
 Točkasta, aktivna elektroda je veličine od 5 cm i stavlja se na bolno mjesto, a druga
inatkivna elektroda je znatno veća i postavlja se udaljeno. Primjenjuje se 5 minuta na
površno bolno mjesto.
Dati prednost poprečnoj galvanizaciji.
SPECIJALNA
Elektrode prilagođene pojedinom dijelu tijela.
 Bergonijeva polumaska – aktivna elektroda, katoda, oblikovana u obliku polumaske i
postavlja se na bolno područje, na stranu bolova n. trigeminusa, dok se inaktivna elektroda
postavlja na kožu prsne kosti ili kožu između lopatica (neuralgija n. trigeminusa, pareza n.
facialisa).
 Ščerbakov ovratnik – aktivna elektroda je u obliku ovratnika i postavlja se na vrat do
ramena, a druga se elektroda postavlja na lumbalnu kralježnicu (iritacija vegetativnih
ganglija). Elektroda u vidu ovratnika se spaja s anodom, a slabinska s katodom.
 Hlačice po Ščerbaku – primjena galvanske struje na organe male zdjelice. Aktivna se
elektroda postavlja na križa, a druge dvije na ventralnu stranu proksimalnog dijela
natkoljenica (katoda).
VLAŽNA GALVANIZACIJA
Primjena istosmjerne struje na tijelo kroz vodu postoji idealan kontakt između vode koja
prenosi struju i tijela, pa ne nastaje opekotina, površina djelovanja struje je velika, a
zagrijavanjem vode razvija se i toplinski učinak.
 Stanične kupke – posebne kadice različite veličine, za donje (8 l) i gornje udove (5 l).
Temperatura vode oko 36o, napravljene od izolatora (plastika ili pleksistaklo) u koje se
dovodi struja preko ugljene ili metalne elektrode. Četverostanične, dvostanične i rijetko
trostranične kupke.
Kada su ruke priključene na anodu, a noge na katodu govorimo o silaznoj galvanizaciji, dok je
kod uzlazne obrnuto. Uzlazna galvanizacija se rjeđe koristi. Postupak traje oko 20, rijetko 30
minuta; jakost struje je od 10-20 mA.

5
Gustoća struje je najveća na površini između kože i vode. Temperatura vode je 35-38o, a jačina
struje je 300-1500 mA. Kupki se može dodati lijek, biljni ekstrakt, eterično ulje, blage otopine
nekih soli čime se poboljšava opći učinak. Često se kombinira s podvodnom masažom.
Postupak traje 30 min.
GALVANSKA KUPKA
Primjena istosmjerne struje na čitavo tijelo koje je uronjeno u vodu, osim glave. Kada je
građena od izolatora (plastika ili porculan), elektrode su postavljene na uzglavlju i podnožju,
izolirane rebarcima od drva. U tijelo ulazi oko 1/3 strujnog toka jer je voda bolji vodič i teče
mimo tijela.
DOZIRANJE GALVANSKE STRUJE
 Gustoća struje po jedinici površine – ljudsko tijelo može podnijeti gustoću struje od 0,1-
0,5 mA/cm2 – jačina struje u mA podijeljena s površinom elektrode u cm2.
 Subjektivna reakcija pacijenta – slabi strujni podražaj se osjeća kao lagano žmaranje,
strujanje i bockanje. Jači strujni podražaj osjeća se kao pečenje i bol. Bolesnik smije osjetiti
strujanje, bockanje, žmaranje ili trnjenje, ali ne smije osjetiti pečenje i bol na površini, niti
pritisak u dubini.
 Aktivna, diferentna, elektroda je manja s većom gustoćom struje, a inatkivna ili pasivna
elektroda je veća, s manjom gustoćom struje.
 Polako se ''ušuljavamo'' u organizam na početku prostrujavanja, a na kraju postupka se
postupno ''išuljavamo'' iz organizma.
DJELOVANJE GALVANSKE STRUJE
 Galvanizacija izaziva elektrolitsku disocijaciju. Kada ti elektroliti dospiju do elektroda,
pozitivni ioni se nakupljaju pod negativnom elektrodom ili katodom (kationi), a negativni
pod pozitivnom ili anodom (anioni), oni gube svoja električna svojstva, postaju električno
neutralni, a kemijski aktivni (elektroliza). Stoga na katodi nastaju baze koje izazivaju
kolikvacijsku nekrozu, a na anodi kiseline koje izazivaju koagulacijsku nekrozu.
 Osnovno djelovanje galvanske struje je promjena ionske koncentracije.
 Prolaskom struje kroz tkiva ioni savladavaju otpor te nastaje transformacija električne
energije u toplinu, stvaranja vazodilatacije s boljom izmjenom kiselih produkata
metabolizma i normalizacije pH vrijednosti.
 Neželjne pojave: opekline, najčešće ako su elektrode ogoljele; galvanski osip.
 Indikacije: pareze i paralize perifernih živaca, degenerativne reumatske bolesti,
posttraumatski edem, poremećaji cirkulacije.
 Kontraindikacije: akutne upale, krvarenja i sklonost krvarenju, srčana dekompenzacija,
strana metalna tijela, maligne bolesti, povrijeđena koža, trudnoća.

DIJADINAMSKE STRUJE (modulirane, Bernardove, 1950.)

Niskofrekventne, impulsne sinusoidne struje frekvencije od 50-100 Hz. Modulacijama po
frekvenciji i jačini te dodavanjem galvanizacije male jačine može se dobiti više modulacije.
1. Modulacija I (dvofazno fiksirane – DF) – punovalno usmjerena struja, jedan impuls traje
10ms bez stanke, frekvencija 100 Hz.

6
2. Modulacija II ( monofazno fiksiranje – MF) – poluvalna usmjerena struja, jedan impuls
traje 10ms, pauza 10ms, frekvencija 50 Hz.
3. Modulacija III – kombinacija modulacije I i modulacije II, svaka traje 1 sec.
4. Modulacija IV – kombinacija poluvalno usmjerene struje i galvanske struje rastućih impulsa
s poluvalno usmjerenom strujom, prvi dio modulacije traje 5 sek.
5. Modulacija V – modulacija II s tijekom impulsa 1 sekundu i pauzom od 1 sekunde.
 Modulacija I – inhibicija simpatikusa, analgetski učinak: bolna stanja glave i vrata,
cirkulatorni poremećaji, algodistrofija, Raynaudov sindrom, Mb. Burger.
 Modulacija II – analgetski učinak, tonizacija vezivnog tkiva, inhibicija simpatikusa: ozljede
mekog tkiva, luksacije, subluksacije, poremećaj trofike vezivnog tkiva.
 Modulacija III – uklanja edem i hematom, analgetski učinak.
 Modulacija IV – ima dugotrajni i intenzivni analgetski učinak. Modulacije III i IV izazivaju
smanjenje tonusa hipertonične i spastične skeletne muskulature.
 Modulacija V – izaziva mišićnu kontrakciju.
DJELOVANJE DD STRUJA
 Smanjenje boli zbog inhibicije simpatikusa, smanjenje otekline i upale radi povećanja
permeabilnosti staničnih membrana i poboljšanja lokalne cirkulacije, povećanje mišićne
kontrakcije izravnim podraživanjem motoričkih živčanih vlakana, povećanje lokalne
cirkulacije radi potiskivanja aktivnosti simpatikusa što dovodi do vazodilatacije u lokalnom
području i oslobađanja histamina, ubrzanje zacjeljenja tkiva zbog poboljšavanja lokalne
cirkulacije i brže izmjene produkata metabolizma povećavanjem propusnosti staničnih
membrana.
 Elektrode za primjenu moduliranih struja mogu biti pločaste, u vidu šalice i vakuum
elektrode.
 Vakuum elektrode mogu imati uređaj za isisivanje zraka čime se pojačava djelovanje struja
zbog nastanka hiperemije.
 Negativna elektroda, katoda ima jači podražajni učinak od anode.
 Transregionalna primjena – velike elektrode slično kao u poprečnoj ili uzdužnoj
galvanizaciji.
 Primjena po bolnim točkama – male elektrode u obliku šalice s drškom, na bolnu točku
stavlja se katoda, a anoda 2-3 cm proksimalno od nje, prvo se djeluje na najbolniju točku,
zatim na bolnu točku drugog reda (lov na bolne točke)
 Primjena po bolnim točkama duž zahvaćenog živca (Valleixove točke)
 Paravertebralna ili segmentna primjena
 Gangliotropna primjena – male elektrode u obliku šalice stavljaju se na ganglion
(stellatum, cervicale superijus) i to tako da se katoda stavlja na ganglion, a anoda
proksimalno.
 Vazotropna primjena – duž krvnih žila pri cirkulacijskim poremećajima, katoda se stavlja
distalno.

7
Doziranje: basis i dosis.
 Basis – najmanja jačina konstantne galvanske struje od 2-3 mA, bolesnik je ne osjeti,
ispituje podnošljivost bolesnika, a zatim se prelazi na dosis.
 Dosis – ona jačina struje koja je potrebna za primjenu odgovarajuće modulacije.
Iako je učinak pod katodom jači, praksa je pokazala da je sveukupno djelovanje učinkovitije
ako se polovi promjenu na sredini postupka što se redovito i radi. Terapija traje 4-6 minuta, pri
čemu se na sredini postupka mijenjaju polovi. Ako imamo više mjesta liječenje traje 10-12
minuta. Daljnim produženjem vremena terapije javlja se privikavanje na struju i tkivo prestaje
reagirati. Liječenje se provodi 6 dana, potom pauza isto toliko.
Kontaindikacije za DD: stjenka toraksa, svježi prijelomi, opasnost od hemoragije, maligni
tumori, pacemaker, trudnoća, infekcije, bolesti krvnih žila, nakon krioterapije, nakon
elektroanalgezije.

INTERFERENTNE STRUJE – NEMECOVE (1960.)

Srednje frekventne struje s ulaznom frekvencijom od oko 4000 Hz. Nastaju iz dviju sinusoidnih
izmjeničnih struja koje se međusobno interferiraju u raznim kombinacijama, rezultat čega je
struja niske frekvencije 1-100 Hz koja odgovara razlici frekvencija tih dviju struja.
Interferencija se zbila u dubini tkiva pa se nazivaju i endogene struje.
Primjenjuju se preko dva para elektroda koje se postavljaju tako da se dva strujna kruga križaju
pod pravim kutom. Jedna ulazna struja je konstantne frekvencije od 4000 Hz, a druga
konstantne ili ritmičke frekvencije od 4100 ili 3900 Hz. Rezultirajuća IF struja je frekvencije
100 Hz ili ritmičke.
TEHNIKA PRIMJENE
 Statička ili stabilna interferencija – elektrode ostaju na mjestu gdje su postavljene, ne
mijenja se pritisak na kožu.
 Pločaste ili vakuum elektrode
 Dvopoljne ili četveropoljne elektrode koje služe za primjenu na površini.
 Kinetička interferencija – elektrode slične rukavici koje stavlja terapeut na ruke i one se
stalno pomjeraju mijenjajući pritisak na kožu, a druge dvije pločaste elektrode se ne miču.
 Dinamička interferencija – stalno se mjenjaju vektorske vrijednosti.
Jedna terapija traje 10-30 minuta, broj postupaka 6-15, više od toga izaziva prilagodbu, tada
napraviti pauzu bar 15 dana.
DJELOVANJE
Inhibicija simpatikusa – posljedična vazodilatacija radi čega se poboljšava lokalna cirkulacija,
smanjuje oteklina i ubrzava zacjeljenje tkiva; podraživanje metaboličkih procesa uz povećanje
stanične permeabilnosti što također ubrzava zacjeljivanje, podraživanje senzornih vlakana
velikog kalibra radi čega se smanjuje bol, povećanje mišićne kontraktibilnosti izravnim
podraživanjem motoričkih živaca radi čega se koristi kao priprema za elektrostimulaciju.

8
 Indikacije za th: poremećaji periferne cirukulacije, ozljede kostiju i zglobova, ozljede
mišića i tetiva, degenerativne bolesti zglobova, upalne reumatske bolesti, stres,
inkontinencija, liječenje prijeloma u svim fazama, atonična i spastična opstipacija,
ginekološke bolesti (dizmenoreja, adneksitis).
 Kontraindikacije: akutna infektivna stanja, spastična kljenut, hemoragije, Parkinsonov
sindrom, srčani stimulator, trudnoća, vaskularne bolesti. Metalni predmeti u tijelu NISU
KONTRAINDIKACIJA. Nema opasnosti od oštećenja tkiva jer ne stvaraju elektrolizu.

DIJATERMIJA
Stvaranje topline u tkivima tijela zbog otpora koji ta tkiva pružaju prolasku visokofrekventne
električne struje (0,5-4 MHz).
Terapijska dijatermija povećava temperaturu tkiva u fiziološkim granicama. Kirurška
dijatermija povećava temperaturu do razaranja tkiva.
Nedostatak dijatermije je prejako zagrijavanje subkutanog masnog tkiva koje je izolator i pruža
veliki otpor, dok se mišići ispod ne zagrijavaju dovoljno. Razvoj ultrazvučne energije koja daje
značajan porast temperature u dubini bez zagrijavanja masnog tkiva je skoro istisnuo potrebu
za dijatermijom.
Visokofrekventne struje ne izazivaju mišićnu kontrakciju zbog kratkog trajanja impulsa. Zbog
stalnog mijenjanja smjera nema putovanja iona, ali zbog gibanja elektrolita stvara se toplina.
Valne duljine su određene dogovorom da se ne bi miješali u rad radio i TV prijamnika, telefona
i sl.
Kratkovalna dijatermija – jastučaste, tanjuraste, valjkaste i induktivne elektrode. Osnovni
parametar za doziranje je subjektivni osjećaj bolesnika (uglavnom osjećaj topline).
Mikrovalna dijatermija – dio energije generatora kratkovalne dijatermije se gubi u strujnom
krugu uređaja i/ili bolesnika prije nego se energija prenese na bolesnika jer se struja pretvara u
visokofrekventnu radijacijsku energiju u svim smjerovima. S mikrovalnim prijenosom nema
gubitka energije jer se valne duljine (12 i 33 cm) mogu fokusirati prema bolesniku. Antena je
usmjerena na površinu tijela koja se tretira s udaljenosti od 2,5 do 15 cm. Zagrijavanje tkiva se
postiže stimulacijom molekula. Oscilacija molekula se ne može javiti zbog prevelike
frekvencije, ali se javljaju unutar atomske vibracije.
 Indikacije za dijatermiju: liječenje kronične boli i poboljšanje cirkulacije (porast
temperature u dubini od 1-3 cm)
 Kontraindikacije: metal u tretiranom području, srčani stimulator, trudnoća, primjena na
testise, oči i epifize u djece, maligni tumori, sklonost krvarenju. (Kratkovalna dijatermija
uzrokuje značajan porast temperature do dubine od 3 cm, a mikrovalna od 5 cm.)
TRANSKUTANA ELEKTRIČNA ŽIVČANA STIMULACIJA (TENS)
Gate – control theory (1965. god Melzack i Wall) teorija nadzornog ulaza boli.
Podražaji koji mogu uzrokovati bol su mehanički, električni, terminalni i kemijski. Oni
podražuju receptore u koži i duboko u tkivu odakle se podražaj prenosi u medulu spinalis i
završava u interneuronima unutar stražnjeg roga. Ti neuroni primaju podražaj iz viših središta

9
kroz silazni put i odašilju impulse ascedentnim osjetnim putovima prema mozgu. Najvažnija
jezgra boli je talamus koji prenosi poruke boli na korteks gdje se stvara svijest o boli.
Podražaji s periferije se prenose do stražnjih rogova preko debelih A-alfa i A-beta, te tankih A-
delta i C-aferentnih neurona. Podražaj iz aferentnih vlakana aktivirat će T transmisijske stanice
u meduli spinalis koje odašilju informacije višim središtima i biva percipiran kao bol koja
potječe iz receptivnih polja tih aferentnih vlakana. Aferentna vlakna također podražuju male
stanice želatinozne tvari, substantia gelatinosa centralis, koje smanjuju podražaj u T stanicama
pomoću presinaptičke inhibicije. Zato podražaj iz debelih aferentnih vlakana zatvara ulaz i tako
blokira prijenos podražaja iz tankih aferentnih vlakana za bol.
Iz medule polazi spinotalamički put (tr.spinotalamicus) koji je osnova za prijenos bolnih i
terminalnih podražaja u viša središta. Talamus je glavno mjesto odašiljanja osjetnih informacija
do somatosenzorne kore velikog mozga. Siva moždana supstanca je bogata endogenim
opijatima i receptorima opijata koji inhibiraju opažanje boli (metionin, leucin, B – endorfin koji
je koncentriran u hipofizi i oslobađa se na jaki stres).
TENS najviše aktivira deblja A-alfa i A-beta vlakna koja imaju niži električni prag nego tanja
A-delta i C-vlakna. Ta vlakna će facilitirati male neurone želatinozne tvari što blokira podražaj
T stanica, zatvara spinalni ulaz i nema prijenosa podražaja dalje.
 Indikacije za primjenu TENS-a: postoperativna bol (sterilne elektrode koje se stavljaju
usporedno s rezom), kod porođajnih trudova na S2-S4 segment, križobolja, artritisi,
glavobolje i dr.
 Kontraindikacije: srčani stimulator, ne primjenjivati na sinus caroticus, ne primjenjivati
transkranijalno, na oči, mukozne membrane kod trudnoće.
Elektrode su od ugljenog silikona različite veličine. Primjenjuju se uz pomoć gela koji
poboljšava vodljivost i pričvršćuju se trakom ili flasterom. Stavljaju se na mjesto bola ili na
segment vezan za dermatom. Frekvencija impulsa je od 75-100 Hz, amplitude koja stvara
ugodne parestezije u području elektroda. TENS se može neprekidno davati do jedan sat, potom
isključiti. Trajanje analgezije obično odgovara trajanju podraživanja.

ELEKTROSTIMULACIJSKA TERAPIJA
Frekvencijsko područje manje od 100 Hz.
 Elektromišićna stimulacija – EMS
 Elektroneuro stimulacija – ENS
 Funkcionalna električna stimulacija – FES
 Transkutana električna nervna stimulacija - TENS
Galvanska ili istosmjerna struja ima stalan tok elektrona od katode ka anodi bez oscilacija ili
promjena. Ima tri oblika:
 Istosmjerna stalna struja koja služi za iontoforezu
 Istosmjerna valovita struja koja se više ne upotrebljava radi akomodacije tkiva

10
 Istosmjerna impulsna struja koja se najviše upotrebljava u podraživanju živčanomišićnog
sustava s degenerativnom reakcijom. Kao podražajnu elektrodu koristiti katodu jer se
izaziva bolji podražaj pa se može koristiti struja manjeg intenziteta.
Izmjenična struja mijenja polaritet od pozitivnog do negativnog mnogo puta u sekundi.
 Sinusoidna stalna struja – struja je ugodna, lako se kontrolira i po potrebi modificira.
Koristi se za relaksaciju napetih mišića u sportaša ili vježbanje atrofične i mlohave
muskulature. Ako je frekvencija veća od 50 Hz djeluje tetanizirajuće, stalna kontrakcija
normalno inervirane muskulature.
 Sinusoidna valovita struja – izaziva mišićnu kontrakciju koja je slična fiziološkoj.
 Sinusoidna impulsna terapija – ima impulsni oblik i izaziva jaku mišićnu kontrakciju.
Upotrebljava se u liječenju atletskih ozljeda.
Trokutasta, eksponencijalna ili neofaradska struja – ima samo pola svoje periode i to dio
koji je sličan trokutu. Imaju mogućnost selektivnog podraživanja oštećene, denervirane
muskulature. Trokutasti podražaj je to sličniji četvrtastom što je njegov uspon strmiji, tako da
više nije važan cjelokupni izgled impulsa nego njegov čelni dio. Denervirani mišić gubi
sposobnost prilagodbe te je moguće teže oštećeni mišić podražiti trokutastim impulsima.
Indikacije za ES: periferne kljenuti, centralne kljenuti, oštećenje koštano-mišićnog sustava,
ostala područja (urologija, ginekologija).
Kontraindikacije: svježi prijelomi, akutna krvarenja, troboflebitisi, malignost lokalnog
područja, srčani stimulatori, područje abdomena u trudnoći, itd.
 Oštećenja lokomotornog sustava: EMS se primjenjuje na inaktivitetni atrofični mišić gdje
je intaktan živac i mišić koji se podražuje. Podraživanje se vrši na trbuhu mišića.
 Periferne kljenuti: denervirani mišić brzo gubi svoju težinu, smanjuje se promjer mišićnih
vlakana i umnožava se vezivno tkivo.
 Neuroapraxia – blagi poremećaj vodljivosti živca koji kratko traje i nema anatomske
lezije aksona.
 Axonotmesis – nemogućnost vođenja impulsa radi anatomskog prekida kontinuiteta
aksona bez oštećenja živčane ovojnice. Mogućnost oporavka je optimalna.
 Neurotmesis – nemogućnost vođenja impulsa zbog potpunog prekida kontinuiteta
aksona i njegove ovojnice (endoneurij, perineurij i epineurij).
Što je anatomsko oštećenje manje, reinervacija je uspješnija. Što je oštećenje živca
proksimalnije, vjerojatnost reinervacije je manja. Do reinervacije dolazi lakše i češće na
mjestima gdje nisu oštećene aferentne, senzorne veze. Manju vjerojatnost oporavka imaju
miješani živci jer su uz motoričke niti presječene i aferentne, tj. osjetne niti. Presječeni živac
propada distalno od mjesta presjeka. Schwannove stanice fagocitiraju mijelin i druge oštećene
živčane strukture. Potom se postavljaju u redove i tvore prostor za urastanje živca. Živac
propada proksimalno do jednog od Ranvierovih suženja gdje se stvori živčani bataljak koji ima
sposobnost regeneracije.
Živac na dan izrasta 2-3 mm (1mm). U proljeće procesi reinervacije bolje napreduju. Trokutasti
impulsi bilo pojedinačni ili serijski pogodniji su za tretiranje paretičnih mišića ili potpuno
denerviranih. Pauze između impulsa trebaju biti dvostruko duže od trajanja impulsa. Postupak
traje oko 20-ak min.

11
 ES kod centralnih kljenuti: Električna escitabilnost perifernih živaca i mišića je intaktna.
Električnim podraživanjem mogu se izazvati kontrakcije koje dovode do funkcionalno
korisnog pokreta, iako je centralna kontrola pokreta poremećena (peronealni stimulator,
FES). FES se primjenjuje u kontroli ritmičkih funkcija kao što su: otkucaji srca, u kontroli
respiracije, u kontroli mokraćnog mjehura, u kontroli sluha podraživanjem n. acusticusa.
Koristi se kod lezija GMN u svrhu ponovnog učenja hoda ili kao pomagalo u hodu (ortoza)
kod hemiplegičnih bolesnika. Stimulacija se vrši pomoću jednokanalnog peronealnog
stimulatora, a započinje odizanjem stopala od podloge aktiviranjem prekidača koji je
ugrađen u uložak u cipeli, povezan je kablom sa stimulacijskim elektrodama koje su
postavljene u području glavice fibule u projekciji peronealnog živca. Generator impulsa je
stimulator malih dimenzija koji je pričvršćen za pojas. Elektronički peronealni stimulator
je učinkovit u oko 30% dobro rehabilitiranih osoba s hemiparezom: dobra gibljivost u
nožnom zglobu, nema kontraktura, održan donji motorni neuron i trofika mišića je dobra.
 ES glatke muskulature: Ne javlja se kontrakcija na pojedini podražaj, već se ona javlja
nakon vremenskog sumiranja podražaja (iterativnost). Kada dođe do pojave kontrakcija one
se dalje same nastavljaju i neovisne su o daljem podraživanju, uspostavlja se neovisna
automatska regulacija. Glatka muskulatura nema sposobnost akomodacije i podraživanje se
vrši jedino trokutastim impulsima. Indikacije: atonična i spastična opstipacija,
postoperativne atonije mokraćnog mjehura, primarna slabost trudova, periferni cirkulatorni
poremećaji.
Opstipacija: elektrode veličine 200-300 cm2 se stavljaju polukružno na trbuh sa strane sve do
početka leđne muskulature, tako da pupak i medijalna linija ostaju slobodni. Broj postupaka je
najmanje 8-20, jačina struje je 35 mA.
Atonija mokraćnog mjehura: katoda se postavlja iznad simfize i veličine je 100-200 cm2, a
anoda je nešto veća i stavlja se iznad križa.

MAGNETOTERAPIJA
Magnetsko polje nastaje zbog kružnih struja između atoma, odnosno molekula. Planet Zemlja
je magnet, a intenzitet magnetskog polja pada od polovice prema ekvatoru, mijenja se dnevnim
i godišnjim ritmom. Magnetsko polje štiti planet od prekomjernog solarnog utjecaja, a pomoću
njega se kreću insekti i ptice selice.
Magnetne silnice prolaze kroz sve tvari, iako različite tvari imaju različitu permeabilnost.
Permeabilnost zraka je neutralna, tj. 1, permeabilnost ljudskog tijela je također 1.
Paramagnetične tvari povećavaju snagu silnica, permeabilnost je veća od 1, dok dijamagnetične
tvari smanjuju snagu silnica, permeabilnost manja od 1.
Magnetsko polje visokog intenziteta ima termičke i netermičke učinke na tijelo. Magnetsko
polje niskog intenziteta ima samo netermičke učinke:
 Djelovanje na vegetativni i središnji živčani sustav
 Na žlijezde s unutarnjim lučenjem
 Porast parcijalnog tlaka kisika i njegova utilizacija
 Stabilizacija stanične membrane

12
Doziranje magnetoterapije nije definirano i kreće se od 10 minuta do nekoliko sati. Nema
dovoljno dobro kontroliranih i vođenih studija koje bi potvrdile učinkovitost magnetne terapije.
Indikacije: rehabilitacija brojnih bolesti, prevencija osteoartroze, poboljšanje oksigenacije
tkiva, ubrzanje regeneracije.
Kontraindikacije: epilepsija, trudnoća, aritmija.

LASER
Laser je izvor usmjerene monokromatske svjetlosti. Obično svjetlo je kombinacija više boja, tj.
više valnih dužina i frekvencija. Lasersko svjetlo se sastoji od samo jedne valne duljine izuzetno
uskog raspona frekvencije, tj. ono je monokromatsko (jednobojno). Lasersko svjetlo je
koherentno, tj. valovi se šire visokim stupnjem usklađenosti u fazi i smjeru kretanja. Lasersko
svjetlo je kolimirano, tj. precizno usmjereno s minimalnom divergencijom fotona što
omogućava da laserska zraka bude fokusirana na jedno usko područje. Lasersko svjetlo je vrlo
intenzivno jer je energija kondenzirana u vrlo usku distribuciju frekvencija.
STVARANJE LASERSKOG ZRAČENJA
Svi atomi su sastavljeni od pozitivno nabijene jezgre oko koje se nalaze negativno nabijeni
elektroni. Elektroni imaju različite energije i mogu svoju energiju povećati ili smanjiti. Niža
energetska stanja elektrona su stabilnija, pa su zato elektroni u normalnom stanju atoma
pretežno u tom nižem energetskom stanju. Za nastanak laserskog svjetla potrebna je
stimulirana emisija – broj pobuđenih atoma aktivnog medija treba biti veći od broja atoma u
stabilnom stanju (pumpanje atoma). Tako se stvaraju fotoni iste valne duljine, u istoj fazi
titranja i u istom smjeru kretanja. ''Hot'' laseri se koriste u kirurgiji i to su laseri visoke snage
– iznad 500 mW. ''Cold'' ili ''soft'' laseri su niske snage i koriste se u fizikalnoj terapiji.
MEĐUNARODNA KLASIFIKACIJA
 Laseri do 1mW su sigurni za kožu i oči (klasa I i II)
 Laseri snage do 5mW imaju potencijal za oštećenje oka – pri duljem gledanju (klasa III A)
 Laseri snage do 500mW mogu izazvati oštećenje oka i pri manjoj ekspoziciji i najčešće se
koriste u fizikalnoj medicini (klasa III B)
 Klasa IV iznad 500mW – kirurgija.
BIOLOŠKI UČINCI LASERA
 Terminalni i mehanički dominiraju kod lasera visoke snage i mogu uzrokovati opekline,
koagulaciju proteina, prekidanje kontinuiteta tkiva što se koristi u kirurgiji, oftamologiji
 Fotokemijski učinci dominiraju kod lasera niske snage i energije zračenja. Zbog
biostimulirajućeg djelovanja nastupa proliferacija fibroblasta sa stvaranjem granulacijskog
tkiva i ubrzanjem zarašćivanja.
Osnovno djelovanje terapijskog lasera nije termičko već fotobiomodulirajuće, ipak se ne
isključuje mogućnost porasta temperature na molekularnoj razini.

13
 Analgetski učinak – mehanizam je nejasan.
 Biostimulirajući učinak (stanična proliferacija, pojačana sinteza kolagena, ubrzanje
sinteze ATP)
NAČIN PRIMJENE
 Kontaktna tehnika – najčešće po okidačkim i akupunkturnim točkama.
 Bezkontaktna, skenirajuća tehnika – s minimalnom udaljenosti od površine (manje od
0,5-1 cm).
Doza zračenja se izražava gustoćom energije (J/cm2) = snaga u W x vrijeme u sekundama /
površina u cm2.
Indikacije: ozljede mekih tkiva, oslobađanje od boli, cijeljenje rana, artritisi.
Kontraindikacije: izravan tretman oka, neoplazme, hemoragija, trudnoća, zračenje gonada,
akutne infekcije.
Ne upotrebljavati laser dok se ne prouče upute i ne nauči rukovanje uz pomoć mjerodavnog
stručnjaka, i terapeut i bolesnik trebaju staviti zaštitne naočale, upotrebljavati laser u vrlo
svijetloj prostoriji bez reflektirajućih površina. Ne koristiti laser u blizini zapaljivih i
eksplozivnih materijala, pogotovo kirurški.
Rezultat primjene lasera u mišićno-koštanim bolestima su kontradiktorni. U kontroli boli laser
je općenito prihvaćen modalitet.

HIDROTERAPIJA
Korištenje vode u terapijske svrhe. Fizikalna načela:
 Sila uzgona se tumači Arhimedovim zakonom – ''svako tijelo uronjeno u tekućinu
prividno gubi od svoje težine koliko je težak volumen istisnute tekućine.'' Sila uzgona
djeluje suprotno sili teže. Svi se pokreti mogu izvesti sa silom uzgona ili protiv nje. Sila
uzgona pomaže u pokretima prema gore, dok gravitacija pomaže u pokretima prema dolje.
Sila uzgona se neutralizira kada se izvode horizontalni pokreti u vodi.
 Hidrostatski tlak – je tlak stupca vode na cm2 površine tijela. Hidrostatski tlak je veći od
kapilarnog tlaka pa izaziva pražnjenje kapilarnog bazena i tako ubrzava cirkulaciju i
izmjenu materija. Stajanje ili hodanje u vodi pomaže pri cirkulacijskim oštećenjima ili
edemima u nogama i stopalima. Kombinacijom učinka sile uzgona i hidrostatskog tlaka
vježbamo balans u stojećem položaju u vodi.
 Površinska napetost – molekule vode na površini imaju tendenciju da se drže zajedno, pa
je otpor malo veći na površini vode (nema veći praktični značaj osim kod jako slabih
bolesnika).
Terminalna svojstva vode:
 Prijenos topline između tijela i vode odvija se kondukcijom i konvekcijom.

14
Fiziološki učinci vode:
 Jedan od glavnih razloga primjene hidroterapije je učinak hlađenja ili zagrijavanja.
Preporučljivo je da temperatura prostorije bude niža od temperature vode (oko 25oC).
VRTLOŽNA KUPKA
Kade različite veličine (samo za ruke ili noge do uranjanja cijeloga tijela), voda se stalno miješa,
može biti topla ili hladna, mogu se dodavati aditivi (baktericidni agensi, ulje za kupke).
Pokretanje vode i zraka u kadi je regulirano vodenom pumpom ili turbinom. Temperatura vode
je od 36-40oC, a kod kardioloških i plućnih bolesnika ne smije prelaziti 38oC. Procedura traje
oko 20-ak minuta.
HUBBARDOV TANK
Uranja se cijelo tijelo s mogućnosti da se u ležećem položaju ruke i noge stave u potpunu
abdukciju i da se terapeut može dovoljno približiti bolesniku. Kad bolesnik treba rasteretno
vježbati, stajati ili se kretati (rani stadij oporavka). Naprave za podizanje i smještanje bolesnika
u vodu, držači, sjedalice na svakom kraju. Tretman traje oko 20-ak minuta, temperatura vode
je oko 36-38oC.
TERAPIJSKI BAZEN
Skupi i vrlo korisni dodatak odjelu za fizikalnu terapiju. Opremljen je rampama, stepenicama,
dizalima, usporednim hvataljkama ili uronjenim stolicama. Tretman traje oko pola sata uz
kontrolu bolesnika. Temperatura vode je oko 35oC za terapiju, a za plivanje od 28-30oC.
KONTRASTNE KUPKE – KNEIPPOVE
Jedna kada s vodom temperature 38-40oC, a druga s temp. od 15-20oC. Ekstremitet (ruka do
lakta ili noga do koljena) se najprije uroni u toplu vodu kroz 10 minuta, a zatim u hladnu vodu
kroz 30-60 sek, pa se ponovno vrati u toplu vodu kroz 3-4 minute. To se ponavlja kroz pola
sata sa zadnjim uranjanjem u toplu vodu. Podražaj lokalne cirkulacije (vazodilatacija-
vazokonstrikcija) i poboljšanje cirkulacije u kontralateralnom, netretiranom ekstremitetu.
Sportske ozljede, toniziranje bataljka, kod inače zdravih osoba, puls ne smije preći 140/min.
HAUFFEOVE KUPKE
Započinju indiferentnom temperaturom vode (35oC), a zatim se dodaje vruća voda tijekom 20
minuta do temperature od 40oC. Ne izazivaju vazokonstrikciju već postupnu i izdašnu
hiperemiju. Kontrolirati puls svakih 5 minuta.
Povodna masaža – mlaz vode ispod vodene površine s tlakom od 0,5-2 bara. Postupak traje 20-
ak min, mlaznica je udaljena u početku tretmana 20-ak cm, poslije se približava.
Sjedeće kupke – voda prekriva zdjeličnu regiju. Tople i hladne sjedeće kupke. Nakon op
hemoroida, prostatitis, cistitic, nakon poroda, histerektomija.
ŠKOTSKI TUŠ
Preko tijela se prelazi naizmjenice toplim pa hladnim tušem po 10-ak sek. Izaziva jaku
hiperemiju. Za opće toniziranje organizma, kod bolesnika s emocionalnim i psihičkim
problemima.

15
SAUNA
Soba sa zidovima, podom i klupama načinjenim od drva, zrak je jako suh i zagrijava se
kamenjem ili ciglama do 60-80oC. Osoba se profuzno znoji, znoj lako isparava zbog suhog
zraka hladeći tijelo. Tako se može tolerirati visoka temperatura. Povremeno se odlazi pod
hladan tuš, a zatim slijedi povratak u saunu. Kontraindicirana za kardiološke bolesnike, starije
osobe i žene u prvom tromjesečju trudnoće.

BALNEOTERAPIJA (KRENOTERAPIJA)
Liječenje primjenom mineralne vode. Mineralne vode su one koje sadržavaju više od 1g/l
otopljenih čvrstih tvari ili imaju temperaturu veću od 20oC.
 Sumporna kupelj – koriste se za liječenje reumatskih bolesti.
 Radioaktivna kupelj – voda sadrži radion, djeluje povoljno na dišne putove inhalacijom,
smanjuje bol, djeluje poticajno na organizam.
 Jodna kupelj – djeluje na bolesti krvnih žila.
 Kupelj s ugljičnim dioksidom – djeluje povoljno kod srčanih bolesti i bolesti krvnih žila.
 Juvenilne vode – potiču iz rastaljene magme.
 Fosilne (naftne) vode – često prate nalazišta nafte, dobivaju se bušenjem i njihova količina
je ograničena (psorijaza).
 Morska kupelj – djeluje na cijeli organizam, poboljšava kondiciju, sedira
Indikacije za liječenje ovise o sastavu termomineralne vode.
Kontraindikacije su kao i za ostale termoterapijske procedure.
Način primjene: pijenje mineralne vode, inhalacije aerosola, kupelji, oblozi, sl.
PELOIDOTERAPIJA
Liječenje primjenom blata, treseta, mulja ili gline. Peloidi mogu biti minerali (sastoje se od
organskih tvari), liman (sadrži anorganske tvari s nešto organskih), organski peloidi – organske
tvari, djelom topive u vodi.

ELEKTROMIOGRAFIJA
Prikazuje stanje skeletnih mišića, perifernog živčanog sustava, te živčano-mišićnog prijenosa u
normalnim i patološkim stanjima.
Funkcionalnu jedinicu u voljnoj i refleksnoj mišićnoj aktivnosti čini skupina mišićnih vlakana
koje inervira jedna stanica prednjeg roga medule – motorička jedinica. Broj mišićnih vlakana
po motoričkoj jedinici varira od mišića do mišića.
Motorički neuron svojim terminalnim djelom preko živčanomišićne spojnice pristupa na
mišićno vlakno. Živčanomišićnu spojnicu (motoričku ploču) čini sinaptička pukotina u koju se
prazne vezikule terminalnog dijela motoneurona ispunjene acetilkolinskim molekulama.
Kada impuls stigne do motorne spojnice mišićno vlakno se kontrahira. Mišićna vlakna se dijele
na vlakna tipa I (crvena, tonična, spora) i vlakna tipa II (bijela, fazična, brza). Vlakna tipa I su

16
dobro prokrvljena, sadrže mioglobin i u njima prevladavaju aerobni procesi. Vlakna tipa II
sadržavaju više sarkoplazmatskog retikuluma i u njima se zbivaju uglavnom anaerobni procesi.
EMG uređaji obično su dvo i višekanalni, opremljeni računalom s mogućnosti snimanja
različitih programa. Iglene i površne elektrode.
Vrste električne aktivnosti:
1. Spontana – uglavnom se ne javlja u zdravom mišiću. U vrijeme relaksacije u zdravom mišiću
se registrira i na ekranu i na zvučniku električna tišina, linija je mirna i ispisuje vodoravnu crtu.
Patološka spontana aktivnost koja se registrira u mirovanju odraz je labilnosti mišićnog
membranskog potencijala koja nastaje zbog smanjene propusnosti za ione kalija što izaziva
sniženje membranskog potencijala u mirovanju.
U denerviranom mišiću tek za tri tjedna od oštećenja može se registrirati spontana aktivnost.
Fibrilacijski potencijali se javljaju u denervaciji i nakon ishemije; pozitivni denervacijski
potencijali se javljaju u starijim denervacijskim procesima; fascikulacije koje se mogu javiti i
u zdravom mišiću te kod lezije perifernog živca; miotona izbijanja koja se javljaju u miotoniji.
2. Voljna aktivnost – potencijal motoričke jedinice.
Analizira se oblik, širina, amplituda akcijskog potencijala. Pri maksimalnoj voljnoj mišićnoj
kontrakciji koja se dobije tako da bolesnik maksimalno izometrički kontrahira mišić uz
ispitivačevo pružanje otpora, na ekranu se registrira interferirajući uzorak u kojem se pojedini
akcijski potencijali superponiraju, tj. ne mogu se razlučiti jedan od drugoga jer su toliko gusti
da se između njih gubi osnovna linija. Preko zvučnika čujemo kontinuiranu buku.
Pri živčanom oštećenju dolazi do propadanja pojedinih motornih jedinica, inervacijski uzorak
se prorjeđuje, pa pri maksimalnoj voljnoj kontrakciji u mišiću registriramo prorijeđeni uzorak.
Ako je većina motoričkih jedinica denervirana, registriraju se samo pojedini akcijski
potencijali.
Pri minimalnoj voljnoj kontrakciji na ekranu se prikazuju odvojeni akcijski potencijali, a
između njih je široka osnovna linija. Pojedinačni prikaz potencijala omogućava njegovu
preciznu analizu.
U neuralnom oštećenju pri minimalnoj kontrakciji registrira se polifazičnost akcijskih
potencijala uz porast amplitude i trajanja pojedinog potencijala. To je odraz činjenice da
preostali okolni aksoni djelomično preuzimaju inervaciju denervirane motorne jedinice. U
takvoj motornoj jedinici sva mišićna vlakna se ne aktiviraju sinkrono što dovodi po produljenja
trajanja i polifazičnosti akcijskog potencijala.
Pri mišićnom oštećenju propadaju pojedina mišićna vlakna unutar pojedine motoričke jedinice
što rezultira skraćenjem trajanja akcijskog potencijala, koji je polifazičan i niske amplitude.
EMG omogućava razlikovanje miogenog od neurogenog oštećenja, starost oštećenja kao i
težinu, te razinu lezije.

17
ELEKTRONEUROGRAFIJA – ENG
Analiza i detekcija potencijala osjetnih i motornih živčanih vlakana. Određivanje motoričke
brzine provođenja – živac se podraži na dvije ili više standarnih točaka, a akcijski se potencijal
registrira iglenom elektrodom u mišiću koji inervira taj mišić. Analizira se oblik evociranog
potencijala i vrijeme koje protekne od stimulacije do odgovora u mišiću, latencija, što nam
govori o brzini provođenja impulsa. Smanjenje brzine provođenja govori nam o oštećenju
mijelinskog omotača živčanih vlakana.

BIOFEEDBACK – BIOLOŠKA POVRATNA SPREGA

Voljna, svrhovita kontrola neke funkcije. Elektronskim putem se prikazuju fiziološki procesi u
obliku slušnog ili vidnog signala, a zatim se bolesnik uči da ih modificira i poboljša.
Elektromiografski biofeedback uređaj omogućava slikovni i slušni prikaz mišićne kontrakcije.
Površinske elektrode se postave na mišić i registriraju akcijske potencijale pri snažnoj mišićnoj
kontrakciji kao zvučne signale, a na osciloskopu kao krivulju. Što je kontrakcija snažnija,
odgovori su intenzivniji.
Bolesnik sam sebi kontrolira kontrakciju i ima mogućnost praćenja uspjeha liječenja. Tri puta
tjedno po 30 minuta. Periferna oštećenja živaca bez obzira na etiologiju, oštećenja SŽS, tremor,
skolioze, pareza n. facialisa, stres, inkontinencija. Bihevioralna tehnika jer se određenim
ponašanjem može upravljati, odnosno trenirati ga. Kontrola srčanog ritma, krvnog tlaka,
temperatura kože, poremećaji koji ovise o stresu.

TERAPIJA ULTRAZVUKOM – TERAPIJSKI ULTRAZVUK

Primjena ultrazvučne energije u svrhu liječenja. Koristi se u terapiji od 1952. god. (Njemačka).
Poslije je uveden u medicinu i u dijagnostičke svrhe, te za destrukciju tkiva. Najmanji intenzitet
koristi se u dijagnostici, a najveći u destrukciji tkiva.
FIZIKALNA NAČELA
 Zvučni valovi su oblik mehaničke energije koja se prenosi gibanjem molekule u smjeru
vala. Krute tvari i tekućine sastoje se od molekula među kojima djeluju elastične sile. Ako
se molekule pobude na titranje to uzrokuje titranje susjednih molekula i širi se na cijeli
materijal. Svaka pojedina molekula titra na maloj udaljenosti od početne pozicije naprijed-
natrag. Propagacija tih titranja je zvuk.
 Za razliku od elektromagnetskih valova kao što su svjetlo, UV, rendgenske zrake i sl,
ultrazvuk se ne može širiti kroz vakuum.
 Broj oscilacija (titraja) molekula u sekundi se definira kao frekvencija. Izražava se u Hz –
jedan Hz je jedan titraj u sekundi.
 Ljudsko uho registrira frekvenciju od 16 Hz pa do 20 kHz. Sve frekvencije iznad granice
čujnosti (20 kHz) spadaju u ultrazvuk.
 U čujnoj frekvenciji zvuk se širi u svim smjerovima. Povećavanjem frekvencije smanjuje
se divergencija zvučnih valova, te su na frekvenciji od 800 kHz zrake dobro usmjerene.

18
 Ultrazvučni valovi su pravilno usmjereni. Pri prolasku kroz tkivo, zvučni valovi gube
energiju:
 Rasipanje – je defleksija zvuka kada zrake udaraju na reflektirajuću površinu. Veće je
što je veća razlika u gustoći između dvije sredine (kontaktni gel).
 Apsorpcija – smanjuje prodiranje jer se energija prenosi u okolna tkiva. Ona se
povećava s porastom frekvencije. Što je veća frekvencija veća je apsorpcija (1 MHz u
terapiji omogućava dovoljno duboko prodiranje energije i odgovarajuće zagrijavanje).
 Zvuk se kreće brzinom od 331 m/s kroz zrak. Što je materijal čvršći veća je brzina kretanja
zvuka koji kroz njega prolazi. Kroz meko tkivo ide prosječnom brzinom od 1540 m/s, a
kroz kost 4000 m/s.
VRSTE ŠIRENJA VALOVA
 Longitudinalni način širenja zvučnih valova. Smjer gibanja je paralelan sa smjerom širenja
vala (tjelesna tkiva s izuzetkom kompaktne kosti, tekućine i plin).
 Transferzalni način širenja. Smjer gibanja molekula je okomit na smjer širenja vala (samo
u krutim tvarima i kostima).
 Kontinuirani val. Intenzitet zvuka ostaje stalan.
 Pulzirajući val. Intermitentno se prekidaju.
U mekim tkivima zvuk se širi longitudinalno, a samo u kostima transverzalno.
Intenzitet je omjer energije na jedinicu površine (W/cm2), a u terapijske svrhe se koristi
intenzitet od 0,5-3 W/cm2. Intenzitet veći od 10 W/cm2 se koristi za razaranje tkiva u kirurgiji,
a intenzitet ispod 0,1 W/cm2 se koristi u dijagnostičke svrhe.
STVARANJE ULTRAZVUKA
Ako se kvarcni ili koji drugi piezoelektrični kristal naizmjenično rasteže i sabija na određenim
plohama kristala, stvorit će se električni napon – piezoelektrični efekt.
Ako se dovede električni napon na kvarcni ili drugi piezoelektrični kristal on se naizmjenično
rasteže i sabija u istoj frekvenciji kao i el. oscilacija – obrnuti piezoelektrični efekt. UZ se
dakle dobiva obrnutim piezoelektričnim efektom.
Zbog boljih mehaničkih i električnih svojstava od kvarca danas se koriste sintetski keramički
kristali (barijev ili olovni titanat). Promjera su 1-3 cm i debljine 2-5 mm i smješteni su u
aplikator (ultrazvučna glava).
GRAĐA ULTRAZVUKA
Izvor električne struje gradske mreže, izolator, transformator, suosnik i aplikator. Frekvencija
se stvara pomoću oscilatora strujnog kruga koji je precizno određen od proizvođača za potrebnu
frekvenciju. Suosnik povezuje generator s ultrazvučnim aplikatorom i ima za cilj spriječiti
rasipanje električne energije, minimiziranje frekvencijskih odstupanja i interferencije s
vanjskim čimbenicima.

19
UČINCI ULTRAZVUKA
1. Terminalni
Može povećavati temperaturu tkiva na dubini od 5 ili više cm. Posljedica povišenja temperature
u dubini je povećanje rastezljivosti kolagenog tkiva, poboljšanje cirkulacije, povećanje brzine
vodljivosti živaca, povišenje praga za bol, povećanje kontraktibilnosti mišića. Tkiva koja sadrže
velike količine kolagena apsorbiraju veliku količinu ultrazvučne energije.
2. Neterminalni
Kavitacija i kemijske promjene. Kavitacija je mehanički učinak na mjehuriće plina u krvi ili
tkivnoj tekućini. Za vrijeme razrjeđenja ti se mjehurići šire, a za vrijeme zgušnjenja
komprimiraju. Ako mjehurići pulziraju, ali nedovoljnom amplitudom nastaju stabilne kavitacije
koje dovode do povećanja difuzije staničnih membrana i poboljšanja funkcije stanice.
Nestabilna kavitacija nastaje radi snažnog kolapsa mjehurića unutar zvučnog polja što izaziva
destrukciju tkiva. Prag intenziteta za nestabilnu kavitaciju je viši nego za stabilnu. Nije poznato
postoji li koristan neterminalni učinak zbog kavitacije.
PRIMJENA ULTRAZVUKA
Kontaktno sredstvo eliminira zrak između glave UZ i kože i time povećava količinu ultrazvuka
koja ulazi u tijelo. Tekući parafin, glicerin, vazelinsko ulje, gelovi za ultrazvučnu terapiju.
 Ozvučavanje u vodenoj kupelji: kadice moraju biti od keramike, stakla, plastične mase ali
ne od metala. Moraju biti dovoljno velike da se izbjegne refleksija od stjenka i interferira s
valovima. Voda se zagrijava do temperature od 37oC i ne smije sadržavati mjehuriće plina
– degazirana voda. Posebni aplikatori s velikom glavom i drškom. Glava ultrazvuka se drži
na udaljenosti od 0,5-3 cm od kože, može biti fiksirana ili pokretna što je češće.
 Drugi način za liječenje preko neravne površine je pomoću gumenog balona ili plastične
vrećice u koju se stavlja prokuhana voda da bi se uklonili mjehurići.
 Metoda pomoću vodoskoka.
Kontraindikacije: ne primjenjivati na očima, srcu, genitalijama, epifiznim područjima u djece,
trbuhu i križima trudnica, kod osteoporoze, kod osoba s metalnim predmetima, na malignim
tumorima, kod srčanih bolesnika i osoba sa srčanim stimulatorima.
Indikacije: zglobne kontrakture, upalni i degenerativni artritis, ekstraartikularni reumatizam,
miozitis, hematomi, ubrzavanje cijeljenja fraktura u malim dozama, kronične bolesti perifernih
krvnih žila.
ULTRASONOFOREZA
Unošenje lijekova kroz kožu ultrazvukom. Nije potrebno poznavanje ionskog stanja lijeka.
Lijek prodire 4-6 cm, dublje nego kod elektroforeze. Hidrokortizon, lidokain, NSAR.
Kontraindikacija gotovo i da nema.

20
TERAPIJA UDARNIM VALOM
Udarni valovi:
 Zvuk groma, buka eksplozije, aplauz mase, zrakoplov koji se kreće nadzvučnom brzinom.
 U II. svjetskom ratu smrt mornara u podmornicama nakon podvodnih eksplozija u blizini
podmornica. Eksplozije u okolini podmornice, iako nisu oštetile samu podmornicu, izazvale
su smrt mornara.
 Velika oštećenja tkiva, posebno pluća, zvučnim valovima koji su prolazili kroz zidove
podmornice.
Udarni valovi su rezultat iznenadnog oslobađanja kemijske, električne, nuklearne ili mehaničke
energije u kratkom vremenskom intervalu. Kratkotrajni akustični pulsevi s visokim pikom
pritiska koji se doseže u jako kratkom vremenu, mjereno u nanosekundama (bilionti dio
sekunde). Veliki pozitivni pritisak s vremenom uspona ispod 10 ns i negativnom komponentom.
Zvučni valovi visoke energije. Snažni, kratkotrajni poremećaj zvučnog tlaka u sredstvu.
Fizičke karakteristike udarnih zvučnih valova:
 Kratko vrijeme dostizanja pika pritiska (od 100 Mpa ili 1000 atm), nakon čega slijedi nešto
sporije vraćanje na početnu vrijednost, a potom prelazak u negativnu vrijednost.
 Negativna vrijednost pritiska jedno je od glavnih obilježja udarnih valova - iznosi približno
10% od maksimalne vrijednosti pritiska, te izaziva kavitacijski učinak.
 Pri prolasku vala kroz tkivo inicijalno se javljaju kompresijske sile (mehanički učinak).
 Prelaskom vala u negativnu fazu, na tkivo djeluju sile istezanja i tkivo se širi.
 Ako je dinamika tenzornih sila veća od dinamičkog kapaciteta vode, stvaraju se kavitacijski
mjehurići. Mjehurići imaju različit poluživot, neki se zadržavaju samo jedan, a neki i do
nekoliko pulseva.
 Tenzijske sile izazivaju raspršivanje mjehurića pri čemu se formiraju snažni mikromlazovi
vode koji imaju razarajući potencijal.
 Jedinstveni puls sa širokim rasponom frekvencije do 20 MHz, velikom amplitudom pritiska
do 120 mPa, malim negativnim valom do 10 Mpa, malim pulsom unutar -6 dB i kratkim
vremenom uspona.
DJELOVANJE UDARNIH VALOVA
 Pozitivni pritisak i kratki uspon = direktni učinak. Veliki pritisak na površini. Lomljenje
strukture materijala.
 Negativni val = indirektni učinak (kavitacija). Smanjenje tlaka -> kavitacijski mjehurići
-> kolabiranje mjehurića -> generiranje novih udarnih valova.
POVIJEST
'80- ih godina prošlog stoljeća prva primjena udarnog vala u urologiji za nekirurško liječenje
bubrežnih kamenaca. Za lokalizaciju kamenca litotriptori su opremljeni RTG-om ili
ultrazvučnim lokalizacijskim sustavima. 1985. godine prva istraživanja utjecaja udarnog vala
na kost (strah da se ne ošteti kuk pacijentima kojima se razbija bubrežni kamenac). Utvrđen je
osteogenetski potencijal i stimulacija cijeljenja kostiju. 1993. godine prvi uređaj za primjenu
udarnog vala u fizijatriji.

21
MEDICINSKI UČINCI
Stvaranje novih krvnih žila. Smanjenje kronične upale (aktivacija mastocita i pojačana
proizvodnja kemokina i citokina). Stimulacija proizvodnje kolagena. Otapanje kalcificirajućih
fibroblasta. Opuštanje ''trigger'' točaka.
APLIKATORI UV
1. Fokusirani – konvergiraju u jednu središnju točku (žarište). Dubina prodiranja može se
precizno odrediti u zoni između 5-60 mm ispod površine kože. Naglašene destruktivne
sposobnosti.
2. Radijalni – energija se radijalno širi u tkivo. Najveća energija je na površini aplikatora.
Najviše se osjeća na koži i potkožnom tkivu. Dubina prodiranja je do 35 mm. Naglašene su
trofičke sposobnosti, hiperemija.
Indikacije: entezitisi, periartritisi, kalcificirajući artritisi.
Kontraindikacije: zone rasta, uzimanje lijekova koji utječu na zgrušavanje krvi, upalna stanja.
Jedan tretman traje 5-10 minuta. 3-5 terapija. Razmak od najmanje pet dana između terapija.
Preporuča se kombinacija s klasičnim metodama fizikalne terapije (UZ, elektroterapija,
magnetoterapija, krioterapija).
RAZLIKA IZMEĐU UDARNOG VALA I UZ VALA:
 UZ val je tipični bifazni val s pikom pritiska od 0,5 bara.
 UV je jednofazni s pikom pritiska većim od 500 bara (1000x veći od UZ vala).
 Mehanizam djelovanja udarnog vala nije u potpunosti objašnjen.
 Energija se prenosi do dubine 4-7 cm.

22